Grobnicki Rjecnik 1.Dio

  • Published on
    26-Oct-2015

  • View
    239

  • Download
    1

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Grobnicki_rjecnik_1.dio.pdf

Transcript

<ul><li><p>Iva Luke`i} Sanja Zub~i}GROBNI^KI GOVOR XX. STOLJE]A</p><p>(gramatika i rje~nik)</p></li><li><p>Grobni~ki zbornikPosebna izdanja, knj. 10</p><p>Nakladnik:Katedra ^akavskog sabora Grobni{}ine</p><p>Za nakladnika:Stanislav Lukani}</p><p>Glavna i izvr{na urednica:dr. sc. Silvana Vrani}</p><p>Recenzenti:dr. sc. Silvana Vrani}</p><p>dr. sc. Sanja Vuli}</p><p>Tehni~ka oprema, dopuna ra~unalnog unosa, izrada karte i priprema za tisak:</p><p>Sanja Zirdum</p><p>Tisak:A.T.G. d.o.o. ^avle</p><p>Naklada:1000 primjeraka</p><p>ISBN 978-953-7548-01-8</p></li><li><p>Iva Lukei} Sanja Zub~i}</p><p>GROBNI^KI GOVOR XX. STOLJE]A</p><p>(gramatika i rje~nik)</p><p>Katedra ^akavskog sabora Grobni{}ineRijeka, 2007.</p></li><li><p>CIP - Katalogizacija u publikacijiS V E U ^ I L I [ N A K N J I @ N I C AR I J E K A</p><p>UDK 811.163.42282(497.5-3 Grobnik)</p><p>LUKE@I], Iva Grobni~ki govor XX. stolje}a : (gramatika i rje~nik) / Iva Lukei}, Sanja Zub~i} ; . - ^avle : Katedra ^akavskog sabora Grobni{}ine, 2007. - (Grobni~ki zbornik. Posebna izdanja ; knj. 10)</p><p>Bibliografija. - Kazalo.</p><p>ISBN 978-953-7548-01-8</p><p>1. Zub~i}, Sanja</p><p>I. ^akavsko narje~je -- Grobni~ki govori -- 20. st.</p><p>111105049</p></li><li><p>GRAMATI^KE RASPRAVE</p></li><li><p>7Iva Lukei}</p><p>JEZI^NI SUSTAV GROBNI^KOGA GOVORA U 20. STOLJE]U </p><p>PODRU^JE </p><p>Pod nazivom grobni~ki govor 20. stolje}a podrazumijevamo jezi~ni sustav koji su u pro{lome stolje}u rabili stanovnici naselja na Grobni{}ini, podru~ju smje{tenome u sjevernome rije~kome zale|u du` toka Rje~ine od izvora do njezina u{}a, te na Grobni~kome polju i na njegovim obodima. </p><p>Osim klju~ne ~injenice zajedni~koga jezi~noga sustava, podru~je predstavlja jedinstvenu cjelinu u geografskome, povijesnome i kulturolo{kome smislu. U ~itavu nizu povijesnih spisa strarijih od 18. stolje}a javlja se pod imenom Grobnik, prema nazivu sredi{njega upravnoga mjesta, bilo da podrazumijeva crkvenu `upu (najraniji spomen 1105.), bilo feudalni posjed (najraniji spomen u Zakonu Vinodolskome 1288.). Podjele su najprije zahvatile crkvenu zajednicu: u drugoj polovini 18. stolje}a iz grobni~ke (grajske) `upe izdvaja se cerni~ka, a po~etkom 19. stolje}a i jelenjska `upa (plovanija). Tijekom 19. stolje}a u~injena je i podjela na tri katastarske op}ine. Podjele na tri `upe (plovanije) i na tri katastarske op}ine zadr`ane su kao konstanta u svijesti stanovnika, pa su uzimane u obzir i tijekom 20. stolje}a pri daljnjim diobama podru~ja na administrativno-upravne cjeline (op}ine, mati~ne urede i ponovno op}ine devedesetih godina). </p><p>Stoga u ovome radu koji prikazuje grobni~ki govor 20. stolje}a polazimo od tradicionalne podjele po plovanijama, na koju se oslanjaju i sve kasnije podjele. </p><p>A) Naselja su u sastavu jelenjske plovanije:a) u podru~ju zvanom Ri~na u sjeverozapadnome dijelu Grobni{}ine, </p><p>du` gornjega toka Rje~ine (Ri~n), po~am od izvora (Zvra): na lijevoj obali Kukuljani (Kukujni) i Zoreti}i (Zreti}i), na desnoj obali Trnovica (Trnvica), Ba{tijani (Ba{tijni) i Mila{i (Mil{) te du` lijeve obale: Brneli}i (Brnli}i), Lubarska (Lbarsk), Martinovo </p></li><li><p>8Selo (Mrtnovo Sel) i Ratulje (Rtuja)b) naselje Luke`i (Lke`i), i lokalitet imenom Gospodsko Selo </p><p>(Gospsk Sel) u srednjem toku, uz lijevu obalu Rje~inec) naselje Donje Jelenje (Jelnj) na zapadnome obodu Grobni~koga </p><p>polja, te naselja Podkilavac (Poklavac) s tri starija zaseoka (Grnj Sel, Srdnj Sel i Dlnj Sel) i Podhum (Phm) s vi{e zaselaka (Grbrovo Sel, Bnvo Sel, Rj~vo Sel, Brkovo Sel, Petrvi}i, Bnjevo Sel), smje{tena na sjevernome obodu Grobni~koga polja </p><p>d) naselje Dra`ice (Dr`ice) koje objedinjuje starije zaseoke ili sela (Vl Dr`ice, Ml Dr`ice, Obrovc, Umol, Molnr i Podrt), i prostire se prema sredini Grobni~koga polja.</p><p>B) Naselja u sastavu grobni~ke (grjsk) plovanije su:a) sredi{nje povijesno naselje Grobnik (Grd) sa srednjovjekovnom </p><p>utvrdom te pripadaju}im selima imenom Ka~ani (Ka~ni), Mikelji (Mkeji) i Ilovik (Ilovk) na brdu u sredini Grobni~koga polja </p><p>b) naselje Zastenice (Zastence) s dvama zaseocima ([karni, Jzero) te Svilno (Svln) s dvama zaseocima (starim, imenom Tutnvo i novijim, prozvanim Gbast/Gbast) u podno`jima brda, ispod Grobnika</p><p>c) naselja Pod~udni~ (Po~udn~) i Podrvanj (Pdrvnj) uz staru lokalnu cestu, te dio naselja Soboli (Sobol) s lijeve strane stare ceste Rijeka - Zagreb</p><p>d) u srednjemu toku Rje~ine, uz lijevu obalu, naselja Drastin (Drstn) i Vali}i (Val}i), od kojih je potonje u zadnjoj ~etvrtini 20. stolje}a potopljeno umjetnim akumulacijskim jezerom za rije~ku hidrocentralu</p><p>e) naselja Pa{ac (Pa{~), Orehovica (Orhovica) s dvama starijim zaseocima (Grnj Orhovica i Dlnj Orhovica) u donjemu toku, uz lijevu obalu Rje~ine.</p><p>C) Naselja u sastavu cerni~ke (crni{k) plovanije su:a) dio naselja Soboli (Sobol) s desne strane stare ceste Rijeka -Zagreb </p><p>(uklju~uju}i i lokalitet imenom Kkovica), ^avle (^vja) s ~etirima ve}im zaseocima (@ubrvo Sel, @e`lovo Sel, Haramjsk Sel i Sr}nsk Sel), Cernik (Crnk) s trima starijim zaseocima (Banvo Sel, Rvnjrsk Sel i Cipca), Mavrinci (Mvrnci), Buzdohanj (Buzdohnj) s trima zaseocima (Hlovac, Bj~vo Sel i Rkovo Sel), Kosorci (Kosrci) i Hrastenica (Hrastenca).</p></li><li><p>9Smje{taj glavnih spomenutih grobni~kih naselja i okru`ja predo~uje zemljopisna karta u zasebnome prilogu u ovoj knjizi. </p><p>II. KLASIFIKACIJA I GENETSKE ODREDNICE</p><p>1.</p><p>Grobni~ki je govor jedan od starosjedila~kih sjeverno~akavskih tipova unutar ~akavskoga narje~ja, najarhai~nijega i najkonzervativnijega od tri narje~ja hrvatskoga jezika, kojemu hrvatski jezi~ni identitet nitko nije ni poku{ao osporiti. Grobni~ki je govor na tom svome autohtonome geografskomu prostoru sa sjevera, juga i zapada okru`en isto tako starosjedila~kim ~akavskim govorima s kojima ga ve`u bliskosti i podudarnosti na svim jezi~nim razinama: u fonologiji, fonetici, morfologiji i tvorbi rije~i, u sintaksi i u velikome dijelu posebnoga leksi~koga (rje~ni~koga) fonda, no ima me|u tim govorima i razlika, a svaki od njih ima i posebnosti u odnosu na druge u susjedstvu. </p><p>Najzna~ajnija je gramati~ka razlika grobni~ke ~akav{tine prema govorima u neposrednu susjedstvu u razli~itu refleksu staroga slavenskoga glasa jata (Kastavci i Trsa}ani su ekavci, Studenjci ikavci, a Grobni~ani imaju u svome govoru dvojak refleks jata: ikavski i ekavski), ali je izrazita fonetska razlika u akcentuaciji, u izgovoru akcenata. Naime, svi starosjedila~ki sjevernoprimorski govori imaju prastaru akcentuaciju, najarhai~niju u cijelome slavenskome svijetu, koja je takva, po prilici, ve} 800 godina (pa je stoga osobito zanimljiva slavistima iz cijeloga svijeta). No grobni~ku ~akav{tinu od svih ostalih odlikuje jedna vrlo arhai~na crta: fonetski (izgovorno) vrlo izrazita duljina nenagla{enih dugih vokala ispred i iza akcenata, a u govoru je veoma va`na i re~eni~na intonacija. Susjedi tu grobni~ku crtu ovako opisuju: Grobni~ani kantaju kad govore, pokantivaju, nate`u. To je navelo veoma cijenjenoga i iskusnoga dijalektologa Aleksandra Beli}a da 1911. godine, nakon kra}e posjete nekim grobni~kim selima, ustvrdi kako u grobni~kome akcentu nema ~vrstih pravila kao u drugim govorima. Istakla bih kako se i na tome primjeru ogleda relativnost ocjena i tvrdnji razli~itih ljudi o istome: starim je susjedima grobni~ki akcent </p></li><li><p>10</p><p>pone{to komi~no ali simpati~no kantanje, strancima laicima, nestru~njacima je jedna odbojna jezi~na crta koja znatno odudara od jezika koji oni poznaju, a iskusnoga dijalektologa toliko dovodi u zabunu da izri~e tvrdnje neprihvatljive u znanosti, dok ga suvremeni svjetski dijalektolozi istra`uju i opisuju s najve}om znanstvenom pozorno{}u i uzbu|enjem. </p><p>Ukratko, grobni~ka je ~akav{tina jedan vrlo stari ~akavski tip starinskih jezi~nih crta, sa~uvan do na{ih dana kao najja~a okosnica kulturne povijesti Hrvata ovoga kraja, ovoga podneblja. Ta je ~akav{tina komunikacijski idiom dana{njih Grobni~ana i istodobno njihova veza s pretcima koji su nastavali isti ovaj prostor i po{tovali odre|ene vrednote. Kao veza s pretcima i korijenjem na ovome tlu, grobni~ka je ~akav{tina sa~uvana i u pisanoj ba{tini minulih vremena. Prepoznaje se u jeziku prvoga hrvatskoga pravnoga teksta, Zakona vinodolskoga iz 1288. godine, jednako kao i u brojnim javnopravnim i privatnopravnim aktima pisanim starohrvatskom glagoljicom (me|u kojima je s 132 folije najopse`nija blagajni~ka Knjiga bra{}ine Svete Marije Tepa~ke, vo|ena 1539.-1623.) i latinicom preuzetom od zapadnoga kulturnoga kruga, {to svjedo~i o tome da je ovaj kraj pripadao specifi~nomu dodirnomu polju romanske i autohtone hrvatske kulturne matrice. </p><p>Dosada{njim je dijalektolo{kim radovima grobni~ki idiom klasifi-ciran kao jedna od sjeverno~akavskih skupina govora unutar sredi{nje-ga poddijalekta ikavsko-ekavskoga dijalekta ~akavskoga narje~ja.</p><p>2. </p><p>U gramati~koj su strukturi grobni~ke skupine govora sadr`ane geneti~ke zna~ajke nastale tijekom jezi~nopovijesnoga razvoja, kojima se potvr-|uje pripadnost ove skupine govora ~akavskome narje~ju hrvatskoga jezika. </p><p>U to~ki 2.1. slijedi popis i opis fonolo{kih, a potom u to~ki 2.2. popis i opis morfolo{kih ~akavskih posebnosti.</p></li><li><p>11</p><p>2.1. FONOLO[KI SUSTAV</p><p>2.1.1. Rije~ ^A</p><p>Rije~ ~a, koja postoji samo u ~akavskome narje~ju, u grobni~kome je govoru potvr|ena u pet kategorija.</p><p>a) Lik ~ potvr|en je:</p><p>- u zna~enju upitne zamjenice za ne`ivo u upitnim re~enicama poput: ~ bi{ otl? (= {to bi ti htio?) </p><p>- u zna~enju odnosne zamjenice za ne`ivo u odnosnim re~enicama poput: ~a j blo, bl j! (= {to je bilo, bilo je!), ~ j, j (= {to jest, jest, ili: {to je, tu je) </p><p>- u slijedu sa zamjenicom to unutar strukture ~ t sa zna~enjem neodre|ene zamjenice za ne`ivo u re~enicama poput: kpli smo s ~ t (= sva{ta, koje{ta, od sva~ega pomalo), }mo se past { ~n tn (= zadovoljit }emo se bilo s ~ime/ ~imegod; ve} }emo s ne~im/ bilo~ime prebroditi)</p><p>- u zna~enju ~estice zar i li u upitnim re~enicama poput: ~ ns danska bl Zdln? (= zar nisi/nisi li danas bila dolje, u Rijeci?); ~ n bj da ti t j re~n leh k drg? (= zar nije/ nije li bolje da ti to ja ka`em nego tko drugi?); ~ si mnjena? (= zar si/jesi li luda /{a{ava/ }aknuta?)</p><p>- u slo`enicama s prefiksima bilo- ili voj- (blo~a, vj~a) u zna~enju neodre|ene zamjenice za ne`ivo u re~enicama poput: }u vj~a pari}t za obd, lhko }emo se ns dv past s vj~n (= pripremit }u bilo{to za ru~ak, lako }emo nas dvojica/dvoje pro}i bilo s ~ime/~imegod.).</p><p>b) Lik ~ potvr|en je u zna~enju neodre|ene zamjenice za ne`ivo u upitnim re~enicama poput: d ti rb ~? (= treba li ti {to/ {togod/i{ta/bilo{to?).</p><p>c) Element -~- iz osnove zamjenice ~a u sraslicama:</p><p>- s predmetnutim negacijama ni- i ne- u osnovi neodre|enih zamjenica za ne`ivo: ni{ (ni + ~ = ni{ta) i ne~ (ne + ~ = ne{to) </p></li><li><p>12</p><p>- s prijedlozima predmetnutim obliku akuzativa u priloga: za~ (za + ~ = za{to, za {to), va~ (va + ~ = u{to, u {to), po~ (po + ~ = po{to, po {to), na~ (na + ~ = na{to, na {to) u primjerima poput: z~ ti t rb? (= za {to ti to treba?), p~ r{ vnka? (= po {to ide{ van?), v~ bin t kll? (= u {to bih to stavio?), nm n~ sst (= nema na {to sjesti).</p><p>d) Element -~- iz osnove zamjenice ~a s arhai~nim elementom -s- unutar nastavka genitiva upitno-odnosne i neodre|enih zamjenica za ne`ivo s osnovom -~-: ~es, n~esa, n~esa, s~esa, vj~es (= ~ega, ni~ega, ne~ega, sva~ega, i~ega/ bilo~ega).</p><p>e) Element -~- iz osnove zamjenice ~a u obliku veznika a{ ( = jer), nastaloga fonolo{kim izmjenama osnove rije~i: za~ (&gt; a~ &gt; a{). </p><p>2.1.2. ^akavske pune vokalizacije starojezi~noga poluglasa </p><p>U ~akavskome se narje~ju starojezi~ni poluglas * umjesto zamuknu}a i ispadanja u slabu polo`aju (na kraju rije~i ili u slogu pred punim samoglasnikom), u nekim primjerima razvio u puni samoglasnik /a/. Ta se pojava u grobni~koj skupini govora ogleda u sljede}im primjerima: </p><p>- ~ (&lt; starojez. *~ = {to); oprimjerenja su navedena gore pod oznakama 2.1.1. a) i b)</p><p>- va (&lt; starojez. *v = u), samostalan kao prijedlog u primjerima: hdi va k}u (= u|i u ku}u), udrl se v glvu (= udario se u glavu), i kao prefiks slo`enica u primjerima vvk (&lt; starojez. *vvk = uvijek), Vazm (&lt; starojez. *vzm = Uskrs), va`gt (&lt; starojez. v`gati = u`gati, u`e}i), vje (&lt; starojez. *vdl = udilj, odmah)</p><p>- u prezentskoj osnovi oblika glagola jt (= uzeti) i zt (= uzeti): starojez. *jm- *vzm- &gt; prez.: jm- n, jm-, zm- n, zm-; imper. jm-ite, zm-ite (obje osnove = prez. uzm-em, uzm-u, imper. uzm-ite)</p><p>- u prilogu kad (&lt; starojez. *kd = gdje)- u osnovi imenice m{a (&lt; starojez. *m{a = misa) i njezinih izve-</p><p>denica: m{ica (= mala misa), m{n (= misni), m{it (= misiti)</p></li><li><p>13</p><p>- u osnovi imenice mlin (&lt; starojez. *mlin = mlin) i njezinih izvedenica: mlinac (= mlinac), mln~i} (= mlin~i}), mlinr (= mlinar), mlinv (= mlinov), mlinsk (= mlinski)</p><p>- u osnovi I jd. osobne zamjenice za 1. lice: s mnn (&lt; starojez. *mnoj = /sa/ mnom)</p><p>- u osnovi u svim oblicima imenice ps: GA jd. psa, DL jd. psu, I jd. i D mn. psn, NAI mn. psi, GL mn. psh (= psa, psu, psom, psi, psima)</p><p>- u objema osnovama i svim oblicima glagola sast (= sisati): sas (= si{e), sasl (= sisao), posasli (= posisali), sas} (= si{u}i), sasc (= sisa), sa{~} (= sisica). </p><p>2.1.3. Dvojak refleks protojezi~noga prednjega nazala</p><p>Za razliku od ostalih dvaju narje~ja hrvatskoga jezika u kojima je protojezi~ni nosni samoglasnik * bio jednozna~no zamijenjen samoglasnikom /e/, u ~akavskome je narje~ju imao dvije zamjene ili refleksa, samoglasnike /e/ i /a/: a) protojez. * &gt; /e/ u polo`aju iza tvrdoga suglasnika; b) protojez.* &gt; /a/ u polo`aju iza mekoga suglasnika. </p><p>Kako je dvojaki refleks ovoga protojezi~noga samoglasnika vrlo stara ~akavska pojava, u ve}ini je primjera protokom vremena izvorni refleks /a/ analogijom ujedna~en s refleksom /e/, ali je u svakome ~akavskome govoru ipak zaostao pokoji relikt s izvornim refleksom /a/. </p><p>U grobni~kome su ~akavskome tipu zabilje`eni primjeri: a) s izvornim refleksom protojez.* &gt; /e/ u polo`aju iza tvrdoga </p><p>suglasnika: - u osnovama rije~i: dset, mso, msc, pt, po~t, vrme i sl. </p><p>( &lt; protojez. *dest, *mso, *msc, *pt, *po-~ti, *vrm), i - u nastavcima: -e (&lt; protojez.*-) u G jd. i NA mn. `enskoga roda kao </p><p>u primjeru moje dobre `ene, te u nastavku -e (&lt; protojez.*-t) u 3. l. mn. prezenta kao u primjerima: oni vz, ns, ml i sl., kao i </p><p>b) reliktni primjeri s izvornim refleksom protojez.* &gt; /a/ u polo`aju iza mekoga suglasnika: </p></li><li><p>14</p><p>- zajk, zaj~ina, zaj~i}, zajkv (= jezik, jezi~ina, jezi~i}, jezi-kov), koji su nastali premetanjem (metatezom) sloga u osnovi jazik- (&lt; protojez.*jzyk)</p><p>- j{mk, j{mi~i}, j{mi~ina (= je~am, je~mena ka{a, varivo od lju{tena je~ma), j{mikv, j{menac (= upala vlasne ` lijezde na o~no-me kapku), izvedeni od osnove ja~m-/ ja{m- (&lt; protojez.*j~m). </p><p>2.1.4. Ikavsko-ekavski refleks starojezi~noga jata </p><p>Samoglasnik jat, koji je postojao u protojezi~nome razdoblju (bilje`i se kao protojez. *), i u prvome dijelu starojezi~noga razdoblja (bilje`i se kao starojez. *), zamijenjen je tijekom starojezi~noga razdoblja samoglasnicima (refleksima) i, e. Dvojaka je sustavna ikavsko-ekavska zamjena jata po jezi~noj zakonitosti, po autorima nazvanoj pravilom Jakubinskoga i Meyera, zabilje`ena samo u ~akavskome narje~ju, i to u njegovu najve}emu, sredi{njemu dijalektu. </p><p>Govori s ikavsko-ekavskim refleksom jata nalaze se:- na sjevernojadranskim otocima: u lo{injskome arhipelagu, na </p><p>otocima Kr...</p></li></ul>