Hidrologija pitanja i odgovori

  • Published on
    31-Oct-2014

  • View
    142

  • Download
    18

Embed Size (px)

DESCRIPTION

pitanja i odgovori

Transcript

<p>Pitanja iz predmeta Hidrologija (1. kolokvij)1. Definicije hidrologije 2. Podjela hidrologije prema sredini istraivanja 3. Podjela hidrologije u ovisnosti o tretiranju hidrolokih podataka 4. Poddiscipline hidrologije 5. Povijest hidrologije razdoblja razvoja hidrologije 6. Zadaci hidrologije 7. Osnovna jednadba hidroloke bilance 8. Jednadba bilance voda za sliv 9. Jednadba bilance voda za akumulaciju 10. Definicija meteorologije 11. Klima 12. Vrijeme 13. Atmosfera 14. Slojevi atmosfere 15. Dijagram ovisnosti temperature i nadmorske visine odnosno slojeva atmosfere 16. Troposfera 17. Stratosfera 18. Mezosfera, termosfera, egzosfera 19. Standardna atmosfera 20. Solarna i fizika klima 21. Klimatski modifikatori 22. Tipovi sunevog zraenja 23. Solarna konstanta 24. Albedo 25. Heliograf 26. Atmosferska vlaga 27. Fizike znaajke vlage u atmosferi 28. Ravnoteni tlak vodene pare 29. Krivulja zasidenja atmosfere 30. Toka rosita 31. Apsolutna i relativna vlanost zraka 32. Deficit saturacije 33. Latentna toplota isparavanja 34. Dijagram odnos relativne vlanosti i temperature zraka 35. Rua vjetrova 36. Anemometar, anemograf 37. Evapotranspiracija, potencijalna i stvarna 38.O emu ovisi veliina isparavanja 39. Tri glavna pristupa odreivanja evapotranspiracije 40. Mjerenje evapotranspiracije vodna bilanca 41. Shema lizimetra 42. Procjena isparavanja s povrina pokrivenih snijegom 43. Rodovi oblaka 44. Kondenzacijske jezgre 45. Genetika klasifikacija oblaka 46. Mjerenje oborina</p> <p>47. Kiomjer 48. Totalizator 49. Pluviograf, pluviogram 50. Sistematske greke kod mjerenja oborina 51. Glavni cilj obrade mjerenja i osmatranja oborina 52. Najvanije karakteristike oborina 53. Intenzitet, zapremina ukupnih oborina, dotok i modul oborina 54. Aktivnosti osnovne obrade mjerenih i osmotrenih hidrolokih podataka 55. Standardizirana osnovna obrada podataka o oborinama 56. Maritimni i kontinentalni reim oborina 57. Procjena podataka koji nedostaju (varijacije do i iznad 10 %) 58. Korelacijska analiza 59. US Weather Service method 60. Cilj provjere homogenosti i konzistentnosti hidrolokih podataka 61. Razlozi promjene u konzistenciji hidrolokih podataka 62. Krivulja dvostruke mase 63. ITP krivulje 64. Pretpostavke koje trebaju ispunjavati podaci na temelju kojih se definiraju ITP krivulje 65. Analitiki izraz za ITP krivulju 66. Povratni periodi za razliite objekte (kanalizacije, mostovi, poljoprivredni sustavi) 67. Koeficijent korelacije 68. Hidrometrija (definicija, podjela), osnovni zadaci hidrometrije 69. Osnovni hidrometrijski radovi 70. Kriteriji za odabir lokacije hidrometrijske postaje 71. Vodostaj 72. Izgled stepenastog vodomjera 73. Automatsko mjerenje vodostaja 74. Mjerenje pada vodnog lica 75. Metode odreivanja protoka 76. Hidrometrijsko krilo 77. ADCP ureaj za mjerenje protoka 78. Krivulja protoka 79. Odreivanje protoka metodama razrjeenja 80. Analitika metoda odreivanja protoka 81. Grafoanalitika metoda odreivanja protoka 82. Metoda izotaha 83. Tahigrafska krivulja 84. Sliv, razvodnica (topografska, hidrolokahidrogeoloka) 85. Povrina, duljina i nagib sliva 86. Parametri sliva 87. Tipovi sliva prema obliku 88. Odreivanje srednje oborine na slivu 89. Osnovna statistika obrada hidrolokih podataka (Srednja vrijednost, standardna devijacija, koeficijenti varijacije i asimetrije) 90. Krivulja trajanja, uestalosti, mod i medijana</p> <p>1.Hidrologija je znanost koja se bavi izuavanjem vode na povrini ili u dubini zemlje, njenom pojavom, raspodjelom, cirkulacijom, kako na povrini, tako i po prostoru, njenim biolokim, fizikim i kemijskim osobinama, njenim uzajamnim djelovanjem s prirodnim okoliem.Hidrologija je znanost koja se bavi procesima upravljanja, mijenjanja i nadopunjavanja vodnih zaliha na Zemlji i tretira razliite faze u hidrolokom ciklusu. 2. Prema sredini istraivanja vodase dijeli:Voda u atmosferimeteorologijaVoda na zemljinoj povrini, -patamologija, limnologija, izuavanje movara,glaciologija, oceanologija Voda u podzemljuhidrogeologija, hidrogeologija kra 3.Matematskahidrologija, Statistikahidrologija, Stohastikahidrologija, Sistemskahidrologi ja, Empirijska(iskustvena) hidrologija, Operativna(praktina) hidrologija, Numerikahidrologija. 4.Pet posebnih poddisciplinahidrologije: Hidrometeorologijaizuavanje problema koji su zajedniki i za hidrologiju i za meteorologiju; Limnologijabavi se izuavanjem jezera; Kriologijabavi se izuavanjem snijega i leda; Hidrogeologija (geohidrologija)izuava podzemne vode; i Potamologijabavi se izuavanjem rijenih tokova (rijena hidrologija). 5.Rano razdoblje (do 1400): Zbog veoma malo zabiljeenih podataka stari vijek, odnosno taj period razvoja hidrologije esto se naziva period nagaanja. Razdoblje osmatranja (1400 1600) renesansa, Leonardo da Vinci (14521519)O kretanju i mjerenju vode; Bernard Palissy (15101590) Divan razgovor o prirodi voda i izvora ... Razdoblje mjerenja (1600 1700): E. Torricceli (1643) postavio je formulu za odreivanje brzine istjecanja tekudine iz posude. Engleski fiziar R. Hook razvio je ureaj za mjerenje brzine vode i ureaj za mjerenje dubine mora Razdobljeeksperimentalnih istraivanja (1700 1800) hidraulikohidroloka eksperimentalna istraivanjima. Bernoullijeva jednaina, Venturijev vodomjer, Woltmanovo kolo za mjerenje brzine vode, te Chezyjeva formula iz 1769. godine Razdobljemodernizacije (1800 1900) hidrometrija, sustavna hidroloka mjerenja i osmatranja (razvoj instrumenata), izvode se brojne praktine formule za proraun protoka vode. Racionalna formula (1847) za proraun maksimalnog otjecanja sa sliva. Hidrologija podzemnih voda. Razdoblje empirizma (1900 1930) razvoja empirijskih formula i modela u hidrologiji, Instituti, zavodi, uvoenjem hidrologije kao predmeta na sveuilitima poetkom 20. st. Razdobljeracionalizacije (1930 1950) Teorija jedininog hidrograma i Hortonov model infiltracije, Gumbelova raspodjela vjerojatnode ekstremnih vrijednosti, Penmanova formula za proraun isparavanja, MayerPeterova formula za proraun pronosa suspendiranog nanosa, te Einsteinova formula za proraun vuenog nanosa Razdobljeteorijskog razvoja (1950 danas) matematika analiza, upotreba raunara,linearna i nelinearna analiza hidrolokih sustava, primjena teorije vjerojatnode i matematske statistike, hidroloki modeli.Centar za razvoj vodnih resursa (Water Development CentresWRDS), Svjetska meteoroloka organizacija (World Meterological OrganizationWMO) i Meunarodno udruenje za znanstvenu hidrologiju (International Association of Scientific HydrologyIASH). 6.Hidrologija treba osigurati potrebne podatke i za rjeavanje slijedeih praktinih zadataka: prikupljanje i obradu hidrolokih podataka (rezultata osmatranja i mjerenja hidrolokihveliina), pravilno vodoprivredno proraunavanjei upravljanje, ekonomino dimenzioniranje objekata, procjenu sigurnosti objekata od velikih voda, od podlokavanja vodom i ruenja, procjenu utjecaja reima vodotoka, jezera i podzemnih voda na razne tehnike iprivredne probleme i objekte, utjecaj objekata i raznih mjera na reim vodotoka, jezera i podzemnih voda, katastriranjeraspoloivih vodnih resursa, izuavanje zakonitosti i iznalaenje metoda za predvianje hidrolokih pojava. 7.Osnovna jednadba hidroloke bilance voda u najopenitijoj formi moe se napisati: ()()tQtQdt)t(dViu= V(t) stanje sustava, odnosno zapremina akumulirane vode u promatranom sustavu,Qu(t) ulaz u sustav, odnosno dotok vode u sustav,Qi(t) izlaz iz sustava, odnosno otjecanje vode iz sustava.</p> <p>8.Qiu=++= P oborine pale na promatrani prostor (slivnu povrinu),I isparavanje s slivne povrine,G gubici (sa stanovita otjecanja) s slivnog podruja, odnosno otjecanje vode u podzemlje poniranjem,Q otjecanje (rijekom) s slivne povrine,V promjena sadraja vode (vlage) u sustavu (tlu). V se najee moe zanemariti, pa jednadba prelazi u: GIPQ= 9.Jednadba bilance voda za akumulaciju:Q dotok vode u akumulaciju rijekom,P oborine pale na povrinu akumulacije,q dotok vode u akumulaciju povrinskim slijevanjem s obala akumulacije,G gubici vode iz akumulacije poniranjem (ukoliko postoje),I isparavanje vode s akumulacije,Z1isputanje vode iz akumulacije za zadovoljenje potreba nizvodnih korisnika,Z2 odvoenje vode iz akumulacije za zadovoljenje potreba korisnikaakumulacije (npr.zaproizvodnju elektrine energije ili vodoopskrbe),V promjena zapremine vode u akumulaciji. 10.Znanost koja prouava sastav i strukturu atmosfere, njezino fiziko stanje, postanak, znaenje i razvoj fizikih meteorolokih pojava koje se javljaju u atmosferi i na Zemljinoj povrini naziva se meteorologija. 11.Klima je prosjeno stanje atmosfere nad odreenim mjestom u odreenom vremenskom razdoblju (30 godina) uzimajui u obzir i prosjena ekstremna odstupanja. 12.Fiziko stanje atmosfere nad nekim mjestom u odreenom trenutku naziva se vrijeme (meteoroloko vrijeme). 13.ATMOSFERA Atmosfera je plinoviti omotaoko Zemlje. Atmosferaje smjesanekoliko stalnih plinova, kemijskih spojeva i razliitih plinovitih, tekuih i vrstih dodataka. Postoje dvije bitno razliite grupe plinova: Prvu grupuplinova ini duik (78%), kisik (21%), argon (0,9%) zatim ugljini dioksid, neon, helij, kripton, ksenon, vodik i drugi plinovi s manjim udjelom ija je koliina stalna. Drugu grupuine plinovi ija se gustoa i zastupljenost mijenja ovisno o njihovom poloaju i vremenu. U tu grupu ubrajamo ugljini monoksid, ozon i vodenu paru. 14.Troposfera(do 11 km), Stratosfera(11-40 km), Mezosfera (40-80 km), Termosfera (od 80-800 km) i Egzosfera(iznad 800 km), granica nije tono definirana.15.</p> <p>16.Visinatroposfere je razliita ovisno o zemljopisnom poloaju. Na ekvatorunjena visina iznosi oko 18-20 km, iznadumjerenih irina11-14 km, a na polovimasamo 8-10 km. Obuhvaa oko 90% atmosferske mase.Temperaturau troposferi padas visinom prosjeno 6 C po kilometru tako da na gornjoj granici iznosi oko 45 C nad polom, a 80 C nad ekvatorom. U troposferi se nalazi gotovo sva vodena parai zato se samo u njoj stvaraju oblaci koji daju oborine. Sve vremenske pojavekoje opaamo dogaaju se u troposferi. Debljina tropopauze je razliita i iznosi od nekoliko stotina metara do dva kilometra. U njoj prestaje pad temperature s visinom (izotermija), a dolazi ido porasta temperature (inverzija).Troposfera se dijeli na dva sloja:Planetarni granini sloj-od povrine Zemlje do visine 1.5 km i unutar njega se osjeti utjecaj Zemljine povrine i turbulentnog trenja na gibanje zraka. Meteoroloki elementi imaju izrazit dnevni hod. Slobodna troposferaje gornji sloj unutar kojeg je utjecaj Zemljine povrine zanemarljiv. 17.Stratosferaje dio atmosferskog omotaa na visini od 10-50 kmkod kojeg je izraena temperaturna uslojenost.Prijelazni sloj od troposfere u stratosferu naziva se tropopauza. irok je samo nekoliko kilometara. U njemu se temperaturaporastom visinene mijenja.Izotermija ili slaba inverzija nastavlja se od tropopauze u donji dio stratosfere do 25 km visine. Donja polovica stratosfere do priblino 30-35 km zove se hladna stratosfera jer je u njoj temperatura niska i malo se mijenja s visinom. Gornji sloj je topla stratosfera i u njemu temperatura raste s visinom zbog upijanja ultraljubiastog Suneva zraenja u sloju ozona. Na tim se visinama zbog utjecaja Suneva zraenja stvara ozon vie nego drugdje pa se taj sloj naziva i ozonosfera. Na vrhustratosfere temperatura zraka je kao na tlu. Kako u stratosferi postoji izotermija ili slaba inverzija, zrak je stabilan, puu samo horizontalni vjetrovi. 18.Mezosfera-od 50 km do 80 km visine. U tom se sloju temperatura naglo smanjuje s visinom tako da na gornjoj granici mezosfere iznosi 70 do 80 C. Mezosfera zavrava mezopauzom. U viim slojevima mezosferese pojavljuju najvii oblaci (nakon vulkanskih erupcija).Termosfera jenajvii dio atmosfere od 90 km do oko 600 km visine. U tom sloju temperatura ponovo raste s porastom visine. Dnevna su kolebanja temperature vrlo velika. Na toj se visini temperatura zraka poveava na vie od 2000 C a nou se kree oko 1000 C. Molekule plinova apsorbiraju Sunevo zraenje, dolazi do fotokemijskih procesa i ionizacije plinova pa se taj sloj esto naziva ionosfera. Ionosferski slojevi lee izmeu 60 i 85 km visine.Egzosfera je podruje u kojem se atmosfera postupno gubi. Kroz nju u meuplanetarni prostor odlaze molekule koje su se uspjele otrgnuti djelovanju sile tee. Ovdje temperatura raste i do 4000 C. 19.Standardna atmosfera je odreena kao idealizirani model atmosfere. Polazni su elementi odreeni za srednju morsku razinu na zemljopisnoj irini 45sila tea 9.80565 ms-2,atmosferski tlak 1013,25 hPa,temperatura zraka 288,15 K ili 15 C,gustoa zraka 1.225 kgm-3, ledite 273.15 K (0). 20.Solarna klimaje klima koja bi bila na Zemlji pod uvjetom da je Zemlja homogena i da nema razlike u visini odnosno da je Zemlja idealna kugla. Sva mjesta iste irine imala bi istu klimu koja bi bila uvjetovana Sunevim zraenjem i Zemljinim izraivanjem. Fizika klimaovisi o klimatskim modifikatorimaili klimatskim faktorima koji modificiraju solarnu klimu i stvaraju fiziku. 21.I REDAnejednolika podjela kopna i moraveliina, oblik i razvedenost kontinenatatople i hladne morske strujeprocesi u atmosferiII REDAvisina i pravac pruanja planinskih lanacareljef zemljita i poloaj mjesta prema Sunevim zrakamaIII REDAvegetacijajezeragradovisnjeni pokriva 22.Sunce zrai u svemir u dva tipa zraenja: (i)zraenje estica ili korpuskularno zraenjei (ii)elektomagnetsko zraenje 23. Ukupna solarna radijacija u jedinici vremena na granici atmosfere, pod pravim kutom u odnosu na suneve zrake i na srednjoj udaljenosti Zemlje od Sunca iznosi 1,39 kW/m2i naziva se solarna konstanta.</p> <p>24.Udio reflektirane radijacije od neke povrine naziva se albedo. Prosjeni albedo na Zemlji je 0,42 (za vedar dan je albedo 0,21, a za oblano nebo 0,75). 25.Trajanje sunevog zraenja mjeri se pomou instrumenta koji se naziva heliografi koji se sastoji od staklene kugle prenika 10 cm. Sunevi zraci fokusiraju se kroz kuglu i spaljuju crni papir na kome je oznaeno vrijeme. Na bazi ovoga se odreuje duina trajanja sijanja Sunca u odreenom danu. 26. Atmosferska vlaga predstavlja sadraj vodene pare u zraku Veinasevodene pare formira isparavanjem s vodenih povrina na uobiajenim temperaturama 27.Najvanije fizike znaajke vlage u atmosferi su: zasienje, toka rosita, deficit saturacije, latentna toplota isparavanja, apsolutna vlanost, relativna vlanost. 28.Svakoj temperaturi zraka odgovara jedna maksimalno mogua koliina vodene pare. Kad je ta koliina postignuta dolazi do uspostavljanja procesa kondenzacijei kondenzira se upravo toliko vodene pare koliko je isparavanjem dolazi u zrak. Tada kaemo da je vodena para u zasienom stanju, odnosno da je zrak zasien vodenom parom. Tlak kojim djeluje vodena para u zasienom stanju zove se ravnoteni tlakili tlak zasienjai oznaava se s Pv.</p> <p>29.</p> <p>30.Rosite je temperaturapri kojoj vodena para poinje kondenzirati. Ta se temperatura moe postii tako da se, na primjer, uz nepromijenjenu koliinu vodene pare zrak ohlauje do zasienja. Tada stvarni tlak vodene pare postaje jednak ravnotenom tlaku. Pri rositu ili nioj temperaturi kondenzacijom stvaraju se kapljice vode i...</p>