Glazba Slucaja - Paul Auster

  • Published on
    04-Dec-2015

  • View
    20

  • Download
    4

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Glazba Slucaja - Paul Auster

Transcript

  • PAUL AUSTER

    GLAZBA SLUAJA

    prevela Marijana Nikoli

  • 1 itavu godinu dana samo je vozio, putovao s jednog kraja Amerike na drugi i ekao da se potroi sav novac. Nije mislio da e to tako dugo potrajati, ali jedna je stvar vodila drugoj, i kad je Nashe uvidio to mu se deava, elja da se zaustavi odavno ga je ve bila minula. Treeg dana trinaestog mjeseca sreo je klinca koji je sebe nazivao Jackpot. Bio je to jedan od onih nasuminih, sluajnih susreta koji kao da se stvore niotkud, granica to je otkine vjetar i nenadano vam sleti pred noge. Da se to dogodilo u bilo kojem drugom trenutku, teko da bi Nashe otvorio usta. No, budui da se ve bio predao i inilo mu se da vie nema to izgubiti, u strancu je vidio mogunost odgode kazne, posljednju priliku da uini neto za sebe prije no to bude prekasno. Naprosto se odvaio i to uradio. Bez trunke straha ili strepnje, Nashe je zatvorio Ri i skoio. Sve se zapravo svodilo na pitanje toka dogaaja, redoslijeda kojim su se odvijali. Da odvjetniku nije trebalo est mjeseci da ga pronae, ne bi se ni naao na cesti onoga dana kad je sreo Jacka Pozzija i nita od svega to je nakon tog susreta uslijedilo ne bi se desilo. Nashea je uznemiravalo da na taj nain razmilja o svom ivotu, ali injenica je da mu je otac umro punih mjesec dana prije nego ga je Therese ostavila, a da je kojim sluajem slutio da e naslijediti sav taj novac, vjerojatno ju je mogao nagovoriti da ostane. Pa ak i da nije ostala, ne bi bilo potrebe da se Juliette alje u Minnesotu kod njegove sestre i to bi bilo dovoljno da ga sprijei da uini ono to je uinio. No, tada je jo uvijek bio zaposlen u vatrogasnoj slubi i kako se uope mogao brinuti o dvogodinjem djetetu kad je po itave dane i noi zbog posla izbivao iz kue? Da je bilo makar neto novca, bio bi uzeo enu na stan da se brine o Juliette, no, s druge strane, da je novaca bilo, oni ne bi ivjeli u podstanarstvu, u donjem dijelu otune obiteljske kue u Somervilleu i Therese moda ne bi ni pobjegla. Nije da je plaa bila tako loa, ali modani udar koji je njegova majka pretrpjela prije etiri godine posve mu je ispraznio depove i jo je uvijek mjeseno otplaivao dug starakom domu na Floridi gdje je umrla. S obzirom na sve to, jedinim rjeenjem inilo mu se poslati dijete sestri. Ako nita, Juliette e barem imati priliku ivjeti s pravom obitelji, biti okruena drugom djecom i udisati svjei zrak, a to je bilo daleko bolje od svega to joj je on mogao pruiti. I tada ga je, posve nenadano, pronaao odvjetnik i novac mu je pao u krilo. Posrijedi je bila ogromna svota, gotovo dvjesto tisua dolara, Nasheu posve nezamisliv novac. No, ve je bilo prekasno. Prethodnih je mjeseci isuvie toga stavljeno u pogon, pa vie ak ni novac nije mogao zaustaviti dogaaje. Oca nije vidio preko trideset godina. Zadnji put se to dogodilo kad su mu bile dvije godine i otada meu njima nije bilo nikakva kontakta, ni jednog pisma, telefonskog poziva, nita. Po rijeima odvjetnika koji je bio zaduen za ostavtinu, Nasheov je otac posljednjih dvadeset i est godina ivota proveo u pustinjskom gradiu u Kaliforniji, nedaleko od Palm Springsa. Imao je malu eljezariju, u slobodno je vrijeme kupovao dionice i nije se ponovo enio. Svoj proli ivot drao je za sebe, rekao je odvjetnik, i tek kada je jednog dana doao u njegov ured da napie oporuku, Nasheov je otac po prvi put spomenuo da ima djecu. Umirao je od raka, nastavljao je priu glas preko telefona, i nije znao kome drugome da ostavi novac. Mislio je da bi ga najbolje bilo podijeliti izmeu svoje dvoje djece, pola vama, a pola Donni. udan nain da se nadoknadi proputeno, prokomentira Nashe. Pa i bio je udan, va stari, nema sumnje. Nikad neu zaboraviti to je rekao kada sam ga pitao za vas i sestru. Vjerojatno me mrze iz dna due. Ali sad je kasno da se zbog toga plae. Da mi je samo biti u njihovoj blizini kad crknem, da im vidim izraz lica kad prime novac.

  • udi me kako je znao gdje da nas nae. Pa nije znao. Ja sam se, bogami, namuio da vam uem u trag. Trebalo mi je est mjeseci. Za mene bi bilo puno bolje da sam ovaj poziv primio na dan pogreba. ovjek nekad ima sree, nekad ne. Prije est mjeseci nisam znao ni jeste li ivi. Mada se nije mogao osjeati oaloenim, Nashe je pretpostavljao da e na neki drugi nain biti dirnut, neim nalik tuzi, moda provalom ljutnje i osjeajem kajanja to obino nailaze u posljednjem trenutku. Naposljetku, taj je ovjek ipak bio njegov otac i sama ta injenica je trebala biti dovoljnim razlogom za pokoju turobnu misao o zagonetki ivota. No, ispalo je da Nashe osim radosti nije osjetio gotovo nita drugo. Taj je novac za Nashea bio neto tako neobino, tako monumentalnih posljedica, da je prekrio sve ostalo. Bez imalo razmiljanja isplatio je dug od trideset dvije tisue dolara starakom domu Pod mirnim krovovima, otiao i kupio novi automobil (crveni saab 900 s dvoja vrata njegov prvi nerabljeni automobil u ivotu) i iskoristio godinji odmor to mu se nakupio u posljednje etiri godine. Veer prije no to e otputovati iz Bostona, priredio je raskonu zabavu u svoju ast, slavio s prijateljima do tri ujutro, a odmah zatim, i ne pomiljajui na san, sjeo je u svoj novi automobil i odvezao se u Minnesotu. I tada mu se krov nad glavom poeo uruavati. Bez obzira to je iduih nekoliko dana proteklo u veselju i sjeanjima na stare dane, Nashe je polako uviao da se stvari vie ne daju popraviti. Isuvie je dugo bio odvojen od Juliette, i sad kad je doao po nju, ona kao da je zaboravila tko je on. Mislio je da e telefonski pozivi biti dovoljni, da e zahvaljujui razgovorima dvaput u tjedan dana za nju nekako ostati stvaran. Ali, to dvogodinjacima uope mogu predstavljati meugradski telefonski razgovori? est mjeseci on je za nju bio samo glas, prazan skup zvukova to se malo pomalo pretvorio u duha. ak i nakon dva-tri dana provedena u kui, Juliette je s njim i dalje bila stidljiva i oprezna; kao da vie ne vjeruje u njegovo postojanje, izmicala se svaki put kad bi je pokuao uzeti. Postala je dio svoje nove obitelji, a on je bio tek neto vie od uljeza, strano bie koje je palo s neke druge planete. Proklinjao je samog sebe to ju je tamo ostavio, to je sve tako dobro uredio. Juliette je postala mala oboavana princeza u kui. Imala je troje starijih roaka s kojima se mogla igrati, labradora, maku, ljuljaku u vrtu, sve to je mogla poeljeti. Izjedala ga je pomisao da je ogor zauzeo njegovo mjesto i, kako su dani odmicali, sve se vie svladavao da ne pokae bijes. Ray Schweikert, bivi ragbija, danas trener u srednjoj koli i nastavnik matematike, Nasheu se oduvijek doimao pomalo tupavim, no nema govora, tip je znao s djecom. Bio je dobriina, tipini ameriki tata s velikim srcem i uz Donnu, koja je sve drala na okupu, njihova je obitelj bila vrsta poput stijene. Nashe je sada imao neto novca, ali koliko su se stvari zaista promijenile? Pokuavao je zamisliti na koji bi nain Juliettin ivot bio bolji ako bi se vratila s njim u Boston, no nije mu uspijevalo nai ni jedan argument u svoju korist. Htio je biti sebian, ne odustati od svojih prava, no nije izdrao i na kraju je popustio pred onim to je bilo oito: istrgnuti Juliette iz njenog sadanjeg okruenja nanijelo bi joj vie zla nego dobra. Kada je Donni rekao to misli o svemu, ona ga je pokuala odgovoriti, koristei se mnogim od onih istih argumenata kojima ga je zasula prije dvanaest godina kad joj je priopio da naputa studij: ne prenagljuj, daj sebi jo malo vremena, ne rui mostove za sobom. Na licu joj se ocrtavao onaj zabrinuti pogled starije sestre to ga je na njoj viao itavo djetinjstvo i Nashe je znao da je jo uvijek, tri ili etiri ivota poslije, ona jedina osoba na svijetu kojoj moe vjerovati. Na kraju su ostali priati do kasno u no, sjedei u kuhinji jo dugo nakon to su Ray i djeca legli, a sve je bilo kao i prije dvanaest godina: Nashe ju je lomio dok nije poela plakati i na kraju je bilo po njegovom.

  • Jedini ustupak koji joj je napravio bilo je obeanje da e u banci otvoriti poseban raun za Juliette. Donna je predosjeala da e poiniti kakvu ludost (to mu je uostalom i rekla te noi) i htjela je da, prije no to spiska svu ostavtinu, dio stavi sa strane, negdje gdje novac nee moi dirati. Idueg jutra, Nashe je proveo dva sata s direktorom banke Northfield i sve dogovorio. Zadrao se jo ostatak toga i dio sljedeeg dana, a onda je spakirao kovege i ukrcao ih u prtljanik. Bilo je vrue kasnosrpanjsko popodne i cijela je obitelj izala na tratinu pred kuom da ga isprati. Djecu je redom grlio i ljubio, a kad je doao red na Juliette, sakrio je svoje oi od njenog pogleda tako to ju je podigao i zario lice u njezin vrat. Budi dobra curica, kazao je. I nemoj zaboraviti koliko te tata voli. Rekao im je da se planira vratiti u Massachusetts, no igrom sluaja odjednom se zatekao kako vozi u suprotnom smjeru. Napravio je uobiajenu greku: promaio je skretanje za autoput i umjesto da nastavi jo nekih tridesetak kilometara, to bi ga izvelo na pravi put, bez premiljanja izae na prvom sljedeem skretanju, posve svjestan da je upravo krenuo pogrenom cestom. Bila je to nagla, nepromiljena odluka, no u onom kratkom intervalu izmeu dva skretanja, Nashe shvati da nema nikakve razlike i da su, na kraju krajeva, skretanja posve ista. Da, rekao je Boston, no to je uinio samo zato jer im je neto morao kazati, a Boston mu je prvi pao na pamet. A budui da ga ondje jo dva tjedna nitko ne oekuje i ima vremena napretek, zato da se vraa natrag? Zavrti mu se u glavi od te mogunosti, od te puste slobode i spoznaje koliko je nevaan izbor koji napravi. Mogao je ii kamo mu se prohtije, mogao je raditi to ga je volja i nikoga ne svijetu nee biti briga. Dokle god se ne okrene i ne uputi natrag, isto mu je kao da je nevidljiv. Nakon to je vozio sedam sati bez prekida, nakratko se zaustavi da natoi gorivo, a potom nastavi daljnjih est sati dok ga ne svladaju umor i iscrpljenost. Daleko na obzorju zarudjela je zora, a Nashe je bio negdje sjeverno od srca Wyominga. Uzme sobu u prvom motelu, odspava tvrdim snom osam ili devet sati, a onda odeta do gostionice preko puta, gdje mu je izbor za doruak pao na povei odrezak s jajima sa cjelodnevnog jelovnika. U auto ponovo sjedne kasno tog popodneva i jo jednu no provede za volanom, ne zaustavivi se dok nije preao pola Novog Meksika. Nakon te druge noi, Nasheu postade jasno da vie nema kontrolu nad sobom, da je u vlasti neke zasljepljujue i nesavladive sile. Bio je poput poludjele ivotinje, slijepo se kotrljao od jednog do drugog bespua i, ma koliko puta odluio stati, nije se mogao prisiliti da to doista i Xini. Svako bi jutro otiao na spavanje ponavljajui samom sebi sad je dosta, s ovim je sada stvarno gotovo, no svako se popodne budio s istim porivom, s istom neodoljivom potrebom da opet sklizne u automobil. Uvijek bi ga iznova spopala elja za samoom, za nonom navalom praznine, za tutnjavom ceste koju je utio na koi. Drao je isti ritam itava dva tjedna, nastojei svakim danom izgurati vie no prethodnog dana. Preao je cijeli zapadni dio zemlje arajui gore-dolje izmeu Oregona i Teksasa, juriao praznim auto-cestama Arizone, Montane i Utaha, niti je to razgledavao niti ga je bilo briga gdje se nalazi i, osim pokoje fraze koju bi procijedio kod plaanja goriva ili naruivanja jela, nije prozborio ni rijei. Kad se najzad vratio u Boston, Nashe je bio uvjeren da je na rubu ivanog sloma, no to je bilo samo zato to se nije mogao sjetiti niega to bi opravdalo njegov in. Istina je, kako je na kraju ustvrdio, bila daleko manje dramatina. Nashe je pretpostavaljo da e itava stvar na tome stati, da se uspio otresti alca koji mu se uvukao u sistem, te da se sada moe vratiti svome starom ivotu. U poetku se inilo da sve ide u redu. Prvog dana kad se vratio, malo su ga u vatrogasnoj postaji zafrkavali to nije pocrnio (ta je, Nashe, jesi to godinji proveo u peini?), a ve za uinom i sam se smijao uobiajenom mudrovanju i prostaenju. U Roxburyju je te noi izbio velik poar, pa kad je zazvonio alarm za slanje dvaju dodatnih vozila, Nashe je otiao tako daleko da je izjavio da mu je drago to se vratio kui i da mu je nedostajala akcija. Taj ga je osjeaj, meutim, ubrzo napustio i krajem tjedna

  • obuzme ga nemir, koji mu nou nije davao da sklopi oi a da ne pomisli na automobil. Slobodan je dan iskoristio za vonju do drave Maine i natrag, no od tog izleta stanje kao da mu se samo pogoralo; ostao je nezadovoljen, s prstima koji su ga svrbili od elje za volanom. Borio se sa samim sobom u nastojanju da se vrati u koloteinu, no misli su mu bjeale na cestu, ka uzbuenju koje je znao osjetiti tokom ona dva tjedna, te se uskoro pone preputati vlastitom porazu. Nije mu bila elja napustiti posao, ali to je drugo mogao uiniti s obzirom da je potroio sav godinji? U vatrogasnoj je slubi proveo sedam godina ivota, te mu se i samo razmatranje takve mogunosti da napusti posao bez razmiljanja, zbog nekog nejasnog unutarnjeg nemira inilo obijesnim. Bio je to jedini posao koji mu je ikada ita znaio i uvijek je mislio kako je imao sree to je na njega naletio. Nekoliko godina po naputanju studija radio je svakakve poslove, prodavao knjige u knjiari, selio namjetaj, toio pie u baru, taksirao, a na ispit za vatrogasca otiao je iz hira, zato jer se netko koga je jedne noi vozio u taksiju upravo spremao za taj ispit, pa je nagovorio Nashea da se i on okua. Tog su ovjeka odbili, a Nashe je dobio najveu ocjenu te godine i odjednom mu se nudio posao o kojem je zadnji put razmiljao kad su mu bile etiri godine. Donna mu se smijala kad ju je nazvao da joj kae novost, no on je ipak otiao na obuku. Iako je njegov izbor nesumnjivo bio neobian, sam posao istinski ga je zaokupljao i zadovoljavao i nikada mu nije bilo ao to je ostao vatrogasac. Prije svega nekoliko mjeseci bilo bi mu nemogue uope zamisliti da bi napustio slubu, no to je bilo prije no to mu se ivot pretvorio u TV-sapunicu, a zemlja oko njega otvorila i progutala ga. Moda je dolo vrijeme za promjenu. U banci mu je ostalo preko ezdeset tisua dolara, koje bi moda trebao iskoristiti dok jo moe. Naelniku je rekao da seli u Minnesotu. Pria mu se inila uvjerljivom, pa se potrudio da tako i zazvui, potanko objanjavajui kako mu je jedan urjakov prijatelj ondje ponudio partnerstvo u biznisu (i to u eljezariji!), te zato on misli da bi ta sredina bila dobra za odgoj njegove keri. Naelnik mu je povjerovao, to ga nije sprijeilo da ga nazove upkom. Sve je to zbog one fufice od tvoje ene, ree mu. Otkako je makla dupe iz grada, tebi se u glavi sve sjebalo, Nashe. Nema nita gore nego kad dobar frajer krene nizbrdo zbog enske. Sredi se, ovjee. Zaboravi na te sulude planove i radi svoj posao. ao mi je, efe, odgovori Nashe. Ve sam odluio. Odluio? A, molim te, kojom si glavom donio tu odluku? Koliko vidim, ova te vie ne slui bogzna kako. To iz tebe samo govori zavist. Dao bi ne znam ta da moe biti na mom mjestu. I odseliti u Minnesotu? Ma, zaboravi... Ovaj as ti mogu nabrojati tisuu drugih stvari koje bih radio prije nego iao ivjeti pod snijegom devet mjeseci u godini. E pa,...