Časopis "Cassius" br. 2

  • Published on
    17-Jul-2015

  • View
    863

  • Download
    1

DESCRIPTION

Magazine of Croatology Students Society, Centre for Croatian Studies University of Zagreb. No. 2.
https://www.facebook.com/DskCassius

Drugi je broj časopisa posvećen renesansi u književnosti, umjetnosti. Sadrži rubrike: Jezična brusionica (obrađuje aktualna jezična pitanja), Mladi pisci (studentski literarni radovi), Osvrti i prikazi (nekih knjiga i izložbi), Nogom pred nogu (o studijskim putovanjima studenata kroatologije Hrvatskih studija), Što smo radili prošloga ljeta (opis naših aktivnosti) te Glazba (razgovor s glazbenikom).

Glavna i odgovorna urednica: Andrea Katić
Uredništvo: Matija Bublić
Akvila Petras

Stručne savjetnice:
doc. dr. sc. Ines Srdoč-Konestra
prof. dr. sc. Branka Tafra
Dizajn naslovnice: Matija Bublić

Časopis izlazi uz potporu Studentskoga zbora Sveučilišta u Zagrebu te Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.

Tiskane verzije više nema.

Transcript

Časopis studenata kroatologije na Hrvatskim studijima Zagreb, 2009. 4 Zagreb, 2009. ISSN 1846- 7571 Časopis studenata kroatologije na Hrvatskim studijima Godina II, Broj 2, Zagreb, 2009. Besplatna tskovina Nakladnik Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu Borongajska cesta 83d Izdavač Društvo studenata kroatologije „CASSIUS” Glavna i odgovorna urednica Andrea Katć Uredništvo Akvila Petras Matja Bublić Stručni savjetnici doc. dr. sc. Ines Srdoč-Konestra prof. dr. sc. Branka Tafra Časopis izlazi jednom godišnje na hrvatskom jeziku Godina II, Broj 2 5 KAZALO RIJEČ UREDNIŠTVA ......................................................................................... 3 TEMATSKI DIO: RENESANSA Vjeka Skutari: Komedija u hrvatskoj renesansnoj književnost .................................................. 7 (N. Nalješković – M. Držić – M. Benetović) Dijana Golub: Tragedije u dubrovačkoj renesansnoj književnost Goran Galić: Protuturska lirika Marka Marulića – Molitva suprotva Turkom Ivana Maričević: Zoranićev prilog našoj renesansnoj hortkulturi Akvila Petras: Etnološke i mitološke komponente u Zoranićevim Planinama JEZIČNA BRUSIONICA Akvila Petras: Ponašanje naše – neverbalno ili verbalno? Sanja Ezgeta: Određuješ ili ne određuješ? Iva Gotal: Naučimo brojit – jedan, dva, tri, kreni! Gabrijela Rakhel: Lektori – ponos ili sramota naše pismenost? Akvila Petras: Stop! Aorist! MLADI PISCI Maja Dropuljić Goran Galić Marija Jurkić Tihana Pšenko Zvjezdana Ružman Jasmina Vinčić Kristan Župan Tamara Marjanović OSVRTI I PRIKAZI Miljenko Jerneić, Bitka za slobodnu Hrvatsku, Detecta, Zagreb, 2008. (Ivana Franjić) Mila Vod, Od zanosa do identteta – prvi profesori i učenici Akademije likovnih umjetnost u Zagrebu, Umjetnički paviljon (Vanesa Varga) Josip Račić, Retrospektvna izložba slika, Moderna galerija (Ivana Franjić) Slava Raškaj, Retrospektvna izložba, Klovićevi dvori (Vanesa Varga) Ivan Lerotć, Sabori Hrvata u Cist Velikoj, Biakova, Zagreb, 2008. (Ivana Franjić) Dominikanci u Hrvatskoj, Klovićevi dvori (Vanesa Varga) Đuro Vidmarović, Protv tmine, Hrvatsko slovo, Zagreb, 2008. (Ivana Franjić) Ivan Lovrenčić, Crtanka života, retrospektvna izložba, Klovićevi dvori (Vanesa Varga) 6 Zagreb, 2009. NOGOM PRED NOGU Dvodnevni posjet studenata Hrvatskih studija Gradišću (Jelena Gazivoda) Studijsko putovanje u Slavoniju (Jelena Gazivoda) Izvještaj o putovanju u Rumunjsku (Jelena Gazivoda) Ljetna škola hrvatske kulture (Vjeka Skutari) Brucoški vikend na Sljemenu (Tamara Marjanović) ŠTO SMO RADILI PROŠLOGA LJETA Projekt studentskoga savjetništva (Jelena Gazivoda) Književne večeri – gostovanje Hrvoja Šalkovića (Tihana Pšenko) Od tartare do zavjere (Jurica Blažević) Oživljeni Zoranić u prostorijama Hrvatskih studija (Sanja Ezgeta) Razgovor s prof. dr. sc. Brankom Tafrom (Mirela Findrik) IZVAN TEME Studentske „cvebe“ iz dnevnika prof. dr. sc. Stanislava Tuksara (s komentarima) (Stanislav Tuksar) Ana Valjan: Jezik i identtet Hrvata u Bosni i Hercegovini Maja Rašić: Posljednji vapaj strip-junaka u Hrvata Njah (Emanuel Stojanović) GLAZBA JE ZVONKA RADOST Razgovor s Hrvojem Mikulićem (Matja Bublić) Godina II, Broj 2 7 Časopis studenata kroatologije na Hrvatskim studijima 8 Zagreb, 2009. RIJEČ UREDNIŠTVA Dragi čitatelji! Sretni smo i ponosni što je drugi broj našega časopisa ugledao svjetlo dana. Polako ostvarujemo ciljeve postavljene u prvom broju. Naime, primjerak koji držite u rukama rezultat je rada većega broja suradnika, što je važno naglasit, različith generacija. Tako Društvo studenata kroatologije „Cassius” doživljava renesansu, a upravo je renesansa tema ovoga broja u kojem smo zanimljivim prilozima pridonijeli obilježavanju godine Marina Držića i Petra Zoranića. U Jezičnoj smo brusionici izoštrena jezika komentrali, prikazivali, razgovarali i prisjećali se lijepih trenutaka koje smo proživjeli u prošloj godini. Proljetno je buđenje obuzeloi naše pjesnike koji svoja čuđenja i ćućenja otkrivaju na stranicama rubrike Mladi pisci. Otkrivanje ostalih zanimljivih priloga prepustt ćemo vama, dragim čitateljima, u nadi da će svatko pronaći nešto za sebe. Drago nam je da su profesori prepoznali naš trud te da su savjetma i preporukama, neki čak i prilogom,uvelikepridonijelipovećanjukvalitetečasopisa.Ovomimprigodomzahvaljujemoi pozivamo ih na još plodonosniju suradnju. Ugodno otkrivanje sadržaja i čitanje želi vam Uredništvo! Godina II, Broj 2 9 Renesansa 10 Zagreb, 2009. KOMEDIJA U HRVATSKOJ RENESANSNOJ KNJIŽEVNOSTI (N. NALJEŠKOVIĆ – M. DRŽIĆ – M. BENETOVIĆ) ∗ Autor | Vjeka Skutari 1. RENESANSA Budući da se ovaj rad bavi piscima koji su pripadali (širemu) razdoblju renesanse, na početku jepotrebnoukratkonavestukakvimsuprilikama,utjecajimaiozračjunastaladjelaSedma komedija Nikole Nalješkovića, Dundo Maroje Marina Držića i Hvarkinja Martna Benetovića, od kojih je svako za sebe nova stepenica u razvoju hrvatske renesansne drame. Renesansa se razvila u Italiji, zemlji bez jake središnje vlast koju su činile mnoge državice čiji su vladari svoje uspjehe u politci imali zahvalit isključivo svojoj darovitost, energiji i točnomu ocjenjivanjuiiskorištavanjuprilika,anepredajiibaštnjenomupravu.Onisu„oprimjeravali” renesansnu flozofju individualizma po kojoj čovjek svoju vrijednost pronalazi isključivo u vlasttoj ličnost, oslobađajući se dotadašnjih obveza i usmjerenost koje je srednjovjekovni čovjek imao prema obitelji, cehu, staležu, crkvi. Zbog toga se čovjek počinje sve više okretat zemaljskomu životu i otkrivat ljepotu u svemu što postoji, iz čega proizlazi i potreba za raskošnim zabavama, povorkama, predstavama, lijepim i uređenim gradovima. Zbog visokih standarda koje renesansa namećeusvimpodručjimaživota,ovajsepokretograničavanagornjedruštveneslojevena čijim se dvorovima skupljaju i za koje rade mnogi umjetnici, pjesnici, flozof ... „Na ovom su stupnju ljudi shvatli antku” (Kombol, u: Novak 1995: 54). Književnost, flozofja, govorništvo, graditeljstvo ... sa zanosom se oponašaju i proučavaju u 15. i 16. stoljeću. Novi se duh vremena u nas javlja u isto vrijeme u Splitu i Dubrovniku, a nedugo zatm i na Hvaru i u Zadru. Uzmemo li u obzir uvjete za stvaranje kulturnoga središta na našoj obali, prednjači Dubrovnik.Preduvjetzatostvorenisujošusrednjemvijekuzbogdotcajanašihprimorskih gradova s Italijom u pomorskoj plovidbi i trgovini, ali zahvaljujući i mnogim plemićima kojima ješkolovanjebiloobveznopasuodlaziliuItalijunastudij.Znanjatogavremenairenesansni duh donosili su u svoje rodne gradove u kojima društveni sloj patricija i imućnih pučana postaje nositelj kulturnoga života. Kvanttatvno gledajući dominantan žanr dubrovačke književnost 16. ∗ Ovaj je rad nastao 2008. godine kao završni rad na preddiplomskom Studiju kroatologije na Hrvatskim studijima Sveuči- lišta u Zagrebu u sklopu kolegija Žanrovi hrvatske renesansne književnost, mentorica doc. dr. sc. Ines Srdoč-Konestra. Godina II, Broj 2 11 renesansa stoljeća predstavlja ljubavna lirika različith diskurza. Osim ljubavne, religiozne, satričke poezije, pišusemaskerate,pastorale,drame,itoeruditnakomedijakaonjezinvrhunac,poslanice, satre, nadgrobnice te spjev iz suvremene povijest. Komedija u Dubrovniku počinje s Nalješkovićem i njegovim farsama koje utru put Držićevu PometuiDunduMarojukojisesmatranajvećimdometomhrvatskerenesansneknjiževnost. NakonDržićaudrugojčetvrtniXVI.stoljećanašaknjiževnostpomalogubipoletipočinje opadanjevrijednost,aliutovrijemeuDubrovnikujošuvijekdjelujuDinkoRanjina,Savo Bobaljević, Savko Gučetć Bendevišević, a od Hvarana su u prvom planu Martn Benetović i Ivan Parožić. U posljednjoj fazi renesanse naša književnost postaje sve više maniristčka (Franičević 1983: 191). Taj se prijelaz prema baroku, u kojem se naziru potrebe za promjenama, odražava u književnim djelima. Napuklinu svijeta u krizi, raspadnutoga ne samo u Dubrovniku nego diljem Europe, Držić secira u „Dundu Maroju jer ga je stvarnost uznemiravala trajno, ona ga je pozivala naakciju”(Novak1997:396).NakonDržićanemapisacaučijimbisedjelimaosjećalatolika politčkaangažiranostidruštvenasvijest,alionoštoostajezajedničkokasnijojknjiževnost, njezina je posebnost u odnosu na uzore i književne konvencije. U 17. stoljeću u Italiji cvjeta nova vrsta komedije koja se jednim dijelom oslanja na eruditnu komediju, a koja donosi spektakularnije i atraktvnije izvedbe u skladu s novim težnjama baroka ukojemsu,zahvaljujućitehničkimdostgnućima,takveizvedbeimoguće.No,uHrvatskojje kazališni izraz znatno suzdržaniji i više u skladu s domaćim prilikama, a lokalne posebnost, baš kao i u prethodnom razdoblju, imaju veliku ulogu u kreiranju osobitost hibridnoga žanra kojemu pripadaHvarkinja.AutorHvarkinjesjednestraneosjećamoćneutjecajeMarinaDržića,as druge nove potcaje iz Italije. Zbog toga bi se moglo reći da je renesansa razdoblje koje svojim književnim obilježjima samo ugrubo „pokriva” te tri komedije. U daljnjem će se tekstu vidjet da ni jedna od njih zbog sredine i prilika u kojima su nastale nema „čista” žanrovska obilježja te da je svaka „priča za sebe”. 1.1. Sedma komedija ili „sedma farsa” NikolaNalješkovićrodioseuprvomdesetljeću16.stoljećauuglednojtrgovačkojobitelji. Nakon neuspjelih trgovačkih poslova koji su ga doveli do bankrota pokušava barem malo smanjit sramotuposlovnoganeuspjeha,odlaskauzatvorzbogdugovairaskidazarukapasenastoji dodvorit vlastma i počinje pisat. 2 Sastavnice su njegova opusa ljubavni kanconijer, poslanice, nadgrobnice, pobožne pjesme, maskerate i sedam „komedija”. Iako je Nalješković svoje drame nazivaokomedijama,atajjeterminprihvatlaiflologijatakodasuNalješkovićevitekstoviu SPH objavljeni kao komedije, naziv farsapojavio se u XX. stoljeću u Kombolovoj Povijest i otad se ustalio kako bi se razlikovale tri „komedije” koje nisu pastorale; peta, šesta i sedma. 1StmjeciljemnastalodjeloobjavljenouVeneciji1579.Dialogosopralasferadelmondoukojemraspravljao matematčkim i astronomskim temama hvaleći usput i Dubrovačku Republiku. Djelo je objavljeno pod pokroviteljstvom Senata, a Nalješković je nagrađen srebrnom posudom (Kapetanović 2005). 2Farsa (franc. la farse ‘nadjev’), srednjovjekovna komediografska vrsta snažnih naturalističkih naglasaka nastala kao umetak (nadjev) u stankama crkvenih prikazanja, kasnije samostalni žanr koji karakterizira tematika iz suvre- menoga građanskoga života i mali broj osoba. 1 2 12 Zagreb, 2009. FarsaježanrkojipotječeizFrancuskeiposvojimobilježjimaodgovaraNalješkovićevim „komedijama”.Međutm,Nalješkovićjepomnogočemuizvoran.Taposebnostiliizvornost dolaziizgradaDubrovnikakojiuvjetujedrugačijumotvacijukodNalješkovićauodnosuna francuske pisce farsi pa se kod našega pisca očituje dubrovačka stvarnost njegova vremena. Premda je Sedma „komedija” s prologom i s tri nepotpuno očuvana čina najrazvedenija, u usporedbi s Držićevom komedijom, nije dostojna toga naziva. Naime, veoma jednostavni odnosi, humortemeljenna„sinovljevojlakomislenostihvalisavost,naočevojglupostimaterinu zvocanju” , malo likova, nagli prekid radnje, tema iz svakodnevnice bliži su farsi nego komediji. Zapravo bi se moglo reći da se radi o nekom prijelaznom obliku jer ne samo da Sedma „komedija” ima sve elemente farse nego i puno više od toga. U tm se dramama prikazuje suvremeni život s prepoznatljivim likovima i situacijama kojima se pristupa naturalistčki, dočarava se niska sfera života,aproblemikojičinefabulusvodesena„sitnukoristilištetu,najelo,pićeiseksualne užitke”(Pavličić). Dovoljno je spomenut neke naslove farsi iz jedne londonske zbirke (Farsa o vjetru, Farsa o Vilimu koji je pojeo župnikove smokve, Farsa o dimnjačaru) da bi bilo jasno kakvim se „problemima” bavi farsa. Na jednoj su strani prikazani obiteljski, susjedski, odnosno općenito odnosi među pripadnicima iste društvene skupine, a na drugoj pripadnici višega staleža; sudac, tužitelj, svećenik. Međutm, ni u jednom se trenutku u francuskim farsama ne može uočit žešća kritčkanakana,dubljidruštvenikontekst.Sluškinje,sluge,lukaviilipriglupiseljaci,budalašii probisvijet vođeni su uglavnom niskim potrebama „medievalnom grotesknošću” (Batušić 1991: 82), a „preljubi, krađe, proljevi i žderanje mogući su i vidljivi posvuda” (Batušić 1991: 87). Ti su pokretačiprikazani„tpičnoscensko-izražajnimsredstvimafarse”(Batušić1991:75)paseiu rječniku očituje drastčna naturalistčka radnja. O svemu se tome govori neposredno, a ponekad se sve prikazuje na pozornici. Fabula je jednosmjerna, bez intrige i zaokreta, a njezin razvoj ne potječe iz nje same, već iz vanjskih zaokreta. Od publike se ne traži nikakvo književno znanje, komične situacije dolaze iz svakodnevnice, „komičniseefektproizvodeitrošenaistommjestu”(Pavličić),aoslanjaseinaodređene stereotpe koji se uvijek prepoznaju, ali to ne umanjuje njihovu zanimljivost. Svitelementkarakterizirajufarsu,aliNalješkovićuipaknisujedinielementzagradnju djela.Sociološkastrukturagrada,proflpublikeukojojsubilimuškarciiženeuvjetovalajeu Nalješkovića sasvim drugu motvaciju od one u francuskih pisaca farsi i obje su se strane morale zadovoljit. U to su vrijeme Dubrovčani putovali i koliko-toliko čitali suvremenu književnost tako da su znali onovremene književne konvencije. Žene su za razliku od njih bile slabije obrazovane i bolje su razumjele „lakšu” radnju farse koja prikazuje niske sfere života i tpične situacije. Zato je i nastalo djelo koje nema čista obilježja na osnovi kojih bi se moglo svrstat u jedan ili drugi žanr, ono svakomu nudi ono što od njega očekuje: nisku zabavu iz koje učeniji čitaju društvenu kritku, govorni jezik i domaće izraze pomiješane s latnskim i talijanskim, a sve „upakirano” u „ozbiljni” i „učeni” dvostruko rimovani dvanaesterac. Budući da se zna da je Nalješković bio školovan čovjek, ne može se reći da je Sedma komedija 3Pavao Pavličić. Farsine farse farsa. Preuzeto sa stranice htp://www.fzg.hr/kompk/tekstovi_knjizevnost.html 4Pavličić. Farsine farse farsa. Preuzeto sa stranice htp://www.fzg.hr/kompk/tekstovi_knjizevnost.html 3 4 Godina II, Broj 2 13 renesansa rezultat njegova nepoznavanja konvencija ili slaboga talenta zbog kojega ne bi mogao napisat „pravu” komediju. Ne može se reći ni da je publika neobrazovana i nespremna na nešto više jer je Nalješković pisao i pastorale koje itekako traže pripremljenost gledatelja. Zato P. Pavličić kao jedini mogući odgovor istče da je Nalješković kao manirist želio uspostavit neki odnos prema farsi kao žanru i prema literaturi. To se vidi i u upotrebi dvostruko rimovanoga dvanaesterca koji nije tpičan za farse (koje se pišu u osmercu) i koji pokazuje više literarne ambicije. Autor je, prema tomu, farse pisao u tom sthu s jasnom namjerom da se t tekstovi shvate kao prava literatura, kao nešto što se želi pridružit cjenjenijim tekstovima, tj. želio je pučkomu i primitvnomu dodat literarne karakteristke i na taj način uzdignut jedan niski žanr. Time „pokazuje da se o banalnoj zbilji može govorit na literaran način”, zbilja i literatura se miješaju, tj. žanr ne služi kao okvir nego kao materijal, a upravo je to, kako tvrdi P. Pavličić u svom članku, maniristčki postupak. PotomesuNalješkovićiDržićslični.TakoPavličićnaglašavadasuse„obapisca,dakle, nalazilauistojpoetčkojsituaciji,samoštosujeizrazilinarazličitenačine,svakipomjeri svojegtalentaisvojegdruštvenogtrenutka”,tekonstatradajeobojicuzanimalokakozbilja funkcionira kada joj se nabaci literarno ruho; zato oni zbilju upotrebljavaju kao pogonsko gorivo literarnoga teksta. Nalješković o zbilji progovara u okvirima žanra koji su kao komediju odredili prvi dubrovački biograf, Ignjat Đurđević i Serafn Crijević. Treba imat na umu da je taj pojam urenesansibioznatnoširiodonogakojimujepridalaflologijaiknjiževnahistoriografjau devetnaestom stoljeću. Moderna istraživanja u 20. stoljeću određuju prve četri komedije kao pastrskeigre,petuišestukaofarseisedmukao„pravukomedijukojaotvaraputkerudit Držićeva vremena” (Rafolt 2005: 207). Premdabiuvelikeolakšalarazumijevanjehrvatskedramskeknjiževnost,nepostoji pravocrtna razvojna linijaNalješkovićeve dramaturgije. Ne može se čak sa sigurnošćuutvrdit redoslijed nastajanja njegovih sedam drama kao ni vrijeme u kojem su nastale. No, konstanta su njegovih komedija provodni motvi koji ga čine društveno angažiranim i povezuju s Držićem. Motvimiraza,odlaskadjevojakausamostan,muško-ženskihodnosa,razvratnemladeži, opadanjamoralaprizivaju„dramaturškemodeleDržićevapolitčkogangažmana”(Rafolt 2005:225),stomrazlikomštopjesnikprikazanedruštvenemane„nekoriišiba”,negoih pripovijedakakobinasmijaoizabaviogledatelje.Crpećiizdubrovačkesvakidašnjicetemeza izgradnju likova i situacija, sa simpatjom promatra mane i nesavršenost iste stvarnost koja će u karnevalskom duhu, za koji je stvarana, nakon početnoga smijeha kod upućenijega gledatelja izazvat nelagodu i gorčinu nastalu iz dekodiranja poruke. Tako se u Nalješkovića počinje osjećat ideja humanistčke individue, svestrane, aktvne i poduzetne, ne baš sposobne poput Držićeva Pometa, ali ipak važne za ono što će svoj vrhunac doživjet u Dundu Maroju. 1.2. Eruditna komedija Eruditna komedija razvila se u Italiji u prvoj polovici 16. stoljeća pod utjecajem staroklasičnih Plautovih i Terencijevih komedija koje je u renesansi popularizirao Pomponije Let. Krajem 15. stoljeća prikazuju se u talijanskom prijevodu na dvoru Ercola I. (1471–1505) u Ferrari s velikim uspjehomizanimanjempublikePlautoveiTerencijevekomedije.Tasetradicijanastavilai 14 Zagreb, 2009. početkom 16. stoljeća. Iz Italije se moda širi u susjedne dvore i gradove sjeverne Italije. Ubrzo nakon toga javljaju se komediograf koji u stlu staroklasične komedije pišu izvorna djela u prozi u kojima se staroklasični element prilagođavaju suvremenomu talijanskomu životu i njegovim pojavama. U komediji se upotrebljavaju i novelistčki element, pretežito iz Boccacia. Kazališne supredstaveuglavnomprivatne,dvorskiekskluzivne,ipretpostavljajuzatvoreneprostore (Batušić 1978: 47). Predstavnici su plautovske talijanske komedije do početka Držićeva djelovanja: Lodovico Ariosto, Bernardo Bibbiena, Niccolo Machiavelli, Francesco Bello i Pietro Aretno. Ljubimac vremena, Pietro Aretno pun je frivolnih elemenata i pikanterija, kao i slična komedija kardinala BibbienaCalandria,kojase1513.godineprikazivalanadvorupapeLavaX.Renesansnaje komedijaupočetkuuspostavljalaodnossantčkomtradicijom,„alijeotvaranjemprema stvarnostbitnoizmijenilasvojpoložajmeđurenesansnimdramskimžanrovima”(Novak 1997: 392). PlautovsketalijanskekomedijerazvedenijesuodPlautovihkomedija.„Jednostavnostjeu kompoziciji,crtanjuznačajevaiudispozicijinestala,javljasevećibrojlica,tpoviizrazličith krajevaigradovasasvojimjezičnimikarakternimosobinama,auzglavnuradnjugomilaju sescenesporednihdogađaja”(Vodnik1913:158).Spomenutautorikomičansvijetsvojih dramaposuđujuizantkeodTerencijaiPlauta,odkojihuzimajurepertoar„čvrsthmaski staracaikurtzana,parazitaislugu,bučnihvojnikaidoktora”.Renesansaformaliziranomu antčkomu svijetu dodaje i svoja iskustva s Boccaciovom novelistkom koja su mu pridala i nešto romantčnost (Novak 1997: 392). Obilježje je th komedija višejezičnost, koja postupno u svijet renesansnih komedija uvlači nove tonove. Unašimjekrajevimakojisupratliknjiževnuaktualnostsvogavremena,ponajprijeu Dubrovniku,eruditnakomedijakaoveomapravilan,humanistčkikomediografskimodel, poznata još za učiteljevanja Ilije Crijevića potkraj 15. st. i na početku 16. st. „Eruditna komedija zapravo u svom čistom stanju nigdje osim u školi i nije postojala. Ta idealno shvaćena komedija s redukcijom ljubavnih zapleta koji u središtu imaju scensko prikazivanje čovjekove naravi i koji izbjegavaju poigravanje s društvenom kronikom u praksi je bila nemoguća” (Novak 1997: 391). Renesansna se komediografja vrlo brzo emancipirala od akademija, škola i samostana, ona je svoj svijet smjestla u postelje, među tovjenare i ženskinje formirajući svoj tekst kao prekršaj, kao model širom otvoren potcajima zbilje. Te su se komedije, kojima su se pripisivala tri famozna jedinstva, realizirale u malom prostoru, u kratkom vremenu i s jedinstvenom radnjom , ali se njihovomjestoinjihovovrijemesmještalonajčešćeukurtzaninkrevet...Bilodaseradiloo komedijamaAretnovimiliAriostovimiliMachiavellijevim,uvijekjeunjihprodiraogovor svagdašnjice ili ritam ulica. Komedija opisuje renesansni svijet kontradikcije, „svijet opterećen žudnjom za promjenom (...), svijet sklon izrugivanju i desakralizaciji autoriteta. U te komedije uselio se ritam ulice i nemir uzdrmanih ljudi, furor erotke” (Novak 1997: 392). Držićevajekomedijaranonapustlaškolskimodel,njujeponajprijekarakteriziralaigras 5Aristotel je izrazio tvrdnju o potrebi jedinstva radnje, tj. cjelovitost zbivanja koje ima svoj početak, sredinu i završetak. Teoretčari su tomu poslije dodali jedinstvo mjesta i vremena pa je stvoreno učenje o trima jedinstvima. O tome više Solar (1995). 5 Godina II, Broj 2 15 renesansa konvencijama,prijestupkaotemaieksperimentsažanromukojemjeulicaprogutalatrg,a skladnu latnsku frazu istsnula „melasa narodnih jezika, višejezičnost višeznačnost”. Čovjekova je narav u središtu toga dramskoga svijeta, a senzibilitet za groteskno i karneva- lsko, za dijalog, ludizam, javlja se kao protuteža humanistčkoj geometriji. Tako se komedija koja je na početku nastajanja uspostavljena kao dvorska zabava sve više otvara stvarnost i različitm ljudskim dramama, sukobima između očeva i djece, sluga i gospodara, prijevarama i preoblače- njima – sve radi zabave. Moglobisereći,bezobziranakronologiju,daNalješkovićpripremaputPometuiDundu Maroju. Držić posebno u Skupu, Arkulinu i Mandi ostaje u okvirima učene plautovske komedije da bi u Dundu Maroju i Pjerinu, vjerojatno i u izgubljenom Pometu, izišao iz strogih plautovskih okvira i stvorio vlastt tp naše renesansne komedija kojom ulazi u riznicu europske komedio- grafje (Franičević 1983: 188). 1.3. Smješnice UDubrovnikuseudrugojpolovici17.stoljećajavljabaroknakomedijakojusunjezini autori nazivali smješnicom prevodeći srodan talijanski naziv commedia ridiculosa. Naši ih stariji proučavatelji nazivaju i bufonarijama. U središtu je th komedija ljubavna intriga, a osim odnosa u braku i obitelji odražavaju se odnosi između gospodara i slugu te odnosi Dubrovčana prema strancima: Židovima, Kotoranima, Bosancima. U prvom su planu ipak ljubav, brak i sve u vezi s tm; izbor bračnoga druga, ugovaranje braka, odnosi u braku i izvanbračne veze. Smješnice su nastale na temeljima starije eruditne komedije, a novost je što se svi problemi i teme reduciraju napojednostavljenuformulubezdubljihmisaonihilimoralistčkihdimenzijailidruštvene kritke. Likoviusmješnicamasutpovi,anekarakteri,inaliksunaoneizkomedijedell’arte: starac, mladi zaljubljenik, glupi i pametni sluga, stranci, vjerenica, sluškinja – pomagačica svoje gospodarice.Govornosuokarakteriziraniigovorerazličitmjezicima,govorimainarječjima koji „likove ocrtavaju uglavnom površno i stereotpno, prema zahtjevima žanra, a čiji je cilj bio naglasitpodrugljivilikomičankontrastizmeđunarodnoggovoraihipertrofranogsluženja tuđim” (Čale 1986: 60). Sluge izgovaraju brojne vulgarizme, psovke, poslovice, narodne pjesmice, dok mladoga ili staroga zaljubljenika obilježava končetuozni govor, parodija na petrarkizam. Smješnice su pisane u prozi i imaju tri čina podijeljena na relatvno velik broj prizora koji se smjenjuju, što daje dojam dinamične i brze radnje. Njihovo je prikazivanje vezano uz poklade pa i humor ima obilježje „karnevalskog smijeha” koji se sastoji od logike izokrenutost, suprotnost, neprestanoga premještanja onoga što je gore i onoga što je dolje. Dosjetke su vezane uz brak i odnose među supružnicima, a „groteskni realizam” karakteristčan za komediju dell’ arte, pa i naše komedije 17. stoljeća, nasmijava publiku snižavajući ljudski život na materijalno, tjelesno (Ereiz 2004: 177–196). „Za hrvatsku se baroknu komediju može reći da sa svojim specifčnostma pokazuje vezanost izanekeobrasceDržićevekomedijeizaodređeneznačajkeimproviziranekomedije”(Čale 1986:52),aimprovizacijajeglavnaznačajkatalijanskekomedije17.stoljeća.Tasekomedija 16 Zagreb, 2009. oslanjala na izvedbu ili izvedbenu komponentu/situaciju pa se tekstovi nadopunjuju artzmom i umješnošću profesionalnih glumaca. Zato sam tekst, čiji su autori često nepoznat ili je njegovo nastajanjerezultatkolektvnogarada,nemavrijednostknjiževnogadjela.Čestottekstovi imaju korijene u eruditnoj komediji, „ali po mnogim crtama djeluju kao da su nastajali najprije kao povod a zatm ishod izvedbe, kao sinteza suradnje sastavljača (...) s ostalim sudionicima u oblikovanju predstave” (Čale 1986: 52). Iz toga proizlazi spontanost govorenja, reakcija, pogrda, aluzija, a ta se lakoća vidi i ranije kod Držića , apsolutnoga uzora u sastavljanju komedija čiji je rad sigurno poznavao i Martn Benetović. U 17. stoljeću u Hrvatskoj nije bilo profesionalnih glumaca koji bi svojim talentom konačno oblikovaliteksti„ispeklizanat”specijalizirajućisesamozajedanlik,ali„geografskablizina iuzajamnidodiridvijuobalapomoglisuda(...)seupoznamoistmnovim-starimoblikom čijesugranenakalemljenenanašustabljikudalespecifčanplod”(Čale1986:53).Zatoseu Hvarkinji ponavljaju sadržajni obrasci, nižu kratki prizori usmjereni na brzu radnju i neposrednu komiku, na efekt fragmenata i izravnu karikaturu, na podmetanje, jezične dosjetke. Međutm, naše komedije samo u detaljima podsjećaju na talijanske, njihov je izraz, gluma, mimika, gesta, gibanje, ritam suzdržaniji. U našoj je komediji „znatno manje skokova, akrobatke, vatrometna gibanja, spekulatornost, a naglasak je više na verbalnoj komici, lascivnim upadicama, lokalnim aluzijama, drastčnim lakrdijskim šalama i prijevarama ... ” (Čale 1986: 57). IznavedenihjeobilježjaeruditnekomedijeismješnicevidljivodaHvarkinjaimaneke posebnostidasenemožeodreditnjezinastrogapripadnostjednomuilidrugomužanru. Zbog opširnost i očiglednoga oslanjanja na Držića i na dubrovačku književnu tradiciju te nekih elemenata koji će se razradit u daljnjem tekstu, Hvarkinja se može uvrstt u eruditnu komediju. No, kako je običaj da u našoj književnost sve ima dodatne posebnost, Hvarkinja se djelomično smatra i smješnicom. To najbolje pokazuje motv ljubavi koja je ovdje pokretač svega, počevši odzadovoljavanjadruštvenihnormiimotvanovcaimirazakojisunajvažnijiNalješkovićui Držiću. No, prema kraju razdoblja „pobjeđuje ljubav”. 2. OD NALJEŠKOVIĆA PREKO DRŽIĆA DO BENETOVIĆA KomedijauDubrovnikupočinjesNalješkovićeminjegovimfarsama(Frančević1983: 188), a on je po mnogim svojim obilježjima preteča Marina Držića. Sedam dramskih djela bez naslova, koja nisu objavljena za pjesnikova života, pokazuju njegovu sliku o poretku, moralu i odnosima u Dubrovniku. „Upravo na toj uspostavljenoj slici o Dubrovniku Nalješković je pravi preteča Marinu Držiću, koji svoje pastrske igre Tirena, Venera i Adon i Grižula te farsu Novela od Stanca, kao i komedije Dundo Maroje, Tripče de Utolče i Skup... gradi na kreatvno-flozofskom antagonistčkomodnosuizmeđuDubrovnikakaostvarnogsvijetavlasteoskeoligarhijei konzervatvne vlast, te Dubrovnika kao mogućeg ostvarenja svojih vizija” (Hećimović 1988: 6). TajjeantagonistčkiodnosobilježjeDržićevastvaralaštva,anajboljeseočitujeuPrologu DugogaNosauDunduMaroju.Utojse„kompliciranoj”komedijisusrećeučenarenesansna 6Miroslav je Krleža u eseju O našem dramskom repertoaru napisao: „Komediju dell’ arte iz sedamnaestog stoljeća ... Držić je tako spretno antcipirao već prije sto i pedeset godina” (Čale 1986: 76). 6 Godina II, Broj 2 17 renesansa komedijaplautovskogatpasnacionalnomknjiževnombaštnom,tradicionalnarenesansna konvencija forme i sadržaja s narodnom mudrošću i izričajem, ukratko rečeno, „naše”, Držićevo i univerzalno, konvencionalno. Takva eksplozija talenta čini od Držića od 1548. do 1559, kada jenastaocijelinjegovdramskiopus,najpopularnijegapiscakojizamjenjuje„starugardu”,tj. VetranovićaiNalješkovića.DokDubrovnikzamirenakonDržićasvedopočetka17.stoljeća (Hećimović 1988: 6), osamdeseth godina 16. stoljeća Martn Benetović na Hvaru piše Komediju od Bogdana, poznatju kao Hvarkinja. Iako su Dubrovnik i Hvar bile politčki razjedinjene cjeline, pratlisuscenskadostgnućauItaliji,„učeći”odPlautaiuživajućiueruditnojkomedijikoja jeuživalapopularnostuobjemasredinama.DubrovnikiHvarosimposlanicapovezujulikovi Dubrovčana u Hvarkinji, dobrohotna parodija dubrovačke makaronštne, aluzije na dubrovačke prilike, spominjanje dubrovačkih lokaliteta, vrednovanje Marina Držića. Nikola Nalješković bio je prethodnik Marina Držića. Ta se pretpostavka temelji na činjenici „da su Nalješkovićeve komedije u stvari mnogo više nastavak srednjovjekovnih farsi, bez jačih ugledanja na klasičnu komediografju (...), nerazvijene i pisane u sthovima” (Pantć 1978: 32) i, kako to tvrdi u svom članku Miroslav Pantć, da je malo vjerojatno da bi se Nalješković odvažio pisat takva djela da je Držić već nastupio sa svojim plautovskim komedijama. VažnuuloguuNalješkovićevimkomedijamaigragradDubrovnikkojijesastrogomvlašću iutjecajemnaprivatniživotstanovnikabitanizvorzaoblikovanjedramskihsituacija.Tako odnosi u Nalješkovićevim komedijama između gospodara i sluškinja, očeva i sinova, muža i žene potječu iz „jasne svijest o strogom rasporedu unutar socijalnih skupina i njihovoj međusobnoj nedodirljivost” (Batušić 1991: 50). Ta se osobina „odražavanja” svakidašnjice vlastte sredine, bez strogoga pridržavanja književnih konvencija, nalazi u djelima ove trojice autora. 2.1. Nalješkovićeva Sedma komedija Sedma komedija ili „govorenje” o „desvijanu sinu” i njegovoj „amanci” u „tri ata” nepotpuno je djelo u kojem je u grubim crtama prikazan dubrovački obiteljski život. Pisac nije birao izraze koji autentčno oslikavaju raspojasani život mladeži i probleme roditelja s djecom. Glavno lice komedije, mladi Maro, svaku večer kroz konobu bježi iz kuće i odlazi „amanci“. U prvom činu Marina majka to doznaje od sluškinje koju potplaćuje darovima, a otac Đivo od Sier Piera čiju bi kćer hto isprosit za sina i s kojim se nateže oko miraza. Lik koji djeluje iz sjene, a koji poput sluga u eruditnoj komediji uvelike pridonosi radnji, Marov je prijatelj Frano. On se korist konvencionalnim književnim motvom prerušavanja ne bi li Maru dokazao (ne)moral „amance“ i tako najviše pomaže da se na kraju sve dogodi po društvenim pravilima i očekivanjima. Kao što i provjereni motvi u književnost uvijek funkcioniraju, tako i Franov plan uspijeva, a Maro se ljut i uvrijeđen ipak vraća na pravi put. Na prvi pogled sve završava sretno i u svačiju korist. Maro se ženi, otac Dživo je sretan što će „mirno umrijet” izvršivši i posljednju obvezu roditelja prema djetetu, Pero je zadovoljan jer jeuspiodogovoritkoliko-tolikopovoljanmirazzasvojukćer,aFranojeuspiosačuvatobraz svomu prijatelju. No, iz svega se toga može iščitat da je vjenčanjem zadovoljena samo društvena obveza, a stvoren, zapravo, samo paravan iza kojega će se odvijat „pravi život”. 18 Zagreb, 2009. Očito je da će se Maro oženit iz sasvim pogrešnih pobuda – inata prema ljubovci i osobne fnancijskekoristkojućeimatodženinamiraza.IstnajeidaMarovotaczapravouopćene osuđujesinovoponašanjejerseiznjihoveprepirkepredkrajtrećega„ata”naslućujedani „stari” nije bio bolji od sina samo što „nije mnom rug bio, ki tobom sad čine“, a razlog nametnute ženidbe je samo to „što nije čut po gradu neg tvoje sramote o kijeh svak govori“, a ne osuda nemorala. Dakle, sve je dopušteno, ako je dovoljno diskretno i ne „preočito”. Prije spomenut dodiri sa svakidašnjicom i ilustratori dubrovačkoga društva prepoznaju se urealistčnoopisanomodnosuMarapremaroditeljima(„DŽIVO:Marine,štotakočinišme žalosna? Jesi li t sin moj? MARO: Majka toj samo zna.“) te dubrovačkoj licemjernost i pohlepi za novcem („MARO: Pero dava menje kćer ku sam vidio ... Lijepa je kako cvijet, s dvije tsuće i trista“). Humor se proizvodi u vrlo prizemnim i naturalistčki prikazanim situacijama, primjerice kada Maro biva zaliven sadržajem noćne posude. Prisutna je i društvena kritka, i to ne samo ona koju izriču likovi („DŽIVO: ... kad počne mazat oni nje obraz stvar, veće kole strat neg Dživo bokarar.“) nego i kritka dubrovačke škrtost koja se može prepoznat, iščitat iz situacije u kojoj se Pero i Dživo dogovaraju za miraz. Dominantna su obilježja koja ovu komediju možda najviše povezuju s farsom brojni vulgarizmi i grubo izražavanje bez zadrške („Kurvine beštje! Zna kurva da ova nijednu noć nije bez deset popova ... svijem đakom otvara”, „Ah, kurvo, mene, ha, govni me s΄ polila, prem t si je ... kurva vazda bila”). UlikusuMaraujedinjenesveosobinedubrovačkemladeži.Onjetp,predstavnikmladih uspaljenihmladićakojinepoštujuautoritetipokušavajupregazitkonvencije,alinakraju popuštaju pred njihovom starinom i snagom. Bezobzirni su i bahat, rastrošni, željni avantura, spremni napravit gužvu, ali nesposobni „zakuhane” pustolovine dovršit u svoju korist. Tako na kraju sve biva po volji onih protv kojih su se borili. Vraćanjenastaroiodustajanjeod„revolucionarnih”idejakarakteristkajedubrovačkoga društvaskojomseiDržićsuočava.Ontakođerosobnestavoveupisujeudjeloinakreatvan načinukonvencionalnetemeuplećealuzijenazbilju.„MnožinaDržićevihdramaturških iskazaonovimpoimanjimarazlogasklapanjabrakapaondaibračnihodnosa(...)svjedočio uzdrmanost društveno-kulturnih normi” (Gulin-Zrnić 2006: 109). Ne znam koliko bi se u ovom slučajumoglogovoritoMarovoj„zaljubljenost”uprosttutku,alisvakakosuljubaviosobni izbor„problematčanizraztežnjimladegeneracijekojasvojosjećajsuprotstavljadruštvenoj konvenciji o roditeljskom autoritetu pri izboru partnera” (Gulin-Zrnić 2006: 109). Dubrovačkom ženidbenompolitkom praktciralose sklapanjebraka iz kolektvnihinteresa, zbog politčke ili gospodarskenaravi,očuvanjavlastiimovine,abraksesmatraoi„lijekom”zaobuzdavanje mladenačke požude. Tako se u Grižuli na brak gleda kao na točku izmirenja rodnih razlika muške i ženske prirode, „a brakom se uspostavlja red svijeta koji je ugrožen raznorodnošću karaktera” (Gulin-Zrnić 2006: 110). Nalješkovićev „Dundo” nije puno originalniji. On je dobar poznavatelj društvenih pravila, a kao iskusniji čovjek svjestan je da se protv njih ne može borit. On nastoji zalutaloga sina dovest Godina II, Broj 2 19 renesansa u red, iako se ne može reći da ga ne razumije. Oprezan je s novcem i sinu zamjera više njegovu rastrošnost nego nemoral („neg hoće sve dukat, i prosi dvaš veće neg mu ja mogu dat”). Svoju škrtost opravdava „duhom vremena” („dinari varaju i stare i mlade, svi dinar gledaju”), zlovoljan je, čangrizav i temperamentan („dat ću ga iz kuće i dezertrat”). Likovislugaisluškinjauovoj„komediji”nemajutakovelikuuloguuodnosunaonuu eruditnoj komediji. Sluškinja Maruša na početku otkriva majci Marove noćne akcije, a Djevojka tuđa zove oca i majku na večeru. „Eruditnu” ulogu sluge u ovoj komediji ima Frano koji smišlja plan „spašavanja” Mara. Premda nije pravi sluga, a Maro njegov gospodar, on se jedini u ovoj komediji služi lukavstvom kako bi postgao cilj. Na kraju ne otkriva svoje zasluge u cijeloj priči i premda je, zapravo, najviše pridonio rješenju problema u djelu, ostaje potpuno anoniman i bez nagrade, baš kao i sluge kod Držića. Iz navedenih je osobina likova, stla i jezika vidljivo da se sve kreće između farse i komedije, „u njoj nema ni dograđenih likova ni kompleksnijih ljudskih osjećaja, ni izrazitje satričke oštrice... Nalješković nije Držić ni po snazi, ni po rječitost, ni po duhovitost” (Franičević 1983: 435). 2.2. Dundo Maroje Marina Držića DundoMarojenajvećajeDržićevakomedijaupetčinovaidvaprologa.Prikazalajuje „Pometdružina”uvijećniciu„brijemeodpoklada”1551.godine.TojeDržićevanajzrelija, najnadahnutja drama jer je u njoj prikazao panoramu dubrovačkoga društva, svijet koji se puno ne razlikuje od književnih konvencija i koji je „dubrovački koliko i svačiji, općeljudski” (Franičević 1983: 498). Okvirna je fabula Dunda Maroja prepoznata u Plautovu Marcatoru s tom razlikom što se u Plauta sve vrt oko borbi za djevojku, a u Držića oko borbi za dukate, u Plauta sin na kraju dobiva djevojku, a Maro gubi kurtzanu. U tom djelu Držić prvi put pokušava učinit sitne korake kojima bi ukazao na potrebu promjene svijetakojimjesvenezadovoljniji.Uskladustmse„maškarava”uNegromantauPrologu DugogaNosa.„KadabibiojedinoDržićevodjelo,Držićbiitadabionašnajboljirenesansni prozaik” (Švelec 1968: 171). To samo za sebe govori o Držićevoj superiornost i nenadmašivost, nesamouodnosunadrugadvaautorakojisutemaovogaradanegoiuodnosunadruge književnike hrvatske renesanse. Pisacse,dakle,podmaskomčarobnjaka,Negromanta,obraćaopakiminesposobnim moćnicima, ali istodobno budi slabije koji već predugo vjeruju u utopiju koju im nude moćnici. „Negromantovjeprolognekomvrstompatch-workaobilježenogslobodomnaratvnei flozofske intervencije, neobuzdanom fantazijom kojoj nije cilj govorit istnu već joj je namjera da u slušatelja potakne proces istraživanja istne” (Novak 1997: 398). Držić-negromant dovodi upitanjeistneivrijednostkojesusesvakodnevnoprezentrale,onpočinjesumnjatuono štonitkoprijenijedovodioupitanje,atojeispravnostdubrovačkepolitke.Takoonusvijet hrvatske književnost izravno uvodi politku, kroz umjetničku formu, fkciju kazališta, pokušava potaknut na spoznavanje istne. Ukazuje da utopija, savršenstvo, idealna vlast i država u koju su vjerovali Dubrovčani ne postoji, tj. da se pod krinkom utopije kriju „nacerene maske, lažni legitmitetilažnesvetost”(Novak1997:390).PublikajeuprvimahNegromantovprolog 20 Zagreb, 2009. doživjela kao fkciju, ne kao kritku, iako Negromant istče otvoreno kako bi važnije trebalo bit „što ste uzaznali otkud su izašli i koji su početak imali ljudi od ništa i nahvao, koji smetaju svijet, nego komedija koju ćete vidjet” (Novak 1997: 390). Negromant na kraju najavljuje drugi prolog „koji će vam dekjarat što će bit”. Udrugomprologu,tpičnijemisličnijemprolozimakojeimajudrugedvijedramekojesu tema ovoga rada, jedan „pometnik” kaže da će se prikazat jedna „nova i stara stvar”, „nova er slijedi onu prvu komediju od Pometa (...), stara er će te vidjet u njoj one iste prve prikazioce”(str. 117).Dalje prepričava sadržaj i daje savjete na temelju pouke koja će se izvući iz komedije. DundoMarojeposlaojesvogasinaMaraspettsućadukatauAnkonuizkojejetrebao preći u Firencu, kupit tkaninu i prodat ju u Sofji. S dobitkom se trebao vratt kući, oženit se i preuzet od oca nasljedstvo. No, Maro je uzeo dukate, otšao u Rim i sve ih potrošio. „Poslat sina u strani svijet za trgovinom iz jednog tako tpičnog trgovačkog grada kakav je bio Dubrovnik, događajjetakoobičan”(Švelec1969:228).NeobičnonijenitoštojemladićuDubrovniku ostaviosvojuzaručnicu,alijemalovjerojatno,imajućinaumukonzervatvnodubrovačko društvo, da se ostavljena vjerenica otsne u potragu za zaručnikom, kako je to ovdje prikazano. IzDubrovnikasuuRimdošliidubrovačkimladići,alismanjeplemenitmzadatkomodPera. Njihova je uloga da generaliziraju Marov slučaj i budu svjedoci njegova zla života i sramote. Na početkuMaradoživljavajubašsuprotnozavidećimunastatusukojiimakodnajboljerimske kurtzane Laure. Za tu se naklonost pokušava izborit i „tudešak” Ugo u čemu mu pomaže sluga Pomet.ZapletnastajekodprvogasusretaocaisinaizkojegaseMaroizvlačiglumećidane poznaje vlasttoga oca. Otad počinje gužva u kojoj sluge, posebno Pomet i Popiva, Marov sluga, uvlačeiizvlačesvojegospodareiznevolja,stvarajuintrigeukojeuplećusvakogatkoimse nađe na putu. „Ono što posebno odudara od uobičajenih postupaka u eruditnoj komediji jest Držićevo rješenje zapleta” (Švelec 1969: 230). U Plautovim i renesansnim komedijama pobjedu uglavnom odnosi mladić. U Dundu Maroju otac nadmudruje sina nastojeći da pradavni sukob između novoga i staroga završi onako kako to promjenama nesklona dubrovačka sredina najviše voli,uokvirimastarihtradicija.Zatosenakrajurješenjeotkrivautomedasesvivratetamo odaklejenemogućepobjeći,svojemugraduisvojojobitelji.Svijetsevraćauprvotnostanje; MarojeopraštasinuivraćajuseuDubrovniksasvimaonimazakoje„nijevelikisvijet”,Ugo Tudešak uzima „tudešku” Lauru, a Pomet isprosi Petrunjelu. „Osnovne fabulatvne relacije koje učvršćuju naratvnu konstrukciju Dunda Maroja vertkalni suodnosisluguigospodara,očevaidjece.Tiodnosimiješalisusetjekomkomedijeionisu zanjezinustrukturunajbitniji”(Novak1997:394).Držićevisulikovi,osimštouzoreimajuu književnoj tradiciji, ipak izvorno dubrovački. Dundo Maroje određen je u prvim rečenicama koje izgovara. Iako komedija po njemu nosi naslov, on nije njezina osovina „jer je to zapravo sam život, a njezin su najkreatvniji dio ljudi oko njih” (Franičević 1983: 499), Pomet, Popiva, Petrunjela, Bokčilo, Tripčeta. Pometjenajživljiinajzanimljivijilikokojemjepunopisanoikojiimasvojeprethodnike 7Svi su navodi iz Dunda Maroja preuzet prema: Marin Držić. Izabrana djela. Mladost. Zagreb. 1976. Dalje u tekstu navodimo samo broj stranice odakle je citat preuzet. 7 Godina II, Broj 2 21 renesansa uknjiževnost, alije posebanpo tome štoje njegova flozofja, mudrost, gastronomskizanos, samonjegov,kaodasezavukaopodkožusvomutvorcu.Čegagodsedotakne,Pometoživii učini privlačnim. Pomet izgovara najviše poslovica u cijelom djelu, on je najpametniji lik cijele komedije sa zapanjujućom sposobnošću da spozna situaciju i iskorist ju, kao da na sve gleda s više pozicije nedostžne ostalim likovima. On ima iskustva u životu, zna da ništa nije ni crno ni bijelo i da nema ni apsolutne sreće ni stalne tuge. Zato on mazi svoju fortunu da mu bude više naklonjena, ali je i svjestan da to ne može bit stalno i zato u njemu nema ni mržnje ni zlobe, nego samo snažnoga nagona i volje za opstankom. Njegov je dvojnik, radi zapleta potreban, Popiva. On nije „vjertuoz” poput Pometa, njegova je flozofja da se „svemu može naći remedijo dok se čovjek ne abandona”, a i tada preostaje „akomodatse”,„učinitobrazodmariola”.PometoviPopivinjezikčestojeveomaslikoviti metaforičan (Švelec 1968: 208). PetrunjelajepredstavnicadubrovačkihgodišnicačijijesvijetMarinDržićjakodobro poznavao. „Ona je više nego Pomet bazirana na folklornom, duhovita je i vesela, vjerna sebi i životu” (Franičević 1983: 503). Bokčilakarakteriziraljubavpremapićuihrani.Njegovesupotrebejednostavne,onne razumije toliku brigu za novcem. Prva je njegova rečenica jadikovka u kojoj izriče nostalgiju za gradom, a druga želju za pićem. To su dvije stvari oko kojih će se vrtjet Bokčilovi komentari: „(...) na ko’e t me je ljudi srjeća namjerila, ko ni jedu ni piju. Gosparu, umrijeh od glada (…)!” (str. 128). On se neprestano na nešto žali i najpasivniji je od svih sluga. Osjeća se potpuno izgubljeno nakon što Maroja odvedu u zatvor i ne zna pomoći sebi „Jaoh si ve meni! Bijedan ja... Jao meni, jao... Bijedan, ne znam ni kud ću ni kamo ću! ” (str. 165). Postupci Dunda Maroja i Mara motvirani su njihovim interesima. Maroje je čovjek od akcije, a jedini mu je motv povratak izgubljenoga novca. On ne mari previše za sinov moral i obećanje premazaručnici,onnereagiraninavijestdasuprijateljiuzadnjitrenutakspriječiliMarovo samoubojstvo („Ne imam ja tu što rijet. Kako tko čini, tako mu i bude” (str. 257). Konzervatvan jebaškaoiotacDživoizNalješkovićeveSedmekomedijeipokušavavrattstvarinasvoje mjesto.Utalijanskimkomedijamadostajelikovaškrthstaraca,aliMarojevisuparnjaciu tm komedijama pretežno „ljudi izuzetni, često čudni i nastrani” (Švelec 1968: 183), a ono što najviše karakterizira Dunda Maroja njegova je običnost, te po reakcijama ni po čemu ne izlazi izredoviteživotnekolotečine.Dubrovačkimprilikamanijeodgovaralodatakavčovjekbude nasamaren i tu je Držić slijedio živi model iz svoje sredine (Švelec 1969: 232). Držićev je Maro kao i njegov imenjak iz Sedme komedije faktor u komediji zbog kojega se, zapravo, sve pokrenulo, ali nema u njoj pretjeranu ulogu. On će se na kraju vratt tamo gdje i pripada – svojoj zaručnici i svomu gradu jer je to ispravno i u skladu s tradicijom. Na pravi će ga put izvest okolina koja se brine za to da se ne povrijede društvene konvencije. UgojeTudešak,uzLauruinjezinu„babuiztudeškezemlje”kojasenepojavljujena pozornici, jedan od „stranaca” u komediji, Nijemac čiji je narod starim Dubrovčanima Držićeva vremenapredstavljaosvakodnevnurealnost.Izdokumenataznamodajemeđunjima biloineposrednihkontakta.NadaljeseznadajeDržićprijepisanjaDundaMarojauslužbi 22 Zagreb, 2009. „camerariusa” grofa Christopha Rogendorfa posjeto „almansku odnosno nimačku zemlju”. Ugo TudešakkarakteriziranjeuglavnomposvomslugiPometu,obilježenjeljubavnimpatnjamai smiješnim talijanskim govorom koji miješa s njemačkim riječima. Ako ga usporedimo sa živo i realno ocrtanim Dundom Marojem, Bokčilom i ostalim Dubrovčanima, u Ugu će se prepoznat klišeizirano opisivanje Nijemaca iz europske literature kao izjelica i pijanica. U komediji u kojoj jesamonovacvažanUgoje„bogatacodpedesettsućadukata,aliirabijatanzaljubljeniki žderonja koji se skupa sa svojim slugom festvalno hrani pečenim kokošima, kapunima, patkama, jarebicama” (Matl 1969: 408). Komedija ima puno likova koji su tu zbog epizodne funkcije, likova oko kojih se Držić nije ni trudio (Židov Sadi, Gulislav, mladi Dubrovčani ...). U takve se likove ubraja i Pera. Za razliku od zaručniceuNalješkovićevojSedmojkomediji,onasestvarnopojavljujeidjelujepokušavajući vratt razvratnoga zaručnika. Njezin je lik najviše literaran, ona je usvojena iz književne tradicije, alijuodnjeudaljavapovezanostsDubrovnikom,kojuodajesvakanjezinakretnjaigovor. Zanimljivo je da u komediji nema ni naznake njezinoj zaljubljenost ili čežnji za dragim, „akcent je stavljen na činjenicu da Peri preostaje jedino samostan ako je Maro napust” (Švelec 1968: 268), što upućuje u stvarnost života dubrovačkih žena koji se nije mnogo razlikovao od stvarnost iz Nalješkovićeve Sedme komedije ili Benetovićeve Hvarkinje. Prijenegoštojenapisaonajznačajnijadjela,Držićjetridesetgodinarastaoisazrijevaou Dubrovniku,upoznaosveoblikeživotaRepublike,anaškolovanjuuSienisusreosesopćim obilježjima talijanske renesansne književnost. Zbog toga njegova djela zahtjevaju istraživanje mnogihelemenata:uzora,elemenataizvlasttesredine,općegadruštvenoga,politčkogai ekonomskoga konteksta. Sve je to prisutno u Dundu Maroju, slojevitost se teksta ogleda u svim elementma koje u nastavku navodimo. Usporedbeizprirode,čestospominjanježivotnja(„Pettsućadukatadahdjetetuuruke! Vukudatupohranumeso!(str.121);POMET:Petrunjelice,mojajarebičice”)(str.150),jasno ukazivanje na određene građane i zgode iz javnoga i privatnoga života koje su predstavi davali „pečat dana, mjeseca, ako ne i godine” (Švelec 1968: 25). Društvena kritka dubrovačke škrtost („Plače er mu je sin spendžao od svoga. Za česa su dukat neg da se pije, ije i trunpa?”) (str. 122), aluzijanapovijesneprilike(„BOKČILO:Jestelisevitamonašaptali?ŠaptomBosnapoginu“) (str. 128), prikaz suvremenih dubrovačkih običaja i crtce iz svakidašnjice iz kojih se vidi položaj mladihdjevojaka(„PERA:Atristadukatakojejosamizskrinjeizelazaovonašenesrjećno pošastje? Dživo, ja sam djevojčica i učinila sam stvar koju dosle ni jedna djevojčica nije učinila... Teškosvakojdjevojčicikojamajkuneima”)(str.143)isluškinjakojesučestobileseksualno uznemiravane(„PETRUNJELA:Niko,tlisi?Nutkoličakjeuzrastao!Brižnameđucrjevare kolikrat me je uštnuo”) (str. 156). Ironija i narodna vulgarnost i grubost („BOKČILO: Ovo, otkle sam iz grada, nijesam se usrao ni sam imao čim tvojom hranom”)( str. 122), narodne pjesmice s aluzijama na seksualnost koje pjevaju Petrunjela i Tripče („Tvrdo t – meko ja, tvrdo u meko – dah t ja; pođi tja – opet hto bi; bome i ja”) (str. 190). Autoironija samoga pisca kroz Pometova razmišljanja („POMET: Nije ga bit poeta ni komedije umjet činit, er tzijem svak ore i na svaki ga pijer hoće operat, a umjesto zahvaljenja da mu reku: Godina II, Broj 2 23 renesansa Ne valja ništa, iždeni, i da mu neprijatelji ostanu”) (str. 148). Mnoge poslovice, učene i pučke koje „intenziviraju izraz, čine ga ekspresivnijim, slike življima i dinamičnijima, doživljaj neposrednijim” (Švelec 1968: 308). („POMET: Reče se: tko je namuran nijesam–sadjapomomTudeškuznam”)(str.147),odnosizmeđustarihimladih,kritka starost(„NIKO:Imamonjekeocekojinaspazekudgledamo,kudhodimo,gdjesjedimoišto ijemo... Ah, kurviću, da se ljudi bez otaca rađaju, dobro bi t nam mladjem bilo i kritka mladost Ah, mladost, mladost, luda mladost! Dočekali moje starost, da poznate kako vaš vjetar nije inonegludos...”)(str.204).Prisutanjeirenesansnisvjetonazordatrebauživatuživotui iskoristtsvakitrenutak(„NIKO:Umladosdamikugodivoljuispunit,austarostmenasoli ter me spremi u ormar.”) (str. 153), („MARO:... dokle sam mlad, da uživam, pak kad ostarimo, tako ćemo i kašljat.”) (str. 159). Motvi iz književne tradicije, preoblačenje Pere u mušku odjeću, prepoznavanje po znamenju („GULISLAV: Junače, zlamenja su! Pod livom sisom ima madež i na ruci ima zlamenje koje ja znam.”) (str. 225). Dundo Maroje je komedija o neslušanju i o nesporazumima, slojevit tekst koji nema samo jedan smisao i jednu naraciju nego se u njemu čuje i sudara stotne različith glasova. Rim je kao caput mundi toga vremena bio „najnemirnije i najuzrujanije mjesto svijeta, prostor u kojem se energija kaosa najudobnije osjećala” (Novak 1997: 393). „Držićevekomedijepisanesulako,ujedandah,ačinisedajeongradiosvojelikovei prema sklonostma i sposobnostma članova svojih družina Pometa, Garcarije i Njarnjasa (...)” (Vodnik1913:174).Zbogtogasetekstdoimakaodajeimproviziran,moždaipovršan,ali izrazitoživotan,štojezadaćakomedije,itme,zapravo,samodokazujesnažnuimaginacijui „sposobnost autorove da viđeno u fantaziji adekvatno oblikuje” (Švelec 1968: 275). Scenski je jezik razgovorni jezik, monolozima se publika obavještava o događajima izvan pozornice, česte sueliptčnerečeniceitalijanizmi.Odstlskihfguraprevladavakontrast,primjericenazbilj- nahvao, očevi-sinovi, staračka zatvorenost-mladenačka obijest, štednja-raskoš, a imena tumače ulogu i funkciju likovim, primjerice: Pomet-sve pomete, Bokčilo-bogac, siromah, Popiva– „Popiva popijeva s gosparom Marom u sinjore Laure” (str. 135). IznavedenogasevididajeDržićznaodobroorganiziratnakupljenezgodeiodmnoštva motva, likova, zapleta, utjecaja, strukturirat cjelinu koja balansira između zbilje i imaginacije. Većina Držićevih likova bili su stvarni ljudi njegova vremena koji su mu se nametali svojom živošću i značajnošću (Stojan 2005: 10–11) i koji govore o svom vremenu. Tako se Držić maniristčki igra s konvencijama i rasklimava model koji je doveo u pitanje i njegov prethodnik Pietro Aretno. U maniristčkim je komedijama ulica progutala trg, latnski je jezik istsnula kombinacija narodnih govora,pojavilasevišeznačnostiintereszačovjekovunarav.Ulicanakojojsusesvizatekli utrku,uprolazu,prostorje„uzpomoćkojegselomiladisciplinaeruditnogmodelaikojaje prevladala geometriju humanistčke propisane komedije” (Novak 1997: 392). Kao što je Držićev prethodnik Nalješković svojom žanrovski „nečistom” Sedmom komedijom nastojao uspostavit odnospremaliteraturi,takoiDržićpuštasvojelikovedaglavinjajuulicamaiuopćojgužvii „prostorudvostrukihznačenjaidvostrukihigara”(Novak1997:395)otkrivajunovegranicei istražuju nove prostore. 24 Zagreb, 2009. 2.3. Martin Benetović Hvarkinja Kadaje1915.godineotkrivenaHvarkinja,upovijesthrvatskeknjiževnostušlojeime Martna Benetovića. Počela su istraživanja o autorovu životu, ali se još uvijek o njemu ne zna puno.Smatrasedanijeimaostalnozaposlenje,udokumentmasespominjekaoorguljašu hvarskojkatedrali,sviračnajavnimzabavama,apripisujemusešestslikanazapadnojstrani franjevačkecrkveuHvaru.Predkrajseživotabaviosbratomtrgovinom.No,njegovojeime bilo poznato u Veneciji. Pretpostavlja se da je Hvarkinju, jedino sa sigurnošću utvrđeno njegovo djelo, napisao u mladim danima, u posljednja dva desetljeća 16. stoljeća. Zna se da je na Hvaru tjekom 16. stoljeća trajala živa humanistčka djelatnost, čiji su nositelji bili V. Pribojević, H. Lucić , P. Hektorović, poštovani i izvan grada, ali Martn Benetović koliko je poznato nije u pisanju komedije imao prethodnika. Pomutnju unosi tvrdnja iz prologa Hvarkinje gdjeautorkažedajekomedija„izašlaispodrukenovogameštra”štosemožeodnositina Hvarane, a ne samo na talijanske i dubrovačke autore. SlobodanProsperovNovakodređuježanrHvarkinjepronalazećiunjojosobinecomedie rediculosekojajebilapopularnauItalijiu17.Stoljeću.Premadrugomusemišljenju„činida je Benetović pod većim dramaturškim utjecajem eruditne komedije” (Mrdeža-Antonina 2004: 115).Toseočitujeurazgranatojradnjikojauzglavnetokoveimanekolikosporednih,više shematziranihljubavnihmodela,nekolikoljubavnihparovaidvaljubavnatrokuta.Dokazda suHvaranipoznavaliobilježjanovoantčkekomedijepredstavljagovorzaljubljenikauduhu trubadursko-petrarkistčkih klišeja („KARLO: ...otkad sam vidil svitlost lipost njeje, da san se vas podal u oblast njeje. ”) (str. 157). „Djelo odražava izvrsno poznavanje talijanskog jezika, odnosno padovansko-venecijanskog dijalekta,poznavanjehvarskebližeidaljeokolice,hvarskogidalmatnskogsela,poznavanje Dubrovnika, dubrovačkog govora pa i najsitnijih pojedinost iz dubrovačkog života (...)” (Bogišić 1965:124).Bogišićsmatradaje„temeljneokvirezasvojukomedijunašaojeBenetović (...)uscenskojtradicijiDubrovnikaiItalije”,poznavaoje„seljačku”komedijupadovansko venecijanskogatpakojaizazivasmijehnaračunzaostalogaseljakaizokolice,aslužisei elementma lakrdije „koji su se u njegovo vrijeme, pored svojih primarnih oblika (farsa), obilno javljali u komediji dell’ arte.” Ali pored svih th utjecaja, Benetović je poput svoga učitelja Marina Držića samo posudio okvire u koje je smjesto svoju sredinu i svoje ljude. Zato je, kako donosi Bogišić, „Hvarkinja ispunjena domaćim shvaćanjima, domaćim hvarskim odnosima i nazorima”, a autor čitavo vrijeme na umu ima svoj „Hvar i svoju publiku” (Bogišić 1965: 126). Pretpostavlja sedajeautor,baškaoštojetobioiDržićevobičaj,sudjelovaouorganiziranjuiprikazivanju predstave koja se, kako se to na više mjesta istče, odigravala na poklade. Komedijapočinjekratkimprologomkojimseobraćaplemenitojgospodiiuzvišenim gospojamaimoliihda„primetesrcedobrovoljnoakojemoćimala”(str.141).Skromnoi pokorno poput Držića autor obezvrjeđuje ono što slijedi riječima „da ovde drugo nećete vidit 8Poznato je da je Benetović imao osobne veze s obitelji Hanibala Lucića, poznavao je njegovu poeziju koju spominje u Hvarkinji: stari gospar Mikleta recitra Lucićeve sthove iz Pjesni ljuvenih i Robinje. U: Pet stoljeća hrvatske književnost. IX. sv. str. 130. 91965. Sve navode djela preuzimamo iz toga izdanja, a u tekstu navodimo samo broj stranice. 8 9 Godina II, Broj 2 25 renesansa nego starce mahnite, mladiće neposlušne, divojčice nerazumne, žene prezočne“ i zato „možete pojt kad vam drago.” (str. 141). Prvi „at” rezerviran je za ljubavne izjave i u njemu se otkriva tko je u koga zaljubljen. Počinje Karlovim monologom o vlasttoj zaljubljenost koja je učinila da je izgubio „oblištvo čovičansko isramljuski“,azbogljubavinemoženispavat.PrijateljFabriciojavljasekaoglasrazuma izgovarajućimnogeposloviceizavidećiKarlunanjegovimčuvstvimakojeonnijedoživiojer „život moj od ditnstva provodi sam po zapovidi druzih” (str. 143). Starac Dubrovčanin Mikleta otkriva„avokatu”NikolidajezaljubljenuudovicuPoloniju,VlahRadojeodlučiojeisprosit Nikolinu sluškinju Goju, a Perina, Polonijina kći priznaje sluškinji Dobri da je zaljubljena u Karla. Mlada Nikolina žena Izabela nezadovoljna brakom s duplo starijim muškarcem, pokušava naći ljubavnika,automejojpomažesluškinjaGoja.Cijelasekomedijadaljerazvijaupokušaju ljubavnikadasesastanu,otkrijusvojuljubavizajednopronađusreću,automeimpomažu sluge ili drugi pomagači. Iz th se pokušaja rađaju komične situacije i epizode s karakteristčnim motvimaeruditnekomedije:presvlačenje,prepoznavanje,polijevanjesprozora,zabune, nesporazumi. Na kraju se u zadnjoj sceni petoga čina sastaju svi likovi, Karlo i Perina ispričaju se za učinjeno, traže oprost i blagoslov od roditelja, koji i dobivaju, Polonija se po Nikolinoj preporuci odlučuje udatzaMikletukojipakuFabricijupronalazisvogaizgubljenogasina.Razrješujuseisukobi među slugama pa tako Bogdan dobiva dopuštenje da oženi Goju, a vjere se i Dobra i Radoje. Nikola poziva „Hod’te...da se ovde u mene veselimo” i velika se gužva završava tako da svatko nađe svoje mjesto, gospodari gospodarice, sluge sluškinje, izgubljena djeca svoje očeve. PovezanostizmeđuvelikogaučiteljaMarinaDržićapočinjeseočitovatvećnasamom početku, u prologu, a dalje se vidi u upotrebi brojnih poslovica „svaka stvar sridovična dobro stoji, dali priko mire huda je” (str. 142), kritci dubrovačke mladeži „Gospode, bolje jih je komu godir ne jimat, nego jimavši ih neposlušnih i neugodnih, kakono je sada.” (str. 144), upotrebi vulgarizama i talijanizama „Ah, da bi mi, moja udovičice, s tobom se goljatna mom stanu, ne bimePlacavidila,giuradioinunmese.”(str.146).BenetovićevaPerinasličnajeDržićevoj Peri, osim po imenu, i po moralnim stegama u kojima su se mlade djevojke odgajale „Da jaoh nevoljnim divojčicam ovako prez slobodi, gdi ne smimo radi čast prag od kuće pristupit.” (str. 151).KaoštosenakrajuDundaMarojaotkrivaLaurinopodrijetlo,takoiMikletapronalazi svog sina Fabricija za kojega je mislio da je poginuo u brodolomu. Pojavljuju se i redari, čuvari javnoga mira. U vezi s njima može se na primjeru Dunda Maroja i Hvarkinje zaključit da mnogo toga rješavaju „preko veze” i primanjem mita. Dobra je po flozofji uživanja u mladost slična dubrovačkim mladićima Mari, Niki, Vlahi i Pijeri i zato savjetuje svojoj gazdarici Perini „Ako za mladost – ljubav ne dobudaš, gdo će te ljubit – kada stara budeš” (str. 152). Premda je Pomet nenadmašiv, jedinstven i neponovljiv lik, njegovu flozofju u ovoj komediji zastupaju sluge Bogdan, Dobra i Goja. Bogdan uživa u dobroj hrani i piću „Ja t moj si dragoviću, spavamdovisokaneba,nesprobudimseposvunoć,sitipjannajlipljehrane...”(str.164), aDobraiGojaizgovarajumnogerečeniceo„dobrubrimenu”iiskorištavanjudobreprilike. „Njihoveulogeautormaksimalnorabiufunkcijikomičnogilascivnogizatoonimoguismiju 26 Zagreb, 2009. sveonoštonjihovimgospodarimanijedopušteno”(Mrdeža-Antonina2004:116).Toihčini aktvnijima od svojih gospodara. Dobra pomaže Perini da se sastane s Karlom, Bogdan pokušava Mikletu uvući u Polonijinu kuću, a Goja suosjeća sa svojom mladom gospodaricom Izabelom i podupire ju u nevjeri prema mužu. IakopostojebrojnesličnostizmeđuDržićaiBenetovića,Hvarkinjajeipakponečemu posebna. Jednu različitost predstavljaju praznovjerja, tj. narodna vjerovanja koja karakteriziraju ruralne likove: „Naučila me je da ako ću da se mami za mnom, da vazmu ognja u jednu pinjatu ka ni kuhala, i da vezmu livom rukom iz priko sebe sedam zrn boba... i da to stavim kad priko praga projde ...” (str. 180). Od Držićevih sluga, koji ostaju u sjeni držeći gospodare u uvjerenju dasuoniuvijekzasvezaslužni,Hvarkinjurazlikuje„Benetovićevoširokootvaranjekomedije seljacima”(Mrdeža-Antonina2004:119).Sudbineiljubavnizapletslugapostavljenisuna scenuparalelnosostalimatakodagledateljiočekujuinjihovrasplet.UBenetovićanema koketranjaspolitčkomzbiljom,alisuzapažanjalikovabliskadruštvenojzbiljiiobilježena lokalnim problemima. Ljubavni trokut Nikola – Izabela – Fabricio služi kao „poligon za kritčko razmatranje nekih loših društvenih navada” (Mrdeža-Antonina 2004: 117) kao što je neprirodna zajednicaizmeđumladihženaipunostarijihmuškaraca.PremdaDržićuDunduMarojune spominjetajproblem,njegovjestavizraženuGrižuli sličanonomukojiizgovaraIzabelina sluškinja Goja „vazda veži luk lukom, a cuk cukom” (str. 178). Iz navedenih osobina Hvarkinje vidi se da je „vođena vještm autorom” (Mrdeža-Antonina 2004: 118). Gotovo se svi likovi pojavljuju u prvom činu prezentrajući radnju u svim smjerovima, auzadnjemsečinuokupljajuizatvarajukrug.Likoviizravnokomunicirajuspublikomi upozoravajunavrijemeiprostor,štorazgranatufabulučinijasnomirazumljivom.Budućida sepredstavaprikazivalanatrgu,podrazumijevalajeraznolikupublikučijejezahtjeveautor zadovoljio, slično Nalješkoviću u Sedmoj komediji. Parodiju leutaško-petrarkistčke poezije bolje je osjeto obrazovaniji gledatelj, dok su dubrovačka makaronštna, vulgarizmi, praznovjerje više zabavljalinižeslojeve.Tasutriautorasličnaipodruštvenojkritci,preuzimanjuelemenata konvencionalne književnost (u sve se tri komedije ponavlja motv preoblačenja), ali sa snažnom lokalnomobojenošću,ulozislugakojisuuvijekpokretači,zaljubljenojimahnitojmladeži, smiješnojstarost,vulgarnimizrazimaiseksualnimaluzijama.Nadalje,tetrikomedijeimaju sretan kraj, a sreća se očituje u tome da se svatko vrat na svoje društveno prihvatljivo mjesto – staležu, gradu ili roditelju od kojega potječe. Cijeli je rasplet mnogo kraći od zapleta i sve gotovo u jednoj sceni vraća na svoje mjesto. 3. ZAVRŠNO SUČELJAVANJE: NALJEŠKOVIĆ – DRŽIĆ – BENETOVIĆ Od tri drame koje su tema ovoga rada samo se za Držićeva Dunda Maroja može pouzdanije govorit o vremenu izvedbe, početkom 1551. godine. Pretpostavlja se da jeHvarkinja nastala 80-ihgodina16.stoljeća, audjeluse više putaspominjedajeizvedenaupokladnovrijeme, vjerojatno na trgu, kao što je bio običaj koji se odnosi i na prikazivanje Dunda Maroja, također 10Na moju veru, kako zlo čine ovi oci i matere ki ovako silom hćere odaju. Sagrešuju smrtno nahodeći zete napamet... (Držić 1976: 161). 10 Godina II, Broj 2 27 renesansa u vrijeme poklada u gradskoj Vijećnici. Nalješkovićeve komedije, izuzev pete, nisu datrane, a ne zna se ništa ni o mjestu i vremenu izvedbe.Sedmajekomedijakao„najjednostavnija”odtri„sučeljavateljice”podijeljenana tri„ata”,abaškaoštoDunduMarojunedostajuzadnjiprizoritakoiSedmakomedijanema završetak prvoga i početak drugoga čina. Druge dvije komedije imaju pet činova. Svaka ima prolog, Dundo Maroje čak dva. Što se tče jezika, sve su tri pisane štokavštnom s primjesama lokalnoga govora, talijanizama i germanizama (Dundo Maroje).Dundo Maroje i Hvarkinja su u prozi, a Sedma komedija u dvostruko rimovanim dvanaestercima. Dundo Maroje i Hvarkinja sadrže i sthove pjesama, parodiju na petrarkistčku poeziju, a Hvarkinja i sthove iz Lucićeve Robinje. Referencije na politčku zbilju najjače su u Držića, dok osvrt na društvenu zbilju u manjoj ili većoj mjeri nalazimo u sve tri komedije. Razvratna mladost, udaja mladih djevojaka za starce, odlazakusamostan,problemmiraza,slobodeiostala„ženskapitanja”populariziranasuu svatridjela,kaoikonzervatvnostsredine,akodNalješkovićaiDržićaidubrovačkaškrtosti licemjernost. Karakteristčnesuitpičnesituacijezanimljivezbogprepoznatljivostimogućnost identfkacijesasvakodnevnicom,kojeautentčnimačineilikoviizstvarnogaživota,osobito u Dundu Maroju. Slavica Stojan u članku Autentčni stanovnici Držićeva Njarnjas-grada govori o likovima iz stvarnoga života koji su sudjelovali u Držićevim predstavama i ponekad „glumili sami sebe”, primjerice Bokčilo koji je bio tovjenar i u „zbilji”. Lik Tripčeta Kotoranina javlja se u Dundu Maroju, Arkulinu i u djelu Tripče de Utolče. Lik negromanata javlja se, osim u Dundu Maroju, i u Arkulinu, a iz kaznenih se spisa pamt čovjek s nadimkom Negromant, vjerojatno obrazovan i talentran član družine s obzirom na težinu uloge u kojoj je sadržan „ključ svrhovitost komedije”(Stojan2005:19).SimpatčnusličicuizsvakidašnjiceilustriraiMazija,likukojem suDubrovčaniprepoznavalistanovitogaIlijuMaziju,Držićevaosobnogaprijatelja,akojina Pometovopitanještojenovougraduodgovara„Milašicasirenjeprodava,pridOrlandom vinoliče,junacigapiju,kruanemanjkapridLužom,nivodenafontani”(Držić1976:234). Timmiješanjemzbiljeiliteratureodlikujuseidrugadvaautorakojezanimafunkcioniranje zbilje u literaturi prema kojoj žele uspostavit svoj odnos i osobnom interpretacijom konvencija eruditne komedije preispitat tradiciju. S obzirom na koketranje sa svakodnevnicom, prisutna jeidozarealistčnostkojaseuDunduMarojuiHvarkinjiočitujeuspominjanjustvarnih lokaliteta,primjericeuHvarkinjikadaRadojerazmišljaosvomvjenčanjuitomekogaćesve pozvat („RADOJ: Zvat ću na pir iz priko vrha, čak od Cetne, rodbinu (...) i neviste po izboru od Imotskoga do Radoboljice” (str. 160) ili u Dundu Maroju kada Petrunjela susreće Vlahu, Niku i Pijera spominjući jednu dubrovačku ulicu („PETRUNJELA: Niko, t li si? Nut količak je uzrastao! Brižna,međucrjevarekolikratmejeuštnuo”(str.156).Realistčnostseočitujeiurječniku, posebiceurazgovoruseljaka,sluga,sluškinjaukojemimapunovulgarizama,usporedbisa životnjskim svijetom, prostm narodnim pjesmicama, lascivnim motvima („RADOJ: ... Ubio te bog. Kamo bi, ah, već crna hodila, neg ja ovako oparem kako prase!” (str. 161) „GOJA: Hod΄ k nesrići danas od mene, napast!” (str. 164). 28 Zagreb, 2009. Međugeneracijskisukob,nekadaisada,borbazaočuvanječast,ugledaizadovoljavanje društvenihformimotvisuzajedničkisvimtrimakomedijama.Referencijenasadašnjosti mogućnost da gledatelji prepoznaju realne situacije iz svoje okoline čine komedije razumljivima i bez književnoga predznanja, ali je doživljaj svakako potpuniji ako predznanje postoji. Jedanilivišekonvencionalnihmotvapresvlačenja,prepoznavanjaipronalaskaizgubljene djecenalaziseusvakojdrami,aparodijanatrubadursko-petrarkistčkupoezijukarakterizira obje komedije – i Dunda Maroja i Hvarkinju. Budućidakomedijamoraizabavit,nasmijat,uklopitseukarnevalskikontekst,smijeh sepostženavišerazina.Vulgarno-komičneelementeismijehizazvangovoromnekogalika, strancailiseljakasvimajerazumljividuhovit,aliupućenijisuosimprizemnogahumorau Držića i Benetovića prepoznavali i nešto „ozbiljniji” smijeh, satru i ironiju. Komediju određuje ipostojanjeintrige,elemenataprijevare,punolikova,ljubavnihtrokuta,razgranataradnjasa sporednim događanjima – to su obilježja koja u svojoj punoći pokrivaju samo Dundo Maroje i Hvarkinja. Zatejedvijekomedijekarakteristčanikultobožavanjahrane,uživanjeugastronomiji,u čemu prednjače Pomet i starac Mikleta iz Hvarkinje („MIKLETA: Nut t, brače ovu mošnjicu. Tu je munite pet škuda. Pođi, spenđaj (...) Čini da je svega gospodski: kupi kokoša, pulastra, gusaka, pataka, golubica, kosovića, jarebica. Čini da je vedeleta, lonzu praščevu, kobasica”) (str. 177). Čini se da je perad bila vrlo cijenjena jer i Pometu otvara apett („POMET: Sjedim za trpezom s mojijem Tudeškom, a pečeno bijehu donijeli – pjat, u njemu kapun. Gledam ali je guska ili što drugo: onako velika kapuna moje oči nigda nisu vidjele (...) imaše njeku hrustu na sebi koja mi oči zanosiše, srce mi veseljaše, apett otvaraše. Oko njega dvije jarebice (...) i polovica zadnja od zečića (...) a na krajijeh od plitce uokolo nakitli bijehu kosovića (...)”) (str. 147). Ono što je zajedničko svim trima komedijama je i nemogućnost svrstavanja ni jedne od njih u okvire samo jednoga žanra, ali ne zbog neznanja autora ili primitvnost sredine, nego zbog zadovoljavanja potreba domaće publike i uklopljenost u domaću stvarnost koja se razlikuje od literarne. Tu stvarnost ni jedan od autora ne odvaja od teatra koji doživljava kao „mjesto gdje je igrom vraćena svijetu njegova izvorna sloboda: gdje zlo doduše nije uklonjeno (...) već je bačeno usvjetskiprocesgdjeseraskrinkavauporemećenojjasnoćiigre”(Mrkonjić1969:452).Zbog toga ove komedije osim literarnoga imaju i povijesno značenje iz kojega iščitavam nekadašnje prilike, događaje, odnose i vrijednost. „Teatar nije (...) stupnjevito uzdizanje iznad stvarnost (...), on je obrat unutar stvarnost, on je lucidan dramatčan pogled u strukturu stvarnost (...)” (Mrkonjić 1969: 451). Godina II, Broj 2 29 renesansa BIBLIOGRAFIJA Izvori Držić, M. 1976.1.Izabrana djela. Mladost. Zagreb. Nalješković, N., Benetović, M., Palmotć, J. 1965.2.Djela, Pet stoljeća hrvatske književnost, knjiga 9, Zora – Matca hrvatska. Zagreb. LITERATURA Batušić, N. 1991.1.Narav od fortune. Studije o starohrvatskoj drami i teatru. Matca hrvatska. Zagreb. Batušić, N. 1978.2.Povijest hrvatskog kazališta. Školska knjiga. Zagreb. Bogišić, R. 1965.3.Martn Benetović, u: N. Nalješković, M. Benetović, J. Palmotć. Djela, Pet stoljeća hrvatske književnost, knjiga 9, Zora – Matca hrvatska. Zagreb. Čale, F. 1975. Komedija dell 4.′ arte i hrvatska komedija 17. stoljeća u Dubrovniku. Dani hvarskog kazališta: eseji i građa o hvarskoj drami i teatru. Ereiz, S. 2004.5.Strukture i žanrovske karakteristke dubrovačkih smješnica. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Franičević, M. 1983.6.Povijest hrvatske renesansne književnost. Školska knjiga. Zagreb. Gulin-Zrnić, V. 2006. O jednom pristupu drugom spolu u tri čina. Kaleidoskop ženskih slika7. u Dubrovniku 15. i 16. stoljeća, Zbornik Čovjek – Prostor – Vrijeme. Disput. Zagreb. Hećimović, B. 1988.8.Antologija hrvatske drame. sv. I. Znanje. Zagreb. Kapetanović, A. 2005.9.Nikola Nalješković: Književna djela. Matca hrvatska. Zagreb. Kombol, M., Novak, S. Prosperov 1995.10.Hrvatska književnost do narodnog preporoda. Školska knjiga Zagreb. Matl, I. 1969. Lik Tudeška u komediji Dundo Maroje.11.Zbornik radova o Marinu Držiću. Mrdeža-Antonina, D. 2004.12.Čtjuć i mnijuć. Erazmus naklada. Zagreb. Mrkonjić, Z. 1969. O Držićevoj teatralnost.13.Zbornik radova o Marinu Držiću. Novak, S. Prosperov 1997.14.Povijest hrvatske književnost od humanistčkih početaka do Kašićeve illirske gramatke 1604. sv. II. Antbarbarus. Zagreb. Pantć, M. 1978. Nalješkovićeva komedija „arecitana u Mara Klaričića na piru”.15.Iz književne prošlost– studije i ogledi, SKZ. Beograd. Pavličić, P.16.Farsine farse farsa. Preuzeto sa stranice htp://www.fzg.hr/kompk/tekstovi_ knjizevnost.html Rafolt, L. 2005. Ludičko i politčko u komedijama Nikole Nalješkovića.17.Pučka krv, plemstvo duha. Zbornik radova o Nikoli Nalješkoviću. 18.Solar, M. 2005. Teorija književnost. Školska knjiga. Zagreb. Stojan, S. 2005. Autentčni stanovnici Držićeva Njarnjas – grada,19.Anali Dubrovnik 43. Švelec, F. 1968.20.Komični tatar Marina Držića. Matca hrvatska. Zagreb. Švelec, F. 1969. Marin Držić i renesansno kazalište.21.Zbornik radova o Marinu Držiću. Vodnik, B. 1913.22.Povijest hrvatske književnost. sv. I. Zagreb. 30 Zagreb, 2009. Godina II, Broj 2 31 renesansa TRAGEDIJE U DUBROVAČKOJ RENESANSNOJ KNJIŽEVNOSTI * Autor | Dijana Golub 1. UVOD R azvoj je hrvatske renesanse kako u kazalištu, tako i u književnost ponajviše vezan uz kulturna središta Dubrovnika i Hvara. Dubrovnik je u vrijeme renesanse bio izrazito urbana sredina i imao je sve preduvjete za snažan razvoj scenske odnosno kazališne djelatnost. Politka je uvelike pridonijela takvu razvoju Dubrovnika jer su Dubrovčani imali korektne odnose i prema Turcima, i prema Mlečanima. Važno je spomenut upravo odnos s Italijom i njezin utjecaj na našu književnost, jer su svi naši dubrovački pisci proveli bar jedan dio školovanja u Italiji. Tako su dijelom pod utjecajem talijanske književnost pisali svoja velika i značajna djela. Smatrasedaje,kadjeriječodubrovačkimpiscimakojisupisalitragedije,MarinDržić napisao prvu pravu tragediju starije dubrovačke književnost. Od ostalih se pisaca istču: Miho BunićBabulinov,FranoLukarevićBurina,SaboGučetćBendeviševićiDominkoZlatarić.Iako su Držićeva veličina i njegov doprinos hrvatskoj kulturi i književnost neupitni, i spomenut su tragediograf važni, iako se često nalaze u Držićevoj sjeni, jer se njihov tp tragičke dramaturgije ne razlikuje bitno od Držićeve (Rafolt 2007: 125). Tako ću u ovom radu pokušat usporedit djela spomenuth autora, a uvodno nešto reći o problemima koji se nameću u analizi tragedije. U radu sam se najviše služila i oslanjala na djelo Lea Rafolta Melpomenine maske u kojem je dao cjelovit isustavanpregleddubrovačkihtragedija.Tekstovitragedijaprvisuputobjedinjeniujednoj knjizi – Tragedije XVI. stoljeća koju je priredio i uvodnom studijom poprato Slobodan Prosperov Novak, čime je suvremenomu čitatelju olakšano „traganje” za tekstovima koje smo dosad imali u teško dostupnim starijim izdanjima. 2. O TRAGEDIJI Kadjeriječotragediji,flozofjaiflologijasmatrajudajebitnopitanjenjezinapostanka. Sve do 19. stoljeća bilo je prihvaćeno Aristotelovo mišljenje kako je tragedija nastala iz obreda posvećenih bogu Dionizu tako što se korovođa u korskim pjesmama izdvojio od kora te počeo * Ovaj je rad nastao 2008. godine kao završni rad na preddiplomskom Studiju kroatologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu u sklopu kolegija Žanrovi hrvatske renesansne književnost, mentorica doc. dr. sc. Ines Srdoč- Konestra. 32 Zagreb, 2009. govorit samostalne sthove i vodit razgovor s korom. Naziv je tragedija izveden jer su članovi kora bili odjeveni u jarčevu kožu i tako predstavljali mitske prattelje boga Dioniza. Osnivač je tragedijepremagrčkojpredajiTespis,anajvećisutragičaribiliEshil,SofokloiEuripid(Solar 2006: 299). Tragedija se sastoji od prologa, epizodija, stasima i eksoda. Njezine su karakteristke: tragički junak, tragička krivnja, tragičan završetak i uzvišen stl (Solar 2005: 240). Prema Aristotelu tragedija mora bit ozbiljna i cjelovita te treba u gledatelja izazvat strah i sažaljenje. U tragediji se mora prikazat nešto strašno, neki veliki obrat u sudbini junaka, neka njegova nesreća. No, mnogismatrajudaizmeđuDionizijevakultaitragedijenemanikakvevezejernemanijedne tragedije u kojoj bi se govorilo o Dionizijevu stradanju, a sam se bog Dionizije pojavljuje samo u Euripidovoj tragediji Bakhe (Stojanović 1984: 12–13). Aristotel također smatra da se tragedija prepoznaje po tome što oponaša ljude koji rade, koji su u akciji, ali i ljude koji su „bolji” od nas, koji su ugledni, kako bi nas se njihova nesreća više dojmila. Prema Aristotelu tragedija ne znači oponašat ljude, nego oponašat njihova djela. Analize žanra odnosno pokušaj žanrovskoga određenja tragedije može se sagledat kroz četri teorijska smjera 1 : flozofskipristupa)–oflozofskompristupugovorimotekkodHegelajeron tragediji vraća etčku vrijednost, ali je važno spomenut i Nietzschea koji je izvršio golem utjecaj na kasnija shvaćanja tragedije. Kad je riječ o flozofskom pristupu tragediji, najviše mislimonahistorijskimaterijalizaminanjegovepredstavnikeLucienaGoldmannai Bertolda Brechta. Oni smatraju da je bit tragične misli topos skrivena boga tako da je tragedija moguća jedino u božjoj odsutnost, jer kada se pojavi bog, tada ljudska sudbina prestaje bit tragična. književno-flozofski pristupb)– tako se naziva jer se u tom pristupu nalaze neka uz flozofju vezana određenja, ali jednako tako ta određenja pokušavaju tumačit na podloziknjiževnopovijesnogarazvoja.Uknjiževno-flozofskompristupuznačajnaje analiza Georgea Steinera koji smatra da je tragedija moguća samo ondje gdje izostaje rato, tj. razum. Bitno je obilježje tragedije negatvna ontologija, odnosno u tragičnom je žanru protagonist kriv samim tm što postoji. Prema tomu bi mišljenju mnoge tragedije, zapravo, bile tragikomedije ili ublažene tragedije, a apsolutno tragične bile bi tragedije Sofokla, Euripida, Shakespearea, Racinea i dr. Steiner smatra da je do „smrt” tragedije došloumodernomvremenu,anekisuodrazloga„smrt”:marksizam,kršćanstvoili općenito dominantni pogled na svijet. Dakle, tragedija je u modernom svijetu postala nepotrebnajerjeusvijetusveprisutna.OsimSteineraanalizužanratragedijeiznosi Kaufmann. On smatra da je tragedija književni oblik koji prikazuje radnju koju izvode glumci, a u središtu je radnje velika ljudska patnja koja nam u svijest vraća potsnute i tužne osjećaje i sjećanja koja su vezana i uz naše bližnje. Pritom govori kako je patnja sveopća i kako je izdržljivost u patnji vrijedna divljenja, a ne smijeha. Kaufmannn govori o tragediji kao o antčkom književno-dramskom žanru i u takvu se književno-flozofskom pristupu tumačenja tragedije može pronaći njezino poetčko tumačenje. Prigovor toj 1 Podjela je preuzeta i parafrazirana prema Rafoltu (2007: 89–97). Godina II, Broj 2 33 renesansa teoriji,kakoprimjećujeRafolt,vežeseuztoštoKaufmannnnenavodidramaturška obilježja po kojima se žanr tragedije razlikuje od ostalih srodnih žanrova. antropološki pristupc)– bavi se ritualnim izvorima u razvoju grčke tragedije te zanimljivim antropološkim temama, primjerice nasiljem u tragediji. Pod ritualom se ovdje razumijevaju kulturno uvjetovani oblici ponašanja i njihovo etčko-politčko značenje. Ritualjebittragedije,njezinoznačenjskosredište.Tragedijajeizumimanifestacija grada koji se postupno pretvara u kazalište. Taj gradski ritual stvara književnoumjetnički oblik, a to je tragedija kao drama. Jean-Pierre Vernant i Pierre Vidal-Naquet smatraju da se starogrčke tragedije trebaju analizirat u onom kontekstu u kojem se i pojavljuju. Prema njihovu su mišljenju tragedije povezane s polisom, tj. gradom i sa svim njegovim društvenimoblicima,pasuseuanalizamaponajprijeusredotočilenaproučavanje pravnoga sustava antčkoga vremena, običaja i sl. kulturološkipristup d)–pokazujekakojetumačenjeknjiževnihtekstovakao tekstova kulture jedna od važnih strategija u književnoj historiografji. Jonathan Dollimore drži da se tragedija javlja samo na rubnim područjima ili između sakralnoga i svjetovnoga društva. Catherine Belsey istče nekoliko obrazaca kojima se korist književna kultura: da je muškarac primjer heroja liberalnoga humanizma, a da je žena politčki isključena i marginalizirana. U skladu s tm ona, zapravo, tumači česte dramske motve, primjerice ženskizločiniliprekidbračnogaugovora.Kulturološkipristupdramimožeuvelike obogatt interpretaciju. 3. PROBLEMI ANALIZE TRAGEDIJE Prema Rafoltu se problematka analize tragedije i njoj bliskih žanrova u književnost staroga Dubrovnikamožesvestnatriosnovnaproblema:autohtonost,žanrovskuinterferencijui kontnuitet žanra. autohtonost a) – ovaj se problem spominje i u hrvatskoj književnoj historiografiji. Tako Kombol o dubrovačkim tragedijama govori kao o prijevodima iz treće ruke, a odostalihsenazivapojavljujeiprijevodnadramatika.Kombolsmatradaseu Dubrovniku tragedija pojavljuje tek s Držićem i njegovom Hekubom te da je tragedija imalanajmanjeuvjetadaserazvijeudubrovačkojsredini.Dubrovačketragedije kojesunastajaleod16.stoljećado18.stoljećavećinomsuprijevodiiprerade stranih, osobito talijanskih predložaka. U naslovima se dubrovačkih tragedija vide utjecajiiuzoriizantičkeknjiževnosti(KraljEdip,Hekuba,Elektra).Brojnadjela uknjiževnostdolazezahvaljujućitalijanskimdramatičarima,primjericeLodovicu Dolceu.Dakle,sjednestraneimamotragedijekojepreuzimajutemeizklasične antičkeepike,doksunadrugojstranidjelakojanisuutematskojvezisgrčkom ili rimskom antikom odnosno ona koja preuzimaju izmišljenu građu iz suvremene talijanskenovelistike(Dalida).Dubrovačkaknjiževnostsvedokraja18.stoljeća nema originalnih, autohtonih tragedija pa se tragička djela nastala do toga razdoblja nazivaju dramskim prijevodima. 34 Zagreb, 2009. žanrovska interferencija b) – u Europi se javio i jedan novi žanr, a to je melodrama, tj.žanrglazbenedrame.Tajžanrsvojimdramaturškimobilježjimanajvišeinterferira sažanromtragedije.No,tasedramaturškalibretanikakonemogusvrstatzajedno stragedijom.Dozajedničkogajesvrstavanjadošloponajprijezbogčestoponavljane tvrdnje o afrmaciji europskoga libretstčkoga kazališta na ruševinama antčke tragedije (Rafolt 2007: 25). Prvi libretst nisu poznavali razliku između tragedije i glazbene drame, jersusmatralidasuseantčketragedijepjevaleistokaoiranetalijanskeopere.U jednomjerazdobljuknjiževnostpostaoistoznačanpojamtragedije,tragikomedijei sličnih izvedenica, dok suvremena književna teorija to nije ostavila u nasljeđe povijesno- morfološkojpoetci.Problemnerazlikovanjatrebatražitusmanjenominteresuza književnu genologiju te u nedovoljnom poznavanju dramskoga korpusa. kontnuitet žanrac)– kontnuitet trajanja i obilježja pojedinoga žanra možemo pratt do 18. stoljeća u komediografskim, prikazanjskim i pastoralno-mitološkim oblicima. Tako dubrovačke frančezarije 2 imaju osobitost eruditnih komedija dubrovačke renesanse. I za dramu možemo utvrdit neki tp kontnuiteta od trenutka kada se taj žanr afrmirao uknjiževnostranonovovjekovnogaDubrovnika.Zatragedijusenemožeutvrdit kontnuitet, jer, na primjer, dubrovačke renesansne tragedije i isusovačke tragedije iz 17. stoljeća nemaju mnogo zajedničkih obilježja kao što nemaju ni tragedije nastale u 18. stoljeću s baroknim tragedijama. O kontnuitetu žanra govore funkcije i mjesto koje on ima u nekom razdoblju književnost. Mnogi povjesničari vjeruju da ne postoji tragedija izvan antčkoga svijeta. Tragedija se kao žanr u dubrovačkoj književnost neprestance kanonizira i uspostavlja. 4. RENESANSNA TRAGEDIJA Najveći je procvat tragedija doživjela u Italiji. Talijanske su tragedije ostavile velik utjecaj u svim europskim književnostma. Neki su od najvećih talijanskih tragičara bili G. G. Trissino, G. Rucellai, G. Batsta, L. Dolce, L. Groto i dr. Naši su tragičari veoma dobro poznavali njihova djela te su ih koristli kao predloške za svoja djela. U renesansnom se razdoblju u tragediji počela obnavljat antčka tragedija jer je renesansa, kao što je poznato, razdoblje u kojem dolazi do preporoda i ponovnoga vraćanja antčkomu svijetu. Počeli su se čitat i izvodit antčki tragičari Euripid, Sofoklo i Eshil, ali i rimski autor Seneka. Seneka je pisao užasne, krvave dvorske tragedije koje su podsjećale publiku na antčki svijet, iako je „vidljiv nedostatak helenskog mistcizma i spekulatvnost” (Novak 2006: 11). Pisci su u Senekinim tragedijama upoznali emocionalno zgusnute užasne sukobe između ljubavi i dužnost, događaja vezanih uz sudbinu kraljeva i njihovih potomaka. Gotovo su sve tragedije u dubrovačkoj književnost prijevodi talijanskih predložaka, tako da je korpus dubrovačke tragediografje neizvoran. Iako neizvorna, djela su se smatrala dobrima i vrijednima kao i izvorno djelo (Rafolt 2007: 121). Smatra se da je Dubrovčanin Petar Menčetć 1500. godine napisao prvu hrvatsku tragediju, ali nema potvrda o tome kakva je bila, je li se prenosila i kakvu je tematku dramatzirala. Tragedije su hrvatske renesansne književnost sadržavale svečanu 2Prijevodi i adaptacije Molièreovih komedija. Godina II, Broj 2 35 renesansa retoriku dramske fraze, oslobođen sth s mnogim opkoračenjima, a čitateljima i gledateljima bile su i zanimljive zbog priča o kraljevima koji su postali zarobljenici, koji su tugovali u svojoj propast (Novak 2006: 12). Prvom se pravom tragedijom dubrovačke književnost smatra Držićeva Hekuba, o kojoj će više riječi bit u sljedećem poglavlju. 5. MARIN DRŽIĆ I HEKUBA Marin Držić, zvan Vidra, vjerojatno se rodio 1508. godine u obitelji koja je nekad bila dosta imućna, ali je već u njegovo doba polako fnancijski propadala. Po zanimanju je bio svećenik, orguljaš u dubrovačkoj katedrali, a studirao je u Sieni. Iako je napisao brojne komedije i svojim predstavama uveseljavao ljude, u Držiću je sve više rasla netrpeljivost prema dubrovačkoj plemićkoj oligarhiji (Kombol 1961: 153). Ta će mržnja kasnije bit izražena u pismima koja je slao Cosimu Mediciju. Njegov književni opus čine: Pomet (izgubljena komedija), Tirena, Novela od Stanca, Dundo Maroje, Grižula ili Plakir, Skup, Tripče de Utolče, Džuho Krpeta, Arkulin, Pjerin i tragedija Hekuba. Predstave su izvodile glumačke družine odnosno Pomet-družina, koja je ime dobila po izgubljenoj komediji Pomet, a izvela je Dunda Maroja, Tirenu, Novelu od Stanca, Veneru i Adona, Garzarija, koja je izvela Džuhu Krpetu, Njarnjas-družina, koja je prikazivala pastorale, i družina Od Bidzara, koja je izvela tragediju Hekuba (Batušić 1978: 56–57). Prije je spomenuto da je prva prava tragedija starije dubrovačke književnost Držićeva Hekuba, kojuje29.siječnja1559.godinenaotvorenomprostoru,najvjerojatnijepredDvorom,izvela družinaOdBidzara.HekubajepremaKombolu„Euripidovatragedijaprevedenastalijanske preradbeLodovicaDolceaiprikazana1559.oddružineBizara”(Franičević1983:505).Osim Kombola svoju tezu iznosi i Miljenko Majetć koji istče da je Hekuba bliža Euripidu nego Dolceu, štobiznačilodaseDržićslužiooriginalomililatnskimprijevodom.KasnijejeiČalezaključio da se Hekuba, iako je riječ o prijevodu, „svojom tematkom, autentčnim stlom i umjetničkom namjerom uklapau jedinstveni i moralnismisaoautorova teatra” (Franičević 1983: 506). Već su na samom početku nastali problemi oko tragedije te ju je dubrovačka vlast zabranjivala čak dva puta. Prva se zabrana odnosila na to da družina koja je namjeravala izvest predstavu to ne smije učinit, u protvnom će se novčano kaznit, kao ni nitko drugi u gradu (Novak 1984: 130). Druga se zabrana odnosila na tekst tragedije odnosno na klasični antčki sadržaj, koji je izazivao nemir dubrovačkih vlast pa je kao takav mogao uznemirit javnost. Hekuba je sastavljena od pet činova. Prvi čin počinje prologom koji izgovara Sjen Polidora, sin kraljice Hekube, koja je zarobljena u taboru tracijskoga kralja Polinesta. Polidor je na molbu Prijama, Polinestova brata, da ga zaštt od rata trebao bit u Polinestovoj zaštt, ali ga je on na kraju ubio zbog Prijamove ostavštne u zlatu. Hekubina kći Poliksena žrtvovana je na Ahilejev zahtjev. Kad je Hekuba saznala za sinovu smrt, namamila je Polinesta u šator te ga oslijepila. „U Hekubi dramska radnja započinje in medias res, odnosno u trenutku kada je Hekuba već uzarobljeništvu,Poliksenajespremnazažrtvovanje,aPolidorjemrtav”(Rafolt2007:131). Ulogu prologa preuzima Sjena Polidora koja iznosi pretpriču, obavještava o dolasku novih likova na scenu i razjašnjava osnovu zapleta u tragediji. Taj nam lik pomaže da lakše razumijemo daljnji razvoj tragičke radnje (Rafolt 2007: 131). U Hekubi se mogu izdvojit dva motva: 36 Zagreb, 2009. motvzlataa)–pokretačdramskogasukobakojićebitveomafunkcionalan uzavršnimscenamakadaHekubanjimenamamljujePolinestaušatordabimuse osvetla motv snab)– vrlo je čest u renesansnoj tragediji. Javlja se u prvom prizoru kada Hekuba sanja mrtvoga sina, što će se na kraju pokazat istnitm. U Držićevu se stlu istče dominantna značajka tragičnoga tona, tj. on često u djelu upotrebljava riječituga,tužna,plač,smrtisl.dabinaglasionjegovutragiku.Udjelusenalazeibrojne umanjenice (djetece, sanak, sunačce, darak i dr.) kojima je Držić, kako smatra Čale, želio razbit monotoniju dvanaesteračkoga distha (Čale 1987: 132). Slobodan Prosperov Novak navodi da se u tragediji Hekuba prvi put u hrvatskom teatru na sceni pojavljuje fgura kralja jer su se dotad u takvoj ulozi pojavljivali biblijski likovi poput Abrahama ili mitološki likovi poput Parisa. Ti su kneževi na pozornici bili zaodjenut u pastrsko ruho i odslik kneževa iz publike, dok su u Hekubi zaogrnut stvarnim plaštem vlast. Zbog toga je, ponajprije, Hekuba bila zabranjivana (Novak 2006: 13). Što se tče komunikacijskih struktura u tragediji, ona je prepuna monologa i dijaloga većine likova koji su u potpunost retorizirani. Dramske su replike iznimno duge, a najviše informacija čitatelj dobiva posredno od, primjerice, semikora ili glasnika-sluge. „Osnovni su signali segmentacije Držićeva dramskog teksta korske pjesme ili najčešće: semikor 3 , metričke osobitost teksta i, na kraju, kompozicijske granice (čin i prizor) ” (Rafolt 2007: 132). 5.1. Držićevi tragični likovi U središtu je Držićeve Hekube lik nekadašnje kraljice, koja dominira cijelim djelom i kao da jesveusmjerenonatodasepokaženjezinopsihološkostanjeiportretkojinajvišedolazido izražaja kada iskazuje bol i bijes te na kraju okrutnost osvete. Ona predstavlja u književnost lik majke osvetnice. Drama se djela temelji na smrt njezine djece te na patnjama koje su Hekubi nanijeli.DramaseotvaraHekubinimsnomosmrtnjezinasinaPolidora,azavršavatakošto jeHekuba,prijenegojepretvorenaukuju,iskopalaPolinestuoči(Novak2006:15).Hekuba jeglavniliktragedijetejekaoprotagonistiglavniženskilikautorskifavorizirana.Hekubaje višedimenzionalnidramskilikjeronasjednestranenastojisačuvatživotvlasttedjece,as druge strane nastoji očuvat vrijednost zajednice, trojanskoga naroda. Ona je dio manipuliranja perspektvom dramskih likova jer je Hekubina „varka”, u koju na kraju upada Polinesto, svojevrsna perspektvna varaka. Ona zapravo glumi, tj. pretvara se da ne zna ništa o smrt svoga sina te govori Polinestu kako će Prijamovo zlato pripast upravo njemu te ga tako namamljuje u šator, gdje mu je iskopala oči. Polinesto je u jednom trenutku prepoznao Hekubinu dramaturšku nadmoć, ali je već bilo prekasno. 3Kor podijeljen na dva dijela kojim se nastoji iskazat suprotstavljenost dvaju različith tabora i dvaju mišljenja o nekom pitanju te se njime označuje kraj određene kompozicijske cjeline u dramskom tekstu. Prema Rafolt 2007: 132, bilješka 45. Godina II, Broj 2 37 renesansa Polinesto: Hekuba i takoj smrt sina kad začu, s varkom ‘e ovakoj u onu polaču s sinovima činila da dođem k njojzi sam, kako da bi odkrila ke skrovno zlato nam, i riječmi slatkima uvela hinbeno da mene s ovima rasčini svršeno. (Hekuba, V, 2526–2531) Kor često u djelu istče vrijednost Hekube kao nekadašnje kraljice Troje te staroga režima koji je vladao u njezino doba. Tako Hekubina osveta nije bila samo osveta za vlasttoga sina nego i za zarobljeni, potlačeni trojanski narod. Hekuba više nije kraljica pa se ona može samo sjećat svoje vladavine, dok najvišu, stvarnu vlast imaju Agamemnon (koji joj na kraju i presuđuje) te Ulise. Jedan je od najboljih dijelova u djelu oproštaj Hekube od Poliksena: Poliksena: Majko ma, ugodi, pust me neka grem, neka me već vodi, - blažena smrt kom mrem! (Hekuba, II, 1109–1110) … t živi, ja ću umrit, t ćeš život bit moj! (Hekuba, II, 1120) Agamemnon se u Hekubi pojavljuje kao presuditelj Hekubi i Polinestu čime se „spretno aktvira dramaturški princip klasičnoga deus ex machina” (Rafolt 2007: 135). Agamemnon s jedne strane opravdava Hekubin čin ubojstva jer je to zapravo njezina osveta za ono što su joj učinili (privatni su interesi važniji od državnih), a s druge strane ne opravdava Polinestov čin jer je to učinio zbog vlastte lakomost (državni su interesi mnogo važniji). Polinesto je lik koji je osramoto cijelu zajednicu zbog svoje lakomost, tj. nije radio za dobrobit grčkoga naroda, već je pokušao ostvarit dobit samo za sebe. On je oblikovan kao vrlo okrutan vladar, primjer je renesansnoga ubojice i lakomca. Polinesto je i specifčan za sam kraj tragedije kada Agamemnon naredi da slijepomu Polinestu sklope usta, a Polinesto odgovara: „Što nećeš, bude toj!” Tom se rečenicom, zapravo, nagovještava ono što slijedi, a to su Držićeva urotnička pisma. Taltbijo je stalni lik iz antčke i ranonovovjekovne tragediografje. On je Agamemnonov sluga koji ima dramske i naratvne funkcije pa je u djelu posrednik u scenama nasilja. 38 Zagreb, 2009. 6. MIHO BUNIĆ BABULINOV I JOKASTA Miho Bunić rodio se 1541. godine u Dubrovniku, a do svoje tridesete godine živio je izvan Dubrovnika. Pisao je i lirske pjesme, ali je najpoznatji kao autor Jokaste koja je prepjev Euripidovih Feničanki u obradi Lodovica Dolcea (Giocasta) (Franičević 1983: 562). Smatra se da je Jokastu napisaoosamdesethgodinašesnaestogastoljeća.SlobodanProsperovNovakmislikakoje Bunićeva Jokasta dosta neovisna u odnosu na Dolceov predložak, čak više od Držićeve Hekube. Sadržaj je radnje u Jokast prilično složen: Eteoklo je za bratove odsutnost preuzeo tebansko prijestolje te je nagovorio Kreonta, Jokastna brata, da krenu u vojni pohod protv Polinika, Eteoklova brata. Tiresije je prorok koji predviđa da će tebanska vojska bit poražena ako se Kreontov sin Menčeo žrtvuje na svetštu boga Marsa. No, Kreont ga šalje dalje od grada, ali se Menčeo na kraju dobrovoljno vrat i žrtvuje za korist zajednice. Braća Eteoklo i Polinik sukobljavaju se i međusobno ubiju, nakon čega Jokasta počini samoubojstvo. Na prijestolje tada dolazi njezin brat Kreont koji ne želi pokopat Polinikovo tjelo, što izaziva Antgonin bijes. Radnju čine tri isprepletene fabule: priča o sukobu Polinika i Eteokla, Kreontova priča o žrtvovanju sina te zabrana Polinikova ukopa, daklepričaAntgoneiEdipa.SredišnjijemomentutragičnojradnjiJokastnapričaosukobu njezinih sinova. Tragedija počinje prologom u kojoj se naratvnim opisom iznose osnovne smjernice dramske radnje, odnosno ono što će se u tragediji dogodit. Nakon prologa slijedi odgovor boga Laju, kralju tebanskomu te Sfngina zagonetka, a to ne sadrži Dolceov tekst, već Euripidov. Bunić je među činove dodao i svojih sthova koji su neka vrsta moralistčkoga komentara, a to su četri osmeračke pjesmekojepjevajuAntfon(tvoracglazbe),Kadmo(boracprotvzmije),Sfnga(tvoriteljica zagonetke) i umetak koji govore vile od vode (Novak 2006: 21). Ima pet činova u kojima dominira dvostruko rimovani dvanaesterac uz osmerački sth koji se uglavnom odnosi na korske pjesme. „Bunić Babulinov također otpočinje radnju tragedije in medias res; zbog toga su mnogi dijelovi pretpriče čitatelju/gledatelju nepoznat (primjerice Edipova prošlost) pa ih je potrebno ispričat, naratvizirat” (Rafolt 2007: 146). Tematka se odnosi na problematku antčkoga grada Tebe, na probleme u obitelji, probleme masovnih ubojstava, samoubojstva i žrtvovanja. I u ovoj tragediji, kao i u Hekubi, postoji u likovima sukob između privatnoga i javnoga: Jokasta: dobrobit grada ↔ život vlastth sinova a) Kreont: život sina Menčea ↔ proroštvo koje sina stavlja na žrtvenik državnih interesa b) Antgona: naklonost Poliniku ili sve veći antagonizam u odnosu prema Eteoklu ↔ obvezac) da, usprkos Kreontu, pokopa tjelo brata Polinika. Rafoltnavodidasetmelikovikarakterizirajukaootvoreni,dinamičnitetranspsihološki uvjetovani. Vrlo su važni i tzv. stalni likovi koji predstavljaju poveznicu između tri, ranije spomenute fabule. Od stalnih se likova istču tri glasnika i slijepi prorok Tiresija. Prorok Tiresija donosi vijest o potrebnoj žrtvi Kreontova sina Menčea te govori i donosi zanimljive podatke o tragičnoj povijest tebanskih obitelji koja se može prekinut jedino žrtvovanjem Jokastnih sinova. On također posjeduje funkciju komentatora te zauzima nedvosmislen stav i staje na stranu državnih interesa: Godina II, Broj 2 39 renesansa Tiresija: Vjeruj mi što ću t’ rit: Eteoklu ja ne bih Hoto vik otkrit otajnih stvari th! (Jokasta, III, 1330–1331) … odkole imao Lajo kralj djecu jes, a nije hajao uredbu od nebes, ter muža materi Edipa porodi, pritužan ki tjeri život zao i vodi … (Jokasta, III, 1334–1337) Glasnici u djelu posreduju u nadnaravnim prizorima, primjerice u sukobu vojske, samoubojstvima, ubojstvima i scenama žrtvovanja. Korikorskidijelovioznačavajupoveznicuizmeđudramskeradnjeilikovatepripadaju monološkomu tpu diskurza. Kor se javlja već u prvom činu, i to kao oblik izlazne pjesme u kojoj se govori o besmislenost rata te sličnim temama. Korska se pjesma može pojavit u dva oblika, kao izlazna i stajaća pjesma kora na završetku činova te kao dijaloška korska pjesma usmjerena protagonistma Poliniku i Jokast. Ako se korska pjesma pojavljuje usred dramskoga čina, onda ona prepričava sve što se dotad dogodilo, a završna je korska pjesma ujedno i pokretač cijele tragedije, u Jokast je to priča o Edipu (Rafolt 2007: 148). UJokastnalazimoimitološkeelemente,elementeizantčkeknjiževnost.Takosusvetri spomenute fabule, zapravo, preuzete iz antčke mitologije. One govore o jednoj tebanskoj obitelji, obitelji potomaka Laja. Sveprisutni je element u Jokast mitološka priča o Edipu koja govori o uzrocima propast i prokletstvu Jokaste i njezinih sinova te o Antgoninoj sudbini i njezinu sukobu s Kreontom. Kao i u Hekubi, i u Jokast poseban problem u analizi predstavlja značenje dramskoga prostora. U Jokast o mjestu radnje doznajemo u prologu, s tm da se na početku Teba spominje kao mjesto u kojem su nekoć vladali pravedni i moćni vladari, a poslije dobivamo potpuno suprotnu sliku Tebe kao mjesta koje je zbog sukoba Polinika i Eteokla u opasnost. Mjesto je radnje sasvim konkretno, to je realni i povijesni prostor grada. Sve ono što se odnosi na Tebu vrijedno je za likove u Jokast i predstavlja obiteljsko naslijeđe koje treba branit (Rafolt 2007: 152). 7. FRANO LUKAREVIĆ BURINA I ATAMANTE Frano Lukarević rođen je u Dubrovniku 1541. godine. Bavio se trgovinom te je često zapadao u dugove. Bio je i osuđen na deset godina zatočeništva i samoće na otoku Sv. Andrija, ali je uspio pobjeći u Napulj odakle je tražio pomilovanje i dopuštenje da se vrat u Dubrovnik, što nije dobio. Umro je u Italiji 1598. godine razočaran Dubrovčanima i njihovim sustavom (Franičević 1983: 565). Napisao je nešto sthova, ali je najpoznatji po dramama Atamante i Vjerni Pastjer (prijevod poznate drame G. Guarinija Il pastor fdo). 40 Zagreb, 2009. AtamantejepreradadrameG.ZoppijakojagovorioostavljenojiuvrijeđenojženiNefele. ZanimljivojedaseuovojtragedijimožeprepoznatneštoiLukarevićevihautobiografskih elemenata jer se Lukarević dugi niz godina viđao s Nikom Sorkočević kojom se nakon petnaest godina vjenčao, ali je za to vrijeme već imao i izvanbračnu vezu i iz nje troje djece. Nika bi se mogla poistovjett s Nefeleom, po čemu je Atamante u neku ruku Lukarevićeva privatna predstava (Novak 2006: 26). I Lukarevićeva je tragedija povezana s Tebom. Radnja govori o tebanskom kralju Atamanteu koji je iz grada protjerao svoju zakonitu ženu Nefele s njihovo dvoje djece, kćer Hele i sina Frisa te imao ljubavnicu Ino. Nefele se boji da bi Inina i Atamanteova djeca mogla naslijedit prijestolje, a narod se odlučuje pobunit protv Atamantea zbog gladi i bijede koja je zavladala gradom. Glasnici donose vijest da Atamante može spasit grad ako žrtvuje svoju djecu. Hele se utopila u oluji, Ino je poludjela, a Atamante je u ludilu rastrgao svoju i Ininu djecu te se ubio u svetštu. Tragedija se sastoji od pet činova s nejednakim brojem scena. Radnja započinje in medias res odnosno samim središtem bračne i obiteljske krize. Na početku nema prologa, već svojevrsne predradnje iz kojih se saznaje da su Nefelina i Atamanteova djeca u potpunost na majčinoj strani i da Hele želi pobjeći iz grada preodjevena u muškarca. Hele: Muške bih prinila haljine na sebe, i svud bih sljiedila kako sjen ja tebe, bratac bih drugi tvoj, ali sluga tvoja U strani svakojoj kazala da sam ja. (Atamante, I, 81–84) Središnja je tema tragedije obiteljska svađa, bračni sukob. U pitanje dolazi povreda individualne čast jer je slučaj poligamije ili bračne prevare ujedno i sukob koji može ugrozit konsttutvne vrijednostgrada,tj.pravnogasustavaTebe.UtususesvađuupleleibožiceJunonaiSrdžba koje smatraju da je Atamante povrijedio božanske zakone i da je prekršio bračni ugovor te da ga zbog toga treba kaznit najvećom mogućom kaznom. I tu se aktualizira sukob između privatnoga i javnoga jer Atamante nije ugrozio samo sreću svoje obitelji nego i vrijednost na kojima se temelji Teba. Sukob se javlja i kada Atamante saznaje da treba žrtvovat svoju djecu da bi spasio grad od gladi i bijede. Glavni je protagonist ove tragedije ženski lik Nefele, iako tragedija nosi naslov prema njezinu mužu Atamanteu. U tragediji se pojavljuju stalni likovi, primjerice lik glasnika. Njegova je funkcija u tragediji da prepričava događaje, scene koje se ne mogu uprizorit, prizore nasilja ili središnji prozor žrtvovanja. U funkciji glasnika mogu se naći različit likovi poput redovnika (donosi vijest o pobuni naroda), ribara ili građana. Uloga kora odnosi se na dijalog s likovima koji su mu slični u dramaturškom smislu,imaulogunaratoraifunkcijudapodijelidramskitekstnasastavnedijeloveiličinove. Korske su pjesme „u funkciji izricanja nekih ‘općenith stavova’ koji se katkad mogu odčitat u Godina II, Broj 2 41 renesansa idejnom i simboličkom sloju tragičke radnje” (Rafolt 2007: 160). Od ostalih likova zanimljive su već spomenute božice Junona i Srdžba, s tm da je Srdžba puno osjećajnija od Junone. Ona se užasava Junonine odluke da se spali i uništ grad Teba. U ovoj tragediji ženski likovi, i to Junona i Srdžba presuđuju Atamanteu za ono što je učinio ženskim protagonistma. Atamante u jednom dijelu i pokazuje da je svjestan onoga što je učinio. Atamante: Ne tajim, i to jes, pusto da sam ja ženu, ku prvo čes dala mi jes moja, i da sam pak drugu, u ničem ne manju, Uzeo jur za drugu gizdavu kako nju. (Atamante, I, 341–344) Već poznat motv sna pojavljuje se i u ovoj tragediji, i to kod lika Ino koja govori kako joj je taj san nagovijesto nesreću. Motvom se sna, zapravo, izražavaju psihička stanja lika, on nastaje umaštprotagonistateuvjetujesudbinujersevećinaonogaštoseusnudogađa,događai kasnije u stvarnost. „KomunikacijskestruktureuLukarevićevojtragedijiistesukaouvećinidramatogatpau književnoj kulturi ranog novovjekovlja. U njima posve prevladava, retorički promatrano, strategija dramskog pathosa, poglavito lamentacijski diskurz protagonista i uzvišen stl jadikovke, usklici, simulacija emotvne napetost” (Rafolt 2007: 163). One se osobito istču u Nefelinim tužaljkama u kojima se dozivaju bogovi, sjećanja na prošla vremena, govori se o pravednost. Posebnost su ove tragedije prizori nasilja koji su nastali pod senekijanskim utjecajem jer ubojstva nastaju u stanju ludila, a svijest se o počinjenom zločinu vraća tek kasnije. Atamante na kraju poludi, vidi sjene i ne može raspoznat okolinu. Atamante: Dva sunca kon sebe ja vidim, i druga Dva grada od Tebe, nova t’ će bit’ tuga. (Atamante, IV. 2687–2688) 8. SABO GUČETIĆ BENDEVIŠEVIĆ I DALIDA Sabo Gučetć rodio se u Dubrovniku 1531. godine i poznat je po djelima Dalida i Raklica. Raklica je prijevod Tassove Aminte, ime joj je dao Gučetć po, u to vrijeme čestom, dubrovačkom imenu za vilu ilipastricu. Gučetć u tom djelu dosta odstupa od Tassa tako da unosinove elemente te se postupno kreće prema svomu vlasttomu završetku (Franičević 1983: 545). Gučetćeva je Dalida nastala na temelju dvaju talijanskih predložaka, i to prema tragediji L. Grote Adriana i G. Cinthija Orbecche, koji ju je napisao ugledajući se na Seneku. Prva su četri čina Dalide nastala prema uzoru na Adrianu, a zadnji čin prema Orbecchi (Novak 2006: 30). Sadržajjeradnjevrlojednostavan.Tuje,kaoiuostalimdosadspomenutmtragedijama, 42 Zagreb, 2009. glavni lik ženska osoba. Fabula Dalide podsjeća na ljubavnu priču između Romea i Julije. Glavni jelikDalidakojajezaljubljenauOronteaskojimimadvojedjece,alisunjihoviočeviAtrijoi Izmar neprijatelji. Roditelji su Dalidi izabrali muža, ali im ona priznaje da je zaljubljena u Orontea zbog čega Atrijo pobjesni i zaprijet joj mačem. Njezina majka uspijeva smirit situaciju. Učitelj kažeDalididapopijeprahodkojegaćekratkozaspatpaćejutakvuOronteodnijetnasvoj dvor. Oronte misli da je Dalida mrtva pa i on popije taj prah, no nije mu ništa. Savjetnik Morfade nagovara kralja da dopust da se Dalida i Oronte vjenčaju, na što on pristane. Međutm, glasnik izvještava da su Oronte i njihova djeca mrtva te da ih je ubio kralj Atrijo. Na to je Dalida dvama noževima ubila oca, kraljica se bacila niz zidine, a Dalida počinila samoubojstvo. Tragedija počinje in medias res odnosno u sredini nesretnoga, obiteljskoga sukoba kada umire Dalidin brat Flaminije. Tragedija nema prolog, već se u predradnji, dijalogom između starice i Dalide,objašnjavakakosukoburadnjinijesamoobiteljskivećjeriječiosukobuvojskekoja nastoji obranit svoju geopolitčku prevlast. Tu se ponovno javlja sukob privatnoga i javnoga, sukob državnih interesa i privatnoga stanja. Tragedija se sastoji od pet činova koji završavaju otvoreno, pri čemu stvaraju dramsku napetost i tako odgađaju tragični rasplet. Motv se neprepoznavanja u tragediji višekratno javlja te dovodi do tragičnoga završetka. Tako se odmah na početku Flaminije ne prepoznaje kao Dalidin brat pa strada u sukobu s Oronteom. Nadalje, svi su sretni kada kralj dopust da se Dalida i Oronte vjenčaju pa se zaboravlja sukob njihovih obitelji. U oba je slučaja ishod neprepoznavanja tragičan (Rafolt 2007: 170). Među komunikacijskim strukturama Rafolt istče monologe u uvodnom dijelu, dijaloge između Dalide i ostalih likova u prvom činu te kratke replike koje se brzo izmjenjuju i tako stvaraju dramsku napetost. Dijalozi su specifčni po tome što svaki protagonist zastupa jedan stav i t su stavovi u početku dosta oprečni pa su na jednoj strani državničke dužnost, a na drugoj obiteljske. Dalida je tragična junakinja po tome što je zaljubljena u Orontea kojega njezin otac ne želi prihvatt. Uz to ima s Oronteom izvanbračnu djecu, čime je prekršila običajno pravo zajednice odnosno nije poštvala vrijednost ženske nevinost. Dalida: Huđa je, starice, besjeda ostala, jaoh! dvoje dječice š njime sam imala. (Dalida, I, 260–261) Dalidajebilaprotvtogadajojroditeljiizaberumužajersmatradatomoraučinitsama. Time se ponovo javlja sukob osobnoga i običajnoga. U djelu su prisutni i brojni sporedni likovi u funkciji stvaranja malih zapleta, koji na kraju ostaju otvoreni. Među takvim se likovima istče lik Serenide, Dalidine sluškinja, koja pokušava zavest Orontea, ali ju on odbija pa ona izdaje kralju AtrijutajnuljubavDalideiOrontea.No,poslijesenegovoriotomekakojekraljreagiraona Serenidinu vijest te kakav je dalje bio odnos između Dalide i Serenide. Tematski je svijet u tragediji između mitološkoga i pseudopovijesnoga. U središtu je radnje sukob dviju obitelji, uvjetovan politčkim i društvenim čimbenicima. Zbog toga su svi likovi slojevito Godina II, Broj 2 43 renesansa karakterizirani, a njihovi stavovi i postupci uvijek motvirani sudbinskim događajem. Prostor je dramske radnje stvarni ili povijesni prostor, a tragedijom dominiraju zatvoreni dvorski prostori s ponekim izlaskom na otvoreni prostor, primjerice grobnicu (Rafolt 2007: 175). 9. DOMINKO ZLATARIĆ I ELEKTRA Dominko Zlatarić rođen je u Dubrovniku 1558. godine, studirao je u Padovi, a radio kao rektor sveučilišta. Njegova su djela prijevodi Tassova Aminta, priča iz Ovidijevih Metamorfoza, Ljubav i smrt Pirama i Tizbe, Ljubmir te Sofoklove Elektre. Njegove su sthove objavili njegovi sinovi u zbirci Pjesni razlike (Franičević 1983: 653). Zlatarićeva Elektra značajna je po tome što je riječ o posljednjoj tragediji hrvatske renesansne književnost. Uz to je i jedina koja je tskana u vrijeme nastanka. Elektra je prijevod Sofoklove istoimene tragedije, i to prijevod s grčkoga izvornika. Zlatarić je tragediju posveto Jurju Zrinskomu. Tragediju je preveo dvostruko rimovanim dvanaestercima te osmercima u korskim dionicama, bezpodjelenačinove.ElektraupotpunostslijediAristotelovanormatvnopoetčkanačela, odnosno poštuje Aristotelovo jedinstvo mjesta i vremena, cjelovitost dramske radnje, preciznu karakterizacija likova, tj. protagonista, uzvišen stl, retoriku i dr. Fabula tragedije počinje monologom učitelja o tome kako je spasio Oresta nakon što mu je otac ubijen. Orestova majka ima ljubavnika Egista kojega on i njegova sestra Elektra optužuju za smrt oca Agamemnona. Orest lažira svoju smrt, što će njegov kasniji povratak učinit veličanstvenim. Na kraju Orest i Elektra ubiju majku i njezina ljubavnika. Dramska radnja počinje in medias res, tj. onda kada je Agamemnon već mrtav, a Orest spašen. NapočetkusenalazipretpričaodnosnodijalogizmeđuOrestaiučitelja.Dramskajeradnja jednostruka tako da uvjetuje i jedinstvo mjesta i vremena. „Ne postoje ni prave granice među činovima, ali postoje neke stalne specifčnost kao što korska pjesma označava kraj čina, činovi se izmjenjuju jedino jer su uvjetovani promjenama u konfguraciji likova, s tme da je Elektra stalan lik u svim činovima ” (Rafolt 2007: 183). Odkomunikacijskihsestrukturaistčuduljerepliketemonoloziimonologiziranidijalozi. Elektrina je pretpriča tako iskaz u njezinim duljim tužaljkama ili u korskim dionicama. U središtu je Zlatarićeve tragedije sukob unutar jedne obitelji, a u središtu je drame problem povrede obiteljske čast. UdjelusuposebnoopisanilikoviOrestaiElektre.Elektrinjelik„idealnilikrenesansnih tragedija i zbog toga što ona ne poznaje način na koji bi se smirila i izvukla unutarnju snagu za kompromis”(Novak2006:39).OnanagovarabratadaseosvetemajcitakodajeonaOrestu zapravo luda sestra-ljubavnica jer oni na kraju ubojstva, koje je ujedno njihov poraz, stoje kao krvnici, a oni koje su ubili postaju žrtve. Nakon osvete u njoj ostaje samo gorčina. Elektrina sestra Krisotema slijepo vjeruje majci i njezinim izjava o tome kako je umro njezin otac. To Elektru smeta te joj ona prigovara. 44 Zagreb, 2009. Elektra: Velmi je stvar tužna, da oca zabivaš, Materi poslušna odveće čijem bivaš; Ter svjet ki dala si meni t sad Vas od nje izlazi, od tebe ne nikad. (Elektra, 395–398) Pojavljuje se motv sna kod Elektrine sestre Krisoteme koja je čula kako je njezina majka usnula san o tome kako će se vratt njezin muž Agamemnon te motv carskoga znamenja prema kojemu će Elektra prepoznat Oresta kad sa vrat kući odnosno po prstenu i biljegu koji mu je otac ostavio u nasljedstvo (Rafolt 2007: 185 –186). Rafolt zaključuje da su Zlatarićevi protagonist slojevit, višedimenzionalni, otvoreni i dinamični likovi, individualni i neovisni u odnosu na nadređenu božansku svijest. To bi značilo da nisu baš transpsihološki jer su njihovi postupci motvirani osvetom, a ne nekom božanskom odlukom pa izostaje postupak deus ex machina. Ulogakorskihpjesamaovdjeimaneštodrugačijufunkcijuodoneudosadprikazanim tragedijama pa Rafolt uočava da se one mogu pojavljivat i u dijaloškoj funkciji, tj. kao skupina ženskih likova koje su zagovornice jednoga stava koji je s jedne strane kompozicijski suprotstavljen protagonistu kojemu se obraćaju, a s druge je strane tomu protagonistu suprotstavljen značenjski, ali i samostalno kao svojevrsna stajaća korska pjesma pri čemu označava manje ili veće, slabije ili izraženije tekstualne prekide. 10. ZAKLJUČAK Može se „(…) pretpostavljat kako se u dubrovačkoj dramskoj književnost druge polovine 16. stoljeća mogu lako razaznat dva ključna tpa tragičke dramaturgije. S jedne strane to je senekijanski tp tragedije koji preuzima ‘kostur’, ali i teme iz klasično-antčke tragedije, uglavnom uz talijansko posredovanje (Držić, Bunić, Lukarević i Gučetć). Na drugoj strani postoji klasično-aristotelovski tp koji nastoji u potpunost nasljedovat strogost aristotelovskih strukturnih i tematskih preskripcija ili uzuse aristotelovske dramaturgije (Zlatarić)” (Rafolt 2007: 191–192). Hrvatskesurenesansnetragedijebile„klasičneieterične,aluzivneitajanstvene”(Novak 2006: 12). Ono što se u njima novo pojavilo bile su svečana retorika te oslobođen, kontroverzan sth s mnogim opkoračenjima. A najveća zanimljivost za gledatelje, čitatelje bili su novi likovi, odnosno priče o kraljevima koji su postali zarobljenici, koji su propadali, tugovali, osvećivali se i kojima su pred publikom mučili dušu i tjelo (Novak 2006: 12). SlijedećipostavkeL.Rafoltainjegovsustavnipregleddubrovačkihtragedijatepročitavši tragedije, koje su tematski dosta slične pa tako obrađuju temu propadanja obitelji te sukob kralja s narodom, s javnim životom, mogla bih reći da mi je svaka otvorila navedene teme na drugačiji način. Možda bih istaknula tragediju Dalida koja mi se posebno svidjela zbog ljubavne tematke koja uvelike podsjeća na Shakespearovo djelo Romeo i Julija. Lukarevićeva tragedija Atamante također je ostavila jači dojam na mene jer obrađuje tematku usporedivu sa suvremenom stvarnost. Godina II, Broj 2 45 renesansa LITERATURA Batušić, N. 1978. 1. Povijest hrvatskoga kazališta. Školska knjiga. Zagreb. Čale, F. 1987. Marin Držić.2.Izdanja Centra za kulturnu djelatnost. Zagreb. Franičević, M. 1983.3.Povijest hrvatske renesansne književnost. Školska knjiga. Zagreb. Kombol, M. 1961.4.Povijest hrvatske književnost do narodnog preporoda. Matca hrvatska. Zagreb. Novak, S. Prosperov. 1984.5.Planeta Držić. Izdanja Centra za kulturnu djelatnost. Zagreb. Novak, S. Prosperov. 2006.6.Tragedije XVI. stoljeća. Matca hrvatska. Zagreb. Rafolt, L. 2007. 7. Melpomenine maske. Disput. Zagreb. Solar, M. 2006. 8. Rječnik književnoga nazivlja. Golden marketng. Zagreb. Solar, M. 2005. 9. Teorija književnost. Školska knjiga. Zagreb. Stojanović, Z. 1984. 10. Teorija tragedije. Nolit. Beograd. 46 Zagreb, 2009. Godina II, Broj 2 47 renesansa PROTUTURSKA LIRIKA MARKA MARULIĆA – MOLITVA SUPROTIVA TURKOM* Autor | Goran Galić 1. Kada su 11. rujna 2001. srušeni Twin Towersi, a Amerika bačena u očaj, svijet je ponovno osjeto razornu moć zla koje se okomilo na ljudsku vrstu, stvarajući prizore kakve ne nalazimo ni u Danteovu Paklu. Centar je demokracije, kojom se danas svi ponosimo i zbog koje osjećamo sigurnost, u trenu postao bespomoćan usprkos modernoj tehnologiji i svim blagodatma vremena u kojem živimo. Prijestolnica je demokracije tako postala meta i taj je dan bila poput nekoga grada koji su upravo pokorili Turci, pet stoljeća prije, prepun paleži, ruševina i smrt. Osmanlije više ne napadaju, a Turska je danas zemlja na pragu Europske unije pa je razdoblje otprije pet stotna godinaza modernoga čovjeka davna prošlost u kojojne traži poveznice sa suvremenošću.Modernaipostmodernaumjetnost,usvimsvojimvidovima,danassečesto shvaćakaopojavakojanadvisuječitavuumjetničkupovijestikojajedovoljnasamasebi. Ona se, kao takva, ponekad uzima kao jedini kanon i po sličnost se s njom valoriziraju ostale tradicijske umjetničke pojave. Promatrajući ove paradokse pitamo se je li čovječanstvo uistnu takonaivnopaneshvaćadasepovijestdoistaponavlja,daizmeđuislama 1 kojijenapadao mačem i onoga koji danas napada zrakoplovima, autobombama i projektlima ne treba tražit razliku, da između La Corbusierove postmoderne crkve Notre Dame i pećine iz paleolita 2 nema tolike antonimije, iako ih dijeli šesnaest tsućljeća, da su prozračne rime i pjesničke konstrukcije kojeveličajuhedonizam,inačeobilježjamodernepoezije,stvaraneiustaromRimu,samo pod drugim nazivom. Činjenica jest da je čovjek naivan, ali da ipak shvaća cikličnost vremena i povijesni kurikul koji tjekom jednoga života nekoliko puta pokaže svoje lice i naličje. Unatoč * Seminarski rad na preddiplomskom Studiju kroatologije napisan u Zagrebu 2008. godine. Rad je dorađen za objavlji- vanje. 1U ovom kontekstu ne podrazumijevamo pravo značenje islama koje se odnosi na religiju, već na njegovu iskrivljenu sliku koju predstavljaju ekstremist, bilo Turci akindžije bilo bombaši samoubojice. 2Spomenuta La Corbusierova građevina arhitektonski i vizualno podsjeća na paleolitsku pećinu. 48 Zagreb, 2009. tomu ljudi stalno ponavljaju svoje pogreške, upravo zato jer su ljudi. U tom će se smjeru, poteklom iz povezivanja Marulićevih poruka s 21. stoljećem, kretat i temaovogaradapaćemorazmotritprotuturskulirikusplitskogahumanistaMarkaMarulića „oca hrvatske književnost”, stvaranu na narodnom (hrvatskom) jeziku. U radu ćemo ukazat na njezinu ulogu u Marulićevu opusu uzimajući u obzir, ponajprije, lingvistčke i poetološke kriterije kao polazište za interpretaciju i valorizaciju njegovih sthova. Analizom pjesme Molitva suprotva Turkom upozorit ćemo na važnost Marulićeva književnoga stvaralaštva na narodnom jeziku te na didaktčku, književnu i estetsku vrijednost Marulićevih pjesama na hrvatskom jeziku. 2. SplićaninMarkoMarulićjedanjeodnajznačajnijihvelikanahrvatskeknjiževne povijest.Svestranihumanist,književnikipravnik,Marulićjesvojimlatnskim djelima stekao veliku popularnost i ravnopravno partcipirao u književnom krugu renesansne Europe. Europsku je slavu stekao djelima De insttutone bene vivendi per exempla sancotrum 3 ,prvimhrvatskimbestsellerom,idjelomEvangelistarium 4 ,auspisuPsichiologia deratoneanimaehumanae 5 prviseputupovijestkoristriječpsihologijapaseMarulićdo danas smatra njezinim tvorcem. Iako poznat ponajprije po svojim latnskim djelima, Marulić je dao velik doprinos hrvatskoj književnost pišući na narodnom (hrvatskom) jeziku. Legendarnim epovima Judita i Suzana Marulić je stekao veliku popularnost u hrvatskom čitateljskom krugu i zaradio ttulu „oca hrvatske književnost” te znatno utjecao na razvoj hrvatskoga književnoga jezika. Marulić je osim Judite i Suzane napisao i velik broj pjesama koje su bez opravdanoga razloga čestoostajaleusjeninjegovihdvajukapitalnihdjela,apovjesničariknjiževnostsvrstavalisu ihpodnazivPisnirazlike.Tosuponajprijereligiozno-didaktčkepjesmeupućenehrvatskomu čitateljuodkojihsunamposebnozanimljiveMolitvasuprotvaTurkomiTuženjegrada Hjerozolima.MarulićevePisnirazlikeobilježenesusvojevrsnomintergeneričnošćuzbogčega je onemogućena njihova jednoznačna vrstovna klasifkacija, ali ih možemo svrstat pod genus lirsko, i to u 6 liriku apela u koju se ubraja najveći broj pjesama, liriku prikazivanja u koju se ubraja naratvna lirika koja stvarnost prikazuje dinamično u subjektvnom i simboličkom smislu te liriku dijaloga.Isprepletanjelirskihtpova„nečisth”oblika,genološkihvarijantnijeobilježjesamo Marulićeve lirike već je često i u povijest ranonovovjekovne europske lirike 7 . To nam govori da je Marulić bio upoznat s književnim trendovima renesansne Europe te da je norme i pravila koja su se formirala u novovjekovnoj lirici primjenjivao i na svoje sthove. StvarajućidjelaMarulićseoslanjaonahrvatskusrednjovjekovnuknjiževnost(začinjavce) tenalatnskeuzore,ponajprijenaBiblijuteantčkeepove(Metamorfoze,Eneidu…).Pišući isključivosthomikoristećisadržaje,temeimotvehrvatskesrednjovjekovneproze,Marulić 3Hrvatski je naslov Upute za čestt život po primjerima svetaca ili Insttucija. 4Hrvatski je naslov Evanđelistar. 5Hrvatski je naslov Psihologija o naravi ljudske duše. 6Usp. Fališevac, D.: Vrstovni sastav Marulićeve hrvatske lirike, u: Colloquia Maruliana X, Zagreb, 2001, str. 333. 7Usp. Fališevac, D.: Vrstovni sastav Marulićeve hrvatske lirike, u: Colloquia Maruliana X, Zagreb, 2001, str. 332 –334. Godina II, Broj 2 49 renesansa je modernizirao i estetzirao iskaz u smjeru humanistčkih poetčkih normi. Dodajući domaćoj, nacionalnoj tradiciji ne samo sadržajne i retoričke nego i generičke inovacije, Marulić svjedoči da je svoja hrvatska manja djela namjerno opskrbljivao dodatnim estetčkim motvacijama. 8 3. „SvojompojavomTurcinisuutjecalisamonadruštveno-politčkiživotEurope, većinaknjiževnostvaralaštvoStarogakontnenta,posebicenapodručja kojasubilaneposrednimmetamaturskihnajezda.Sveknjiževnevrstekoje podrazumijevamo pod nazivom Antturcica imale su zajednički ton, apel za jedinstvo kršćanskog svijeta u borbi protv Turaka.” 9 Molitva suprotva Turkom Marka Marulića u nizu takvih glasova zauzima središnje, rodonačelno mjesto. Uzore za to djelo Marulić je pronašao na humanistčki učenoj strani „starih poet” te u začinjavačkim, pučkim glagoljaškim pjesmama. S humanistčke mujestraneuzorElegiadeSibenicensisagrivastatoneJurjaŠižgorićaobjavljenauVeneciji uknjiziElegiarumetcarminumlibritres 10 ,gdjeMarulićpronalazicijeluserijuslikaturskoga pustošenja, na koje se mogao oslonit pišući svoje djelo. S druge, začinjavačke strane, Marulić je zasigurno poznavao pjesmu Spasi, Marije, tvojih, vernih koja je prepisana u Tkonski zbornik s nekoga ranijega predloška i koja je svojevrsna „pramolitva suprotva Turkom”. 11 Značajna je i podudarnost pojedinih mjesta Marulićeve Molitve i zapisa popa Martnca iz Grobnika u kojem opisujeporaznaKrbavskompolju1493.PotonjejedjeloznačajnoizadatacijuMolitvekoju svrstavamo između Krbavske bitke i Judite. Prema mnogim je autorima Molitva suprotva Turkom priprema za pisanje Judite, ali jednako takovrijednopjesničkodjelo. 12 Poobičajusvojegavremenaprethodnosastavivšioporuku, Marulić je Molitvu, kao svoj zavjetni dar, ponio u Rim, misleći i ciljajući na brojne „našijence” koje će ondje zateći, ali i na papu Aleksandra VI. i vatkanske krugove zbog kojih je pjesmu i opremio šifriranom porukom kako bi djelovao na papinu taštnu i na kler koji je fnancirao renesansne umjetnikedoksesdrugestraneJadrananarodboriozagoliživot.Ispisaojujekaoakrosth SOLUS DEUS POTEST NOS LIBERARE DE TRIBULATIONE INIMICORUM NOSTRORUM TURCORUM SUAPOTENTIAINFINITA. 13 NapitanjezaštoseMarulićkoristodvojezičnošćuodgovorjene samo jasan nego i logičan. Naime, Molitva suprotva Turkom namijenjena je hrvatskomu narodu koji je, kao i Marulić, strepio od nadiranja i nasilnih upada turskih četa. Latnski akrosth upućen je onima koji vjeruju i govore u ime Boga, a služe se latnskim i od kojih se očekuje pomoć kao djelokršćanskogamilosrđateje,stoga,inalatnštni.MolitvasuprotvaTurkomnastalajeiz togaakrostha,onjenjezinatvorbenaos,stupokokojegaseokupljaovamolitva,temeljkoji simbolizira papu oko kojega bi se morala okupit kršćanska Europa u borbi protv Turaka. „Marulićeva Molitva konstruira se u tri sloja (pobožni, rodoljubni, osobni) u sintezi vjerovanja 8Usp. Fališevac, D.: Vrstovni sastav Marulićeve hrvatske lirike, u: Colloquia Maruliana X, Zagreb, 2001, str. 333. 9Usp. Paljetak, L.: Molitva suprotva Turkom u kontekstu protuturskog otpora u Europi Marulićeva vremena i poslije njega, u: Colloquia Maruliana XI, Zagreb, 2002, str. 334. 10Elegija o pustošenju Šibenskog polja, u: Tri knjige elegija i pjesama. 11Usp. Paljetak, L., nav. dj., str. 336. 12Usp. Paljetak, L., nav. dj., str. 338. 13Na hrvatskom: „Sam Bog nas može spasit od nevolje neprijatelja naših, Turaka, svojom moći bezgraničnom.” 50 Zagreb, 2009. usvevišnjuintervencijukaojedinoizmoljenoutočišteuproročkisudbonosnimtrenutcima. Marulićevisthovinisulitanijskinizovi,negorazvijenapjesničkakompozicijaizkojesenazire čvrsta autorska crta”. 14 MarulićevaMolitvapočinjeinvokacijom,obraćanjemBogu.Slijededetaljniopisiturskih zlodjela,strahakojioniizazivajuteupozorenjaonimakojiseprotvnjihbore.PotomMarulić zaziva Boga da otpust naše grijehe, da ne pogubi ostatak kršćana zato jer „jesmo Evina grešna djeca, ali Božja smo stvorenja i Bog je naš spasitelj i otkupitelj”. Marulić moli za Božju pomoć kao jedinosredstvoobraneobrazlažućitočinjenicomdaijačinarodinisuuspjeliumaknuttakvoj borbi i bez nje mogli pobijedit. Moli da se Bog smili svomu puku kao što je to činio i prije u raznim okolnostma, navodeći primjere od lokalnih (patareni) do klasičnih biblijskih. L. Paljetak u pjesmi osim molitvenih zaziva i prošnji uočava moguću podjelu na nekoliko sekcija. Najbrojnija se sekcija odnosi na nabrajanje turskih zločina. Sljedeća sekcija govori o brojčanoj turskoj nadmoći u skladu sasrednjovjekovno-renesansnimshvaćanjemislamakojivišenijepodređeneuropskojsnazi. Zatmseopisujuuzrocitoga,kojisunastaliponajprijezbogBožjesrdžbeprobuđeneljudskim grijesima. Marulić jedini spas vidi u molitvi koja će donijet mir i blagostanje. 15 MolitvasuprotvaTurkomstrukturompodsjećanabiblijskiprozbenipsalamilitužbalicu– žanrkojiseuoblikumolitveunarodnojnevoljiupućivaoJahvi,apjevaseudobarata,gladi islično.Opisiaktualnihproblemaprijetećesuvremenost,patetčantontebiblijskegovorne procedure i postupak estetzacije aktualnoga politčkoga sadržaja obilježje su takvih pjesama, među njima i Marulićeve molitve. 16 4. Latnska djela Marka Marulića, zahvaljujući kojima se njegov glas pronio čitavom EuropomiHrvatskuuključiourenesanseknjiževnetokove,svjedočeonjegovoj humanistčkoj naobrazbi i pjesničkoj veličini. Molitvom suprotva Turkom, pjesmom Tužen’jegradaHjerozolimai,napose,JuditomMarulićseboriprotvTurakasvojimjedinim oružjem – pjesmom. Iz naše se perspektve (dijelom i zbog arhaičnoga jezika) Marulićeva djela ponekadčine„zastarjelima”,alijevažnoshvatt,kakosmouuvodupokazali,dasepovijest ponavlja. U skladu s tm nužno je proučavat i starija djela jer se svakom novom interpretacijom pronalaze novi zaključci i gledišta. Marulićeve su pjesme višestruko značajne, između ostaloga, imajuiflološkutežinupaupravonjegovisthoviomogućujujezikoslovcimapraćenjerazvoja hrvatskoga jezika i dijalekata u starijim razdobljima hrvatske književnost. Marko Marulić ostvario jetematski,stlski,žanrovskibogatateestetskiizuzetnovrijednadjelanačijemjeprimjeru pokazao da je krajem 15. i početkom 16. stoljeća hrvatski jezik bio sposoban oblikovat teme i književnepostupkeistovjetneonimakojisuseostvarivaliutadavodećojeuropskojknjiževnoj kulturisusjedneItalije.Eruditiklasičnoobrazovan,latnistuzistodobnosvjesnoopredjeljenje za hrvatski jezični idiom, Marulić je svojim književnim djelom ostvario one poetološke i estetske dosege koji ga po svim kriterijima obilježavaju kao klasika hrvatske književnost. 14Usp. Paljetak, L., nav. dj., str. 334. 15Usp. Paljetak, L., nav. dj., str. 343 – 344. 16Usp. Fališevac, D., nav. dj., str. 332 – 334. Godina II, Broj 2 51 renesansa 52 Zagreb, 2009. ZORANIĆEV PRILOG NAŠOJ RENESANSNOJ HORTIKULTURI* Autor | Ivana Maričević J edinosačuvanoknjiževnodjeloPetraZoranića,njegovpastrskiiprvihrvatski romanPlanine,dovršen1536.godine,niknuojeizdvijutradicija,srednjovjekovnei renesansne. 1 Renesansna je književnost oživjela antčku tradiciju i njezinu izrazitu humanistčku orijentaciju, zanimanjezačovjekaiovozemaljskiživot,patakoizaljepotuprirodekaomjestauživanja, „locus amoenus”. 2 U renesansi su oblikovani i žanrovi bukoličke poezije, koju karakterizira opis prirode s naglašenom čežnjom za mirnim životom u skladu s njom, pastorale ili pastrske igre te pastrski roman koji opisuje ljubavne zgode pastra u idiličnoj prirodi. Naši renesansni pisci čestopreuzimajuantčkeknjiškeopiseprirodeteopiseizdjelatalijanskihpredrenesansnih irenesansnihpisaca.TakosuiuPlaninamaknjiževnipovjesničariotkrilirazličitepotcajeiz antčke, rimske i talijanske renesansne tradicije. Kao uzor Planinama najčešće se navodi Arcadia Jaccopa Sannazzara koji je zaslužan za obnavljanje pastoralne poezije nakon njezina zamiranja u srednjem vijeku. Priređivači Planina 3 navode da Zoranićev opis Perivoja od slave podsjeća na perivoj oko Marsilijina groba u Arcadiji te otkrivaju kako se poklapaju i neki detalji, primjerice slikepojedinihživotnja,brodasraširenimjedrima,cvijećaipojedinihptca.UZoranićevuje djelusnažnaprisutnostiDanteoveBožanstvenekomedije,njegovaopisaraja,alisuvažnii antčki potcaji Planinama, i to Ovidijeve Metamorfoze i Vergilijeve Bukolike. Opisiidealnogakrajolikaizanimanjezaladanjskuarhitekturuihortkulturujavljajuseiu djelimadubrovačkihknjiževnika,primjericeNikoleNalješkovića,IvanaGučetća,NikeVitova Gučetća,DinkaRanjineidrugih.Tijekom15.i16.st.mnogisuodnjihgradililjetnikovces perivojima za koje su nabavljali rijetke i egzotčne biljke, a podizali su ih po prigradskim predjelima * Seminarski rad na preddiplomskom Studiju kroatologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu nastao u sklopu kolegija Čakavska književnojezična baštna, mentorica doc. dr. sc. Sanja Vulić. Rad je dorađen za objavljivanje. 1Zoranić je uz Planine napisao još dva pjesnička djela koja spominje u romanu Ljubavni lov i Vilenica. Potonja se djela nisu sačuvala. 2Curtus (1998) govori o idealnom krajoliku u književnom stvaralaštvu te istče kako je glavni motv svakoga opisivanja prirode od antke pa sve do 16. st. „locus amoenus” (mjesto uživanja). Opisuje ga kao lijep, hladovit isječak prirode koji čine stablo ili više njih, livada s izvorom ili potokom te cvijeće i ptčji pjev. I književnici hrvatske renesansne književnost preuzimaju taj konvencionalni opis prirode. 3U: Zoranić, P. 1988. Planine, izvornik i prijevod. Grafčki zavod Hrvatske. Zagreb. Godina II, Broj 2 53 renesansa Dubrovnika:Pločama,Pilama,Gružu,RijeciDubrovačkoj. 4 Njihovujenastankupogodovao kulturno-gospodarskiusponsamostalneDubrovačkeRepubliketeseunjimaočitujeutjecaj novih renesansnih shvaćanja na Dubrovčane koji su cijenili ladanjski život u kojem su, zahvaljujući mirnomurazvojuRepublike,moglidoistaiuživat.Stvaranikaoidealiziraniprostoriprirode, vrtoviiperivojislužilisuodmoru,zabaviidokolicipružajućiodmorodbučnogatrgovačkoga grada. Jednako je tako intmnost ograđenih perivoja omogućavala slobodu druženja i stvaranja. CvitoFisković 5 upozoravanabogatugrađuorenesansnojhortkulturiuDalmacijiu Zoranićevim Planinama. U dvadesetom poglavlju toga romana Zoranić opisuje Perivoj od slave ukojismještavileLatnku,Grkinju,KaldejkuiHrvatcu.PetogadanasvogaputovanjaZoranić usne i u snu 6 ugleda kraj potoka neobično lijep perivoj „i na vrh alit na konac vrha došad jedan perivoj tolike lipote i uzvršenja vidih, da pomislih, i jinako bit ne mogaše, neg da to zemaljski raj biše” (Zoranić 1988: 222). Fisković (1969) tvrdi da taj perivoj nije plod samo Zoranićeve mašte već stvarni renesansno oblikovanperivojkojemujemogaoposlužitstvarnivrt 7 kojisunjegovalenašeprimorske, bogatje plemićke obitelji, a mogao ga je posjedovat i sam Zoranić. Zoranić svoje vile smješta u pravilni, umjetno oblikovani renesansni perivoj što, prema Fiskoviću (1969), pokazuje da je takvu tvorevinupoznavaoodnosnodanijebilanepoznatanjegovupodvelebitskomu,zadarskomu kraju i sjevernoj Dalmaciji u kojoj se odigravaju Planine. Zoranić opisuje perivoj kraj potoka, a renesansni su se perivoji obično i smještali uz rijeke i potoke. Perivoj od slave okružen je zelenim šimširom u obliku zida, a zimzeleni se šimšir još poantčkomobičajuoblikovaorezanjem.Uperivojseulazilokrozčetveravrata,tj.imaoje pravilančetverouglasttlocrt.Uzasvakasusevratanalazilačetrišimširovadrvetauobliku stupova preko kojih su od jednoga do drugoga oblikovani lukovi poput šatora nad ulazom. „Kraj perivoja tada najdoh se ki vas okolo u priliku od zida zelenim busom okružen biše; četvera vrata na četri strane jimaše, okol kih klonde četri od busa hitro pristrigane na kih uzgor od jedne na drugu luk prostrt kako šator nad ulazom činjahu” (Zoranić 1988: 222). Fisković (1969) tvrdi da je Zoranić ulaze u svoj perivoj zamislio prema stvarnim uzorima 16. st. kada je bilo uobičajeno arhitektonsko oblikovanje biljaka rezanjem. OsimarhitektonskipravilnorezanogašimširaZoranićspominjeiružmarinoblikovanu različite likove: pehare, lađe, lavove, zmaje itd. Unutar zida od šimšira odnosno u unutrašnjost ovoga perivoja Zoranić opisuje drveće neizmjerne visine i ljepote, u sedam redova. Prvi red čine 4Šišić (1991) procjenjuje da je od 15. do 18. st. na dubrovačkom području podignuto više od dvije stotne takvih vrto- va. Također istče da je na dubrovačkom području oblikovan osobit tp renesansnoga vrta prepoznatljive ikonografje, ‘dubrovački renesansni vrt’. 5Fisković,C.1969.Zoranićevprilognašojrenesansnojhortkulturi.Zadarskarevija(PosvećenoknjiževnikuPetru Zoraniću u povodu 400-godišnjice prvog izdanja njegova djela „Planine”, prvog romana hrvatske književnost), 18 (5): 375–383. 6Perivoj od slave je, dakle, Zoranićeva vizija u snu što otvara pitanje stvarnosnost opisa ovoga perivoja. Međutm, u daljnjem će se tekstu pokazat kako Fisković upućuje na stvarne uzore ovoga opisa koji, po njegovu mišljenju, nije samo plod pjesničke mašte. 7OrenesansnimperivojimakojisumogliposlužitkaouzorZoranićevuopisuPerivojaodslaveu:Fisković,C.1966. Kultura dubrovačkog ladanja: Sorkočevićev ljetnikovac na Lapadu. Historijski insttut JAZU. Split; Fisković, C. 1970. Du- brovački ljetnikovci i književnost. Republika 4: 169 – 181. 54 Zagreb, 2009. zeleni lovori s bijelim cvatom, drugi mrče 8 s bijelim cvatom, treći plavolisne masline, četvrt je red od cedara s cvijećem i voćem svake vrste, pet je red od palmi sa slatkim voćem, šest su red čempresi, a sedmi jele. Navedeno drveće obavija bršljan. Fisković (1969) istče da su stabla i grmlje koje Zoranić spominje u svom perivoju bili poznat našoj renesansnoj hortkulturi te da je umjetnost rezanja grmlja u razne oblike njegovana i u renesansnoj Dalmaciji, ali da ju Zoranić prvi spominje te da je njegov kratki opis perivoja značajan za povijest naše hortkulture. UzstablaigrmljeuZoranićevuseperivojunalazeiraznemiomirisnebiljkeicvjetovi: spomenutružmarinurazličitmoblicima,mirisnemažuraneuoblikukuglinamjedenim žicama, umilne ljubičice gotovo po cijelom perivoju, rumene i bijele ruže, bijeli, rumeni, plavi, žut i drugi cvjetovi te šaroliko cvijeće razasuto po cijelom perivoju. Nabrajanje stabala i bilja, zaključujeFisković(1969),pokazujedaseZoranić,iakoježivioukrševitomiogoljelomkraju, razumio u hortkulturu te poznavao renesansne perivoje. UsredPerivojaodslavenalaziseraskošnačesma 9 ,ačesmesusejošusrednjemvijeku postavljalesredčetverouglasthperivoja,aosobitosučesteurenesansnimperivojima.Te sučesmekrozplitkerazgranaterovovevodomnatapalecijelupovršinuvrta.Zoranićeva česmapodsjećanarenesansnetalijanskevrtnečesme.Navrhusetečesmenalazipeharod svijetložutogadragogakamena,aispodiokopeharanalazisevelikaokruglakamenicaod zelenoga dragoga kamena koju podržava sedam djevojačkih kipova od čistoga zlata iz čijih grudi izlazi voda čineći potočiće i tako zalijevajući čitav perivoj. Iako Fisković (1969) tu raskošnu česmu odtopazaismaragdasazlatnimdjevojačkimkipovimapripisujeZoranićevojmašt,smatra dajepotcajzaopisčesmeZoranićmogaonaćiustarijojknjiževnost,naslikamailiunekoj dalmatnskoj renesansnoj česmi. Fisković (1969) govori i o Zoranićevu doprinosu gradskoj hortkulturi. U 11. poglavlju Planina Zoranić donosi podatak o uzgoju cvijeća i ukrasnoga bilja u dvorištma i na prozorima gradskih palača i kuća, što također nije plod samo njegove pjesničke mašte. U ovom poglavlju objašnjava postanaknazivabosiljkaimurtelekrozpripovijestpastraValjkaomladićuAseluidjevojci MarceliizNinainjihovojljubavikojuprekidaAselovasmrt.Njegausmrtgromibogovigaiz milostpretvoreubiljkukojućeposlijenazvatbosiljak.Marcelauberebosiljakiusadigau posudu na prozoru, a kad joj se Asel obrat, i sama se od tuge pretvori u biljku koja će se nazvat murtela. Zato su djevojke sadile bosiljak i murtelu u posude na prozorima. „I cića uzroka toga basel i murtela na prozorih u plemenith sudih usajena po mladih plemenith deklicah čestto gojese”(Zoranić1988:120).UpričiZoranićspominjeininskiperivojizmeđukućaMarcelei Asela čiji su prozori gledali u taj perivoj. Zoranić je, poput mnogih drugih renesansnih pisaca, zaljubljen u svoj zavičaj i njegov krajolik pa je u svom pastrskom romanu opisaoljepotuprirode rodnoga kraja koja osobito dolazido izražaja u opisu Perivoja od slave. Iako u Zoranićevu opisu prirode nalazimo antčke i renesansne uzore,Zoranićje,uželjidaopišeidealankrajolik,opisperivojaobogatodetaljimaizmašte. Jednako je tako u opis unio, zasigurno, i viđene, stvarne sadržaje. Poznato je da su mnogi naši 8 Mirte. 9Renesansna je kultura njegovala ‘kult’ vode te se ona javlja kao sastavnica idealnoga krajolika. Godina II, Broj 2 55 renesansa erudit i književnici 15. i 16. st. njegovali perivoje, a mogao ga je posjedovat i sam Zoranić pa je tako potcaje za opis svoga perivoja, uz knjiške opise preuzete iz antke i one iz djela renesansnih pisaca, vjerojatno dobio od nekoga stvarnoga renesansno oblikovanoga perivoja. To potvrđuje četverouglastoblikperivoja,smještajuzpotok,ulazioblikovanirezanjemgrmljaurazličite oblike,biljniinventartečesma.Svejetobilouobičajenounašimrenesansnimperivojima. Tako je Zoranić svojim opisom perivoja, koji nije samo plod njegove mašte ili puki odjek tuđih opisa, dao važan prilog našoj renesansnoj hortkulturi i tme pokazao kako se u djelima starih hrvatskihpisacanalazevrijednipodacikojimogupomoćipriupotpunjavanjupovijesneslike naše kulturne baštne. 56 Zagreb, 2009. LITERATURA Curtus, R. E. 1998.1.Europska književnost i latnsko srednjovjekovlje. Naprijed. Zagreb. 201– 220. Fisković, C. 1969. Zoranićev prilog našoj renesansnoj hortkulturi. 2. Zadarska revija (Posvećeno književniku Petru Zoraniću u povodu 400-godišnjice prvog izdanja njegova djela „Planine”, prvog romana hrvatske književnost) 18 (5) : 375–383. Šišić,B.1991.3.Dubrovačkirenesansnivrt,nastajanjeioblikovnaobilježja.Hrvatska akademija znanost i umjetnost. Zagreb. Zoranić,P.1988.4.Planine,izvornikiprijevod.GrafčkizavodHrvatske.Zagreb.116−121, 222−229. Godina II, Broj 2 57 renesansa 58 Zagreb, 2009. ETNOLOŠKE I MITOLOŠKE KOMPONENTE U ZORANIĆEVIM PLANINAMA* Autor |Akvila Petras U Planinama, pastrskom romanu Petra Zoranića, nalazimo obilje mitoloških i etnoloških komponenata.ZaPlaninebismomoglirećidasunosilacnarodnogafolkolora. Iako se Zoranić u djelu oslanjao na Sannazarovu Arkadiju, Dantea, Bibliju, domaću srednjovjekovnu tradiciju, vjerujem da upravo narodni hrvatski mitološki i etnološki čimbenici daju ovomu djelu posebnu autonomnost i neusporedivost s drugim djelima. Zanimljivostkojusamprimijetlavećusamojpiščevojbiografjivezanajeuzetnološku komponentu. Kada je Zoranićeva majka trebala donijet na svijet maloga Petra, njezin ju je muž, Ivan Zoranić, otpremio njezinoj majci u Zadar. Naime, kažu da je Nin bio močvarnoga tla i nezdrav te da mu je prijetla opasnost od Turaka. Upravo u narodnim predajama i usmenoj književnost možemo pronaći komponentu vjerovanja kako pojedine pojave mogu škodit rođenju djeteta. Turske su neprilike još opravdane, ali kako bi močvarno tlo moglo utjecat na djetetovo rođenje ili mu škodit? Pronalazim paralelu u nešto recentnijim praznovjerjima kada su žene vjerovale da mijenjanje zavjesa zimi na prozoru može izazvat bolest ili čak smrt novorođenčeta. U daljnjem se razmatranju, uzmemo li u obzir okvir u koji Zoranić smješta svoju priču, moramo vratt na pridjev „arkadijski”, tj. na usporedbu sa Sannazarovom Arkadijom. Naime, poznavajući širi kontekst i uzimajući u obzir da je Arkadija 1 već u ono vrijeme bila sinonim za nešto romantčno, netaknuto, nepristupačno, pa bismo možda mogli razmislit o tome koliko Zoranić preuzima od Sannazara. Ne zaboravimo da je Arkadija grčki pastrski predio koji upravo tom svojom nestvarnošću implicira ono mitološko. Sama pomisao na Grčku redovito izaziva asocijaciju na grčku mitologiju. Rekla bih da se Planine sa Sannazarovom pričom dotču u drugim elementma, većinom onim * Ovaj je rad nastao 2008. godine kao seminarski rad na preddiplomskom Studiju kroatologije na Hrvatskim studijima SveučilištauZagrebuusklopukolegijaČakavskaknjiževnojezičnabaštna,mentoricadoc.dr.sc.SanjaVulić.Radje dorađen za objavljivanje. Autorica se koristla esejistčkim pristupom temi. 1Arkadija(gr.‘Aρκαδία)brdovitaoblastusredišnjemPeloponezu,nepristupačna,jezičnoikulturnokonzervatvna; utočište pregrčkih starinaca i najstarijih grčkih doseljenika pred najezdama grčkih plemena sa sjevera. U prapovijest se stanovništvo Arkadije uglavnom bavilo stočarstvom. U europskoj se literaturi Arkadija javlja kao imaginarni pejzaž → pastrske kniževnost, idealna zemlja poezije i muzike (Rječnik književnih termina). Godina II, Broj 2 59 renesansa sadržajnim. Pastr Colinco iz Sannazarove Arkadije želi se oslobodit uzaludne ljubavne patnje baš kao i pastr Zoran koji kreće u planine da bi se riješio ljubavne potštenost. 1. MITOLOŠKI ASPEKTI Zoranić preko udaljenih tema, kao što su mitološke, progovara o bliskim problemima. Poznato je da su Planine napučene različitm vilama pa se moramo na njih osvrnut. Još je Ivan Kukuljević Sakcinski u 19. st., točnije 1846. godine, objavio prvi cjelovit tekst o vilama. Kukuljević dijeli vile na zračne, zemne i vodene. Zračne su vile uvijek dobre, vodene uvijek zle, a zemne mogu bit i dobre i loše. Zemne se još dijele na poljske i gorske, a upravo tu kategoriju vila pronalazimo u Zoranićevim Planinama. Gorske su vile opisane kao stanovnice spilja ili jama, nalazimo ih i u Zoranića u nekoliko situacija. Zoranićeve vile imaju dobrih osobina. Upravo hrvatska mitologija istče da su vile sklone čovjeku ako ih ne povrijedi. One surađuju samo s odabranim pojedincima, a Zoran je jedan od njih. Spomenuli smo da pastr Zoran odlazi u planine „beteg ljubavni uličit”. Vile su poznate po praksi liječenja i poznavanja tajnih svojstava biljaka pa tako pri kraju ove priče Zoran susreće vilu Dinaru koja ga liječi travama. „Te riči polako Dinara izgovori, usta se i ne vele daleče odašadši, razlikabiljaikorenjačudneričigovorećinabra;ipakskupasamnomupećinuulizeimnoge škrabice u kih razlik prah biše i korenje na sinci osušena i mrtvih kost i sala od živih mnogih i razlika tuka i dlak od repov i pak iz staklenic čudnih vod i sokov i sve te stvari u jedan sud spravi, pak čiste i bistre vode uli od mirisnih drvac, oganj naloži i na njemu omlači čudne riči mrmnjući i nad sudom dihajući i desnom rukom mišaše ...” U tom kratkom opisu možemo iščitat još neke elemente karakteristčne za hrvatsku mitologiju. Citat pokazuje da za liječenje specifčnih pojava, uovomslučajuzaljubljenost,postojitočnaformulakojesevilamorapridržavatakoželida njezin lijek djeluje. Nakon uzimanja lijeka Zoran se morao ponašat po određenim uputama − sve navedeno upućuje na priče o vještcama u hrvatskoj mitologiji. Naime, one su imale točno određene formule preobrazbe, leta ili čega drugoga ... Ako bi pogriješile u samo jednoj riječi iz te formule, čarolija ne bi uspjela. Priče s formulama vezane su i uz hrvatsku usmenu književnost, a najčešće ih nalazimo u bajkama. Nerazriješeno je pitanje zašto Zoranić vilu Dinaru dovodi u vezu s Dejanirom. Dinara pojašnjava i neke pojave i bića u vezi s grčkom mitologijom, primjerice predstavlja Parke – tri sestre koje odlučuju o ljudskoj sudbini. Na putovanju kroz planine Zoran susreće i mnoge druge vile. Vrijedno je izdvojit vilu Zoricu koja ne samo da je simbol pjesnikove porodice nego svojim imenom svakako može asocirat na zoru, a u hrvatskoj se mitologiji vile obično pojavljuju u zoru ili u sumrak. Zorica nas svojim pričanjem vodi do podzemlja gdje susrećemo žalobnu pjesmu o rastanku jednoga mladića i jedne djevojke. Mladić je, naime, umro, ali ga oni na usrdne Zoričine molitve vraćaju u život, ali u obličju ljiljana koji sada Zorica zalijeva suzama. Upravo tu nalazimo povezanost priče sa Zoranićevom porodicom jer je motv ljiljana krasio njihov grb. Priča je primjer metamorfoznih priča i nije jedina. Naime, Zoranić metamorfozom objašnjava pojavu još neke fore. Jednako tako nalazimo sličnost između te priče i jedne grčke mitološke priče, točnije one o Orfeju i Euridici. 60 Zagreb, 2009. UPerivojuodslaveZoranićsusrećevileLatnku,Kaldejku,GrkinjuiHrvatcu.Perivojod slave formalno je dosta nalik na Danteovo Čistlište, ali u bit nema s tm veze. Prve tri vile nije potrebno puno objašnjavat i interpretrat, ali nije naodmet još jednom napomenut da je vila Hrvatca metafora napaćene Hrvatske. Upravo ga ta vila kori zbog bavljenja ljubavnim patnjama dok bi trebao „prionit” uz mnogo važnije stvari. Dok duge vile u krilima drže raskošne jabuke, Hrvatca u svom čuva tek nekolicinu slabašnih plodova. Jabuke su ovdje svakako simboličan, ali i mitološki element. Još se u grčkoj mitologiji jabuka davala onomu koji ima neke posebnost, pa tako i ona simbolizira vrijednost, posebnost i trajnost. Motv jabuke pronalazimo još na nekoliko mjesta u Zoranićevim Planinama. Tako u priči o postanku Zadra sin boga Dunava i vile Save daje jabuku svojoj vjerenici, kćeri vile Žarke i boga Neptuna. Ta je jabuka simbol obećanja, a ubrana je upravo u Atalantnu perivoju. Često u opisima vila pastri koriste paralele s grčkim božicama pa tako pastr Sladmil opisuje svoju vilu kao božicu Dijanu Tko bi vili mojoj luk u ruci vidil S tulcom pri bedroj sve zlatopernihstril, Zagledal bi se, mil da j’l divnu Dijanu, Božica od div vil tako poštovana. Nadalje, mitološki se element očituju u opisima pojednih pojava i bića. Tako su vukovi i psi koji„nasrazdiru”,akojipredstavljajutuđincauodnosunanašuzemlju,preuzetizhrvatske mitologije.Spominjanjevukodlakaboljijeprimjertoga.Uhrvatskojsumitologijivukodlaci duše koje se mogu vratt i mučit te učinit nešto što nisu uspjele učinit za života. Ukratko, ta se bića uvijek povezuju s negatvnim obilježjima, kao što su i ove metafore stavljen u kontekst Zoranićevih Planina. 2. ETNOLOŠKI ELEMENTI Od etnoloških elemenata u Zoranića nalazimo najviše onih koji su u vezi s usmenom književnošću. Usmenom su se književnošću najčešće prenosile pripovijest koje su ovdje i najzastupljenije, ali i predaje, legende, bajke, vjerovanja, anegdote, narodne pjesme, doskočice, šale, poslovice i sve onoočemujeobičanpuk„žamorio”.OkrenutostnarodnojknjiževnostsimboljeZoranićeve ljubavi prema dragoj mu baštni. Vidjet ćemo da se t oblici usmene književnost zibaju u kolijevci Zoranićevih Planina. Uočavam postojanje poetskih elemenata i izravno imenovanje radnji u vezi s lirskim i poetskim. Naime, pastri imaju „pisni”, „pisance”, oni „poju”, „pojuć kliču”, „bugare”, „gude”, „nariču”, izvode „pisni tužbene”, „pojuć cvile”... Klikni, pisni moja, narikat Anicu ... ili Ne mogu cvilit Godina II, Broj 2 61 renesansa Čemerno plakat i ječeč se bolit i gorko uzdihat ... Zoranić često rečenice počinje konstrukcijama „kako se reče”, „reče se”, „opčina rič ovo je”, „u priči se reče”, „kako vi svitovni u priči rečete”… „Jer se reče: ni se hvali, ni se hudaj sa svima.” Na usnama pastra žive priče, tj. izreke i poslovice koje su uredno sentenciozne i kratke: Bolje j’kus jimit kruha i vina žban, a moći ga užit slobodno, radostan, neg napunit stan svega blaga dost, a bit žalostan u skrbi i žalost ili Niki pak drugu ljubovcu obljubit svitovahu me govoreći da kljin kljina izbija i nova ljubav prvu odrinut hoće. Tusujoš„ganke”,tj.zagonetkekojepastrinatjecateljskiudokoličarenju međusobno postavljaju: Jest otac jedan, ki dvanadeset sinov jima, svaki sinovbilih trideset, a ćeri trideset črnih, a svi jednake lipost i kripost i razlike, svi neumrli, a svi umiraju. Likovi u priči uskliču tpičnim narodnim pozdravima, na primjer Božja vam pomoć braćo, a Zoranić ne zaboravlja opisat običaje poput onih na „prvi dan miseca cvitanja” i na dan „ivanjske noći”. Upravo narodnu, tj. usmenu književnost karakteriziraju element poput ustaljenih ili stojećih epiteta odnosno onih koji se uvijek pridaju opisanoj stvari, pojavi, događaju ... vite kose, vit dub bile prsi, ličci bili čemerni jad, čemerne suze gizdav cvit, gizdava diklic Zoranić spominje još neke elemente koji su, svakako, prepoznat kao narodni. Tako imenuje onodobne instrumente kao što su roške, sure, regebe, citare, svirale, ali donosi i cijeli spektar pravih pučkih imena kao što su Vlade, Zoran, Zvonko, Slavko, Sladoj, Rajko, Srićko, Miroj ... PoznatojedajeZornićautordvajuizgubljenihdjelakojimaznamosamonaslovLjubavni lov i Vilenica. Ne znamo kakvo je pjesništvo u njima ponudio, ali ono koje je donio u Planinama dijelom je proteklo u sferi i pod utjecajem stvaranja anonimnoga pjesnika iz naroda. Osim što u djelu parafrazira Marulićevu Molitvu suprotv Turkom Zoranić donosi verzije dviju važnih narodnih pjesmama A t divojko šegljiva i Drazi mi goru projdoše. Po pjesmi A t divojko šegljiva napisana jeGrapkovapjesmaPasitedrobnetravice.PjesmaAtdivojkošegljivasačuvalaseizjednoga rukopisnogazadarskogazbornikaiz17st.,aovdjedonosimonjezinuusporedbuspjesmom 62 Zagreb, 2009. Pasite drobne travice: Pasite drobne traviceA t, divojko šegljiva Pasite drobne travice,A t, divojko šegljiva moje primile ovčicezapri putašca do grla da vimenačca nadmeteda t se dojke ne vide Da vimenačca nadmeteDa t se dojke ne vide da vidru mlika nal’jeteda mene želja ne bude i sa mnom se obeselitena tvoje dojke gledajuć I sa mnom se obeseliteNa tvoje dojke gledajuć i radostju pokripitevranog konja zakovah i vi travice drobnjahne...i moje družbe ostavih... Oblik predaja ili legendi u Planinama najčešće nalazimo u opisu postanka toponima. Spomenuli smo priču o postanku Zadra, ali u drugom kontekstu. Naime, ime Zadra nastalo je tako što je bog Dunav kćeri Stani dao za dar mjesto gdje se ona najviše zadržavala. Tako je mjesto, jer je dano za dar, nazvano Zadar. Na sličan su način opisani još neki toponimi, na primjer Nin, Zaton, Privlaka, Stanina vrela i dr. Međutm, objašnjavaju se i druge pojave, primjerice bura. Zoranić pojašnjava postanakburepričomodjevojciBurikojajebilatolikotaštaioholazbogsvojeljepotedaje odbijala sve prosce. No, ona je uvrijedila božice uzvisivanjem ljepote i završila u paklu. Tamo je od muke tako teško uzdahnula da je izazvala strahovit vjetar koji su onda prozvali burom. Bura kao pojava ima i mitološke odrednice pa je iz hrvatske mitologije poznato da buru, nevrijeme i oluju stvaraju vješci (štrigoni) kada se potuku u zraku ili ju prizovu vještce, dok vile rastjeruju pojavu visokih gusth oblaka. 3. BIBLIJSKI ELEMENTI U vezi s biblijskim elementma, tj. aluzijama i analogijama s biblijskim događajima, slobodno možemo reći da ih je u Zoranićevim Planinama napretek. Ako izdvojimo neke, poput Zoričina i Žiljbilova prolaska kroz rastupljene vode, sjett ćemo se Mojsijeva prolaska kroz Crveno more ili uspoređivanja hrvatskoga naroda s ovcama: „i mi eto kako ovce drugu zaklanu gledajući svoj kolj čekamo”. Nadalje, prisjett ćemo se apostola i proroka koji Isusa uspoređuju s ovcom koja nijema čeka klanje pa, na primjer, sth Tko se želi najit hladne vodice, neka dođe ... Tko je željan ognja da se ogrije, neka dođe k meni ... nalazi predložak u Isusovim riječima kada govori da svi umorni iopterećenidođunjemudaihodmori,svižednidaihokrijepi,žalosnidaihutješiitd.Ineke poslovice, o kojima smo već govorili, predložak imaju u Bibliji, točnije u knjizi Mudrih izreka. 4. ZA KRAJ ... Zoranić svojim pričama ne želi dat uvjerljive i skladne zgode, već stvorit određene situacije u kojima će obvezno doći do metamorfoze, tj. do prijetvora kako bi se Dalmacija po uzoru na Grčku Godina II, Broj 2 63 renesansa napučilamitološkimbićimatetakodostojnoproslavila.TimjepristupomZoranić,zasigurno, svoje djelo želio smjestt u širi kontekst, najvjerojatnije europski, jer nudeći žanrovski višeslojno, mogli bismo reći „nečisto djelo” u prvi plan stavlja mitološku i etnološku komponentu. Iako je Zoranićeva mitologija inspiraciju pronalazila u grčkoj i rimskoj mitologiji, u nju je ukomponirao inašunarodnuhrvatskumitologijuipregrštetnološkihkomponenatakojekaodase,uzveć općepoznate grčke i rimske elemente, žele progurat i pronaći prepoznatljivo mjesto. Pravi će znalci detaljnijom analizom Planina prepoznat razliku i razlučit pravu etnološku i mitološku zbirku hrvatskih elemenata i folklora koja tme djelo, danas, postavlja uz bok književnost europskih i svjetskih razmjera. 64 Zagreb, 2009. LITERATURA Jakić-Cestarić, V. 1969.1.Imena Pastra u Zoranićevim Planinama. Zadarska revija, časopis za kulturu i društvena pitanja, 5: 510–515. Nodilo, N. 1885–1890.2.Religija Srba i Hrvata: na glavnoj osnovi pjesama, priča i govora narodnog. Tisak Dioničke tskare. Zagreb. Pantć, M. 1969.3.Petar Zoranić i naša narodna književnost. Zadarska revija, časopis za kulturu i društvena pitanja, 5: 446–462. Rečnik književnih termina 4.. 1984. Insttut za književnost i umetnost u Beogradu. Nolit. Beograd. Ravlić, J. 1959.5.Odrazi domaće stvarnost u staroj hrvatskoj književnost : Petar Zoranić i njegove „Planine”. Zadarska revija, časopis za kulturu i društvena pitanja, 1: 25–57. Torbarina, J. 1969.6.Zoranićeve Planine i ostale „arkadije”. Zadarska revija, časopis za kulturu i društvena pitanja, 5: 422–433. Zoranić, P. 1964.7.Planine. Matca hrvatska. Zora. Zagreb. Godina II, Broj 2 65 renesansa 66 Zagreb, 2009. Jezična brusionica Godina II, Broj 2 67 jezična brusionica Dragi naši gramatčari i negramatčari! S vjedocismonepopularnostgramatčkogaštvaisvegaonogavezanogauznorme hrvatskogajezika.Štojetomuuzrok?Onočimebismosetrebaliponositisvakako njegovat, proučavat i razvijat, naš je jezik, hrvatski jezik, ali je njegovo poznavanje bez gramatčkoga znanja nepotpuno, a mi unatoč tomu uporno ostavljamo gramatku visoko na ljestvicionogaštosesvakakotrebaizbjegavat.Odgovornapostavljenopitanjeteškojedat, ali možda bismo se trebali zapitat možemo li štogod u vezi s tom odbojnošću prema gramatci napravit.Smatramodamožemo.Već našaljubav prema ovojdisciplinipokazujedase uvijek može pronaći netko tko na gramatku gleda iz druge perspektve. Osim toga, jeste li razmišljali kolikosetogazanimljivogakrijepodtomkošuljicomzvanom„hrvatskagramatka”?Nisuto samo suhoparne deklinacije, konjugacije, hrpa nastavaka i iznimaka, već cijelo jedno bogatstvo različith mogućnost koje pruža upravo zadivljujuća feksibilnost našega jezika. Teme koje smo vam pripremili otvorit će vam poglede iz te druge perspektve – nove ili proširene. Pročitajte! Moždaseiznenaditeilioduševite.Moždauviditedagramatkamožepostatjakozanimljivai da vam može podići jezičnu, pa i opću kulturu. Ako ništa drugo, barem ćete se obogatt novim znanjima i spoznajama. Mi vam to od srca želimo! 68 Zagreb, 2009. Godina II, Broj 2 69 jezična brusionica PONAŠANJE NAŠE – NEVERBALNO ILI VERBALNO? Autor |Akvila Petras O dprapovijestjeuljudskojprirodiusađenapotrebadastvara,daseizražavai komunicira. Još su davno prvi ljudi svoje poruke iznosili gestama i krikovima jer tada još nisu imali neki „formiran”oblik jezika kakavim se mi danas služimo. To nikako ne znači da svoju informaciju nisu znali ili mogli u potpunost prenijet, već ona nije mogla bit toliko ekonomična ili jasna kakva bi bila da se prenijela verbalnim putem (u današnjem smislu riječi). Čovjek danas većinom komunicira verbalnim kodom, ali je njegov nevarbalni dio te komunikacije itekako važan i s verbalnim čini nerazdjeljivu cjelinu (naravno, ta se tvrdnja ne može aplicirat na prenošenje poruka preko radija, telefona i sl.). Geste često služe za razrješavanje potencijalno dvosmislenihriječiiliiskaza,uprenošenjuznačenjatekdjelomičnorazumljivihugovornim iskazimailipakudovršavanjuiskaza(kadabirečenicaizgovorenadokrajazasugovornikaiz nekogarazlogabilaneugodna)(Jurčić,2003).Također,promatrajućidruge,saznajemovišeo sebi te razvijamo i poboljšavamo svoje odnose s drugim ljudima. Ta činjenica govori o tome da ponašanje drugih upravo percipiramo vizualnim putem, a to znači da promatramo tuđe geste. 1. O RAZVOJU NEVERBALNOGA KODA Neverbalni se kod kroz povijest prato preko neosviještene, poluosviještene i osviještene geste. Verbalni je kod kronološki nastao nakon neverbalnoga. Ulaskom u verbalni kod neosviještena jegestapostalazvukom(krikom),poluosviještenajegestapostalaglasom(eksklamacijom), aosviještenasegestaprevodifonemimapojedinogajezikaiulaziuverbalnikodkaouzvik, leksem, usporedba ili frazem. Ona uz izravno značenje dobiva i preneseno te postaje simbolom kojiseučiudotčnojkulturikaoiriječi(Pintarić,1997).Donedavnosugestesvodilinasamo sporadični aspekt govora, dokazano je da je sugestvni jezični kod komplementaran i u govoru ujedinjen,alidaupravoutomsuživotugeste,oslobođeneograničenjakakvaimalingvistčki 1 kod, nose pragmtčki dio informacije doprinoseći transparentnost diskursne strukture (Jurčić, 2003). Postoje različite teorije odakle zapravo potječe jezik, što to on u stvari jest i koje su to svesfereobjedinjeneunjemu.Nekismatrajudajejeziknanekinačinzadančovjekuidaje 1Klaić u svom Rječniku stranih riječi lingvistku označava kao znanost o jeziku, napominjući da danas ona ne konstatra jezične pojave nego objašnjava i tumači razvoj sadašnjega stanja jezika iz prijašnjega, ona proučava ne samo pojedini jezik ili pojedinu skupinu jezika nego jezik kao pojavu uopće. 70 Zagreb, 2009. svojevrstan gospodar nad njime, drugi opet smatraju kako je jezik nastao artkuliranjem krikova tesetakoreducirananižesfereopstojnost,trećipakpostanakjezikasvodenarazvitakiz različith semiotčkih kodova do kojega je došlo evolucijom čovjekova iskustva o svijetu (Pintarić, 1997).Prvotnosugestepostojalekaoobliknesvjesnoga,genetskiprogramiranogaizrazau oblikuspontanihkretnjikojesuslužilečovjekuzazadovoljenjenekihnjegovihpotrebakao što su hvatanje plodova, obrana, napad i sl. Semiotčari te elemente znakovnoga sustava zovu impulsima,signalima,ikonama,stmulima,stmul-aktma,simptomima.Pravijerazvitakgest usko vezan i uz te prve primitvne oblike, tzv. impulse, ali razvitkom neverbalnoga koda dolazi do pojave osviještenih gesta koje počivaju na komunikacijskoj funkciji, normirane su, izvode se namjerno i željno u društvenoj zajednici (Pintarić, 1997). 2. GESTE Gestenamslužedapojačamonekiizraz,dapojasnimorečeno,danaglasimobitno,da upakiramo grubo ili jednostavno da zamijenimo riječi. Također, geste trebamo i znat tumačit, one su općenito jako zanimljiva pojava, a evo što nam neke od njih govore. Zanimljivost nastupa kada pojedine kretnje u različitm zemljama i kulturama imaju različito značenje.TakouVelikojBritaniji,AustralijiiNovomZelanduuzdignutpalacimatriznačenja: općenito značenje po kojem se prepoznaje autostoper, zatm tpičan znak po kojem se potvrđuje dajesveuredu,alikadsepalcemnaglotrzneuzrak,tadasešaljeporuka:„Evotga!”ili „Nasjedni.” U drugim pak zemljama, primjerice u Grčkoj, glavno značenje podignutoga palca je „Puna mi je kapa”. Smiješna bi situacija bila promatrat australskoga stopera kada uzdiže palac u Grčkoj (Morris, 1997). Bugari gestu nijekanja izvode okomitm klimanjem glave gore-dolje. Pogreške činimo kada jednu gestu, u govoru tjela, tumačimo neovisno o drugim kretnjama ili okolnostma u kojima je učinjena. Npr. češanje po glavi može imat više značenja: perut, buhe, znojenje, nesigurnost, zaboravnost ili laž, i to u zavisnost od drugih kretnji u isto vrijeme, tako da ako želimo odgonetnut značenje, uvijek moramo uzimat u obzir skupine kretnji i kontekst (Pease, 2007). Akopetogodišnjedijeteslaže,hitroćeprekritustajednomiliobjemarukama.Takvaće gesta signalizirat roditelju da dijete laže i takva će se kretnja nastavljat kroz cijeli život, jedino će doći do razlike u brzini kojom se to čini. Kada odrasla osoba laže, njezin mozak upućuje ruci poruku da prekrije usta i tako pokuša spriječit lažljivu riječ, kao što nastoji petogodišnjak ili neki tnejdžer, ali se ruka u odraslih povlači s obraza i dodiruje nos. Tako neke kretnje s vremenom postaju profnjenije i bolje izvedene. 3. VRSTE GESTI Postoje mimičke geste koje razumiju čak i stranci, i to bez prethodnoga poznavanja lokalne tradicijeilikulturenaroda.Takvesugesteprimjericejedenje,pijenje,pušenjeitd.,akoje Ekman i Friesen tumače kao kretnje svojstvene svim ljudima. Za razliku od potonjih, simbolične jegestepunotežetumačitjerimajunejasnopodrijetlo.Onesemoguilinemogunaslutt, Godina II, Broj 2 71 jezična brusionica primjerice znakovi koji simboliziraju „tupoglavost”, tj. da nešto nije u redu s mozgom. Pošiljatelj dotčnihznakovanajvjerojatnijećekuckatprstomosljepoočnice,vrttprstokosljepoočnica ili se udarit dlanom o čelo. Opet dolazimo do problema tumačenja istoga pokreta u različitm zemljama.USaudijskojseArabijitupoglavostsignaliziradodirivanjemdonjegaočnogakapka vrhom kažiprsta, dok bi se u ostalim zemljama mogla protumačit kao odraz nevjerice, sumnje ilipakodobravanja,opreznost,tajnovitostitd.Dakleproblemnastajekadsenekoznačenje može signalizirat s više različith radnji ili kad se više značenja signalizira samo jednom radnjom (Morris, 1977). Tehničkim se pak gestama služe stručnjaci, a t znaci nisu sastavni dio repertoara gestkulacije cijelogadruštva.Kaoštoznakovnijezikobuhvaćasveoblikejezikagluhonijemih,obuhvaćai različite gestovne sustave ograničene na uska područja djelovanja ili zanata, npr. one razvijene među vozačima kamiona, autostoperima li burzovnim djelatnicima (Jurčić, 2003). Primjerice u vatrogasacabivodoravnoraširenerukeodtjelaznačile:„Puštajvodu!”,dokistatakvagesta policajcauprometuznači:„Slobodanprometupravculijevo-desnoispredmene.”Naravno, takvi su znakovi dogovoreni, a značenje zna iščitavat skupina kojoj su namijenjeni. Alternatvnesugestepomnogočemuzanimljive.Tosurazličitegestekojeodašiljuist signal. Koriste se ako neka poruka ima dovoljno dobru osnovu i značenje da bi se mogla javljat ukulturamakojesemeđusobnoumnogomerazlikujutesuvelikiizgledidaćeseodaslat gestama koje se međusobno upadljivo razlikuju, kako po obliku tako i po podrijetlu. Npr. poruka „Kakvadivnadjevojka”možesepokazatblagimosmijehomibradomobuhvaćenompalcem ikažiprstom,glađenjemlica,pakosnimosmijehomipokazivanjemrukuformaciježenskoga tjela(dočaravanjeoblikagrudi),blagimosmijehomipokazivanjemformaciježenskogatjela (dočaravanjeoblikastruka),dodirivanjemoka,skupljanjemusanaupoljubac,primicanjem palca i kažiprsta ruke prema usnama, prinošenjem ruku očima i dočaravajući dalekozor kroz koji gledamo, stavljanjem desnoga dlana na srce itd. (Morris, 1977). 4. O ZAPAŽANJU Promatračisuljudskogaponašanjaiodašiljanjaneverbalnihznakovasvojimistraživanjima došli ne samo do zanimljivih rezultata već su stvorili obrasce, tj. preporuke kojima nas savjetuju za neke životne situacije. Otkrili su kako su otvoreni pruženi dlanovi još kroz povijest povezivani sčesttošću,vjernošćuipodložnošću.Takoobaispruženadlanašaljuporukuiskrenosti otvorenosttesepreporučujuučiteljima,nastavnicimaipredavačimapritumačenjunekoga problema ili gradiva. S druge strane, ako neka osoba okrene jedan dlan prema gore i njime nam seunosi,protumačitćemotokaoprijetnju.Takavpokret,izvedenublagojvarijant,također može značit da dotčna osoba prosi. Osobe koje pri nekom tumačenju drže dlanove prema dolje žele poručit da imaju određenu moć i da žele da ste toga svjesni. Skriveni dlanovi u džepu obično susignaliziralinečijuneiskrenostilaganjepaječestprimjertogadaupravomuževikojisuse vratli iz noćnih lutanja pri isprikama pred svojim ženama drže dlanove u džepu (Pease, 2007). Rukovanjejepoznatojošizdobapećinskogamedvjeda.Prirukovanjusnekimrukese uobičajenoprotresušestdosedamputa.Akopružaterukusdlanomokrenutmpremagore, 72 Zagreb, 2009. želite ukazat na svoju nadmoć, a ako ruku pružate s dlanom prema dolje, prepuštate kontrolu surukovatelju.Stsaksetuđerukeobjemarukamanazivatzv.„rukavicom”,ačestojukoriste politčari. Takvim se stskom želi dat do znanja da je osoba vrijedna povjerenja i čast, ali ako se takvim načinom posluži osoba koju ste vidjeli prvi put, učinak je obratan. Zato se „rukavica” korist samo pri rukovanju s osobama koje jako dobro poznajete. S druge pak strane, ako vam netkopruži„mlak”i„mlitav”dlanpripozdravljanju,tzv.„mrtvuribu”,znatćetedataosoba imaslabkarakterilidajojnistedragi.Namjerarukovanjaobjemarukama,stmdajednom rukomprimatesugovornikovdlan,adrugomnjegovlakatilirame,govoriovašojiskrenost, velikodušnost velikoj prisnost s osobom s kojom se rukujete (Pease, 2007). Podbočivanjeglaverukomsiguranjeznakdosadeiliumora,atugestuobičnoprateili mijenjajukretnjepoputlupkanjaprstjuilinoge.Sdrugestranestsnutašakapoloženana obrazusuzdignutmkažiprstomznakjenečijegavrednovanjaizanimanja.Akojekažiprstna obrazu,apalacpodupirebradu,osobanamsignalziradaimanegatvnokritčkorazmišljanje. Bradu ljudi glade obično kad donose neku odluku (Pease, 2007). Objerukekrižamonaprsimakadseželimo„sakrit”prednepovoljnomsituacijomito jeznaknašegadefanzivnoga,negatvnogaraspoloženja.Akoprikrižanjurukustsnemojoši šake, odajemo svoje neprijateljsko držanje, a ako pak prekrižene ruke podržavamo dlanovima, signaliziramonašučvrstnu,adjelomičnimkrižanjemstavljamoidjelomičnubarijeru(npr.na skupovima) (Pease, 2007). Naravno, nekim je ljudima to jednostavno ugodna poza te je često praktciraju a da pritom ne prenose ništa od navedenih poruka. Zagestumožemorećidajevišedimenzionalnimedijpajeipogodnijazapredstavljanje značenja u izvornom obliku. Ipak, gestovni je kod spor, opširan, nefeksibilan i nemoguć na veću daljinu i u mraku pa je situacija tražila prostraniji, ali kraći i djelotvorniji sustav komuniciranja. Čovjek je postupno obaogaćivao geste iliustratvnim i zvukovnim dodacima, a tme je ostvarena pretpostavka za afrmaciju novoga koda, temporalnoga i verbalnoga, koji danas zovemo jezik. Processpontanogaprelaženjaneverbalnogakodauverbalnizovemoverbalizacijom.Verbalni jekoddanasodvojenodgestovnoga.Smatrasedajepostupakpotpuneverbalizacijegestei osvješćivanje verbalnoga koda ostvareno oko 500 tsuća godina prije Krista (Pintarić, 1997). Godina II, Broj 2 73 jezična brusionica LITERATURA Jurčić, C. 2003. [2005!]. Gesta kao sredstvo označavanja i identfkacije diskursa.1.Fluminensia: časopis za flološka istraživanja, 15: 83–93. Klaić, B. 1998.2.Rječnik stranih riječi. Nakladni zavod Matce hrvatske. Zagreb. Morris, D. 1977.3.Otkrivanje čoveka kroz gestove i ponašanje. Beograd. Pease, A. 1991.4.Govor tjela, Mladinska knjiga. Ljubljana. Zagreb. Pintarić, N.5.Razvitak neverbalnog koda, Suvremena lingvistka. 23 (1997), 1/2(43/44); str. 251–265. 74 Zagreb, 2009. ODREĐUJEŠ ILI NE ODREĐUJEŠ? Autor |Sanja Ezgeta S vimanamjeznanoštosupridjevijerihupotrebljavamousvakodnevnomgovoru. No, znamo li upotrijebit njihov pravilan oblik? Točnom odredbom pridjeva rješavamo nedoumice prisutne u komunikaciji. Želimoliizrećistalnaobilježjanekogapredmetailipreciziratpojamnakojiseodređeno obilježje odnosi, upotrijebit ćemo određeni pridjev. On odgovara na pitanje koji. Naprimjer:Smeđisamšeširubrzoizgubio,asivinosimidanas.Izprimjeranamjejasno nakojisetočnošeširpritommisli.Dabiupotrebaodređenihpridjevabilajasnija,usporedit ću ih s neodređenim oblikom pridjeva. Kupio sam jedan smeđ i jedan siv šešir. Pridjeve smeđ isivkoristmokadaiskazujemopromjenjivosvojstvonekogapredmeta.Pitanjekojepritom postavljamo je kakav. Evo još nekoliko primjera: lijep dan, velik problem, oštar nož … Opisnipridjeviimajuodređeniineodređenioblik.Određenisepridjevideklinirajupo imeničnoj,aneodređenipozamjeničnojdeklinaciji.Doznajemoliuprimjeru„vodeniumak” radiliseoumakukojiimapreviševode,iliodčegajetajumaknapravljen?Akomalobolje razmotrimo, vidjet ćemo da pridjev označava umak u kojem ima previše vode. Određeni pridjevi, npr. radni ogrtač, stočni sajam, kućni red, trbušni govor, ručni sat, vodeni tok, srodniji su posvojnim nego opisnim pridjevima jer ukazuju ne samo na vezu između imenice uz koju stoje nego i imenice iz koje su izvedeni. Pridjevi su uvijek određeni: 1. u imenima (Petar Veliki, Novi Sad, Mali medvjed, Dugi otok) 2. uz pokaznu zamjenicu (taj tvrdoglavi dječak, onaj visoki muškarac) 3. u neizvedenim oblicima kao što su jarki i žarki 4. kada su posrijedi oblici koji završavaju na -ći: brijaći, šivaći 5. kada određuju imenicu u vremenu i prostoru: desni, južni, zemni, nebeski, ljetni 6. u znanstvenom nazivlju. Pridjeviizvedenisufksima-ji,-nji,-šnji,-ski/-kiimajusamoodređenioblik:kozji,jutarnji, unutrašnji, gradski, skijaški ... Pridjevikojizavršavajusufksima-ov,-ev,-in,-ljevimajusamoneodređenioblik:sinov, drugov, Mirkov, bogatašev. Kada su pridjevi dio imenskoga predikata ili pak atributa, uvijek su neodređeni, npr.: Kaput je nov. Zimi je voda hladna. Ris je sličan mački. On je kritčar oštra pera. Ušla je djevojka lijepa stasa. Godina II, Broj 2 75 jezična brusionica Opisni se pridjevi (određeni i neodređeni) razlikuju od odnosnih; evo nekoliko primjera: zemljani – koji je od zemlje (zemljani nasip) kišni – koji ima kiše (kišni dan) To su opisni pridjevi u određenom obliku. Zemljan – koji je od zemlje (zemljan nasip), kišan – koji ima kiše (kišan dan); opisni pridjevi neodređenoga oblika. Zemljani – koji se odnosi na zemlju (kao materijal, tvar, npr. zemljani rad), kišni – koji se odnosi na kišu (kišni ogrtač), primjeri su odnosnih pridjeva. Natemeljunapisanihprimjerazaključujemodauporabapridjevanijebašjednostavna, pogotovo kada je riječ o njihovoj određenost i neodređenost. Stoga je potrebno uložit malo truda kako bi se u govoru i pisanju što manje i rjeđe griješilo. LITERATURA Babić, S., Ham, S., Moguš, M., 2008.1.Hrvatski školski pravopis. Školska knjiga. Zagreb. Barić, E., Lončarić, M., Malić, D., Pevešić, S., Pet, M., Zečević, V., Znika, M. 1979.2.Priručna gramatka hrvatskoga književnog jezika. Školska knjiga. Zagreb. Težak, S., Babić, S. 1996.3.Gramatka hrvatskoga jezika. Školska knjiga. Zagreb. 76 Zagreb, 2009. NAUČIMO BROJITI – JEDAN, DVA, TRI, KRENI! Autor |Iva Gotal S vijet je nastanjen mnogim bićima, ispunjen bezbrojnim stvarima i pojavama. Govoreći ili pišući čovjek ponekad mora navest točnu količinu stvari ili njihov poredak. Želimo li izvijestt s nekoga događaja, potrebna nam je informacija koliko je što trajalo ili kojim se redom nešto događalo. Za izražavanje brojnost i poretka potrebna nam je stoga posebna vrsta riječi – BROJEVI. Iakoseuporababrojevanaprvipogledčinijednostavna,propitvanjemkolegastudenata shvatlasamkakourazgovornomjezikudeklinacijabrojevaoddvadočetripolakoodumire. Češće ćemo čut Baka putuje s dva unuka. nego, kako bi trebalo, Baka putuje s dvama unucima. iliOdčetriimena,najljepšejeMarko,atrebalobirećiOdčetrijuimenanajljepšejeMarko. Nepravilno je reći Razgovaram s tri prijatelja, a pravilno Razgovaram s trojicom prijatelja i sl. (naravno, ako se radi o muškim prijateljima). Zadubljujući se u tu problematku i sama sam naišla na brojne nedoumice, stoga sam odlučila malo pažnje posvett upravo deklinaciji brojeva, brojevnim imenicama, brojevnim pridjevima, zbirnim brojevima i sl. Prva takva nedoumica jest razlika između broja i brojke. Najčešći odgovor na pitanje postoji li uopće kakva razlika između th dviju riječi (a ne između te dvije riječi) bio je negatvan. No, razlikaipakpostoji.Brojkajeznamenka,napisaniznakzabroj,abrojjeonoočemujaovdje govorim, tj. vrsta riječi, ali i količina nečega. Kadasmousvojiliturazliku,pogledajmonaprimjerimanekolikočesthpogrešakau razgovornomjeziku,premdaihimaiupisanimoblicima.Nijeistonapišemolišestoricaili šestero.Riječšestoricaoznačavašestmuškihosoba(šestoricaoporbenihčelnika),ašestorka označava jednu cjelinu koja se sastoji od šest članova (šest stranaka na jednom skupu). U rečenici Sanja je rodila dvoje blizance, znamo li koliko je zapravo djece rodila Sanja? Dvoje blizance u tom bi slučaju značilo četvero djece. Napišemo li pak Sanja je rodila dvoje blizanaca, tobiznačilodajeSanjarodiladvojedjece.Nastavimoliutomsmjeru,možemosipostavit pitanje što točno znači dvoje djece, znamo li kojega su spola?! To mogu bit dvije djevojčice ili dva dječaka, a mogu bit jedan dječak i jedna djevojčica. Kažemo li da Sanja ima dvojicu braće, tada je stvar prilično jasnija. Dvojica označava dvije osobe muškoga spola. Zaista ne čudi nesigurnost u davanju odgovora na neka od th pitanja. Ne moramo ići dalje Godina II, Broj 2 77 jezična brusionica odbrojadva.Uhrvatskomjezikupostoji21leksičkajedinicakojaznači„dva”(Tafra,2005). Ispisat ću ih nekoliko: dva, dvije, dvoje, dvoji, dvojica, oba, obojica, obadva, obadvoja … Kada govorimo o deklinaciji, vlasttu promjenu imaju: jedan, dva, tri i četri. Stotna, tsuća i milijarda mijenjaju se po e-deklinaciji, a milijun po a-deklinaciji, ali tada te riječi nemaju značenje broja nego znače veliku količinu (milijuni ljudi), a kad znače broj, tada se uopće ne mijenjaju (s milijun kuna, bez milijun kuna) (Tafra, 1995). Ne mijenjaju se ni ostali glavni brojevi. Promjena dva, dvaju, dvama … vrijedi za muški i srednji rod, dvije za ženski, a tri i četri za sva tri roda. Rednisebrojevimijenjajukaoodređenipridjevi:prvi,prvoga,prvomu…,drugidrugoga, drugomu…,jedanaest,jedanaestoga,jedanaestomu…iimajusvatriroda(prvičamac,prva lađa, prvo jedro; prvi čamci, prve lađe, prva jedra). U složenim rednim brojevima samo je zadnji član redni broj, a prethodni članovi imaju oblik glavnoga broja (sto dvadeset prvi, tsuću devet stotna šezdeset i pet). Kod broja jedan javlja se novi problem. Gotovo nitko ne pravi značenjsku i gramatčku razliku u primjerima: jedne ljestve, jedni ljudi, jednih smo godina … Svi tu vide množinu od broja jedan. Broj jedan po logici stvari ne može imat množinu, ali ni po gramatčkim obilježjima jer brojevi nemaju kategoriju broja pa ne mogu imat jedninu i množinu (Tafra, 1989). Brojevi od 5 nadalje se ne dekliniraju pa ćemo stoga reći išli su u polje s pet kombajna, ali s četrima kombajnima. Također ćemo reći dva, tri ili četri studenta SU bila na predavanju, a pet, šest, sedam … studenata JE bilo na predavanju. Problematkabrojevavrlojesložena.Navedeniprimjerisamosujedandioodonogašto susrećemousvakodnevnojkomunikaciji.Ipak,tonasnebitrebaloobeshrabritunašem daljnjem istraživanju ovoga svijeta i u tome da ipak dobro naučimo brojit. LITERATURA Barić, E., Lončarić, M., Malić, D., Pavešić, S., Pet, M., Zečević, V., Znika, M. 1979.1.Priručna gramatka hrvatskoga književnog jezika. Školska knjiga. Zagreb. Babić, S., Težak, S. 1996.2.Gramatka hrvatskoga jezika. Školska knjiga. Zagreb. Tafra, B. 1995.3.Jezikoslovna razdvojba. Matca hrvatska. Zagreb. Tafra, B. 2005.4.Od riječi do rječnika. Školska knjiga. Zagreb 78 Zagreb, 2009. LEKTORI – PONOS ILI SRAMOTA NAŠE PISMENOSTI? Autor |Gabrijela Rakhel O dabravši ovu temu imala sam i osobni interes. Naime, i moja je velika želja postat lektoricom. No, moram priznat da i nisam imala puno znanja o tom poslu. Imala sam samo neke svoje predodžbe koje su uglavnom bile „ružičaste”. Zbog toga sam malo istražila kakav je položaj lektora u današnjem poslu te koja je bit i svrha njegova posla. AutorMarkoKovačevićusvojojjeknjizi„Hrvatskijezikizmeđunormeistla”objavio svojevrsnu recenziju jedne objavljene knjige u kojoj je lektor svoj posao obavio vrlo nestručno. Neke ću primjere iz njegove recenzije koristt u ovom tekstu. 1. JE LI BOG ATEIST I MARKSIST? Primjer: „VjerujemdajenemogućeKrležinimmetaforama,alegorijamaiuopćenjegovomčesto upotrijebljenomreligioznomejezičnomblagu–kojeseuvijekiznovapojavljujeunjegovim djelimaiodnosinajprijenapriroduaondanacjelokupnisvijetičovjeka–zanijekatsvaku čežnju za napuštenim i odbačenim kršćanskim Bogom i vjerom u njega samo zato jer se je on deklarirao kao ateista i marksista.” Sigurna sam da bi se ova rečenica mnogima učinila korektnom, to više što nema pogrešaka oko č-ć, ije-je, dž-đ. Takve pogreške najprije „ubodu” čitatelja u oko. A čini mi se da sve i ovisi o čitateljevu oku. Ako se to oko zanima za jezik i jezičnu kulturu, uočit će pogrešku, više pogrešaka ili, u najboljem slučaju, sve njih. No, ako je tomu oku jedino važno da razumije poruku (iako je i to upitno u navedenoj rečenici), bez obzira na način kojim je ona prenesena, onda od njega i ne možemo očekivat da analizira pogreške. Žalosno je samo što je mnogo više očiju ove druge vrste. Prema onoj izreci da je ljepota u oku onoga koji gleda, mogli bismo reći i da je ispravnost jezikauokugledatelja.Jer,nažalost,kaoštonisusveočispremneuočitljepotu,takonisve oči nisu sposobne uočit jezičnu neispravnost. Na vama je sada da provjerite svoj „jezični vid”. Koliko pogrešaka vi uočavate? Naime, rečenicu treba malo preoblikovat pa bi jedna od ispravnih mogućnost glasila ovako: „Vjerujemdajenemogućemetaforama,alegorijamaiuopćeKrležinučestoupotrebljavanu religioznomu jezičnomublagu – koje se iznova pojavljuje u Krležinimdjelimai koje se odnosi najprijenaprirodu,aondainacijelisvijetičovjeka–zanijekatsvakučežnjuzanapuštenim Godina II, Broj 2 79 jezična brusionica iodbačenimkršćanskimBogomivjeromunjegasamozatojersetajvelikipisacdeklarirao ateistom i marksistom.” Jedna od glavnih pogrešaka, koja čak dovodi u pitanje smisao rečenice, jest ta da se u prvoj (neispravnoj) rečenici govori njegov, a nema imenice na koju bi se ta zamjenica odnosila, nego samo pridjev Krležin. Zbog toga možemo zaključit da je Bog ateist i marksist (nikako ne ateista i marksista!). Također vidimo da je konstrukcija uvijek iznova neispravna i nisu potrebne obje riječi, a uz često treba stajat nesvršeni glagol pa umjesto često upotrijebljenom treba bit često upotrebljavanom. 2. TKO TREBA, A TKO MORA BITI PISMEN? Krenula sam dalje istraživat literaturu vezanu uz lektore i njihov posao. U časopisu „Jezik” naišla sam na nekoliko članaka akademika Stjepana Babića i nemalo se iznenadila pročitanim. Naime, akademik Babić žestoko se protvi mišljenju da nema pismenih ljudi, te se suprotstavlja ustaljenojpraksidaakademici,književnici,prevoditeljiiprofesorihrvatskogajezikatrebajui imaju lektore. Najviše ga ljut što lektori – jezični bezimenjakovići, kako ih on naziva, lektoriraju djelaistaknuthhrvatskihjezikoslovaca.Naime,sveškolskečitankeiudžbeniciizjezikaimaju potpisanoga lektora, iako su ih pisali sveučilišni profesori, doktori floloških znanost i istaknut jezikoslovci.Dalektorimautakvimdjelimanijemjesto,isamabihsesložilasakademikom Babićem.No,onideidaljeikažedapojedinac,matkoonbio,nesmijeimatlektorajerto odmahznačidajenepismen.Sovomsetvrdnjomnebihsložila.Amoždasetrebazapitat što znači „nepismen”. Dopuštam mišljenje da je nepismen netko tko nije ovladao ni osnovnim jezičnim zakonitostma, tko griješi u č-ć, ije-je, dž-đ, ili tko ne zna provodit glasovne promjene. No, što ako je tekst u tom smislu korektan, ali se može još stlski dotjerat? Mislim da to ne može svatko,makolikosetrudio,jersvatkojeodnasnanekimpodručjimanadaren,ananekima ograničen. Upravo tu vidim mjesto za lektorski posao. Štoviše, danas nam i samo računalo može ukazat na neke pravopisne pogreške, no stlsku obradu teksta još uvijek može napravit samo živi čovjek, uglavnom zvan lektor. Akademik Babić smatra da formalne pogreške treba ispravit urednik, a kod većih pogrešaka, kaoštosunejasnoineprikladnoizloženpredmet,urednikbitrebaotekstvrattautoruna popravak.Toznačidasezajezičnukorektnosttekstatrebajubrinuturedniciiocjenjivači. Daimalošihlektorakojinestručnoobavljajusvojposao–vjerujem!Ivjerujemdaonisvojim radom upravo kvare tuđe tekstove, a za to su plaćeni. Složit ćemo se da to nije pošteno zarađen novac. Takvi lektori, vjerojatno u strahu da ne ispadnu beskorisni, šaraju po tuđim tekstovima i ispravljaju nepostojeće pogreške. Potpuno je u redu priznat da je neki tekst jezično ispravan, a lektor je svoju plaću zaslužio samim čitanjem toga teksta. Na kraju akademik Babić zaključuje da se ponajprije mora promijenit područje i način rada lektora. Lektori se ne smiju nametat autorimakaovlast,aoviihnesmijupokornoslušat.Imelektorananekojknjiziukazujena autorovunepismenost,aocjenujezičneispravnosttrebalibidavaturedniciiocjenjivači. Nepismenitekstovitrebalibisevraćatautoru,kojibisesamtrebaopobrinutzajezično usavršavanje. U tm načelima autor članka vidi način na koji bi porasla razina pismenost. 80 Zagreb, 2009. 3. TEZE O LEKTORIMA Babićevisučlanciolektorimaizazvalibrojnereakcijetepodigliburu,bašonakokakojeon želio i očekivao. Jer, kako on sam kaže, bura pročišćava zrak. Kako ne bi bilo zabuna i pogrešnih tumačenja, akademik je Babić pobrojao sva svoja mišljenja i stavove te ih objavio u časopisu „Jezik” pod naslovom „Teze o lektorima”. O trinaest Babićevih teza govorit ćemo u daljnjem tekstu. Svakomu autoru kojemu uz njegovo ime piše i ime lektora, mora bitjasno1. da je to javna svjedodžba da je autor nepismen. To je njegova najvažnija teza kojom želi postći promjene u dosadašnjoj praksi. Smatra da je loše da se u knjigama objavljuje i lektorovo ime, već da to mora bit privatna autorova stvar. Iako ne vidim ništa loše u tome da lektori i dalje obavljaju svoj posao (dobro i pošteno, a ne da unakazuju tuđe tekstove), ipak se načelno ne bih složila s ovom tezom. No, o tome sam već govorila. Sitni nedostaci ne znače da je autor nepismen. 2. Sovomsetvrdnjomupotpunostslažemionajepomalousuprotnostsprethodnom. Isamautorpriznajedanepostojisavršenonapisanitekstidabezpogreškenemoženitko, pačaknivelikajezikoslovnaimena.No,zaštonetkotkojepogreškuuočionebitupogrešku iispravio?Spornojetoštobiseondashvatlodajelektorispravljaocijelitekst,anesamo nekoliko pogrešaka. Ali opet, već smo rekli da je lektor obavio svoj posao i samim tme što je tekst pročitao. Profesori hrvatskoga jezika ne smiju imat lektore. 3. Iovajetvrdnja,pomommišljenju,potpunoopravdana.No,toneznačidasmatramda profesorima hrvatskoga jezika ne treba lektor, ali to je već problem našega školstva, u što ovaj put ne bih ulazila. Dakle, profesori hrvatskoga jezika ne bi smjeli trebat lektora, što ne znači da ga ne trebaju. Umjetnički se tekst ne smije lektorirat. 4. Dakle, ako je autor mrtav, umjetnički se tekst ne smije prilagođavat u novijim izdanjima, smije se mijenjat slovopis (grafja), a pravopis samo iz posebnih razloga. Znači da je autorovom smrću njegovaumjetninazavršila,aživibiautorisamitrebaliusavršavatsvojedjelo.AkademikBabić napominje da ako autor treba lektora, on je u tom slučaju suautor, a ne lektor. Ni sama ne znam kakav stav zauzet prema toj tvrdnji. S jedne strane, potpuno je u redu poštovat autorovu volju i ne zadirat u njegov tekst, a s druge strane i sama znam koliko je teško čitat stara izdanja s mnoštvom zastarjelih, nepoznath riječi. Ako bih se baš morala opredijelit, složila bih se s Babićem. Prevoditelji na hrvatski jezik ne smiju imat lektora. 5. Godina II, Broj 2 81 jezična brusionica Ako prevoditelj ima lektora, Babićev je stav da prevoditelj onda nije svladao hrvatski jezik. Ova mi je tvrdnja malo nategnuta jer nije navedeno o kakvim se prevoditeljima radi. A oni rade narazličitmpodručjima.Tuopetostajemogućnostdaprevoditeljjednostavnonijeustanju napisat stlski savršen (ili gotovo savršen) tekst, a prevoditeljski je dio sasvim korektno odrađen. Nečinimiselošimdatakavprevoditeljimapomagača,notubihsesložilasakademikom Babićem da u tom slučaju on nije lektor, već je suprevoditelj. Magistri i doktori znanost ne mogu imat lektore. 6. Ova je situacija slična onoj s profesorima hrvatskoga jezika i prevoditeljima. Oni ne bi smjeli ili trebali smjet imat lektore, no to ne znači da ih ne trebaju. I njih, isto kao i lektora, ima svakakvih, boljih i lošijih, kvalitetnijih i manje kvalitetnih. Vjerujem da je bar nekima potreban netko tko ćeimdotjerattekstiligajezičnousavršit,makakogodseonzvao–lektor,suprevoditelj... Poznajem mnogo magistara. Za neke mi se čini da nemaju ni osnovnu dozu pismenost, što ne znači da nisu stručni u svom području. A čak će se i onima koji ju imaju uvijek potkrast pokoja pogreška ili će jednostavno postojat bolji izraz, bolja formulacija. Naravno, nitko nije savršen, alinevidimrazlogzaštosemagistarskiilidoktorskirad,ilikasnijanjihovadjelanebijezično usavršavala ako je to moguće. Ipak su to radovi koji bi trebali bit jezično uzorni i dotjerani. Novinari i publicist ne smiju imat lektore. 7. Ovdje tek ima svega! Ne kažem da ne bi bilo dobro i potrebno da su svi novinari pismeni. Istna je da bi pismenost trebala bit prvi uvjet njihova zanata. No, nažalost to nije tako, a tomu uvelike pridonosi i velik broj novinara koji nisu čak ni školovani za to zanimanje. Akademik Babić napominje da je isplatvije poslat novinara na školovanje (pa čak i četri godine), nego mu cijeli život plaćat lektora. To stoji. Ali, nažalost, ni te četri godine školovanja nisu jamstvo da će on nakon toga bit opismenjen. Lektoriranjem se pismenost ne može postći ni zato što lektori mogu lektorirat8. samopisanijezik,adanasjejavnijezikujednakojmjeriigovorenijezikkojinije dostupan lektorskim zahvatma. Svi smo svjedoci pogrešnih izgovora i naglasaka naših voditelja, novinara i spikera. A taj je govorenijezikteškokontrolirat.Morampriznatdazapažampogreškeuizgovoru,odnosno naglasku, čujem ih. Možda samo imam sreće što potječem iz kraja u kojem se riječi uglavnom ispravno naglašavaju. I vjerujem da je dosta teško naučit drugačiji izgovor, no ne i neizvedivo, a za ljude koji javno govore čak je i prijeko potrebno. Jezična se kultura ne može postći lektorima ni na pisanima tekstovima i zato9. što lektori ne dospiju pročitat ni sve pisane tekstove. 82 Zagreb, 2009. Ova je tvrdnja sasvim jasna i ispravna. Jednostvno je broj ljudikoji pišuza javnost mnogo veći do broja postojećih lektora pa oni ne mogu ispravljat sve što izlazi u javnost. 10.Urednici moraju bit pismeni. Točno, ali nije uvijek istnito! Ustanove mogu imat lektore, a neke možda i moraju. 11. PremamišljenjuakademikaBabićazadaćabilektorauustanovamabiladapazenajezik ustanove,tebiseprematometrebalipreimenovatujezičnesavjetnike.Uustanovamai poduzećima kao što su ministarstva, pošte, željeznice, sudovi potreban je jezični stručnjak, no i tajnice i daktlografinje moraju imat osnovnu pismenost. Nadajmo se da tako i jest! Akoseunatočsvemuautorskitekstlektorira,potrebnojedatobudeu12. sporazumu s autorom i da autor ima posljednju riječ. Potpuno pošteno! Daljnji komentari nisu potrebni. Pismenostsestječesamosolidnimškolovanjemineprestanimdoškola- 13. vanjem, osobnim i posebnim. Ovo mi se čini kao najvažnija tvrdnja. A najžalosnije je to što iz naših škola ne izlaze pismeni ljudi. I meni je gotovo nevjerojatno da netko tko je jedanaest ili dvanaest godina učio hrvatski jezik,svojmaterinskijezik,nemabarosnovnurazinupismenost.Osimtoga,akademikBabić smatradaznanjestečenouškolamanijedovoljnozacjeloživotnupismenost;potrebnoje posezat za jezičnim priručnicima, a za posebne potrebe poželjno je i doškolovanje. Istna je, da bi se nešto promijenilo, potrebno je mijenjat ljudsku svijest, našu svijest. No, nažalost, u svojoj okolini,međusvojimvršnjacima,nevidimvelikintereszajezičnukulturu,zaknjiževnijeziki općenito za podizanje razine pismenost. I to me rastužuje! Osim svega navedenoga željela bih napomenut da smatram da neki ljudi jednostavno imaju razvijenijiosjećajzajezikoddrugihljudi.Kaodaimajuurođenepredispozicijezabavljenje jezikom. Smatram da je to dar ili talent, baš kao što je netko nadaren za matematku, odnosno za prirodne predmete. I bilo bi lijepo kada bi oni prepoznali svoj dar te tme pridonijeli podizanju razine pismenost. 4. KAKO POSTATI LEKTOROM? Uz potrebno znanje i obrazovanje te adekvatno primjenjivanje toga znanja, akademik Babić preporučuje i javljanje u stručnim publikacijama. Kako on kaže, „lektori su sloj jezičnih stručnjaka koji znatno utječu na hrvatski jezik, a njihova djelatnost ostaje uglavnom nevidljiva za javnost”. A upravo lektori žive neposredno s jezičnom praksom i upravo oni mogu vidjet koliko je neka Godina II, Broj 2 83 jezična brusionica norma primjenjiva u praksi. Lektori su se počeli javno oglašavat u dvjema serijama jezičnih savjetnika; prva je „Vjesnikov jezični savjetnik” koji je izlazio od ožujka 1994. do ožujka 1996, te je izišao u 587 nastavaka, a druga je emisija „Govorimo hrvatski” koja se emitra na prvom programu Hrvatskoga radija, a u kojoj se javljaju uglavnom lektori iz Leksikografskoga zavoda „Miroslav Krleža” i znanstvenici iz Insttuta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Danas je takvih publikacija i emisija mnogo više. Iako se pokušaji lektora da iziđu iz anonimnost trebaju pozdravit, akademik Babić donosi savjete koji bi im trebali pomoći u njihovu napretku Za dobro poučavanje drugih oni trebaju: čitat stručnu literaturu 1. čitat je s razumijevanjem 2. skupljat primjere 3. bar tri puta više znat od onoga što se izlaže. 4. Osim toga akademik Babić preporučuje lektorima dolaske na stručne skupove te na sastanke Zagrebačkogalingvistčkogakruga.No,zalektorepočetnikenajboljejedasepočnujavljatu stručnimčasopisima,itopodnadzoromurednikakojibiihtrebalikontroliratiusmjeravat. Time bi stekli samopouzdanje, a vjerojatno i priznanje starijih kolega, što bi ih potaklo na druge slične pothvate. 84 Zagreb, 2009. STOP! AORIST! Autor |Akvila Petras A kostepomislilidaoglagolskimoblicimauhrvatskomstandardnomjezikuveć sveznate,promislitejošjednom!Konkretnije,zaustavimosekodaorista.Među glagolskimoblicima,tjekomjezičnogarazvojahrvatskogastandardnogajezika, došlojedoznatnogapojednostavljenjagramatke.Pritompojednostavljivanjuizgubilesuse razlike između tri aorista, supina i pasivnoga partcipa prezenta. Od svih glagolskih oblika najviše je izmjena doživio upravo aorist. U hrvatskom jeziku stvoren je jedan tp aorista. Poznato nam je da je aorist prošlo svršeno vrijeme koje se tvori od infnitvne osnove i dva niza nastavaka, no koliko zapravo znamo o injunktvu, gnomičkom obliku aorista i ostalim ‘apstrakcijama’ vezanim uz taj naš ‘obični’ apsolvirani aorist?! Provjerite! 1. O INJUNKTIVU Injunktvznačiprošluradnju(sgledištaonogakojigovori).Najvišeseupotrebljavatako da znači radnju koja se ovaj čas izvršila, npr. „Krepku novu pjesmu, pobožnu molitvu prinosim Agniju sinu snage, koji kao sin voda sa svim dobrima opskrbljen kao mio svećenik na zemlji se zaustavi …” U ovom primjeru radnja se izvršila neposredno prije riječi samoga govornika tako da bi se aorist često mogao zamijenit prezentom, npr. „Zaustavlja se, dolazi”. U sljedećem primjeru aorist može bit zamijenjen injunktvom kao u primjeru :„Savo! Savo! Sebe ne zabijeli, a mene zacrni!”. Slaganjeinjunktvaiaoristauobliku,iutomosobitomznačenju,upravonasdovodido zaključka da postoji povijesna veza između injunktva i aorista, tj. da je sam aorist postao upravo od injunktva. 2. GNOMIČKI AORIST Jeste li znali da je gnomički aorist zapravo grčki aorist koji najčešće dolazi u poslovicama. Grčki se aorist uvijek može prevest hrvatskim prezentom perfektvnoga glagola, npr. „Tko bogove sluša, rado ga usliše”. Ali, u hrvatskom se jeziku nalazi i aorist u istoj službi, npr. „Dva loša izbiše Miloša” ili „Čudo pasaujedoše vuka”. Kaže se da se gnomički aorist osobito u usporedbama zamjenjuje prezentompastoganeznačiprošlost.Pozivanjenaprošlostčestojenemoguće.Usporednim rečenicama,kojepripadajuglavnimrečenicamasgnomičkimaoristom,nedolazioptatvnego konjunktv, dakle opet se vidi da gnomički aorist ne označuje prošlost. No, ne može se poreći da Godina II, Broj 2 85 jezična brusionica aorist i tada, kad je gnomički, ostaje aorist. Gnomički se aorist, ali i prezent, upotrebljava u tzv. apstraktnimrečenicamapoputovih:„Kadzavršimsvojposao,šećemse”,„Ujutrudolazi…”ili „Učenik se uči”. U ovim rečenicama apstraktno je vrijeme („ujutru..” – bilo koje jutro, svako jutro ...)isubjekt(„učenik..”–svakiučenik,bilokojiučenikitd.).Glagolskajeradnjauapstraktnim rečenicama dakle bezvremenska, zato se glagolska radnja u apstraktnim rečenicama hrvatskoga jezika kazuje gnomičkim aoristom ili uobičajenije prezentom, kao npr. „Ruka ruku pere” ili „Nekoga list sakrije, a nekoga ne može ni dub da pokrije”. Prezent i aorist dolaze u apstraktnim rečenicama zato što jezik ne poznaje oblik koji bi označavao bezvremensku radnju. 3. RAZNOLIKOST Osim toga, znate li da postoje: Sigmatski aorist1.– preterit perfektvnoga značenja; Pasivni aorist2.– specijalna grčka tvorba u koju spadaju aorist jačega pasivnoga oblika i aorist slabijega pasivnoga oblika; Tematski aorist3.– nema ga u hrvatskom jeziku, ali nalazimo ga u staroslavenskome – tvore ga samo neki glagoli. 4. UPOTREBA AORISTA Nije naodmet naglasit još neke osobitost, znane i neznane, te vas pritom potaknut na što češće korištenje aorisnih oblika u vašoj svakodnevnoj komunikaciji. Aoristizričeapsolutnuprošlost.Onnijetakočest,aliječešćinegoštosetotvrdiua) hrvatskim gramatkama. Osobito je čest u književnim i povijesnim tekstovima, npr.: „Slava i ugled mojega imena zapriječiš svako ogovaranje. Oni se dogovoriše i navališe na neprijateljsku utvrdu. On htjede nešto reći, ali mu se riječ uguši u grlu.” (D. Raguž 1997: 185) Aorist izriče i relatvnu budućnost kada je ona doživljena kao sigurna ili kao da se većb) dogodila, npr.: Propadosmo! Krepah od žeđi. Odoh i ja. Umrijeh, majko, za mladom, za njenom rajskom ljepotom. Aoristdolaziuznačenjubudućnost,jermuseradnjavremenskineodređujeprema onomuvremenuukojemsegovori,negopremaonomuukojemseradnjavrši.Zatoje vrijemeperfektvnaradnjaodavnoprošla(zatoaorist),alizavrijeme,ukojemsedoista govori jednako je buduća (zato aorist znači budućnost). 86 Zagreb, 2009. Jutarnji list, 2005. čl 1.. Aorist i imperfekt vratli se kroz SMS. Musić, A., 1943.2.Injunktv i konjunktv. Narodna tskara. Zagreb, Musić, A., 1880.3.Perfektni i imperfektni glagoli. Tiskara Narodnih novinah, Zagreb. Musić,A.,1892.4.Gnomičkiaoristugrčkomihrvatskomjeziku.Tisakdioničketskare. Zagreb. Raguž, D., 1997.5.Praktčna hrvatska gramatka. Medicinska naklada. Zagreb. Aoristomseizričeisuvremenaprošlost,običnouposlovicama–(poslovičniaorist),c) npr.: Nesta vina, nesta prijatelja. Tko se dima ne nadimi, taj se vatre ne nagrija. (D. Raguž 1997: 185) U SMS porukama d) Umobitelima,računalimaidrugimkomunikacijskimsredstvimasuvremenetehnologije, ovajsearhaičniigotovoizumrliglagolskioblikipaksačuvao.Izgledadaseovimglagolskim vremenomkoristeobrazovaniineobrazovani,muškarciiženetesvedobneskupine,ito poglavito putem SMS-a. Nekikažudaarhaičnijezikponekadmožeslužitkaoblagaironija,nočinisedatonije nipoštoglavnanamjerakorištenjaaoristauSMSporukama.MoždaseupravoprekoSMS-a dogodi svojevrstan povratak ovoga, možemo reći nepopularnoga, glagolskoga oblika. 5. PRIMJERI SMS PORUKA „Htjedoh te samo pozdravit!” „Vidjeh te pred faksom.” „Saznah da si u Grčkoj.” „Nađoh tvoje pismo koje izgubih nedavno.” „Digoh se rano i sretoh Anu od koje saznah za ispit.” I za kraj. Budite originalni i komunicirajte aoristom! LITERATURA Godina II, Broj 2 87 jezična brusionica 88 Zagreb, 2009. Mladi pisci Godina II, Broj 2 89 mladi pisci Dragi čitatelji! VašanajdražarubrikaMladipisciovajputpredstavljavamosamnajsjajnijihoblačića studentskoga neba: Maju Dropuljić, čija poezija govori o usamljenost i izgubljenost današnjega čovjeka, Gorana Galića, pjesnika koji će raznježit i najtvrđa srca, Mariju Jurkić i njezinu slikovitu sjetu,TihanuPšenkoinjezinuprekrasnuljubavnupoeziju,ZvjezdanuRužmansanalizom egzistencije,JasminuVinčićkaomajstoricuavangardnogaisnenoga,KristanaŽupana, renomiranoga pisca metafzičke poezije, te prozu nadarene Tamare Marjanović. Dopustt ćemo da njihov rad govori umjesto nas. Uživajte! 90 Zagreb, 2009. Maja Dropuljić Kutja Ako zaviriš u kutju Naći ćeš tšinu Vrišteću, glasnu tšinu. Bez ikakvog upozorenja Bez dovoljno zraka za uzdisaj. Samo jedna obična mala kutja Dovoljna da stanem u nju, Sasvim dovoljna da uđem I ugušim se. Samo tšina Vrišteća, glasna tšina. I ja I t I bol I kraj. Godina II, Broj 2 91 mladi pisci Kazalište lutaka Zastor je spušten Svjetla su ugašena Glumci su otšli I vrata su zaključana. A ja sam unutra. Izolirana od svijeta Čekam novi nastup Glumačke družine Ali Nitko ne dolazi. Strpljivo čekam I nadam se skoroj predstavi. Nitko mi nije rekao Da se glumci neće vratt I da će staro kazalište srušit. Valjda su zaboravili… Ostavili su me da umrem sama U iščekivanju nečega Što nikada neće doći. Čujte, događa se… 92 Zagreb, 2009. Betrayal Zvijezde su mrtve već neko vrijeme dok se moja nitroglicerinska oštrica prisno priljubljuje uz arterijsku nabreklu venu tu negdje u unutrašnjem svemiru uma. Zvijezde su mrtve već neko vrijeme i samo zbog toga želim t posljednju zarit krijesnicu duboko duboko u oko da t dopre do najdalje točke skrivene svijest i ostane tu kao semafor. Zvijezde su mrtve već neko vrijeme jer bilo je i vrijeme da odapnu jer ona ih ne može razmjestt kako mogu ja a znaš i sam da drugačije nije onako kako treba bit. Zvijezde su mrtve već neko vrijeme po protokolarnom rasporedu sjede nijeme zamišljene i sjetne i ni sjetle se nisu moje nitroglicerinske oštrice u paralelnom svemiru tvog natečenog mozga. Sjet se kako si me gledao! Godina II, Broj 2 93 mladi pisci Akrobat Svaki korijen svake dlačice na tjelu vlasttu poznajem jer samoranjavanje nije više u modi pa smo prisiljeni alternatvne praktcirat metode sa delikatnim rasponom vidljivih posljedica. Kolika količina boli poželjna je u prihvatljivom traganju za zvijezdama? Nokt mi neće moći izdržat još dugo jer tupim polako dok upuštam se u beskrajne rasprave sa vlasttm želucem koji, čini mi se, mnogo kukavniji od jetre je koja je spremna podnijet sve ako ne i više za tebe. Može li te zadivit moja sposobnost balansiranja na bodljikavoj žici? 94 Zagreb, 2009. Goran Galić ... Ko´ krivudav Savin tok, Naši život prolaze, Dok t i ja, bok uz bok, Činimo prve studentske korake. Zagreb okupala bjelina, Lampice blješte u noći, U srcima je toplina, Božić će uskoro doći. A ona mala studentska soba, Naše najljepše doba, Puna je ljubavi. Jer u mom životu si t, I već treći nam je Božić Pun radost. I zato sam sretan, Sretan, jer znam, Da samo tebi pripadam. Godina II, Broj 2 95 mladi pisci Naš svijet Duboko, u mojim mislima, Gdje miješa se java sa snom, Spavaš u mojim pjesmama U mom srcu tvoj je dom. Kao srna ranjena čezneš za mojim usnama, u tvojim očima vidim spas. I dok mislim na nas, U sebi čujem glas, Koji me vodi. U daljine, u predjele sna, U aleje čarobnih sjećanja. Gdje svaki je dan kao san, Pun ruža i začaran. Gdje svatko svakoga voli, I gdje nema tuge, Gdje poslije baš svake kiše, Dolaze nove duge. 96 Zagreb, 2009. Sonet Lidiji Jesenje veče i romon kiše, Prohladni rujanski zrak. Ulice gasnu, ćute sve tše; Polagano spušta se mrak. Koke na lijegala kreću, Gost se već kući sprema, Čudne se ćutnje sreću, U meni, jer te nema. Na srce mi čežnja pala. Sa slike me gledaju tvoje oči. Nedostaješ mi mala. Al znam da sutra ćeš doći, Da neću bit u samoći. I hvala, što postojiš, hvala! Godina II, Broj 2 97 mladi pisci Jesen Sumoran i sivi dan u gradu, i u ljudima lijep i nestvaran san u srcu i u grudima. Magle guste, U polju i mislima, Ulice puste, I nemir u srcima. A ja, usred tog vremena Čeznem za tvojim usnama. Za glasom tvojim, Glasom slavuja, Što daje mi predah Od ovih oluja. I za kosom tvojom Što ko` najljepši cvijet, U ovoj tami, Uljepšava svijet. 98 Zagreb, 2009. Sisačka magla Suton... mrak... Blijedotamna sjena u magli, Topi je tšina, Nekom čudnom putu nagli Vuče, guta je daljina. Putnik putuje. Žut list, živo kolo vodi, Samac sjetno tuguje, i Slut svoj odraz u mutnoj vodi. Grad spava. Tiho sipe kapi kiše, I iščezava, Vjetar ga sisački njiše. Valovi Kupe ga nose, Kraj Rokića i starog mosta… …i Staroga grada... Plovi u daljine. Tone u suton, u mrak, Ide na počinak. Sakrio ga veo vječite tšine. Godina II, Broj 2 99 mladi pisci Marija Jurkić Jedna Ljubavna Slušaj me sada dok zborim, jer reći ću ovo samo jednom. Volim te, želim da znaš, sve ostalo mi je svejedno. Ni brijezi, ni mora, razdvojit nas neće, jer dijelimo nešto, što letjet može. Nešto što nevidljivo bit može, nešto što pravi oblik nema. Nešto što mira nam ne da, nešto što ljubav se zove. Ta ljubav neuništva je, što prat nas na svakom koraku. Ta ljubav predivna je, jer ona nas spoji. Zar ne vidiš da bježat je besmisleno, jer uvijek će te naći. Znam da se bojiš, i ja isto, no vjeruj mi to je nešto predivno. Prepust se osjećaju, ne budi slijep. Jer ja te volim, to osjećaj je lijep. 100 Zagreb, 2009. Beskućnik Proć će opet vlak preko mosta, voze se u njemu ljudi bez znanja, da pod mostom netko sanja. Nakon još jednog tužnog, pijanog dana smrzava se pod mostom jedna suha duša sama. Hoće li se probudit? Nada se da neće..... Ako netko i zastane, uvijek ist komentar, težak život i još teže srce, boca mu je spas. I proći će novi dan, novi i stari vlak. Vozit ću se možda i ja u vlaku tom ne znajući da gazim beskućnikov hladni dom... Godina II, Broj 2 101 mladi pisci Tihana Pšenko … Pogledom preko zvijezda, Zlaćanih osjih gnijezda, Plavetnih nebeskih brazda Čarobna ljetna odmazda. Milinom upijam večer Najpunijim njenim sjajem Ne želeć’ si priznat da dajem I noć, i zvijezde, i sebe – Za osmijeh, Za dah – Za tebe! 102 Zagreb, 2009. Tri ruže Tri najljepše ruže ubrat ću krišom; Za ljubav, za radost, za bol. Tri najljepše ruže, umivene kišom, Da operu svih rana sol. Tri najljepše ruže u bokalu vode Blistat će i gizdat se (od zore do noći) Možda ni slutt neće koliko gode Za ove umorne, zaljubljene oči... Godina II, Broj 2 103 mladi pisci Ti Otok mira u životnoj buci, Jedini čamac u mojoj luci, Tiha sreća što glasno odzvanja- Bol otklanja. U mrkloj noći zvijezda blistava, Dio sna i kada se ne spava, U gomili nejasnoj jasna misao. Moj smisao. 104 Zagreb, 2009. Zvjezdana Ružman Stani, prisjet se Pamtš li to popodne i zlaćani trag sunca na terasi kad si bezbrižno pričala o tek stečenoj slobodi? Slijedila je nova pustolovina, opreznije otvaranje duše prilika za bolje odluke, spriječit da se snovi ruše I tek što si krenula novom stazom, naišla si na trnje podmuklo je zašlo pod kožu ne prestajući urezivat sve dublje Svi shvate da t je netko novi na pamet, ali – t nisi zaljubljena ne želiš si priznat još jedan neuspjeh u zadržavanju osjećaja Pamtš li koliko si molila, koliko si plakala kad si ostajala s mišlju o svemu što si propustla? Toliko je uspomena, zapisanih i zapamćenih bezbroj malih sitnica i pogleda i osmjeha razarajućih Nadaš se da će se sreća konačno smilovat tvojoj duši zamijenit crne oblake i prašinu zaljubljenost koja guši Boli te i obećaješ da ćeš pokušat zaboravit i slomi te promašaj s drugime: odlučiš odustat Pamtš li pritajenu buru u sebi kad te poželio, kad nisi vjerovala da je stvarno, kad te zaboravio? Nevjerojatno je koliko udaraca možeš i želiš podnijet samo kad si dopustš priznat da si sluga ljubavi Prelaziš preko svega samo da zadržiš taj osjećaj ne želiš prestat u grudima osjećat taj trzaj Kreneš u nekom pravcu, svagdje se izgubiš kamo god pogledala, vidiš da tamo ne pripadaš boriš se da se ne probudiš boriš se da ne zamrziš boriš se da dan preživiš Moliš se da t se vrat boriš se da ne primijete boriš se da te ne osude boriš se da te shvate Moliš se da t se vrat Godina II, Broj 2 105 mladi pisci boriš se da ne odeš boriš se da ne popustš boriš se da se pobijediš Moliš se da t se vrat boriš se da drugog ne povrijediš boriš se da ne zaboraviš boriš se da uživaš Moliš se da t se vrat boriš se da te ne odbace boriš se da te ne obuzme boriš se da te puste Moliš se da t se vrat boriš se da ne vidiš boriš se da ne čuješ boriš se da otupiš Moliš se da t se vrat Pamtš li kad si zadnji put bila tako sretna, kad si zadnji put bila ovako nestvarno svoja? Došlo je tvoje vrijeme, nemaš razloga za brigu on je tu i tvoj i zato nema mjesta za tugu Pust da t srce treperi čak i kad previše razmišljaš u noćnim satma ili zbog nečega sumnjaš Stani, prisjet se tko je on, u svakoj t je stanici čitaj dnevnik – na svakoj je stranici Pamtš li koliko se truda uložilo ali zar je važno kad se isplatlo? Nakon toliko uspona i padova opet se bojiš no sad je prava prilika da uživaš Ne zamaraj se pitanjem koliko će trajat dakazao je – ovaj te put ne želi izgubit Stoga, kad t je teško, samo pogledaj gore pomoli se, sjet se koliko je plavo nebo i more 106 Zagreb, 2009. Pamtš li koliko ga dugo voliš kad je sve počelo, da bez njega ne možeš? Zato ne budi gruba, jer znaš i sama da te, kad mu svu nježnost daš, jedino ispunjava I obriši sad te suze, smiješi se novome danu on ne može bez tebe i neće te ostavit samu Stani, prisjet se najskrivenijeg otkucaja srca pa to je tvoj *** čija grud za te kuca!! Godina II, Broj 2 107 mladi pisci Nedjelja trideset rujna Eh, što mi niste dali vremena da ostanem još među jastucima Da se topim u sjećanjima i lebdim nošena snovima Slušam prebiranje po liri prstma ili plesne note s radija Pa da ustanem i da počne vrtnja dok sam u ogrtaču i nepočešljana Stavim ruku na lice kao da je njegova i vrtnja postaje sve brža Sthove pjesme ostavljam kratkima jer lako je čitat između redaka Sve što želim i što sam željela sad je oživljena uspomena Nježnost mirisa, glasa i pogleda – znam, nisu moje mašte kreacija I ja sam kraljica svjetova ljubav je moja vladavina I plavetnilo tvog oka bjelina tvog tjela A moja sreća širi prostranstva spaja granice postojećeg i zamišljenoga Zato vas molim za još sat vremena da ostanem još na njegovim usnama slušam šapat i budem uljuljana njegovom blizinom i snagom ovog spokoja 108 Zagreb, 2009. Bluebird Reklame Sklapam oči Trčim niz cestu K-pax i klavir Skupljam snagu polagano se približavam hvata me drhtavica meka trava i rosa pod tabanima Progone me lica i njihove teške duše uz suze Beskrajno usporena ali ne stajem prsnut ću od boli i straha i skačem i prepuštam se Posljednji trag žaljenja gubi se pred hladnoćom Baš me zanima tko će mi bit zadnji u mislima i koliko će trajat odvajanje Otvaram oči Reklame Godina II, Broj 2 109 mladi pisci Jasmina Vinčić … Želim t pričat o snovima. I reći kako se sada osjećam Kao rođendan, Gledam po nebu Ljubičastm naočalama. Vrtm se vješto u krug, slobodno ruke mi lete i srce je tu negdje za misli ne znam! Nemam vremena ne mislim više Donesi svjećice, bombone, čokoladni sladoled, balone. Vrt se samnom nađi oblik u oblaku! Na što te podsjeća? Napiši po mojoj koži! Pjesmom pokaži što t svira t po glavi ne spavaj Život te traži! Sretan rođendan. 110 Zagreb, 2009. … Hej svijete! Dobro jutro meni, iz toplog kreveta svjež zrak najveća je groznica za me uspavanog. Samnom leži jučerašnji luk i piva još ih više osjećam dok se kupaju u čistom zraku! Hej svijete! Dobro jutro svima! Marljivim, odgovornim što nisu u toplom krevetu, ne guše se u novootkrivenom svjetlu koje viri ispod rolete, što ne tjeraju luk, pivu, vrućinu. Hej svijete! Dobro jutro tebi, moja savjest što me dižeš, pereš u vodi prosvjetljenja oblačiš u mirisnu odjeću radiš doručak inspiracije i činiš pametnim! Hej svijete! Ostavio sam Bocu! Nismo imali zajedničku budućnost! Hej svijete! Buraz Čujemo se uskoro! Tvoj život. Godina II, Broj 2 111 mladi pisci … Danas je jedno veče ... Život ... Moj život ... Čuvaj ... Svoje ... Srce ... Čuvajte svoje srce! Ne zaboravi ... Uvijek ... Budi ... Samo živ ... Samo živi ... Sad ... Počinje šansa ... Čak ... Kada ... Mrtva ... Tišina ... Utapa ... Mogu disat kroz vodu. Nema ... Ovisnost ... Ne ovisimo ... Ne vrt se u krug. Šansa ... Počinje ... Sad. 112 Zagreb, 2009. Kristan Župan UŽARENO PROROČANSTVO Izrodit će se sva masa zemaljska i Na licu zemlje zasjat će mir; čist željeni dragulj vječne utopije. Korijenje napustt će utrobe suhe; Zatomit će carstvo gluhih stoljeća Zasjat će ljubav; usahnut će žudnja. Nad usijalim glavama puknut će svod rastvorit će se Duša u strast životnoj; Izrodit će se sva masa zemaljska i Na licu zemlje zasjat će mir; Čist željeni dragulj vječne utopije. Godina II, Broj 2 113 mladi pisci HEINZELOVI BOGOVI onomu bez ruku i nogu Bogovi lutaju gradskim ulicama Svijeta; ispaćeni u dronjcima Zbog kojih slove za najomraženija Bića ovog gradskog i urbanog Svemira. S mislima gotovo savršenim; Ukaljani stvarnim životom I dahom koji očekuje tren U budućnost koji će postat i Ostat samo Smrt; oni tako bez nogu i ruku vladaju svojim savršenstvom; gladni i žedni; – naizgled živi zapravo mrtvi Bogovi u središtu gradskog Svemira. Vidih Bogove na ulicama Divljeg i bogatog, ovog pustnjskog grada – tjela uličnih ( uskoro mrtvih ) ... evo, dolazi i taj tren... (mrtvih) Bogova. Osakaćenim tjelima i očima Obogaćenim svjetskim tugama Ostavljaju prolaznu skulpturu Svega svog što je daleko od Savršenstva (Života) 114 Zagreb, 2009. Njima ne dozvoljavaju laku zemlju, ta oni su samo Bogovi i njihovo je Kraljevstvo Nebesko. - Crvi pretaču skulpturu u zaborav Godina II, Broj 2 115 mladi pisci NEMILOSRDNE RADNJE MOG DOBA Noćas će započet ratovi, Sa svih nenajavljenih i neznanih frontova Gađat će svojim spravama U nemilosrdnoj nadi da zauvijek Zgasnu neznani život na kraju svijeta. U skrivenim satma, U točno dogovorenu sekundu precizno Će uputt svoje prokleto znanje Koje posjeduje razaračku moć ukradenu od Boga I tako za tren prolaznost ugasit jedan svijet. Nekim tranima Obučenim u licemjerje ove demokracije Će sinut kako još uvijek postoji mogućnost Vladat svijetom; Tajno; skriveno pred očima cijelog živog svijeta. U neke skrivene trenutke s lažnim opravdanjem U jurišu će krenut poslijednji pohod čovjeka na živog čovjeka U prokletoj nadi da se još jedan nepokoreni svijet Pokori lažnom nečemu za čime su stoljećima ljudi Ispred svog vremena težili. U neku zoru u nama dalekim i nepoznatm svijetovima Čovjek nalik nama istrijebit će poslijednjeg predstavnika Njegovog svijeta koji je građen njihovim viđenjima i Tako će ih pretvorit u robove društva u kojima je sloboda Obučena u laž, i gdje mogućnost za vlastt život ne postoji. 116 Zagreb, 2009. Tamara Marjanović UMORIO SAM SE BITI ČOVJEKOM (Neruda) Zoraje.Nojedinoštosebudijedan.Teškojojseprisjettkadasezadnjiputunjezinom životuneštoprobudiloidizalokaosunce.Ehda,sunce,njennajvećisadašnjiprotvnik.Kada onozađe,dostojanstvenokakvojeiizašlo,počinjenjezinahladnokrvnaglumasamesebeu kojoj ne nalazi smisao. Ionako ga nikada nije ni bilo. No noć joj omogućava da ga glumi, na ist onaj hladnokrvan način. Svjetlostjepreplavilacijelusobu.Budnaležinakrevetu,nozatvorenihočiju.Pokušava smoći snage da ih otvori i suoči se sama sa sobom i svojom situacijom. Prisjeća se dana kada je jedva čekala da otvori oči, željna svega onoga što ju čeka. Svega onoga što ju čini sretnom. Svegaonogazaštovrijediživjet.Gdjelijenestaonjenživot?Tkolijeotvorioponorukoji svakim danom sve dublje i dublje pada? Smogla je snage otvorit oči, no samo zato jer je na to bila prisiljena. Danas neće odustat od svog nauma. Ne smije. Otvorivši prozor, jedini u skučenoj sobici u kojoj je živjela, na nju navali val buke. Svi t ljudi koji idu na posao, razmišljajući hoće li stći. Sva ta djeca koja se smiju i onomu što nije smiješno. Svi t ljudi koji i u svome besmislu nađu smisao... Vidjela je i sebe među njima. Trčala je na posao, loveći odletjele papire posvuda. Smijala se svojoj raščupanoj kosi u prvom izlogu. Iako je bila sredina studenoga, hladnoću koja joj se verala uz tjelo, hvatajući se za svaki dio, nije osjećala. Više ništa nije osjećala. Nije se ni sjećalamuškarcakojijojjenoćaspraviodruštvo.Tješilasetmedajeonnjojpraviodruštvo. Novčanice koje je ostavio na prozoru jasno su pokazivale tko je bio žrtva u pravljenju društva. Zatvorilajeprozor,sjelanakrevetiblijedogledalaušarenukutjicuisprednje.Bojalase.No mnogi se boje. Sada jednostavno ne smije odustat. Za nekoliko sekundi kutjica je bila prazna. I ovog puta svjetlost je bila uzrok njezine najveće noćne more. No to nije bilo sunce. Muškarac u bijeloj kut uperio je u nju divovsku lampu. Zaista je sličila na sunce. Postala je svega svjesna. Nije uspjela. I što će sada? Njen naum je pao skupa s njom u još veći ponor. Pogledala je kroz, sada nešto veći prozor. „Sada mi jednostavno neće pobjeći”, pomisli. „Čitav svijet je sada moj.” Kao i od bilo kojeg bića ovoga svijeta. Godina II, Broj 2 117 mladi pisci 118 Zagreb, 2009. Osvrti i prikazi Godina II, Broj 2 119 osvrti i prikazi MILJENKO JERNEIĆ, BITKA ZA SLOBODNU HRVATSKU, DETECTA, ZAGREB, 2008. U četvrtak 18. prosinca u Nadbiskupijskom pastoralnom insttutu u dvorani Vijenac u Zagrebu predstavljena je knjiga Miljenka Jerneića „Bitka za slobodnu Hrvatsku” spodnaslovom„NeutralnaHrvatska–slobodnaHrvatska”.Oknjizisugovorili Stjepan Šulek, glavni urednik „Glasa Koncila” Ivan Miklenić te admiral Davor Domazet Lošo, koji je govorio o kroz povijest ugroženom hrvatskom identtetu te istakao da je vrijeme poslušat „zov Hrvatskoga zagorja” odnosno autora knjige. Knjiga je podijeljena u šest poglavlja, a započinje predgovorom u kojem Miklenić naglašava daautorsvojimtekstovimapokušavaširitprostoreslobodehrvatskogadruštva.Uuvodnoj riječiJerneićistčedajeknjiga„namijenjenasvimhrvatskimgrađanima”,nakončegaslijedi prvo poglavlje u kojem autor raspravlja o svrsi politke u Hrvatskoj koja se našla pred vratma Europske unije. Objašnjava razloge zbog kojih Hrvatska mora ići putem trajne neutralnost kao jedinim politčkim putem za opstanak. U trećem poglavlju obrađuje hrvatski panoptkum odnosno proučava odnose hrvatskih dnevnih novina, tjednika i elektroničkih medija prema EU. Šulek je naglasio da je autor proučavao hrvatske pisane medije, kritčki analizirao tekstove iz „Slobodne Dalmacije”,„Večernjegalista”,„Novogalista”idrugihtskovinaujednojgodini.Naime,autor proučava Hrvatsku u vidokrugu drugih te naglašava kako su mišljenja drugih važna u vremenu globalizacijeieuropskihintegracija.Upetompoglavlju„PogledsKaptola”Jerneićgovorio Crkvi koja je oduvijek „šttla vjerske i nacionalne interese hrvatskoga naroda” upozoravajući na društvene i politčke probleme te analizira Miklenićeve kolumne iz „Glasa Koncila”. „Nacionalna sigurnost Republike Hrvatske” šesto je poglavlje knjige u kojem autor objašnjava značenje trajne neutralnost, njezine prednost i nedostatke te donosi razloge zbog kojih Hrvatska ne bi trebala ući u EU. U „Dodatku” se autor osvrće i na članke objavljene početkom 2008. godine te poziva Hrvate da„nareferendumukažupovijesnoNEEuropskojunijiiNATO-u”.KnjigazavršavaŠulekovim pogovorom u kojem naglašava kako Miljenko Jerneić ovom knjigom želi „potaknut javnu raspravu o budućnost Hrvatske” zalažući se za novu politku, politku neutralnost. Ivana Franjić 120 Zagreb, 2009. MILA VOD, OD ZANOSA DO IDENTITETA – PRVI PROFESORI I UČENICI AKADEMIJE LIKOVNIH UMJETNOSTI U ZAGREBU, UMJETNIČKI PAVILJON O d zanosa do identteta – Prvi profesori i učenici Akademije likovnih umjetnost u Zagrebu naziv je izložbe postavljene u Umjetničkom paviljonu povodom 100. obljetnice osnutka Akademije. Tomu u čast na izložbi je postavljeno oko 150 radova prvih profesora (Mencija Clement Crnčić, Bela Čikoš Sesija, Robert Franageš, Oton Iveković, Robert Auer, Branko Šenoa i Rudolf Valdec) i učenika (Ljubo Babić, Ferdo Ćus, Gabrijel Jurkić, Elza Ferić, Mira Erllich i dr.). Mila Vod (Budimpešta, 1888. – Zagreb, 1968.) bila je studentca skulpture prve generacije na Akademiji. Postoji nekoliko verzija prezimena koje je upotrebljavala: Vod, Wood, Wod, Vood. Njezino je pravo ime bilo Ljudmila Woodsedalek. Nakon završetka studija u Zagrebu 1912. boravila je u školi St. Michele u Parizu gdje se upoznala s Augusteom Rodinom. Postala je uspješna likovna pedagoginja koja je poučavala naše umjetnice keramike, Blanku Dužanec, Milku Vukelić i druge. Bila je udana za kipara Stjepana Bernfesta s kojim je imala dva sina, Stjepana Mišu i Juricu. U Petrinji je 1929. napravila prvi javni spomenik Stjepanu Radiću i tako postala prva žena autor javnoga spomenika u Hrvatskoj. U Karlovcu je 1934. osnovala Katoličku umjetničku radionicu radi opremanja sakralnih objekata domaćim umjetninama umjesto skupim stranim. Za vrijeme NDH-a vodila je odjel za umjetnost Katoličke akcije i imala atelijer u Nadbiskupskom dvoru na Kaptolu. Radilaje umjetnineponarudžbiAlojzijaStepinaca.Veći brojsakralnihumjetninanapravilaje nakon 1945. kada je u logoru Jasenovac ubijen njezin mlađi sin Jurica. Stvaralajepodutjecajimasecesije,simbolizma,ekspresionizma,impresionizma,realizma inarodnepokupsko-posavskeumjetnost.ImalajenekolikoizložbiuHrvatskojiinozemstvu. Svojim je djelima pristupala pobožno i religiozno. Članica Trećega reda sv. Franje nije prihvaćala nagrade za svoje radove, a uzimala je samo polovinu prihoda, ostatak je davala potrebitma. Osim sakralnih umjetnina radila je prizore iz seljačkoga (Prosjak, Seljak na tržnici, Prodavačica cvijeća i dr.) i osobnoga života (Portret sina Jurice, Jaslice za moju djecu, Glava Posavke i dr.). Svestrana Godina II, Broj 2 121 osvrti i prikazi umjetnica proučavala je narodne nošnje, pisala eseje, osvrte i pjesme. Godine 1917. objavila je zbirku od 27 pjesama na njemačkom jeziku, Lieder. O prvoj školovanoj hrvatskoj kiparici pisali su Ivo Andrić, Artur Schneider, Vladimir Lunaček, Ljubo Babić, Boris Vrga i drugi. Vanesa Varga JOSIP RAČIĆ, RETROSPEKTIVNA IZLOŽBA SLIKA, MODERNA GALERIJA U ModernojgalerijiuZagrebu,uutorak16.prosincaotvorenajeretrospektvna izložba slika Josipa Račića u povodu stote obljetnice njegove smrt. Račićev život i djela predstavili su ravnateljica Moderne galerije Biserka Rauter Plančić, autor izložbe Zdenko Rus, a svečano otvorenje proglasio je ministar kulture Božo Biškupić. Na izložbi se nalazi stotnu Račićevih djela – ulja na platnu, akvarela, studija i crteža, a sva su djela prikupljena iz mnogih domaćih i inozemnih insttucija te privatnih zbirki. U središtu ovalne prostorije Moderne galerije postavljen je slavni Račićev „Autoportret” oko kojega se nalaze slike njegovih uzora i velikih slikara – Diega Velázqueza, Petera Paula Rubensa, Anthonisa Van Dycka, Edouarda Maneta, Wilhelma Leibla i drugih svjetskih majstora čija djela pružaju dodatan ugođaj. Izložba je obogaćena opsežnom i zanimljivom dokumentacijskom građom koja upotpunjuje sliku o Račićevu vrlo kratkom, ali plodnom životu i stvaralaštvu. Slike su, kako je naglasio Rus, izložene obrnutm kronološkim slijedom – od kasnijih radova prema njegovim slikovnim počecima. Na izložbi su postavljena Račićeva antologijska djela „Majka i dijete”, „Pred ogledalom”, „Pont des Arts” te dvanaest atribucija koje su prvi put prikazane i pripisuju se Račiću – „Perunike u vrču”, „Žena s košarom” i druge. Izložbu je obogato opsežni katalog o Račićevu životnom putu te njegovim reprodukcijama, a do njezina kraja, 15. ožujka 2009. godine, pratt će ju, naglasila je ravnateljica Moderne galerije, mnoga predavanja, radionice i popratna događanja. Izložba će posjetteljima pružit „dosad najširi uvid u relatvno malobrojan opus umjetnika čiji je život okončan u dvadeset i trećoj godini, prije nego što je stgao završit studij slikarstva u Münchenu”. Ivana Franjić 122 Zagreb, 2009. SLAVA RAŠKAJ, RETROSPEKTIVNA IZLOŽBA, KLOVIĆEVI DVORI H rvatska akvarelistca Slava Raškaj rodila se u Ozlju 1877. u obiteljiopćinskogabilježnikaVjekoslavaRaškajainjegove supruge Olge. Osnovnu i srednju školu završila je u zavodu za gluhonijemu djecu u Beču. Na nagovor ozaljskoga učitelja Ivana Otoića i njegove supruge dolazi u Zagreb kako bi pohađala slikarsku školu i razvijala svoj talent. Otoić joj je uredio slikarski atelijer u nekadašnjoj mrtvačnici gdje će se poslije smjestt Akademija likovnih umjetnost. Smjernice u radu dobivala je od Bele Čikoša Sesije. Njezino se stvaralaštvo dijeli u dvije faze. Prva je ispunjena tamnim tonskim slikanjem mrtve prirode pastelom i akvarelom, a druga svijetlim i koloristčkim pejzažima i fgurama. Slikala je rodni Ozalj, Zagreb i predjele uz rijeku Kupu. Nikad nije imala samostalnu izložbu, ali je 1898. izlagala na izložbama „Društva hrvatskih umjetnika” u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, u Moskvi i St. Petersburgu. U rujnu 1902. došla je u Stenjevac u Zavod za umobolne gdje je i umrla 1906. Povodom130.obljetnicerođenjaumjetniceuKlovićevimjedvorimaod29.svibnjado3. kolovoza2008.postavljenaretrospektvnaizložba.Izloženojeoko170najreprezentatvnijih radova. Neke su slike prvi put predstavljene javnost. Mnoga se djela nalaze u privatnom vlasništvu i još nisu sva otkrivena. Izloženi su i osobni predmet, kao Slavina lutka i klecalo obitelji Raškaj, te oslikani predmet iz svakodnevne upotrebe: tanjur, stolić, lepeze i dr. Vanesa Varga Godina II, Broj 2 123 osvrti i prikazi IVAN LEROTIĆ, SABORI HRVATA U CISTI VELIKOJ, BIAKOVA, ZAGREB, 2008. U Palači Matce hrvatske u Zagrebu 5. prosinca predstavljana je knjiga „Sabori Hrvata u Cist Velikoj” autora Ivana Lerotća. O knjizi su govorili autor, urednik Ivan Bekavac Bašić te predsjednik Kluba prijatelja Ciste Velike Frane Rojnica. Program je vodila Tanja Popec, a predstavljanje su glazbom obogatli Iva Ljubičić na klaviru i sopranistca Ksenija Sanković te gitarist Mladen Biočin izvodeći narodne pjesme Dalmatnske zagore. Knjiga ima više od stotnu stranica, a sastoji se od proslova u kojem autor najavljuje temu, devet poglavlja u kojima objašnjava povijest i nastanak Ciste Velike te značenje njezinih stećaka i zdenaca za hrvatsku povijest. Knjiga završava zaključkom u kojem Lerotć iznosi ono najvažnije o Cist Velikoj, čemu pridonose slike stećaka, zdenaca i zviježđa. Prvo poglavlje započinje opisom dolaskaHrvatateautorsvojetvrdnjepotkrjepljujepodacimakojejeotomvremenudonio bizantskicarKonstantnVII.Porfrogenet.Udrugompoglavljuobjašnjavaznačenjeismještaj Ciste Velike te otkriva razlog zbog kojega Hrvat u povijest nisu osvajali gradove. Nadalje, piše kakosuHrvateunovudomovinudovelapetoricabraće–Klukas,Lonelos,Kosences,Muhloi Hrobatos i dvije sestre – Tuga i Buga. O tome svjedoči sedam zdenaca Crvljivice u Cist Velikoj koji ujedno predstavljaju hrvatsku astronomiju u zvijezdama Vlašići. Autor obrađuje vjerovanja starih Hrvata, postupno napuštanje starih običaja, prijelaz na drugu vjeru i kulturu te spajanje s kršćanstvom. Stećci u Crvljevici svjedoče o politčkom okupljanju i saborovanju u Cist Velikoj, a tu je, kako istče autor, vjerojatno pripremljen i jedinstven dogovor između Hrvata i pape Agatona o nenapadanju na druge narode u 7. stoljeću. Sve navedeno, zaključio je urednik, knjigu čini nezaobilaznom za svakoga koga zanima hrvatska povijest i Cista Velika. Ivana Franjić 124 Zagreb, 2009. DOMINIKANCI U HRVATSKOJ „D ominikanci u Hrvatskoj“ naziv je izložbe postavljene u Klovićevim dvorima od 12. prosinca 2007. do 30. ožujka 2008. Predstavljeno je kulturno i umjetničko blago koje su dominikanci prikupljali tjekom osam stoljeća djelovanja u Hrvatskoj. Dominikancisukatoličkicrkveniredkojije1206.uToulouseu (Francuska)osnovaošpanjolskipropovjednikDominikGuzman.Do 15. su stoljeća bili, kao i franjevci, prosjački red. Kasnije su od pape dobili dozvolu za stjecanje materijalnih dobara. Redu sv. Dominika cilj je bio suzbijat heretčke pokrete u kršćanstvu i propovijedat. Bit reda najbolje je izrazio najpoznatji dominikanac, skolastčki flozof, Toma Akvinski: Contemplare et conteplata aliis tradere (razmatrat i drugima davat plodove svog razmatranja). U 13. se stoljeću red proširio u Italiju, Francusku, Španjolsku, Poljsku, Češku, Dansku, Švedsku i Prusiju. U Hrvatskoj se prvi put spominju u Dubrovniku u dokumentma iz1225.„Bijelifratri“pojavljujuseuZadru,Ninu,Zagrebu,Splitu, Bihaću, Virovitci i drugim mjestma. Hrvatska dominikanska provincija (Provincia Croatca) obuhvaćala je današnje područje Hrvatske, Bosne iHercegovine,SlovenijeiCrneGore.Natomjeprostorubio81 samostan.Nakonosmanlijskihrazaranjaostaloihjetekdesetak. U samostanima su se nalazile škole. Naš najpoznatji dominikanac i blaženik, Augustn Kažotć utemeljitelj je zagrebačke katedralne škole, što predstavlja začetak prvoga sveučilišta, uz ono u Zadru. Nije sigurno jesu li u 13. stoljeću uz dominikance djelovale i dominikanke. Iz 1345. godine sačuvan je „Red i zakon sestara reda sv. Dominika“, naš najstariji tekst pisan latnicom. U prostranim, jednobrodnim crkvama i samostanima redovnici su skupljali vrijedne radove dalmatnskih i talijanskih umjetnika. U Klovićevim je dvorima izloženo oko 520 umjetničkih djela s prostora Dalmacije i Istre. Najviše ihjeizsamostanasv.DominikauDubrovniku,aliiizSplita,Šibenika,Trogira,Korčule,Hvara, Čiova, Staroga Grada itd. Izloženi su radovi majstora Paola Veneziana, Tintoreta, Tiziana, Nikole Božidarevića i drugih. Skupljeno književno blago sastoji se od iluminiranih kodeksa, inkunabula, misala i zbirke knjiga, ostavštne Marka Marulića splitskim dominikancima. Izloženo je i liturgijsko posuđe, zavjetni nakit, relikvijari, crkveni namještaj i misna ruha. Vanesa Varga Sveti Dominik Godina II, Broj 2 125 osvrti i prikazi ĐURO VIDMAROVIĆ, PROTIV TMINE, HRVATSKO SLOVO, ZAGREB, 2008. K njiga Đure Vidmarovića „Protv tmine” predstavljena je uz autora, kritčare Josipa PavičićaiMatuKovačevićateurednika„Hrvatskogaslova”StjepanaŠešelja27. prosinca u dvorani Hrvatskoga slova i Hrvatske kulturne zaklade u Zagrebu. Knjiga ima oko dvije stotne stranica, sastoji se od dvadeset i tri književne polemike od kojih su neke već objavljivane u „Hrvatskom slovu” i drugim novinama, a u cjelini su objavljene u ovoj knjizi. „Fukare kao hrvatska sudbina”, „Jeka – Ivo Brešan”, „Partzanski zločini nad zarobljenim Hrvatma”, „Neobično književno djelo – govori o kulturnoj baštni Hrvata, a njihovo ime prešućuje”, „ZloporabaMatoša”,„MatvejevićiVujić–borbazanovobratstvo-jedinstvo”,„30.obljetnica polemike Ernesta Blocha i Franje Tuđmana”, „Patnja nevinih optužuje”, samo su neke od polemika koje donose bitna obilježja života koji je zatekao Hrvatsku. Vidmarović u svim polemikama, kako istčePavičić,branitezuoneovisnojisamostalnojdržaviHrvatskojtepričaotomekakavje čovjek i kakav je svijet. Pavičić, nadalje, istče da Vidmarović u djelu donosi dvije vrste književnih polemika, piše da bi obranio Ivana Aralicu, Mariju Peakić Mikuljan i druge, a kad treba nekoga udarit po prstma, onda su to kritčki govori o Predragu Matvejeviću, Ivi Brešanu te Ratku Cvetniću. Vidmarović na kraju istče da je knjigu pisao iz očaja jer nije jednostavno živjet u slobodnoj državi i doživljavat polarizaciju koju drugi nameću te zaključuje da se književno djelo treba odvojit od politčkoga stava. NakrajusemožemoposlužitriječimaautorakojijerekaokakojeknjigaProtvtmine nezaobilaznauistraživanjuiproučavanjuhrvatskeknjiževnepovijestjerodražavaatmosferu vremena i svjedoči o sukobima koji će bit dragocjeno štvo nekim budućim istraživačima hrvatske književne povijest. Ivana Franjić 126 Zagreb, 2009. IVAN LOVRENČIĆ, CRTANKA ŽIVOTA, RETROSPEKTIVNA IZLOŽBA, KLOVIĆEVI DVORI M emorijalnaizložbasuvremenogahrvatskogumjetnikaIvanaLovrenčićabila je postavljena u Galeriji Klovićevih dvora od 17. travnja do 18. svibnja 2008. godine.Izložbomretrospektvnogakaraktera„Crtankaživota“obilježenaje 90. obljetnica rođenja i 5. godišnjica smrt slikara. Izloženo je oko 350 radova iz razdoblja od 1951. do 2002. godine. IvanLovrenčićrođenje28.prosinca1917.godineuSvetomKrižuZačretju.UZagrebuje radiouslikarniciHrvatskoganarodnogakazalištaipolazioVisokuškoluzaumjetnostiobrt. Radio je kao scenograf u Splitu i Sarajevu, a od 1972. do 1978. radio je kao profesor na Akademiji uZagrebu.Biojevelikizaljubljenikupoeziju.IlustriraojedjelaVladeGotovca,LukePaljetka, Dobriše Cesarića, Miroslava Krleže, Federica Garcie Lorce i drugih. Lovrenčić je svoje lirske priče iznosio u likovnoj formi. U vremenu apstraktne umjetnost nije bio prihvaćen. Umjetnički su ga krugovi smatrali staromodnim zbog česth motva zavičaja i mrtve prirode. Koristo je jednostavne tehnike: olovku, ugljen, tuš, akvarel, zlatne i srebrne aplikacije. Njegov je spontani likovni izražaj uvjetovan pučkim i naivnim doživljajem svijeta. Slikao je tematske cikluse: Maske, Erotka, Kiša, Zanat, Ars Medica i dr. Prizori su to između stvarnost i fantastke koje odlikuju kršćanski i etno motvi, humor, groteska i karikaturalnost. Lovrenčić je kao svjedok vremena na naturalistčki i groteskannačinuprizorioiDomovinskirat.Izdaoje10grafčkihmapa,aradiojeikeramiku, oslikano staklo, skulpturu, tapiserije i zidne slike. Oslikao je postaje križnoga puta na Trškom polju u Krapini i kapelicu crkve Majke Božje Jeruzalemske. Godine 1998. oslikao je zastor za Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu. Njegov su najveći doprinos freske u crkvi sv. Majke Božje i sv. Kuzme i Damjana u Grožnjanu iz 1988./1989. godine. Umro je 1. siječnja 2002. u Zagrebu. Vanesa Varga Godina II, Broj 2 127 osvrti i prikazi 128 Zagreb, 2009. Nogom pred nogu Godina II, Broj 2 129 nogom pred nogu DVODNEVNI POSJET STUDENATA HRVATSKIH STUDIJA GRADIŠĆU U druženestudentskesnagekroatolo- gije i komunikologije Hrvatskih studi- jaSveučilištauZagrebuikroatstke Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zadru posjet- lesugradišćanskeHrvate.Krozdvodnevnosmo se druženje 18. i 19. svibnja 2007. pod vodstvom doc. dr. sc. Sanje Vulić u sklopu kolegija Hrvatska dijalektologija upoznali sa životom Hrvata koji već stoljećima žive na ovom području. Hrvatsusenapodručjekojesedanasnaziva Gradišće (njem. Burgenland) doselili u 16. stoljeću kad su bježali pred Turcima. Poznato je da su turska osvajanja izazvala veliki migracijski val s područja Like i Krbave, a kasnije i s područja Gorskoga kotara i Slavonije. Bježali su prema sjeveru, a pretpostavlja se da je prebjegla gotovo trećina stanovništva tadašnje Hrvatske. Etnografski se pojam gradišćanski Hrvat danas odnosi na Hrvate u Austriji (pokrajina Burgenland), zatm u zapadnoj Mađarskoj (uz austrijsku granicu) teuSlovačkoj(selaokoBratslave).IzpodatakaMinistarstvavanjskihposlovaieuropskih integracijaRepublikeHrvatskevidljivojekakopremaprocjenamagradišćanskihudrugau Austriji danas živi oko 50 000 Hrvata, od kojih se 27 000 izjasnilo Hrvatma u popisu stanovništva 2001. godine. Austrijskim su zakonom o manjinama iz 1955. godine postali manjinska skupina, agradišćanskohrvatskijezik1987.godinepostaojedrugislužbenijezikupokrajiniGradišće. UmeđuratnomserazdobljuzbogekonomskezaostalostmnogoHrvataizGradišćaiselilou prekooceanske zemlje. Danas su još očuvana hrvatska naselja u kojima stanovnici žive tjekom godineokupljeniuvećembrojuokosljedećihkotarskihmjesta:Željezno(Eisenstadt),Gornja Pulja (Oberpullendorf) i Borta (Oberwart). Ovom smo prilikom posjetli selo Pinkovac (južno Gradišće) u kojem je sjedište Panonskoga insttuta gdje nas je prof. Robert Hajszan upoznao s aktvnostma koje služe očuvanju hrvatskoga nacionalnogaidentteta.MeđunjimajeiizdavanjePanonskogaljetopisa.Susrelismoseis obitelji Schwartz-Jandrišić. Frakanava, ekipa ispred kipa Mate Meršića Miloradića, hrvatskoga kipara I. Meštrovića 130 Zagreb, 2009. Frakanava, rodno mjesto Mate Meršića Miloradića, poznatoga pjesnika i preporoditelja koji je Gradišću dao ime, bila je naše sljedeće odredište. Gradišćejejezičnozanimljivojersunatompodručjuprisutnasvatrinarječjahrvatskoga jezika s poddijalektma u onom obliku kojim se u vrijeme seoba govorilo na području iz kojega suseHrvatiselili.Jezikseočuvaounatočstoljetnojodvojenostoddomovine.Hrvatskimse govori u pojedinim školama, vrtćima, općinama, gostonicama, a svi su natpisi dvojezični. UzapadnojsmoMađarskojposjetligradŠopron,drugigraduMađarskojsnajbolje očuvanom gradskom jezgrom, te Koljnof, najzapadnije gradišćanskohrvatsko selo u Mađarskoj gdjenasjeugostoFranjoPajrić.PutovanjepozapadnojMađarskojnastavilismouŽidanu, selu udaljenom samo tri kilometra od austrijske granice. Tu smo se sreli s farnikom Štefanom Dumovićem koji redovito održava misu na hrvatskom jeziku. Židan se nalazi u blizini grada Kisega koji povijest pamt po velikom hrvatskom junaku Nikoli Jurišiću koji je grad obranio od Turaka. U Kisegu su bili Dani Hrvata. Tradicionalni paprikaš i CD Olivera Dragojevića uveseljavao je sve prisutne. Predanost i želja za očuvanjem tradicije i jezika gradišćanskih Hrvata i snažan osjećaj domoljublja koji je prisutan svugdje gdje smo bili zasigurno su ono po čemu ćemo pamtt ovo putovanje. Usp. Holjevac,Ž.,Jelić,T.2001.GradišćanskiHrvatuMađarskoj.Hrvatskiiseljeničkizbornik2002.Hrvatska1. matca iseljenika. Zagreb. htp://www.hkd.at/iinfo.htm (Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću) 2. htp://www.zigh.at/hrv/gh/indeks.html (Znanstveni insttut Gradišćanskih Hrvatov) Jelena Gazivoda Godina II, Broj 2 131 nogom pred nogu STUDIJSKO PUTOVANJE U SLAVONIJU OSIJEK − VINKOVCI – BABINA GREDA – BOŠNJACI – VRBANJA – VUKOVAR (18. – 20. SIJEČNJA 2008.) S tudijskoputovanjeuSlavonijuusklopukolegijaHrvatskadijalektologijapod vodstvomdoc.dr.sc.SanjeVulićzapočelismouOsijeku.Najprijesmo18.siječnja slušali predavanje Ljiljane Kolenić, profesorice na Filozofskom fakultetu u Osijeku, o slavonskom dijalektu. Mogli smo, između ostaloga, čut kako zbog novih utjecaja i velikoga broja migracija postoji vrlo malo izvornih govornika slavonskoga dijalekta. Ponajviše su to stare bake u pojedinim selima. Pojedinci nastoje svojim entuzijazmom i zalaganjem očuvat barem dio jezika i običaja. Uz to smo u tri dana prisustvovali mnogim predavanjima i prigodnim programima koje su nam pripremili naši domaćini (Filozofski fakultet u Osijeku, Centar za znanstveni rad Hrvatske akademijeznanostiumjetnostuVinkovcima,MuzejuVinkovcima,školauBabinojGredi, Bošnjaci, Vrbanja). Vidjeli smo koliki se trud ulaže u očuvanje dijalekta i njegovo prenošenje na mlađe naraštaje. Štokavčići s bakom u Centru za znanstvena istraživanja HAZU 132 Zagreb, 2009. Ispred Spomen - doma na Ovčari Vukovar, groblje Stečenoznanjeizdijalektolo- gijeprodubilismonaterenu,što je velika privilegija. Posljednji dan boravkauSlavonijiizapadnom Srijemu posvetli smo Vukovaru – gradu mučeniku. Mnogima je ovo bioprviposjetVukovaru,aiSla- vonijiopćenito.Domaćinisubili gostoljubivitesupokazaliveliko oduševljenjeposjetomstudenata ponajprijezatoštojevećinanjih bila iz Splita. Jelena Gazivoda Godina II, Broj 2 133 nogom pred nogu IZVJEŠTAJ O PUTOVANJU U RUMUNJSKU K adčujemoriječRumunjska, običnoprvopomislimona Transilvaniju i legendu o grofu Drakuli.Zatmvjerojatnopomislimona komunizam,amoždainatodasepo- sljednjih nekoliko godina Rumunjska i Bu- garskačestospominjukaozadnjeproši- renje Europske unije kojoj i mi stremimo. Većini je ljudi nepoznata činjenica da nakrajnjemzapaduRumunjske,južno odTemišvara,okogradaRičice(rumunj. Reşiţa)živinajvećazajednicaHrvatau Rumunjskoj.OkupljenisuusedamselauKaraševsko-severinskojžupaniji(Caraş-Severin),od kojihjenajvećeKaraševo,ispadajuunajstarijuhrvatskudijasporu.Nazivajusekaraševski Hrvat, Krašovani ili Karaševci. Hrvatskisegovoriušest(Karaševo,Lupak,Klokotč,Nermić,Vodnik,Ravnik)odukupno sedam sela, dok se u sedmom (Jablče) hrvatski govori slabo ili gotovo nikako. Prema procjenama Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske u Rumunjskoj živi nešto više od 7500 Hrvata. Osnovna su djelatnost karaševskih Hrvata poljoprivreda i stočarstvo. Jezik i svijest o identtetu uspjeli su očuvat zbog izoliranost sela i zbog svijest o podrijetlu. OsimuKaraševuHrvatživeugradićuRekašu,ubliziniTemišvarateunaseljimaČeneji Keča. Ta se mjesta razlikuju ponajprije po govoru. Dok se u Karaševu govori torlačkim narječjem sličnimgovoruHrvatanaKosovu,uRekašugovoreštokavskimnarječjemukojemčuvaju starijat,uČenejučakavskim(ikavsko-ekavskidijalekt),uKečisegovorikajkavskimnarječjem (turopoljsko-posavski dijalekt). Na ovo smo putovanje krenuli 25. travnja 2008. godine pod vodstvom doc. dr. sc. Sanje Vulić u sklopu kolegija Hrvatska dijalektologija. Na putu do Rumunjske posjetli smo i Sontu – šokačko selo u Bačkoj (današnja Srbija). U Sont su nas dočekali u Kulturno-prosvjetnoj zajednici Hrvata „Šokadija” gdje smo gledali predstavu na njihovu govoru, slušali šokačke pisme te jeli neizostavan paprikaš. Sljedeći smo Sa župnikom u Ravniku - karaševskom selu 134 Zagreb, 2009. dan krenuli put Karaševa. U Karaševu su nas ugostli u Zajedništvu Hrvata u Rumunjskoj u kojem djeluje prof. Milja Radan, zastupnik za hrvatsku manjinu u rumunjskom parlamentu. Bili smo i na nedjeljnoj misi. Prof. Marija Lackić i župnik Marijan Tjinkul ugostli su nas u Lupaku, župnik Petar Dobra u Klokotću te župnik Petar Stojanović u Rekašu. Na putu kući ponovno boravili smo u šokačkom selu u Bačkoj, Bačkom Monoštoru. Tom smo prilikom prisustvovali nastupu kulturno-umjetničkoga društva te razgledavanju šokačkih nošnji u vlasništvu gospođe Marije Turkalj, koja nas je i ugostla. U Rumunjskoj i Bačkoj jezik je dobro očuvan. Karaševci to mogu zahvalit izoliranost svojih sela, a Šokci se mnogo trude kako bi sačuvali svoje običaje. Uostalom, sth meni najdraže šokačke pisme, koji često citram, poručuje „Čuvaj svoje stare pisme, čuvaj svoje običaje. Čuvaj ono što je tvoje, najlipše je i najbolje.” Jelena Gazivoda U Zajedništvu Hrvata u Rumunjskoj, s profesorom Miljom Radanom Godina II, Broj 2 135 nogom pred nogu LJETNA ŠKOLA HRVATSKE KULTURE (30. 6. – 12. 7. 2008.) Z adnji tjedan mjeseca lipnja, utorak, moj zadnji ispit. Dok čekam svoj red da zablistam, razgovaram s Jelenom. Nas dvije prijavile smo se za Ljetnu školu u Skradinu, u nedjelju krećemo „via more”, trebalo bi se spremat, bit uzbuđen barem, ali ništa od toga nas još „ne dira”. Ispitni rokovi još traju, a zna se da savjesne studentce u to vrijeme samo o ispitma razmišljaju. U subotu navečer, dan prije puta, još uvijek nemam osjećaj da negdje putujem, nisam se još ni počela spremat. Skradin, Skradin, na rijeci Krki, blizu Šibenika, bogate povijest, slatki mali grad u kojem Hrvatski studiji imaju svoje prostorije bit će nam dom desetak dana. Učit ćemo i istodobno se zabavljat, a dobit i diplome na kraju. Idealna prilika za sve one koji su tužni kada fakszavrši,kojimanedostajupredavanjaikojinemoguudisatništadrugoosimakademske atmosfere. Dok turist još spavaju, nas se devetero u ponedjeljak, 30. lipnja, malo prije devet sat, oku- plja na trgu Male gospe u centru Skradina. Na jednom se katu Gradske uprave nalazi nekoliko prostorijauvlasništvuHrvatskihstudija.Tamoćemosljedećihjedanaestdanaimatpredava- 136 Zagreb, 2009. nja. Tema je Ljetne škole srednja i južna Dalmacija,adiosuprogramaisatoviiz jezikaprofesoriceBrankeTafre,asiste- ntce Petre Košutar te gošće, predavači- cesasplitskeUčiteljskeakademije,mr. sc. Gordane Laco. Program Ljetne škole pokriva mnoga područja, teme su zanimljive i raznolike, predavačiopušteniiraspoloženizasva naša pitanja. Multdisciplinarnost i pozi- tvnaenergijaHrvatskihstudijadonese- na je i u Skradin. Prvi dan predavanja, nakon uvodnih riječi organizatora Ljetne škole, tajnika Marinka Šiška ivoditeljiceSanjeVulić,slušamopredavanjedr.sc.HrvojkeMihanović-Salopekohrvatskoj glazbenojbaštnitegledamoflmoveStellaMarisDalmacijeiDubrovačkaVelikaProteturica. Nakontogazajednoobjedujemouhotelu„Skradinskibuk”.Navečersebavimojezikomna vježbama koje vodi Petra Košutar. Sljedećedaneslušamopredavanjaizpovijestprof.dr.sc.AgnezeSzabo(Južnohrvatske velikaške obitelji, Istaknute žene hrvatskog srednjovjekovlja, Stvaranje moderne Hrvatske države), novinarstva dr. sc. Jelene Lakuš (Povijest hrvatskog novinarstva), arhitekture i umjetnost dr. sc. Radoslava Bužančića (Majstor Radovan, Juraj Dalmatnac). Dubrovnik upoznajemo kroz predavanja o njegovim znamenitostma (dr. sc. Vinicije Lupis, Dubrovačke tvrđave), svakodnevnici (dr. sc. Slavica Stojan, Noćni život renesansnog Dubrovnika, dr. sc. Vinicije Lupis, Dubrovnik u Držićevo vrijeme) i njegovim najpoznatjim stanovnicima (dr. sc. Slavica Stojan, Marin Držić kao svećenik, mr. sc. Marinko Šišak, Dubrovnik Držića i Gučetća, doc. dr. sc. Sanja Vulić, O jeziku Marina Držića). O sakralnoj umjetnost hrvatskoga juga, Hrvatskim marijanskimblagdanimaiSvetštmaGospeLurdskeuHrvatskojgovoreVinicijeLupis,Sanja Vulić i fra Hrvatn Gabrijel Jurišić. Budućidajekorisnouvijekdobropovezatsugodnim,nakonručkavrijemeprovodimo kupajaći se u Krki ili guštajući na skradinskoj rivi. Navečer uživamo u recitalima iz starije hrvatske književnost Frane Marije Vranković i studenata Odsjeka glume Umjetničke akademije u Splitu. PratmoiotvaranjeSkradinskogaljetaislušamokoncertduhovnihskladbiHridaMatća, Sandre Bagarić i Darka Domitrovića povodom 360. obljetnice smrt skladatelja Ivana Lukačića. Izgrađujemose,obrazujemoiuživamonasvimrazinama.Duhovnoseuzdižemoitjelesno iscrpljujemo. S vjetrom u kosi i nogicama preko pramca plovimo Krkom. Sa šumom slapova u ušima žvačemo sendviče s domaćim sirom i pršutom. Slikamo paunove (i vodiča) na Visovcu. Pišemo razglednice svima vama koji niste u Ljetnoj školi, koji volite ljeto, ali ne volite školu samo zato što nikad niste dobili diplomu OVE škole. Vjeka Skutari Godina II, Broj 2 137 nogom pred nogu Svi na okupu BRUCOŠKI VIKEND NA SLJEMENU (29. − 30. 11. 2008.) O kretanje nove stranice života, koju predstavlja i upis na faks, suočava nas s novom okolinomukojusesvatkobrže-bolježeliuklopit.Dabinamutomepomogli, našisustudentskisavjetnicismisliliučinkovit,zabavanipoučannačinzato– dvodnevni izlet. Osim što nam pomažu u svladavanju stvari vezanih isključivo uz faks, ovaj su se put umiješali i u međuljudske odnose pa nam tako pomažu da se bolje upoznamo družeći se u sasvim novoj i, u svakom slučaju, zdravijoj okolini. Sve je započelo nalaženjem na slavnom Britancu, iako je mnogima i sam put do njega bio velika avantura, mislim pritom na kašnjenje i odlazak na drugi kraj Zagreba. Sve u svemu, grob našega Ante Stračevića uspio nas je ujedinit. Tamosmoimalikratkopredavanjepanismonislutlištonasdalječeka.Uprotvnombismo vjerojatno cijenili te kratke trenutke odmora, mislim pritom na cijelodnevno planinarenje koje je uslijedilo. Vjerojatno su svi proklinjali goru, nagib, visinu i sve ostalo od čega bole noge, ali su poslije možda i bili zahvalni na gubitku koje kile ili barem povećanju apetta. Izgleda da su naši studentski savjetnici pazili i na te sfere studentskoga života pa smo im na tome poslije bili jako zahvalni. Uz silna smo gunđanja te rečenice „Koliko još ima?” konačno došli do našega prvoga 138 Zagreb, 2009. odredišta – Medvedgrada. Glad je učinila svoje, uskoro je počelo vađenje silnih prehrambenih proizvoda koje smo skrivali u svojim pretrpanim torbama. Organizatori su se ponovno pobrinuli zaedukacijskustranuizleta,kolikogodnamtološezvučalo,pasmoimalikratkopredavanje o Crnoj Kraljici koje se na kraju pokazalo zanimljivim i, ponajprije, korisnim. Nakon umornima prekratkoga, a nestrpljivima predugoga odmora nastavili smo pješačit do sljedećega odredišta. Slijedili su dugi razgovori, obilje smijeha, nešto malo gunđanja zbog boli u nogama, ali je glavni cilj izleta postgnut – druženje, u svakom smislu te riječi. Vrijeme nam je prolazilo i brže no što smo mislili te smo došli do prve tople postaje na našem izletu – doma Grafčar. Ugrijali smo se, utažili žeđ i glad te se molili da na tom mjestu ostanemo dovoljno dugo da se odmorimo. Kad je spomenut pohod na rudnike, nitko više nije bio umoran, brže-bolje smo stavili žute kacige i uživali u još jednoj avanturi. Nakon toga slijedio je put do našega zadnjega odredišta – doma Puntjarke. Put je postao prava avantura u sumrak, a odgovor na pitanje „Koliko još?” nitko nije znao. Jedini odgovor koji smo dobivali od ljudi koje smo na putu sreli bio je „Idite samo ravno”, a izraz na našim licima postajao je sve znatželjniji i sve zbunjeniji jer se dom nije pojavljivao na vidiku. Konačno se, nakon ponekoga straha u očima, ali prije svega velikoga umora, na vidiku stvoriladrvenakuća.Srećunitkonijeskrivao,ostavilismostvariinavalilinadomaćuhranu. Nekako je trebalo i vratt puste kile koje smo potrošili tjekom cijelodnevnoga hodanja. Nakon toga je slijedila samo zabava, počevši od društvenih igara, a završivši pohvalama organizatorima i pjesmom. Nakon burnoga dana spavanje nikomu nije bilo problem, dok bi se o buđenju već daloraspravljat.Sveusvemu,nakonjutarnjekaveiobrokasjelismonabuskojimzavršava naš zajednički vikend. Bilo je tu bolova u nogama, gladi, ali i smijeha, domaće hrane, edukacije i zabave. Glavni je cilj postgnut – veliko zajedništvo, koje prije nije bilo prisutno. Ili ga barem nismo bili svjesni. Tamara Marjanović Godina II, Broj 2 139 nogom pred nogu Kad si sretan... 140 Zagreb, 2009. Što smo radili prošloga ljeta Godina II, Broj 2 141 što smo radili prošloga ljeta PROJEKT STUDENTSKOGA SAVJETNIŠTVA S tudentskojesavjetništvo novi projekt Društva stude- nata kroatologije pokrenut u akademskoj godini 2008./2009. u suradnji sa Studentskim zborom Hrva- tskih studija. Cilj je projekta pomoći studentma prvegodinekroatologijedasešto bolje snađu u prvim danima nastave ištolakšeuklopeustudentskodruštvo.Studentskesupredstavnicestudentceprvegodine diplomskoga studija: Jelena Gazivoda – voditeljica Savjetništva, Akvila Petras i Vjeka Skutari te studentce treće godine preddiplomskoga studija kroatologije: Marina Antolić, Mirela Findrik i Tihana Pšenko i Vanesa Varga – zamjenica voditeljice. Svakijepočetaktežakistresanpajesvakapomoćdobrodošla.Početkomnastavnegodine održana su tri sastanka s brucošima, a iza nas su i mnoge individualne konzultacije. Studentske su se savjetnice predstavile na uvodnom predavanju s pročelnicom studija prof. dr. sc. Brankom Tafrom i predsjednikom Društva studenata kroatologije „Cassius” Juricom Blaževićem. Tom su prilikom brucoši dobili prvi broj časopisa „Cassius”, važne i korisne informacije koje bi im mogle zatrebat u prvim danima studiranja, a upoznali su se i s mogućnostma i zadaćama koje studij od njih traži. S obzirom na to da je studentma kroatologije od velike pomoći Nacionalna i sveučilišna knjižnica, u listopadu prošle godine organiziran je posjet uz stručno vodstvo kako bi se upoznali s njezinim radom. Društvo studenata kroatologije „Cassius” u studenome je organiziralo i dvodnevno planinarenje te boravak na Sljemenu za svoje članove, ponajprije za brucoše, gdje su posjetli Medvedgrad i rudnike Zrinskih. Student prve godine uključili su se u rad Društva tako da djeluju u Dramskoj skupini „Cassius” i rade na izdavanju časopisa. Uz to, naravno, izvršavaju i studentske obveze. Najvažnije je da su prve, uglavnom stresne dane početka nastave što lakše prebrodili. Jelena Gazivoda 142 Zagreb, 2009. KNJIŽEVNE VEČERI– GOSTOVANJE HRVOJA ŠALKOVIĆA K njiževne večeri naziv je novoga projekta Udruge studenata kroatologije „Cassius“, a Mlađi naraštaj hrvatskih prozaista tema ovoga semestra. Prva književna večer započela je projekcijom flma Kino Lika prema istoimenoj knjizi Damira Karakaša. Nakon toga se raspravljalo o knjizi i flmu te ostalim Karakaševim djelima (Eskimi, Kako sam ušao u Europu ... ). Drugu književnu večer, 4. prosinca 2008., obilježilo je gostovanje mladoga hrvatskoga književnika Hrvoja Šalkovića. U vrlo ugodnom društvu od dvadesetak ljudi i ambijentu prošaranom kolačima i grickalicama književnik je predstavio sebe i svoj rad te spremno odgovarao na znatželjna pitanja studenataineslužbenogamoderatora,profesoraPiskača.Utažiojegladznatželjeotkrivajući autobiografske elemente u određenim djelima, temu novoga romana koji priprema (povratak Hrvata iz Amerike u domovinu na rad u ljevaonici željeza te ljubavna priča), svijet hrvatskih književnika iurednikaidrugedetalje.RaspravujezačiniloŠalkovićevopriznanjepogrešakaupojedinim djelima, primjerice onih u vezi s plošnošću likova zbog čega je nerijetko kritziran. S obzirom na to da je Šalković samouki književnik, većina mu to neće zamjerit pa sve kritke na račun njegova rada ostaju u sjeni sjajnih ideja, mašte, brzih, energičnih rečenica prožeth humorom i osjećaja koji ostaje nakon što sklopimo korice. Zanimljivo je spomenut da su Šalkoviću putovanja najveća strastpatakokažedasenebiodrekaoputovanjanizatrinajboljaFerrarijaudvorištu.Zbog toga roman Pravi se da ovo nisi vidio smatra jednim od dražih te bi ga rado ekranizirao da živi u Americi, dok,u skladu s domaćim prilikama, smatra da je Zec na mjesecu najbliže ekranizaciji. Druga književna večer završila je fotografranjem s književnikom, nakon čega su lica studenata još neko vrijeme ostala zadovoljno nasmiješena. Teme sljedećih književnih večeri bile su: Rujana Jeger (18. 12. 2008., Darkroom, Opsjednuta), Julijana Matanović (8. 1. 2009., Zašto sam vam lagala, Bilješka o piscu), Zoran Ferić (22. 1. 2009., Anđeo u ofsajdu, Smrt djevojčice sa žigicama), Milana Vuković Runjić (5. 2. 2009., Seksopolis, Lovac i božica). Tihana Pšenko Godina II, Broj 2 143 što smo radili prošloga ljeta Hrvoje Šalković U dobrom društvu 144 Zagreb, 2009. OD TARTARE DO ZAVJERE B udućidaje2008.godinaproglašenagodinomMarinaDržićapovodompetstote obljetnicenjegovarođenja,Društvostudenatakroatologije„Cassius”odlučiloje dat svoj doprinos obilježavanju toga jubileja. Tako je 30. svibnja 2008. u organizaciji „Cassiusa” održan znanstveni kolokvij o Marinu Držiću. Nakolokvijusunastupilidoc.dr.sc.InesSrdočKonestrastemomŽanrovskeposebnost Držićeva opusa, doc. dr. sc. Sanja Vulić s temom Jezik Marina Držića, Lovro Kunčević s temom Urotnički pokušaj Marina Držića te prof. dr. sc. Slavica Stojan s temom Držićev obračun s ljudima nahvao. U sklopu svojesvrsnoga dramskoga dijela kolokvija studentca treće godine Akademije dramskih umjetnost Frana Marija Vranković izvela je solilokvij Držićeva Dugog Nosa. Na kraju kolokvija prikazan je dokumentarno-igrani flm Vladimira Gojuna Od tartare do zavjere snimljen prema scenariju Slavice Stojan. Nakon toga je predstavljen prvi broj časopisa Društva studenata kroatologije „Cassius”, a razgovor se nastavio i na domjenku. Ono što je u početku izgledalo kao minus i predstavljalo neugodnost organizatorima, izuzetno mali odaziv studenata (bilo je više profesora u publici nego studenata!), na kraju se pretvorilo u plus. Naime, umjesto pomalo statčnoga i klasičnoga ex cathedra načina predavanja, uobičajenoga na ovakvim događajima, cijelo se predavanje pretvorilo u okrugli stol. Predavači su zašli u publiku, predavalo se razgovornim tonom uz puno više živost, puno više žara nego obično. Ubrzo su se predavanja pretvorila u opušteni razgovor te su predavači, nakon što bi dali uvod u temu, odgovarali na brojna pitanja iz publike. Bilo je to veoma ugodno, zanimljivo i potcajno i publici, i predavačima. Od izlaganja bih, iako su sva bila zanimljiva i poučna, izdvojio ono Lovre Kunčevića koje se odnosilonanepoznatoDržićevourotničkopismokojejepredavačotkriokratkovrijemeprije izlaganja. Također bih izdvojio predavanje profesorice Stojan jer je prvi put, koliko je meni poznato, javno iznijela i, naravno, dokazima potkrijepila, da se Marin Držić rodio prije 1508. godine, koja se, općenito, uzima za godinu njegova rođenja. Tako su student Hrvatskih studija bili upoznat iz prve ruke s najnovijim spozanajama o Držiću. Sve u svemu, može se reći da je kolokvij bio uspješan. Isplatlo se doći i vjerujem da nitko od nazočnih nije požalio. Pomalo zabrinjava nedostatak zainteresiranost kod studenata, ali o tom nekom drugom prilikom. Jurica Blažević Godina II, Broj 2 145 što smo radili prošloga ljeta Frana Marija Vranković, Prolog Dugoga Nosa U renesansnom duhu Stručni predavači 146 Zagreb, 2009. OŽIVLJENI ZORANIĆ U PROSTORIJAMA HRVATSKIH STUDIJA S tudentDruštvakroatologije „Cassius”upriličilisususret 16. priosinca 2008. godine u prostorijama Hrvatskih studija Sveučilišta uZagrebupovodom500.obljetnice rođenja Petra Zoranića. Tom su prigodom pokušali približit i dočarat svijet, život, način pisanja i tematku Petra Zoranića, pisca prvoga hrvatskoga romana Planine i svakako jednoga od najvećih književnika hrvatskerenesanse.Uskromnom,ali simboličnodrugačijezamišljenom ambijentu,uzprisutnostineizravno sudjelovanje ostalih profesora i studenata, stvorila se ugodna atmosfera za predstavljanje važnoga piscainjegovadjela.UglavnomseraspravljalooZoranićevimPlaninama.Riječjeoromanu pisanom u sthu i prozi u 24 kapitula koja povezuje jednostavna fabula organizirana oko autorova putovanja. Prepletanje stvarnost i alegorijske dimenzije djelu daju poseban ugođaj i utječe na različita shvaćanja čitatelja. Planine su priča o putovanju zbog nesretne ljubav, priča koja ima i autobiografskih elemenata. U skladu s tematkom Planina naši su student priču o nastanku bure pokušali dočarat dramskom predstavom, dobrom glumom i suvremenim načinom prikazivanja davnoga događaja. U tome su, moramo priznat, itekako uspjeli. Bilo je zanimljivo predavanje o Zoranićevu prilogu našoj renesansnoj hortkulturi u kojem nas je predavač upoznao s ranije spomenutm prividnim svijetom autorova putovanja. U sklopu predavanja izvrsno je prezentran „Perivoj od slave” odnosno vizija u snu u kojoj je Zoranić alegorijski prikazao siromaštvo hrvatskoga književnoga stvaralaštva. Naime, od četri vile koje su sjedile ispod drveća i u krilu držale jabuke vila Hrvatca imala je najmanje jabuka, čime autor želi reći da nedovoljan broj književnika piše na meterinskom jeziku. Slijedilo je izlaganju Neke osobine Zoranićeva stla iz kojega smo saznali nešto o stlskim osobitostma koje Zoranića svrstavaju među najveće pisce hrvatske književnost. Predavač teme Mitološki i etnolološki element u Zoranićevim djelima dočarao je fktvni, mitološki ialegorijskisvijetdjela.VilekaoglavnepredstavnicemitološkogasvijetaZoranićevihPlanina Godina II, Broj 2 147 što smo radili prošloga ljeta svojom pojavom pružaju mogućnost za posebno shvaćanje djela. Predavač nas je poveo na kratko putovanje kroz perivoje vila i na taj nam način približio njihovo druženje, pjevanje, razumijevanje i, naposlijetku, njihovo postojanje. Predavanje se činilo toliko stvarno da smo se nakon njega na trenutak zapitali postoje li vile u stvarnost ili je to samo vizija u snu – kako u Zoranića, tako i u nas? Ne nalazeći odgovor na pitanje, polako smo privodili kraju druženje i izlaganje te još jednom zaključilidajeZoranić,uistnu,ostavioduboktragunašojknjiževnost.Punidojmovaostlu, jeziku, tematci, načinu pisanja, prikazivanju fktvnoga svijeta, koji nudi neslućene mogućnost, napustli smo predavaonicu i oprostli se od Zoranića do nekoga novoga susreta – među vilama ili školskim klupama … Sanja Ezgeta 148 Zagreb, 2009. RAZGOVOR S PROF. DR. SC. BRANKOM TAFROM O bolonjskom procesu, njegovoj provedbi i nedostacima te novostma i planovima na kroatologiji razgovarali smo s prof. dr. sc. Brankom Tafrom, pročelnicom Odjela za kroatologiju. Usporedite stari studij kroatologije s novim (po bolonjskom procesu). N aHrvatskimsamstudijimapočelaraditkaostalnizaposlenik2005.godine,iste godine kada je počela studirat prva bolonjska generacija. Dotad sam bila vanjski suradnik pa zapravo i ne znam kako je studij kroatologije izgledao iznutra. Čini mi se da je svatko radio svoj posao i da nije bilo neke komunikacije između studenata i profesora, aliniizmeđusamihprofesora.Sadjetosasvimdrugačije.Kaopročelnicasvakodnevnosam zatrpana studentskim e-pismima, ali i kao profesor dosta komuniciram sa svojim studentma. Osim pročelnika odjeli imaju i svoja vijeća te je kroatologija i ustrojbeno uređena. Bolonja nas je sve promijenila, uvela je više obveza i studentma, ali i profesorima, pa je puno živahnije nego prije. Čini mi se da se mnogo bolje poznaju i obveze i prava obiju strana, i studentske i profesorske. Budući da novi način studiranja nameće obvezu dolaženja na predavanja te mnogo veću aktvnost studenata tjekom semestra, profesori imaju mogućnost da bolje upoznaju svoje studente i da prate njihovo napredovanje u studiranju. Novost je trostupanjski studij jer se sad kroatologija studira na tri razine, na preddiplomskoj, diplomskoj i na poslijediplomskoj. Doktorski studij, koji vodi akademik Radoslav Katčić, otvorio jevelikemogućnostinterdisciplinarnomupristupuhrvatskojkulturiinjezinuproučavanjukao cjeline. Dosad je interdisciplinarnost u istraživanju hrvatske kulture bila svojstvena tek pojedinim znanstvenicima, a ovaj će studij svakako pridonijet stvaranju znanstvenoga kroatološkoga kadra. Koji su nedostaci provedbe bolonjskoga procesa na kroatologiji (npr. nemogućnost polaganja ispita preko kolokvija itd.)? Radi li se nešto na tome? Nedostaci novoga načina studiranja uglavnom su podjednaki na svim fakultetma. To je u prvom redu neostvarivost rada u malim grupama zbog velikoga broja studenata i maloga broja profesora. Godina II, Broj 2 149 što smo radili prošloga ljeta Mogu navest svoj primjer. U prvoj je generaciji iz Fonologije i morfologije u jednom semestru svaki student koji je ispunio sve svoje obveze imao sedam ocjena, što je bilo sasvim dovoljno da zaključim ocjenu i bez ispita, ali su na kraju svi polagali ispit jer je dvorana bila premalena za taj broj studenata i budući da su na nastavi sjedili jedan do drugoga, nisam mogla bit sigurna tko je od koga ipak prepisivao. Dakle, ja sam se naradila u semestru jer nije lako za šezdesetak studenata osmislit i ispravit sve te silne provjere znanja, a na kraju student nisu bili zadovoljni što sam im to uzela samo kao pomoćno sredstvo pri utvrđivanju konačne ocjene. Znam da su ispit stresni, pogotovo kad se zalome dva-tri u istom danu, ali student moraju imat na umu da ispitni rokovi još uvijek postoje i dok postoje, da će izlazit na ispite. Smatram da je najveći problem završetak prvoga stupnja na vrijeme i upis na drugi stupanj. Student mora najkasnije u rujnu položit sve ispite i obranit završni rad da bi mogao dalje studirat, a za to ima malo vremena. Što je novo uvedeno na studiju kroatologije? Na kroatologiji ima puno novost, možda više nego na drugim odjelima. Svakako je važno da je kroatologija u novom Pravilniku o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama (Narodne novine, 78/2008) uvedena kao znanstveno polje u interdisciplinarnom području, dakle priznat joj je status znanstvenoga polja. Odsad će se manje postavljat pitanje što je to kroatologija. Unatoččinjenicidadobardiokolegijamorajupredavatvanjskisuradnicijersezbog interdisciplinarnost studija ne mogu zaposlit nastavnici koji predaju samo jedan kolegij, broj se zaposlenihpovećao,primljenesuidvijenovakinje,daklepomlađujemosekadrovski.Većdvije godine imamo znanstvenoistraživački projekt, a nadam se da će ih bit još. Napravljenasunekapoboljšanjauprogramuugranicamakojesudopuštenesobziromna dobivenu dopusnicu. S obzirom na to da na diplomskom studiju na nastavničkom smjeru student slušaju edukacijske kolegije i da u preddiplomskom i diplomskom studiju dobivaju sva potrebna stručna znanja, na kraju diplomskoga studija stječu sve kompetencije potrebne za rad u nastavi. Budući da se hrvatski standardni jezik kao sociolingvistčka kategorija ne može valjano predavat bez poznavanja cjelokupne hrvatske kulture, upravo studij hrvatske kulture (kroatologije) osposobljava ponajboljinastavničkikadarzaizvođenjehrvatskenastaveuinozemstvu,osobitozalektorate, aliizanastavuhrvatskogajezikauzemlji.ZbogtogasmoslužbenozatražiliodMinistarstva znanost, obrazovanja i športa da se pravilnici o stručnoj spremi nastavnika u osnovnim školama i o lektoratma u inozemstvu dopune odredbama koje uključuju i diplomirane kroatologe. Dosad je kroatolozima bilo omogućeno predavanje hrvatskoga jezika samo u srednjim školama, ali su imali velikih problema pri polaganju stručnoga ispita. Sada slušaju i metodiku nastave hrvatskoga jezika i sve druge edukacijske kolegije pa se nadamo da će lakše dolazit do posla. Jestelizadovoljninovimgeneracijamastudentma?Kakavjeodnosstudenataprema studiju, obvezama i sl.? Kadslušatesrednjoškolskeprofesore,onisejadajudajepredznanjeizosnovneškolesve slabije, a kad slušate sveučilišne profesore, oni se pak tuže da iz srednjih škola izlaze učenici sa 150 Zagreb, 2009. sve manjim znanjem. To je oduvijek bilo tako. Znam često reći da je na Hrvatskim studijima, pa takoinanašemodjelu,kaoinasvimfakultetma:imasjajnihstudenatakojisuželjniznanja, kojisuznatželjni,kojimnogorade,aimaionih,naravno,kojikraduBogudane.Uvijekrado pomažemprvimadanaučejošviše,aidrugepokušavammotviratdaiskoristevrijemeida ipak nešto nauče. Zato svakoj generaciji ponavljam da je znanje najveće bogatstvo koje ne može propast za razliku od drugih bogatstava koja mogu propast, čega smo svjedoci u ovim kriznim vremenima.Ponosnasamnauspjehesvojihstudenata,primjericekadobjaveknjigupoezije, kadseupišunadoktorskestudije,kaddobijustpendiju,Rektorovunagradu,kadpročitam njihove dobre novinske priloge ... Kako ne bih bila zadovoljna kad su student kroatologije toliko aktvni!Evo,ovojedrugibrojvašegačasopisa,svakegodineodržitenekiznanstvenikolokvij, pa kazališnu predstavu, organizirate književne večeri, odlazite na stručne ekskurzije, u kazalište, ima još nekoliko studentskih zanimljivih projekata. Posebno me vesele studentski savjetnici koji prvoj godini pomažu u snalaženju ne samo na Hrvatskim studijima nego općenito u studentskom životu, npr. kako doći do NSK i kako se tamo snaći, kako otći na Sljeme ako nisi Zagrepčanin i ako pojma nemaš što je to Sljeme. Pohvalne su dobrotvorne akcije za Božić i Uskrs i odlazak s poklonimaipunimsrcimadobroteudječjedomove.Ovećegeneracijezaistaponijetlijepe uspomeneizsvogastudentskogaživota.Poželjnobibilodaseuključivišestudenatausvete aktvnost. Osobno me smeta što velik dio studenata obavlja svoje obveze samo ako ih se prisili, a na prijedloge da sami izaberu i da se odluče na nešto ostaju gluhi. Prisila nikako ne može razvit suradničku i kreatvnu atmosferu. Na kojim se promjenama na studiju kroatologije sada radi? Budući da je ove školske godine proradio ISVU, važno je da se što prije i student i profesori priviknu na nj. U planu su novi zaposlenici i novi projekt koji otvaraju mogućnost zapošljavanja novaka.UpripremijePrvakroatološkakonferencijakojaćepridonijetafrmacijiovoga interdisciplinarnoga znanstvenoga polja u znanstvenim krugovima. U ljeto 2008. godine u Skradinu je počela radit Ljetna škola hrvatske kulture koja nastavlja rad i ove godine. Uspostavljena je međunarodna suradnja s nekoliko inozemnih sveučilišta i svakako će trebat uložit više truda na mobilnost studenata i profesora. Na kroatologiji je angažirano nekoliko inozemnih predavača na diplomskom i doktorskom studiju i nadamo se da će ih bit više. Trebat će doradom programa na znanstvenom smjeru diplomskoga studija više naglasit već uspostavljeno usmjerenje na temu hrvatska kultura i europske integracije. Trajni je zadatak podizanje kvalitete nastave ne samo na papiru nego stvarno. Razgovarala: Mirela Findrik Godina II, Broj 2 151 što smo radili prošloga ljeta 152 Zagreb, 2009. Izvan teme Godina II, Broj 2 153 izvan teme STUDENTSKE „CVEBE” IZ DNEVNIKA PROF. DR. SC. STANISLAVA TUKSARA (S PROFESOROVIM KOMENTARIMA) Originalni doprinosi stilskim, nacionalnim i žanrovskim određenjima u glazbi: L. v. Beethoven = renesansni skladatelj (istna, bilo je tu nešto obnoviteljskoga) C. Debussy = barokni skladatelj (ovo predstavlja težak problem za glazbenu historiografju) S.Šulek=postmoderniskladatelj(malagreškaukoracima,valjdasehtjeloreći predmoderni) L. Armstrong = avangarda druge polovice 20. st. (eh, kad bi bilo tako) A. Vivaldi = glavni hrvatski barokni skladatelj (pretjerano rodoljublje ili ponovno oživjela avet kuhačevštne) A.BergiA.v.Webern=hrv.avangardist(pretjeranorodoljubljeiliponovnooživjelaavet kuhačevštne) I. Pogorelić, S. Foretć, M. Ruždjak i F. Parać = skladatelji zabavne glazbe (pitanje je komu to zapravo služi na čast, zabavnoj ili umjetničkoj glazbi) Nove, dosad nepoznate verzije prezimena skladatelja (u sistemu „pokvarenog tele- fona” na ispitu): A. Schönberg  Schumanberg, Schumberg (nekome čuči Schumann u podsvijest) J.desPrezJosquindePes(moradajebiostarikajkavskiplemićkiskladatelj,ljubitelj životnja) K. Penderecki  Pendrecchi (slutm nedavne bliske susrete s čuvarima reda) J.SkjavetćSkilaretć,Skjavenetć,Skilavetć,Skilarević(običniproblemsluha,bez komentara) A. Motovunjanin  Moduljanin, Modunjanin (obični problem sluha, bez komentara) J. K. Vanhal  Wan Hal (opasan skladatelj, aludira na Van Damma) D. Nembri  Rembia (i ovaj mora da je bio opasan, aludira na Ramba) B. Pellizzari  Penezzari (ah, t glazbenici, samo su im novci/penezi na pamet) T. Cecchini  Cicchin (obični problem sluha, bez komentara) Nove, dosad nepoznate verzije naziva glazbenih djela (u sistemu „pokvarenog tele- fona” na ispitu): J. S. Bach, Dobro ugođeni klavir  Dobro uglađeni klavir (netko ima u kući vrijedne domaćice ili netko to voli slatko na klaviru) W. A. Mozart, Otmica iz saraja  Otmica iz Sarajeva, Otmica iz Sinaja (nije loše, glavno da je na Istoku, makar i Bliskom) C. Debussy, Poslijepodne jednog fauna  Poslijepodne jednog pauna (zapravo interesantna podsvijesna aluzija, nije sasvim za odbacit) V. Jelić, Parnassia milita  Parnassija / Parnassia Melita (obični problem sluha, bez komentara) G. Gershwin, Rapsodijau plavom  Raspodjela u plavom (ah, ta vječna tema o hrvatskoj korupciji stgla je i do jazza) 154 Zagreb, 2009. JEZIK I IDENTITET HRVATA U BOSNI I HERCEGOVINI* Autor |Ana Valjan 1. UVOD Zapis o zemlji Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki A kto je ta šta je ta da prostš Gdje li je ta Odakle je Kuda je TaBosnaRekt A zapitani odgovor njemu hitan tad dade: Bosna da prostš jedna zemlja imade I posna i bosa da prostš I hladna i gladna I k tomu još Da prostš Prkosna Od Sna Mak Dizdar * Ovaj je rad nastao 2008. godine kao završni rad na preddiplomskom Studiju kroatologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, mentorica prof. dr. sc. Branka Tafra. Godina II, Broj 2 155 izvan teme O vom Dizdarevom pjesmom započet rad korisno mi je iz više razloga. Prvi je taj što se zemljopisna odrednica ove pjesme, a i moga rada mogu barem okvirno stavit u granice Bosne i Hercegovine. Druga i svakako važnija poveznica je tema. Čini mi se da u navedenim sthovima prepoznajem pitanje identteta s kojim se susrećemo svakodnevno kaopojedinciilipakkaodioodređenezajednice:tkosam(smo),otkudasam(smo),kakav sam (smo) i što me (nas) je učinilo baš takvom (takvima)? Kada je zapitani odgovor dao, nema osporavanja, u njegovim očima Bosna je takva, dio njega, kao što je i on dio nje same. Nazirem tu pravo svakoga da bude to što jest, da sastavnice svoga identteta njeguje, povezuje, predstavlja drugima i na kraju živi i uživa u njima, a da mu ih netko ne osporava i nasilno ne mijenja. Kojega li apsurda da je baš te velike sthove u Bosni i Hercegovini o njoj samoj napisao još davno Mak Dizdar, iako se danas čini da je tako nešto moglo nastat samo daleko od nje. Identtet ubosanskohercegovačkomkontekstudanasjejednoodgorućih,najvažnijih,kompliciranih, osporavanih ... i kakvi se sve još epitet ne bi mogli dodat. Ako se još spomene jezik, kao jedna od važnijih sastavnica identteta, po nekima i najvažnija, onda se čini da nastaje gordijski čvor. Izuzmemolistručnuliteraturu,moždanajvišebrinetajčvorkojinastajeuglavamaljudikoji sudiotestvarnostbosanskohercegovačkogaidenttetaikojisesnjomsvakodnevnoiznova suočavaju. Dok im jedni tvrde da su im vitalni nacionalni interesi ugroženi, da se moraju borit zaovoilionodabiočuvalisvojedanasugroženeosobitostidentteta,drugiimgovoredase upravotmeudaljujuodsvojihistnskihprvobitnihosobitost.Svejetorezultatpovijesnih, društvenih i sociokulturnih prilika s kojima se suočavaju uz ostala dva naroda i Hrvat u Bosni iHercegovini.Injihovidenttetproizlaziizizrazitoheterogenedruštvenezajednicekakvaje bosanskohercegovačka, multetnička i multreligijska, koja ga je uz društvene, kulturne, politčke, gospodarske i psihološke čimbenike i oblikovala. Hrvat kao najmalobrojniji konsttutvni narod, uz ostale važne sastavnice svoga identteta, danasposebnoistčuhrvatskijezikkaovažanidentfkacijskičimbenik,učemu nezaostajuni Bošnjaci ni Srbi u Bosni i Hercegovini. Time se jezična situacija u zemlji čini još kompliciranijom jer simbolična funkcija jezika postaje dominantnom u odnosu na svoju prvobitnu, komunikacijsku. Kakojejednoodglavnihobilježjastandardnogajezikaielastčnastabilnostuvremenu, pokazuje izrazit primjer bosanskohercegovačke jezične stvarnost kroz povijest kada su društveni i politčki čimbenici mijenjali jezičnu normu i nazive službenoga jezika. Cilj takve jezične politke bio je unitarizirat jezik i zemlju, a svrha stvorit naciju koja je odgovarala vladajućim režimima. Moždapoučeniiskustvomprošlost,narodiuBosniiHercegoviniupravozbogtogadanas,uz vjeru, kao identfkacijski čimbenik posebno istču jezik. Motviranavlasttmiskustvomsuočavanjasgorenavedenimpitanjimaiproblemima,u ovom ću radu pokušat opisat poveznicu jezika i identteta u kontekstu bosanskohercegovačkih JEZIK I IDENTITET HRVATA U BOSNI I HERCEGOVINI* Autor |Ana Valjan 1. UVOD Zapis o zemlji Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki A kto je ta šta je ta da prostš Gdje li je ta Odakle je Kuda je TaBosnaRekt A zapitani odgovor njemu hitan tad dade: Bosna da prostš jedna zemlja imade I posna i bosa da prostš I hladna i gladna I k tomu još Da prostš Prkosna Od Sna Mak Dizdar * Ovaj je rad nastao 2008. godine kao završni rad na preddiplomskom Studiju kroatologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, mentorica prof. dr. sc. Branka Tafra. 156 Zagreb, 2009. Hrvata. Nastojat ću iskoristt svoje iskustvo insajdera, tj. pripadnika zajednice o kojoj govorim, i iskustvo autsajdera koje sam uspjela steći u zadnje tri godine neboravljenja u opisivanoj sredini. Objektvne (povijest, vjeru, običaje ...) i subjektvne elemente (značenja koja im pridajem kao pripadnik kulture) koji izgrađuju identtet pokušat ću naznačit u mjeri u kojoj je to potrebno za razumijevanje odnosa jezika i identteta Hrvata u BiH. Snamjeromdaštopotpunijeprikažemstvarnostbiralasamliteraturuautorasrazličitm mišljenjima i prikazima situacije iz različith kutova, proučavala službene dokumente, pokušala pronaćiprimjereizjezičneprakseteihuklopitukontekstiprikazatnjihovoznačenjeza opisivanu zajednicu. Nije mi cilj raspletat gordijski čvor bosanskohercegovačke jezične stvarnost, ni pronalazit mogućihrješenja,većsebiosvijetlitstvarnostukojojživimsagledavajućirazličitamišljenjai poglede drugih. 2. IDENTITET Identtet je riječ latnskoga porijekla (njem. Identtät < lat. identtas) koja označuje višestruko složenpojam,zbogčegajeteškodatpotpunudefnicijusasvimkomponentamakojega sačinjavaju. Riječ identtet u Anićevu Rječniku hrvatskoga jezika defnira se kao „odnos po kojem je u različitm okolnostma nešto jednako samom sebi, istovjetno sa samim sobom, ukupnost činjenica koje služe da se jedna osoba razlikuje od bilo koje druge, osjećaj pripadnost pokretu, grupi, organizaciji, religiji, naciji; prihvaćanje i istcanje te pripadnost” (Anić 2006: 425). Nastajanjeioblikovanjeidenttetakaotakvogaovisnojeovremenskimiprostornim koordinatama,politčkim,društvenim,ekonomskim,vjerskim,geografskimipsihološkim uvjetma, iz čije interakcije izrasta cjelovit identtet (Grbić 1996: 11). „Identtet je kao posljedica čina poistovjećivanja, skup oblika (ili čak temeljna crta) koja određuje subjektvnu pripadnost skupu uvjerenja, činjenja (ili ljudi) koji (i kojima se) pojedinca povezuje s određenom sredinom, ljudima, stvarima i događajima i na taj način ga obilježuju” (Zorić 1991: 196). Svaki je identtet i potvrda egzistencije, da nešto jest baš to što jest, i znak (ne)priznavanja. Po nekim teorijama on je i granica za nas i njih, želja za razlikovanjem od drugih. Sklad elemenata koji sudjeluju u oblikovanju identteta omogućuje dva aspekta promatranja: objektvni i subjektvni. Objektvni podrazumijeva niz različith elemenata kulture, tzv. objektvni sadržajkulturekaoštosupovijest,tradicija,umjetnost,jezik,vjeraisl.,doksubjektvni podrazumijeva svijest i osjećaj pripadnost i lojalnost određenoj zajednici i značenje što ga ta pripadnost ima u vrijednosnom sklopu svakoga pojedinca posebice (Grbić 1996: 11). Budući da i objektvni i subjektvni element jednako sudjeluju u izgradnji identteta, oni su u stalnoj interakciji, te im se pridaje jednako značenje. Iakojeosjećajidenttetaindividualan,čovjekkaodruštvenobićeimapotrebuzadrugim ljudimaipovezivanjemsnjima,izčeganastajeosjećajpripadnostodređenomudruštvu, zajednici i kolektvu. Tako su osobni identtet i identtet zajednice kojoj osoba pripada u stalnom prožimanju i nadopunjavanju. Godina II, Broj 2 157 izvan teme 2.1. Etnički identitet Pojmom etniciteta bavi se niz srodnih društveno-humanistčkih znanost, koje mu pristupaju srazličithstajalištairazličithtočakagledišta,aposljedicatogasurazličitpojmovivezaniuz etnicitetipokušajinjegovadefniranja.Natosusvakakoutjecalekakopovijesneokolnost, znanstvene tradicije, aktualne i ideološke orijentacije, tako i politčke prilike u trenutku njihova nastajanja, koje određuju oblikovanje i znanstveni pristup suvremenima problemima etniciteta (Grbić 1994: 24). Riječ „etnos” je grčkoga podrijetla i u svojoj najranijoj razvojnoj fazi značila je jato, čopor, roj, a prenoseći se dalje na ljudsku grupu podrazumijevalo se da je riječ o grupi ljudi zajedničkoga porijekla koji su međusobno toliko povezani da predstavljaju cjelinu za sebe – zajednicu (Rakić prema Grbić 1994: 25). „Ne ulazeći u širu raspravu o defnicijama, etnos i etničnost možemo po svoj prilici odredit kao vrstu zajedništva, koja se prenosi i održava u transgeneracijskome hodu” (Heršak 1998: 18). Posebanutjecajnateorijeidefniranjeetnicitetaizvršiojekrajemšezdesethgodina norveškiantropologFederikBarthsvojimuvodomzbornika„EtnicGroupsandBoundaries”, odvojivši etnički identtet od „objektvnog sadržaja kulture” i stavivši ga u kontekst društvene interakcije. Barth smatra da je središte istraživanja na granicama i procesima koji se događaju kad se jedna ljudska grupa želi ili mora odlikovat ili razlikovat od susjedne da bi se identfcirala (Grbić1994:26).„EtnicitetuBarthovupoimanjujestprocesukojemseodređujugranice etničkih skupina i u kojem ljudi biraju etničku pripadnost” (Rihtman-Auguštn 1998: 48). Barth i teoretčari koji su prihvatli njegove ideje smatrali su da etničke skupine i etnički identtet nisu statčne i nepromjenjive kategorije, nego da ljudi sami biraju etničku pripadnost po želji, a ne pogenetskojpripadnostetničkojzajednici.Barthovuteorijupokojoj„pristupetnicitetukoji kao svoj temelj ima identtet, razlog etničke identfkacije gubi značenje, a ono što je važno jest osjećajpripadnostilojalnostodređenojgrupi,anenačemuseovajosjećajtemelji”(Grbić 1994: 27), bit će zanimljivo primijenit na etničke skupine u Bosni i Hercegovini, što namjeravam u nastavku rada. KritkuBarthoveteorijeodnašihautoradalajeOlgaSupekkojadržidajezanemario konkurenciju i etničke sukobe u društvu, ulogu tradicije kao važnoga čimbenika u procesu izbora određenihkulturnihsimbolaradietničkogarazgraničenjaisamoodređenja,tedanjegovoj teorijinedostajepoimanjeodnosamoći,jersuetničkegrupeipolitčkezajednice,anjihov odnos s drugim etničkim grupama temelji se na skali hijerarhijskih odnosa moći (Supek prema Grbić 1994: 27). Danas se smatra da se etnički identtet određene društvene grupe izgrađuje na osnovi biološke povezanost (ili bar vjere u to) i drugih društvenih i kulturnih odnosa, te zajedničkim teritorijem i jezikom. Budući da identtet nije statčna kategorija, „element kulture koje neka grupa odabere kao važne za svoju etčnost ne predstavljaju prema tome njihovu kulturnu cjelovitost, jer su oni tek trenutni izbor, a osim toga i sami podliježu mijenjanju” (Grbić 1994: 29). Uodnosunaeuropskopodručjevažnisuelementkojiizgrađujuetničkiidenttetjezik, područje zajedničkoga obitavanja, politčka povijest i religija. 158 Zagreb, 2009. 3. IDENTITET I JEZIK Jezikjesustavznakovakojimseljudislužeujezičnojdjelatnostdabiuspostaviliodnoss drugima. Osim prvotne komunikacijske, jezik ima i druge funkcije. Prema Sapiru i Whorfu jezik sam nameće neke strukture percepcije. Oni drže da „kao članovi jedne kulture i kao govornici dotčnogajezika,miusvajamonekeklasifkacijekojesepodrazumijevajuismatramodasu onepraviodrazstvarnost.Budućidatelingvistčkekategorijerazlikujurazličitekulture,iako ih čine pojedinci koji se mogu i ne moraju slagat s nekim pitanjima, također iskazuju različite konsenzuse o prirodi života” (Moore 2002: 130). Jezik i govor nisu samo sastavni dijelovi kulture nego i njezini uvjet jer pomoću njih pojedinac usvaja kulturu i poistovjećuje se s njom. On je preduvjet za nastanak i opstanak neke zajednice. Iz toga proizlazi i funkcija jezika kao važnoga čimbenika identfkacije. U doba romantzma, kad vlada veliko zanimanje za nacionalne jezike i folklor, kad se događaju velike društvene promjene i nacionalni pokret, očiglednim se pokazalo da će jezik imat važnu uloguustvaranjunacionalnogaietničkogaidentteta.OtomesvjedočiipoznataHerderova rečenica da je jezik domovina. Ipak, pokazalo se da je uloga jezika kao elementa etničke identfkacije relatvna jer se etničke i jezične granice ne moraju uvijek podudarat, a uz to jezik nije i ne mora bit trajno obilježje neke zajednice jer na njegovu promjenu mogu utjecat različite povijesne situacije (Grbić 2004: 238). Za to postoje primjeri iz povijest europskih, a i drugih naroda. Međutm, koliko god uloga jezika kao čimbenika identfkacije općenito gledano bila relatvna, posebne okolnost određuju koji će identfkacijski čimbenik imat veće, a koji manje važno značenje u procesu identfkacije. Jezik posebnu važnost dobiva kao element identfkacije kad je on ugrožen pa se zajednica osjeća dužnom zaštt jezik da bi sačuvala ne samo jezični nego i etnički identtet. Kad se zajednica etničkiželiodvojitoddrugezajedniceskojomuidentfkacijskompogledudijelisličanjezik, onda dolazi do forsiranja namjernih razlika samo da se stvori granica između nas i njih. Primjer je jezična situacija u Bosni i Hercegovini gdje se nakon devedeseth godina namjerno forsiraju razlikeustandardnimjezicima,kojetrebajuposlužitetničkojidentfkaciji.„Kadjepotreban zajačanjenedovoljnoučvršćenoggrupnogidentteta,aposebnokadjeizloženrastakanju, jezik postaje važno, nerijetko i magijsko sredstvo, koje vraća povjerenje u vlasttu sposobnost održanja, i u nedostatku drugih sredstava sastavni je dio smišljenih napora predvodnika etničke grupedapodignunjezinznačaj”(Dugandžija1998:30).Utomslučajujezikizsvojeprvotne komunikacijskefunkcijeneprelazisamouidentfkacijsku,negopostajesredstvopolitčke manipulacije. Odnos jezika i identteta teško je defnirat, u bit bi bilo toliko defnicija koliko i takvih odnosa koji se ne mogu odvajat iz društveno-politčkoga konteksta u kojem nastaju i opstaju. Ma koliko sličnostbilousudbinamapojedinihetničkihgrupa,svakajeosobita,injihovodnosprema elementma identteta se razlikuje. Tako se razlikuje i važnost koju određena zajednica pridaje jeziku kao čimbeniku svoje identfkacije. U bosanskohercegovačkom slučaju jezik je postao izrazito važan identfkacijski element nakon raspada bivše Jugoslavije i službenoga prestanka postojanja srpskohrvatskoga/ hrvatskosrpskoga Godina II, Broj 2 159 izvan teme jezika.Tadasusesvatrinarodaizjasniladagovorenacionalnimjezicima,Hrvathrvatskim, Bošnjaci bosanskim/bošnjačkim i Srbi srpskim. Budući da je Bosna i Hercegovina zemlja u kojoj segovoriuglavnomjednimnarječjemnakojemsuizgrađenasvatristandardnajezika,jezik nije mogao zadovoljit težnje da postane jasan identfkacijski element ako se s njim osim nas identfciraju i oni drugi, pa čak i oni treći. Da bi jezik zadovoljio funkciju etničke identfkacije, nastojalosestandardnimjezicimaudaljitodonihdrugihpasusenesamoustandardnom jezikunegoiupodručjuprivatnekomunikacijepojavilenacionalnoobojene,nepoželjne, „pravilne i nepravilne” riječi i konstrukcije. Kad je na jezik u takvoj sredini stavljen naglasak kao naposebnovažanelementetničkogaidentteta,promjenekojesuunjemdonesenenikako nisumogleostatsamonarazinistandardnogajezikajer„prosječnasvijest,naime,najčešće nerazabirekategorijalnurazličitoststandardneinestandardnerazinejezikakaonittodaje pojam „pravilnost” relevantan samo u okviru standardno jezične norme, pa sve ono izvan nje počinje doživljavat „nepravilnim” i izvedeno iz toga, primitvnim, zaostalim, ružnim ...” (Žanić 2007: 72). Takvu je ulogu dobio hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini. U želji za što jačim povezivanjem s Hrvatskom ili u strahu od situacije da se ne jave razlike u jeziku, „a onda to može ići prema različitmjezicima,aukrajnjojcrtpremadvamailivišenaroda”(Babić1997:29),Hrvatsu počeliprihvaćatsvastandardiziranajezičnarješenjaizHrvatskeneulažućipritomnaporda unjihuvrsteijošjednubitnuodrednicusvogaidentteta,onubosanskohercegovačku.„U trenutcimakrizeidenttetamogućejestavitnaglasaknajezičnuposebnostkaosvojevrsnu psihološku kompenzaciju gubitka na nejezičnim područjima ali i odreći se posebnost i podredit se, na svim ili nekim razinama, jeziku prekogranične „matce”, nalazeći u tome svojevrsnu ulogu i sigurnost” (Žanić 2007: 83). 4. BOSANSKOHERCEGOVAČKI HRVATI – SASTAVNICE IDENTITETA Glavno je obilježje povijest bosanskohercegovačkoga teritorija i njegovih naroda oduvijek izrazita heterogenost. Složenost u etničkoj strukturi stanovništva rezultat je povijesnih, društvenih igeografskihčimbenika,kojisuuvjetovaliheterogenostbosanskohercegovačkogaidentteta. Svaka etnička skupina u Bosni i Hercegovini koliko god elemenata identteta svojstvenih samo svojoj grupi posjedovala, posjeduje i one bosanskohercegovačke karakteristčne za sve narode koji žive u njoj i koji ga u konačnici i sačinjavaju. Do dolaska Turaka na to područje tu je uglavnom živjelo autohtono stanovništvo s bosanskom državom,banovima,crkvom,pismom,jezikomkaoiuostalim„hrvatskimzemljama”.Tosu svebilijasniidentfkacijskielementhrvatskogaetničkogaprostora,sjasnimregionalnim obilježjima. „DolazakTurakainjihovačetristoljetnaprisutnostuBosniiHercegoviniutječuna stvaranjenovihobrazaca uoblikovanjuidentteta tamošnjega stanovništva”(Grbić1996: 12). SuspostavomOsmanskogaCarstvadolazidovelikihmigracijskihprocesa,kadiseljavavelik 160 Zagreb, 2009. diokatolikaizBosneiHercegovine,aliikaduseljavajudrugeskupine.Turciostavljajutrag islamske i orijentalne kulture, te se uz onu koju su zatekli na tm prostorima stvara heterogena društvenazajednica,multetničkaimultreligijska.Posebnusuuloguuformiranjuiočuvanju hrvatskoga identteta bosanskih katolika preuzeli franjevci Bosne Srebrene. Njihov je prosvjetni i kulturni rad bio u službi hrvatskoga narodnoga preporoda. Nastojali su emancipirat narod u nacionalnomi kulturnom pogledu, davši osobit doprinos i u standardizaciji hrvatskoga jezika. Natemeljuobjektvnihkulturnihelemenatakaoštosutradicija,običaji,vjerovanja,usmena književnostinarodnijezikfranjevcisustvaralisubjektvnudimenzijuhrvatskogaidentteta, osjećaj pripadnost i lojalnost svomu narodu (Grbić 1996: 15). Takav utjecaj zadržat će franjevci krozčitavukasnijupovijest,kadćeisami,stekavšivelikugledipovjerenje,postatjedanod identfkacijskih čimbenika bosanskohercegovačkih Hrvata. Austro-ugarskavlastdolaziuvrijeme„konceptualizacijenacionalnogpitanja”(Grbić 1996: 12) i pokušava provest unitarizaciju zemlje nastojeći nametnut ideju o jednom narodu kojiserazlikujesamopovjeri.Takveidejenisuzaživjelejer„znamodajenacionaliziranje bosanskihmuslimana,katolikaipravoslavnihzačetojošpolovicom19.stoljeća”(Grbić1995: 121). U Austro-Ugarskoj su se Hrvatska i Bosna i Hercegovina našle u okviru iste države, što je uvelike omogućilo i kontakt intelektualne elite koja je počela radit na emancipaciji zemlje i u nacionalnom pogledu. Osnivaju se politčke stranke, pokreću različit časopisi i kulturna društva. Jedno od značajnih kulturnih društava za Hrvate bilo je „Napredak”. SvekasnijepromjenekojesusedogađaleuBosniiHercegovinidodevedesethgodina dvadesetogastoljećanisubitnomijenjaleelementeidenttetaHrvataunjoj.Usprkospolitci bivše Jugoslavije, koja je u Bosni i Hercegovini vidjela Jugoslaviju u malome i tu imala najveći broj onih koji su se izjašnjavali kao Jugoslaveni, etnički identtet nikada nisu izbrisani. U takvoj sredini kakva je bosanskohercegovačka dolazi do kulturne interakcije, uspostavljanja komunikacijskih i društvenih odnosa, što je rezultralo stvaranjem i prihvaćanjem, uz identtet svoje etničke grupe, zajedničkoga bosanskohercegovačkoga identteta, multkulturnoga i multreligijskoga. Te zajedničke sastavnice identteta koje imaju sve etničke skupine u Bosni i Hercegovini nastoje se nakon ratnih sukoba devedeseth godina dvadesetoga stoljeća marginalizirat, istčući one koje su svojstvene samo vlasttoj grupi. Takva je situacija primjer za Barthovu teoriju po kojoj se identtet grupe gradi na distanciranju i razlikovanju od susjedne, „a to čine tako da iz svoje kulture biraju one znakove i aspekte svoje kulture koje smatraju specifčnima” (Grbić 1994: 26). Za takvo distanciranje poslužili su i standardni jezici triju bosanskohercegovačkih naroda, čija je simbolična funkcija dobila na izrazitoj važnost. Uz religiju, standardni jezik postaje osnovni element identfkacije nakon rata u Bosni i Hercegovini i prolazi kroz niz različith procesa, što se ne zadržava samo na razini standardnoga jezika nego se spušta i na razinu svakodnevnoga, privatnoga govora. 5. JEZIČNA SITUACIJA U BOSNI I HERCEGOVINI Jezična situacija u Bosni i Hercegovini danas je jedna od najsloženijih u Europi. Sva jezična konfuzija i kompliciranost posljedica su ratnih sukoba, ali one svoje korijene imaju i u predratnoj Godina II, Broj 2 161 izvan teme povijest te zemlje. U ovom ćemo dijelu prikazat samo one koje smatramo bitnim i nužnim za razumijevanje današnje jezične situacije. 5.1. Jezična situacija u BiH do 1990. godine DvojezičnostjeobilježjesrednjovjekovneBosneiHuma/Hercegovine.Tadasuuupotrebi dva književna jezika: redakcija staroslavenskoga i narodni jezik. Iako taj jezik (ili jezici) kojim(a) sepisalonijebiouvijekisvudastrogonormirannifunkcionalnopolivalentanusuvremenom značenju kako se to očekuje od modernoga nacionalnoga standardnoga jezika, ipak je u velikoj mjeri ispunjavao zahtjeve društva na području svoje upotrebe (Jurić-Kappel 2005: 83 – 102). VeliktragujezičnojpovijestostavilisuifranjevciBosneSrebrene.Onisuzaslužniza širenjezapadnećirilicekojasenajčešćenazivabosančicomilibosanicom,smatrajućidaje latnicamanjeprikladnazapisanjenahrvatskomjeziku(Pranjković2003:223).Franjevcisu pisali jezikom bosanskohercegovačkih Hrvata katolika. Osim u Bosni i Hercegovini franjevci su djelovaliiuDalmacijiiSlavoniji,ukojimasenalazevećinomsvihrvatskištokavci,„asamaje tačinjenicaimalavrlovažnu,akoneipresudnuulogusobziromnapredstandardnetokovei procesestandardizacije(novo)štokavskogaidiomauHrvata”(Pranjković2005:228).Divković je kao izrazit predstavnik franjevačkih pisaca obogato svoje djelo elementma jezične tradicije izdrugihhrvatskihkrajeva(Karamatć1994:8),štojeznakželjefranjevacadaseuspostavi zajednički jezik i olakšaju komunikacijski procesi. Međutm, uza sva ta nastojanja, tadašnji jezik kojimsupisalifranjevci,iako„upriličnovelikojmjeriujednačenifunkcionalnopolivalentan, ipak se ne može smatrat standardnim jezikom napose zato što nije bio kodifciran, tj. nije imao normatvnihpriručnika”(Pranjković2005:229).Jošjednaotežavajućaokolnostbilajeiniska intelektualna razina potencijalnih čitatelja, pa prekidanje veze s njihovim materinskim idiomom na račun onoga standardnoga koji se gradi nije bilo moguće (Pranjković 2005: 229). Iako su franjevci dali doprinos standardizaciji hrvatskoga jezika, oni su u svom jeziku zadržali osobitost govora bosanskohercegovačkoga prostora. S obzirom na refeks jata pisali su ikavski, (i)jekavski ili ikavsko-(i)jekavski (Pranjković 2005: 241), a obilježje njihova pisanja je i velik broj turcizama. Ta su obilježja ostala do današnjih dana svojstvena hrvatskim, ali i ostalim govorima BosneiHrcegovine.„StandardnojezičniuzuskojisuuBosniiHercegovini,aliiuHrvatskoj, najvećim dijelom oblikovali franjevci Bosne Srebrene u vrlo je velikoj mjeri utjecao na (konačnu) standardizaciju i kodifkaciju hrvatskoga jezika koja je provedena krajem 19. stoljeća, a utjecao je i na oblikovanje ostalih idioma standardnojezičnoga tpa koji su izgrađeni na osnovi štokavskoga narječja” (Pranjković 2005: 249). Jezično pitanje i njegovo rješenje u vrijeme austro-ugarske vladavine u Bosni i Hercegovini bilo je uvjetovano izvanjezičnim čimbenicima. Jezična je politka u to vrijeme uvijek dosljedno provođenajerjeizasvjesnihpostupakauplaniranjujezikauvijekstajaladržava,posebno zavrijemevladavineBenjaminaKallaya(Šator2005:341).„UsustavumjerakojejeKallajev režim oprezno i postupno poduzimao na izgradnji bosanske nacionalne posebnost reguliranje jezičnogpitanjanametaloseodpočetkakaovrloznačajnojerjejezikimaodaposlužikao jednoodnajvažnijihsredstavazakonsttuiranjebosanskenacije”(Kraljačić1991:85).Takoje 162 Zagreb, 2009. u kratkom vremenu službeni jezik promijenio dosta imena, dok se Kallay nije odlučio za naziv bosanski jezik i dao u izradu njegovu gramatku. Nju je uredio Franjo Vulić koji se poslije odrekao autorstva,alijegramatkaizdana1890.nazahtjevZemaljskevladepodnazivomGramatka bosanskog jezika. U to vrijeme buđenja nacionalne svijest u Bosni i Hercegovini, kad je i jezik postao jedno odbitnihobilježjanacionalnogaidentteta,nazivbosanskijezikbiojesporan,asnjimse osobito nisu slagali Hrvat i Srbi iz Bosne i Hercegovine čiji se nacionalni identtet bio već tada gotovo konsttuirao. Međutm, ima i mišljenja prema kojima je „očigledno da Kallay ništa nije izmislio, jer je termin bosanski jezik postojao u kontnuitetu od 15. stoljeća, za što ima potvrda upisanimdokumentma”(Šator2005:322).Postojanjeterminabosanskijezikupovijestje svakako neosporno jer su ga upotrebljavali svi Bosanci, ali značenje nije bilo isto prije formiranja etničkoga identteta, i nakon što su se u Bosni i Hercegovini formirala dva, a treći bio na pomolu. TadasunacionalnijeziciHrvataiSrbavećuvelikojmjeribilistandardiziraniiprihvaćenikao element identfkacije. Kallayeva uprava i jezična rješenja, iako kratkoga vijeka, ostavila su traga na jezičnu situaciju u Bosni i Hercegovini do današnjih dana. U poslijeratnom razdoblju nakon devedeseth godina dvadesetogastoljeća,kadajepočelaupravaVisokogapredstavnikauBosniiHercegovini,a Bošnjaciseodlučilisvojjeziknazvatbosanskim,mnogićeprepoznatsličnostsKallajevom upravom. Hrvat i Srbi će u tome vidjet još jedan pokušaj unitarizacije, o čemu će bit riječi u nastavku rada. Nakon prestanka austro-ugarske vladavine u Bosni i Hercegovini neće dolazit do promjena u jezičnom pogledu koja su dolazila iz nje same. Uglavnom će jezična rješenja nametat vladajuće strukturekojesudolazilesastrane.Ulaskomujugoslavenskufederacijusituacijajeostala ista, a jezična pitanja rješavala su se u Zagrebu i Beogradu, „i to je, dakle, bilo vrijeme kada je Bosna i Hercegovina bila objekt, a ne subjekt (ili jedan od subjekata) jezične politke i jezične standardizacije” (Šipka 2005: 432). Godine1969.Muslimanisupriznatkaotrećanacija,čimenacionalnimozaikBosnei Hercegovinepostajesloženiji,tesevišenijemoglovoditračunasamoosrpsko-hrvatskim odnosima,paiuupotrebistandardnogajezika(Šipka2005:432).Međutm,dodevedeseth godina bitnih promjena na jezičnom planu nije bilo, hrvatskosrpski je bio standardni jezik iako se govorilo o posebnostma bosanskohercegovačkoga idioma u okviru toga standardnoga jezika, a i o nametanju jezičnih obilježja istočne varijante u Bosni i Hercegovini. RaspadJugoslavijeidolazaknavlastnacionalnousmjerenihsnagauvjetovaojeijezične promjene u Bosni i Hercegovini. 5.2 Jezična situacija u BiH nakon 1990. godine Promjenekojesusedogađaledevedesethgodinausocijalistčkimzemljamazahvatlesu iJugoslaviju.Krizaipočetakkrajakomunistčkeideologijeinjezinasustavapočelisusmrću središnje politčke osobe i nositelja Josipa Broza Tita osamdeseth godina, a svoj vrhunac dosegla je deset godina poslije kad se Jugoslavija raspala u ratu. Na njezinu su tlu nastale nacionalne Godina II, Broj 2 163 izvan teme države koje su samostalno vodile jezičnu politku. U Hrvatskoj je službeni jezik postao hrvatski, u Srbiji srpski, a Bosna i Hercegovina se našla između. Nacionalizam je bujao, i postalo je jasno da se službeni srpskohrvatski jezik neće moći održatnanjezinuteritoriju.HrvatiSrbiizBosneiHercegovineopredijelilisusezahrvatski standardnijezik,odnosnosrpskistandardnijezik.„Kadasuranijevarijante,srpskaihrvatska, postale nacionalnim standardnim jezicima, služeći svaka svome narodu, a još i sunarodnjacima kojiživeudrugojdržavi,BosniiHercegovini,situacijazaBošnjakepostalajeproblematčna” (Mønnesland 2005: 483). Iako su Muslimani/Bošnjaci priznat kao nacija 1969. godine, zbivanja devedesethgodinapridonijelasunjihovojpunojafrmaciji.BudućidasuHrvatiSrbiimali standardni jezik koji je služio i kao identfkacijski čimbenik, Bošnjacima je to nedostajalo jer se nisu mogli poistovjećivat sa standardima koji su već „zauzet”. Tada su se kod Bošnjaka pojavili glasovikojisuzastupaliposebanjezikzaBošnjake,uglavnompodnazivombosanskijezik,te suzahtjevalidaonbudeslužbenijezikuBosniiHercegovini(Mønnesland2005:482).Već 1991. godine počela je objava literature s naslovima bosanski jezik, a prvi se put on spominje u službenim državnim dokumentma, uz hrvatski i srpski 1993. godine. Ratnovrijemedonijelojeiratujeziku.JezičnapolitkabosanskohercegovačkihHrvatai Srbadiktranajeizsusjednihdržava,izHrvatskeiSrbije,auBosniiHercegoviniprihvaćanai provođena. „U toku rata uvjet za rad na standardizaciji bosanskoga jezika bili su vrlo ograničeni, danekažemonemogući.Ipaksepojavilaveć1994.godineGramatkabosanskogajezika (Mønnesland 2005: 487). RatuBosniiHercegovinizavršenjeDaytonskimmirovnimsporazumom1995.godine. NjimejedonesenonovoustavnouređenjeBosneiHercegovine,abosanski,hrvatskiisrpski priznat su kao službeni jezici. Time je zajamčeno pravo na vlastt jezik svima. Međutm, zbog nejednakogauređenjadvajustvorenihenttetaRepublikaSrpskaiFederacijaBiHimajusvoje ustavneodredbekojeseodnosenajezik.Tek2002.godineodlukomVisokogapredstavnika bosanski,hrvatskiisrpskijezikpostalisuslužbenijezicinacijelomdržavnomteritorijubez obzira na enttetske podjele. Još od Daytonskoga sporazuma svi se službeni dokument prevode na sva tri jezika. Zanimljivo je još spomenut odnos koji imaju hrvatski i srpski jezik prema relatvno novomu bosanskomujeziku.NajspornijijesvakakonazivbosanskijezikjerHrvatiSrbismatrajuda Bošnjaci jedini uzimaju pravo na Bosnu i Hercegovinu koja je i njihova. „Bošnjaci imaju pravo nazvat svoj jezik bosanskim ako im to iz bilo kojeg razloga odgovara. Ali i mi imamo pravo da mi sami u svojoj društvenoj i znanstvenoj terminologiji ne prihvatmo takav naziv za objekt koji inače priznajemo” (Brozović 1999: 13). Drugi je razlog što u tome nazivu vide mogućnost unitarizacije, da se bosanski jezik u budućnost nametne kao jedini službeni jezik, jer iz njegova naziva proizlazi „da je to domaći, zemaljski jezik, a hrvatski i srpski da su uvozni i da bi bosanskohercegovački HrvatibosanskohercegovačkiSrbizapravotrebaliprihvattbošnjačkijezikpodbosanskim imenom kao opći jezik za Bosnu i Hercegovinu” (Brozović 1999: 13). Međutm, „hrvatska javnost odmakla je neusporedivo dalje u priznavanju prava Bošnjaka da svoj jezik slobodno imenuju i standardiziraju, među flozofma sve je više onih koji su spremni s bošnjačkim kolegama o tome 164 Zagreb, 2009. raspravljatnaravnojnozi,kritčki,alibezpredrasudaistereotpova,adiskursznanstvenei stručne periodike je racionalan” (Žanić 2005: 88). S druge strane, Srbi uporno odbijaju priznat naziv bosanski jezik, o čemu svjedoči i ustavni amandman Republike Srpske iz 2002. godine koji je donesen kompromisno, a izbjegnut su nazivi jezika, pa i bosanski. On glasi: „Službeni jezici Republike Srpske su: jezik srpskoga naroda, jezik bošnjačkoga naroda i jezik hrvatskoga naroda” (www.ustavnisud.org 1. 9. 2008). JezičnarealnostdanašnjesituacijeuBosniiHercegovinijestpostojanjetrijustandardnih jezika, koji se na različitm područjima bore za ravnopravnost. Ustavom su zajamčena jednaka prava svima, međutm u praksi su ona teško provediva osobito gdje je jedan narod u manjini, a velik je problem i u školstvu i medijima. Komunikacijska funkcija jezika u Bosni i Hercegovini danas je ostvariva, a simbolična funkcija jezikaidaljejeodvelikevažnost,štoćesevidjetnaprimjeruhrvatskogajezikauBosnii Hercegovini. 6. HRVATSKI STANDARDNI JEZIK U BOSNI I HERCEGOVINI KadsedanasgovoriohrvatskomjezikuuBosniiHercegovini,biloostandardnomili organskomidiomu,uvijeksuprvotnonaglašenipolitčki,društveniikulturološkičimbenici,a najmanjasevažnostpoklanjaonimjezičnim.SuvremenapovijesthrvatskogajezikauBosnii Hercegoviniobilježenajestalnomborbomzaravnopravnostnasvimrazinama.Nažalost,sva borba uglavnom se svodi na upotrebljavanje naziva i „poželjnih” leksema, dok o jezičnoj kulturi govornikahrvatskogajezikamalotkogovori.Nijelisimboličnafunkcijahrvatskogajezikakao elementa identfkacije Hrvata u Bosni i Hercegovini dovela do apsurdne situacije i položaja toga istoga jezika? Zašto su sve „borbe” usmjerene na položaj hrvatskoga jezika u Bosni i Hercegovini, a tako malo ih je usmjereno na, metaforički rečeno, „položaj bosanskohercegovačkih Hrvata u njemu”? Na ta i slična pitanja pokušat će se odgovorit u ovom dijelu rada. 6.1. Hrvatski standardni jezik kao važna odrednica identiteta Nakonjugoslavenskogatotalitarizma,zatranjasvegaštojenacionalnoinametanja unitaristčkih ideja devedeseth godina dolazi do etničkih sukoba i bujice nacionalnih osjećaja. BosnaiHercegovinanašlaseunajtežempoložajuzbogsvojeizrazitosloženeetničke strukture i nemogućnost podjele teritorija prema nacionalnoj pripadnost. Iako se etnocentrizam i nacionalizam najčešće označuju kao negatvni društveni fenomeni, talijanskiantropologBernardiupozoravanarazlikovanjepozitvnogaetnocentrizmaod patološkoga:„Kaokulturnifenomenetnocentrizamjeukorijenjenuodgojnimprocesima, oddjetnjstvadozreledobi.Pozitvnietnocentrizamubitsepodudaraspojmomkritčkog etnocentrizma,tj.sasposobnošćudapripadajućivlasttojkulturiuspijevamoodvojit njezinepozitvneaspekteodnegatvnih”(Rihtman-Auguštn1998:54).Ijednaidrugavrsta etnocentrizma bile su zastupljene u Bosni i Hercegovini od devedeseth naovamo. Svakaetničkazajednicaimasvojaobilježja,„aupravojejezikjedanodnajkonkurentnijih međuoznačiteljimaetničkoga”(Grbić1998:183).Hrvatskijezikpostaoje,uzvjeru,jedanod Godina II, Broj 2 165 izvan teme najznačajnijih čimbenika identfkacije, ali i diferencije. IakosvinarodiBosneiHercegovineimajuistilisličangovor,njihovisestandardnijezici razlikuju, tu dakle nije riječ „o jeziku kojim govorimo”, to jest, o organskom jeziku, kako to kažu lingvist, nego o simboličkoj funkciji jezika i o tzv. standardnom jeziku, koji je, pak, par excellence politčkopitanjeizadireusamitemeljnacionalneravnopravnost,tedajesvetopropisano zakonskim i ustavnim klauzulama” (Lovrenović 2003: 229). ŽeljazapostojanjemtrijustandardnihjezikatrijuetničkihgrupauBosniiHercegovini potvrđujuBarthovuteorijupokojojseidenttetgrupaodređujegranicommeđunjima. „Posebne okolnost, naime, u svakom posebnom slučaju (od zajednice do zajednice) određuju kojićeoznačiteljibitvažniji,akojimanjevažniuprocesusamoidentfkacije...irazlikovanju odpripadnikadrugihzajednica”(Grbić1998:183).Ubosanskohercegovačkomslučajuvažni čimbeniciidentfkacije,aliidiferencijesustandardnijezici,asvakinarodimapravodagradi svoj standardni jezik i da ga nazove kako njemu odgovara. Problem je što prosječna svijest ne razlikuje „svakodnevni govor” od standardnoga izraza, a očito takvo stanje ne razumije ni međunarodna zajednica kojoj nije jasno zašto su potrebna tristandardnajezikaakosesvirazumiju.Vođenatomlogikom,iakonijeizravna,politka međunarodnezajedniceunačelupodržavajedanjezik(iakosusvatrislužbenopriznata)koji ionako svi razumiju. Budući da Republika Srpska ima posebno ustavno uređenje i u njoj je službeni jezik srpski, u Federaciji se takva politka međunarodne zajednice najlakše sprovodi. Pravo na hrvatski jezik uglavnom se svodi na dvojne nazive insttucija i prevođenje službenih dokumenata. Iako Hrvat u Bosni i Hercegovini nisu etnička manjina, oni su najmanji konsttutvni narod, pautompoložajuimajusličnostsmanjinama.„Smatrasedanasudbinuetničkihmanjina najvišeutječukomunikacijskiprocesikojidjelujunaopćojrazinidruštva, kaoštosuodgojno- obrazovnisustav,središnjekulturneinsttucije,tesredstvomasovnihkomunikacija”(Grbić 1994: 15). Budući da se komunikacijski procesi najčešće odvijaju jezikom, pokušat ćemo gornje parametre primijenit na hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini. Zakonioodgojuiobrazovanjudonosesenažupanijskoj/kantonalnojrazini.„Narazini kantonailižupanija,pitanjeje,međutm, zapotrebeškolstvadoneklerazličitoformuliranoili tretrano: - standardni bosanski ili standardni hrvatski jezik (na području tri kantona ...) - bosanski i/ili hrvatski književni jezik ijekavskoga izgovora (u 2 kantona ...) - hrvatski ili bošnjački jezik (u 3 kantona ...) - na području Sarajevskog kantona ovo pitanje u zakonu o školstvu nije posebno regulisano, zapravo, nije uopće tretrano” (Vajzović 2005: 530). Iz navedenoga se može zaključit da će se hrvatski jezik učit u školama tamo gdje su Hrvat u većini, tamo gdje nisu, učit će se jezik većinskoga naroda. Budući da su škole većinom odvojene ponacionalnojpripadnost,omanjojskupinikojaživinateritorijunakojemjeuvećinidrugi 166 Zagreb, 2009. narod uglavnom se ne govori. Rješenje toga problema prepušteno je roditeljima na volju. MedijinahrvatskomjezikudanassuaktualnopitanjeuBosniiHercegovini.Budućidaje televizija medij kojemu ljudi posvećuju najviše pažnje i koji ima najviše utjecaja, Hrvat inzistraju na državnom televizijskom programu na hrvatskom jeziku. Takav program još uvijek ne postoji, azateželjenemarazumijevanjanimeđunarodnazajednica,aninjihovifederalnipartneri. Na državnoj je televiziji jezik prepušten slobodnomu izboru novinara, a Hrvat su nezadovoljni takvom situacijom. Kulturne insttucije i politčka javnost uglavnom su okrenute Hrvatskoj, i čekaju se rješenja iznje.„AkadbimeđuHrvatma,aliuopćeuBosniiHercegovini,postojalanavikaipotreba kritčkogadiskursainekabaremrudimentarnakritčkajavnost,moralobiseougrožavanju hrvatskogajezika,kaoihrvatskogakulturnogaipolitčkogidentteta,moćigovoritizposve drugeperspektve,onezakojubiprvamoralaimatsluhaustanovatpaMatcehrvatske, kadbiseistnskivodilanalozimasvojega‘nadpolitčkogaisvenarodnoga’kulturnogapoziva” (Lovrenović 2003: 232). KadbimeđubosanskohercegovačkimHrvatmabiloviše„pozitvnog”etnocentrizma,bilo bijasnodazastanjei/iliugroženosthrvatskogajezikauBosniiHercegovininisukrivisamo međunarodna zajednica i druga dva naroda koja imaju jezične pretenzije na cijelu zemlju. Sve odluke i zakoni o jeziku donosile su se i u prisutnost hrvatskih zastupnika u državnim tjelima, a i hrvatski ministri i visoki činovnici zaduženi su za kreiranje i ostvarivanje kulturne i obrazovne politke, pa se sve posljedice mogu pripisat i njihovoj zasluzi. Hrvatske kulturne insttucije u Bosni i Hercegovini možda imaju najveći ugled i utjecaj od svih drugih u zemlji. Stoga hrvatski jezik na svojoj strani „ima moćan unutrašnji, bosanskohercegovački, ilibarem bosanski izvor prestža, odnosnonekompromitranu društvenu grupu lojalnudržavi, jezično-komunikacijskikompetentnuiautonomnoprisutnuujavnojsferi,uključivšiškolstvoi medije, naime franjevce Bosne Srebrene, kao i veliki dio petrovačke crkvene hijerarhije, dočim srpski takvu autohtonu elitu može tek počet stvarat” (Žanić 2005: 87). SimboličnaikomunikacijskafunkcijahrvatskogajezikauBosniiHercegovinidanasse razilaze u pojedinim dijelovima. Budući da je politčki stav takav „po kojemu su Hrvat iz Bosne iHercegovinesvojuuzvišenunacionalnuzadaćuimaliispunittako,daseupotpunostibez ostatakautopeuimaginarnihomogenisvehrvatskiidenttet,usvemu,aujezikunajprijei najviše” (Lovrenović 2003: 233), simbolična je funkcija prenaglašena. A prosječan govornik ne uočava razliku koju imaju standardni i govorni, materinski jezik, pa je za njega kao Hrvata bitno da govori isključivo i samo hrvatski. Taj ist bosanskohercegovački Hrvat od rođenja je usvajao i jezične osobitost svojih prostora koje je posve prirodno dijelio s drugim etničkim zajednicama s kojima živi. Sada je potrebno ta zajednička jezična obilježja izbacit da bi se pokazao Hrvatom irazlikovalooddrugih.Ukomunikacijitonijelakoprovestjerjestandardnijezikželjeno stanje,aprivatnakomunikacijaonostvarnokojegovornikima.Takonastajejezičnakonfuzija govornika koji bi se izrazili što više „hrvatski”, ali ne znaju kako. „Tako da nije čudno da su svi naši, ne samo kolokvijalni, razgovori o jeziku u posljednjih desetak-petnaest godina počinjali s ‘ne kaže se..., nego se kaže...’” (Ivanković 2003: 245). Odjednom su se pojavile „nepoželjne” i Godina II, Broj 2 167 izvan teme nacionalno obilježene riječi, a „najposlije i najprije – leksički problem jezika je temeljni problem konsttucijejezika”(Ivanković2003:245).Nanekolikoleksičkihprimjerapokušatćuprikazat dio komunikacijske stvarnost iz vlasttoga iskustva. 6.2. Promjene u govorima bosanskohercegovačkih Hrvata pod utjecajem standardnoga jezika na primjerima određenih leksema Standardi jezik je jezik kojim govore svi Hrvat u javnoj komunikaciji bez obzira bili oni štokavci, kajkavci ili čakavci, Slavonci, Zagorci, Istrani, Dalmatnci, Bosanci, Hercegovci ili neki drugi. U privatnoj komunikaciji ljudi se služe svojim „prirodnim” govorima. Ako govori jedan Istranin ilipakDalmatnacsvojimmjesnimgovorm,ongovorihrvatski,samonehrvatskistandardni jezik. I nitko od njih ne osjeća se manje Hrvatom, dapače oni nikomu ne trebaju dokazivat da oni to jesu. Takav slučaj nije s Hrvatma u Bosni i Hercegovini koji se nakon devedeseth godina nastoje što je moguće više identfcirat jezikom, pa i u privatnoj komunikaciji. Nekaseriječpočinjusvjesnoizbjegavatjer„narušavasustavidenttetskihznakova,ili spontano nestaje, barem iz javne sfere, jer gubi socijalni prestž kao nestandardni oblik” (Žanić 2007: 72). Na primjer, bilo je područja u Bosni i Hercegovini gdje su prije rata i Hrvat upotrebljavali riječ hljeb, danas je ona zasigurno zamijenjena riječju kruh jer je hljeb dio srpskoga, odnosno bosanskoga standarda i on Hrvatma više ne treba. ZanimljivisusvakakoirodbinskinazivikojisuuBosnijakorašireni,alisuvećinomturcizmi, npr.amidža,amidžinca,daidža,balduzaisl.Tisenazivisadanamjernoignoriraju,imlađeih generacijenajčešćeneusvajaju.Međutm,problemjekodstarijihljudikojinemogugovorit drugačije nego onako kako su drugi od njih navikli, a od njih se očekuje da promijene svoj govor. RiječujakHrvatsukoristliprijedolaskaTuraka,poslijesetariječuBosniodnosilana bosanskoga franjevca, ali i na svećenike drugih redova. Za majčina brata uzeta je riječ iz turskoga daidža. Kad se ponovno počela upotrebljavat riječ ujak za majčina brata, leksičko je značenje bilo zauzeto. Ujak (G ujaka; D ujaku; A ujaka, V ujače, L ujaku, I ujakom) u Bosni je ostao naziv za svećenika, a ujko (G ujke, D ujki, A ujku, V ujko, L ujki, I ujkom) naziv za majčina brata. Riječsupaupotrebljavalisumojiroditelji,alidanasjuvišenečujemumojojobitelji.Dok smo bili mlađi, znali smo ispravljat baku, a onda je ona jednom rekla: „Vi jedite juhu, a ja ću kao i do sada supu.” I tako je i ostalo, ona je jela supu, a mi i danas jedemo juhu. Adokudaidunekegranicenegiranjabosanskohercegovačkogajezičnogaidenttetakod nekihljudi,daseizjavljujunebuloze,svjedočiovajprimjer.Kadsamnedavnobilauposjet obiteljskimprijateljimauNjemačkoj,ainačesuHrvatizBosne,reklasamdaujutroobično pijemturskukavuidamiovakojuoninazivajunjemačkomneodgovara.Mojamedomaćica upozorila da to ubuduće ne nazivam turskom kavom, nego našom jer „ne mogu nam još i kavu uzet”. Dakle, njemačka kava može bit, ali turska nikako. Za moju baku je to bila jedina kava koju je pila iz džezve i fldžana, i danas za mene ne postoje riječi kojima bih to mogla reći osim ovih, iako smatram da ne govorim ništa manje hrvatski. Ima još niz riječi koje se danas izbjegavaju, koje nisu dio hrvatskoga standardnoga jezika, a poznate su svim žiteljima Bosne i Hercegovine bez obzira na nacionalnost, npr.: baglama, belaj, 168 Zagreb, 2009. bezbeli, bujrum, demir, dernečit, deverat, hajvan, halalit, hefa, insan, jaran, jazuk, maksum, mašalah, matuh, merak, rahat, ters, zijan ... (Mønnesland 2005: 503). „Usvakodnevnomgovorutasepojavaočitujenazastrašujućinačin.Nasvakomkorakui usvakomtrenutkususrestćetesesasituacijomukojojgovorniksamsebipregrizajezikkad, posve prirodno, zaust da izgovori hiljadu, kafa, izvještaj, obaveza, naročito, prisutan, pa se uz vidljivu unutarnju paniku popravlja: „hilj... tsuća”, „kaf... kava”... itd. unedogled... “ (Lovrenović 2003: 235). Iakosenastojiočuvatidenttetjezikom,tmistmočuvanjemgubiseionajzajednički, heterogeni,bosanskohercegovački.Akose,dakle,teriječiizbacujuiizprivatnogagovora,u školudjecaiduodvojeno,imedijiseizbjegavajuakonisunanacionalnomjeziku,možda budućimgeneracijamagorenavedeneriječinebudurazumljive.„Akojejezikkućabitkaili nosilac ljudskost, kako se to obično kaže, razmislimo u kakvoj to kući živimo i s kojom mjerom ljudskost,kadjejeziknastaokaokomunikacijskosredstvo,anesredstvodis-komunikacije!” (Ivanković 2003: 252). BudućidaHrvatuBosniiHercegoviniimajudvostrukosloženiidenttet,onaj bosanskohercegovački i onaj hrvatski, zašto u jeziku ne bi ostala oba jednako prepoznatljiva i da oba jednako služe identfkaciji? Na takvoj svijest o vlasttom identtetu u Bosni i Hercegovini trebali bi radit svi, Hrvat možda i najviše, jer prihvaćajući samo jedan identtet, a ignorirajući drugi, zapravo se udaljavaju od Bosne i Hercegovine, i tako ju olako ostavljaju u rukama drugih. A udaljujući se od nje, udaljuju se od svoga potpunoga i prvobitnog identteta. 6.3 Mjesto bosanskohercegovačkih Hrvata u odborima koji odlučuju o standardizaciji jezika BudućidasubosanskohercegovačkiHrvatprihvatlihrvatskijezikkaostandardni, identfcirajusesnjim,izražavajusenjimeujavnojkomunikaciji.Stogabiseočekivalodai onisudjelujuuodlukamakojiseodnosenanjega.„Ipak,nidanasnesmijemozanemarit bosanskohercegovačkusastavnicuidabiknjiževnojezičnojedinstvobiloštoboljeosigurano, Hrvat iz BiH trebaju upozoravat normatvce i pisce normatvnih priručnika na svoje posebnost, ako ih ima, da bi one ušle u općehrvatsku jezičnu normu ...” (Babić 1997: 30). Vijeće za normu hrvatskoga standardnoga jezika osnovano je 14. travnja 2005. u Zagrebu. Zadaće Vijeća su vodit sustavnu skrb, raspravit aktualne nedoumice i otvorena pitanja, promicat jezičnu kulturu u pisanoj i govornoj komunikaciji, donijet rješenja u svezi s daljnjim normiranjem hrvatskogastandardnogajezikaisl.Vijećesesastojiod11članova,izsvihinsttucijakojese bave proučavanjem jezika u Republici Hrvatskoj. Nema člana/članova iz bosanskohercegovačkih hrvatskih kulturnih i znanstvenih insttucija, što znači da su svu jezičnu kompetenciju preuzeli stručnjaciizHrvatske,adosadseninajednojsjednicinijespominjaohrvatskijezikuBosnii Hercegovini. Tu se baš ne ostavlja prostor za upozorenja koja Babić spominje, a osim toga jezikoslovac poput njega ne bi trebao dovodit u pitanje („ako ih ima”) posebnost jezika bosanskohercegovačkih Hrvata kad se zna kako je heterogena njihova društvena stvarnost, pa i ona jezična. Godina II, Broj 2 169 izvan teme „Važno je dakle da se Hrvat u Bosni i Hercegovini drže hrvatske književnojezične norme, a to znači da se služe hrvatskim jezičnim priručnicima” (Babić 1997: 29). Dakako, važno bi bilo i kad bi u Hrvatskoj prepoznali važnost činjenice da bi „Hrvat u Bosni i Hercegovini morali napokon sami, svojom najboljom pameću, odlučit kojim će jezičnim putem ići” (Lovrenović 2003: 235). A od svega bi bilo najvažnije da to sami bosanskohercegovački Hrvat shvate. 7. JEZIČNI GLOBALIZACIJSKI PROCESI – BUDUĆNOST JEZIČNE SITUACIJE U BOSNI I HERCEGOVINI SviteoretčarikojisebavepitanjemjezikauBosniiHercegovinipredviđajunekirasplet situacije,štoznačidajedanašnjestanjesamoprivremenoiliprijelazno.Budućidajeziknije stabilan u vremenu i prostoru, njega će uvijek uvjetovat društveno-politčki čimbenici. Oni su uBosniiHercegoviniitekakosloženiipromjenljiviidajuzapravonasluttdaćeseijezična situacijauvjetovananjimamijenjat.Međutm,svepromjenekojesemoguočekivatvišene trebapromatratsamonarelacijiodnosaetničkihgrupauBosniiHercegovini,negoihtreba smjesttuširiokvirglobalizacijskihpromjenakojećesveintenzivnijezahvaćatitranzicijsko bosanskohercegovačko društvo. Za hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini Žanić predviđa tri moguća modela: HrvatucijelostidosljednopreuzimajustandardnijezikizHrvatske,štojezapravo1. aktualno stanje. Hrvat grade vlastt standardnojezični izraz. 2. Gradi se zajednički općebosanski standardnojezični izraz (Žanić 2007: 80 – 81). 3. Istu mogućnost ima i srpski jezik u Bosni i Hercegovini, a djelomično i bosanski koji je na putu izgradnje standarda. Trenutačnasituacijaukojojjejezikidenttetskimarkermoglabisepromijenitkadase nacionalizamstšailiusmjeripozitvnimstvarimaočuvanjavlastthkulturnihdobara,alii priznavanju i upoznavanju onih drugih i različith. No, možda globalizacija za koju kažu da je svijet pretvorila u „globalno selo” poveže i narode u Bosni i Hercegovini, zemlji koja ne zauzima ni 1 % toga sela. Ubrzanirazvojtehnologije,telekomunikacijskihuređajaiinternetaomogućujuprijenos isth informacija, zabave, spoznaja, i sl. u bilo kojem kraju svijeta. Multnacionalne kompanije omogućujukupnjuisthproizvodauistmtrgovinama.„Napokon,svipostajugovornici– zapravo konzument – univerzalnog jezika popularne kulture i reklame (Speaking ... 1997: 52; usp. Watson 1993: 13 prema Grbić 2004: 246). Govorimo, dakle, o popularnoj zapadnoj kulturi i engleskom jeziku koji je „postao globalno internacionalni jezik s dobrim izgledima da postane i globalni jezik budućnost” (Grbić 2004: 244). 170 Zagreb, 2009. Kada sve ono što čini globalizaciju uđe kroz široka vrata u Bosnu i Hercegovinu, možda dođe do većega povezivanja etničkih grupa i prestanu tendencije što većega razilaženja među njima. Tada će se trostandardno jezično uređenje teško oduprijet prevlast engleskoga jezika. Zašto bi primjerice međunarodna zajednica objavljivala službene dokumente na tri jezika, ili sve ostale insttucije, kad može jednostavno samo na engleskom jeziku, kao što je u nekim slučajevima dosad? Možda se mlađe generacije neopterećene ratnom prošlošću više ne budu htjele identfcirat sa sadašnjim standardnim jezicima, ili pojedinim leksemima, pa anglizmi budu idealna zamjena zato,neutralnavarijantazakojuseneveženijedanbosanskohercegovačkinarod.Zapadne zemljeradenaočuvanjusvojihjezikaodprevelikogautjecajaengleskogajezika,auBosnii Hercegovini još uvijek nema državne insttucije koja bi se brinula o jeziku. Takva situacija ostavlja puno prostora jezičnoj anarhiji, a prenaglašena simbolična funkcija jezika mogla bi odvest do zasićenjamlađihnaraštajakojimaćeširaidentfkacijas„globalnomkulturom”poslužitkao „sigurnije identfkacijsko utočište”. Međutm,globalizacijuslijediilokalizacija,a„procesomlokalizacijeserađajezična prilagodbateseutraženjuidenttetaskupinaponovnomožeusmjeritnasvojukulturu, tj.nasebesamu”(Grbić2004:250).Moždalokalizacija,akosedogodi,naglasakstavina bosanskohercegovačke komponente identteta koje su svima zajedničke, i uspostavi se otvoreniji oblikbosanskohercegovačkejezičnesituacije,ukojojbiseuspostavilaravnotežaizmeđu zajedničkihidentfkacijskihčimbenikaionihsvojstvenihsamojednojgrupi.Alisveidadođe do stvaranja zajedničkoga standardnoga jezika, naziv bosanski jezik zasigurno bi bio upitan jer je već sada dobio značenje kojim se identfciraju Bošnjaci, i mala je vjerojatnost da će ga ikada prihvatt Hrvat i Srbi, jer on za njih ima konotaciju unitarizma i negiranja nacionalnih obilježja. Akosenastavisadašnjitrendukojemseratvodinasvimpodručjima,uškolstvu, medijima,jezikuislično,štopotčeetničkočišćenjeiuposlijeratnomrazdoblju,dobivamo gotovoteritorijalnupodjelunatrinaroda,očemusetakođerotvorenogovori,lokalizacijabi mogla produbit razlike i pridonijet još većemu istcanju različitost i nacionalizma. Sve su mogućnost otvorene u slučaju da Bosna i Hercegovina doživi pomake u društveno- gospodarskimikulturno-obrazovnimpodručjima.Tobisemoglodogoditkadsepromijene statstkepokojimauBosniiHercegovini„premaneslužbenimpodacima,osnovnuškolunije završilo7,75%muškaracai22,1%ženauurbanimsredinama,16,3%muškaracai45,5% ženausuburbanimpodručjima,te24,7%muškaracainevjerojatnih47,5%ženaururalnim sredinama” (Gutalj prema Žanić 2007: 92). Tek tada će se moći očekivat jezična rješenja koja će zadovoljavat sve funkcije koje jezik ima u društvu, i uspostavit logičan odnos između komunikacijske i simbolične uloge jezika. „Lokalnisujezicičestooznačitelji‘autentčnost’,kojanijesamobitglobalnepovijest čovječanstva nego i egzistencije određene zajednice uopće. Jezični pluralizam u situaciji kad je svaki jezik označen vlasttom društvenom funkcijom, mogao bi bit dijelom budućnost ljudske vrste”(Grbić2004:250).Ihrvatskijezikostatćedijelombudućnostbosanskohercegovačkih Hrvata, samo je pitanje u kojoj će mjeri zadržat važnost identfkacijskoga čimbenika, ako znamo da je uloga jezika u procesu identfkacije relatvna i da su identfkacijski čimbenici promjenljivi, Godina II, Broj 2 171 izvan teme a procesima lokalizacije će se „događat pomaci i premještanja čimbenika identteta, pa će se identtet promijenit i redefnirat, a nikako nestat” (Grbić 2004: 250). 8. ZAKLJUČAK Identtetje,dakle,složenpojam,čijejenastajanjeioblikovanjeuvjetovanovremenskim iprostornimkoordinatama,društvenim,politčkim,ekonomskim,vjerskimipsihološkim uvjetma, iz čije interakcije i izrasta cjelovit identtet. Njega sačinjavaju objektvni i subjektvni čimbenici, koji su podjednako važni. Osjećaj je identteta individualan i posjeduje ga svaki pojedinac. Čovjek kao društveno biće ima urođenu potrebu za drugim ljudima, udruživanjem i pripadanjem kolektvu. Time se stvara zajedničkagrupailietnos,kojastvaravlasttakulturnaimaterijalnadobra,ikojojpojedinac pripada usvajajući njezine moralne vrijednost. Time se gradi i zajednički etnički identtet. Osobni identtet i identtet zajednice kojoj osoba pripada u stalnom su prožimanju i nadopunjavanju. Identtetsačinjavajupojediničimbenici,akojićebitvažnijiilinakojećeodređenagrupa stavit naglasak ovisi od njoj samoj. Jedan od važnijih identfkacijskih čimbenika svakako je jezik, koji osim svoje komunikacijske funkcije ima i onu simboličku kojom se govornici identfciraju. Takva je uloga jeziku pripisana u romantzmu, u vrijeme formiranja nacija i nacionalnih jezika. Koliko god uloga jezika u procesu identfkacije bila relatvna, jer se jezične granice često ne poklapajusnacionalnim,svakaposebnagrupaimaposebanodnosivažnostkojudajejeziku kao identfkacijskomu čimbeniku. U Bosni i Hercegovini jezik je postao važan identfkacijski čimbenik nakon devedeseth godina dvadesetoga stoljeća. Tada su se sva tri naroda izjasnila da govore nacionalnim jezicima, Hrvat hrvatskim, Bošnjaci bosanskim/bošnjačkim i Srbi srpskim. Jezik u Bosni i Hercegovini postao je sredstvo identfkacije, ali i diferencijacije od drugih. Takav status dobio je i hrvatski jezik. Obilježjejebosanskohercegovačkogateritorijaizrazitaheterogenost,štojeuvjetovalo dasvakaetničkagrupauzidenttetsvojstvensamosvojojgrupiimaionajzajednički bosanskohercegovački, multetnički i multreligijski. Ta se zajednička sastavnica identteta nakon devedeseth nastoji marginalizirat, a u tu svrhu treba poslužit i jezik. ZahvaljujućitomudanasjejezičnasituacijauBosniiHercegovinimeđunajsloženijimau Europi,iakosesvijezicitemeljenaštokavskomnarječjuistandardukojisunajvećimdijelom oblikovali franjevci Bosne Srebrene. Daytonski mirovni sporazum priznao je tri službena jezika, a tek 2002. godine sva tri jezika postala su službena na državnoj razini. Međutm, ravnopravnost još uvijek nije uspostavljena, postojinizpropusta,kaoštosuuobrazovanjuilimedijima,gdjesvinarodinemajupravona vlastt jezik. Hrvatistčuugroženostsvogajezika,aliimnedostaje„pozitvnoga”etnocentrizmada sagledaju i svoju odgovornost za položaj vlasttoga jezika. Simbolična uloga hrvatskoga jezika u Bosni i Hercegovini svela se na prihvaćanje svih jezičnih rješenja iz Hrvatske i nastojanje da se izbjegnu jezična obilježja koja su zajednička s druga dva naroda. 172 Zagreb, 2009. Obični govornik hrvatskoga jezika ne razumije razliku između standardnoga jezika i mjesnoga govora, pa se sve riječi koje su u standardnom jeziku obilježene kao „nepoželjne” svjesno počinju izbjegavat i u privatnoj komunikaciji, iako su prije bile dio nje. U želji za osiguranjem što veće ravnopravnost hrvatskoga jezika u Bosni i Hercegovini njegova je simbolična funkcija prenaglašena, a ignoriraju se bosanskohercegovačke komponente u njemu. AkosubosanskohercegovačkiHrvatprihvatlihrvatskijezikkaostandardni,ondaon treba bit za njih jezik javne komunikacije. Međutm, trebalo bi uložit truda da i oni sudjeluju uodlukamaonjegovojstandardizacijizastupajućisvojeosobitost,anedasamobezuvjetno prihvaćaju rješenja iz Hrvatske kako bi ispunili svoju „nacionalnu zadaću”. Trebalo bi poradit na edukaciji, ako nije prekasno, da ljudi shvate da njihovi prirodni govori nisu pogrešni ili manje hrvatski, i da se u njima, ako već ne može u standardnom jeziku, očuvaju obilježjabosanskohercegovačkekomponentejezičnogaidentteta.Usuprotnomdolazido apsurdne situacije u kojoj se Hrvat u želji da očuvaju svoj identtet udaljuju od svoga prvobitnoga identteta, a Bosnu i Hercegovinu prepuštaju drugima. Svi procesi u svezi s identtetom i jezikom koji se u budućnost budu događali više se neće moći smještat samo između triju naroda u Bosni i Hercegovini, nego u širi globalizacijski okvir koji će imat svoj utjecaj. Na kraju bi za bosanskohercegovačke Hrvate mogao vrijedit onaj savjet koji je u Andrićevoj priči Čaša dao fratar Nikola Granić: „Ovo je zemlja oskudna i uboga, tjesna i mrka, ni valija nije u njoj lako bit a kamoli raja i redovnik. U ovoj se zemlji jedna čaša vidi i bode oči kao najviša kula u nekoj drugoj. Kome je do toga da bude rahat i zenđil, nije mu se trebalo u njoj rodit i zafratrit. Ovdje se dram radost dušom plaća. A t sada idi i pitaj zašto je tako. Ili, još bolje, nit idi nit pitaj, nego sjedi gdje si i budi što si, jer je ludo ići i pitat drugog šta te boli, a mnogo pametnije sjedit i razgovarat sam sa svojom mukom.” Godina II, Broj 2 173 izvan teme LITERATURA Anić, Vladimir, 2006:1.Veliki rječnik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb. Babić,Stjepan,1997:HrvatskiknjiževnijezikuBosniiHercegovini,2.Jezik,45:29–34, Zagreb. Baotć, Josip, 2003: Standardni jezici štokavskog narječja,3.Bosna franciscana, 11: 237 – 244, Sarajevo. Brozović, Dalibor, 1999: Odnos hrvatskoga i bosanskoga odnosno bošnjačkoga jezika,4.Jezik, 47: 13 – 16, Zagreb. Dugandžija,Nikola,1998:Nedorečenostizavodljivostetničko-nacionalnogsindroma,5. Etčnost, nacija, identtet Hrvatska i Europa, 29 – 45, Zagreb. Greenberg,Robert,2005:6.JezikiidenttetnaBalkanu:raspadsrpsko-hrvatskoga,Srednja Europa, Zagreb. Grbić, Jadranka, 1996: Bosanski pluralitet i hrvatski identtet,7.Bosna franciscana, 4: 10 – 19, Sarajevo. Grbić, Jadranka, 1994:8.Identtet, jezik i razvoj, Insttut za etnologiju u folkloristku, Zagreb. Grbić, Jadranka, 1998: Jezik i govor kao komponente pripadnost zajednici (ogled o jeziku i9. identtetu), Etčnost, nacija, identtet, Hrvatska i Europa, 181 – 189, Zagreb. Grbić, Jadranka, 2004: Jezičniprocesi, identtet iglobalizacija,10.Narodna umjetnost, 41/2: 235 – 253, Zagreb. Heršak,Emil,1998:ZnačenjeetnosaioblicietčnostuEuropi,11.Etčnost,nacija,identtet Hrvatska i Europa, 13 – 27, Zagreb. Ivanković, Željko, 2003: Hrvatski jezik i književna praksa u BiH danas,12.Bosna franciscana, 11: 245 – 253, Sarajevo. Jurić-Kappel,Jagoda,2005:KnjiževnijezikusrednjovjekovnojBosni,13.JezikuBosnii Hercegovini, 81 – 104, Sarajevo – Oslo. Karamatć, Marko, 1994:14.Bosanski franjevci, Erasmus naklada, Zagreb. Kraljačić, Tomislav, 1991: Kalajeva jezična politka u Bosni i Hercegovini,15.Književni jezik u Bosni i Hercegovini od Vuka Karadžića do kraja austrougarske vladavine, 85 – 95, München. Lovrenović,Ivan,2002:16.BosanskiHrvat:esejoagonijijedneevropsko-orijentalne mikrokulture, Durieux, Zagreb. Lovrenović, Ivan, 2003: Identtet jezika – jezik identteta,17.Bosna franciscana, 11: 228 – 236, Sarajevo. Moore, Jerry D., 2002:18.Uvod u antropologiju: teorije i teoretčari kulture, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb. Mønnesland,Svein,2005:Odzajedničkogstandardadotrostandardnesituacije,19.Jeziku Bosni i Hercegovini, 481 – 524, Sarajevo – Oslo. Pranjković, Ivo, 2003: Temeljne osobitost hrvatske jezične povijest,20.Bosna franciscana, 11: 221 – 227, Sarajevo. Pranjković,Ivo,2005:Jezikbosanskihfranjevaca,21.JezikuBosniiHercegovini,227–258, Sarajevo – Oslo. Rihtman-Auguštn, Dunja, 1998: Etnički identtet – etnocentrizam – nacionalizam,22.Etčnost, nacija, identtet Hrvatska i Europa, 47 – 56, Zagreb. Šator, Muhamed, 2005: Jezična politka u vrijeme Austro-Ugarske,23.Jezik u Bosni i Hercegovini, 321 – 344, Sarajevo – Oslo. 174 Zagreb, 2009. Šipka, Milan, 2005: Standardni jezik i jezična politka 1918 – 1970,24.Jezik u Bosni i Hercegovini, 407 – 434, Sarajevo – Oslo. Vajzović,Hanka,2005:Savremenajezičkasituacija–komunikatvnaisimboličkafunkcija25. jezika, Jezik u Bosni i Hercegovini, 525 – 539, Sarajevo – Oslo. Zorić,Damir,1991:26.Nadgrobnispomeniciisimbolizamidentteta,Hrvatskoetnološko društvo, Zagreb. Žanić, Ivo, 2005: Hrvat, Hrvatska i bosanskohercegovačko jezično pitanje,27.Gordogan, 3(22): 69 – 88, Zagreb. Žanić, Ivo, 2007:28.Hrvatski na uvjetnoj slobodi, Fakultet politčkih znanost, Zagreb. www.ustanisud.org 1. 9. 2008. 29. www.ihjj.hr/dokument/OdlukaoosnivanjuVijećazanormuhrvatskogastandardnog30. jezika 4. 9. 2008. Godina II, Broj 2 175 izvan teme POSLJEDNJI VAPAJ STRIP-JUNAKA U HRVATA* Autor |Maja Rašić 1. UVOD V ećinijeljudizabavnijeprelistavatičitatzanimljiveiživopisnekombinacijeteksta i slika od monotonih stranica gusto ispunjenih isključivo tekstom. Tu nastupa plod sintezethdvajurazličithizražajnihsredstava:crtežaitekstakojisemeđusobno dopunjujuinadograđuju.Najvažniještonaskodstripaprivučeje,naravno,crtež,atekonda tekst. Kada se vrijednost stripa procjenjuje samo na osnovi teksta, lako se dolazi do ciničnoga zaključka da su stripovi slikovnice za polupismene. 1 Strip je desetljećima nepravedno smatran samodječjomzabavom,asestetskogajeaspektasmatranišundom.No,stripovinisuuvijek jednostavni, dječji, naivni i trivijalni, što su česte predrasude. Zapravo, oni najbolji nisu uopće. Autori stripa nerijetko u svojim stripovima odražavaju flozofske misli, stavove i isprepliću ih s radnjom i likovima. U novije se vrijeme počela uviđat jedna nova dimenzija cijeloga fenomena poznatoga kao deveta umjetnost. Koji je razlog tako maloj popularnost stripa u odnosu na druge umjetnost i skeptčnomu stavu većine prema stripu? Kada i iz čega je nastao strip? Od čega se sastoji strip? Kakav je odnos stripa i flma, animiranoga flma i slikarstva? Koji je razvojni put flma u Hrvatskoj i koji su najpoznatji stripovi? U ovom radu pokušat ću odgovorit na ta i još mnoga pitanja te analizirat strip od njegovih početaka pa sve do današnjega stanja. 2. OPĆENITO O STRIPU Štojestrip?„Crtežiidrugeslikesupostavljeneunamjernislijed,snamjeromprijenosa informacija i/ili izazivanja estetske reakcije u čitatelja.” 2 Hrvatska je riječ strip usvojena iz engleskoga jezika (comic strip = šaljiva traka). Amerikanci, koji su najviše polemizirali o teoriji stripa, shvaćaju pojam comic strip na dva načina – kao estetsku kategorijuikaomedij.Prvariječizizvornoganaziva(comic),kojudanaskoristeAmerikanci, nosiusebiestetskoznačenje,adrugariječtesintagme(strip)uhrvatskomjezikunosivažno *Ovajjeradnastao2008.godinekaozavršniradnapreddiplomskomStudijukroatologijenaHrvatskimstudijima Sveučilišta u Zagrebu, mentorica prof. dr. sc. Diana Vukičević-Samaržija. 1Radovanović, R. 1990. Putevi: strip. Forum. Novi Sad. 2McCloud, S. 2005. Kako čitat strip. Mentor d.o.o. Zagreb, str. 9. 176 Zagreb, 2009. obilježje medija. Razvojem stripa, tj. naglašavanjem njegovih literarnih karakteristka uvode se novi pojmovi kao što su comix i graphic novel (format albuma s tankim koricama). 3 Strip je vizualno sredstvo priopćavanja papirom na kojem su, grafčkim tehnikama, prikazane linija, boja i ploha. Jedna je od nekoliko osobitost stripa njegova vremenska dimenzija koja se ostvaruje nizanjem kadrova, što stvara sličnost između stripa i flma. Kadar je morfem stripovske forme, koji se montažnim postupkom povezuje u razgovjetnu cjelinu. U stripu najčešće istodobno postoji slika i tekst koji se uzajamno nadopunjuju, pojačavajući kreatvnidojam.Priličnojeteškoodreditodnosizmeđuslikaitekstajerjeonuvjetovan potrebamaradnjeizahtjevimastripovnogaizražavanja.Iakojepripovijedanjeustripu povjereno jednako tekstu koliko i crtežu, to ipak ne znači da strip bez teksta nije strip. Postoje mnogiprimjeriiizvanrednaostvarenjakojapokazujudaseovaoriginalnaumjetničkaforma može sastojat samo od niza slika. No, kombinacija kvalitetnoga crteža i teksta uzdiže strip do najvišega umjetničkoga doživljaja i forme. Razlikujemorealistčniikarikaturalnistrip.Realistčnistripjenajčešćeprožetozbiljnom tematkomiatmosferomtesuproporcijelikovaiokolinedosljednestvarnost,doktonije slučajukarikaturalnomstripu.Karikaturalnistripnaglašavaipreuveličavasmiješnasvojstva, osobine i karakteristke osoba i situacija. Iako je tematski i stlski naklonjen humoru, ne znači da karikaturalni strip ima manju umjetničku vrijednost od realistčnoga. Od žanrova je potrebno izdvojit: science fcton, pustolovni, povijesni, humoristčni, western, superjunački i horor. 3. ELEMENTI STRIPA TEMA – predstavlja ono o čemu se u stripu radi i tu pronalazimo jednu od mnogih sličnost s drugim literarnim žanrovima. TABLA – jedna cijela strana na kojoj su nekim redoslijedom raspoređeni i nanizani kadrovi. KADARILIVINJETA–okvirukojemsevizualiziranekaradnja.Oniseobičnonižuslijeva nadesnoiodozgopremadolje,iakosumogućaidrugačijarješenja.Predstavljajuosnovnu gradivnu jedinicu stripa, a više se kadrova montažom povezuje u razgovijetnu cjelinu. Vremenska se dimenzija stripa ostvaruje nizanjem kadrova, u čemu uočavamo sličnost između stripa i flma. Međutm, Winfried Nöth navodi kako u stripu možemo mijenjat veličinu, oblik te okvir kadra i tme naglasit nekakvu radnju. 4 Kadar je određen planom i rakursom odnosno pojmovima vezanim uz flmsku umjetnost. PLAN–određujeblizinuobjekatapremazamišljenojkameriiliokucrtača,tj.promatrača. 3Usp. www.stripovi.com (11. 3. 2008.) 4Usp. Nöth, W. 2004. Handbook of semiotcs. Ceres. Zagreb. Godina II, Broj 2 177 izvan teme Razlikujemo: krupni plan – glava čovjeka ispunjava cijeli kadar, a ostatak tjela se ne vidi bliski plan – poprsje čovjeka  srednji plan – cijeli lik čovjeka  total – ambijent veći od čovjeka: kuća, trg, planina itd.  detalj – neki dio, npr. oko čovjeka.  RAKURS − određujemo kut pod kojim zamišljena kamera ili oko crtača ili promatrača gleda prizor. Postoje gornji, donji i u razini promatrača. OBLAČIĆ−njimesenajčešćerješavasintezaslikeiteksta.Depresivnosestanjeprikazuje utamnomoblačiću,amislisedajuuserijamamjehurićakojipovezujuoblačićslikomkoji razmišlja.Zastripovekojinemajuoblačićekarakteristčnojedasekadardijelinavećuzonu slike i manju teksta. JEZIK − prema W. Nöthu jezik je stripa na neki način ograničen, što je uvjetovano masovnom publikom, ponajprije djecom, te malim grafčkim prostorom za dijalog i pripovjedne komentare. Sve to zahtjeva vrlo sažeto izražavanje koje potencira majstorstvo crtača stripova i scenarista jer oni nemaju na raspolaganju dodatni oblik izražavanja koji flm ima – zvuk. Posljedica ovoga je i leksikalizacija interpunkcijskih znakova, npr. -?- označavat će iznenađenje ili zbunjenost, a -!- pozornost. Strip je stvorio cijeli rječnik onomatopejskih riječi: WHAMM!, BAM!, WOW!, POW!, ZAP!, GLUG!, GRR! i sl. Onomatopejske su riječi i uzvici posebno kreatvne u stripu, npr. zzz će označavat spavanje ili dosadu, roar napad na nekoga, a gulp neku neugodnu situaciju – gutanje knedli. Možemo zaključit da strip ima vrlo specifčan diskurs. 5 WHAMMM!!!!!! LINIJA, PLOHA I BOJA − gradivni element vizualizacije u stripu koje analiziramo kao i druge crteže i slike. Element su povezani u kompozicije. OsemantcistripapišeiUmbertoEcoučlankuTumačenjeSteveaCanyonatenapominje kakostripkaosignifkantneneupotrebljavasamolingvistčketerminenegoiikonografske elemente jednokratnoga značenja. Temeljni element semantke za njega je konvencionalni znak oblačića, a ostali čine gramatku kadra. Odnos između susjednih kadrova ukazuje na postojanje specifčne sintakse ili, kako to Eco naziva, zakona montaže. 6 5Usp. Nöth, W. 2004. Handbook of semiotcs. Ceres. Zagreb. 6Usp. Eco, U. 2006. Tumačenje Stevea Canyona. Život umjetnost. Časopis za suvremena likovna zbivanja. 78/79−06. Insttut za povijest umjetnost. Zagreb. 178 Zagreb, 2009. Slika 1 - primjer neverbalne komunikacije u stripu 4. NEVERBALNA KOMUNIKACIJA Geste, mimika, govor tjela i ostali oblici neverbalne komunikacijegrafčkisuoblikovani.Neverbalnom komunikacijom,tj.jednimnjezinimpodručjembavi se proksemika. Proksemika je znanstveni termin kojim označavamoudaljenostdvajutjela,tj.dvijuosoba kojekomuniciraju.Fresnault-Deruelle 7 proučavaoje dimenzije prostora u stripu te uveo pojam proksemičkoga koda − vizualni, akustčni i taktlni (osjetni). Vizualnijekodvezanuzkadarpagovorimoo planuirakursu(perspektvi).Akustčnisekododnosi naoblačićeustripu,tj.naonoštonamoudaljenost komunikanatagovoriveličina,oblikoblačićailismjer strelice isth. Razne akustčne ekspresije možemo prezentrat i slovima, npr. ako lik glasno priča ili se dere, to će bit naglašeno većim i masno otsnutm slovima. Glasnoća se zvuka ili govora može označit i interpunkcijom (uskličnicima). Taktlnostsedočaravavizualnimmetaforamapaće,primjerice,srce(podutjecajem zapadnjačke pop-kulture) označavat zaljubljenost ili ljubav. Da bi se prikazao pravac kretanja, prisutnesuspeedlines.Ponekadseobrisinekeosobeilipredmetanalazeizanjihkakobise iniciralo kretanje. Zabrinutost se najčešće označava kapljicama znoja koji se obilato slijeva s lica junaka,asanseoznačavapiljenjemdrvetauoblačićuilisvimapoznatmZ-Z-Z-Z-Z.Psovkese izražavaju zvjezdicama, kosturskom glavom, tamnim oblakom i munjom. Ideju sugerira upaljena žarulja iznad glave. 5. POVIJEST STRIPA 5.1. Protostripovi Oblikemodernogastripamožemopronaćinazidovimapećina AltamireiLascauxa,nagotovosvakomegipatskompapirusuilifrizu antčkihvaza,čakinakršćanskimoltarnimpostoljima.Romaničkei gotčkefreskesloženeuslijedutakođermožemospomenutuovom kontekstujersvojomkoncepcijompodsjećajunastrip.No,iakot crteži, freske, tapiserije i frizovi sadrže neke elemente i oblike stripa, nemožemoihnazvatpravimstripovima,protostripovima.Prve protostripove nalazimo u Sumerana, Egipćana, antčkih Grka i Rimljana u prizorima iz mitologije, legendiisvakodnevnogaživota,kojiprikazujufuidnusnagulinijaupojednostavljenim, stliziranim crtežima. Kao primjer u razvoju stripa teoretčari s pravom istču Trajanov stup. Taj se obelisk, podignut 7Usp. Nöth, W. 2004. Handbook of semiotcs. Ceres. Zagreb. Slika 2 - Trajanov stup Godina II, Broj 2 179 izvan teme između 106. i 113. godine u čast imperatorova pobjedničkoga pohodaprotvDačana,odlikujezadivljujućomvisinomod 38metaraispiralnomreljefnomtrakomkojapokrivacijelu površinu. Odličan je primjer protostripa jer autor izuzetnom vještnomspajaključnescenesdramatčnimdetaljima. SrednjovjekovnodjelopoputtapiserijeizBayeuxatakođer nalikuje na ono što danas nazivamo stripom. U 58 sekvencija opisuje se normansko osvajanje Engleske tako da je tekst na latnskome utkan iznad slike. Svojimnaratvnimideskriptvnimnačinomoblikovanjaprototphrvatskogastripavalja potražit u slici Celestna Medovića Splitski sabor (održanom u 10. stoljeću u katedrali), prikazu s nizom naivnih anakronizama kao što su gotčki svijećnjaci, renesansni oltari, barokna jezuitska odorailiusliciOtonaIvekovićaPoljubacmirahrvatskihvelmožakraljuKolomanu. 8 Evokaciju stripa izazivaju i ilustracije hrvatskih i slovenskih knjiga, tskanih u razdoblju reformacije, objavljene u knjizi Biblija priprosth Milana Pelca. Preuzete su iz katekizamaiBiblije.Svojomformom ifunkcijomodražavajureligijskei društvene teme 16. stoljeća. 9 Gutenbergovizumtskarskoga strojanajvišejeutjecaonapojavu stripa. Izumom tska umjetnička forma postajedostupnijaširemukrugu ljudi premda u ono doba većina ljudi sebinijemoglapriušttbilokakvu tskovinu. Važan doprinos razvoju stripa predstavljaju slikane priče u 6 grafka engleskoga slikara Williama Hogartha iz 18. stoljeća nazvane Život bludnice (The Harlot’s progress). Izlagane su kao serija slika koje prikazuju socijalno snažno osviještenu priču bogatu pojedinostma, a osmišljene su tako da se promatraju jedna za drugom u slijedu. OcemmodernogastripamožemonazvatRodolphea Töpfera. Njegove su satričke priče u slikama nastale sredinom 19. st. u Njemačkoj, a uključivale su karikaturu i okvire kadrova te prvu međuovisnu kombinaciju riječi i slika. 10 Bio je švicarski slikar i književnik koji je prvu priču u slikama Dr. Faust (1827.) napraviokaoparodijunaknjiževnodjeloFaust.Njegovisu najpoznatjiradoviduhoviteilustriranepričepodnazivom 8Usp. Ivančević, R. 1993. Umjetničko blago Hrvatske. Motovun. Zagreb. 9Usp. Pelc, M. 1991. Biblija priprosth. Insttut za povijest umjetnost Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb. 10Usp. McCloud, S. 2005. Kako čitat strip. Mentor d.o.o. Zagreb. Slika 3 - tapiserija iz Bayeuxa Slika 4 - prototipovi hrvatskoga stripa - Medović Splitski sabor i iveković Poljubac mira hrvatskih velmoža kralju Kolomanu (1102.) Slika 5 - The Harlot’s progress 180 Zagreb, 2009. Povijest tska. Gustave Dore ilustrator je velikih tema svjetske literature. Izradio je seriju od 447 crteža u kontnuiranoj formi. Bila je to serija Povijest svete Rusije. Izvanredni su i njegovi kasniji radovi, ilustracije Biblije i Božanstvene komedije. Zarazvojjemodernogastripaodneprocjenjivogaznačenjaipojavaprvihsatrično- humoristčnih časopisa u kojima su redovito izlazili radovi Oberlandera, Buscha, Spitzwega, Illea iostalih.MaxundMoricnajznačajnijejedjeloWilhelmaBuscha,atemasunestašlucidvaju malih vragolana. Djelo je prvi put objavljeno 1865. godine u njemačkom časopisu Leteće novine. DiogenizlidječaciizKorintajošjejednoznačajnodjelotogavelikogmajstora.UzTöpfera, Dorea i Buscha, značajan je i Georges Colomb, osnivač francuskoga stripa. Razvoj tskarske industrije obilježio je 19. stoljeće. Uporaba brzih tskarskih strojeva i strojeva za izradu papira omogućila je jefin i pristupačan tsak te se počinju radit ilustrirani romani u nastavcima. Strip kao komercijalno jamstvo uskoro osigurava bolju prodaju i veće traže. Zbog pojave višebojne rotacije u novinskim se nedjeljnim dodacima američkih listova (Sunday Comic Sectons) objavljuju komične anegdote okružene karikaturalnim crtežom. Izlaženje je satrično- humoristčkih listova važno za razvoj tska. Riječ je o Charivari u Parizu, Punch, Ally slopers`s half holiday,Comicscuts,IllustratedchipsuLondonuteFliegenderblateruNjemačkoj.USAD-u suizlaziliJolyJoker,ComicMonthly,BudgetoffuniPunchinello.Stanjejebilosličnoubivšoj Jugoslaviji pa je u Novom Sadu izlazio Komarac, a u Varaždinu Podravski jež. 5.2. Moderni strip Izvorni potcaj za rađanje modernoga stripa nije došao od umjetnika, negoodizdavačakojisuuvidjelikomercijalnuvrijednoststripa.U borbizačitateljedvajunovinskihmagnataJozephaAlbertaPulitzerai WilliamaRandolphaHearstavidiseprivlačnoststripazačitatelje.Taj je sukob rezultrao komercijalizacijom stripa. Kupnjom četverobojnoga rotacijskogastrojaPulitzerusvomlistuNewYorkWorldpočinje objavljivatstripoveuboji.UpravojetucrtačRichardFeltonOutcalt počeoobjavljivatanegdoteodjeciizirskoganaseljanaManhatanu gdje je glavni lik bio jednozubi ćelavi dječak u noćnoj košulji. Odjećadječaka,kojajebilauglavnomplava,crvenailizelena,poslužilajeautoruza ispisivanjepodrugljivihiciničnihporuka.Dotadjetehnikatskavećbilausavršena,alisu postojali problemi sa sušenjem žute boje koja se zatm posvuda razmazivala. U Pulitzerovoj su tskari odlučili isprobat novu tehniku na osnovi sušila za boju na spavaćici toga dječaka pa je 5. 1. 1896. nastao Yellow kid (Žut dječak). Povjesničari se uglavnom slažu da epizoda The Great Dog Show In McGoogan Avenue (Veliki pseći cirkus u McGooganovoj aveniji), objavljena 16. 2. 1896.označavapočetakmodernogastripa.IstegodineHearstobjavljujenedjeljnidodataku bojina8stranicakojinazivaAmericanHumoristgdjejetakođerosvanuoŽutdječak.Hearst jeosimOutcaltakojegajenagovoriodanapustWorld,angažiraoidrugepopularnecrtače. PulitzerseniježelioodrećiŽutogadječaka,nakojegajeidobiopravonakonmnogosudskih Slika 6 - Žuti dječak Godina II, Broj 2 181 izvan teme sporova. Hearstov je odgovor na to bilo potkupljivanje cijeloga osoblja Worlda. Obasučasopisa,HearstoviPulitzerov,WorldiJournal,započeliborbuokopravana objavljivanjeŽutogadječakapatakoidanasnazivžutaštampasimboliziranovinarsku beskrupuloznost i senzacionalizam. Tako je strip ni kriv ni dužan postao prauzrokom jedne od najvećih pošast suvremenoga novinarstva. 11 Prema Žutomu dječaku nazvana je i poznata strip- nagrada. Objavljen je i album stripova (comic book) Žutoga dječaka, za koji se smatra da je prvi takav. Međutm, ttulu tvorca prvoga albuma stripova mogli bismo prepustli Töpferu koji svoje duhovite ilustrirane priče Histoires en Estampes prvi objavljuje u toj formi. Hearst je oko sebe okupio brojne cijenjene crtače te je osnovao i prvu agenciju za distribuciju stripova. Otada se stripovidistribuirajunasvekontnenteipostajusastavnidiomnogihlistova,NewYorkTimes i Wall Street Journal bili su jedini američki listovi koji nisu objavljivali strip. I prvi su animirani flmovirađenipodokriljemHearstatesuoživjelitadanajpopularnijelikovestripa.Novi umjetnički izraz prihvaća i devetnaestogodišnji Hearstov crtač Rudolf Dirks, kreirajući jedan od najljepših stripova za djecu – Katzenjammer Kids. Osnovna se fabula oslanja na Buschov Maks and Morris, najstariji strip koji se i danas proizvodi. Evolucija modernoga stripa dobila je veliko ostvarenje 1905. godine u obliku Maloga Nema (Litle Nemo). U20.st.stripdoživljavarenesansutenastajunajreprezentatvnijadjelaoveumjetnost, primjerice Princ Valiant Harolda Fosterat, Corto Maltese Huga Prata ili Alan Ford Maxa Bunkera, koji je nedavno posjeto Hrvatsku. 6. STRIP JE PRODUKT ŽIDOVA I TREBA GA ZABRANITI! 12 Ovo su riječi Goebbelsa, šefa Hitlerove propagande izrečene 1939. godine. Tako je i bilo, strip je zabranjen zbog izravnih antfašistčkih poruka. Mussolini također zabranjuje sve stripove u Italiji osim Miki Mausa,kojiponjegovumišljenjunijebioopasan.Tajistbezazleni mišpostajemaskotapoljskimpartzanima.Stripovisurefeksija vremena u kojem živimo i to isto vrijeme u kojemu živimo uvlači se među kadrove stripa. 13 7. STRIP I FILM Netko je duhovito primeto da strip nije ništa drugo do zaleđeni flm. 14 Nastanakflmaiekspanzijastripadogodilaseuotprilikeistomrazdoblju,tj.1890-ih.No, rođenjemseflmasmatra1895.godina,dokstripsežeudavnuprošlost.Filmjedodanas 11Usp. www. likovna- kultura.uazg.hr/strip (12. 3. 2008.) 12Tomić, S. 1985. Strip, poreklo i značaj. Forum. Novi Sad. str. 28. 13Isto. 14 Radovanović, R. 1990. Putevi: strip. Forum. Novi Sad. str 21. Slika 7 - Kritika nacizma i fašizma kroz strip 182 Zagreb, 2009. iznjedrio velike klasike i široko popularna remek-djela, dok su strip-klasici i remek-djela ostali u sjeni, prilično samozatajni i poznat jedino velikim obožavateljima. Kao i flm, s kojim ima mnogo zajedničkoga, strip je sinteza slike i riječi. Osim u kompoziciji i strukturi flm i strip kao vizualni mediji koriste sličan način izražavanja. S obzirom na to da se smatraju vršnjacima, teško je reći što flm duguje stripu i obrnuto. Suvremeni se strip-stvaraoci služeflmskomterminologijompagovoreomontaži,krupnimplanovima,kadriranjuitd.Iako se ne čini tako, strip ima i prednost u odnosu na flm. Dok na flmskom platnu kadar nastaje i nestaje iz sekunde u sekundu, strip dopušta čitatelju da se na njemu zadrži koliko mu je potrebno i da se vrat na njega kad mu je potrebno. Tako je ono što je smatrano nedostatkom stripa prešlo unjegovuprednost.Stripjedonionovetehnikeflmukojesu,prvoviđenenastripu,kasnije korištene i na flmu. Strip nije flmu ustupio samo svoje tehnike nego i svoje junake. Najpoznatji primjeri su: FLASH GORDON • SUPERMAN • CONAN • Nijesamostripposuđivaosvojelikoveflmu,negoi obrnuto.CharlieChaplin,BusterKeatoniBenTurpin samo su neki flmski likovi uhvaćeni u kadar stripa. Oodnosuflmaistripananašimprostorimapisala jeiVeraHorvat-PintarićusvojojstudijiAutorskistrip zagrebačke škole gdje, između ostaloga čitamo: „Općenito usporedbeizmeđudatumajavljanjapojedinihstripovai Slika 8 - Flash Gordon - strip i film Slika 9 - Superman - strip i film Slika 10 - Conan - strip i film Godina II, Broj 2 183 izvan teme istodobnog kinematografskog repertoara u Zagrebu pokazuju zanimljive podudarnost to više što novi flmovi vrlo brzo (ponekad nakon svega nekoliko tjedana) stžu u Zagreb. Tako na primjer, tri mjeseca nakon što je u travnju 1935. godine u kinematografu Građanski s golemim uspjehom prikazivanvele-flmKingKong,flmočudovištuizmalajskedžungle,tjednikOkopočinjes objavljivanjem stripa Plijen demona džungle, kojega je scenarij rađen prema flmskom scenariju. IlinakonštoukinematografmaigraPopajiliMickey,iststripjavljaseuOku,Novostmaili Mickey stripu. Učestalost pojedinih žanrova na kinematografskom repertoaru i stripu pokazuje kakoseobamedijaobraćajuistojpublici.Takoudobapovećanogbrojapustolovnihflmova, flmske fantastke, krimića, vesterna, njihov broj raste i u stripu.(…) Zagrebačka kinematografska publikamoglajenaekranimagledatbrojne,tadapopularne,vesternekojisusereklamirali kao flmovi luđačkog tempa, pustolovni veleflmovi kao flmovi o junaštvima i ljubavi na divljem zapadu. Samo u toku 1935. godine prikazuje se Tajanstveni jahač, Otmičari, Prerija u plamenu, Paklenijahač,Tajnazlatnogrudnika,Uimezakona,Crvenijahač,Prerijskivuci,Jahačirumene kadulje, Glas krvi, Straža na granici, a početkom 1937. godine na našim ekranima daje se Bufalo BillurežijiS.B.deMila.StogajeirazumljivodanakonštoseuNovostmapočetkom1936. godine,pojavionašprvivestern-stripTrojicaumraku,idućihnekolikogodinavestern-stripovi postajuomiljenoštvoisvebrojnijižanruproizvodnjistripa,kakoudnevnimnovinamatakoi uzasebnimsvescimaMickeystripa(…)Tepodudarnostizmeđukinematografskogprogramai stripa nisu beznačajne. Naprotv, praćenje isth žanrova u mediju flma i mediju stripa samo je moglopridonijetiboljemprijemu,ijednogidrugogkodtzv.širokepublike.Međutm,bliske veze između ta dva medija očituju se i u samom stvaralaštvu na području našeg stripa, a isto nam tako one objašnjavaju veliku i dugotrajnu popularnost Maurovićevih vestern-stripova, koji su u to vrijeme kao i poslije nadmašili po tome sve strane stripove.” 15 8. STRIP I ANIMIRANI FILM Stalnainterakcijastripa iflmastvorilajenovuumje- tničku formu – animirani flm. Prvianimiraniflmovipreuzi- maju od stripa brojne tehnike imotve,alii,poputflma, najpopularnijelikove.HansandFritz,Snoopy,Popaysamosunekiodnjih.Slučajjeobrnuti onda kad je riječ o animiranom flmu. Mnogi su crtći svoje junake posuđivali stripu. Miki Maus, PajoPataksamosunekiodanimiranihflmovačarobnjakacrtanihflmovaWalteraEliasaDi- sneyja. 9. STRIP I SLIKARSTVO Strip kao oblik slikarstva ostavio je najveći trag u pokretu poznatom pod imenom pop-art. 15Horvatć-Pintarić, V. 1974. Autorski strip zagrebačke škole. Mogućnost. Split. Slika 11 - Junaci srtipa i crtanoga filma - Popye, Snoopy, Felix 184 Zagreb, 2009. Taj je termin 1954. godine prvi upotrijebio Lowrence Allowaykojigajedefniraokaoumjetnostbaziranu naproizvodimamasovnihmedija.Najprijesejavlja uLondonu,alisenjegovalikovnagrađavelikim dijelomoslanjalanaameričkasredstvamasovne komunikacije,kojasunakonDrugogasvjetskoga ratapreplavilaEnglesku.Mnogistvarateljinovog realizma, kako se ponekad naziva pop-art, prihvaćaju strip kao neiscrpan izvor slikarskih sadržaja. Jedan od začetnika američkoga pop-arta Jasper Johns naslikao je 1958. Hemlinova Alleyja Oopa, a Andy Warhol je 1960. godine dobio odlične kritke za slikarsku kreaciju Dicka Tracyja. Roy Lichtenstein, jedan od najistaknutjih stvaratelja pop-arta, također je inspiraciju potražio u stripu. Njegov je najpoznatji blow-up Djevojka za klavirom, uvećani kadar stripa. 16 10. TRI SVJETSKA ŽARIŠTA Danassesvjetskotržištestripadijelinatrinajvećainajvažnijasrazličitmstlovimai tradicijom. 10.1. Francuska/Belgija Oduvijeknjegujeumjetničkustranustripa,anakon1960-ihgodina iusponastripazaodraslebandedesinee(kakooninazivajustrip) postala je prava umjetnost. Francuski je strip obično u formatu albuma sčetrdesetakvelikihstranicastvrdimkoricamaikvalitetnimpapirom. Autori stripa imaju mnogo veći status nego u Americi i Japanu, dapače, smatraju se umjetnicima. Najslavniji je autor Herge (Tintn). 17 10.2. Japan Najmlađe, ali i najveće žarište. Japanski stripovi zvani manga čine 40 %ukupnogatskanogmaterijalauJapanu.Svakimjesecizlazioko350 stripovskih magazina i 500 stripova. Izdaju se u svescima od dvjestotnjak stranica (tankoubon), a nije neobično da serija dosegne i 10 000 stranica. Zato se u japanskom stripu najviše pazi na radnju, dok je crtež sporedan. PosebanjefenomenDoujinshi,velikotržišteamaterskihstripova. Najveće je japansko ime stripa Osamu Tezuka (Astro Boy, Blackjack). 10.3. Sjedinjene Američke Države Stvorile su masovnu potrošnju stripova kroz ideju superjunaka poput Spidermana, Supermana i dr., koja i danas čini osnovu američke industrije stripa.Najjače strip- 16Usp. Tomić, S. 1985. Strip, poreklo i značaj. Forum. Novi Sad. 17Usp. www.wikipedia.org/wiki/strip (12. 3. 2008.) Slika 13 - Djevojka za klavirom Slika 12 - Dick Tracy Slika 14 - Tintin Slika 15 - Manga Godina II, Broj 2 185 izvan teme kućesuMarveliDCComics,anajboljicrtačibraćaHernandez,Simon Bisley,FrankMilleriAshleyWood.Postojioštrarazlikaizmeđucomics, koji se prodaju u tankim izdanjima od dvadesetak stranica i smatraju se razbibrigom i graphic novels, koji imaju format albuma, obično s tankim koricama i pretendiraju na status umjetnost. 11. NAJPOZNATIJA DJELA Art Spiegelman −•Maus Peter O`Donell −•Modesty Blaise Alan Moore −•Watchmen • • • Slika 16 - Spiderman 186 Zagreb, 2009. Alan Moore −•V for Vendeta Alan Moore • − Batman: The Killing Joke Berardi i Milazzo • − Ken Parker Hermann Ipen • Krajemsedamdesethbiojejedanodnajvećihmo- dernihautorastripa.„Zavrijemecijelogsvogprofesio- nalnogradanastripu,Hermanjeuglavnomimaodvije usporedneserije.Ritammujebiozačuđujući:prosje- čno dva albuma godišnje. Pomnožimo li to sa 25 godina, kolikojeonutomposlu,dobitćemobrojkuodnekih pedesetakalbuma,štojezastrašujućevelikacifra.Ona koja nije često dosezana u stripu.” 18 ZavrijemeradanaJeremiahiHermannpočinje 18Radovanović, R. 1990. Putevi: strip. Forum. Novi Sad. str. 54. Slika 17 - Hermannova ilustracija posvećena njegovu dolasku u Zagreb Godina II, Broj 2 187 izvan teme naslovne stranice crtat na platnu slikarskim tehnikama, što ih je činilo još privlačnijima. Hermann Ipen −•Comanche Hermann Ipen −•Jeremiah Hugo Prat − • Corto Maltese Magnus i Bunker −•Alan Ford 188 Zagreb, 2009. 12. RAZVOJ STRIPA U HRVATSKOJ PrvimsehrvatskimstripomsmatraVjerenicamačaAndrije MaurovićakojijeobjavljenučasopisuNovost1935.Uiscrpnoj studiji o Maurovićevu radu Vera Horvat-Pintarić, između ostaloga, istče:„NjegovprvistripVjerenicamača,kojiuNovostmaizlazi od svibnja do srpnja 1935. godine, i kojega ist dnevnik najavljuje kao roman u slikama, već pokazuje s kolikom vještnom Maurović stvara slikovne sekvencije. Dok se u tekstu ispod slike odvija dosta opširnapričaoplemićkimintrigamaizfrancuskepovijest,uslici Maurovićsažimljeioslikovljujesamotpične trenutke,kojibašposredstvomslikepostaju dubokodojmljivi.Figureiprizorecrtana načinsvojihtadašnjihnovinskihilustracija pasucrno-bijeliodnosipostgnutpažljivim osjenčavanjem u olovci. Ali već tada uvodi on u slikovnu priču tri različita formata stripovne slike,trirazličitaplana–bliži,srednjiipanoramski,aučinakpojačavaizmjenomrakursa.Ta sekvencijalna vizualna dinamika, bitno svojstvo Maurovićeva stripovnog jezika, očevidna je već u prvom njegovom stripu.” 19 S radom počinju i braća Neugebauer, ali se u to vrijeme tek počinje formirat ideja stripa na našim područjima i do kraja Drugoga svjetskoga rata nije bilo značajnijih pojava. Dječji pjesnik i ilustrator Jovan Jovanović – Zmaj objavio je u Novom Sadu prvi broj Komarca. S Podravskim ježom,pokrenutmistegodineuVaraždinu,predstavljanajstarijijugoslavenskisatrično- humoristčni list. 20 12.1. Poslijeratno stanje Završetkom Drugoga svjetskoga rata 1945. godine i hrvatska je strip-scena, koja se tada tek formirala, pretrpjela promjene i gubitke. Godine 1943. poginuo je u ratnoj operaciji scenarist FranjoFuisu,abraćaNeugebauerprivremenoprestajuraditnastripuiokušavajuseuizradi crtanogaflma.Stripomseodcijeleprvegeneracijeumjetnikajedinonastaviobavitnjegov pionir, Andrija Maurović. Već krajem 1945. godine, u listu Novi svijet, Andrija Maurović objavljuje svoj prvi poslijeratni strip Mrtvački brod. U osječkom listu Glas Slavonije pojavio se u približno istovrijemeijedanodbudućihpredstavnikatakozvanedrugegeneracijehrvatskogastripa– Borivoj Dovniković. To je bilo sve jer u Hrvatskoj u to vrijeme nije bilo ni jednoga strip-izdanja, a bilo ih je jako malo i u cijeloj Jugoslaviji, u čijem je sastavu Hrvatska tada bila. Godine 1946., 5. siječnja, u beogradskom je časopisu Borba objavljena vrlo oštra kritka o ponovnom javljanju stripa u društvu. Taj je članak pokrenuo lavinu vrlo oštrih osuda stripa i nije prošlo puno vremena kada je strip proglašen nepoželjnim u poslijeratnoj Jugoslaviji. Uvršten je 19Horvatć-Pintarić, V. 1974. Autorski strip zagrebačke škole. Mogućnost. Split. 20Usp. htp://comics.cro.net/hrstr2.html (20. 5. 2008.) Slika 18 - Andrija Maurović - otac hrvatskoga stripa Slika 19 - Vjerenica mača Godina II, Broj 2 189 izvan teme na popis zabranjenih stvari pod izlikom da je kapitalistčki otrov koji kvari jugoslavensku mladež te je ukinut. 12.2. PONOVNI POVRATAK STRIPA Slijedipotpuninestanakstripa.Proćićečetrigodinedopromjenepolitčkesituacijeu državi i strip će se ponovo počet objavljivat, najprije u raznim omladinskim listovima, a poslije iuspecijaliziranimizdanjima.Stripseponovnojavlja1950.zahvaljujućiAndrijiMauroviću. IstodobnoseokohumoristčnogalistaKerempuhokupljagrupakojazapočinjeradnaprvom hrvatskomdugomcrtanomflmu.EkipusupredvodilabraćaWalteriNorbertNeugebauer, BorivojDovniković,VladimirDelač,IsmetVoljevicaiOtoReisinger.Zatovrijemeneumorni MaurovićcrtaMeksikanca(poadaptacijiromanaJackaLondona),zatmOpsadukojaima povijesnu tematku i nekolicinu westerna. Godine1952. počinjuizlazitprvi strip-listovi, a zagrebačka kućaVjesnik pokreće zabavnik Petko. U njemu su uskoro objavljeni novi nastavci Gladnoga kralja braće Neugebauer, novi radovi VladimiraDelačatedebitantskiradoviOtaReisingera.UtosevrijemeBorivojuDovnikoviću, MarceluČuklijuiVladimiruDelačupridružujuOtoReisinger,IvicaBednjanecibudućivelikan hrvatskoga stripa – Julio Jules Radilović. Ta će grupa autora kasnije postat poznata kao druga generacija autora hrvatskoga stripa. Godine 1953. braća Neugebauer objavljuju dva realistčna stripa–Prviljudinamjesecu(premaadaptacijiromanaOrsonaWellsa)iwesternRoyThorn. Međutm,javljase,poredradovadomaćihautora,iuvoznoremek-djeloHalaFostera–Princ Valiant. Uvoz jednoga od najkvalitetnijih i najpoznatjih stripova svih vremena pokazuje dobar ukus i visok kriterij domaće strip-scene u to vrijeme. Zabavnik je Petko doživio kraj 31. prosinca 1953.godine.,nakonosamnaestmjeseciuspješnogaizlaženja.NaslijediogajezabavnikMiki Strip koji se ugasio brže od svoga prethodnika 1954. godine. 21 12.3. Razdoblje Plavoga vjesnika Samo2tjednakasnije,1.listopada1954.godine,pokrenut ječasopisPlavivjesnik,kojisesmatranajznačajnijimizdanjemu povijest hrvatskoga stripa. ZnačenjejePlavogavjesnika,popularnozvanogaPlavac,bilo u okupljanju velikoga broja domaćih autora i objavljivanju njihovih djela(objavljenojeoko180cjelovithostvarenja),uizvanredno uspostavljenomodnosuizmeđutekstualnihistripovnihpriloga teugrafčko-likovnojizvedbičasopisakojajebilanazavidnoj razini. Osim ovih značajki Plavac je imao vrhunski izbor inozemnih stripova, izvrsne kontakt-rubrike i reportaže te je posredstvo brojnih konkursazacrtačeiodličnovođenuškolustripa.Tasumuobilježjatakođerpriskrbilajednu iznimnovažnuodgojnuiobrazovnuulogu.IakoprvibrojeviPlavcanisunagoviještaliblistavu budućnost, postupno su se oko njega okupljali autori kao što su Maurović, braća Neugebauer, 21Usp. htp://comics.cro.net/hrstr2.html (20. 5. 2008.) Slika 20 - Plavi vjesnik 190 Zagreb, 2009. DovnikovićpaiRadilovićkojijesascenaristomZvonimiromFurtngerompredstaviohvaljeni serijalKrozminulastoljeća.U1960-imPlavivjesnikulaziusvojenajblistavijerazdobljeu kojem je dosezao nakladu od čak 170 000 primjeraka. Tih se godina konačno okupila autorska grupa koja je već duže vrijeme predstavljala jezgru hrvatskoga stripa. Za Plavi su vjesnik u tom razdoblju radili crtači Andrija Maurović, Walter Neugebauer, Jules Radilović, Žarko Beker, Borivoj Dovniković,VladimirDelač,OtoReisingeriZdenkoSvirčić.Odscenaristasuutovrijemeza Plavac radili Norbert Neugebauer, Marcel Čukli, Zvonimir Furtnger, Nenad Brixy, Rudi Aljinović i Mladen Bjažić. Ta je grupa autora do kraja 1966. objavila 130 cjelovith radova. Nakon 1966. godine počinje postupno raspadanje Plavoga vjesnika koje je usko vezano uz odlazak velikoga brojaautorasastrip-scene.Krajem1969.godinegotovosviautori,osimbraćeNeugebaueri Julesa Radilovića, prestaju s radom na stripu. Andrija Maurović povlači se u višegodišnju osamu i askezu, Žarko Beker posvećuje se grafčkomu dizajnu, Borivoj Dovniković crtanomu flmu dok Oto Reisinger nastavlja rad na karikaturi. Početkom 1968. godine umro je Vladimir Delač, a Svirčić i Bjažić defnitvno napuštaju strip. Scenarist Furtnger, Aljinović i Čukli će se povremeno vraćat radunastripu.NakonpotpunogaraspadaPlavogavjesnikapočetkom70-ihgodinanastupit ćebesplodnorazdolbljenastrip-sceni.Nestanakprveigotovocijeledrugegeneracijeautora hrvatskoga stripa uzrokovat će veliku prazninu na domaćoj sceni koju mogu ispunit jedino novi, svježi domaći autori. No, proći će nekoliko godina prije nego se nešto važnije počne događat s domaćim stripom. U međuvremenu su se uvozila jefina i nekvalitetna izdanja iz inozemstva, štojepredstavljalopotpunoneopravdanekonomskipothvat.GašenjemjePlavogavjesnika završilojednorazdobljehrvatskogastripaukojemsudjelovaliautoriprveidrugegeneracije. Moglibismoistaknutdajeuovomrazdobljuprevladavaorealistčanstl,iakojebilodosta karikaturalnogacrteža.Međunajpoznatjimautorimakojisusebavilikarikaturalnimstripom bilisuWalterNeugebauerodprveiIvicaBednjanecoddrugegeneracije,doksurealistčni stl predvodili pioniri hrvatskoga stripa, primjerice Andrija Maurović. Među autorima uglavnom nije bilo izrazitoga opredjeljenja za stvaranje ili samo realistčnoga ili samo karikaturalnoga tako dasumnogiodnjih,naprimjer,WalterNeugebauer,JulesRadilović,stvaraliijednuidrugu vrstustripa.Uovomrazdobljuuglavnomprevladavajustripoviavanturistčkeihumoristčne tematke.TakosepojavljujustripoviinspiriranitematkomDivljegazapada(westerni), povijesnom tematkom, morskim pustolovinama, neistraženim prašumama i sličnim egzotčnim i neistraženim krajevima. 22 Autori su prve generacije inspiraciju uglavnom crpili iz prvih flmova koji su se pojavili nedugo prije stripa i iz avanturistčkih knjiga, npr. Verneovih. Povezanost sa stranim autorima stripa nije bila na dobroj razini tako da neposredno poslije rata ne možemo govoritoposebnimstranimutjecajimanastlovestvaranja.Međutm,pojavajeFosterova PrincaValianta1953.donjelaveliki,pozitvniutjecajnadrugugeneracijunašihautora,ito ponajprije zahvaljujući visokoj kvalitet crteža i scenarija. Osim Hala Fostera velik su utjecaj na naše autore imali i Alex Raymond i britanac Frank Bellamy. Što se tče tehnika koje su se koristle to su većinom bile crno bijele tehnike, kombinacije olovke, nelaviranoga tuša i kista. Olovke su se koristle uglavnom za izradu skica i prvotnih crteža koji su se kasnije tuširali i bojili. Rjeđe su 22Usp. htp://comics.cro.net/hrstr2.html (20. 5. 2008.) Godina II, Broj 2 191 izvan teme se koristli lavirani tuš i tehnike u boji. 12.4. Novi kvadrat Kaoodgovornanekvalitetnestripoveizinozemstvakojisuzavladalihrvatskomstrip- scenomnakonraspadaPlavogavjesnika,1976.godineokupljaseokočasopisaPoletskupina autora koja će osnovat vlasttu strip-grupu Novi kvadrat. Jezgru su činili: Mirko Ilić, Igor Kordej, Krešimir Zimonić i Radovan Devlić, a pridružili su im se: Emir Mešić, Krešimir Skorzet, Ninoslav KunciJoškoMarušić.Novijekvadratbiosredstvokojimjegrupavrloizražajnihioriginalnih pojedinaca uspjela izići na svjetlo strip-scene i omogućit svakomu od njih da se pokaže kao jak, samosvjestan strip-autor. Danas su to redom i svjetski cijenjeni strip-crtači, ilustratori, dizajneri, karikaturist i umjetnici. Novi je kvadrat kao grupa djelovao samo tri godine, ali je u te tri godine potpuno izmijenio stanjenahrvatskojstrip-scenitedrastčnopomaknuogranicestvaranjaishvaćanjastripova. Teme stripova koje su obrađivali članovi Novoga kvadrata više nisu avanturistčke, povijesne i egzotčne. Velik su utjecaj na tadašnje strip-autore imali autori francusko-belgijske škole stripa. Sada su to suvremene, kritčne, flozofske i priličnokomplicirane teme. Bave se alijenacijomi problemima ljudske svijest, morala, ironije, a radnja se stripa često zbiva u budućnost koja je gotovo uvijek potpuno crna i apokaliptčna. Novi autori osim novih tema predstavljaju i novi stl crtanja i dizajna. Taj je stl također inspiriran francusko-belgijskom školom i važno je napomenut da hrvatski autori, iako inspirirani inozemnim autorima, nisu kopirali njihove radove te su zadržali originalnost i autentčnost. Najveći su utjecaj na hrvatske autore izvršili Giraud (Moebius), Caza, Drulliet, Crepax, Corben i Bilal. U Novom kvadratu tehnike i stlovi crtanja postaju raznovrsniji i bogatji, teme su apstraktnije imisaone,astripovipriličnokratkiikoncizni.Ulogajestripaizmijenjenapaonsadačitatelja potčenarazmišljanjeiozbiljnijeshvaćanjeporukekojuautorprenosi.Filozofskisustavovi izraženijinegoikadaičestosuvrlokritčniilisamokritčni,astripjenekavrstametaforeza izvjesneproblemekojisubiliaktualniudruštvu.Zarazlikuodprethodnogarazdobljakoje sebavilopustolovnimipovijesnimtemama,novorazdobljedonosipesimistčnipogledna sadašnjost i budućnost, otvarajući nove dimenzije stripa. Došlo je do promjene u vezi sa stlovima, tehnikom i motvima crtanja. Kadrovi (vinjete) slažu se i komponiraju na drugačije načine. Poredak je kompliciraniji, tekstovi nisu nužno u oblačićima, ačestojevišekadrovasloženotakodagledanizajednočinecjelinu,aipakfunkcioniraju ineovisno.Crtežjepostaonejasniji,nepregledniji,spunodetaljaiistcanjaodnosasvjetlai sjene. Tuširanje je još uvijek dominantna tehnika. Slika 21 - Novi kvadrat - R. Devlić, M. Ilić, I. Kordej i N. Kunc 192 Zagreb, 2009. Godine1979.raspadaseNovikvadratčimepočinjepriličnoraznovrsno,alisveslabije razdoblje hrvatskoga stripa. Neki su se sudionici Novoga kvadrata prestali bavit stripom, a neki i danas djeluju. Iako su kao grupa postojali kratko, Novi je kvadrat u tom kratkom razdoblju uspio ostavit veliki i nepobitan utjecaj na razvoj hrvatskoga stripa te je, kao sastavnica društvenoga života mladih, utjecao na oblikovanje razmišljanja tadašnje mladeži. 23 12.5. Razdoblje osamdesetih Autori koji su stvarali u prvoj polovici osamdeseth godina bili su članovi Novoga kvadrata. Raspadjegruperezultraonjihovimosamostaljenjemisazrijevanjem,aliseunjihovim stripovimaidaljeosjećalanitkojaihjenanekinačinpovezivala.Nekisuse,primjericeIgora Kordej i Radovan Devlić, posvetli radovima na dužim stripovima, a neki su se, poput Mirka Ilića, opredijelili za neke druge forme umjetničkoga stvaralaštva, npr. grafčki dizajn. Godine 1982. bivši član Novoga kvadrata Emir Mešić tragično je samoubojstvom okončao svojživot,štojepredstavljalovelikgubitakzauHrvatskojvećionakooslabljenustrip-scenu. Ipak, u tom razdoblju valja istaknut jednoga čovjeka koji je puno učinio za razvoj i promidžbu hrvatskogastripa.TojeKrešimirZimonić,takođerbivšičlanNovogakvadrata,kojijetjekom djelovanja grupe objavio dva najznačajnija stripa Luna i Nokak, a 1982. počinje rad na odličnim ostvarenjima kao što su Ciklus, Zid, Spore i Balada. 24 Ti će se radovi poslije, s još nekim radovima, objavituzbircistripovaSpore,izdanoj1990.Osimštojevrloaktvnoradionastripovima, Zimonićje1984.pokrenuobiennalesalonstripauVinkovcima,a1985.osnovaojeDruštvo autora stripa Hrvatske. Samo godinu dana nakon toga pokreće i izdavanje strip magazina Patak kojijeimaoznačajnuuloguupromicanjutalentranih,mladihautora.UPatkućesvojeprve radoveobjavitnekiodponajboljihhrvatskihautorakaoštosuDubravkoMataković,Dušan Gačić, Magda Dulčić, Danijel Žeželj i Edvin Biuković. U to vrijeme svoje prve radove objavljuju i Darko Macan, Stjepan Bartolić i Goran Sudžuka. Bilo bi umjesno reći da je razdoblje osamdeseth nastavak strip-standarda koje je postavio Novi kvadrat. Budući da u ovom razdoblju prevladavaju bivši članovi spomenute grupe, ovakav je razvoj potpuno prirodan i logičan, tm više zbog vrlo kratkoga djelovanja grupe. Uovomrazdobljuhrvatskiautoriprviputsurađujusinozemnim,uglavnomameričkimi njemačkim izdavačima, što će im donijet ipriličnupopularnost u inozemstvu, a tme na neki način malo olakšat mlađim, nadolazećim autorima. 12.6. Razdoblje devedesetih Godine 1991. započinje rat na našim prostorima i ratne su neprilike uvelike otežale životne prilike što je, naravno, utjecalo i na strip. No, 1993. dvojac Biuković (crtež) – Macan (scenarij) napisaojezajednogaodnajvećihameričkihizdavačastripimenomGrendeltales:Devilsand Deaths.StripjedoživioogromanuspjehnaameričkomtržištutejeiEdvinuBiukoviću1995. priskrbiojednuodnajprestžnijihsvjetskihstripnagrada:RussManningkaonajboljemu 23Usp. htp://www.booksa.hr/specials/24 (21. 5. 2008.) 24Usp. htp://www.studentnet.hr/whatever/show/2287/ (21. 5. 2008) Godina II, Broj 2 193 izvan teme mladomu autoru. Iako stvoren u vrlo teškim uvjetma, Devils and Deaths jedno je od najboljih hrvatskihstripostvarenjaivelikihiznenađenjanasvjetskojiameričkojsceni,pajeBiukoviću donio puno poslova za američke izdavače. Nedugo nakon završetka rata, 1995., prestaje izlazit časopis Patak čime hrvatska strip- scena gubi i posljednji časopis orijentran na strip, pa je svedena samo na fanzine. Tri su najpoznatja Endem,StripoholiciVarieteRadikale.Ratnasuzbivanja,kojasuuvelikeosiromašilahrvatsku strip scenu, prisilila autore na rad u raznim časopisima, kao što su Modra lasta, Smib, Playboy itd.,ilisupotražiliboljiposaouinozemstvu.Toje,naravno,rezultraloradomnekihodnaših najboljih autora, kao što su Igor Kordej i Edvin Biuković, za američke izdavače poput Marvela, DC comicsa i Dark Horse. Posljedica je toga bio gotovo potpuni nestanak realistčnoga stripa s naših prostora i daljnje slabljenje hrvatske strip-scene. Nasvusrećunisusviautoriodabralitumogućnostpatakopostojigrupaautorakojaje pristupila raznim časopisima. To su Ivica Bednjanec, Krešimir Zimonić, Stjepan Bartolić, Goran SudžukaiDubravkoMatakovićkaonajistaknutjipojedinci.Stripovinakojimaoniivećina autoraradeuglavnomsukratki,karikaturalni,humoristčni.Nasamomjekrajudesetljeća,5. prosinca 1999. godine, već prilično oslabljena strip-scena primila vrlo težak udarac preranom smrćujednogaodnajboljihhrvatskihstripautoraikada,EdvinaBiukovića.Natajjenačin uvelike nastavljeno sve veće sužavanje kvalitetne strip-kulture u Hrvata koja, nažalost, ima vrlo neizvjesnu i nestabilnu budućnost. U ovom kontekstu moramo spomenut i Milana Trenca, hrvatskoga ilustratora, crtača stripova, flmskogaredateljainovelista.ProslavioseslikovnicomNoćumuzejupokojojjesnimljeni istoimeniameričkiflm.Objaviojeprekotsućuilustracijainaslovnicauglavnimameričkim novinamaičasopisima,kaoštosuTheNewYorkTimes,Time,TheWallStreetJournal,New Yorker i Fortune. Dobio je nagradu za svoje ilustracije u The New York Timesu. 25 Dr.sc.VeraHorvat-Pintarićdalaje70-ihstripusveučilišnupodrškunaKatedrizapovijest umjetnost uvodeći ga u predavanja i analize, što su slijedili mnogi, da bi danas u Hrvatskoj strip bio gurnut na žalosne margine. 13. STRIPOVI I KARIKATURE HRVATSKIH DNEVNIH NOVINA U novinama je, za razliku od reportaža i feljtona, strip samo njihova dodatna dimenzija koja svojom ogromnom popularnošću učvršćuje vezu između čitatelja i novina. 26 GRGA • Legendarni je Grga rad slikara i karikaturista Ice Voljevice. Pojavio se 1950. godine u tjedniku Kerempuh.Od1955.biojedioNarodnogalista,aod1962.do2000.godinedioVečernjega listaukojemjeobjavljeno12830Grginihkomentara.Kaovrstankarikaturist,Voljevicaje jednomilustracijomznaozaćiduboko, akatkadipreduboko, štoga je jednomčak dovelodo 25htp://hr.wikipedia.org/wiki/Milan_Trend (14. 6. 2008.) 26Tomić, S. 1985. Strip, poreklo i značaj. Forum. Novi Sad. str. 12. 194 Zagreb, 2009. suda.SvojusklonosthumoruVoljevicaobjašnjavakaospletčinjenica.RođenjeuMostaru,a odrastao u Sarajevu. Najvažniji je ipak dolazak u Zagreb 1947. Tada ulazi u društvo okupljeno oko Fadila Hadžića. Upravo u tom inspiratvnom razdoblju stvara narodskoga junaka Grgu čija su se dobroćudnost i oštar jezik pokazali dobitnom kombinacijom. 27 FELIX • Felixjeradjednogaodmajstora karikatureuHrvatskojdanasSrećka Puntarića – Felixa, čiji radovi u rubrici Felix u Večernjem listu redovito izlaze odproljeća1995.Felixsudjelujena mnogimizložbamaifestvalima karikature. Dobitnik je preko trideset nagrada, radio je i na crtanom flmu. Objaviojevišezbirkikarikatura, aosnovaojegalerijuzahumori karikaturuFELIXFUNFACTORYu Zagrebu1994.Prvejekarikature objavio1975.uhumoristčnom časopisuKerempuhuiotadse pojavljujeugotovosvimdnevnimi tjednim novinama. Na svjetskim je izložbama i festvalima karikatura osvojio tridesetak nagrada i priznanja. Izlagao je na nekoliko samostalnih izložbi u inozemstvu i više od dvadeset u Hrvatskoj te objavio 27 knjiga karikatura. 28 27Usp. htp://bs.wikipedia.org/wiki/Ico_Voljevica (11. 3. 2008.) 28Usp. www.histonline.com (14. 5. 2008.) Godina II, Broj 2 195 izvan teme HOGAR STRAŠNI • Jedanodnajomiljenijihstripova svihvremenapojaviose1973.iveć uprvojgodiniobjavljivanjadonio svomukreatoru,američkomcrtaču DikuBrowneu,prestžnunagradu Reuben.DikBrownecrtaogajedo 1988.,kadasezbogslabazdravlja povukaoumirovinu(preminuoje godinudanakasnije),aposaona općepopularnomHogarustrašnom preuzeonjegovsinChrisBrowne. Popularni Viking, njegova supruga Helga, sin Hamlet, kći Honi i pomoćnik Sretni Eddie izlaze u više od 2000 novina širom svijeta, i u njima uživa 240 milijuna čitatelja. U Hrvatskoj Hogar izlazi u Jutarnjem listu. 29 ČAROBNJAK IZ IDA • U Jutarnjem listu dnevno izlazi i Čarobnjak iz Ida autora Brenta Parkera i Johnnyja Harta. Postoji od 1964. i izlazi u više od 1000 novina diljemsvijeta.Svakodnevnopratmozgode kralja srednjovjekovnoga grada Ida i njegovih podanika. 30 DILBERT • PopularanradautoraScotaAdamsa.Isprvastrip,Dilbertjesvojedobnopretočeni uanimiranuseriju.Osimtoga,satričkiobojenstripodoživljajimainženjeraDilbertaizlaziiu Jutarnjem listu. Izlazi u 2500 novina, u 65 zemalja i na 19 jezika. 29Usp. htp://www.stripovi.com (11. 3. 2008.) 30Usp. htp://en.wikipedia.org/wiki/The_Wizard_of_Id (14. 5. 2008.) 196 Zagreb, 2009. 14. ZAKLJUČAK Odgovor na pitanje što stripu daje umjetničku dimenziju krije se u isprepletanju individualne flozofje autora, mašte i crteža te u uzajamnom nadopunjavanju slike i teksta. Strip zadovoljava ljubav prema fantaziji, avanturi, akciji, romantci i humoru. Važan je aspekt stripa način komunikacije s čitateljem. Kadrovi su vezani u table, a tekst se najčešće nalazi u govornim oblačićima. Leksikalizacija znakova pomaže razumijevanju teksta, a akustčne ekspresije možemo prezentrat i slovima. Iakonemožemotočnoipreciznoodreditstartnutočkustripa,možemovidjetnjegov razvojniput.Crteže,freske,tapiserijeifrizovemožemonazvatprotostripom,aprvetakve nalazimouSumerana,Egipćana,antčkihGrkaiRimljanauprizorimaizmitologije,legendii svakodnevnoga života. Izravni su preci stripa bile slikovne priče iz 19. stoljeća, koje su pričale priču kombinirajući tekst i sliku (ilustraciju). William Hogarth bio je engleski umjetnik koji je prvi objedinio tekst i sliku u svom djelu Život bludnice (The Harlot’s progress). Otac modernoga stripa Rodolphe Töpfer stvarao je satričke priče u slikama s okvirima kadrova te prvom međuovisnom kombinacijom riječi i slika. Godine 1827. stvara svoju prvu priču u slikama Dr. Faust, a njegovi su najpoznatji radovi duhovite ilustrirane priče pod nazivom Povijest tska. Gustave Dore izradio je seriju Povijest svete Rusije od 447 crteža u kontnuiranoj formi. Odlikuje se i kasnijim radovima, ilustracijamaBiblijeiBožanstvenekomedije.Zarazvojmodernogastripaodneprocjenjivoga jeznačenjapojavaprvihsatrično-humoristčnihčasopisaukojimasuredovitoizlaziliradovi Oberlandera, Buscha (Max und Moric, Diogen i zli dječaci iz Korinta), Spitzwega, Illea i ostalih. Osim njih važan je i Georges Colomb, osnivač francuskoga stripa. Veliki razvoj industrije tska obilježio je 19. stoljeće. Pulitzerovo ime predstavlja čitavo jedno razdoblje ne samo u povijest stripa nego i u povijest tska. U svom listu New York World počinje objavljivat stripove u boji te je baš tu crtač Richard Felton Outcalt počeo objavljivat anegdote o djeci iz irskoga naselja na Manhatanu gdje je glavni lik bio jednozubi ćelavi dječak u noćnoj košulji. U Pulitzerovoj su tskari imali problema sa sušenjem žute boje te se nova tehnika sušenja Godina II, Broj 2 197 izvan teme primjenjujenaspavaćicitogadječaka.Tako5.1.1896.nastajeYellowkid(Žutdječak).Žut dječak prestaje bit zabava za djecu i počinje se sviđat i odraslim čitateljima novina. Epizoda The Great Dog Show In McGoogan Avenue (Veliki pseći cirkus u McGooganovoj aveniji), objavljena 16.veljače1896.,označavapočetakmodernogastripa.Najprijesepojavljujenastranicama New York Worlda da bi se poslije smjesto u Herstovu American Humoristu, nedjeljnom dodatku u boji New York Journala. Medijsko pompa i borba oko prava na objavljivanje Žutoga dječaka dodanasjeostavilatraguoblikužuteštampekojasimboliziranovinarskubeskrupuloznosti senzacionalizam.OsimpošastsuvremenoganovinarstvapremaŽutomjedječakunazvanai poznata strip nagrada. Drugi je gigant američkoga tska Hearst izabrao kasnije najveća imena stripa da rade za njega, primjerice, Rodolpha Dirksa, Georga McManusa, Buda Fishera, Hala Fostera, Alexa Raymonda tejeosnovaoiagencijuzadistribucijustripa.NijedanstripprijepojaveŽutogadječakanije biotakomoćnosredstvomasovnekomunikacije,anjegovasesnagaposebnovidjelaudoba komunizma i fašizma kada je bio zabranjen zbog izravnih antfašistčkih poruka. Interakcija je stripa i drugih umjetnost stalna. Strip se kao vršnjak flma isprepleće s njim kao sinteza riječi i slike, a uz to imaju zajedničku kompoziciju i strukturu. Njihovim kombiniranjem nastaje i animirani flm. Također su jedini drugima posuđivali i svoje junake. Pokret u slikarstvu nazvan pop-art iz stripa crpi veliku inspiraciju. Najpoznatji stripovi i njihovi autori današnjice su: Art Spiegelman − Maus, Peter O`Donell − Modesty Blaise, Alan Moore − Watchmen, V for Vendeta, Batman: The Killing Joke, Berardi iMilazzo−KenParker,HermannIpen−Comanche,Jeremiah,HugoPrat−CortoMaltese, Magnus i Bunker – Alan Ford i mnogi drugi. Tri su velika žarišta i izvorišta stripa koja se razlikuju po tradiciji i stlu. Najmlađe, ali najveće žarištejeJapan,najkvalitetnijeinajvišeokrenutoumjetnostjeFrancuska,dokseSADnalazi negdje između. No, kakvo je stanje u Hrvatskoj? Proučivši u ovom radu povijest hrvatskoga stripa te obuhvatvši sve važnije hrvatske strip- autore i stripove, lako je izvući nekoliko prilično logičnih zaključaka u vezi s hrvatskim stripom kaokulturnompojavomnanašempodručju.TajjezatajenifenomenzapočeoMaurovićevom Vjerenicommača1935.ibraćomNeugebauer,anastavioseBorivojemDovnikovićem, Marcelom Čuklijem i Vladimirom Delačom kojima se pridružuju Oto Reisinger, Ivica Bednjanec ibudućivelikanhrvatskogastripa–JulioJulesRadilović.Taćegrupaautoraposlijepostat poznata kao druga generacija autora hrvatskoga stripa. Fenomen stripa nastavio se i povećao s Plavim vjesnikom 1954. da bi vrhunac postgao u sedamdesetma s Novim kvadratom, nakon čega je počeo gubit snagu i intenzitet. Jezgru su činili: Mirko Ilić, Igor Kordej, Krešimir Zimonić iRadovanDevlić,apridružilisuimse:EmirMešić,KrešimirSkorzet,NinoslavKunciJoško Marušić. Osamdesete su obilježila nastojanja da se stripu priskrbi ustaljeno i zasluženo mjesto uhrvatskojkulturi.ZatejepokušajevećimdijelomzaslužanKrešimirZimonićkojije,uistnu, učinio puno za kulturu, a ne samo za strip kao medij. Važno je i pojavljivanje mlađega naraštaja autora koji su nadahnut misaonim i novim načinom stvaranja autora osamdeseth. Svijetla je točka stripovskoga repertoara za vrijeme rata bioraddvojca Biuković − MacanGrendel tales: 198 Zagreb, 2009. Devils and Deaths Hogara Strašnog Dika Brownea, Čarobnjaka iz Ida Brenta Parkera i Johnnyja Harta te Dilberta ScotaAdamsa.Večernjilistdo2000.godinedonosiGrguIceVoljevice,anakontogaFelixa Srećka Puntarića − Felixa. Iakosvevišegubinavrijednostipopularnost,stripjediohrvatskekulturetebisekao takavtrebaoočuvat.No,višenijetolikoprisutaniraširenudruštvu.Biojevelikdiokulture prošloga vremena i to posve opravdano jer su to većinom bili vrlo kvalitetni stripovi. Danas su, ipak, neka druga vremena i ljudi uslijed navale raznih medija malo vremena posvećuju kulturi uopće, a pogotovo strip-kulturi jer često imaju predrasude prema stripu. Razloge smanjivanja popularnost stripa treba tražit i u publici i u autorima. Strip se često smatra trivijalnim i dječjim jer obiluje crtežima i sadrži male količine teksta. Ljudi su više okrenut novijim medijima poput televizije i interneta pa stoga manje i čitaju. To ima posljedice ne samo za ozbiljne vrste čitanoga materijala poput knjiga, novina i časopisa nego i za vrste koje se, poput stripa, obično smatraju trivijalnim. Autori su obeshrabreni i demotvirani nedovoljnom čitalačkom publikom pa manje stvaraju ili odlaze stvarat u inozemstvo. Tako je hrvatski strip posljednjih godina uistnu sveden na minimalne uvjete opstanka. Iako je prisutan, sve je dalje od one popularnost koju je uživao tjekomprošlihdesetljeća.Autorisudemotviraniiobeshrabreni,aioninajboljimoralisu potražit utočište kod stranih izdavača. To je žalosno imamo li na umu da je hrvatska strip-scena uvijek bila izrazito bogata i po kvalitet gotovo jednaka svjetskoj strip-sceni. VrijednoststripakaojedinstvenekulturnepojaveuHrvatskojinjegovdoprinoshrvatskoj kulturisvjedočemnoginadarenistrip-crtačikojioriginalnošćuiposebnimstlomcrtanja pridonose hrvatskoj i svjetskoj kulturi te daju izvanredna ostvarenja koja s ponosom možemo zvat hrvatskim strip-klasicima prepoznatm u svijetu. I to sve u okviru hrvatske strip-scene koja je uvijek bila izrazito bogata i po kvalitet jednaka svjetskoj strip-sceni. Trebala bi se posvett veća pažnja očuvanju i obnavljanju kulture stripa u Hrvata jer će se u protvnom taj oblik umjetnost zaboravit i tako znatno osiromašit hrvatsku kulturu. Trebali bisečešćeorganiziratsajmoviifestvalistripovapoputCRŠ-ailiMafesta.Takođerbitrebalo upoznat mlade u školama sa stripom opskrbljujući knjižnice stripovima, čime bi se kao mladi s njim upoznali. Općenito bi trebalo upoznat ljude s činjenicom da su brojni popularni flmovi rađeni po stripovima jer bi se tme mogli potaknut da potraže taj strip i tako se zainteresiraju za cjelokupni fenomen. Zbog značajnoga doprinosa ne samo hrvatskoj nego i svjetskoj kulturi, usprkos padu popularnost stripa, treba se borit za njegov opstanak. Možda se trenutačno nalazimo u međurazdoblju, a možda su ovo i posljednji trzaji hrvatskoga stripa prije nekoga dužega zatšja. Kako god bilo, ostavljena su nam u nasljedstvo kao podsjetnik namnogaizvanrednaostvarenja,ostvarenjakojasponosommožemozvathrvatskimstrip- klasicima. Godina II, Broj 2 199 izvan teme LITERATURA Eco, U. 2006.•Tumačenje Stevea Canyona. Život umjetnost. Časopis za suvremena likovna zbivanja. 78/79–06. Insttut za povijest umjetnost. Zagreb. Horvatć-Pintarić, V. 1974.•Autorski strip zagrebačke škole. Mogućnost. Split. Ivančević, R. 1993.•Umjetničko blago Hrvatske. Motovun. Zagreb. Macan, D. 2000.•Citat. Strip Agent. Zagreb McCloud, S. 2005.•Kako čitat strip. Mentor d.o.o. Zagreb. Nöth, W. 2004.•Handbook of semiotcs. Ceres. Zagreb. Pelc,M.1991.•Biblijapriprosth.InsttutzapovijestumjetnostSveučilištauZagrebu. Zagreb. Radovanović, R. 1990.•Putevi: strip. Forum. Novi Sad. Tomić, S. 1985.•Strip, poreklo i značaj. Forum. Novi Sad. htp://bs.wikipedia.org/wiki/Ico_Voljevica • htp://hr.wikipedia.org/wiki/Milan_Trenc • htp://www.booksa.hr/specials/24 • h •tp://www.comics.cro.net h •tp://www.kistonline.com htp://www.ljudmila.org/stripcore/ • htp://www.studentnet.hr/whatever/show/2287/ • h •tp://www.uazg.hr/likovna-kultura/strip.htm w •ww.fwilliams.com/hairofd www. likovna- kultura.uazg.hr/strip• w •ww.stripovi.com w •ww.wikipedia.org/wiki/strip 200 Zagreb, 2009. Njah... Autor: Sicko Godina II, Broj 2 201 izvan teme Kraj 202 Zagreb, 2009. Glazba Godina II, Broj 2 203 glazba GLAZBA JE ZVONKA RADOST Razgovor s Hrvojem Mikulićem R azgovorsnašimdragimkolegom Hrvojem Mikulićem koji uz fakultetske obveze intenzivno stvara glazbu. Pogledajmo što on kaže o svom obojanom svijetu. Možeš nam se ukratko predstavit, koja si godina, smjer? Mogu, apsolvent sam na Studiju kroato- logije i povijest na Hrvatskim studijima. Kolikosedugobavišglazbom?Kojiin- strument sviraš? Glazbomsebavimjošodmalihnogui kaodijetesampohađaoprivatnesatekla- vira.KasnijesamsepreseliouZagrebgdje sam završio četri godine Pop-rock akademi- je svirajući bas gitaru, sada ima već 10 godi- na da sviram bas gitaru. Glazbeno sam iskustvo stjecao godinama svirajući za novac po raznim klubovima (Aquarius, Mrav, raznorazni kafći ...) i s raznoraznim bendovima. U kojem bendu sviraš? Kako bi opisao svoju glazbu, koji glazbeni smjer? Gdje nastupate? Napokon je zaživio glazbeni projekt za koji sam skupljao ljude jako dugo i ima puno potencijala da uspije. Glazbenici koji su dio toga projekta vrlo su kreatvni i vrlo odani tomu. Svi smo se našli kad je riječ o glazbi koju želimo radit. Tipjeglazbeprogresivnimetal...Takobihtonajboljeopisao.Glazbajevrlomelodičnai složena. Volimo radit složeniju glazbu jer nam je dosadno svirat pjesmuljke od tri akorda. Što setčenastupa,vjerojatnokrećemoovogaljeta,agledenazivaprojektazasadjetoFantasy Engines (Strojevi fantazije). 204 Zagreb, 2009. Uskoro snimate demo, možeš nam opisat kakav je put do prvoga albuma? Kako bi ocijenio hrvatsku glazbenu scenu? Da, planiramo do ljeta u studiju snimit četri stvari koje će bit demo snimak ovoga projekta. Ovo mi nije prvi projekt, snimao sam već nekolicinu demo snimki i čak nekoliko s t u d i j s k i h albuma. Put do prvoga albuma ovisi o tome koliko su se ljudi spremni posvett glazbi. Danas većinaglazbenikakojisetrude,nažalost,odustanezboglošihuvjeta,nedostatkavremenaili kvalitetnihčlanovaubendu.Ljudimajedanasteškosjest,vježbatibavitseglazbom,toje ono što ljudski um ne shvaća. Svirao sam s puno glazbenika koji su odustali baš zbog navedenih problema, a imali su talenta ... Problem se današnje scene odnosi na to što je ona „zatvoreni krug”kojiseupornoponavlja.Stalnoslušamonarodno,ljubavnoitd.Uvijekjedniteist. Mislim da je ljudima već dosta toga „zatvorenoga kruga” koji se vrt na našoj sceni i da bi željeli promjene. Odlazim na razne koncerte i pratm svakakvu glazbu, od jazza do metala, i uvijek se iznenadim koliko na tm koncertma bude ljudi, nazovimo ih „istomišljenika”, kojima se ne sviđa hrvatska glazbena scena i koji su uvijek u iščekivanju kvalitetnoga stranoga izvođača. Žalosno je vidjet da izdavači ne pružaju priliku hrvatskomu narodu da se glazbeno razvije, da se napokon kodnasrazvijubendovikojićestvaratkvalitetnuglazbu.Najžalosnijejekadvidimkolikoje glazbeni ukus našega naroda „srozan” na razinu da se sluša samo narodna i zabavna glazba. Tko su t glazbeni uzori? Moji su glazbeni uzori, poput mene, uglavnom basist. Slušam najbolje i učim od njih. To su: John Pattucci, Adam Nit, Stuart Hamm, Richard Bona, Steve Bailey, Victor Lemonte Wooten Godina II, Broj 2 205 glazba ... odnosno strani basist koji imaju velik utjecaj ne samo na mene već i na druge basiste diljem svijeta. Od domaćih sam autora učio uglavnom od Dubravka Voriha i Line Devića, smatram ih najboljima u području našega glazbenoga interesa. Kako usklađuješ fakultetske obveze i ljubav prema sviranju? Dabihstgaozadovoljitjednoidrugo,potrebnojeponekadžrtvovatizlaskeidruštveni život. To je ono što me čini svjesnim i kad se privikneš na takav život lakše se možeš posvett nečemu što voliš. Umjesto izlazaka sviraš i dobro t je. Uskoro ćeš diplomirat, imaš li neku uspomenu s fakulteta koju bi hto podijelit s nama? Uspomena su moji poznanici i prijatelji koje sam stekao u ovih pet godina, pa mislim da će razdoblje studiranja bit posebno važno kad krenem ozbiljno u život. Osim toga, nedostajat će mi sloboda studentskoga života. Koji su t budući planovi, kroatološka ili glazbena karijera? Budući će se planovi bazirat na gradnji moje glazbene karijere i uspjehu benda. Spreman sam se posvett tomu jer to volim. Razgovarao: Matja Bublić 206 Zagreb, 2009. Godina II, Broj 2 207 glazba ISSN 1846- 7571 Časopis studenata kroatologije na Hrvatskim studijima Godina II, Broj. 2, Zagreb, 2009. Besplatna tskovina Nakladnik Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu Borongajska cesta 83d Za nakladnika Zvonimir Čuljak Izdavač Društvo studenata kroatologije „CASSIUS” Borongajska cesta 83 d, 10 000 Zagreb Lektura Anela Mateljak Korektura Andrea Katć Oblikovanje naslovnice Matja Bublić Priprema za tsak Dino Orčić Tisak Top Dan d.o.o., Zagreb Naklada 600 primjeraka