Brošura za roditelje - UNICEF ?· Organizovanjem edukativnih radionica za interventni i preventivni…

  • Published on
    17-Nov-2018

  • View
    213

  • Download
    0

Embed Size (px)

Transcript

  • Program prevencije vrnjakog zlostavljanjaZA SIGURNO I PODSTICAJNO OKRUENJE U KOLAMA

    Broura za roditeljeMinistarstvo prosvjete

    Crne Gore

  • Tekst ove knjiice preuzet je iz Knjiice za roditelje autorke Jasenke Pregrad i adaptiran za korienje u obrazovno-vaspitnom sistemu Crne Gore.

    Izdava: Ministarstvo prosvjete Crne Gore i UNICEF

    Korektura: Sanja Marjanovi

    Adaptacija dizajna i priprema za tampu: Praxis MontenegroDizajn publikacije preuzet od kancelarije UNICEF-a u Hrvatskoj

    Tira: 5000 primjeraka

    Sva prava zadrava izdava

    Ministarstvo prosvjeteCrne Gore

    CIP - ,

    IISBN 978-9940-568-06-1 (Ministarstvo prosvjete Crne Gore)ISBN 978-9940-582-02-9 (UNICEF) COBISS.CG-ID 22161936

  • Sadraj: 0210

    14

    14 15 18

    20 21 21 22

    24 24 26

    28

    30

    O programu

    Dijete koje trpi

    Kako roditelji mogu pomoi djetetu koje trpi zlostavljanjeto ne pomaeto pomae u trenutnoj situacijito pomae zdravom razvoju samopouzdanja i samopotovanja

    Dijete koje zlostavlja drugu djecuto djetetu koje zlostavlja donosi takvo ponaanje kratkoronoto djetetu koje zlostavlja donosi takvo ponaanje dugoronoZnaci koji mogu ukazati na to da je dijete sklono nasilnom ponaanju

    Kako roditelji mogu pomoi djetetu koje zlostavljato pomae u trenutnoj situacijito pomae u razvoju nenasilnog ponaanja

    Roditelji djeluju zajedno s nastavnicima

    Za one koji ele da saznaju vie, autorka ove publikacije preporuuje

  • 2

    Ministarstvo prosvjete

    O programu Nasilje meu djecom u koli je pojava sa kojom se suoavaju sve zemlje svijeta. Socijalni svijet kole centar je djeijeg ivota. Svakom djetetu kola je iva laboratorija za sticanje znanja i vjetina koja e im omoguiti da se uspjeno povezuju i komuniciraju s drugim ljudima.

    Meutim, zbog ruganja i odbacivanja od strane vrnjaka, kola moe da se pretvori u neprijatno okruenje i dovede do toga da je djeca doive kao mjesto u kojem se osjeaju nesigurno, nepopularno i odbaeno. Neprihvaeni uenici mogu popustiti u uenju, postati agresivniji i skloni ometanju asa, ee izostajati iz kole ili ak napustiti kolu. Svaki uenik u koli treba da naui da biti snaan ne znai biti nasilan/nasilnik i da se najvea mo i snaga nalaze u timskom radu.

    Na inicijativu UNICEF-a, Ministarstvo prosvjete zapoelo je projekat kola bez nasilja ka sigurnom kolskom okruenju kolske 2005/2006.

    Cilj projekta je podizanje nivoa svjesnosti i znanja o pojavi vrnjakog nasilja u koli, definisanje i funkcionisanje zatitne mree kao odgovora cijele kole na pojavu vrnjakog nasilja, kao i povezivanje kole i lokalne zajednice u cilju unapreivanja i odrivosti aktivnosti u koli. Projekat ui djecu i odrasle razliitim tehnikama rjeavanja konflikata na nenasilan nain i postupanju kada se nasilje ve desi.

    kolske 2005/2006. godine projekat je zapoet u dvije osnovne kole tampar Makarije u Podgorici i Duan Kora u Bijelom Polju, da bi se tokom 2008. godine proirio na jo est: Pavle Rovinski Podgorica, Pavle ii Njegnjevo, Kekec Sutomore, Mileva Lajovi Lalatovi Niki, Vuk Karadi i Radomir Mitrovi Berane, a kolske 2011/2012. godine ukljueno je jo osam osnovnih kola: Maksim Gorki, Radojica Perovi, Sutjeska, i Savo Pejanovi iz Podgorice, Druga osnovna kola iz Budve, Salko Aljkovi iz Pljevalja, Duan Obradovi sa abljaka, Aleksa ilas - Beo iz Ravne Rijeke, optina Bijelo Polje.

    Tokom 2010/2011. godine sprovedeno je komparativno istraivanje u okviru koga je sagledana percepcija, naini reagovanja i odnos prema pojavi nasilja iz ugla uenika/uenica, nastavnika/nastavnica, nenastavnog osoblja i roditelja. Rezultati istraivanja posluili su kao polazite za nastavak projekta kola bez nasilja sigurno kolsko

  • 3

    okruenje i izradu Prirunika za rad na prepoznavanju i spreavanju nasilja u koli.

    Polazei od injenice da je kola sredina kroz koju se prelamaju mnoga drutvena kretanja, porodine okolnosti i individualne karakteristike djece, ovaj projekat nudi mehanizme da se mijenjaju predrasude koje se odnose na nasilje, a samim tim i naine za mijenjanje obrazaca ponaanja djece i odraslih.

    U okviru projekta, aktivnosti za prevenciju nasilja predstavljene su kroz sedam koraka, koji su okvir za rad na prepoznavanju i spreavanju nasilja u koli.

    Cilj prvog koraka je podizanje svijesti i nivoa znanja uenika/uenica, roditelja, nastavnika/nastavnica i drugih zaposlenih u koli o vrnjakom nasilju. U okviru drugog koraka, u koli se definiu i uspostavljaju vrijednosti i pravila koja e se potovati i primjenjivati, tj. kako se izgrauje tzv. zatitna mrea. Kroz trei korak se ui kako ova mrea postaje operativna. etvrtim korakom definie se sistem saradnje sa drugim slubama i procedura upuivanja sluajeva nasilja. U petom koraku razraeno je kako se uenici/uenice osposobljavaju da u skladu sa dogovorenim vrijednostima i pravilima tano znaju kada, kome i zbog ega u koli treba da se obrate. esti korak opisuje kako, kada i na osnovu ega se utvruje da kola prua adekvatan odgovor na uenike potrebe, dok se u okviru sedmog koraka daju indikatori prema kojima se kola smatra sigurnim okruenjem za djecu.

    Organizovanjem edukativnih radionica za interventni i preventivni program za nastavnike/nastavnice, vrnjaku edukaciju uenika/uenica, aktivnosti za roditelje, kao i izradu protokola postupanja unutar kole i van nje tei se njihovom osposobljavanju za mijenjanje stavova i smanjenje tolerancije u odnosu na nasilje, njegovanje pozitivne atmosfere u uionici i reagovanje na krenje jasnih granica, koje zajedno postavljaju nastavnici/nastavnice i djeca. Na taj nain, u kolama se stvara zatitna mrea koja prua pomo svoj djeci (rtvama, svjedocima i onima koji ine nasilje), njeguje kultura nenasilja i promovie atmosfera sigurnog okruenja za svako dijete.

    Vjerujemo da je ovaj projekat pravi podsticaj kolama da, primjenjujui predloene korake, unaprijede etos kole i stvore optimalne uslove za boravak i razvoj sve djece. Prije nego ita kaemo o vrnjakome nasilju, elimo da sa

    U koli se definiu i uspostavljaju vrijednosti

    i pravila koja e se potovati i primjenjivati.

  • 4

    Ministarstvo prosvjete

    roditeljima podijelimo iskustva o tome zato je teko i ne sasvim uvjerljivo njima pisati uputstva, odnosno da nam je osnovni cilj da roditelji razumiju napisano.

    To nam je posebno vano jer nam je saradnja s roditeljima vanija od toga da nas sluaju. Kad govorimo o roditeljima, naravno, mislimo i na sve one koji se brinu i podiu djecu (staratelji, hranitelji i drugi koji su na sebe uzeli ulogu roditelja u odsustvu prirodnih roditelja).

    Kad god krenemo da neto itamo i uimo, to zapravo znai da elimo da provjerimo da li razmiljamo ispravno. Time pokazujemo da namjeravamo da budemo jo bolji. To je posebno osjetljivo kad je rije o roditeljstvu, jer svojoj djeci elimo zaista najbolje, pa nam je teko pri pomisli da moda u toj ulozi i nijesmo najbolji.

    Ovo je naroito istinito kada nijesmo zadovoljni djetetovim ponaanjem. Tada priamo, alimo se i dijelimo roditeljske muke s drugima (na poslu, meu rodbinom, prijateljima). A ako neto krene loe ili nas pozovu u kolu, pitamo se: to sam to ja (mi) pogreno radio/la (radili) pa je ispalo ovako? Krivica je, naalost, osjeaj koji esto prati roditeljstvo, ali u trenutku i okolnostima kada se deava problematina situacija nikako nije dobar osjeaj. Ne podstie nas da budemo bolji roditelji, nego nas pritiska, stvara tjeskobu i tjera na samookrivljavanje ili odbranu. Kad ve kaemo ispalo je (desilo se), to znai da nijesmo tako htjeli, eljeli, oekivali, uprkos tome to svi roditelji rade u najboljoj namjeri i u nadi da e ispasti dobro.

    ak i onda kada znamo da ne radimo dobro (viemo, iskalimo se, popustljivi smo, nedosljedni ), inimo to jer u tom trenutku ne moemo ili ne znamo bolje. ak i onda kada radimo dobro (ili kako su nam rekli da treba), ne ispadne uvijek dobro. Odgajanje djece ponekad se ini kao igra s

    nepoznatim suigraem (koji nas svako malo iznenadi) i s neizvjesnim ishodom. Ima malo univerzalnih savjeta tanih i ispravnih za sve roditelje i svu djecu. I roditelji i djeca su vrlo razliite osobe; to odgovara jednima ne odgovara nuno drugima.

    Sjeam se jedne temperamentne, ali i impulsivne majke koja je, po savjetu strunjaka, krenula vrlo mirno, tiho i suzdrano da razgovara sa svojim djetetom o jednoj vanoj i osjetljivoj temi, pa ju je dijete pitalo: Mama, to ti je? Jesi li bolesna? Naime, mi profesionalnci imamo dilemu kakvo ponaanje sugerisati roditeljima; napisati na jednostavan, razumljiv i prihvatljiv nain o nekoj pojavi, pruiti svima pojanjenje koje e biti od koristi.

    A, iznad svega, nije nam namjera da se roditelji, dok ovo itaju, osjete krivima i doive sebe kao nedovoljno dobre roditelje.

    Krivica ima lo uinak jer nas esto dovodi do toga da negiramo, umanjujemo problem, branimo dijete, a time zapravo branimo i sebe. Po pravilu, tada okrivljujemo druge - kolu, drutvo u cijelini, loe drutvo u koje je dijete zapalo, roditelje druge djece uesnika situacije, medije ili ko nam se nae pogodan da preusmjerimo krivicu.

    Ponekad okrivljujemo i dijete jer se ponaa onako kako ga nijesmo uili ili kako ne bi trebalo (bez obzira na to da li se u toj situaciji ponaalo nasilno, trpjelo nasilje ili ga posmatralo). Neki od nas, jer se osjeaju krivima, budu popustljivi i ne dre se pravila i dogovora koje su uspostavili s djetetom. U svakom sluaju, roditelji se osjeaju poljuljani, nagrieni krivicom i nesigurni. A takvi osjeaji sigurno nas ne ine boljim roditeljima.

  • 5

    Strunjaci za personalni rast i razvoj djeteta vie vole da govore o odgovornosti, nego o krivici. Pitaete u emu je razlika. Razlika je velika. Kad govorimo o odgovornosti, to znai da smo odgovorni za svoje postupke, ponaanja, odluke jer smo mi odluili da emo ba tako uiniti. To ukljuuje sve: i one dobre i one loe odluke. Bolje je rei da smo odgovorni za sve to je ispalo loe, ali i dobro. Jo je bolje rei da smo odgovorni za sve dobre i loe strane naih odluka jer nema odluke koja je samo dobra ili samo loa.

    Kada govorimo o odgovornosti, to podrazumijeva da razmatramo kako smo postupali, kako su djeca na to reagovala, to je bio na dogovor i do kakvog je rezultata to dovelo. Tada vodimo otprilike ovakav razgovor sa sobom, drugim roditeljem i blinjima: Kad sam rekao/la i napravio/la to i to, rezultat je bio takav i takav ... Moje dijete se osjealo i ponaalo tako i tako ... Meutim, ako se sad budem ponaao/la ovako i ovako, nijesam sigurna/siguran do ega e to dovesti, kakav e to rezultat dati?... Ali, sad kad ovo znam o sebi i djetetu, sljedei put u tako i tako, pa u vidjeti kako e ispasti Ovu ilustraciju estih roditeljskih promiljanja nudimo jer elimo da ukaemo i objasnimo da ima malo postupaka prema djeci koji su univerzalno samo dobri ili samo loi.

    U svakom izboru, kao to rekosmo, a praksa i iskustvo to pokazuju, ima i neega dobrog i neega loeg. Mi biramo ono to nam je vanije, na tetu onog to nam je manje vano. Tako nam odgovornost omoguava da nauimo neto iz prethodnog iskustva i budemo odgovorni za izbore koje emo praviti ubudue.

    Podizanje i odgajanje djece u neku ruku je poput prognoze vremena. Gledajui trenutnu situaciju, treba da dokuimo to e se dogoditi u budunosti. Naravno, pogrijeimo i mi i sinoptiari. Naa i njihova nevolja je u tome to se unazad puno bolje i tanije vidi nego unaprijed. Pri tome, injenica je da su sinoptiari zavrili fakultet koji ih ui kako da prognoziraju vremenske uslove. Osim toga, pojave koje prognoziraju su mnogo jednostavnije, vidljivije i opipljivije nego to je razvoj ljudskoga bia. Meutim, esto i oni i mi kaemo: Eh, da sam znao/la, drugaije bih Da, tano, da sam znao/la kako e ispasti, zasigurno bih drugaije potupao/la, ali nevolja je to to nijesam znao/la. I jo jedno ali sad znam i iz toga mogu neto nauiti za ubudue. Kad ve nijesmo zavrili fakultet za roditeljstvo, nema nam druge nego da budemo samouki. Moemo uiti iz iskustva.

    Odgovorni smo za sve dobre i loe strane naih

    odluka jer nema odluke koja je samo dobra

    ili samo loa.

  • 6

    Ministarstvo prosvjete

    Nama roditeljima odgovornost omoguava da rastemo i razvijamo se, a krivica nas u najmanju ruku, stisne i pokunji. Kao to smo ranije opisali, esto nas odvue u to da okrivljujemo i druge. Na ovaj nain sebe inimo bespomonima jer rjeenje problema prebacujemo u tue, a ne u svoje ruke: Samo kad bi oni ... sve bi bilo rijeeno. Dakle, nemojte slijepo sluati uitelje, niti se bespogovorno drati gotovih savjeta. Ono to sugeriemo je da budete odgovorni prema sebi i prema djeci.

    Ovaj program predvia da se u koli usredsredimo na ponaanje i odgovornost svakog djeteta za vlastito postupanje, a ne na to ko je kriv i ko je prvi poeo. Na taj nain omoguavamo djeci da rastu i razvijaju se, umjesto da se osjeaju krivima. To je posebno vano kada je rije o djeci sklonoj nasilju i djeci sklonoj da postanu mete nasilja. O tome emo neto vie rei kasnije.

    Kada se kola ukljui u program kola bez nasilja sigurno kolsko okruenje oekuje se da su svi zaposleni u koli odluili da se edukuju i promijene svoje postupanje u odnosu na pojavu vrnjakog nasilja i zlostavljanja. Takoe, da e podsticati djecu i razvijati njihove sposobnosti boljeg reagovanja i ponaanja. To oekujemo i od vas roditelja naravno u mjeri u kojoj moete jer e nam rezultat biti puno bolji ukoliko djelujemo zajedno.

    U pogledu pojave nasilja i zlostavljanja, Crna Gora je u prosjeku evropskih zemalja. Tokom 2011. godine sprovedeno je istraivanje u okviru koga je sagledana percepcija, naini reagovanja i odnos prema pojavi nasilja iz ugla uenika/uenica, nastavnika/nastavnica, nenastavnog osoblja i roditelja. Istraivanjem su obuhvaene etiri kole od kojih su dvije ranije prole kroz program kola bez nasilja za sigurno i podsticajno kolsko okruenje. Prema ovom istraivanju, sprovedenom na ogranienom uzorku, 28% djece u naim kolama nije iskusilo nikakvo nasilje. Meutim, 69% djece izjavilo je da u koli postoji nasilje, dok 48% trpi nasilje dva do tri puta mjeseno i ee i takvo nasilje onda nazivamo zlostavljanjem. Da je pasivno posmatralo nasilje izjavilo je 25% djece; 37% je pokualo da sprijei nasilje, dok je 38% djece izjavilo da su se i sama ponaala nasilno. Najee se djeca rugaju i zadirkuju, zatim ire lane glasine o nekome i nagovaraju druge da se ne drue s njim/njom, rugaju se nekome zbog porijekla, iskljuuju nekoga iz igre i izoluju ga, a s uzrastom raste i ruganje i zadirkivanje koje ima seksualne karakteristike. Vrnjako nasilje nalazi se kod nas tek na treem

    Nama roditeljima odgovornost omoguava da rastemo i razvijamo

    se, a krivica nas u najmanju ruku, stisne i

    pokunji.

  • 7

    mjestu. Djeaci su nasilni i prema djeacima i prema djevojicama, a djevojice su, po pravilu, nasilne prema djevojicama. Djeake vie ismijavaju i rugaju im se, a djevojice ee iskljuuju iz drutva i ire lane glasine o njima.

    U svim ustanovama gdje borave djeca postoji i nasilje i zlostavljanje oduvijek. Zbog toga esto ujemo stav da je to normalan dio odrastanja ili djeija (nespretna) igra. Istina, to je uobiajeno, djeca ne znaju bolje, jer tek ue socijalne vjetine i prve korake u meuljudskim odnosima. Zbog toga ih treba poduavati, usmjeravati i vaspitavati. Ako to ne inimo, rizikujemo nepoeljne dugorone posljedice po njih i...