definicija fiskalne politike

  • View
    46

  • Download
    8

Embed Size (px)

Transcript

RADOVI S NATJEAJA ZAKLADE prof. dr. MARIJAN HANEKOVI 2002. GODINE

ANALIZA ODRIVOSTI FISKALNE POLITIKE U REPUBLICI HRVATSKOJIvo KRZNAR, student Ekonomski fakultet, Zagreb Struni rad* UDK 336.2(497.5)

Saetak Ovaj rad pokuava odgovoriti na pitanje jesu li (ukupni) proraunski deficiti u Republici Hrvatskoj preveliki te je li fiskalna politika s tog stajalita neodriva. Pristup intertemporalnog proraunskog ogranienja otkriva rezultate koji daju potvrdan odgovor na postavljeno pitanje. Proireni Engle-Grangerov test proveden je ne bi li se utvrdila kointegracija izmeu ukupnih prihoda i ukupnih rashoda konsolidirane sredinje drave za razdoblje 1995-2001. (nuan uvjet za postojanje strogo definirane odrivosti fiskalne politike). Zatim, kointegracijskom je regresijom izmeu ukupnih prihoda i ukupnih rashoda procijenjena i testirana vrijednost kointegracijskog parametra kao dovoljan uvjet za postojanje strogo definirane odrivosti fiskalne politike. Rezultati kointegracije konzistentni su s nunim uvjetom postojanja odrive fiskalne politike jer kointegracija implicira nultu diskontiranu vrijednost oekivanoga javnog duga. Meutim, kako je vrijednost kointegracijskog parametra signifikantno manja od jedinice, nediskontirana vrijednost javnog duga razliita je od nule i tei beskonano velikoj vrijednosti. To pokazuje da dovoljan uvjet za strogu definiciju odrivosti fiskalne politike nije ispunjen. Stoga je ukupni rezultat analize izraen slabom definicijom odrivosti fiskalne politike. To znai da je drava suoena s takvom strukturom pritisaka koji bi mogli dovesti do obustave otplate duga. Zakljuujemo da je fiskalna politika u Republici Hrvatskoj neodriva. Kljune rijei: odrivost fiskalne politike, intertemporalno proraunsko ogranienje, ukupni prihodi, ukupni rashodi, kointegracija

* Primljeno (Received): 28.5.2002. Prihvaeno (Accepted): 30.9.2002.

813

I. KRZNAR: Analiza odrivosti fiskalne politike u Republici Hrvatskoj Financijska teorija i praksa 26 (4) str. 813-835 (2002.)

I. Uvod1 Proraunski deficit jedan je od glavnih indikatora fiskalne politike zato to ima vane implikacije na makroekonomsku poziciju pojedine drave. Negativan predznak te varijable fiskalne politike matematiki je rezultat veih dravnih rashoda s obzirom na dravne prihode, a proizlazi iz sklonosti drava da troe vie od svojih mogunosti. Vei deficiti rezultiraju veom akumulacijom javnog duga, to onda postaje razlog zabrinutosti, ovisno o tome jesu li svojstva tih deficita i akumulacije javnog duga odnosno ponaanja i obiljeja njihovih vremenskih serija takva da ine fiskalnu politiku neodrivom. Kao i u vezi s pojedincem, drava se suoava s proraunskim ogranienjem pri akumuliranju duga. Pojedinac se, uz ogranieno trajanje ivota, suoava i s ogranienjem koje znai restrikciju njegova kapaciteta zaduivanja. Ne-Ponzijeva igra (NPI) uvjet je ogranienja pojedinca u kontinuiranom zaduivanju, tj. u vraanju kamata s glavnicom daljnjim zaduivanjem. Tako prema NPI uvjetu sadanja vrijednost oekivane potronje ne bi smjela prijei sadanju vrijednost oekivanih buduih prihoda. Nasuprot pojedincu, drava nema oekivani kraj svog ivota, ali se suoava s NPI uvjetom sadanje vrijednosti. Tako bi potreban financijski kapacitet drave u dugom roku trebao biti takav da pokrije dio ili, ako je mogue, sve trokove kamata bez daljnjeg zaduivanja (Siriwardana, 1997). Dakle, tekui dug trebao bi biti jednak sumi diskontiranih buduih proraunskih suficita. Dug e rasti kontinuirano kao udjel u BDP-u ako drava ne bude mogla ostvariti proraunski suficit u budunosti. Da bi se kompenzirali proli deficiti, tekua prikupljena sredstva trebaju se koristiti efikasno kako bi ostvarena stopa rasta trajno prelazila realnu kamatnu stopu na javni dug (Siriwardana, 1997). Zbog tih je razloga odrivost fiskalne politike postala jedna od najvanijih tema u literaturi javnih financija, posebice nakon razvoja kointegracijskih tehnika koje omoguuju naprednije kvantifikacije i testiranja odrivosti fiskalne politike. Hrvatska je iz situacije suficita (1995), prema svim mjerama varijable proraunskog deficita (primarnoga, tekuega, ukupnoga s privatizacijskim prihodima, ukupnoga bez privatizacijskih prihoda), dola do silaznog trenda, a zavrila uzlaznim trendom deficita do kraja 2001. (pogotovo ukupnog deficita, dok tekui i primarni prelaze iz suficita u deficit krajem 1999). Zbog toga se ini da se Hrvatska suoava s problemom odrivosti postojee fiskalne politike. Jednako tako kretanje ukupnog deficita ili, jo bolje, kretanje javnog duga od 1995, iji se vrh jo ne nazire upuuje na mogue postojanje Ponzijeve igre (financiranje dospjelih kamata i glavnice zaduivanjem) u razdoblju 1995-2001. Takvo ponaanje tih dviju fiskalnih varijabli intuitivno pak sugerira da je sadanja fiskalna pozicija neodriva. Stoga je potreban daljnji napor kako bi se empirijskom analizom baziranom na podacima za dano vremensko razdoblje (1995-2001) ispitala konzistentnost intuitivnih zakljuaka. Ovaj rad pokuava otkriti jesu li proraunski deficiti (ukupni) tijekom danog razdoblja preveliki odnosno je li hrvatska tekua fiskalna politika, promatrana na temelju zajednikog ponaanja ukupnih prihoda i ukupnih rashoda tj. ukupnoga proraun1 Autor zahvaljuje dr. sc. Natai Erjavec, dr. sc. Vlasti Bahovec, dr. sc. Vojmiru Franieviu, dr. sc. Ivi Bianiu, dr. sc. Anti Babiu i anonimnom recenzentu na korisnim savjetima. Za sve pogreke u ovom radu odgovoran je iskljuivo autor.

814

I. KRZNAR: Analiza odrivosti fiskalne politike u Republici Hrvatskoj Financijska teorija i praksa 26 (4) str. 813-835 (2002.)

skog deficita konsolidirane sredinje drave, odriva u dugom roku. Identifikacija e se provesti pristupom intertemporalnoga proraunskog ogranienja, a koritenjem kointegracijske tehnike izmeu ukupnih prihoda i ukupnih rashoda konsolidirane sredinje drave. Drugim rijeima, testiranjem intertemporalnoga proraunskog ogranienja bit e mogue dati odgovor na pitanje mogu li se ponaanje i svojstva vremenskih serija ukupnih prihoda i ukupnih rashoda u prolosti nastaviti bez nepovoljnog odgovora od vjerovnika te je li fiskalna konsolidacija nuna i neizbjena kako bi se fiskalna politika usmjerila na odrivi put. Samo pitanje odrivosti ukljuuje razmiljanje je li Ponzijevo financiranje koriteno kao strategija upravljanja javnim dugom. Izvoenje zakljuka o tome omoguuju testovi kointegracije. U drugom dijelu rada prikazuju se teorijska i empirijska istraivanja na podruju odrivosti fiskalne politike te razliiti pristupi fiskalnoj odrivosti. Model intertemporalnoga proraunskog ogranienja prikazan je u treem dijelu, zajedno s raspravom o teorijskim pitanjima. etvrti dio bavi se ekonometrijskom metodom primijenjenom za testiranje odrivosti fiskalne politike, a peti dio donosi rezultate empirijske analize i testova kointegracije uz parcijalnu analizu posljedica fiskalne pozicije na ekonomsku politiku. esti je dio prikaz zakljuaka studije. II. Teoretski i empirijski razvoj Uestalost rasprava o javnom dugu i odrivosti fiskalne politike signifikantno je porasla nakon svjetske dunike krize u ranim 80-ima, a objavljivanje razliitih empirijskih studija tijekom tog desetljea i kasnije potaknula je pojava velikih proraunskih deficita u SAD-u. Meutim, ne postoji jasna procedura ili definicija na temelju koje bi se ocijenila odrivost fiskalne politike neke drave nego pojam fiskalne odrivosti razliiti autori, razliito definiraju. Tako Blanchard (1990) navodi da je pitanje odrivosti vezano za analizu vodi li tekui deficit, pa onda i tekue zaduivanje sredinje drave prevelikoj akumulaciji javnog duga. Fiskalna politika treba odrati razinu deficita kakav si drava moe priutiti (tekuim rastom) bez prevelikog rasta javnog duga. Wilcox (1989) definira odrivu fiskalnu politiku za koju se moe oekivati da e moi generirati sekvencu javnog duga i deficita uz uvjet izjednaavanja sadanje vrijednosti buduih suficita i duga. Ako taj uvjet nije zadovoljen, neprekidni deficiti bit e neodrivi, a promjena fiskalne politike neizbjena. Cuttington (1997) upozorava da je fiskalna politika odriva ako ekonomija generira konstantan odnos duga i BDP-a uz odreenu stopu rasta i konstantnu realnu kamatnu stopu. Fiskalna je odrivost takoer povezana sa solventnou drave. Neodriva fiskalna politika dovest e do nesolventnosti drave ako se ne uvedu nune promjene u podruje fiskusa. Openito se u literaturi mogu nai tri pristupa odrivosti fiskalne politike: pristup intertemporalnoga proraunskog ogranienja (IPO) ili pristup ogranienja sadanje vrijednosti knjigovodstveni pristup pristup indikatora odrivosti fiskalne politike.

815

I. KRZNAR: Analiza odrivosti fiskalne politike u Republici Hrvatskoj Financijska teorija i praksa 26 (4) str. 813-835 (2002.)

A) Pristup intertemporalnoga proraunskog ogranienja Iako je fiskalna politika ograniena potrebom financiranja deficita, postoje modeli u kojima je svako kretanje vremenske serije deficita odrivo jer je mogue posuivati i plaati kamate jo veim zaduivanjem (u Diamondovu, neoklasinome modelu rasta takva je fiskalna politika mogua). U takvim ekonomijama, dinamiki neefikasnima, poveanje tekueg javnog duga nema implikacije na budue suficite (Wilcox, 1989). Usto, vlade se u dinamiki efikasnim ekonomijama suoavaju s ogranienjem sadanje vrijednosti odnosno intertemporalnim proraunskim ogranienjem iji se naziv odnosi na jednakost tekuega javnog duga i diskontiranog iznosa oekivanih buduih suficita. Drugim rijeima, vlada mora prikupiti dovoljno prihoda, u terminima sadanje vrijednosti, kako bi vratila postojei dug i financirala rashode. Tako se unutar tog pristupa odrivosti fiskalne politike empirijski radovi fokusiraju na testiranja konzistentosti ponaanja vremenskih serija dravnih prihoda, dravnih rashoda i javnog duga s intertemporalnim proraunskim ogranienjem. Rezultati analiza koji potvruju nekonzistenosti s intertemporalnim proraunskim ogranienjem imaju uinka na povijesni primjer varijabli fiskalne politike u smjer