Bih Pejzazi

  • Published on
    02-Aug-2015

  • View
    219

  • Download
    4

Embed Size (px)

Transcript

<p>RELIKTNO- REFUGIJALNI PEJZAI BOSNE I HERCEGOVINERefugijalno-reliktna stanita predstavljaju najunikatnije dijelove bosanskohercegovakog okolia. Nastali su u burnim procesima oblikovanja zemljine kore, geogeneze, stvaranja klime i ivoga svijeta. To su mjesta koja su pretrpjela najmanje promjene od predglacijalnog do postglacijalnog perioda, te tako sauvala izvorne ekoloke vrijednosti. Na ovim stanitima su zastupljene mnoge tercijerne vrste biljaka i ivotinja, koje su uspjele preivjeti i drastine promjene klime u toku posljednjeg glacijala. Kako su ova stanita bila utoita mnogim biljkama i ivotinjama tokom ledenog doba, zovu se i refugijumi. Vrste koje na njima ive su u evolucionom pogledu veoma stare i oznaene su kao relikti. Ovakvi tipovi stanita na kojima ive brojne tercijerno-reliktne vrste biljaka i ivotinja su od najveeg znaaja za biodiverzitet Bosne i Hercegovine, a time i globalni biodiverzitet. Pozicija tercijernih reliktnih ekosistema u Bosni i Hercegovini povezana je prvenstveno sa kanjonima, klisurama i strmim padinama planina u slivovima rijeka: Une, Vrbasa, Bosne, Drine i Neretve. ivi svijet reliktnih i refugijalnih pejzaa bosansko-hercegovakih Dinarida u ekolokom i biogeografskom pogledu diferencira se na vie jasno izdvojenih jedinica. Najvei dio ovih ekosistema pripada eurosibirsko-boreoamerikoj regiji koja je ovdje zastupljena sa zasebnom Provincijom reliktnih borovih uma. Pored toga, refugijalna stanita u niim dijelovima submediteranskog i brdskog pojasa u biogeografskim smislu pripadaju i ilirskoj na zapadu i mezijskoj provincviji na jugoistoku BiH. Dio refugijalnih stanita se nalazi i u srednjejadranskom sektoru, jadranske provincije, Mediteranske regije. PEJZAI RELIKTNIH BOROVIH UMA Prema Lakuiu (1969; 1980), ovi pejzai u biogeografskom pogledu pripadaju posebnoj provinciji reliktnih borovih uma. Podudaraju se sa arealima uma munike (Pinus heldreichii), ilirskog crnog bora (Pinus nigra subsp. austriaca) i dalmatinskog crnog bora (Pinus dalmatica). Pejza reliktnih borovih uma se na vertikalnom i horizontalnom profilu diferencira na: ekosisteme dalmatinskog crnog bora Pinion dalmaticae; ekosisteme uma munike Pinion heldreichii; ekosisteme ilirskog crnog bora Pinion austriacae sa geoloko/pedoloka/floristikim serijama: serija ekosistema uma crnog bora na peridotitima i serpentinitima Pinenion austricae serpentinicum ; serija ekosistema uma crnog bora na dolomitima Pinenion austricae dolomiticum ; serija ekosistema uma crnog bora na krenjacima Pineion austricae calcicolum. Ekosistemi dalmatinskog crnog bora Ekosistem je fragmentarno zastupljen u Jadranskoj provinciji u Bosni i Hercegovini. Njegovi fragmenti su naznaeni u podruju nekadanjih uma i ikara esvine Quercetum ilicis adriaticum na polotoku Klek kod Neuma, u njegovom jugoistonom dijelu.</p> <p>89</p> <p>Iako su zastupljene na malim povrinama, ove zajednice imaju pejzani znaaj, te znaaj kao dio diverziteta mediteranske flore i faune BiH. Ekosistemi uma munike Ovaj tip ekosistema se razvija u arealu uma endeminog bora munike Pinus heldreichii, tercijarne reliktne vrste koja je jedan od najznaajnijih etinara dananjice. Areal munike u Bosni i Hercegovini obuvata prostor planine Orjen, Vele, Prenj, vrsnice, abulje i Vrana u Hercegovini, te zapadne i jugozapadne padine planine Hranisave u junoj Bosni. Ekoloki, geografski i floristiki, na prostoru Bosne i Hercegovine se diferenciraju tri serije: ume munike na Orjenu; ume munike na planinama oko Nerteve, ume na Hranisavi. ume munike na Orjen planini Na planini Orjen munika je prisutna na brojnim lokalitetima koji geografski pripadaju Bosni i Hercegovini. Optimum ima u gornjem dijelu brdskog, u gorskom i subalpinskom pojasu kojem daje i najsnaniji pejzani peat i diferencira ga od drugih masiva Dinarida. Pojas munike daje unikatnost ovom dijelu Dinarida i kroz posebne obrasce zoniranja vegetacije. Geoloku podlogu na stanitima ovih uma ine krenjaci mezozojske starosti oblikovani jakim padavinama i planinskim vjetrom. Stanita imaju izgled tipinog krkog podruja sa obiljem krakih formi reljefa. Tla su plitka i vodopropusna (kalkomelanosoli, rendzine, a na zaravnjenim terenima kalkokambisoli). Na stanitima sa izraenim nagibima terena, kao tipina hazmofita, munika zalazi u pukotine karbonatnih stijena, obrazujui endemine vegetacijske cjeline. Populacije munike izgra uju zajednice i na umirenim pretplaninskim siparitima. Na vlanim tlima hladnih stanita, munika gradi mezofilne zajednice sa balkanskom bukvom Fagus moesiaca. Pejza uma munike na Orjenu ine sljedee endemine zajednice: ume munike mediteransko-montanog pojasa Pinetum heldrechii mediterraneo-montanum Blei et Lakui 1969; ume munike i pjegave ibukovine Viburno maculatae-Pinetum leucodermis Fukarek 1970; ume munike i balkanske bukve Fago moesiacae-Pinetum heldreichii Redi 2004; ume munike i devesilja Peucedano-Pinetum heldreichii Redi 2004, ume munike i kragovine Amphoricarpo neumayeri-Pinetum heldreichii Redi 2004. U arealu navedenih uma stanita nalaze endemoreliktne vrste: kragovina (Amphoricarpus neumayeri), munika (Pinus heldreichii), kozokrvina (Lonicera glutinosa), pjegava ibukovina (Viburnum maculatum), orjenski pucavac (Silene tommasinii) i druge. U pejzaima uma munike egzistira i itav mozaik drugih tipova stanita, sa biocenozama koje daju unikatnost prostoru, te ga izdvajaju u posebne biogeografske cjeline. To su zajednice u pukotinama stijena endemoreliktne sveze Amphoricarpion neumayeri, te siparita sveza Silenion marginatae i Peucedanion.</p> <p>90</p> <p>ume munike na planinama oko rijeke Neretve Na planinama oko Neretve munika ima svoj ekoloki optimum u Bosni i Hercegovini. Javlja se u gorskom i subalpinskom pojasu planina Vele, Prenj, vrsnica, abulja, te jugoistonim padinama Vran planine koja predstavlja njenu zapadnu granicu na Balkanskom poluotoku. Stanita u zoni tipinog hercegovakog kra su na karbonatnoj geolokoj podlozi, zemljitu tipa kalkomelanosola i rendzina (rje e kalkokambisola). Na blaim nagibima munika obrazuje sklopljene sastojine. Na izraenijim nagibima i ovdje ulazi u izgradnju hazmofitskih zajednica u pukotinama stijena, te umirenim siparima. Na Prenju su sastojine munike veoma dobro ouvane. Pojedina stabla su stara i do nekoliko stotina godina, sa promjerom izme u 2 i 3 metra. Na planinama oko rijeke Neretve munika gradi vie endemoreliktnih zajednica: ume munike Pinetum heldreichii mediterrano-montanum Blei et Lakui 1969; ume munike i ilirskog crnog bora Pinetum nigrae-leucodermis Fukarek 1966; ume munike i vizijanijeve kotrike Senecioni-Pinetum leucodermis Fukarek 1966; ume munike i krivulja Mugheto-Pinetum leucodermis Fukarek 1966; ume munike i lijepe petoprste Potentillo speciosae-Pinetum heldreichii Redi 2004; ume munike i modrog lasinja Moltkaeo-Pinetum heldreichii Redi 2004. Ove umske zajednice su stanita mnogih endemo-relikata: vrsnika sibireja (Sibirea croatica), vizijanijev kotrik (Senecio visianus), apeninska petoprsta (Potentilla apennina), lijepa petoprsta (P. speciosa), modro lasinje (Moltkaea petraea), te druge endemine vrste kamenjara, pretplaninskih rudina, pukotina stijena i siparita. Visok stepen endemizma zajednica i vrsta predstavlja razlog prioritetnih mjera konzervacije ovih stanita kao posebno vanog dijela bosanskohercegovakog biodiverziteta. ume munike na Hranisavi planini Na zapadnim i jugozapadnim padinama Hranisave (zapadnog dijela Bjelanice) egzistiraju umske zajednice u kojima munika ima visoku brojnost i vitalnost. Ovo podruje predstavlja sjevernu granicu areala munike. Stanita su sa izraenim nagibom terena na krenjakoj podlozi i zemljitu tipa kalomelanosola i rendzina (1.600-1.800 m n.v.). Na hladnijim ekspozicijama munika gradi zajednice sa mezijskom bukvom, a na najveim nagibima gradi hazmofitske zajednice. Na Hranisavi munika gradi sljedee endemo-reliktne zajednice: ume munike i mezijske bukve Fago moesiacae-Pinetum heldreichii Redi 2004; ume munike i devesilja Peucadno longifolii-Pinetum heldreichii Redi 2006; ume munike i mlivnjaka Arcstostaphyllo-Pinetum heldreichii Redi 2006.</p> <p>91</p> <p>ume ilirskog crnog bora Ilirski crni bor kod nas je predstavljen posebnom podvrstom Pinus nigra subsp. nigra, koji na bosansko-hercegovakim Dinaridima ima disjunktivni areal. Njegova stanita su na razliitim supstratima (stare vulkanske stijene, dolomiti i krenjaci), a imaju obiljeja refugijuma tercijarne flore. Pinus nigra subsp. nigra je heliofilna, termofilna i kserotermna vrsta. U zavisnosti od geoloke podloge i ostalih ekolokih prilika, diferenciraju se geoloko/pedoloko/floristike serije: ume crnog bora na peridotitima i serpentinitima Pinenion austricae serpentinicum; ume crnog bora na dolomitima Pinenion austricae dolomiticum; ume crnog bora na krenjacima Pineion austricae calcicolum. ume crnog bora na peridotitima i serpentinitima Ovi ekosistemi zauzimaju velike povrine u ofiolitskoj zoni Bosne i Hercegovine koju izgra uju stare vulkanske ili ultrabazine stijene. U njihovom sastavu dominiraju serpentiniti, peridotiti, dijabazi i amfiboli. Me utim, najvei znaaj za determinaciju geofloristikih obiljeja imaju serpentiniti u seriji sa peridotitima. Veoma davno (Riter-Studnika, 1963, 1970) je uoen visok uticaj abiotike komponente na karakteristike ivog, posebno biljnog svijeta. Ofiolitska zona se prua od planine Kozare na sjeverozapadu BiH kroz dolinu Vrbanje, gdje pokiva vee povrine na planinama Uzlomcu i Borji, zatim nastavlja prema slivnom podruju rijeke Bosne, gdje izme u Zavidovia i Nemile izgra uje veoma kompaktan kompleks. Zona se prua dolinom rijeke Gostovi do planine Konjuh na kojoj ove stijene grade ogromne komplekse, sputajui se sve do Kladnja, Olovskih luka, na jugu i Banovia na sjeveru. Naroito je ivopisna, geomorfoloki dinamina dolina rijeke Krivaja, koja je na veem dijelu svog toka izgra ena od ultrabazinih stijena. Posebne disjunkcije ovih stijena se pojavljuju na Ozren planini, na desnoj obali Spree, oko Maglaja i Lukavca. Idui prema istoku i jugoistoku nae zemlje ove stijene se sve rje e javljaju. Tek oko Viegrada (padine Sjeme planine, Varda i Banja) poput ostrva se pojavljuju tamne vulkanske stijene i dalje se pruaju dolinom Lima u okolini Rudog, te nastavljaju prema zapadnoj i jugozapadnoj Srbiji. Dinaminost geomorfolokih procesa u prolosti uvjetovala je raznovrstan reljef koji se odlikuje i otrim vrhovima i strmim liticama. Na ovim stanitima javljaju se razliite razvojne faze eutrinih zemljita (rankeri i eutrini kambisoli). Tla su podlona eroziji, esto degradirana i povezana sa plitkim eutrinim regosolom i sirozemom. Tla se veoma brzo zagrijavaju, to uzrokuje razvoj manje-vie kserotermne vegetacije. Ova karakteristika predstavlja razlog specifinosti nae serpentinske flore i vegetacije. Geoloka podloga sadri poveanu koncentraciju tekih metala, to zajedno sa hidrotermikim reimom ini specifinu kombinaciju ekolokih uslova. Flora i vegetacija ovog prostora ima nesumnjiv tercijerno-reliktni karakter, koji se ouvao na ovim stanitima tipa refugijuma do dananjih dana. Osim uma bora, na ovim stanitima se pojavljuje niz endemoreliktnih vrsta vezanih za stanita serpentinsko-peridotitskih kamenjara, pukotina stijena i sipara. Na stanitima sa dubljim tlima su razvijene ume crnog bora i hrasta kitnjaka, a</p> <p>92</p> <p>terminalnu fazu u razvoju vegetacije predstavljaju ume kitnjaka na eutrinom kambisolu. Tabela 31. - Sintaksonomski pregled zajednica na serpentinitima i peridotitimaErico Pinetum nigrae Rt. 1970 (syn. Erico Pinetum nigrae serpentinicum Fuk. P.p. MS) Erico Pinetum nigrae serpentinicum Stef. 1963 Pinetum nigrae baziferens Stef. 1973 Pinetum silvestris nigrae Pavl. bosniacum Marv. Erico Quercetum petraeae ((Krause et Ludw. 1957) Ht. 1958) Rt. 1970 Erico Abieti Fagetum Rt. 1970 Halacsyo Seslerietum rigidae Rt. 1970 Dorycnio Scabiosetum leucophphyllae Rt. 1970 Silenetum willdenowii serpentinae Rt. 1970 Erysimo Sempervivetum heuffelii Rt. 1970 Potentillion visianiii Rt.1970 Euphorbio Fumanetum bonapartei Rt. 1970 Linarietum concoloris Rt. 1970 ERICO PINETALIA (Oberd. 1949) em. Ht 1959 HALACSYETALIA SENDTNERI Rt. 1970 ERICO PINETEA Ht. 1959 Ekosistemi uma na serpentinu</p> <p>Ekosistemi kamenjara na serpentinu</p> <p>Tabela 32. - Specijski diverzitet na serpentinitima i peridotitimaReliktni serpentinofiti: Halacsya sendtneri (Boiss.) Doerfl., Potentilla visianii Panc., Fumana bonapartei Maire et Petitm., Haplophyllum boissierianum Vis. et Panc., Gypsophila spergulaefolia Gris. f. serbica Vis. et Panc. Tipicni (iskljucivi ) serpentinofiti: Scrophularia tristis K. Maly, Sesleria latifolia (Adam.) Degen var. serpentinica Deyl., Linaria concolor Gris. f. rubioides (Vis. et Panc.) Maly, Potentilla rupestris L. var. mollis (Panc.) A. et G., Polygonum albanicum Jav., Euphorbia gregersenii K. Maly, Potentilla opaca Jusl. f. malyana (Borb.) Hayek, Centaurea dubia Sut. subsp. nigrescens (Willd.) Hayek var. smolinensis (Hay.) Kusan, Verbascum bosnense K. Maly (=V. ostrogi Rohl. var. bosnense Maly), Cytisus heuffelii Wierzb. var. maezeius K. Maly, Leucanthemum montanum DC. var. crassifolium Fiori, Asplenium adulterinum Milde, Asplenium cuneifolium Viv., Notholaena marantae (L.) Desv. Biljke pretezno vezane za serpentin: Cardamine plumierii Villars., Stachys recta L. subsp. Baldacci (K. Maly) Hay. var. chrysophaea Panc., Viola beckiana Fiala, Sesleria rigida Heuf., Stachys scardica Gris., Silene armeria L., Silene longifolia Ehrh., Polygala supina Schreb., Euphorbia glabriflora Vis., Scleranthus perennis L., Pedicularis brachyodonta Schloss. et Vuk. var. heterodonta (Panc.) Maly, Cerastium moesiacum Friv. f. serpentini Nov., Bupleurum karglii Vis., Silene paradoxa L., Sedum glaucum W. K., Rumex acetosella L., Rubus zvornikensis Fr.</p> <p>Od nekoliko stotina vrsta vaskularnih biljaka koje se razvijaju na serpentinskoperidotitskoj podlozi, najbrojnije su vrste is familija Compositae, Caryophyllaceae i Fabaceae. Najvei dio serpentinsko-peridotitske flore javlja se na golom matinom supstratu, a znatno je manje vrsta na razvijenim umskim tlima.</p> <p>THERO BRACHYPODIETEA Br. Bl. 1947</p> <p>Polygonion albanicae Rt 1970</p> <p>Orno Ericion serpentinicum</p> <p>93</p> <p>Tabela 33. - Spektri sistematske pripadnosti na razliitim tipovima stanitaPorodice Compositae Caryophyllaceae Fabaceae Scrophulariaceae Gramineae Rosaceae Umbelliferae Na golom supstratu Vrste Rodovi 45 26 27 17 23 11 22 10 21 13 13 5 9 7 U mezofilnim sumama vrste Rodovi 12 10 2 2 7 2 6 3 15 12 10 9 7 5</p> <p>Analiza pripadnosti ivotnoj formi (RiterStudnika, 1963) ukazuje na dominaciju hemikriptofita na svim tipovima serpentinskoperidotitskih stanita. Ekstremne uslove na ovoj podlozi ilustruju i mala proporcija fanerofita te visoka zastupljenost terofita.</p> <p>Tabela 34. - Spektri ivotnih formi na razliitim tipovima stanita Serpentinsko-peridotitska stanita su senzitivna, 3.06 18.72 52.28 8.16 17.34 podlona stalnim erozijama i naglim Vrste u mezofilnim 8.86 3.80 20.25 11.39 55.70 umama odronima, a nalaze se Vrste na - 14.28 pod intezivnim uticajem - 23.80 6...</p>