Aleksa Santic Pesme

  • View
    34

  • Download
    3

Embed Size (px)

Transcript

ALEKSA ANTI

*** Na rumene usne tvoje Jedan ruin listak pao; Tu, pun enje, drhtao je I milu ti duu zvao. U njoj mu je sunce bilo, O njoj sanj u samoi, I aptao ime milo Duge dane, duge noi. Ali zaman enja draga Kad mrazevi pred njom stoje: S tvojih usn oduva ga Dah studeni due tvoje. Ti vidjela nisi tade Kako tuno, bez pokoja, S tvojih usn mrtav pade Jadni listak - ljubav moja. EKANJE

Koliko je sree u asima ovim, Kad se mjesec raa na plavoj visini, Kada slavuj pjeva negdje u daljini I razgara srce plamenima novim!

Ovdje drvlje staro duge sjenke baca, U naoj rijeci brdo se ogleda; Doi, jer mi srce vie mira ne da Ja sam edan, draga, tvojih poljubaca.

Ne moli se tamo, pred ikonom starom!

1

Ovdje u slobodi, pred nebom - oltarom, Sa koga nam Gospod o milosti zbori,

Doi, da zajedno molimo nas dvoje: Ja u sve da ljubim, oi, usne tvoje, A ti strepi, dri i sa mnom izgori. ELEGIJA

Zato se meni javlja tajno Kada mi dua tiho sniva? I zato tvoje oko sjajno Golemu tugu i jad skriva?

Zato me kroz no stane zvati I ta ti jadno srce ite? Ta ja ti nemam nita dati O, ja sam pusto pepelite.

Sve to sam imo ja sam dao, Nevjerno hladna ljubavi moje Sve to sam svojim blagom zvao: Mladost i oganj due svoje.

Pa zato meni stupa snova, ta trai ovdje u mrtvaca? Hladna je, hladna ruka ova

2

to nekad na te rue baca.

Pusti me! Pusti i ne mori! Nek sam ovako trajem dane Sve dok mi srce ne izgori, Sve dok mi dua ne izda'ne. EMINA

Sino, kad se vratih iz topla hamama Prooh pokraj bate staroga imama Kad tamo, u bati, u hladu jasmina, S ibrikom u ruci stajae Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana, Stid je ne bi bilo da je kod sultana! Pa jo kada ee i pleima kree... Ni hodin mi zapis vie pomo nee!

Ja joj nazvah selam, al' moga mi dina Ne e ni da uje lijepa Emina No u srebren ibrik zahitila vode Pa po bati dule zalivati ode.

S grana vjetar duhnu pa niz plei puste Rasplete joj one pletenice guste, Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,

3

A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina No meni ne doe lijepa Emina. Samo me je jednom pogledala mrko, Niti haje, alak, to za njome crk'o! GOSPOICI

Nekada sam i vas na koljenu cupko, I donosio vam slatke eerleme, I ljubio dugo vae plavo tjeme, I elo, i lice nevino i ljupko.

No dani su proli ko rijeka nagla, Ko trenutni snovi, kao puste varke: Sad na vaem licu sjaj mladosti arke, A na mom jesen i turobna magla.

Ja znam, vae srce sada vatrom gori, Moje hladna zima okiva i mori; Vae oi sjaju ko dva neba plava,

A moje su mutne kao magle sinje... Mladost, ljubav, oganj, sve u grobu spava Po kosama mojim popanulo inje... PROLAZE DANI

4

Prolaze dani... Ko selice neke Gube se oni u dugome nizu. I jednom i ja poivau blizu Povijenih vrba, empresa i smreka...

No moja dua naselju zvijezda Prhnuti nee da odmara krila: Ostae ovdje gdje je sa mnom bila. Tu, iznad grana i toplih gnijezda,

Rodne rijeke, dubrava i vrela, Kreva, polja i ubogih sela, Gdje ratrkane kolibe stoje -

S ticama one leprae lako, I moliti se, i ekati tako Na zlatno jutro otadbine moje... O, KUDA STREMI, MOJA ELJO LAKA? O, kuda stremi, moja eljo laka, K zlatan leptir preko mirnog dola? Zar ne zna tamo da je rua svaka Umrla davno od mraza i bola? Misli li: i sad veselo lepra Lagana eva, u jutru i vee, Nad bistrom vodom, sa visokog kra to doli pada i u ravan tee? Misli li: tamo, u odlasku naglom, Sluae pjesmu plavooke Lade, Da nikad nee drati pod maglom Na hladnom kamu, k sirak, bez nade?

5

Il' misli tamo, u valima burnim U tom svijetu, da te dobro eka, I da e tako pod nebom azurnim Provesti vijek bez suze, leleka? Ne idi!... Tamo nema ni boravka! Proljee arko umrlo je davno... Pod mraznim nebom smrznula se travka, A vjetri zvide kroz prodolje tavno. K slaba tica, u vrtlogu tome Gdje ljudi ive salomie krila; Vrati se, vrati zaviaju svome, Vrati se srcu, tu gdje si i bila! Il' sluaj! tamo gdje, pun hladnog inja, Gust brljen trepti i uvela trava. Gdje vjetri tue sa suhog rastinja, Tu moja majka spava, mirno spava... Na njenoj humci, gdje sam dugo plak, Aneo uva struk bosiljka meka... Tu ostaj vjeno! Tu je dobro svako Tamo te ljubav i svo blago eka MOJA NOI... Moja noi, kada e mi proi? - Nikad! Moja zoro, kada e mi doi? - Nikad! Moja sreo, kad e mi se javit? - Nikad! Moje nebo, kad e mi zaplavit? - Nikad! Moja draga, kad e nai svati? - Nikad! Moja suzo, kada e mi stati? - Nikad! MI ZNAMO SUDBU

Mi znamo sudbu i sve to nas eka, No strah nam nee zalediti grudi! Volovi jaram trpe, a ne ljudi Bog je slobodu dao za ovjeka.

6

Snaga je naa planinska rijeka, Nju nee nigda ustaviti niko! Narod je ovi umirati sviko U svojoj smrti da nae lijeka.

Mi put svoj znamo, put Bogoovjeka, I silni kao planinska rijeka, Svi emo poi preko otra kama!

Sve tako dalje, tamo do Golgote, I kad nam muke uzmete ivote Grobovi nai borie se s vama! NA PO PUTA

Ostale su za mnom bate jorgovana, Sjaj proljea moga, um, pjesme i vela... Studena me jesen na po puta srela, I po meni pada suho lie s grana.

K'o ranjena tica, to bi nebu htjela, Otima se dua iz olovnih dana, Ali kobni vjetar grabi je sa strana, Pa se natrag trgne premrzla i svela.

Moji vrti, vie ne cekajte na me, Vratiti se neu iz studene tame

7

Svog ivota... Sunce polagano gasne...

Hladni suton pada... No sve blie ide... Jednu crnu ruku moje oi vide I ja ujem samo udar tvrde krasne. NE VERUJ

Ne vjeruj u moje stihove i rime Kad ti kau, draga, da te silno volim, U trenutku svakom da se za te molim I da ti u stabla urezujem ime.

Ne vjeruj! No kasno kad se mjesec javi I prelije srmom vrh modrijeh kra Tamo, gdje u grmu proljee lepra I gdje slatko spava na jorgovan plavi,

Doi, ekau te! U asima tijem, Kad na grudi moje priljubi se vre, Osjeti li, draga, da mi t'jelo dre, I da silno gorim ognjevima svijem,

Tada vjeruj meni, i ne pitaj vie! Jer istinska ljubav za rijei ne zna, Ona samo plamti, silna, neoprezna Niti mari, draga, da stihove pie. O, NIKAD VIE...

8

O, nikad vie, nikad moja ruka Stisnuti nee tvoju ruku b'jelu, K'o tuni odjek tajanstvenog zvuka Kidae jadi moju duu c'jelu. K'o sjetna tica, to u krugu tavnu Ledenih ica zarobljena stoji, Snivau i ja o blaenstvu davnu O slatkom raju poljubaca tvoji'. Ja sam k'o stablo, kome vjetar hudi, Raznese lie u daleke strane, K'o vjeni suanj, koji zalud udi Osmejak mili one zore rane. Po tavnoj noi, kad svetenim mirom Prel'jee sanak neujno i blago, Besvjesno lutam na grudima s lirom, I zv'jezdam' apem tvoje ime drago... Ja suzam' kvasim tvoju sliku bajnu I gledam osm'jeh, to s usana l'jee, Al' zaman suze, nikad prolost sjajnu, Nikad mi tebe darovati nee... Oh, nikad vie, nikad moja ruka Stisnuti nee tvoju ruku b'jelu, K'o tuni odjek tajanstvenog zvuka Kidae boli moju duu c'jelu. OSTAJTE OVDJE

Ostajte ovdje!... Sunce tueg neba Nee vas grijat ko to ovo grije; Gorki su tamo zalogaji hljeba Gdje svoga nema i gdje brata nije.

Od svoje majke ko e nai bolju?! A majka vaa zemlja vam je ova; Bacite pogled po kru i polju, Svuda su groblja vaih pradjedova.

9

Za ovu zemlju oni behu divi, Uzori svijetli, to je branit znae, U ovoj zemlji ostanite i vi, I za nju dajte vrelo krvi vae.

Ko pusta grana, kad jesenja krila Trgnu joj lisje i pokose ledom, Bez vas bi majka domovina bila; A majka plae za svojijem edom.

Ne dajte suzi da joj s oka leti, Vrat'te se njojzi u naruja sveta; ivite zato da moete mrijeti Na njemom polju gdje vas slava sreta!

Ovde vas svako poznaje i voli, A tamo niko poznati vas nee; Bolji su svoji krevi i goli No cvijetna polja kud se tuin kree.

Ovdje vam svako bratski ruku stee U tuem svijetu za vas pelen cvjeta; Za ove kre sve vas, sve vas vee: Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.

10

Ostajte ovdje!... Sunce tueg neba Nee vas grijat ko to ovo grije Gorki su tamo zalogaji hljeba Gdje svoga nema i gdje brata nije PROLJEE

Nemoj, draga, noas da te san obrva I da sklopi oi na dueku mekom! Kada mjesec sine nad naom rijekom I na zemlju pane tiha rosa prva.

Rodie se mlado proljee! I svuda Prosue se miris plavih jorgovana; I pahulje snjene padae sa grana U na bistri potok to batom krivuda.

Uzvie se ljeljo nad naim Mostarom, I svaki e prozor zasuti beharom, Da probudi srca to ljube i gore...

Zato nemoj, draga, da te san obrva! Doi, i u bati budi rua prva, I na mome srcu mirii do zore! PROLJENJA NO U ovom asu, kad plavim svemirom Ljupko i milo zvjezdice se zlate, Kad an'o snova pozdravlja me s lirom -

11

U slatkoj tuzi ja se sjeam na te. U ovom asu, kad priroda sanja, Meke sam tvoje milovao vlasi, U ovoj noi - sa umorom granja Ljubavi nae tekli su uzdasi. Na bujnom plamu mlaanih mi grudi Poivala je tvoja glava mila, A moja dua, to sad mrakom bludi, Beskrajno milje svetih snova pila. Ja nisam gled'o nebo noi bajne, Ni zlatna jata na njegovom visu, Nebo mi bjehu tvoje oi sjajne Gdje nikad zv'jezde umirale nisu... Ti si mi bila sve to nebo krasi: Sunace sv'jetlo i zvjezdice drage, Raj, u kom se uju heruvimski glasi, I slatki izvor duhovne mi snage. Al' sve je prolo kao sanak mio U ovom asu, kad se glas ne hori, Ja samac lutam, a dua mi ti'o Kroz ljubav - suze tvoje ime zbori RAJ I MILJE... Raj i milje, sunce, zv'jezde, Sve to ima Bog, Preliva se, sja i blista U plamenu oka tvog. Ti si slika, koja nebu Die moga duha let! Ti mi vjera, ti mi nada, Ti mi idol svet! Tvoja ljubav nebo mi je, U tom nebu Bog, Kom' se moli, kome slui Oltar duha mog! U SNOVIMA Jo i sad, sveto, na due oltaru, K rajski cvijetak, kao zvijezda sjajna, U ljupkom milju, njenosti i aru, Jo i sad blista tvoja slika bajna. Osjeam miris tvoga mekog prama

12

I gledam oi koje ivot dijele, Osjeam poljub pun nebes