Europa: rodno mjesto, naposlijetku - Aleš Debeljak

  • Published on
    02-Jun-2018

  • View
    219

  • Download
    0

Embed Size (px)

Transcript

<ul><li><p>8/10/2019 Europa: rodno mjesto, naposlijetku - Ale Debeljak</p><p> 1/5</p><p>Ale Debeljak</p><p>194</p><p>EUROPA:RODNO MJESTO, NAPOSLIJETKU</p><p>Jula 1980., bio sam student prve godine studija u Ljubljani, momrodnom gradu, u onome to je nekad bilo Jugoslavija. Bio sam mlad.U oekivano pozitivnom i optimistinom raspoloenju, vjerovao samkako se stvari odvijaju sasvim dobro. Stari je kontinent, naravno,</p><p>bio podijeljen, sa Zapadom koji sponzorira Amerika i Istokom ispodsovjetskog kiobrana. Mi smo ivjeli u jednoj zemlji izmeu to dvoje.Tito je vladao Jugoslavijom pomou vanjske politike nesvrstanostii unutarnje politike represije i ustupaka. Meu povlasticama bilesu svakako i nae otvorene granice. Mi, mladi Jugoslaveni, znatnosmo se razlikovali od naih istonoevropskih vrnjaka po prilici daputujemo u zapadne zemlje, stiui na svoja odredita tek uz pomouzdignuta palca, ali ipak svojom slobodnom voljom.</p><p>Bili smo siromani. No bili su to i mladi Poljaci, Maari i esi.Zajedno smo traili sezonske poslove u francuskim vinogradima,njemakim tvornicama i vedskim pogonima za ienje ribe. Mnogiod nas su ih pronali. Ali tu se naa slinost zavravala. IstoneEvropljane vodili su motivi koji s mojima nisu imali nikakave veze.Oni su bili izdajice, emigranti i izgnanici iz komunizma, voeniopipljivim strahom od politikih reima koji su vladali njihovimzemljama.</p><p>To je jueranja Evropa.</p></li><li><p>8/10/2019 Europa: rodno mjesto, naposlijetku - Ale Debeljak</p><p> 2/5</p><p>Zenike sveske</p><p>195</p><p>Tih dana moj ivot pokretala je elja da vidim svijeta, paipak sam se svake jeseni rado vraao u Ljubljanu. Provodio samveeri u studentskoj diskoteci FV ili u Union Cafu u Mikloevojulici, druei se s drugim mladim piscima, kritiarima, i drugimneizbjenim tipovima koji bi se uvijek pojavili, a niko zapravo nijeznao ime se bave. Veseli potkraj noi, esto smo znali zavriti naperonu glavne eljeznike stanice, na kiosku s jeftinim pivom. Tu</p><p>bismo nastavili raspravljati, puiti, piti, a ponekad i zapjevati.</p><p>Priznajem da gotovo nemam sluha. Pjevam stidljivo i malo,ali itam strastveno i mnogo. Kao pasionirani itatelj, edno sampretraivao knjiare u gradovima u koje su me vodila moja ljetnaputovanja, Be i Trstu, Amsterdamu i Londonu. Ni ljubljanskeknjiare i knjinice nisu bile loe. Istina, bilo ih je manje nego danas,ali i tada su imale ono to se u istonoevropskim zemljama nije mogloni zamisliti. itali smo amerike bitnike i francuske strukturaliste,njemake marksistike kritiare i latinoamerike magine realiste,ruske avangardiste i eke egzilante, maarske disidente i poljske</p><p>buntovnike, sve prevedeno na slovenski, moj maternji jezik, ili nasrpskohrvatski, (danas navodno nepostojei) jezik kojim je govorilaveina Jugoslavena.</p><p>itanje je usamljeniki posao, dok je razgovor o tome ta seproitalo neto sasvim drugo. Uvijek je bilo uzbudljivo ako Tomaalamun sudjeluje u razgovoru. alamun je vodei slovenaki poetai daleko najprevoeniji pjesnik iz mog plemena. Postali smoprijatelji ranih osamdesetih i nae prijateljstvo i dalje traje. Posebnomi je u ivom sjeanju ostao na zajedniki ruak jednog aprilskogdana 1982. u ribljem restoranu Alkar na obali Ljubljanice. Razgovori obrok dotakli su teme koje su tada uzbuivale moj um: egzil,emigracija, tuina. Tih dana, zanimale su me alternativne biograjei naini distanciranja od samoga sebe. alamun je nekoliko godinaivio u Americi i tamo se redovito vraao: zato nije ostao?, pitao samse. Zato nije postao amerikim graaninom?</p></li><li><p>8/10/2019 Europa: rodno mjesto, naposlijetku - Ale Debeljak</p><p> 3/5</p><p>asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku</p><p>196</p><p>Iz alamunovih usta u moje ui: Tito nije Staljin, idi doma,mladiu! Upravo to je Czeslaw Milosz savjetovao alamunu kadsu se sreli na pjesnikom festivalu u Americi. Milosz je Nobelovunagradu za knjievnost primio 1980. Nedugo potom, mogao samitati njegova djela i u slovenakom prijevodu. Poeo sam sustavnotragati za njegovim knjigama u srpskohrvatskom prijevodu kao iza raznim amerikim prijevodima. itao sam dirljivi roman Dolinarijeke Iseu kojem Milosz evocira latvijske krajolike svog djetinjstva,Zarobljeni um, kritiku studiju o socijalnoj psihologiji staljinizma, tekulturalne eseje, ali najstrastvenije sam itao njegovu poeziju.</p><p>Hodio sam maglovitim umskim prolazima njegovih odlinihdugih stihova. Zatim sam iao putevima koji su vodili k djetinjstvu:Milosz je roen 1911. u obitelji poljskog nieg plemstva u graduSzetejnie u Latviji, pisao je na poljskom, studirao u Vilniusu,objavio prvu knjigu poezije, osnovao poetski asopis, te bio aktivanu knjievnom pokretu katastrofista. Slijedio sam ga putevimakoji su vodili kroz okupiranu Varavu gdje je Milosz sudjelovao upartizanskom pokretu otpora i 1942. objavio Nepobjedivu pjesmu,zbirku antinacistikih poema. Proao bih du Rue Descartes uParizu, evropskoj umjetnikoj prijestolnici za kojom je Milosz udio,i kamo je otiao kad je umakao iz komunistike poljske diplomatskeslube i tamo nastavio ivjeti jo deset godina. Slijedio sam i stazekroz paganski misticizam i pobunjeno katolianstvo. Posvetio sam sesanjarenju i moraliziranju, otkrivajui rodnu Evropu.</p><p>Rodna Evropa, moj zaviaj Evropa pokuaj prijevoda Miloszeveknjige izraajnog naslova Rodzinna Europe(na engleskom objavljenokao Native Realm). Knjiga je napisana na poljskom, a objavila ju</p><p>je emigrantska tampa u Parizu 1959. Ona predstavlja autorovarazmiljanja o latvijskim krajolicima i njegovim studentskim godinamau uionicama u Vilniusu. Zapadna publika, sa svojim tradicionalnimrazumijevanjem manje vrijedne i vie vrijedne Evrope, ovu je knjiguo zajednikoj evropskoj kui primila kao poruku iz neke egzotine idaleke zemlje. Ne udi da je francuski izdava insitirao na promjeni</p><p>naslova. Umjesto rodna Evropa, urednici su predlagali druga</p></li><li><p>8/10/2019 Europa: rodno mjesto, naposlijetku - Ale Debeljak</p><p> 4/5</p><p>Zenike sveske</p><p>197</p><p>Evropa. Iza te promjene vreba mnogo vie do puki uredniki hir.Druga Evropa: to je vie od opisa bezvrijednih malih zemalja koje nisuimale sreu biti Francuska. Druga Evropa: to je tvrdoglava predrasudacijelog Zapada.</p><p>Historijski, Druga Evropa je peorativan pojam. On opisujepodruje koje ne predstavlja barbarsku Aziju, ali jo uvijek nije nicivilizirana (dakle Zapadna) Evropa. U srednjem vijeku, opisivana jekao divljina, ubi leones. Tokom Prosvjetiteljstva, na nju se gledalo kaona ruralnu ekaonicu Evrope. Ovakva predstava promijenjena je uprostor nasilnih reima, ogranienih ljudi i niske kulture.</p><p>Iz ove druge, ali ne manje rodne Evrope, otiao sam 1985. zaAmeriku. Ukrcao sam se u Greyhound autobus i putovao iz NewYorka u San Francisco s mnogo usputnih zaustavljanja. Zamijeniosam svoju nekorisnu diplomu neim mnogo korisnijim, iako manjeopipljivim. Po prvi put iskusio sam mnogo toga.</p><p>Tada sam prvi put video Czeslawa Milosza uivo. Bilo je to uBlack Oak Books u Berkley-u, California, univerzitetskom gradugdje je Milosz predavao knjievnost. Knjiara je bila napuenaoboavateljima i mjesta je bilo samo za stajanje. Rashlaivali smo semislima o otvorenim vratima i povjetarcu. to se tie Milosza, on jeitao ameriko-engleske prijevode svojih pjesama s jakim slavenskimakcentom. Stajao je na maloj bini, dajui ritam stihovima fizikiga naglaavajui rukama koje su se kretale od poloaja molitveu okretanje stranice. Stranice su drhtale odgovarajui na metarrecitiranih pjesama, zaklopio sam oi. Blago sam se njihao, nadaosam se neprimjetno, nastojei dosei neostvarivi sinkronicitet. To mi</p><p>je bilo savreno dovoljno. Kad se, poslije itanja, skupina posveenikaokupila oko maestra, ve sam bio napolju, tumarajui plonikomkroz otpalo lie i listove zguvanih novina.</p><p>Tri godine kasnije, bio sam apsolvent u New Yorku. alamun jedoao u posjet. Na popisu amerikih univerzitetskih gradova gdje je</p><p>imao zakazano itanje poezije, bio je i Manhaan. Bila je to njegova</p></li><li><p>8/10/2019 Europa: rodno mjesto, naposlijetku - Ale Debeljak</p><p> 5/5</p><p>asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku</p><p>198</p><p>posljednja stanica prije odlaska. Otpratio sam ga do JFK aerodromada se pozdravim s njim prije leta kui. Zapanjujue, naletjeli smo naCzeslava Milosza u ekaonici uzdu neonski osvijetljenih hodnika.Prije no to sam stigao otvoriti usta, alamun me je ve entuzijastinopredstavljao. Uslijedio je kratki susret i izraz dubokog potovanja.Uvijek u pamtiti Miloszev pozdrav: kimnuo je i desnom rukomovla taknuo bed na obodu svog smeeg kaketa.</p><p>Slian je nosio na knjievnoj konferenciji o Evropi koja je odrana1994. u sjevernoj Poljskoj na imanju Kransgruda gdje je roen.Ljubazno me se sjetio i odmah mi poklonio knjigu. Napisao jeposvetu tamnoplavim, skoro crnim naliv-perom. Ta meunarodnaantologija poezije A Book of Luminous Thingskoju je uredio, objavljena</p><p>je u Krakovu gdje je Milosz ivio nakon kraja Hladnog rata. Tamo je iumro, 14. augusta 2004.</p><p>Jula 2014., nisam vie mlad. Nestalo je moje studentsko doba. Upredvidljivom, dakle, melankolinom i pesimistinom raspoloenju,gledam one koji danas studiraju. Vidim djecu jedne, ujedinjene,slobodne Evrope. Neometano putuju s vrnjacima s istoka i zapada.Niko nije primoran na egzil iz straha od politikog reima (osim,moda, Bjelorusa). Nisu ogranieni ideolokom cenzurom. itajuta ele. Slobodno trae sezonski ili ljetni posao. Bilo kakav posao.Veina njih trai uzalud.</p><p>To je dananja Evropa, nae rodno mjesto.</p><p>S engleskog jezika prevela Venita Popovi</p></li></ul>