Hrvati Izvan Domovine- Skripta

  • Published on
    05-Jul-2015

  • View
    922

  • Download
    1

Embed Size (px)

Transcript

HRVATI IZVAN DOMOVINE I HRVATSKA KULTURA ISPITNA LITERATURA Ljubomir Anti: "Hrvati i Amerika" UVOD Hrvatska je izrazito iseljenika zemlja, razmjerno broju stanovnitva ona danas ima vjerojatno najveu dijasporu od svih europskih zemalja. Toan broj iseljenika nije mogue utvrditi budui da se u svim fazama iseljavanja nisu prikupljali podaci. Hrvatski doseljenici bili su uglavnom registrirani po zemlji iseljenja, a to je bila Austro-Ugarska, Jugoslavija. Moe se gotovo sa sigurnou utvrditi da priblino svaki trei Hrvat ivi izvan domovine. U 17. i 18. stoljeu u Junoj Americi boravi plejada hrvatskih isusovaca. Ostavili su dubok trag u znanosti istraujui nepoznata podruja. Meu njima su prednjaili Ivan Ratkaj i Ferdinand Konak. Sve do osamdesetih godina 19. st. nije zabiljeeno vee iseljavanje iz Hrvatske u prekooceanske zemlje. Poetkom 20. stoljea iseljavanje iz Hrvatske toliko se ubrzava da prijeti demografskom katastrofom. Agrarna prenapuenost, biljne bolesti (peronospora), gospodarsko zaostajanje, loe zakonodavstvo (vinska klauzula). Prije Prvog svjetskog rata Hrvatska bila posuta promidbenim materijalom koji je pozivao ljude na iseljavanje. Velika konkurencija prijevoznika snizila je cijenu brodske karte, a pojavilo se i tzv. lanano iseljavanje. Iseljavanju je pogodovalo i nepostojanje zakona koji bi ga sprjeavali. Izmeu dvaju svjetskih ratova iseljavanje je bilo znatno usporeno. SAD je provodio restriktivnu useljeniku politiku. Sljedei iseljeniki val pokrenut je na kraju i nakon Drugoga svjetskog rata (politike izbjeglice). U poslijeratnoj Jugoslaviji putovnica je dugo bila povlastica pa je iseljavanje iz Hrvatske dugo bilo ilegalno. Nakon pada A. Rankovia i privredne reforme `60-tih godina. Otvoren je ventil socijalnog i nacionalnog nezadovoljstva. Dio njih se u meuvremenu vratio, dok se drugi dio pretvorio iz privremenih u trajne iseljenike. Najvie je Hrvata u Njemakoj, a njihov broj procjenjuje se na pola milijuna. Iseljavanje iz Hrvatske kulminiralo je 1970./71. godine. Ono je Jugoslaviji donosilo i velik devizni priljev najvie su se iseljavali Hrvati, to je vlastima u Beogradu odgovaralo. Osamdesetih godina osobito je aktualan odljev mozgova u razvijene zemlje, osobito u SAD i Kanadu. Prve hrvatske kolonije na podruju SAD-a utemeljene su na uu Mississipija u Louisiani te u Kaliforniji, Chicago, Pittsborugh, Detroit, Cleveland itd. U Junoafrikoj Republici Hrvati ive preteno u Pretoriji i Johannesburgu. U Australiji najvie je Hrvata u Perthu i okolici te na podruju Melbournea i Sydneya, na Novom Zelandu u Aucklandu. Prvo drutvo Hrvati su utemeljili u San Franciscu 1857. godine: Slavonsko-Ilirsko uzajamno potporno drutvo. 1894. godine udaren temelj Narodnoj hrvatskoj zajednici (poslije Hrvatskoj bratskoj zajednici). Juraj iz Slavonije (1355-1416) Rodio se u Breicama na Savi, oko 1355/60. Umro je 1416. u Toursu u Francuskoj, izjanjavao se kao Hrvat. Francuska povijest ga pamti kao kopista (sluna pri katedralnoj crkvi kod biskupa ili cara). Imao je zadatak pisati kodekse (zbornik zakona, pravila, sadri biblijske, crkvene tekstove), pisao, prepisivao i iluminirao kodekse. Bio je profesor na Parikom sveuilitu (dananja Sorbonna). Breice se tada nazivaju Rayn (u prijevodu: granica, mea). Obrazovan je vjerojatno u hrvatskoj glagoljakoj sredini. Na parikom sveuilitu nastavlja studij sedam slobodnih vjetina (umijea) i studij teologije. 1378/80 naao se na popisu siromanih studenata. Dalje, stjee naslov magister artium (magistar slobodnih vjetina) na Parikom sveuilitu. lan je odbor za obnovu sveuilita 1392-93. 1399. predsjednik je suda asti na sveuilitu. 1401. on je posebni izaslanik sveuilita kod bavarske kraljice Elizabete. Te je godine promoviran kao doktor teologije. Predavao je teologiju na Sorbonni. Posljednje godine ivota proveo je kao kanonik i ispovjednik stolne crkve u Toursu. Tu e doi do izraaja njegova kopistika djelatnost. Prepisivat e i glazbenim znakovima obiljeavati liturgijske kodekse. Poznat je i po iluminiranju kodeksa, po pisanju teolokih prirunika. Asketska teoloka rasprava "De virginitati Servanda" je prevedena i na francuski, pa ulazi u povijest francuske i europske literature (veliko zanimanje u Francuskoj za to djelo). Triput je izdano: 1505., 1506. i 1590., a na latinskom je objavljeno 1726. elio je upoznati francusku javnost sa glagoljatvom. Kodeks br. 95. sauvan je u Toursu. 1924. o tom je kodeksu u asopisu "Slavija" u Pragu (asopis za slavensku filologiju) Milko Kos, slovenski povjesniar objavio svoju raspravu.

1

1400. Juraj je sroio primjerak glagoljske poetnice, niz slova, njihova brojevna vrijednost (az, buky): "Alfabetum chrawaticum". Taj glagoljski abecedarij preuzima osnovne tekstove katekizma molitve "Oe na" i "Zdravo Marijo". Glagoljicu naziva hrvatskim pismom. Dodaje da je Istra domovina Hrvata (vaan podatak za doseljenje Hrvata u Istru). List 77 (recto - prva stranica lista) kae da je hrvatski biskup bio prvi koji je bogosluje slavio na dva jezika, kako je smatrao uputnim (latinskim i hrvatskim). Taj 77 recto donosi popis hrvatskih biskupa s povlasticom crkvene slavenske liturgije i upotrebe glagoljice. Popis hrvatskih biskupija u kojima se glagolja, te nekoliko molitava napisanih uglatom glagoljicom. 1247. papa Inocent IV. daje privilegij senjskoj biskupiji a kasnije i krkoj. Priklanja se teoriji da je sastavlja glagoljice Sv. Jeronim. Govori da je on preveo "Psaltir" na slavenski jezi (preveo Bibliju - Vulgata). Rim nije bio naklonjen glagoljici pa je to jedan od razloga to se tvrdilo da je tvorac glagoljice Sv. Jeronim. Hrvatski benediktinci glagoljai s Pamana idu u eku njegovati i poduavati glagoljsku pismenost u samostan "Wa Slovanek" (1347.) Arnold von Harff (1471-1505) Krajem 15. stoljea, iz kolna.- Putuje u Svetu zemlju (preko naih krajeva) i opisuje obiaje i zabiljeava rijei.7. studenog 1496. iz kolna preko Bea, prema Veneciji, Istra, Dalmacija, Palestina. Vodi dnevnik putovanja (na svom dijalektu - dijalekt donje Rajne). Ima viestruku vrijednost i ima izvanrednu mo zapaanja. 1862. objavljen je dnevnik. Biljei i udaljenost od mjesta do mjesta u miljama. Pie o zadru, Hvaru i Dubrovniku (za kojeg kae da lei u hrvatskom kraljevstvu, pie da stanovnici govore slavonskim jezikom - stanovnici Kraljevine Dalmacije i hrvatske). Harff biljei rijei na slavenskom jeziku (crochga = broyt /kruh/). Dubrovnik je opisao kao lijep i utvren grad koji nikome nije podloan. Rijei je biljeio onako kako ih uo i sastavio je mali konverzacijski rjenik (oko 50 rijei). Bartol Jurjevi - urevi (1506-1556) Roen je u Maloj Mlaki kraj Zagreba oko 1506. godine. Sudjelovao je u Mohakoj bitci 1526. godine, gdje je bio zarobljen i odveden u tursko suanjstvo. Sedam puta su ga prodavali (opisi o ropstvu krana kod Turaka). Nakon 9-13 godina robovanja u Aziji bjei, ali to ropstvo ostavlja na njega dubok trag to e se najposlije reflektirati u njegovom spisateljskom i knjievnom radu. Stalno upozorava na tursku opasnost te potie na protuturski otpor svih naroda Europe. Proputovao je cijelu Europu (putovao je papi u Rimu). 1544. u Antwerpenu tiska "De afflictione tam capitorum quaetiam sub turcae tributo Viventium Christianorum" (O jadu i muci sunjeva i krana to stenju pod turskim jarmom) u kojem donosi mali hrvatskolatinski rjenik u tokavsko-ikavskom narjeju (52 hrvatske rijei i fraze, mjeavine leksika, konverzacije i molitve). Uz latinski rjenik donosi francusku, englesku i holandsku paralelu. "O obiajima Turaka". Feliks Petani (1455-1516) Dubrovanin, govornik brojnih jezika, poznat kao minijaturist na dvoru Vladislava II. Bio je najitaniji turkoloki pisac 15. stoljea uz Blaa Jurjevia. Bio je vjet diplomat, stekao je europsku slavu. 1487. dolazi na dvor Matije Korvina gdje je bio voditelj skriptorija. Putovao je u Rim, Napulj, Tursku. Napisao je spis o 9 putova u Tursku "De intineribus in Turciam libellus", posthumno objavljeno, Be 1522. Ovo djelo je napisao kao prirunik za kriarsku vojsku koja se tada spremala (opisuje 9 puteva kojima bi se trebalo krenuti u Tursku). Vrstan je poznavatelj geografije i orogenije (nauka o postanku gorja). Njegovo je djelo bilo nezaobilazan prirunik za tadanje ratovanje. Objavljeno je na njemakom kao dodatak Jurjevievoj knjizi, 1522/27. "Hrvatska glagoljska poetnica". Guilliel Postel (1510-1581) Francuski orijentalist, profesor orijentalnih jezika na bekom sveuilitu, po nalogu cara boravio je u Carigradu. Po povratku je napisao knjigu u kojoj govori o glagoljici, te donosi glagoljski alfabet "Uvod u razlikovanje alfabeta za slova 12 jezika". Predouje slova 12 vrsta abeceda i kako se ona itaju. Istie da je naelo jedan grafem - jedan fonem (kao i u hebrejskom jeziku). 1555. godine objavljuje "De linguae Fenicis" (Knjiga o Fenianima).

2

Andrija Dudi (1533-1589) Rodio se u Budimu, otac Ladislav bio je savjetnik podrijetlom iz Orehovice u zagorju. koluje se u Veroni, pravo i filozofiju studira u Padovi. Zanimao se i za prirodne znanosti. 1561. postaje biskup, a 1562. govori na Tridentskom koncilu (5 latinskih govora na kojima je naglasio vanost da biskup ima sjedite u svojoj dijecezi). Zalagao se za odbacivanje celibata. Maksimilijan II. alje Dudia u poljsku da tamo pripremi tezu za habsburko preuzimanje poljskog prijestolja. Uz taj dogaaj se spominje i skandal o kojem govori Vitezovieva kronika iz 1696. Naime, tijekom te misije Dudi naputa crkvenu slubu i eni se poljskom plemkinjom. Optuen je da je preao na protestantizam. Iz Rima dolazi odluka o kanjavanju. Dudi se povlai iz javnog ivota (Crkva ga osuuje na smrt). Istaknuo se kao filolog, reformator, astronom, bavio se i medicinom (podvrgao je kritici Galenovo gledite u medicini). Bori se i protiv praznovjerja u medicini, bavio se povijeu, zemljopisom, prevodio je s grkog. Djela: "Rasprava o kometima" (De cometarum significat de comentariolus), 1579. "Rerum in Gallia gesralum", 1577. "Orationes in Concilio Tridenti a habitae", 1590. Metodiko promatranje bolesnika, metoda kojom se treba koristiti u medicini. Bio je tzv. "demokratski filozof" (poput Erazma Roterdamskog), nije se priklanjao ni jednoj struji, bio je neutralan. Poljska Akademija 1989. povodom 400. obljetnice njegove smrti objavljuje prvi svezak njegove korespondencije. Pavao Skali (1534-1575) Prvi ga opirnije spominje Ivan Kukuljevi Sakcinski. U Europi su objavljene tri disertacije o Skaliu. Roen je na Griu, gdje je zavrio osnovno kolovanje. Najvie je djelovao izvan domovine (na njemakom govornom podruju). 1570. u Kolnu objavljuje podatak o svom roenju na latinskom. Pie da je roen na Tri kralja 1534. Juraj Hereinac, tadanji kanonik, preporuio je Skalia ljubljanskom biskupu Urbanu (nakon to su Turci zauzeli te krajeve) koji je bio opskrbljen velikom bibliotekom. On e ga kasnije preporuiti Ferdinandu I. Na studije u Be, gdje Skali zavrava studij teologije. 1553. doktorirao je u Bologni iz podruja sedam slobodnih umijea. Te teze zatim 1559. objavljuje u "Enciklopediji". Poznavao je Pica della Mirandolu, to je odredilo njegov kasniji platonizam u djelu "Mistine filozofske teze". Za boravka u Rimu dolazi u sukob sa isusovcima zbog toga to su ga zanimale knjige koje su bile na popisu Ignacija Loyolle kao zabranjene . Zainteresirao se za Kabalu (mistiku, okultno). Djela: "Kabala", "Mistine filozofske teze". U Beu je bio u slubi Maksimilijana I. 20 godina. Skali se predstavlja kao "grof od Like i knez od Une". Napravio je lanu ispravu o svom plemikom podrijetlu. Bio je profesor na teolokom fakultetu u Beu. Govorio je protiv pape: njega i sveenike naziva "ribarima avla. Nakon optube od strane isusovaca da je protestant, odlazi iz Bea u Tubinegn, gdje dolazi u sukob sa Trubarom ije je djelo recenzirao s obzirom na grafiju i neke rijei. Skali je smatrao kako treba tiskati na jeziku razumljivom svim Slavenima, a ne smo Slovencima. Posvaao se i s P.P. Vergerijem. Slagao se s Ivanom Ungnadom koji mu pomae tiskati u Urachu, i na iju preporuku predaje u Konigsbergu u Pruskoj. Zbog lanog predstavljanja stalno ga progone (dobio je izgon iz Prusije), odlazi u Njemaku u Munster, gdje se ponovno vraa katolizicmu. Od biskupa je dobio i neke kanonike asti. Pokopan je u Danzingu u karmelianskoj crkvi. Stjepan Konzul Istranin (1521-1579) Roen je u Buzetu u Istri, umro u Eisenstadtu. Prevoditelj, tuma hrvatskog jezika i korektor u Urachu. On se tako i potpisivao. Napisao je predgovor za 32 hrvatske knjige. 1561. poela je s radom tiskara u Urachu. Djeluje najprije u rodnom mjestu kao katoliki sveenik glagolja. U Regensburgu je bio uitelj pjevanja, orgulja i propovjednik. Djelatnou je usko vezan uz Primoa Trubara. 1550. Trubar objavljuje "Katekizam" i "Glagoljski abecedarij" (oboje na gotici). 1555. Trubar potaknut Vergerijevom idejom prevodi Bibliju na slovenski (Evanelje po Mateju), objavljuje na latinici. Trubar predlae Konzulu da on prevede njegov Novi testament, kojeg je trubar preveo 1557. Konzul s tim prijevodom odlazi u Ljubljanu gdje se susree s A. Dalmatinom, bio je uvjeren da e njegovi prijevodi na glagoljici biti prihvaeni u domovini. 14 glagoljskih, 8 irilskih i 7 latinikih prijevoda. 1559. prevodi Novi zavjet Biblije na hrvatski jezik. 1560. u Nurnbergu Konzul je dao izliti slova po uzoru na staru hrvatsku tampu u brevijara i misala, za tiskaru. 1561. tiskara imuna Koiia Benje prestala je s radom, tako da u Hrvatskoj nije bilo tiskare u ono vrijeme. 3

Urach - sredite tiskarstva, te najstarija hrvatska tiskara u egzilu. Radi od 1561 do 1564. "Katekizam" je 1564. tiskan u Tubinenu na hrvatskom i latinskom jeziku. 1561. izdaje mali probni glagoljski katekizam. Posljednje djelo iz tiskare u Urachu je latiniko djelo tzv. Konzulov "Beneficium Christi" (Dobrota Kristova), Tubingen, 1565. On u njemu daje jedno pravilo kako se glagoljska slova itaju latinicom (latinika slova, ispod glagoljska, zatim brojna vrijednost). Boravei u Regensburgu, konzul dobiva poziv da doe u zapadnu Ugarsku, tj. u Gradie kako bi tamo djelovao meu Gradianskim Hrvatima. U Regensburgu je za njih Konzul tiskao djelo "Postilla", koje ima 2 djela. To je crkvena knjiga s propovijedima za svake blagdane, a predstavlja kamen temeljac gradianske hrvatske tiskane rijei (1568.). Posveeno je Klausu von Weissprechu, Maximilianu Popchemu (ivjeli na posjedima Gradianskih Hrvata). Postilla = poslije ovih rijei post illa (verbum). Juraj Kriani (1618-1683) U 17. stoljeu zastupao sveslavensku ideju. Roen je u Obrhu kod Ozlja. Bio je sveenik, zavrio je isusovaku gimnaziju u Zagrebu, zatim studirao na sveuilitima u Grazu, Bologni i Rimu. Na rimskom Collegium Graecum nastavio sa studijem teologije iz koje je doktorirao 1642. Ulazak u taj kolegij (namijenjen pripadnicima Istone Crkve) uslijedio na temelju njegove molbe da se pripremi za misionarski rad u Rusiji. Misao da svojim radom pridonese uniji istonog i zapadnog kranstva. U osmiljavanju svoje sveslavenske ideje posebnu ulogu pridaje Rusiji kao najveoj slavenskoj dravi. 1651. godine otputovao u Rusiju, 15 godina proveo u izgnanstvu u Tobolsku. Glavno djelo "Politika ili razgovo...