Anarhizam i nasilje & Zbornik

  • Published on
    28-Mar-2015

  • View
    195

  • Download
    8

Embed Size (px)

Transcript

ANARHIZAM INASILJE

ZBORNIK

1

SADRAJUVOD U ELEKTRONIKO IZDANJE . 3 KLASICI ANARHIZMA . 6 Errico Malatesta: Anarhizam i nasilje 7 Emma Goldman: Pripremljenost, put ka sveopem pokolju Alexander Berkman: Da li je anarhizam nasilje? 12 URBANA GERILA U ITALIJI I INSUREKCIONIZAM to raditi? .... Anarhisti i terorizam ... Alfredo M. Bonanno: Moralna podijeljenost . Razgovor s A. M. Bonannom na radio stanici Blackout 18 19 21 24 28

REVOLUCIONARNA DRUTVENA OBRANA Brian Martin: Revolucionarna drutvena obrana 34 BLACK BLOC .................................................................................. 41 Izjava za javnost Anarhistikog crnog bloka ..... 44 Maggie, Rayna, Michael i Matt [The Rock Bloc Collective]: Pripisujui to mukanarhiji [odgovor autora i autorica]: Mukanarhija 46 PROMILJANJE NASILJA Luka: Nemogua i nejasna linija izmeu nasilja i nenasilja Nikolina Majdak: O slabim istinama .. Robert Posavec: Otpor u digitalnoj eri Marko Rusjan: Opravdavanje nasilja . Draen imlea: Zar '68 nije prola ili zato Black Block nee uspjeti? Marko Toki: O nasilju i anarhizmu ... 55 58 60 67 71 81

LITERATURA .................................................................................. 83

2

UVOD U ELEKTRONIKO IZDANJEPrije neto vie od etiri godine, tono u trenutku odvijanja demonstracija u Genovi, objavljena je ova knjiga, tonije, njena tiskana verzija. Ve tada je bilo jasno kako je potrebno odreeno nadopunjavanje novim tekstovima, prvenstveno zbog injenice da su se okolnosti radikalno promijenile nakon dogaaja u Genovi, a cijeli niz dogaaja koji su se odvijali sljedeih godina otvorili su mogunost stvaranja prave male enciklopedije na temu nasilja i nenasilja. Ipak, to je nije dogodilo. Ponekad je naprosto nemogue pratiti dinamiku drutvenih zbivanja, pogotovo kada ih elimo opisati i odrediti kroz knjigu, koja je ipak medij prilagoen dokumentiranju nekog odreenog razdoblja, a ne praenju aktualnih zbivanja. Uostalom, motivacija za objavljivanje ove knjige je injenica da se anarhizam ili anarhija esto koriste kao sinonim za nasilje i destrukciju, pa moemo rei da je ovdje rije o kratkom presjeku nekih pogleda na tu temu, kao i svojevrsnom odreivanju pozicija pojedinih skupina unutar anarhizma. Taj presjek je napravljen kronoloki i tematski, pokuavajui time dobiti to jasniju sliku o tome kakvo je stvarno stanje stvari, kako u odnosu na povijest i tradiciju anarhizma, tako i prema aktualnim zbivanjima. Kroz odabir tekstova sam pokuao izbjegavati tekstove koji bi odveli u puko moraliziranje na temu nasilja, jer takav deklarativan stav (a stavovi koji proizlaze iz morala su nuno deklarativni) ne bi dao sliku odnosa anarhizma (odnosno osoba unutar pokreta) prema nasilju, ve bi knjiga zavrila u moralistikom laprdanju i nadmetanju izmeu nekoliko moralno suprotstavljenih pozicija. To je model koji politiki monici koriste tijekom svojih javnih rasprava unutar kojih zapravo nema mogunosti promjene, ve je jedini cilj predstava za javnost, kojom se stvara privid demokratskih procesa. U stvarnosti se razgovor vodi o niemu. No, vratimo se samom pitanju anarhizma i njegovog odnosa prema nasilju... Ova tema je postala opet aktualna kroz revitalizaciju ili ponovno oivljavanje anarhizma u devedesetima, kada je uspavani pokret dobio novi polet zbog globalnih procesa i promjena koje uvelike obiljeavaju vrijeme u kojem ivimo. Neoliberalni kapitalizam, globalne ekonomske institucije i korporacije su svojim djelovanjem uzrokovale tu revitalizaciju, jer je postalo sasvim jasno da dominantne politike ideje i modeli djelovanja ne ostavljaju mnogo mogunosti za obranu "malog ovjeka" od pokrenutih procesa. Ne treba posebno naglaavati da su ostali nemalo iznenaeni takvim razvojem situacije i uope injenicom da anarhistike skupine mogu djelovati vrlo organizirano, koordinirano i argumentirano. Razvoj globalne komunikacije (koja se razvila prvenstveno zbog povezivanja svijeta u svrhu poveanja trita) povezao je lokalne pokrete i stvorio ono to moemo3

nazvati globalnim pokretom, koji je time dobio mogunost koordinacije svojih akcija. To je rezultiralo naglim irenjem ideja, organiziranjem zajednikih globalnih akcija i demonstracija kakve jo nisu viene u povijesti... Naravno, masovnost je uzrokovala i veu vidljivost razliitih taktika i strategija unutar pokreta, ime je nasilje, kao najspektakularniji in izbilo na povrinu i na naslovnice svih novina eljnih senzacija (u ovom sluaju krvi, razbijenih izloga i ostalih posljedica). Nasilje je postalo dio velike predstave, barem u oima medija, a njegova pojava bi uvijek posluila kao dobro opravdanje za institucije vlasti kada god bi posegnule za represivnim mjerama. Sprega korporacija, vlasti i medija (koji su u vlasnitvu korporacija) uzrokovala je kontinuiranim pokuajima kriminalizacije pokreta, ba kao mnogo puta u povijesti. A prodaja novina je rasla... I dok mediji prate nasilje i sustavno rade na poveanju naklade i prodaje, s druge strane se sustavno uti o konstruktivnoj dimenziji pokreta, koja zapravo ini najvaniji dio aktivnosti. Ovdje se moda moemo dotaknuti jednog od argumenata esto iznoenog u raznim raspravama, gdje se nasilje na demonstracijama smatra kontraproduktivnim zbog odvlaenja panje s bitnih pitanja i zbog svog tek simbolinog uinka, ija je svrha vie osobne prirode, nego recimo "nanoenja ekonomske tete kapitalistima", kako se esto argumentira unitavanje imovine korporacija. U toj raspravi zapravo nije bitno osuuje li netko nasilje ili ne. To je pitanje taktike i uope smisla nasilnog ina, koji nita nee promijeniti. ak i glasni zagovornici insurekcionizma, koji pretpostavljaju nunost kontinuirane pobune, smatraju da je sudjelovanje na demonstracijama tek nain za oslobaanje od osobnih frustracija i izbacivanje bijesa, dok bi samo teite borbe moralo leati negdje drugdje. Jedan od vanih argumenata, a koji ipak granii s moraliziranjem (iako uglavnom ne pada u to) je pitanje moe li se nasiljem doi do nenasilnog drutva? Taj argument se bazira na ideji da dananje drutvo poiva na nasilju i da bi se nasilnim djelovanjem samo izazvalo novo nasilje, koje bi izazvalo novo nasilje... To smo puno puta mogli vidjeti u povijesti, jer nasilje funkcionira po principu spirale, koja nakon nekog vremena nema vidljiv poetak, ali niti kraj... Zvui poput dananjice, zar ne? Ali to svi ovi argumenti znae? Da je anarhizam nasilan? Nenasilan? Zapravo, anarhizam sam po sebi ne moe biti nasilan, jer rije je o filozofiji i politikoj ideji koja u svojoj biti zagovara stvaranje drutva osloboenog svakog nasilja i prisile. No, tu dolazimo do samih ljudi, anarhista i anarhistkinja, koji su prije svega ljudi, pa tek onda osobe koje imaju odreena politika uvjerenja. Uzimajui u obzir tu injenicu i svodei sve na osobnu razinu, sasvim je lako zakljuiti kako postoji cijeli niz interpretacija gdje poinje nasilje, a zavrava4

nenasilje, te koja je taktika u kojem trenutku najbolja. Kako su ljudi skloni grupiranju u interesne skupine, na sljedeoj razini moemo govoriti o skupinama koje imaju sline ili iste stavove o pojedinim pitanjima (ukoliko je uope mogue imati iste stavove unutar bilo koje skupine). I na kraju, imamo cijeli pokret, kao najveu interesnu skupinu, koju povezuju mnogi zajedniki interesi, no nikako ne i stav prema nasilju ba tu se mogu pronai najvee razlike. Meutim, znai li to da je ovdje rije o odvojenim skupinama? Ne, zato to rasprave traju i kritika i samokritika ine sastavni dio pokreta, kao i promiljanje raznih taktika koje se koriste, a sve to nerijetko rezultira kombiniranjem razliitih taktika na istoj manifestaciji. I na kraju, vano je znati da je ovo knjiga napravljena kao pokuaj stvaranja to jasnijeg prikaza cijelog spektra ideja kada je rije o odnosu anarhizma i nasilja. Kao urednik ovog izdanja sam pokuao ne iznositi svoje komentare i miljenje o ovom pitanju, iako se to u nekoliko sluajeva provlai kroz samu knjigu, ako ve nikako drugaije, onda kroz sam izbor tekstova i ovaj uvod. Sada vas preputam itanju i stvaranju vaih osobnih zakljuaka o ovoj temi. Marko Strpi listopad 2005.

5

KLASICI ANARHIZMAModa bi bilo mogue tvrditi kako klasici anarhizma nemaju posebnu vrijednost u dananjoj drutvenoj i politikoj situaciji, s im je mogue djelomino se sloiti, meutim, kako bi cijeli razvoj prie o odnosu anarhizma i nasilja bio jasniji, nuno je prezentirati neke stavove. Ovdje se ograniavam na one autore i autorice iji se stavovi mogu direktno povezati s modernim anarhizmom, dakle, iji se stavovi mogu primijeniti i na dananju situaciju., unato injenici da su nastali prije 70 ili vie godina. Naravno, ti tekstovi su prvenstveno zanimljivi zbog lakeg razumijevanja samog povijesnog razvoja tog odnosa prema nasilju. S druge strane, ta stara promiljanja nasilja, nenasilja i ratova donose neke univerzalne vrijednosti, koje unato nekim drutvenim i neto veim politikim promjenama u svijetu i dalje predstavljaju vrijedan teorijski doprinos. To ih ini dobrima, ali i pomalo zastrauje, pogotovo kada je rije o konceptu rata i ratne histerije koji Emma Goldman kritizira u svom tekstu. Ponekad je nevjerojatno koliko se malo promijenilo u tako dugom vremenskom razdoblju. Moda je najvea vrijednost ovih tekstova u injenici kako je rije o akterima anarhistikog pokreta pa ti tekstovi ne predstavljaju puko teoretiziranje, ve su bazirani na osobnom promiljanju iskustava, ali i analizi tadanjeg djelovanja pokreta. Jo je nuno dodati da sama injenica postojanja ovih tekstova govori o dugoj tradiciji promiljanja nasilja kao teme koja e vjerojatno jo dugo dominirati u diskusijama unutar anarhistikog pokreta. Danas je, ba kao i poetkom 20. stoljea, ta tema izrazito vana za sam pokret, a zakljuci diskusija e uvelike utjecati na daljnji razvoj situacije, metoda djelovanja i osnovnih obiljeja pokreta.

6

Errico Malatesta: Anarhizam i nasiljeSvi znaju da se anarhisti protive nasilju. Osnovni program anarhizma je uklanjanje nasilja iz meuljudskih odnosa. To