Hrvati Izvan Domovine- Skripta

  • Published on
    05-Jul-2015

  • View
    918

  • Download
    1

Transcript

HRVATI IZVAN DOMOVINE I HRVATSKA KULTURA ISPITNA LITERATURA Ljubomir Anti: "Hrvati i Amerika" UVOD Hrvatska je izrazito iseljenika zemlja, razmjerno broju stanovnitva ona danas ima vjerojatno najveu dijasporu od svih europskih zemalja. Toan broj iseljenika nije mogue utvrditi budui da se u svim fazama iseljavanja nisu prikupljali podaci. Hrvatski doseljenici bili su uglavnom registrirani po zemlji iseljenja, a to je bila Austro-Ugarska, Jugoslavija. Moe se gotovo sa sigurnou utvrditi da priblino svaki trei Hrvat ivi izvan domovine. U 17. i 18. stoljeu u Junoj Americi boravi plejada hrvatskih isusovaca. Ostavili su dubok trag u znanosti istraujui nepoznata podruja. Meu njima su prednjaili Ivan Ratkaj i Ferdinand Konak. Sve do osamdesetih godina 19. st. nije zabiljeeno vee iseljavanje iz Hrvatske u prekooceanske zemlje. Poetkom 20. stoljea iseljavanje iz Hrvatske toliko se ubrzava da prijeti demografskom katastrofom. Agrarna prenapuenost, biljne bolesti (peronospora), gospodarsko zaostajanje, loe zakonodavstvo (vinska klauzula). Prije Prvog svjetskog rata Hrvatska bila posuta promidbenim materijalom koji je pozivao ljude na iseljavanje. Velika konkurencija prijevoznika snizila je cijenu brodske karte, a pojavilo se i tzv. lanano iseljavanje. Iseljavanju je pogodovalo i nepostojanje zakona koji bi ga sprjeavali. Izmeu dvaju svjetskih ratova iseljavanje je bilo znatno usporeno. SAD je provodio restriktivnu useljeniku politiku. Sljedei iseljeniki val pokrenut je na kraju i nakon Drugoga svjetskog rata (politike izbjeglice). U poslijeratnoj Jugoslaviji putovnica je dugo bila povlastica pa je iseljavanje iz Hrvatske dugo bilo ilegalno. Nakon pada A. Rankovia i privredne reforme `60-tih godina. Otvoren je ventil socijalnog i nacionalnog nezadovoljstva. Dio njih se u meuvremenu vratio, dok se drugi dio pretvorio iz privremenih u trajne iseljenike. Najvie je Hrvata u Njemakoj, a njihov broj procjenjuje se na pola milijuna. Iseljavanje iz Hrvatske kulminiralo je 1970./71. godine. Ono je Jugoslaviji donosilo i velik devizni priljev najvie su se iseljavali Hrvati, to je vlastima u Beogradu odgovaralo. Osamdesetih godina osobito je aktualan odljev mozgova u razvijene zemlje, osobito u SAD i Kanadu. Prve hrvatske kolonije na podruju SAD-a utemeljene su na uu Mississipija u Louisiani te u Kaliforniji, Chicago, Pittsborugh, Detroit, Cleveland itd. U Junoafrikoj Republici Hrvati ive preteno u Pretoriji i Johannesburgu. U Australiji najvie je Hrvata u Perthu i okolici te na podruju Melbournea i Sydneya, na Novom Zelandu u Aucklandu. Prvo drutvo Hrvati su utemeljili u San Franciscu 1857. godine: Slavonsko-Ilirsko uzajamno potporno drutvo. 1894. godine udaren temelj Narodnoj hrvatskoj zajednici (poslije Hrvatskoj bratskoj zajednici). Juraj iz Slavonije (1355-1416) Rodio se u Breicama na Savi, oko 1355/60. Umro je 1416. u Toursu u Francuskoj, izjanjavao se kao Hrvat. Francuska povijest ga pamti kao kopista (sluna pri katedralnoj crkvi kod biskupa ili cara). Imao je zadatak pisati kodekse (zbornik zakona, pravila, sadri biblijske, crkvene tekstove), pisao, prepisivao i iluminirao kodekse. Bio je profesor na Parikom sveuilitu (dananja Sorbonna). Breice se tada nazivaju Rayn (u prijevodu: granica, mea). Obrazovan je vjerojatno u hrvatskoj glagoljakoj sredini. Na parikom sveuilitu nastavlja studij sedam slobodnih vjetina (umijea) i studij teologije. 1378/80 naao se na popisu siromanih studenata. Dalje, stjee naslov magister artium (magistar slobodnih vjetina) na Parikom sveuilitu. lan je odbor za obnovu sveuilita 1392-93. 1399. predsjednik je suda asti na sveuilitu. 1401. on je posebni izaslanik sveuilita kod bavarske kraljice Elizabete. Te je godine promoviran kao doktor teologije. Predavao je teologiju na Sorbonni. Posljednje godine ivota proveo je kao kanonik i ispovjednik stolne crkve u Toursu. Tu e doi do izraaja njegova kopistika djelatnost. Prepisivat e i glazbenim znakovima obiljeavati liturgijske kodekse. Poznat je i po iluminiranju kodeksa, po pisanju teolokih prirunika. Asketska teoloka rasprava "De virginitati Servanda" je prevedena i na francuski, pa ulazi u povijest francuske i europske literature (veliko zanimanje u Francuskoj za to djelo). Triput je izdano: 1505., 1506. i 1590., a na latinskom je objavljeno 1726. elio je upoznati francusku javnost sa glagoljatvom. Kodeks br. 95. sauvan je u Toursu. 1924. o tom je kodeksu u asopisu "Slavija" u Pragu (asopis za slavensku filologiju) Milko Kos, slovenski povjesniar objavio svoju raspravu.

1

1400. Juraj je sroio primjerak glagoljske poetnice, niz slova, njihova brojevna vrijednost (az, buky): "Alfabetum chrawaticum". Taj glagoljski abecedarij preuzima osnovne tekstove katekizma molitve "Oe na" i "Zdravo Marijo". Glagoljicu naziva hrvatskim pismom. Dodaje da je Istra domovina Hrvata (vaan podatak za doseljenje Hrvata u Istru). List 77 (recto - prva stranica lista) kae da je hrvatski biskup bio prvi koji je bogosluje slavio na dva jezika, kako je smatrao uputnim (latinskim i hrvatskim). Taj 77 recto donosi popis hrvatskih biskupa s povlasticom crkvene slavenske liturgije i upotrebe glagoljice. Popis hrvatskih biskupija u kojima se glagolja, te nekoliko molitava napisanih uglatom glagoljicom. 1247. papa Inocent IV. daje privilegij senjskoj biskupiji a kasnije i krkoj. Priklanja se teoriji da je sastavlja glagoljice Sv. Jeronim. Govori da je on preveo "Psaltir" na slavenski jezi (preveo Bibliju - Vulgata). Rim nije bio naklonjen glagoljici pa je to jedan od razloga to se tvrdilo da je tvorac glagoljice Sv. Jeronim. Hrvatski benediktinci glagoljai s Pamana idu u eku njegovati i poduavati glagoljsku pismenost u samostan "Wa Slovanek" (1347.) Arnold von Harff (1471-1505) Krajem 15. stoljea, iz kolna.- Putuje u Svetu zemlju (preko naih krajeva) i opisuje obiaje i zabiljeava rijei.7. studenog 1496. iz kolna preko Bea, prema Veneciji, Istra, Dalmacija, Palestina. Vodi dnevnik putovanja (na svom dijalektu - dijalekt donje Rajne). Ima viestruku vrijednost i ima izvanrednu mo zapaanja. 1862. objavljen je dnevnik. Biljei i udaljenost od mjesta do mjesta u miljama. Pie o zadru, Hvaru i Dubrovniku (za kojeg kae da lei u hrvatskom kraljevstvu, pie da stanovnici govore slavonskim jezikom - stanovnici Kraljevine Dalmacije i hrvatske). Harff biljei rijei na slavenskom jeziku (crochga = broyt /kruh/). Dubrovnik je opisao kao lijep i utvren grad koji nikome nije podloan. Rijei je biljeio onako kako ih uo i sastavio je mali konverzacijski rjenik (oko 50 rijei). Bartol Jurjevi - urevi (1506-1556) Roen je u Maloj Mlaki kraj Zagreba oko 1506. godine. Sudjelovao je u Mohakoj bitci 1526. godine, gdje je bio zarobljen i odveden u tursko suanjstvo. Sedam puta su ga prodavali (opisi o ropstvu krana kod Turaka). Nakon 9-13 godina robovanja u Aziji bjei, ali to ropstvo ostavlja na njega dubok trag to e se najposlije reflektirati u njegovom spisateljskom i knjievnom radu. Stalno upozorava na tursku opasnost te potie na protuturski otpor svih naroda Europe. Proputovao je cijelu Europu (putovao je papi u Rimu). 1544. u Antwerpenu tiska "De afflictione tam capitorum quaetiam sub turcae tributo Viventium Christianorum" (O jadu i muci sunjeva i krana to stenju pod turskim jarmom) u kojem donosi mali hrvatskolatinski rjenik u tokavsko-ikavskom narjeju (52 hrvatske rijei i fraze, mjeavine leksika, konverzacije i molitve). Uz latinski rjenik donosi francusku, englesku i holandsku paralelu. "O obiajima Turaka". Feliks Petani (1455-1516) Dubrovanin, govornik brojnih jezika, poznat kao minijaturist na dvoru Vladislava II. Bio je najitaniji turkoloki pisac 15. stoljea uz Blaa Jurjevia. Bio je vjet diplomat, stekao je europsku slavu. 1487. dolazi na dvor Matije Korvina gdje je bio voditelj skriptorija. Putovao je u Rim, Napulj, Tursku. Napisao je spis o 9 putova u Tursku "De intineribus in Turciam libellus", posthumno objavljeno, Be 1522. Ovo djelo je napisao kao prirunik za kriarsku vojsku koja se tada spremala (opisuje 9 puteva kojima bi se trebalo krenuti u Tursku). Vrstan je poznavatelj geografije i orogenije (nauka o postanku gorja). Njegovo je djelo bilo nezaobilazan prirunik za tadanje ratovanje. Objavljeno je na njemakom kao dodatak Jurjevievoj knjizi, 1522/27. "Hrvatska glagoljska poetnica". Guilliel Postel (1510-1581) Francuski orijentalist, profesor orijentalnih jezika na bekom sveuilitu, po nalogu cara boravio je u Carigradu. Po povratku je napisao knjigu u kojoj govori o glagoljici, te donosi glagoljski alfabet "Uvod u razlikovanje alfabeta za slova 12 jezika". Predouje slova 12 vrsta abeceda i kako se ona itaju. Istie da je naelo jedan grafem - jedan fonem (kao i u hebrejskom jeziku). 1555. godine objavljuje "De linguae Fenicis" (Knjiga o Fenianima).

2

Andrija Dudi (1533-1589) Rodio se u Budimu, otac Ladislav bio je savjetnik podrijetlom iz Orehovice u zagorju. koluje se u Veroni, pravo i filozofiju studira u Padovi. Zanimao se i za prirodne znanosti. 1561. postaje biskup, a 1562. govori na Tridentskom koncilu (5 latinskih govora na kojima je naglasio vanost da biskup ima sjedite u svojoj dijecezi). Zalagao se za odbacivanje celibata. Maksimilijan II. alje Dudia u poljsku da tamo pripremi tezu za habsburko preuzimanje poljskog prijestolja. Uz taj dogaaj se spominje i skandal o kojem govori Vitezovieva kronika iz 1696. Naime, tijekom te misije Dudi naputa crkvenu slubu i eni se poljskom plemkinjom. Optuen je da je preao na protestantizam. Iz Rima dolazi odluka o kanjavanju. Dudi se povlai iz javnog ivota (Crkva ga osuuje na smrt). Istaknuo se kao filolog, reformator, astronom, bavio se i medicinom (podvrgao je kritici Galenovo gledite u medicini). Bori se i protiv praznovjerja u medicini, bavio se povijeu, zemljopisom, prevodio je s grkog. Djela: "Rasprava o kometima" (De cometarum significat de comentariolus), 1579. "Rerum in Gallia gesralum", 1577. "Orationes in Concilio Tridenti a habitae", 1590. Metodiko promatranje bolesnika, metoda kojom se treba koristiti u medicini. Bio je tzv. "demokratski filozof" (poput Erazma Roterdamskog), nije se priklanjao ni jednoj struji, bio je neutralan. Poljska Akademija 1989. povodom 400. obljetnice njegove smrti objavljuje prvi svezak njegove korespondencije. Pavao Skali (1534-1575) Prvi ga opirnije spominje Ivan Kukuljevi Sakcinski. U Europi su objavljene tri disertacije o Skaliu. Roen je na Griu, gdje je zavrio osnovno kolovanje. Najvie je djelovao izvan domovine (na njemakom govornom podruju). 1570. u Kolnu objavljuje podatak o svom roenju na latinskom. Pie da je roen na Tri kralja 1534. Juraj Hereinac, tadanji kanonik, preporuio je Skalia ljubljanskom biskupu Urbanu (nakon to su Turci zauzeli te krajeve) koji je bio opskrbljen velikom bibliotekom. On e ga kasnije preporuiti Ferdinandu I. Na studije u Be, gdje Skali zavrava studij teologije. 1553. doktorirao je u Bologni iz podruja sedam slobodnih umijea. Te teze zatim 1559. objavljuje u "Enciklopediji". Poznavao je Pica della Mirandolu, to je odredilo njegov kasniji platonizam u djelu "Mistine filozofske teze". Za boravka u Rimu dolazi u sukob sa isusovcima zbog toga to su ga zanimale knjige koje su bile na popisu Ignacija Loyolle kao zabranjene . Zainteresirao se za Kabalu (mistiku, okultno). Djela: "Kabala", "Mistine filozofske teze". U Beu je bio u slubi Maksimilijana I. 20 godina. Skali se predstavlja kao "grof od Like i knez od Une". Napravio je lanu ispravu o svom plemikom podrijetlu. Bio je profesor na teolokom fakultetu u Beu. Govorio je protiv pape: njega i sveenike naziva "ribarima avla. Nakon optube od strane isusovaca da je protestant, odlazi iz Bea u Tubinegn, gdje dolazi u sukob sa Trubarom ije je djelo recenzirao s obzirom na grafiju i neke rijei. Skali je smatrao kako treba tiskati na jeziku razumljivom svim Slavenima, a ne smo Slovencima. Posvaao se i s P.P. Vergerijem. Slagao se s Ivanom Ungnadom koji mu pomae tiskati u Urachu, i na iju preporuku predaje u Konigsbergu u Pruskoj. Zbog lanog predstavljanja stalno ga progone (dobio je izgon iz Prusije), odlazi u Njemaku u Munster, gdje se ponovno vraa katolizicmu. Od biskupa je dobio i neke kanonike asti. Pokopan je u Danzingu u karmelianskoj crkvi. Stjepan Konzul Istranin (1521-1579) Roen je u Buzetu u Istri, umro u Eisenstadtu. Prevoditelj, tuma hrvatskog jezika i korektor u Urachu. On se tako i potpisivao. Napisao je predgovor za 32 hrvatske knjige. 1561. poela je s radom tiskara u Urachu. Djeluje najprije u rodnom mjestu kao katoliki sveenik glagolja. U Regensburgu je bio uitelj pjevanja, orgulja i propovjednik. Djelatnou je usko vezan uz Primoa Trubara. 1550. Trubar objavljuje "Katekizam" i "Glagoljski abecedarij" (oboje na gotici). 1555. Trubar potaknut Vergerijevom idejom prevodi Bibliju na slovenski (Evanelje po Mateju), objavljuje na latinici. Trubar predlae Konzulu da on prevede njegov Novi testament, kojeg je trubar preveo 1557. Konzul s tim prijevodom odlazi u Ljubljanu gdje se susree s A. Dalmatinom, bio je uvjeren da e njegovi prijevodi na glagoljici biti prihvaeni u domovini. 14 glagoljskih, 8 irilskih i 7 latinikih prijevoda. 1559. prevodi Novi zavjet Biblije na hrvatski jezik. 1560. u Nurnbergu Konzul je dao izliti slova po uzoru na staru hrvatsku tampu u brevijara i misala, za tiskaru. 1561. tiskara imuna Koiia Benje prestala je s radom, tako da u Hrvatskoj nije bilo tiskare u ono vrijeme. 3

Urach - sredite tiskarstva, te najstarija hrvatska tiskara u egzilu. Radi od 1561 do 1564. "Katekizam" je 1564. tiskan u Tubinenu na hrvatskom i latinskom jeziku. 1561. izdaje mali probni glagoljski katekizam. Posljednje djelo iz tiskare u Urachu je latiniko djelo tzv. Konzulov "Beneficium Christi" (Dobrota Kristova), Tubingen, 1565. On u njemu daje jedno pravilo kako se glagoljska slova itaju latinicom (latinika slova, ispod glagoljska, zatim brojna vrijednost). Boravei u Regensburgu, konzul dobiva poziv da doe u zapadnu Ugarsku, tj. u Gradie kako bi tamo djelovao meu Gradianskim Hrvatima. U Regensburgu je za njih Konzul tiskao djelo "Postilla", koje ima 2 djela. To je crkvena knjiga s propovijedima za svake blagdane, a predstavlja kamen temeljac gradianske hrvatske tiskane rijei (1568.). Posveeno je Klausu von Weissprechu, Maximilianu Popchemu (ivjeli na posjedima Gradianskih Hrvata). Postilla = poslije ovih rijei post illa (verbum). Juraj Kriani (1618-1683) U 17. stoljeu zastupao sveslavensku ideju. Roen je u Obrhu kod Ozlja. Bio je sveenik, zavrio je isusovaku gimnaziju u Zagrebu, zatim studirao na sveuilitima u Grazu, Bologni i Rimu. Na rimskom Collegium Graecum nastavio sa studijem teologije iz koje je doktorirao 1642. Ulazak u taj kolegij (namijenjen pripadnicima Istone Crkve) uslijedio na temelju njegove molbe da se pripremi za misionarski rad u Rusiji. Misao da svojim radom pridonese uniji istonog i zapadnog kranstva. U osmiljavanju svoje sveslavenske ideje posebnu ulogu pridaje Rusiji kao najveoj slavenskoj dravi. 1651. godine otputovao u Rusiju, 15 godina proveo u izgnanstvu u Tobolsku. Glavno djelo "Politika ili razgovor o vladateljstvu", obradio svakodnevni ruski ivot. Teorijski spis o nainu vladanja, namijenjen vladaru, ispunjen savjetima i reformnim prijedlozima. Kriani upuuje da mo cara poiva na bogatstvu i zadovoljstvu njegovih podanika. Prijedlozi gospodarskih reformi u okviru suvremenih trinih shvaanja. U razmatranjima se osvre na sav slavenski svijet (a ne samo Rusiju). Ideja meuslavenske solidarnosti "svi Slaveni jedinstven narod". Za njega svi Slaveni govore istim jezikom. Pisao mjeavinom ruskog, crkvenoslavenskog i hrvatskog jezika. Nije zamiljao uniju svih Slavena, ve obnovu slavenskih drava uz pomo Rusije (obnove bugarske, srpske i hrvatske drave koje su postojale u srednjovjekovnom razdoblju). Misli o slavenstvu i njegovom odnosu s Nijemcima (mrnja prema Slavenima), do takvih shvaanja dolaze pratei u prolosti nasrtaj germanizacije na slavenski narod (ehe, Slovence). Rusiji predlae sukob s Turskom, donio bi slobodu balkanskim Slavenima. Juraj Kriani 1683. stie pod Be s poljskom vojskom (Jan Sobieski) i u borbi s Turcima pogiba.

4

GRADIANSKI HRVATI POVIJEST Gradie, najjunija i istodobno najmlaa austrijska savezna pokrajina, protee se na povrini od 4.000 etvornih kilometara. Glavni grad pokrajine je eljezno (Eisenstadt). Pokrajina je podijeljena na sedam kotara, a gradovi eljezno i Rust kao slobodni gradovi posebne su administrativne jedinice. U Gradiu ivi 270.880 stanovnika ili 3,5 posto od cjelokupnog austrijskog stanovnitva, pa je to najmanja austrijska savezna pokrajina. Tu se protee dravna granica u duini od 397 kilometara, od ega ak 356 kilometara otpada na zajedniku granicu s Maarskom. Teritorij Gradia ine nekadanje maarske upanije Moson (Wieselburg), Sopron (denburg) i Vas (Eisenburg), tako da zbog posebnosti povijesnog razvoja jo i danas nedostaju velikogradske aglomeracije. Drutveni i gospodarski interesi Gradia dugo su bili na sjeveru zemlje usmjereni prema Beu i Bekom Novom Mjestu (Wiener Neustadt), a na jugu prema Grazu, jer je Gradie godinama ivjelo uz mrtvu granicu". Od istonoeuropskih zemalja odvajala ga je takozvana eljezna zavjesa, a razliiti politiki i gospodarski sustavi na razne su naine spreavali tjenje kontakte izmeu onih koji su ivjeli s ove ili s one strane granice. Jo i danas Gradiu, smjetenom na rubu Panonske nizine, peat daju idilina seoca i sela. ak i glavni grad pokrajine eljezno, koji je kulturno i duhovno sredite, ima jedva neto vie od 10.000 stanovnika. Ostala gradska sredita su Mattersburg, Oberpullendorf (Gornja Pulja) i Oberwart (Gornja Borta). Gradie ima vrlo mjeovitu strukturu stanovnitva za koju je svojstven miran suivot bez sukoba njemakog, hrvatskog i maarskog stanovnitva, kao i suivot vjernika rimokatolike i protestantske vjere. To je znaajka koja daje poseban peat kulturnom, etnikom i drutvenom ivotu Gradia. Nastanak Gradia poetkom naeg stoljea nije proao bez razdora i oruanih sukoba, kao to je to esto bivalo tijekom povijesti. Kraj 1. svjetskog rata i potpisivanje Mirovnog ugovora u Saint-Germainu 1919. godine stvorili su preduvjete za ukljuivanje Gradia kao posebne savezne pokrajine u Republiku Austriju. Austrija je morala odstupiti dijelove svog teritorija s njemakim stanovnitvom kao to su to npr. dananji Juni Tirol ili juna eka, a za to je dobila zapadne dijelove maarskih upanija Moson, Sopron i Vas s njemakim stanovnitvom. To je bio poetak borbi na diplomatskom polju za 4.300 etvornih kilometara veliko podruje s 340.000 stanovnika zajedno s glavnim gradom Sopronom (denburg), koje su se ak prerasle i u oruani sukob. Nakon to je Maarska u srpnju 1920. ratificirala Trianonski mirovni ugovor i nakon to je austrijska strana obavila sve pripremne radove, stupio je 25. sijenja 1921. na snagu ustavni zakon o Gradiu. Zakon je predviao posebnu saveznu pokrajinu s glavnim gradom Sopronom (denburg). Poslije isteka roka za odlazak Maarske iz Gradia koji je odredila Generalna komisija, u kolovozu 1921. godine na teritorij je ula austrijska pogranina andarmerija. Maarske odmetnike jedinice orujem su branile sporno podruje. Posredovanjem talijanskog ministra vanjskih poslova Torette uspjelo je konano dovesti obje zemlje u Veneciju za pregovaraki stol i Maarska se u Protokolu iz Venecije" od 13. listopada 1921. obvezala da e konano Gradie prepustiti Austriji. Na posebnom referendumu na podruju Soprona neznatna veina odluila se za ostanak Soprona u Maarskoj. Konanu granicu odredio je posebni meunarodni odbor za reguliranje granice, tako da su neke manje opine u srednjem i junom Gradiu tek poetkom 1923. tijekom zadnjih korektura granice kao posljednje pripale pod Austriju. Od 1938. do 1946. godine Austrija je izgubila vlastitu dravnost i u vihorima rata i poraa proivljavala teke dane. Austrijski Dravni ugovor i za Gradie je znaio pokretanje novih kulturnih, gospodarskih, socijalnih i drutvenih impulsa. Istodobno su se poeli razvijati odista primjerni dobrosusjedski odnosi s pograninim regijama na istoku zemlje i to bez obzira na ideoloke i politike granice. Nakon pada eljezne zavjese i u sklopu stvaranja novog politikog poretka u Europi Gradie ima posebnu ulogu u stvaranju nove mree odnosa s istonom Europom i sa zemljama nekadanjeg istonog bloka. lanstvo Austrije u Europskoj uniji prua Gradiu ansu ponovnog preuzimanja i oivljavanja nekadanje povijesne uloge kontaktnog sredita i gospodarskog, politikog i drutvenog raskrija izmeu srednjoeuropskog i panonskog prostora. Osim trgovine, obrta, poljodjelstva i srednje industrije dananjoj gospodarskoj slici Gradia zahvaljujui subvencijama Europske unije peat daju i vodea poduzea na podruju visokorazvijenih tehnologija. Sliku zaokruuje proizvodnja izuzetno cijenjenih i poznatih vina daleko izvan granica pokrajine i turizam, koji osim porta prua i ogromnu lepezu mogunosti na polju ljeilinog turizma i toplica pa sve do blagog turizma. Gradie uiva svjetski glas i na podruju kulture. Joseph Haydn, dugo godina dvorski skladatelj kneevske obitelji Esterhazy u eljeznom i Franz Liszt, rodom iz Raidinga iz sredinjeg Gradia, prenijeli su glazbenu tradiciju Gradia daleko preko njegovih granica i uinili je poznatom. Festival na jezeru u Mrbischu razvio se u Meku operete koji nastavlja glazbenu slavu i tradiciju Gradia na domaoj i meunarodnoj kulturnoj sceni. Od ezdesetih i sedamdesetih godina brojni su slikari otkrili Gradie kao kraj u kome se kultura i priroda sjedinjuju u mirni sklad i pretvorili ga u svoj zaviaj. Nasluene irine istoka prekida poseban prirodni dragulj Niuseljsko 5

jezero, jedino stepsko jezero srednje Europe. Zajedno s Maarskom tu je napravljen prekogranini nacionalni park, da bi se kulturni krajobrazi ove regije sauvali i za budunost. Zastupnitvo naroda i zakonodavnu vlast pokrajine obnaa pokrajinski sabor koji se sastoji od 36 poslanika. Gradianska vlada sa sedam lanova i predsjednikom vlade na elu najvii je izvrni organ Gradia. Poeci seobe Gradianskih Hrvata Prodor Turaka izaziva seobe naroda. Pravci seobe Vlaha: a) sjeverna padina Dinarskog gorja (Glamoko, Livanjsko polje) b) prema Srijemu i Slavonji (preko Bosne) Sjeverne padine (Bikovo, Mosor, Velebit) su prostori na kojima se pljaka, stoga ljudi iz tih krajeva bjee na Apeninski poluotok. Ve na poetku 16. stoljea prisutno je iseljavanje s otoka (Rab, Pag). Turci iz Like pljakaju Primorje, prekidaju veze s otocima. Stvorit e se slavenske kolonija s velikim brojem sveenika. Dva pravca seobe: a) juni (prekomorski pravac) b) sjeverni (prekodravski pravac) U najveem broju Hrvati su selili u sjevernom pravcu. Turci prodiru kroz Bosnu (preko kljua). 1503-26. zauzeli su cijeli prostor izmeu Cetine i Zrmanje, cijelu Liku, te prostor do Une do Velebita. 1541. Turci e osvojiti Budim. Uzroci iseljavanja su turska osvajanja. Postoji tri vala: a) nakon Krbavskog poraza (1493-1530) b) 1530-1570 (najmasovniji val) c) poetak 17. stoljea (Vlasi) Vrijeme naseljavanja u Gradie je od 1520-1580. Hrvati u Gradiu od juga prema sjeveru: 1. 2. 3. 4. 5. 6. Juni akavci (iz podruja uz rijeku Unu, od Bihaa). Gad (Gussing) toji (kraj Jasenovca, utok Une u Savu). Borta (Oberwart) Vlasi (juno od Une). Borta (Oberwart) Dolinci (izmeu Kupe i Une). Gornja Pulja (Oberpullendorf) Poljanci (juno od Ogulina) Matrtof (Mattersburg) Haci (kraj Oguliina) Neusiede (See)

Danas je oko 40.000 Gradianskih Hrvata. Oni se danas nalaze u Madarskoj, ekoj i Austriji. Velika je asimilacija Hrvata (npr. u ekoj ih danas gotovo i nema). Hrvatski jezik se zadrava tamo gdje je jaa domaa sredina i usmjeren je na uporabu u obitelji i crkvi. U Austriji je uzeta akavska osnovica (ikavski refleks jata) za gradiansko-hrvatski jezik. Adam Bohori (1520-1598) Autor prve slovenske gramatike iz 1594. Pored slovenskog u prvom djelu (gdje je pravopis) uvrtava pregled grafijskih tablica glagoljice i irilice s primjerima kako se pie. To je dokaz da se hrvatska kultura u 16. stoljeu nala i na slovenskoj strani. Navodi i kako mnotvo Hrvata prebiva u Austriji. Selidbe Hrvata su, uz Adama Bohovia jo zabiljeili Primo Trubar u predgovoru prijevoda Novog Zavjeta iz 1562, Urach: "oko 40.000 dua je izbjeglo nakon pada Kostajnice 1554.". A Vramec u "Kronici": "Turci zauzee Kostajnicu sva hrvatska zemlja opusti". Pavao R. Vitezovi u "Kronici" pisanoj u Zagrebu, 1696. kae za 1576. godinu: "ljudstvo bjei preko Mure i Drave u Austriju". Istraivanja o broju iseljenih u Gradie pokazuju da su Hrvati iz Meimurja i Moslavine ili u zapadnu Ugarsku, u eljezansku upaniju, u kojoj je utemeljeno 55 hrvatskih naselja. Zatim su ili u opronjsku upaniju, Pounsku, Moonjsku i Zaladsku upaniju. Gyor /er/, prvo naselje. Bilo je utemeljeno ukupno 180 naselja. Austrija je od poetka podruje estog naseljavanja (istoni dio Austrije, Gradie - Burgenland). Austrija danas ima 9 pokrajina, jedna od njih je i Gradie. Naziv see u doba Monarhije. Jedan dio s druge strane u 6

Madarskoj pripada Gradiu. Dolazak Gradianskih Hrvata see u prvu polovicu 16. stoljea (1520-1580) jer su dobili od Ferdinanda privilegije. Pripadali su urskoj i Sombatskoj biskupiji. U Donjoj Austriji Hrvati su pripadali bekoj biskupiji. Vrijeme dolaska Hrvata u Austriju je doba reformacije (koje je u Austriji u punom zamahu). Sveenici su Hrvati i obavljaju slubu na hrvatskom jeziku. Hrvati su imali pravo birati naelnika i sveenika, imali su autonomiju. Upravo zahvaljujui tome, uspjeli su sauvati svoj jezik. Takoer, zahvaljujui pjesmaricama ouvan je hrvatski jezik. Velik je bio i Konzulov doprinos. U Gradiu ima 80% akavaca, a u srednjem Gradiu je neto tokavaca. Prvi zapisani jezini spomenik na tlu Gradia je Klimpuki misal, "Oena" i pjesma "Kristu je gore ustal" iz 1564., autora Jurja Vukovia. Pisana je bosanicom, a donio ga je s ovih podruja Juraj de Jastrebarsko. Karl Klusius Autor je najstarije tiskane knjige iz 1583., Gussing (juno Gradie) "Biljni nomenklator panonski". To je botaniki rjenik, sa popisanim latinskim nazivima i sa maarskim ekvivalentima. Klusius je bio poznati botaniar na dvoru Maksimilijana II, ivio je u Beu. U nomenklatoru pronalazimo i hrvatske nazive koje je morao uti od tamonjih Hrvata (javor, zob, cikla). George Vukovi i Juraj ivani Najstarija djela su misali, molitve, poune knjige koje su upnici koristili, ali im danas ne znamo imena. Klimpuki fragment., 1564. (Klimpuh), grad u Sjevernom Gradiu, se smatra jedinim dokazom za staroslavensko bogosluje u sjeverno-gradianskim selima. Pisan je irilicom i glagoljicom. Napisali su ga upnici George Vukovi i Juraj ivani. Tekst je napisan na koricama latinskog misala, sadri Oe na i uskrsnu pjesmu iz 1564. Kristu je gori ustal. Antun Dalmatin i Stipan Konzul "Klimpuki fragment" je vezan uz rad protestantskih hrvatskih pisaca Antuna Dalmatina i Stipana Konzula koji su pripremili knjigu Postila, tiskanu u dva dijela u Regensburgu 1568. godine. 16. stoljee je obiljeilo rad protestantskih pisaca. Na poziv plemia iz zapadne Ugarske 1568. iz Regensburga u Gradie dolazi Stipan Konzul da bi proirio protestantizam. Ta djelatnost je imala tekoe, izazivala je otpor kod Gradianskih Hrvata (mi u to vrijeme ve imamo svoje renesansne pisce i zainjavce). Protestantizam nije imao vei utjecaj na gradiansku knjievnost. Antun Dalmatin i Stipan Konzul su djelovali u Njemakoj i u Ungnadovoj knjiari tiskali knjigu Postila (1568, Regensbrug) za Gradianske Hrvate. Od ove knjige imamo 3 primjerka (Bratislava, Budimpeta i Regensburg). Knjiga je namijenjena zapadno ugarskim Hrvatima. Autori u predgovori izraavaju zabrinutost glede sudbine Hrvata i progona. Jedini danas primjerak Postile je sauvan u Ljubljani u knjinici nadbiskupskog sjemenita. Grgur Pitireus Mekini Protestantizam je bio presudan za kulturnu razvijenost. Prva Gradiansko-hrvatska djela imala su protestantski karakter. Poetkom 17. stoljea nastaju dvije protestantske pjesmarice (1609. i 1611.). Autor je Grgur Mekini, prvi gradiansko-hrvatski pjesnik. U povijest knjievnosti je uao 1969. Autor je najstarijih pjesmarica "Dusevne peszne psalmi ter hvale vedania siachke", protestantski molitvenik, dva izdanja (1609. i 1611.). Bio je vrstan prevoditelj s njemakog na hrvatski gradianski jezik. Pjesmarice je posvetio Nikoli Zrinskom. Za njegove pjesmarice se dugo nije znalo. Duevne pesme, 1609. Prva pjesmarica zove se Duevne pesme iz 1609. i sadri 160 pjesama. Druga knjiga duevnih pesam psalmov, 1611. (opron, Sveti kri) Druga pjesmarica sadri 141 pjesmu, tiskana je kod oprona (Svetog kria), zove se Druga knjiga duevnih pesam psalmov. Mekinieve pjesme su dijelom autorske, dijelom su prijevod s latinskog, njemakog i hrvatskog ili crkvena prikazanja. Pjesme su podijeljene u prvoj knjizi u 26 tematskih ciklusa, a u drugoj na 32 tematska ciklusa. Nijedna Mekinieva pjesma nema notni uzorak. Iste te napjeve nalazimo u slavenskim pjesmama, u pavlinskoj pjesmarici iz 1644. Najstarije hrvatske tiskane crkvene pjesmarice su ove Mekinieve. 7

18. STOLJEE Pojava prvih lekcionara Horvaczko evangyelye (1732.). U 18. stoljeu otvorena je bogata tiskarska djelatnost nabonog karaktera. Prva tiskana djela u 18. stoljeu su lekcionari (tj. knjige s izvacima iz Evanelja, onim redom kojim se izlau u liturgiji). 1958. otkriven je u Budimpeti lekcionar Horvaczko evangyelye, gdje se i danas nalazi jedan primjerak. Naao ga je madarski slavist Lasla Hadrovi. To je najstariji gradiansko-hrvatski lekcionar, tiskan je u Juri. sastoji se od uvoda (posveta na latinskom), a na hrvatskom jeziku slijede Evanelja, zajednike mise svetaca, te molitve, litanije. Na kraju se nalazi katekizam. Sama naslovnica kazuje da su Gradianski Hrvati imali svoj lekcionar i prije 1732. Petar Kanizius je najvei kateheta. Jandra Zgodi je jurski kanonik koji je potpomogao franjevake i isusovake redove. Povezanost ovog lekcionara s kajkavskim lekcionarom Sveti evangelioni dokazana je `70-tih godina od strane madarskog slavista Istvana Nyomarkaya. Danas je on predstavnik katedre za slavistiku u Budimpeti. Taj kajkavski lekcionar je djelo hrvatskog isusovca Nikole Krajaevia iz 1651. Prvi put ovo je djelo objavljeno u Grazu. Drugo izdanje je tiskano 1694. u Trnavi (Slovaka) o troku kneza Esterhazija. Ovo drugo izdanje je predloak Horvaczkom evangyely. Dokazuje ovisnost ova dva djela. To se dokazuje po leksiku, sintaksi i razliitim gramatikim konstrukcijama (veliki broj rijei u ta dva djela je identian). Horvaczko evangyelye u stanovitoj mjeri (u leksiku) odstupa od predloka. To pokazuje utjecaj latinskog, njemakog, madarskog i talijanskog na gradiansko-hrvatski jezik u 18. stoljeu. Odreene kajkavske rijei koje su u Svetom evangelionu u Horvaczkom evangyely nadomjetene su hrvatskim rijeima. Primjeri ovog Horvaczko evangyelya pokazuje da se knjievni jezik Gradianskih Hrvata razvijao pod utjecajem kajkavskog leksika. Epistole i vangyelja (1741.) To je takoer lekcionar. Tiskan u Beu. Ladislav Valeti iz Celindorfa. Zareen je u Beu i tamo djeluje. Dodijeljeno mu je odobrenje za tiskanje ovog lekcionara. Ovaj katekizam se oslanja na Horvaczko evangyelye. Autor je ispravio neke tiskarske pogreke i unio neke izmjene u jeziku. No gotovo je identian sa Horvaczkim evangyelyem. Najstariji katekizmi Vjerske pouke koje se temelje na pitanju i odgovorima. Prirunik koji sadri vjerske pouke. Prvi puta se pojavljuje u 8. stoljeu, a procvat doivljava u 18. stoljeu. Naglaena pedagoka crta, zamiljeno je da se ui napamet. Namijenjen je djeci ili odraslima koji tek ue vjerske istine. Kratka sprava nauka keranskoga (1744.) Najstariji gradiansko-hrvatski katekizam Jurja Damia tiskan je u Bekom Novom Mestu. Od Adolpha Jurzkoga. Otkriven je poetkom `90-tih u Nacionalnoj biblioteci u Zagrebu. 1994. izlazi reprint ovog katekizma u izdanju znanstvenog instituta Gradianskih Hrvata u eljeznom. Juraj Dami upravlja upom Celindorf 1711. do 1755. godine. Nije naveo svoje prezime, nego da je jurski biskup, niti je naveo naslov izvornog djela. To je jurski biskup Adolf Groll (1733-1743). Latinski predloak kojim se Dami sluio bilo je djelo A. Grolla iz 1734. u Juri Osnove kranskog nauka za jursku biskupiju i crkvu. Dami je preveo djelo na latinskom jeziku pod imenom Kratka sprava nauka keranskoga. Sadri 32 poglavlja , prethodi kratak predgovor, poglavlja su u obliku pitanja i odgovora. Pie o stvaranju ovjeka, svijeta. Sam leksik je slian leksiku u djelima kajkavskih pisaca 16. i 17. stoljea. Uoavaju se promjene: veliki broj rijei preuzetih iz njemakog i madarskog jezika. Horvatszki katekhizmus (1747.) Nepoznati autor. Sa Damievim katekizmom ima brojne sadrajne podudarnosti. Prerada Damievog katekizma. Predgovor - upniku Blau Lekoviu nepoznati autor zahvaljuje na financijskoj potpori. Upuuje na jedno duhovno sredite toga vremena - hodoasno mjesto Blaene Djevice Marije na kalvariji Brijegu (nedaleko 8

eljeznog). Ovaj katekizam moda je napisao jedan od franjevaca Gradianskih Hrvata, zato jer je kalvarija franjevako svetite. Juraj Mulih (1694-1753) Roen je u Hrau u Turopolju, isusovac, kajkavski pisac, pisao je tokavskom ikavicom za Slavonce, za Gradianske Hrvate pie na akavskom, a za kajkavce na kajkavskom. U Gyoru 1750. daje tiskati "Duhovne jake" za Gradianske Hrvate. Autor je poetnice "Abecerica" ili "Libavice", te prvog hrvatskog bontona na kajkavskom "Regule dostojanstva". Uz misionarski rad napisao je tisue stranica teolokog, liturgijskog, moralnog, duhovnog i pastoralnog tiva, a bio je pjesnik i glazbenik. Posebno se istakao kao navjestitelj Evanelja u svom vremenu i na tlu nae domovine. Najpoznatiji meu isusovakim misionarima bio je Juraj Mulih (znaajni kajkavski pisac). kolovao se u Zagrebu, Beu i Trnavi i stekao je visoko obrazovanje. Nakon povratka sa studija u Hrvatsku, djeluje u Hrvatskoj, Slavoniji i Ugarskoj. To radi 27 godina. Nailazio je na odlian odaziv meu narodom (tisue ljudi). U zimskim mjesecima boravio je u Zagrebu, bavio se knjievnim radom. Posel apostolski (Zagreb, 1742.), katekizam kola Kristueva (Zagreb, 1744.), te molitvenik Nebeska hrana (Zagreb, 1748.). Svoje uenje po jurskoj biskupiji u zapadnoj Ugarskoj vrio je od 1730. godine. Od 1749. do 1754. Mulih boravi meu zapadnougarskim Hrvatima, poznat je kao misionar bez stalnog boravita. Meu tamonjim Hrvatima pobudio je pravu revoluciju pobonosti. Jaa hrvatski osjeaj srodnosti. O njemu svjedoi i njegov suvremenik Baltazar Adam Kreli Annue, 1754. Opisao je Muliha nakon smrti. On je provodio pokornike misije (Paolo Senjeli). Iako ne posjedujemo manuskripte njegovih govora, znamo da je posjedovao izuzetnu retoriku disciplinu. Djela: Pripravlyanye k szpovidi (1748.) Knjiica u 5 dijelova koja sadri nauk o prvoj ispovjedi djece. Knjiica je anonimna, no kad se usporedi sa drugim Mulihovim djelima, onda primjeujemo slinost. Nejasnoa je godina i mjesto izdavanja. Godinu izdanja nijedan izvor ne daje sa sigurnou 1748/49. Pitanje da li je tekst napisao u Zagrebu, ili kad se nalazio u Gradiu. Duhovne jacske (1750.) To je misionarska pjesmarica sa crkvenim pjesmama i litanijama, tiskana u Juri. Ona se smatra prvom gradiansko-hrvatskom pjesmaricom koja je nastala nakon Mekinieve. Juraj Mulih bio je kajkavac, ali je izvrsno prilagodio stvaralatvo svojim pjesama za Gradianske Hrvate. Gradiansko-hrvatska akavtina, iako mu se potkradaju i kajkavski oblici. Povijest gradiansko-hrvatskog jezika svjedoi o jezinoj inferenciji. Pjesmarica se sastoji od 24 popevke, himne ili pjesme. Molitveni dio sadri jutarnje i veernje molitve i na kraju se nalazi 20 toaka Opominjanja (uvaj se dobra vina). Utjecaj Mulihovih pjesmarica na druge pjesmarice. Bila su podloga mlaim autorima, te se u njima oituje njegov utjecaj (L. Bogovi, S. Knjefac). KNJIEVNI RAD FRANJEVACA Nakon isusovaca koji su zapoeli misije u Gradiu, ovu djelatnost nastavljaju franjevci iji je red u 18. stoljeu odigrao vanu ulogu u provoenju procesija i hodoaa koji su bili vidljiv izraz barokne pobonosti. Bili su istaknuti nositelji gradiansko-hrvatske knjievnosti 18. stoljea. Samostani franjevaca su se nalazili u zapadnoj Ugarskoj i donjoj Austriji. Jedan se nalazio u Novom Gradu (Gussing) u junom Gradiu, Svetica za jezerom Frauenkirchen (francuskog), Sombotel (madarsko), opron i Poun (Bratislava). Ti franjevaki samostani su centri kulturnog ivota. Primali su u svoje redove veliki broj Hrvata. Uz njemaki i madarski govorili su i hrvatski, hrvatski ispovjedionici. Stvarali su jednostavnu puku knjievnost na narodnom gradianskom jeziku koja se gradila na kultu blaene djevice Marije. Ova knjievnost nije stvarana zbog umjetnikih pobuda nego da prosvjeuje narod. Odgaja se u skladu pozitivistikih kranskih nauka. Zbog toga su djela prvenstveno evanelistari, katekizmi namijenjeni potrebama najirih slojeva. Osobito su njegovali marijanske pjesme. esto su ih prevodili i prilagoavali duhu gradianskih Hrvata, ali su i stvarali nove stihove. Molitvenici (tiskanje, pisanje, sastavljanje) pogodan nain irenja puke pobonosti. Lovre Bogovi (1719.-1789.)

9

U franjevaki red je primljen 1742. te je poduavao svoje sunarodnjake kao hrvatski propovjednik (hrvatski nediljni prodika) u Novom Gradu i kalvariji u eljeznom. Duhovni vertlyacs (1753.) Zajedno s Bogomirom Palkoviem Bogovi je napisao molitvenik Duhovni vertlyacs, 1753. On se sastoji od nekoliko dijelova: predgovora, kalendara i tzv. tri roice (cvijeta) kojim su simbolino predstavljeni tri dijela knjige: zumbul predstavlja molitveni, tulipan pjesme a narcis predstavlja kranski nauk (katekizam). U predgovoru je prisutna sloena simbolika poruka nadahnuta Pjesmom nad pjesmama (izraelskog kralja Salamona). Lirska ljubavna pjesma, staro idovsko uenje je u tome vidjelo alegoriju ljubavi Boga prema izabranom narodu. Pisci svom narodu daruju taj molitvenik i tako ga privode krugu prosvjeenih naroda. Hisa zlata (1754.) Tiskano u opronu. Najpopularnija knjiga Gradianskih Hrvata od 16. stoljea do danas. Doivjela je brojna izdanja (izvorna i preraena), ono je omiljeno tivo Gradianskih Hrvata. Bogovieva je knjiga od 17541869. doivjela 15 izdanja, a od tada do danas objavljeno je jo oko 15. izdanja. 1829. Joe Ficko izdaje preraeno izdanje. U kompozitnom smislu Hisa zlata se podudara sa Duhovni vertlyacs jer sadri molitve, duhovne pjesme i katekizam na kraju. Zapoinje tekstom Aldovanje k bl. divici Mariji k eljeznoj. Upuuju joj perifrastine izraze (izraze divljenja). Nedjeljom i svetcima na kalvariji Brijegu pored eljeznog pripovijedalo se na hrvatskom, na temelju Bogovieva potpisa (hrvatski). Postojanje hrvatskog bratimstva sv. Franje u eljeznom. Slijedi tabla gibuih svetaca (kalendar), interesantna u jezinom pogledu to donosi nazive mjesec u godini nepoznate danas u Gradiu. Istraivanja pokazuju da se Lovre Bogovi sluio kajkavskim djelom Nikole Krajaevia Sveti evangelioni iz 1651. Gradiansko hrvatski jezik se razvijao pod utjecajem kajkavskog leksika. Kompozicija: molitveni dio - molitve za uslienje elja (molitva sv. Florijanu). Obchinszke miszie pitanya knisicze (1759.) Bogovi je imao posebne zasluge za popularizaciju tih bratimstva koje je okupljalo oko 4 tisue lanova. To je trodijelni katekizam koji je sluio kao prirunik za lanove bratimstva sv. Franje u eljeznom. Autora ne znamo, djelo se metodiki razlikuje od ostalih katekizama. Sadraj je podijeljen na tri kole: djela sa teim i djela sa lakim sadrajem. Najmlai vjernici ue laki sadraj. Sveti krini put (1761.) Anonimni autor. Vjerojatno jedan od pripadnika franjevakog reda. Na poetku je citat iz popularnog srednjovjekovnog djela Tome Kempinskog De initatione Christi (Sljedei Krista). Doivjelo je velik broj izdanja i prijevoda. On se sastoji od 14 postaja. Sam pisac objanjava to je krini put: onaj alosni put kojim je na spasitelj hodao. Uz svaku staciju je priloena ilustracija (slika u drvorezu), te molitva i jedna kitica pjesme Slua mati, hrvatski prijevod latinske pjesme. Bogomir Palkovi (1714.-1778.) Duhovna kiticza (1778.) Molitvenik koji se sastoji od dva dijela: molitve i pjesme (velik broj Palkovievih izvornih stihova). On je bio hrvatski propovjednik i ugledan teolog. Autor Horvatszkog katekhizmusa iz 1747., to pitanje postavlja profesor Beni. Jeremija otari (1714.-1770.) Marianszko czveshe (1781.) Gradiansko-hrvatski franjevac. Djelovao je u samostanu Kalvariji kraj eljeznog. Zareen je 1738. Na Kalvariji je bio hrvatski propovjednik. Prireivao je molitvenik na gradiansko-hrvatskom jeziku. Sigurno je potvreno to izdanje iz 1781. otari je dao tiskati Cvijee bez svog imena. Kae da su pjesme skupljane od prvih franjevaca redovnika na brdu Kalvariji. 10

Poszuda duhovna (1793.) Prvom primjerku izdanja nedostaje naslovnica. 1793. je godina izdanja. 1803. sljedee izdanje. tematski se nastavlja na tradiciju gradiansko-hrvatskih molitvenika. Simeon Kniefac (1752.-1819.) Franjevac. Svoju propovjednu slubu je napisao na Kalvariji i u Novom Gradu. Od 1801. do smrti 1919. vrio je upniku slubu u Klimpuhu u sjevernom Gradiu. Objavio je tri gradiansko-hrvatska molitvenika: 1. Vrata nebeszka, 1804. Od ovog je ostalo tek drugo izdanje. 1804. je potvrena godina izdanja. Sljedea izdanja su iz 1850. 1865 i 1873. godine. 2. Marijansko cvijee Ova knjiga je 1808. tiskana u opronu, nanovo objavljen otariev molitvenik. Tekst je isti osim to se na poetku nalazi predgovor Kniefca. 3. Lapat evangelianski 1798. je ovaj molitvenik objavljen. Nikola Beni ga je prouavao. Eberhard Maria Kragel (1725-1788.) Drugo ime u donjoj Austriji. Roen je u Cundravi, umro u Fortnovi. Dugo vremena je bio hrvatski propovjednik u Lovreti - Marijanskom hodoasnom svetitu. kolovan je uz potporu servertskog reda. 1745. stupa u Lovreti u red servita gdje je proveo najvei dio ivota. Nakon odluke cara Josipa II. 1787. o rasputanju isusovakog reda Kragel odlazi iz Lovreta te boravi u Fortuavi (u senetskom samostanu) i tu je umro 1788. Csetvero-versztni duhovni persztan (1763.) To je vrhunsko prozno ostvarenje starije gradiansko-hrvatske knjievnosti. Djelo baroknog karaktera. Koristi barokne stilske osobine koje ukazuju na barok. Djelo je homiletikog sadraja (propovjednog karaktera). Ima 450 stranica i govori o etiri ovjekove stvari: smrti, raju, paklu i posljednjem sudu. No ima dodatak koji govori o vjenosti, to je nova tematska jedinica tj. u biti peti dio. Dionizije Katuzianac - nizozemski redovnik se posluio s molitvama tog djela. Kagel istie da djelo ima kompilacijski karakter. Osnovna misao djela je reenica iz Ponovljenog zakonika: Ljudstvo je bez savjeta. S ovom temom se u 17. i 18. stoljeu slue Franjo Glavini, Nikola Krajeevi, tefan Fuek. Ta je tema bila omiljena meu piscima tih stoljea. Kragel govori o razlozima za sastavljanje djela: a) Istie oskudicu nabonog stava na hrvatskom jeziku, te eli stvoriti djelo koje e sluiti Hrvatima u zapadnoj Ugarskoj i donjoj Austriji b) Da bi Hrvati mogli imati pobone rijei c) Misli na one koji nisu nazoni propovjedi d) Zato jer se na hrvatskom jeziku prodike ne dre, misli na one koji ive u okruenju drugih naroda te nemaju propovjedi na hrvatskom jeziku. Kae na kraju da nastoji jezik oblikovati tako da bude blizak veini itatelja. Kragelovo djelo u dananjem smislu rijei nije originalno. On je grau preuzimao iz starije teoloke literature. U tom razdoblju su brojni pisali djela kompilirajui. U stilizaciji i kompoziciji ima tekstova preuzetih iz drugih djela, oituje se originalnost. U propovjedni tekst su uvrteni biblijski citati iz starog i Novog Zavjeta. Misli, izreke svetaca i teolokih prirunika. Djelo ima stil egzemplarnog kazivanja. Prevladavaju krai pripovjedni oblici koji u propovjednom tekstu ima funkciju ilustracije problema, ideja, misli o kojima se u tekstu govori. Kao egzemplar Kragel navodi biblijsku parabolu o mudrim i ludim djevicama iz Evanelja po Marku. Deset djevica. Pet mudrih djevica uzima ulje za svjetiljku, a pet ludih ne uzima ulje. eka zarunik (Isus Krist). Mudre djevice pale svoje svjetiljke te idu Isusu, a lude ostaje traei ulje i kad su se vratile vrata su bila zatvorena. Ovo ima 11

didaktiki smisao. Kragel istie da su oni krani koji nemaju dobrih djela slini ludim djevicama. kae da eli biti pripravan u vjeri. Stil djela. Djelo odgovara europskom baroknom stilu. U tom periodu barokna se poetika temeljila na retorici. To se kod Kragela oituje u naglaenoj uporabi retorikih figura. Barokne figure u Gragela su npr.: antiteza, gradacija, retoriko pitanje, alegorija, hiperbola. Inzistira na biblijskoj metaforici. Rjenik je u Kragelovom djelu u funkciji zastraivanja itatelja. Ivan igmund Karner (1756.-1817.) Godine 1812. s latinskog jezika je preveo djelo De Institutione Christi Tome Kempenskog. Karnerov prijevod je objavljen poda nazivom Od naszledovanya Kristusevoga. uva se Nacionalnoj biblioteci. Gradianski Hrvati. U 19. stoljeu javlja se knjievnost svjetovnog karaktera, dok je prije bila nabonog karaktera. Uz sveenike nastaje jo jedan obrazovani sloj inteligencije - uitelji. Nositelji gradiansko-hrvatske knjievnosti. Zajednika crta knjievnog stvaralatva uitelja su pjesme za crkvene potrebe te svjetovna knjievnost. Znaajni: Mate Ginzler, tefan Ginzler, Grgo Gusi (uitelji) i Mate Drobili izvan uiteljskog kruga. Pjesnika vrsta karakteristina za gradiansko-hrvatsku knjievnost je spriavanje (sprianje) Tzv. mrtvaka jaka (pjesma), dio pogrebnog obreda gradianskih Hrvata. Nju je sastavljao jedan autor po nalogu najblie rodbine (uitelj). On se u ime pokojnika opratao od obitelji. Imao je punu slobodu govora, otkriva tajne, a moglo se i predbacivati drugima u ime pokojnika. Pjesme su esto inile razdor u obitelji, te su one zabranjene od strane crkve. Sprianja su imala tono odreenu formu (stihova, slogova). 1848. nakon revolucije zapaa se naglaeno buenje nacionalne svijesti kod Gradianskih Hrvata. Prve diskusije o jeziku i poeci novije gradiansko-hrvatske knjievnosti. Nacionalni pokret, utjecaji - lirski preporod. Imena: Gapar Glavani. Njegova knjievno-kulturna djelatnost: izdavanje i ureivanje hrvatskih kalendara, kransko-katolikog kalendara, pisanje pjesama i sastavljanje hrvatskih kolskih knjiga. Najvanije mu je djelo Poetnica za katoliku kolsku mladost, 1859, Be. Gradianski Hrvati vie se ne slue madarskom grafijom nego Gajevom ortografskom reformom i Ilirskim pravopisom. Briga za knjievni jezik Gradianskih Hrvata, formira se na podlozi akavskog dijalekta i ikavskog govora. Mihovil Nakovi se istaknuo kao reformator pravopisa, pisac kolskih knjiga, urednik kalendara (katolikog) i osniva prvog asopisa Gradianskih Hrvata Knjiica za seljake ljude, 1891. Ivan Mukovi, uvoenje novog pravopisa. Mate Karall, pisac novela sa seoskom problematikom i crtica iz seljakog ivota. File Sedenik radi na djelu Nai pisci i naa knjievnost, 1912. opron, prvi pokuaj starije povijesti knjievnosti Gradianskih Hrvata. Mate Mei Miloradi (1850-1928) 1903. "Crtice iz narodnoga ivota", do te godine gradianskohrvatska knjievnost je bila nabonog, duhovnog karaktera. Gradianskohrvatska knjievnost usmjerena je na ouvanje narodnog identiteta pa kritike i nema, no o Miloradiu i njegovim pjesmama dosta se pisalo, ali ti prikazi su prilino subjektivni i nekritiki. O njemu je pisao njegov prijatelj Martin Meri (njegov doktorat je bila Miloradieva biografska skica). Ignjac Horvat je napisao predgovor Miloradievim pjesmama. Od pisaca u Hrvatskoj o njemu pie Stjepan Jui. M.M. Miloradi napisao je tekst za himnu Gradianskih Hrvata. Urednik je kalendara (Kalendar svete familije i kransko-hrvatskih novina). Prvi je dao ime Gradianski Hrvati. Tek u 53-oj godini svog ivota poinje pisati pjesme u kojima dotie rane tadanjeg drutva, pie o radosti i enji za raskoi. Svojim pjesmama stvorio je novu privlanu knjievnu vrstu. Bio je dobro obrazovan, poznavao je grku povijest, a studirao je i filozofiju. Nikola Beni je autor disertacije o Miloradiu. Antun Vramec u tiskari Hansa Mauliusa "Kronika", 1578., Ljubljana. Bio je kapetan u zavodu sv. Jeronima u rimu, gdje je doktorirao. Janko Berle tvrdi da je iz Vrbovca u zagorju. "Postille", na popisu zabranjenih knjiga jer je na jeziku civilne Hrvatske. Postille je posvetio Petru Hereincu (meceni) i zagrebakom biskupu i savjetniku carskog kraljevstva, a "Kronika" je posveena Drakoviu. Rodio se 1850. u Kisegu, pohaao je gimnaziju u Juri. Filozofija, sociologija. Studirao je teologiju. Gradiansko-hrvatska knjievnost postaje s njim napredna. 1914. Moderno i gnjilo, problem moral, principalne zablude. Bavio se pozitivizmom, problemima geometrije. Znanstvena djela na latinskom. u 53. godini poinje sa pjesnikim radom. Kalendar. Tjednik Nae novine, korektor. Rad na okupljanju Hrvata. Pjesma Republika. 12

Uzdigao je jezinu normu na umjetniku razinu. Stvorio je naziv Gradie. Gradie je prepjev naziva Burgenland. Osnivanje hrvatskog kulturnog drutva Zora. Sredinom 19. stoljea dolazi do jezine izolacije. Nositelji sveenici, sredite u Juri novog nacionalnog pokreta. Obrana hrvatskog jezika. Uspostava nove ortografije. Njegova je generacija poznavala sve njegove pjesme. U pjesmama obrauje sve teme, zrcalo duha vremena. Dosta oponaatelja - Ivan Blaevi. Napisao je himnu Gradianskih Hrvata. Proirena malodunost meu Gradianskim Hrvatima. Dodao si ime Miloradi (rado). Djela mu se sadrajno bave rodoljubljem. Budunost Gradianskih Hrvata temelji se na njihovom povezivanju sa maticom zemljom, Hrvatskom. Pie o sebi, pjesme ispovijedi. Pisma, epistole (npr. Josipu J. Strossmayeru). Epska pjesma o izgubljenom sinu. Njegove pjesme za djecu pisane su sa pounim temama. Prijevodi stranih djela. Antisemitizam, antifeminizam, antimarksizam. 1919. Mala gramatika, slovnica hrvatskog jezika. Zalagao se za akavski dijalekt i to je bila loa strana jer su se time Gradianski Hrvati udaljili od hrvatskog jezika. Danas mu se moe zamjeriti to to su danas Gradianski Hrvati akavci. Ep Tragedija Boja, urednik je unitio zbog protucrkvenog sadraja. Prijevod Nasledovanja Kristueva. Postao je vodea osoba knjievnosti Gradianskih Hrvata. U jednoj zbirci akavske lirike on se stavlja na prvo mjesto, ukljuen je u korpus hrvatske knjievnosti. Pjesme Uz grob, Na jezik. Janko Barle (1569-1941) Zagrebaki kanonik, ureivao je muzikoloki asopis "Sv. Cecilija". Pisao je o crkvenim pjesmama Gradianskih Hrvata. O Gradianskim Hrvatima piu: a) b) c) d) e) f) Mate Ujevi "Gradianski Hrvati" Stjepan Jui "Hrvatska dijaspora u 16. stoljeu", ljetopis JAZU, prva dijalektoloka studija Ivan Grabec "Govor podunavskih Hrvata u Austriji", 1966., "Hrvatski dijalektoloki zbornik", knjiga 2 Boidar Finka "U akavskoj rei", daje pregled govora Gerhard Neweaklowski "Disertacija" Tomislav Jeli "Gradianski Hrvati u Austriji"

Veze Gradianskih Hrvata s domovinom Ljudi koji su iz sjeverne Hrvatske, a u Gradiu su bili uitelji (i obratno). Mihael Lipi. Iz Gradia, studira u Grazu i predaje civilno pravo u zagrebu. Roen je u Goritanu. Franjo Sunik. "Put kud nebo", djelo sadri molitvu suprunika na kajkavskom (koje kasnije neki gradianski Hrvat prevodi na svoj jezik). U 18. stoljeu veze su potvrene na trgovakom polju, dolazili su trgovati u Hrvatsku. Prvi tiskan evanelistar prema ovom izdanju Janko Spodi (Gyorski biskup). Najmasovniji pravac hrvatske emigracije za najezde Turaka je sjeverozapad, tj. zapadna Ugarska (270 sela), Donja Austrija, tj. izmeu tajerske i Slovake. U Gradiu je utemeljeno izmeu 180-200 hrvatskih naselja. Razlozi emigracije: a) rast agrikulture u donjoj Austriji i zapadnoj Ugarskoj b) isto plemstvo ima posjede i u Gradiu i u Hrvatskoj, pa su tamo preseljavali kmetove (hrvatski velikai Erdody) c) radna snaga potrebna je caru Ferdinandu i feudalcima, pa ih on oslobaa od svih davanja na rok 1216 godina i daje ima crkvenu autonomiju d) strah od tue vlasti, turskog ropstva i islamizacije Crkva je imala vanu ulogu u svim socijalnim procesima. Gradie je dobilo naziv po mjestu Grad (Gussing), od 1921. Burgenland. Naziv potjee iz doba Monarhije. To je podruje na kojem se govori hrvatski jezik, od kojih je 80% akavaca (akavska ikavica). Jezik Gradianskih Hrvata se nastavlja na jezik matinog kraja, u dijalektalnom smislu jezik je heterogen. U pjesmaricama je grafija latinika, pravopis koji ima svoje korijene u madarskom pravopisu, Ilirski preporod kod njih nije imao odjeka. Formirao se standardni hrvatski gradianski jezik. U kulturnoj povijesti Gradianskih Hrvata vanu su ulogu imali protestantski sveenici Stjepan Konzul i Antun Dalmatin. Gradianska knjievnost je slinog karaktera kao i kajkavska knjievnost. Crkvenog je nabonog karaktera. Nedostaje joj knjievna kritika. Do spontane asimilacije hrvatskog stanovnitva 13

sa austrijskim dolazi 1970-ih godina. Tada je dolo do jae deagrarizacije ruralne tj. seoske sredine. 1919/20. konferencijom mira u Parizu Gradianski Hrvati bili su razgranieni (Versailleskim dogovorom o koridoru kojim bi se povezivale Jugoslavija i ehoslovaka). Velike sile to nisu prihvatile. imbenici opstojnosti hrvatske manjine materinji jezik kulturna batina etnika elita, tj. inteligencija (profesori, sveenici, novinari) etnike institucije (kole, crkve) (povijesna) etnika svijest ivot u seoskoj (ruralnoj) zajednici - `70-ih dolazi do sve jae deagrarizacije, to dovodi do spontane asimilacije g) nerazvijenost graanske klase a) b) c) d) e) f) U Budimpeti postoji hrvatska gimnazija, a u Peuhu Hrvatski institut za hrvatski jezik. 1921. plebiscitom dio gradianskih Hrvata dolazi pod administrativnu upravu Austrije ( do tada je uprava bila Ugarska). Od 1921. Gradie se zove Burgenland, a ime Gradianski Hrvati slubeni etonim (Gradianski Hrvati austrijskog dijela i Gradianski hrvati madarskog djela). Dio Gradianskih Hrvata danas se nalazi u Slovakoj. Martin Meri (1868-1963). Jedan od pokretaa narodnog gibanja Gradianskih Hrvata. Foto zbirka zemaljskog arhiva "eljezno". Pisao je o Mate Meriu Miloradiu. Njegov doktorat je bila Miloradieva biografska skica. Gapar Glavini. Mnogo je stvarao na podruju crkvenih pjesama, kolskih udbenika, kalendara. Najvanije doba toga vremena (1833-1872). Filip Sedenik . 1912. prvi svezak lirike na gradiansko hrvatskom jeziku "Jecke", govori o domovinskoj ljubavi, razmilja o precima. Ignacije Horvat (1895-1973). Duhovnik i knjievnik. Bio je predsjednik HKD u Gradiu. Foto zbirka zemaljskog arhiva eljezno. Fran Kurelec (1811-1874). kolovao se u Zagrebu, Grazu, te Beu. Prouava ivot i obiaje Gradianskih Hrvata i potpisuje njihove pjesme. Ivan Kukuljevi Sakcinski Slui kao oficir u Beu i Milanu, bavi se politikim i knjievnim radom, zastupnik je u hrvatskom saboru, prvi dri govor na hrvatskom jeziku (1843). Svoje pjesme je podijelio u akavske, tokavske i kajkavske. Pjesme koje je vjerojatno sam sakupio obilazei hrvatske krajeve svrstao ih je meu akavske. Tvorac je prve moderne hrvatske drame "Juran i Sofija" pisane novim tipom knjievnog jezika. ukovi (19/20. st) objavio historiografsko djelo "itak svetih"

14

HRVATI U MADARSKOJ (GRADIANSKI HRVATI) Hrvata u Madarskoj ima oko 90.000. U Madarskoj ivi oko 12.000 Gradianskih Hrvata koji govore akavskim dijalektom. U tijeku je proces asimilacije. a) 1945-1948 - sve narodne manjine dobijaju pravo na etniki opstanak i razvoj svog individualiteta. Narodne manjine napustit e svoju zatvorenost (1957.) i doi e do asimilacije. Promijenio se broj dvojezinih kola. b) 1948-1949 - 26 dvojezinih kola. 1948. Informbiro, prekinute veze s Madarskom, odbacuju se hrvatska imena i prezimena, srbiziranje nastavnog kadra. c) 1962-1978 - tree razdoblje. 1962/63. postoji samo 8 dvojezinih kola. Problemi tzv. "spontane asimilacije" (i dalje traje). Nakon 1978. osnovana je udruga "Demokratski savez junih Slavena" koji nastoji obuhvatiti sve manjine u Madarskoj (okupiti ih pod jednim imenom). Razne su etnike skupine Hrvata u Madarskoj, koriste sva narjeja kojima se govori u Hrvatskoj. Madarski znanstvenici ih obino svrstavaju u 7 veih etnikih skupina: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Gradianski Hrvati Pomurski Hrvati Podravski Hrvati Hrvati Bonjaci okci (brzo asimilirani) Bunjevci (brzo asimilirani) Podunavski Hrvati

Hrvatska manjina u Madarskoj je dodatno izolirana od matice zemlje nakon rezolucije Informbiroa iz 1948. To su iskoristili madarski Srbi kako bi ekavizirali Hrvate. Istonougarski (Bunjevci) i junougarski (okci) razbijeni su izmeu Madarske, Rumunjske i Kraljevine SHS, te su doivjeli ubrzanu asimilaciju. U Madarskoj od nekadanjih 45, danas postoji jo 15 sela. Pomurski Hrvati su doselili uglavnom poslije 1690. nakon osloboenja tog prostora od Turaka. Svi potjeu iz kajkavskih krajeva (Meimurja, Hrvatskog zagorja). Bavili su se uzgojem i trgovinom jakih konja koji su prodavali za potrebe gradske eljeznice. Neki su bili veleposjednici (Bedekovii). Podravski Hrvati - umovita i movarna podruja du Drave. Smatraju se autohtonom etnikom skupinom, tj. pretpostavlja se da ive na ovim prostorima ve od dolaska Hrvata u dananju domovinu. Bave se svinjogojstvom i ribarstvom. Neki su imali crkvene posjede. Hrvati Bonjaci se javljaju u Peuhu i Budimu kao obrtnici jo u tursko doba ali i poslije. Poznati su kao zlatari, vinogradari i vinari, te vrtlari. Podunavski Hrvati - mjeovito stanovnitvo pa se dijele u dvije grupe: a) grupa koja ivi u okolici Kalae, govori starotokavsko ekavskim govorom, doselili su se iz Slavonije b) doselila se u 16. stoljeu, a nekad je u velikom broju obitavala u Budimu i okolici. Govor im je novotokavsko ikavski. Bave se ribarstvom i spominju se kao Bunjevci, Bonjaci i Dalmatinci. Zlatno doba Hrvata u Madarskoj je 18/19. stoljee kada su u nekim krajevima inili relativnu ili ak apsolutnu veinu. Nakon toga poinje naseljavanje njemakih i madarskih doseljenika u hrvatske krajeve, poinje proces asimilacije. 1948. za vrijeme madarske revolucije kmetovi su dobili slobodu. Nove su gospodarske i drutvene prilike, viak radne snage nakon osloboenja kmetova i procesa zemljo rastereivanja uzrok je iseljavanja Hrvata iz Madarske u Ameriku. Ouvanju hrvatske manjine u Madarskoj posebno su pridonijeli hrvatski sveenici koji su tamo izbjegli s narodom i dre obrede na hrvatskom jeziku. Hrvati su u Madarskoj ouvali svoju svijest time to je Ferdinand I. Dao pravo da sami biraju svog sveenika. Danas u Budimpeti i Peuhu postoji Hrvatski institut za jezik i knjievnost. Rezolucijom Informbiroa hrvatska manjina je izolirana. Dvije su upanije s Hrvatima: a) opron - ive uglavnom akavci, kajkavci su u Umoku, Vadeinu i Koljnofu b) eljezno akavski dijalekt polako nestaje zbog uvoenja jugoslavenskog jezika. 15

Hrvatska naselja u junoj Madarskoj: a) b) c) d) e) f) Kania - Pomurje (kajkavci) Pogan - Podravina (poluakcentualni sustav) Peuh - Podravina Moha - Baranja (ikavsko ekavski) Bacin - Baka Vrenda - Baka

Hrvatska naselja juno od Budimpete: a) Andzabeg b) Tukulja c) Erin Hrvatska naselja u zapadnoj Madarskoj: a) b) c) d) e) f) g) h) Bizonja opron Vedein Umok Koljnof Unda Prisika Kiseg

Mate inkovi (1927-1974) Roen je u Koljnofu (velikom selu nastanjenom Hrvatima koji su tu ve od 16. stoljea). Cijeli ivot je posvetio njegovanju materinjeg govora i oivljavanju hrvatske kulturne batine. Pie izvornim akavskim dijalektom, tj. varijantom koja se razvila u Koljnofu. Pisao je za svoje sumjetane, radnike i djecu. Ostavio je stotinjak pjesama. Zbirka "Rua nebeska", molitve. etiri su tematske cjeline: a) b) c) d) ljubav prema hrvatskom jeziku i etnikoj pripadnosti ljubav prema madarskoj domovini ljubav prema rodnom selu, zaviaju i prirodi ljubav prema eni, djeci i prijateljima

Pisao je i o spontanoj asimilaciji: a) b) c) d) "Sladka Sanja" vizija hrvatske autohtonosti "Dunost domovini" iznosi svoj patriotizam "Protulice", "Viograd", "Na naj gori", "etva", "Jasen" "Na majkin dan"

Jive Zigmund Kaner 1812. prevodi Marulievo djelo "De imitatione Christi" na gradiansko hrvatski jezik, pritom se sluio prijevodom Tome Kepenca "Stope Krista". "Od naslidovanja Krista evega". U djelu ima dosta kajkavizama. Kamer je u svom prijevodu napravio suvremeni normirani tip gradianskog hrvatskog jezika.

16

HRVATI U MORAVSKOJ Juna Moravska (eka Republika). Tijekom 16. stoljea Hrvati bjee pred Turskom najezdom. Takoer na ova podruja dolaze i zbog tekih gospodarskih uvjeta. Najvie se raseljavaju iz Slavonije na podruje donje Austrije, zapadne Ugarske. raseljavanje traje od kraja 15. do 18. stoljea. Iz 1538. potjeu prvi pisani dokazi. To je najsjevernija i najudaljenija hrvatska dijaspora. Najrjea i najmanja veza sa domovinom. Najdue su sauvali svoj jezik. ivjeli su u tri sela. 1580. Ugarski sabor je donio zabranu o seobi i o povratku. eh Aloj embera. Tamo gdje su Hrvati doli u veim skupinama sauvali su hrvatska prezimena, a tamo gdje su se ratrkali dobili su prezime Hrvat. Plansko raseljavanje Hrvata nakon 1945. gdje u ih preselili jo sjevernije te su oni izgubili kontakt izmeu sebe. To raseljavanje su proveli eki komunisti. Danas su ostala samo tri sela u kojima borave Hrvati: 1. Jeviovka - Frielitof 2. Nova Prerava - Novy Prerov 3. Dobro Polje - Dobre Pole U 16. stoljeu Hrvati se ivjeli preteno u kunim zadrugama. Bili su uglavnom stoari sa nomadskim nainom ivota. Bili su skloni uporabi sile. Razlike u duhovnom ivotu. Oni dolaze na ova podruja u doba protestantizma, zbog toga su zahtijevali dobar dio hrvatskih sveenika koji su mnogo uinili u obrani hrvatskog identiteta. Moraju prelaziti na ratarstvo, vinogradarstvo, trgovinu i prijevoz. Moravski Hrvati na Drinovcu su akavci (kao i Gradianski Hrvati). Jezik im je pun arhaizama. Hrvatsko je kranstvo vie primilo od Moravske nego to je dalo. Preuzimanje navika, sklonosti. Slavensko-Moravska kultura. Milo Vaak je najznaajniji pjesnik Moravskih Hrvata, danas ivi u Kanadi. On tvrdi da Moravska Hrvatska nema budunosti. Ono to nisu uinili Nijemci 400 godina, uinili su eki komunisti u 50 godina. Intervju s Herdvig Sitek, predstavnikom udruenja graana Hrvata u ekoj. Posljednji trenutak da se neto uini za Hrvate u ekoj. Veliki problemi u ekoj zbog ulaza u EU jer se trai reguliranje odnosa prema manjinama. Tek od 1991. Moravski Hrvati su priznati kao manjina u ekoj. Hrvati su doli iz politikih i ekonomskih razloga. Zavretkom Drugog svjetskog rata Hrvati u Moravskoj poinju odumirati. 1938. podjelom ehoslovake Hrvati su pripali Njemakoj. Poela je germanizacija. Poetkom Drugog svjetskog rata njemako zapovjednitvo ih je slalo na bojite, te su nakon rata eki komunisti iste proglasili njemakim kolaboracionistima. 1948. dolazi do sukoba Tito-Staljin, Informbiro. Nakon toga Hrvata je ostalo tek oko tisuu od nekih 15-20 tisua. Nakon veljae 1948. provedeno je raseljavanje Hrvata iz tih triju sela. Genocid. Tek prije 3 godine eka vlada je uputila ispriku Moravskih Hrvatima. Od 1991. Hrvatski kulturni dani u Frielitofu.

17

HRVATI U SLOVAKOJ O doseljenju Ne zna se tono od kuda su doli, jesu li se svi odjednom iselili, niti da li su stigli izravno ili su ve negdje bili nastanjeni, pa krenuli u seobu. U 15. i 16. stoljeu bio je rat, pa su u novoj domovini nali naputene nastambe i kotare. Hrvati doseljenici su dobili od zemljoposjednika kolonizacije slobode na 8-12 godina da izgrade kue, obnove granice i vinograde. Prva generacija doseljenika obnovila je opustoena sela, razvila je obrte, vinogradarstvo, sagradila je i proirila crkve, a hrvatska imena davali su kotarima, potocima i brdima. Ti su se nazivi ouvali i danas. Jo su u 18. stoljeu imali vlastite sveenike koji su propovijedali na hrvatskom jeziku, te uili djecu. Danas se zbog snanog procesa asimilacije hrvatski jezik zadrao samo u 4 sela, u okolici Bratislave. Dananji je jezik mjeavina arhainog hrvatskog i slovakog jezika. Hrvatska sela: Devinska Nova Ves, Chorvatsky Grob, u njima se govori akavskim dijalektom. Nakon postanka ehoslovake, oteani su kontakti Hrvata i Slovake s Hrvatima iz Austrije. Povoljnije su proli zadunavski Hrvati iz sela Jarovce i unovo koji su poboljali svoje kontakte s Gradianskim Hrvatima, ali i stanovnicima hrvatskih sela u Madarskoj. 1929. zagrebako Drutvo sv. Jeronima i slovako Drutvo Vojtecha otkrili su u Trnavi spomen plou prvog hrvatskog kardinala Jurja Haulika, koji je podrijetlom bio Slovak. Nakon Drugog svjetskog rata na temelju mirovnog sporazuma s Madarima, 1947. ehoslovakoj su prikljuena tri sela u blizini Bratislave, od toga dva sa hrvatskim stanovnitvom (unovo i Jarovce). Kulturna drutva Hrvata u Slovakoj unovo. Lokalna kultura se oslanja na hrvatsko kulturno drutvo, iji se rad oituje u svjetovnoj i crkvenoj glazbi i obredima. Poznat je unovski tamburaki zbor. Jarovce. U njemu djeluje kulturno drutvo "Klub mladih Hrvata", djeji folklorni ansambl "Jarovek", folklorni plesni ansambl "Mladost". Chorvatsky Grob, 1966. dovren je i posveen oltar prvog hrvatskog sveca Nikole Tavelia. Tu se nalazi i mali lokalni etnografski muzej "Hrvatska soba". U sklopu hrvatskog kulturnog drutva djeluje pjevaki ansambl "Horvatanka". Aktivan je i kod crkvenih obreda, ali nastupa puno i po Slovakoj i inozemstvu. 1999. posjetio ih je zagrebaki nadbiskup Josip Bozani. Devinska Nova Ves. "Domovinska Nova Ves", 1989. je Festival hrvatskih pjesama i plesova. U selu postoji vrlo aktivno hrvatsko kulturno drutvo, povezano i sa Hrvatskom i sa inozemstvom. "Hrvatski etvrci" klupske veeri s tematskom orijentacijom prema ivotu stanovnitva u tom selu u prolosti. Odravaju se ve pet godina, svaki posljednji etvrtak u mjesecu. U selu djeluju 4 ansambla: glazbeno pjevaki ansambl "Grvarieta", "Paaki" i tamburaki ansambl djece i mladei "rip". Hrvatsko kulturno drutvo neredovito izdaje asopis na lokalnom dijalektu "Novodielski glas". Od 1994. urednik je Viliam Pokorny. Ministarstvo kulture Slovake Republike odobrilo je osnivanje Centra za dokumentaciju hrvatske kulture pri slovakom narodnom muzeju u Bratislavi. Centar je predstavio mini izloe zbirki, dokumentarnu videokasetu o hrvatskoj manjini u Slovakoj "Nakon stoljea ponovno u svatu" i dva zbornika: "Hrvati u Slovakoj" i "Hrvatska narodnost u Slovakoj" (1999.). U Devinskom novom Selu trenutno se gradi kompleks kulturne ustanove koja e biti sredite Hrvatskog kulturnog saveza i Muzeja hrvatske kulture u Slovakoj. 1990. Hrvatska kulturna drutva u Devinskom Novom Selu: Jarovcu, unovu i Chorvatskom Grobu osnovala su zajedniki Hrvatski kulturni savez u Slovakoj (mjesto za afirmiranje). Jezik: srednjoakvski dijalekt akavskog narjeja, ikavska ekavica. Hrvati iz ta 4 sela potjeu sa teritorija izmeu Kupe, Save i Une, te neto junijih podruja i zapadne Slavonije. S tog podruja potjeu i Gradianski Hrvati, pa je jezik slian (slovakizmi, hungarizmi, germanizmi). Kulturno stvaralatvo Slovakih Hrvata `60-ih godina dolazi do buenja nacionalne svijesti. Dolazi do interesa za vlastiti jezik, narodne obiaje (pjevanje i ples). U 16. i 17. stoljeu poznate su dvije hrvatske obiteljske loze: Ostroci i Horvat-Stani (branitelji luteranizma i pomagai znanosti i kulture). Marko Horvat-Stani je od 1590. do 1597. drao kod Kemarcha glavnu luteransku kolu. 1635. godine u Trnavi je osnovano jezuitsko sveuilite. U njemu istaknutu ulogu imaju hrvatski studenti i profesori. Tu su isto studirali Juraj Habdeli, Antun Kanili i Pavao Ritter Vitezovi, Drakovii. To su bili crkveni, dravni dunosnici na Slovakom teritoriju. Juraj Drakovi zasluan je za uvoenje jezuitskog kolstva. Gabrijel Kolinovi (17/18. stoljee) 18

Povjesniar, roen je u enkvicama kao potomak hrvatskog emigranta iz Kostajnice. Pisao je o ivotima ugarskih vojskovoa, hrvatskih kraljeva i banova. Napisao je svoju opsenu autobiografiju i genealogiju obitelji od dolaska Hrvata 1557. u enkvice. Pisao je kronike templara austrijsko-turskih ratova. Spisi su mu ostali veinom u rukopisu. Bavio se dijalektima. Josip Andri U hrvatska sela slao je knjige, kalendar Drutva sv. Jeronima. Posvetio je veliku pozornost slovakim Hrvatima, osobito u Chorvatskom Grobu. Radnju svog romana "Velika ljubav" je smjestio u to naselje. Inicirao je postavljanje oltara posveenom prvom hrvatskom svecu Nikoli Taveliu u Chorvatskom Grobu. Svojim je djelovanjem doprinio razvoju prijateljskih odnosa Hrvata i Slovaka te razmjeni kulture. Viliam Pokorny Iz Devinskog N. Sela. Drvorezac je, epigramatiar. 1991. objavio je zbirku novoselskih poslovica i izreka "Ri tr drvo". Iste godine je organizirao izlobu svojih klipov, kuhaa i drvenih daica s poslovicama iz rodnog mjesta. 1992. izda je knjigu izreka i poslovica, te novoselskih pria na nestandardiziranom rodnom dijalektu. U knjizi je objavio svoja zapaanja o hrvatsko akavskom dijalektu. 1995. izdao je monografiju "Devinska Nova Ves", to je pregled povijesti, kulture, industrije, zdravstva, nazivlja i kolstva u selu, te dijalekata na slovakom jeziku. 1997. izdao je knjiicu pjesama "a dan donese". 1999. izveo kazalinu jednoinku "Novoselski kipci". Pisao je i na slovakom, poezija mu je prihvaena i na slovakom. Urednik je zbornika "Hrvatski etnikum u Devinskom Novom Selu" i asopisa "Novoselski glas". Zbirka se sastoji od 50 pjesama podijeljenih u 4 tematske cjeline. Zbirka je tiskana dvojezino, hrvatski tekst nije na hrvatskom knjievnom jeziku ve na novoselskoj akavci.

19

HRVATI U RUMUNJSKOJ Nakon Prvog svjetskog rata se poinje saznavati za njih. Hrvati su tada ivjeli u ugarskim upanijama (Arad, Temivar, Resita). Mirovnim ugovorom ti dijelovi postaju dijelovi Rumunjske. Dolazak Hrvata u 16. stoljeu povezan je sa turskom silom iz Vinkovakog kraja, Mrkopolja, Pokuplja, Brinja. Sedam hrvatskih sela: Karaevo, Lupak, Klokoti, Ravnik, Vodnik, Nermi, Jabala. Karaevo je najvee sredite. Hrvatska naselja u Rumunjskoj: 1. 2. 3. 4. Aradska upanija: Arad, Sinnicolau, Marija Radna Temivarska upanija: Temivar, Jimbolia, Kea, enija, Reka, Lugoj Tirolska upanija: Tirol, Resita, Anina Juna skupina: Lupak, Vodnik, Ravnik, Nermi, Klokoti, Jabala, Karaevo

Franjevci su dosta znaajni za razvoj Hrvata i ouvanje jezika. U Klokotiu djeluje kulturno umjetniko drutvo. Procvat hrvatskog kolstva 1933. godine, nastava na hrvatskom jeziku. 1948. kriza Tito-Staljin, rumunjski jezik je uveden kao nastavni, hrvatski jezik se zadrao samo kao predmet. 1948. dolazi do prestanka djelovanja mnogih drutava (vatrogasno). Jezik je tokavska ekavica sa primjesama ikavice. Uspjeno su sauvali jezik i obiaje za to je osobito zasluna crkva, proces asimilacije dosta je jak. Marija Radna je veliko hodoasno sredite i tamo se nalazi velika barokna crkva Veina usmenih pria objavljena je u zbirci Balnt Vukova Cvjetovi meave, pisane karakteristinim govorom. Reka, Kea - naselja u kojima su Hrvati prisutni od poetka 19. stoljea. U Keu dolaze iz Turopolja, donjeg okuplja. Reka, grad u kojem su Hrvati peti po brojnosti, sami sebe smatraju okcima i misle da su tamo od 1650. Po jeziku su kajkavci (goranski), a ekavsko-ikavski govor nam kazuje da njihovi preci potjeu juno i jugozapadno od Vinkovaca. Hrvati iz gorskog Kotara (koji je kajkavska sredina) su u Rumunjskoj od 1890-ih godina. Hrvati iz gorskog kotara, Mrkopolja su se zaputili u Reka, preko madarskog grada Estergona (Ostrogon), mjesto madarskog primasa. Na desnoj obali Dunava. Na granici Madarske i Slovake stupaju u slubu barunske obitelji Ambrozy gdje rade kao drvodjelci (tesari) i potom iz ostrogonskih uma odlaze (jer vie nisu potrebni vlasniku) prema jugoistoku ondanje Ugarske u selo Remete (danas mjesto blizu Temivra - Remetea Mare), gdje je isti gazda imao svoje vlastelinstvo. 1895. zabiljeena su u Rekau, u upi sv. Ivana Krstitelja (Aleksandar Berkovi - upnik, potomak Hrvata) roenja djece naih hrvatskih iseljenika. Obitelj Jankulov upozorava istraivaa Stjepana Krpana i na druge obitelji tzv. "Granera" koji nakon 1890. doseljavaju iz Hrvatske. upnik Jozef ulc (u 20. stoljeu) objanjava to ime - nazivaju se Granerima zbog boravka na radu u mjestu Gran, blizu Ostrogona. Neka prezimena u Rekau koja se pronalaze i u Gorskom Kotaru: Radoevi, Starevi, Tomac, Tomi, Jakobi, Bobinac, Krui, Kui. Nakon dolaska u reka zatekli su tamo svoje sunarodnjake koji su govorili ekavskomtokavtinom. S vremenom e doi do naputanja goranske kajkavtine i prihvaanja ekavske tokavtine meusobnom enidbom, a na tj. nain u obitelji ulazi i rumunjski jezik. Kajkavtina (Gorani), ekavska-tokavtina (okci). 1888. osnovano okako pjevako drutvo. Hrvatska naselja: Arad, Lupak, Vodnik, Nermi, Karaevo, Klokoti, Tirol, Temivar. ombolj.

20

HRVATI U VOJVODINI Prema popisu stanovnitva iz 2002. godine, u Srbiji ivi 70.602 Hrvata, ali u taj broj nije ukljueno Kosovo . Najvei dio Hrvata, njih 56.546, ivi u Vojvodini a u sredinjoj Srbiji danas ima samo 14.056 Hrvata. Najznaajnija i najbrojnija hrvatska zajednica u Vojvodini upravo je u Subotici, u kojoj ivi 16.688 Hrvata, meutim, Hrvati danas ine tek 15 posto stanovnitva u tome grada. Nekada su se vojvoanski Hrvati dijelili na okce i Bunjevce. okac je regionalni naziv za grupaciju koja ivi u istonoj Slavoniji i vojvoanskome Podunavlju - Bakoj, a ta je kategorija nestala. Ti su ljudi shvatili povijesnu zabludu te su se na zadnjemu popisu stanovnitva izjanjavali kao Hrvati. Drugi su Bunjevci, kojih u Srbiji danas ima oko 20.000, a najvei dio njih ivi upravo u Subotikoj opini. Bunjevci ive na tromei Sombor-Subotica-Baja. U Vojvodini je poetkom devedesetih godina ivjelo oko 70.000 Hrvata, dok ih je danas samo 56.000, a oni su se mahom iseljavali poetkom ratnih sukoba u Hrvatskoj. Tako je jedan dio otiao u Hrvatsku, drugi u Maarsku a ostali su otili u Tree zemlje. Upravo su hrvatska kulturna scena i nae katoliko sveenstvo u Vojvodini bili ti koji su spasili Hrvate u ovoj zemlji i ouvali hrvatsku kulturnu tradiciju i hrvatski jezik na ovome podruju. U vrijeme ratnih sukoba crkve su bile jedina okupljalita Hrvata gdje su oni redovito mogli sluati svoj materinski jezik. Nakon odreenoga vremena vojvoanski su Hrvati osnovali Hrvatsko akademsko drutvo u kojemu se okupljala hrvatska inteligencija i organizirali razni skupovi i okrugli stolovi, na koje su pozivali strunjake iz Jugoslavije i Hrvatske. Osnovana prva hrvatska politika stranka Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV). Posljednji popis pokazuje da su Srbi poveali svoj broj nautrb ostalih naroda. Raspadom bive SFRJ nastao je problem statusa Hrvata u SRJ. Unato meunarodnom ugovoru izmeu Republike Hrvatske i SRJ (Sporazum o normalizaciji odnosa od 1996. godine, a prethodno Daytonski sporazum) Hrvatima je bilo uskraeno uivanje manjinskih prava. Dugo odlagano rjeavanje pitanja njihova statusa dovelo je do situacije da pripadnici hrvatskog naroda do sada nisu ostvarili prava s podruja kolektivnih prava (pravo na kolovanje na materinskom jeziku, pravo na informiranje i kulturnu tradiciju kroz odgovarajue institucije). Sada je usvojen Zakon o narodnim manjinama. 2001. u Vojvodini se odrao popis stanovnitva i bilo je vano da se hrvatski korpus izjasni upravo kao hrvatski, jer veim brojem tako izjanjenih pripadnika nae manjine e i prava, koja e ostvariti na osnovi novoga Zakona o zatiti manjina biti vea i sigurnija, potrebno je da se izjasne kao Hrvati kako bi dobili svoja manjinska prava (obrazovanje na materinjem jeziku). Zbog toga se u Vojvodini krenulo s akcijom Budi svoj koja ukazuje na te probleme i potie Hrvate da se kao takvi i izjasne. To je bila najvea dijaspora Hrvata (stotine tisua). Alternative naziva Bunjevac: naziv od imena rijeke Bune u Bosni (vjerojatno), glagol buniti se. U Baku su doselili poetkom 18. stoljea (vrijeme Turaka) pod vodstvom 18 franjevaca. Naselja: Segedin, Subotica, Baja knjievnost nakon 1921., gubitak Baje (Madarska) kao dio kulturnog sredita. Prije Drugog svjetskog rata imali su istaknute knjievnike: L. Stipi, M. Pei, A. Jaki. Baki Hrvati (Bunjevci) Iz Bosne s Neretve, iz Like i Dalmacije. Etimologija rijei baka: 1901. Broz-Ivekoviev rjenik za imenicu ba kae da znai biti stanar. Akademijin rjenik tumai rije ba kao konaar, planinar. Petar Skok u svom rjeniku tumai kao planinar, stanar. Baija = stan, obor, konak, majur, sala. "Ba" se pokualo tumaiti rijeju batina na tokavskom podruju, a na kajkavskom i akavskom - baina. Sunik-Jambreiev rjenik batinu biljei kao baina = oevina, djedovina, tj. njiva. Poljaci, Slovaci i Slaveni ve su poznavali tu rije kao ovar, oban. Ba = drevni grad, nadbiskupsko sredite, pie jedan madarski povjesniar. Treba biti oprezan s teorijom Bunjevci = buniti se protiv Turaka. Ivan Antunovi smatra da se Baka prvi put spominje 1699. (mir u Srijemskim Karlovcima). Stjepan Bukinac (1912-1945) pisao o aktivnosti franjevaca kod iseljenika u 16. i 17. stoljeu. Svi pisci se slau da je imenica Baka tvorenica od toponima (grad) Ba + nastavak -sk. Skok tumai da se time podrazumijeva "gradska mea" (varmea=upanija). U doba cara Justinijana tamo je bila biskupija, miljenje je novijih pisaca. Bunjevac: a) ovjek u Bakoj koji govori zapadnijim govorom b) Srbin katolike vjere Kod Zorania i Barakovia, bunjci: a) rupa po kunim zidovima b) kua u polju, u vertikalnom presjeku eliptina 21

c) leglo ivotinja Ante Sekuli navodi kako je bunja noite izdubljeno u zemlji, pokriveno slamom (nainjeno od kukurozovine). Neki pak ime Bunja dovode u vezu s papom Bonifacijem. Hrvati u Bakoj su doseljeni iz Bosne s Neretve, iz Like i iz Dalmacije. Stari ljetopisi obino bake Bunjevce nazivaju Dalmatinci. Iz Bosne su doseljeni za prodora Turaka. Govor im je tokavska ikavica (tako se govorilo i u podruju izmeu Cetine i Neretve). 1463. pad Bosne pod tursku vlast. Od Cetine do Neretve cijelo podruje bilo je tokavsko, ikavskog narjeja. Simbioza Vlaha s ostalim narodom zapoela je jo prije turskih napada. Nakon to su Turci zaposjeli odreena podruja, organizirali svoju upravu (hercegovaki sandak). Moda se to moe povezati s odlaskom stanovnitva iz "hercegovne zemlje", kod rijeke Bune - puka etimologija to ime dovodi u vezu s bunom protiv Turaka = Bunjevci. Meutim turska vlast nije bila toliko agresivna prema tamonjem stanovnitvu. Drugaija situacija bila je na trogirskom podruju i oko njega. Odatle su Morlaci (crni Vlasi - Morovlasi) preseljeni u Istru. To je stoarsko stanovnitvo koje se sputalo s planine (u 14. i 15. stoljeu Dinare i Velebita) pa je tako dio njih pred mletakom vlau preseljen u istru. Vlasi su bili ve ukljuivanje i u turske postrojbe kao Mortolozi. Pljakali su i odvodili stanovnitvo. Dio Hrvatske i Dalmacije kojim vladaju Turci prozvan je Turska Hrvatska. Nakon zauzimanja Bosne, Turci osvajaju i druga podruja i tamo uvruju svoju vlast. Zatim dovode tamo radnike za obradu zemlje. Jo 1386. Turci su provalili u Bosnu i ve otada pljakaju. O raseljavanju piu: S. Pavii, Petar Skok, uro Szabo, Veljko Rogi. Dio je prebaen u Dalmaciju, dio u junu Ugarsku, a jedni ostaju na svom starom podruju. Raseljavanja su zapoela u 17. stoljeu i traju u tom vremenu. Baki Hrvati (Bunjevci) smjestili su se u zagrljaju Dunava i Tise, na plodnim Bakim ravnicama. esto ih se naziva bunjevako-okakim Hrvatima. Nadbiskupija u Bau spominje se vrlo rano (kasnije ju ugarski kralj Stjepan I. Spaja s novom u Kaloi), obuhvaala je Bodroku upaniju sa sjeditem u Somboru. Ve od 13. stoljea tu su prisutni franjevci, za turske nevolje 16. - 17. stoljea franjevci Bosanske vikarije ((Bosne Srebrene) bili su od velike pomoi tamonjem napaenom narodu. Neki od tadanjih kulturnih i drutvenih djelatnika: Mihovil Radni (zaetnik hrvatske knjievnosti u Bakoj), Nikola Kesi, Grgur Petali, Adam Patai, Ivan Nepomuk Ambrozovi, Josip Knezovi. Preteno ikavski tekstovi (ikavski se tada nazivao ilirikim, slovinskim, nakim) a nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe "bunjevakim" i "okakim". Djelovanje franjevaca u Bosni Srebrenoj Oni su bili nositelji duhovnog, kulturnog, knjievnog ivota. Prve vijesti o franjevcima su iz 1291. Pismo pape Nikole IV. provincijalu franjevake redodrave (i papa Nikola IV. bio je iz reda franjevaca). 27.3.1248. pismo pape Inocenta IV. neki smatraju prvim spomenom franjevaca. Julijan Jeleni napisao je monografiju o franjevcima 1926., asopis "Nova revija". Dominik Mati, franjevac, takoer opisuje rad i ivot franjevaca u Bosni. 1444. franjevci iz ugarske, proglaavaju odcjepljenje od bosanske vikarije, ali papa Eugen IV. ne doputa tu podjelu. Cijela Slavonija, Srijem, Banat, Baka su pod upravom franjevake redodrave. 1446. ipak je dolo do podjele te redodrave: a) Salvatorijska provincija "Presvetog Spasitelja", to postaje ime ugarske franjevake provincije b) Bosanska franjevaka redodrava: preko 600 samostana na cijelom podruju. 29.6.1514. podjela na dva dijela: 1. Bosna Srebrena - dobiva ime po samostanu u Srebrenici (majka mnogih provincija) 2. Bosna Hrvatska Od 1757. baki samostani su dio provincije sv. Ivana Kapistrana. Prije dolaska Bunjevaca u Baku, franjevci su ve bili tamo. 28.5.1463. sultan Mehmed II. Izdaje povelju na molbu franjevca Vidovia da se ljudi mogu tamo vratiti, na svoje zemljite. Franjevci su bili posrednici izmeu puka i turske vlasti. 1453. izdao je slinu povelju pravoslavnom patrijarhu Genadiju (Subotica, Ba, Peuh, Moha, Budim). Baka, Ugarska, tamo postoji mnogo dokumenata o Bunjevcima u franjevakim samostanima. Sredinom 19. stoljea poinju nemili politiki dogaaji (srpska Vojvodina, Austro-ugarska i Hrvatsko-ugarska nagodba) pa se javlja potreba za nacionalnim osvjeivanjem. Ivan Antunovi pokree "Bunjevako-okake novine" i "Bunjevako-okaku vilu", gradio je "standardni" jezik na bunjevakoj hrvatskoj ikavici roditeljskog doma i sunarodnjaka. Njegovi sljedbenici su Mijo Mandi, Pajo i Nikola Kujundi. 22

Sve do 1918. snaan je i preporoditeljski rad i pokrenuta su glasila, pisane su knjige, napisani prvi kolski udbenici, utemeljena su drutva, otvorene brojne itaonice. Rade na osnivanju samostalnih hrvatskih kola i novarskih zavoda. Prvi svjetski rat prekinuo je preporoditeljsku djelatnost. Nakon Prvog svjetskog rata Hrvati su pod pritiskom svjetskih vlasti, no i dalje su aktivni. Osnivaju drutva "Neven", "Momako" i "Divojako drutvo". Utemeljena je i subotika matica, veza sa Zagrebom je vrsta. U najnovije vrijeme osnovano je hrvatsko kulturno umjetniko drutvo "Bunjevako kolo". Od 1941. do 1945. Baka je bila zaposjednuta pa su mladi ljudi odlazili u Hrvatsku. Nakon rata dio njih je ostao, a dio se vratio. Od 1945. Hrvati su u tekom poloaju, ostali su bez svojih kola. Danas u Somboru i Subotici izlaze "Miroljub" i "Zvonik", asopisi kojima su urednici sveenici. Prvi glavni urednik je Vojislav Sekelj. okci su doli u Baranju i Baku u 16. stoljeu (imamo sigurne podatke), ali je u 17. i 18. stoljeu dola jo jedna skupina iz Slavonije i Bosne. Zbog pokuaja istiskivanja hrvatskog jezika iz crkvenog obreda u bakom selu Santovu 1857. Hrvati su demonstrativno preli na pravoslavlje. Bunjevci su doli s obronaka Dinare i Svilaje na poetku turske okupacije, a od 1606-1620. je najmasovnije doseljenje Bunjevaca na podruje Bake. 1687. je zadnji veliki val bunjevake selidbe (trokut Baja - Sombor - Subotica). Grad Baja svoje ponovno utemeljenje treba zahvaliti Bunjevcima. Oni su imali najpotpuniju drutvenu strukturu: kmetstvo na selu, graanstvo i plemstvo (Vidakovi, Radi). Bunjevci s obronka Dinare i Svilaje (iz Bosne s Neretve, iz Like te iz Dalmacije) na poetku turske okupacije. okci iz Slavonije i Bosne. Govor: baki bunjevaki govor, novotokavsko ikavski (mlai ikavski dijalekt). Baki okaki govor, novotokavsko ikavski (slavonski dijalekt). U 20. stoljeu pokrenut je mjesenik "Njiva", drutveno-kulturni asopis "Rukovet". Ivan Kujundi izdaje knjigu "Izvori za povijest bunjevako-okakih Hrvata". Slavko Matkovi pie pjesme, prozu, eseje. Josip Pai pie o drutvenom ivotu Bunjevaca i okaca. Petko Vojni Purar pie drame. Hrvati su u Bakoj dobro organizirani i povezani s domovinom. Hrvati u Srijemu su u puno gorem poloaju. Kulturne institucije su prestale raditi, a hrvatski katoliki sveenici su jedini pouzdani izvor za broj Hrvata u Srijemu i njihovom poloaju. Hrvati u Banatu nemaju hrvatskih institucija, niti hrvatskih katolikih sveenika. Meu najpoznatijim mjestima u Banatu koja su jo donedavno bila napuena preteito Hrvatima su Opovo i Starevo. Katolike upe s oko 2.000 Hrvata. Franjevci iz Zagreba donedavno su imali samostan u Panevu, ali su se povukli. U katolikoj upi u Opovu sveenik Jan Kuharik (Slovak) okuplja Hrvate, te uva i podie hrvatsku nacionalnu svijest. Budui da nema hrvatskih institucija, jedno od okupljalita su katolike crkve. O doseljenju: teko je rei od kuda su doli, najvjerojatnije su naselili Banat nakon protjerivanja Turaka ispod Dunava, a dio njih je doao u ekonomskim migracijama za dvije Jugoslavije. Zagrepanin Rudolf Vldec sagradio je spomenik kralju Petru I. Karaoreviu u Zrenjaninu. Narodna knjievnost Vojvoanskih Hrvata Ive Pri stariji djelovao je izmeu dva rata, bavio se skupljanjem narodnog blaga bunjevakih Hrvata. Pisao je crtice, prie, "Bunjevake narodne pjesme", "Bunjevake graktalice". Marko Pei napisao je "Bunjevake narodne pjesme u hiljadu bearaca", 1943. "Narodne umotvorine bakih Bunjevaca", 1997. Sakupio je preko 25.000 narodnih poslovica po abecedi. Ante Pokornik "Bunjevake kraljiine pjesme", 1996. U djelu daje podatke o pjevanju bunjevakih pjesama. Opisao je bunjevake obiaje pjevanja "kraljica". Balint Vujkov, knjievnik, publicist. Izdavao je i sakupljao hrvatsko narodno blago u Vojvodini. Sakupljao je i obraivao usmenu narodnu pripovijetku bakih Bunjevaca, ali i Hrvata u Banatu, Srijemu, Lici, Madarskoj, Rumunjskoj, Austriji, ehoslovakoj. Za 57 godina djelovanja obradio je preko 15.000 hrvatskih narodnih pripovjedaka. Utemeljitelj je modernog knjievnog izraza, na tokavsko-ikavskom narjeju bunjevakih Hrvata. Ante Sekuli posvetio se znanstvenom radu. Doktorska mu je disertacija "Govor bakih Bunjevaca". Napisao je "Knjievnost bakih Hrvata". 1970. "Narodni ivot i obiaji bakih Bunjevaca", "Baki bunjevci i okci", 1959. Kiki je pisao o preporodnoj knjievnosti bakih Bunjevaca pod vodstvom Ivana Antunovia i njegovih sljedbenika. Vojislav Sekelj je pisao kritike, eseje, polemike. Prvi je glavni urednik subotikog dvotjednika "ig". Marko Kljaji autor je djela "Kako je umirao moj narod". Djelo je prikaz etnikih ienja na vojvoanskim prostorima od 1991-1996. Stjepan Bartolovi je prouavao jezik, ivot i obiaje okaca. Milovan Mikovi, Matija Poljakovi, Ivan Pani. 23

Knjievnost vojvoanskih Hrvata mukotrpno se razvijala u multinacionalnoj (hrvatskoj, madarskoj, srpskoj, idovskoj), multikonfesionalnoj (katolikoj, protestantskoj, idovskoj) i multikulturalnoj zajednici. U Subotici se literatura stvara na tri jezika (hrvatskom, madarskom i srpskom). Jezik: tri jezina izraza: a) bunjevaka ikavica b) ekavski srpski knjievni jezik c) ijekavica tj. hrvatski knjievni jezik Trojezini izraz je posljedica kolovanja i okolnosti odrastanja hrvatskih pisaca u Bakoj - uili su na madarskom, pa srpskom, ali nikada na hrvatskom jeziku.

24

HRVATI U SRIJEMU Srijem ulazi u povijest sa dolaskom Rimljana i pisma. Poznat je ve 5.000 godina prije Krista (u mlae kameno doba). Od tada znamo za Srijemsku Mitrovicu, Zemun, Petrovaradin, Slankamen. Srijem je ukljuen u crtu od Bea do Budimpete, a preko Save u Mavu i sjevernu Bosnu (pripao je provinciji Panoniji). Sirmium je bio sredite Donje Panonije. Naselja Hrvata u Vojvodini (od sjevera prema jugu): Subotica, Mala Bosna, Skenderevo, Baki Breg, Baki Monotar, Sombor, Ba, Zrenjanin, Novi Sad, Petrovaradin, Srijemska Kamenica, Srijemski Karlovci, Novi Slankamen, Ruma, Srijemska Mitrovica, Zemun. U 2. i 3. stoljeu Srijem je kranski, a u 4. stoljeu arijevski (arijanstvo je kasnije naputeno). S avarskim osvajanjem u 6. stoljeu sve je opustoeno, i u 7. stoljeu dolaze Slaveni. Franci vladaju i dovode kranske vjerovjesnike. Slaveni daju mjestima slavenska imena: Mitrovica, petrovci, Petrovaradin, Karlovci, Slankamen, Zemun. 1102. Srijem ulazi u Ugarsko-hrvatsko Kraljevstvo, uspostavljena je Srijemska upanija sa sjeditem u Vukovaru. U 16. stoljeu Turci su provalili u Srijem i naselili stanovnike iz Srbije i Bosne. Turci su u Srijemu do poetka 18. stoljea, a onda je Srijemska upanija obnovljena i stavljena pod Hrvatski sabor i bana. 1849. oktroirani ustav Franje Josipa I. Po kojemu su Hrvatskoj otrgnuta tri srijemska kotara i upisana u sastav Vojvodine srpske, zbog ega Hrvatska ostaje bez Srijema 100 godina poslije. Polovicom 20. stoljea Srijem je pripao Hrvatskoj, a u drugoj Jugoslaviji Srijem je dio Vojvodine u okviru Republike Srbije. Hrvatski ban Josip Jelai roen je i krten u Petrovaradinu (crkva sv. Jurja). Bio je zapovjednik banske pukovnije u glini (ratuje s Turcima), pie pjesme (govorio je i pisao njemaki, hrvatski, francuski, madarski, talijanski i latinski). Najznaajniji srijemski glazbenici: Ilija Okrugi-Srijemac (upnik, pjesnik, knjievnik, skladatelj). Franjo tefanovi (uitelj, skladatelj, zborovoa, orgulja). Stanislav Preprek (glazbeni pisac, prevoditelj, melograf, zborovoa). Danas je stanje i ivot Hrvata u katastrofalno tekoj situaciji. Posljednjih nekoliko godina iz Vojvodine je protjerano 45.000 Hrvata (ponajvie iz Srijema) od strane srpskog reima. Najjaa hrvatska stranka u Vojvodini je Demokratski savez Hrvata u Vojvodini, na ijem je elu predsjednik Bela Tonkovi.

25

HRVATI U ITALIJI U Italiji postoji 12 jezinih manjina od kojih je hrvatska najmanja. Zbog osvajanja Turaka dolazi do velikog migracijskog vala u 15. stoljeu. Dubrovanin, knjievnik i grof Medo Puci je u 19. stoljeu (1851.) otkrio Molike Hrvate u Italiji kada je uo razgovor ljudi na hrvatskom jeziku. Ve krajem 15. stoljea postoje naseobine Hrvata u junoj Italiji. U poetku je bilo oko 15-tak sela. Rijetki pisani dokumenti. Podatak iz 1518. San Felice /San Felie/. Latinski natpis je pronaen na crkvi u Palati (1531.) na kojem pie Dalmatinci prvi naselie ovaj grad i iz temelja sagradili ovaj grad 1531. Nai su doseljenici bili kmetovi godinama, a bilo ih je izmeu 8-10 tisua. Bavili su se zemljoradnjom. Danas se smanjuje taj broj. Moliki Hrvati su se naselili sa podruja rijeke Cetine i Neretve krajem 15. stoljea. Pokrajina Molise je jedna od manjih pokrajina srednje Italije. Broji oko 300 tisua stanovnika. Naseljeni su u Junoj Italiji. 1991. godine ukupno 2.232 molika Hrvata. Glavna i najvea naselja su: a) Kru (Aquaviva Colleroce) b) Mundimitar (Montemitro) c) Stifili (San Felice Siavo) Mjesta se nalaze u pokrajini Molise 4.615 km2. U poetku su se nalazili u 15 opina s 7-8.000 ljudi (+ prirast 15.000), a kasnije im broj opada zbog asimilacije (migracije). Danas se Hrvati nalaze u devet opina: 1. Stifili (1991. - 881 Hrvata) 2. Mundimitar (564 Hrvata) 3. Mafalda 4. Tavenna 5. Palata (Hrvati su prvo naselili ovaj grad koji je postojao do prije 50-tak godina. Imamo natpis na portalu mjesne crkve) 6. Montelongo 7. Stijakovi 8. Kr (897 Hrvata) 9. San Giase 10. Petraciato Ta sela podsjeaju na Hrvatsko zagorje i Primorje. Sredite Molikih Hrvata je Kru. Kru, Mundimitar, Stifili su naselja smjetena na breuljcima omeena rijekom Biferno. Vlada umjerena kontinentalna klima, stanovnitvo se bavi uzgojem ita, maslina, uglavnom za vlastite potrebe. Nekad je bila i vrlo rairena tkalaka kuna radinost i izrada ipke. Zbog pristupanosti i izoliranosti uspjeli su sauvati neke slavenske obiaje, narodna imena i hrvatski jezik. Na temelju nekih leksema u Istri i nekih njemakih, mislilo se da bi moliki Hrvati mogli biti s podruja Istre. imunovi pokazuje da su akavizmi molikih Hrvata rezultat susjedskih odnosa u domovini. Ascoli - talijanski izuavatelj molikih Hrvata. Najvie je prouavan govor junog dijela (Krua). Svijest o jeziku - veina stanovnitva govori moliko-hrvatskim jezikom. Talijanski jezik igra veliku ulogu. To je stara dijaspora, prije 19. i 20. stoljea. Moliki Hrvati su sauvali materinski jezik - tokavsko-ikavski, no govore brzo i teko razumljivo. Izmijeali su , , , , . Polako se gubi deklinacija. Broje na talijanskom jeziku. Dvojezinost bi moda bila najbolja mogunost za ouvanje ove manjine. Kontakti s Hrvatskom vrlo su slabi, za generaciju, dvije vrlo vjerojatno je da e izumrijeti hrvatska rije. Sklapanje braka unutar srodstva. Moliki Hrvati su poboni ljudi. Mana im je neodlunost. Glavno im je zanimanje zemljoradnja (proizvodnja ulja i vina) a nakon toga stoarstvo. Mnogo staraca, malo zaposlenih, na selu ostaje malo ljudi. Sauvane pjesme usmenom predajom. Knjievno stvaralatvo poinje s pokretanjem asopisa Na jezik (La nostra lingva) od 1967. do danas. Boidar Vidov Gramatika ikavsko-tokavskog govora Molikih Hrvata, 1968. Augustin Picoli Rjenik moliko-hrvatskog govora Mundimitra. On je bio pridolica iz Mundimitra, rad je nastavio Antonio Samatino. Zapisan je hrvatski leksik i hrvatski govor koji e vjerojatno nestati s vremenom. Faze seljenja: a) Seljenje u 13. stoljeu, manje skupine, pojedinci su kao trgovci dolazili u Italiju i osnivali svoje kolonije. Kako su kolonije bile malobrojne, brzo su se asimilirale s talijanskim stanovnitvom 26

b) Slavenske migracije u 15. i 16. stoljeu, po nekim dokumentima, vee skupine izbjeglica iz Dalmacije su dole u pokrajinu Abruzzi. Jezik je moliko-hrvatski sa tokavsko-ikavskom podlogom. Molise je najmlaa talijanska pokrajina. Hrvati izdaju asopis "Na jezik". Teze o podrijetlu Makuev na temelju nekih rijei zakljuuje da su bugarskog podrijetla. Kovaevi smatra da su Srbi iz Hercegovine. Aranza da su iz zadarske okolice. Gelcih smatra da im je pradomovina Crna Gora. Smodlaka iznosi najuvjerljivije dokaze gdje kae da im podrijetlo treba traiti juno od Cetine u neretvansko-biokovskom primorju. Teme u prilog govore sauvani nazivi za lozu, smokvu i maslinu, te puka predaja i Baina gdje postoje ruevine Mirkovih dvora (neki Mirsko s mnogo narod iselio preko mora). U slavenskim naseobinama u Italiji neki vojvoda Mirko dovodi narod kui gdje sve do naih dana Mirkovo pleme posjeduje najbolje i najvee zemlje. Reetar - miljenje mu se uglavnom podudara sa Smodlakovim. U molikom dijalektu nije sauvan nijedan turcizam. Slaveni potjeu s podruja Cetine i Neretve (tokavsko-ikavski govor). Badurina dovodi analogije prezimena onim u junoj i jugozapadnoj Istri. Panti na temelju jedne bugartice tvrdi da su molike slavenske naseobine osnovali Srbi, BiHovci, ljudi iz primorja koji su bjeali pred Turcima. imunovi - sauvani akavizmi u "sklavinskom jeziku" su rezultat prisnog susjedstva ikavskih tokavaca sa akavcima u staroj domovini. imunovi i Brozovi - ista migracijska struja sa utoka Neretve selila je i na Zapad, u Istru (ikavski dijalekt). Zakljuak: potjecali su s podruja zapadne Hercegovine i Dalmacije. Moliki Hrvati su otkriveni tek u ovom stoljeu u vrijeme kad kod njih poinje rasti svijest za ouvanje jezika. Jezik je opisan i zapisan, na njemu se izdaju lokalne novine, pie se knjievnost, sakuplja se narodno i klasino blago. Moliko-hrvatski jezik je izloen procesima izumiranja i utjecaja talijanskog jezika, a ipak je opstao kroz 500 godina.

27

HRVATI U AMERICI OD PRVIH DODIRA DO SKUPNIH DOSELJENJA Hrvati na Kolumbovim brodovima? Pristajanje Kolumbova Santa Maria uz obalu Novog svijeta 1492. oznailo je razdjelnicu vjekova. Postavlja se pitanje da li su i hrvatski pomorci (iz Dubrovnika) sudjelovali u tom epohalnom pothvatu. Nedokumentirani podaci govore da je nakon vijesti da je Kolumbo otkrio novi put za Indije, dubrovaki nadbiskup pohitao javiti papi Aleksandru VI. Da su u tom podvigu sudjelovali i dubrovaki mornari. Nitko meutim ne navodi toan sadraj pisma i gdje se ono nalazi. No teko je pretpostaviti da su Dubrovani pretendirali na dio novootkrivenog svijeta. Oni su svjesni svoje realne moi, koja je nedostatna za ostvarenje takve ambicije u konkurenciji s neusporedivo veim dravama. Uostalom, u tradiciji Dubrovake Republike nije bilo osvajanja teritorija i stvaranje kolonija. I talijanski pijarist Francesco Maria Appendini govori o Dubrovanima u Kolumbovoj slubi. Junije Palmoti je spjevao spjev Kolombo, u kojem takoer navodi Dubrovane kao sudionike otkria Amerike. No najnovija historiografska istraivanja ostavljaju samo malu mogunost za potvrdu te teze. Naime, od 90 mornara poznata su nam imena 87-ece. Od njih, uz Kolumba, samo jo etvorica nisu panjolci, nego jedan Portugalac i trojica Talijana. Kriju li se dakle Dubrovani meu onom trojicom zasada nepoznatih pomoraca, pitanje je koje jo uvijek trai odgovor. Upoznavanje s Novim svijetom. Vanije od injenice je li koji Hrvat bio meu Kolumbovom posadom jest da su Hrvati u trenutku kad je Europa otkrivala Novi svijet bili meu malobrojnim narodima koji su i sami mogli izvesti taj pothvat. Neposredno nakon Kolumba u novootkrivene zemlje zaputili su se pomorci s Lopud i iz Slanog. U vrijeme velikih otkria dubrovaka je trgovaka mornarica meu najistaknutijim na svijetu. Snane veze Dubrovnika sa Srednjom i Junom Amerikom bile su omoguene njegovim iznimno dobrim odnosima sa panjolskom. U panjolskoj slubi. panjolci su osobito cijenili hrvatske pomorce radi ih uzimajui u svoju slubu. Danas su nam poznata neka imena: vlastela Ohmuevii, braa Dolisti-Tasovi, lopudski kapetan Kristo Martolosi. Velikog je uspjeha u panjolskoj slubi imao Vince Bune, roen na Lopudu. Svojevremeno je postao i podkraljem Meksika. Hrvatska se povezivala s Amerikom i preko kolonijalne monete koja je preko trgovine stizala u nau zemlju. U Dubrovakoj Republici, reali, kovani u Peruu i Meksiku, nisu rijetkost. Osim zlata iz novootkrivenih zemalja stizali su i mnogi drugi proizvodi nepoznati Europi. To su razne ljekovite biljke. Svijet kriei Indi`e brodi. Pjesnici koji su pjevali o velikom otkriu. Mavro Vetranovi Pjesanac lakomosti, ivo Gunduli Suze sina razmetnoga, Osman, Marin Dri Dundo Maroje (Negromant Dugi Nos). Prvi koraci I tragovi Koji je prvi Hrvat stupio na ameriko tlo? injenica je da su prve osobe kojima se dokumentima moe dokazati boravak na amerikom kontinentu braa Mato i Dominik Konkeevi. Oni su tamo stigli oko 1520. godine, zadravi se vie od trideset godina. Nije nam poznato to su tamo radili, ali je sigurno da su bili uspjeni. Nakon Konkeevia sve je manje anonimusa koji su se s hrvatske obale otiskivali u Novi svijet. Meu prvim Hrvatima koji se poimence navode u Americi je Vinko Paletin sa Korule. On je vjerojatno bio prvi Hrvat posjednik na amerikom tlu. Pripadnik je dominikanskog reda, misionar. Croatan Indijanci. Zbog dobrih veza sa panjolskom, Hrvati su nakon otkria Novog svijeta uglavnom odlazili u Srednju, odnosno Junu Ameriku. Tek cijelo stoljee nakon otkria, dubrovaki trgovci poinju uspostavljati svoje trgovake naseobine i u Sjevernoj Americi. Neosporno je da je na jednom lokalitetu u Sjevernoj Karolini 1591. naen natpis Croatan. To potvruje i The Enyclopedia Britannica. To su bili pripadnici naroda mjeanaca indijanske, bijele i crne krvi, koji ive u Sjevernoj Karolini. Mali Indijanci kestenjaste kose djeca su naih Dubrovana koji su se u drugoj polovici 16. stoljea nali na obali Sjeverne Karoline, srodili s tamonjim dobroudnim Indijancima te dali ime plemenu i lokalitetima na kojima su obitavali. Najraniji dolazak hrvatskog broda u Sjevernu Karolinu smjeta se u godinu 1541. Njihovi potomci su se raselili po cijelom SAD-u, a mnogi su preli i u Kanadu. Prve naseobine. esnaesto stoljee je zlatni vijek dubrovake mornarice. U 17. stoljeu biljei se opi gospodarski nazadak u Dubrovniku. U krizi je i pomorska trgovina. Teak udarac Republici je zadao 28

katastrofalan potres 1607. godine. Sredinom 18. stoljea dubrovako se pomorstvo oporavlja, a to odmah utjee na uestalost dodira naeg ovjeka s Amerikom. U naoj literaturi moemo nai i podatak koji dovodi u vezu seljaku bunu Matije Gupca iz 1573. i prvi masovniji dolazak Hrvata u Sjevernu Ameriku. No to jo nije potvreno. Dubrovani nisu bili jedini Hrvati koji su ostvarivali prve dodire s Amerikom. Meu prvima priznali SAD. 1783. Dubrovaka Republika je priznala SAD. I Ruer Bokovi je imao veze s Amerikom. Njegove veze bile su uglavnom vjerskog i znanstvenog znaaja. On je upoznao mnoge znaajne osobe isusovakog reda iz Amerike. Veliki je znanstvenik planirao i jedno putovanje u Ameriku. Godine 1769. Venera je prolazila preko Sunca, pa je Bokovi predlagao engleskom Kraljevskom uenom drutvu da se uprilii promatranje tog fenomena u Kaliforniji. Prijedlog je prihvaen, a sam Bokovi je dobio poziv da sudjeluje u ekspediciji. No nije otputovao jer su se tome usprotivili u Beu. Svoje spoznaje o Americi Bokovi je prenosio u Dubrovnik putem pisama. Da Kalifornija ne bude divlje i nepoznato mjesto pobrinuo se Hrvat Ferdinand Konak. Uoi masovnog iseljavanja Devetnaesto stoljee je veoma znaajno za hrvatsko-amerike dodire. Posljednja desetljea tog stoljea obiljeena su masovnim doseljavanjem Hrvata na gotovo cijeli ameriki prostor. To je poetak stvaranja hrvatskih iseljenikih naseobina i to gotovo u pravilu u znaajnim kontinentalnim sreditima. Dodiri su jo uvijek preko pomoraca, s tim da su osim Dubrovana do amerikih obala sve vie stizali i nai pomorci sa sjevernog djela hrvatske jadranske obale. I plovidba je jo uvijek nesigurna. Putovanje u Ameriku povezano je s mnogo rizika (brodolomi, uta groznica, pobune na brodovima). Za Ameriku je odlazilo: drvo, vino, rakija ulje, sapun, votane svijee, bademi, papir za pisanje, sir, a iz Amerike kava, eer, kakao i itarice. Bit e to unosan posao sve do 1885. godine kada se smanjuje vozarina. Duboko u 19. stoljee vjetar je bio jedina pogonska snaga. Savannah je prvo plovilo koje je 1819. preplovilo Atlantski ocean gonjeno vodenom parom. No jedrenjaci e se sporo uklanjati parobrodima. Povijesna vrela u 19. stoljeu ve su obilnija, a pojavljuju se u novim oblicima kao to su putopisi, dnevnici i brodski dnevnici. Kalifornija e ubrzo postati glavno odredite hrvatskih doseljenika na amerikom kontinentu (u San Franciscu e se utemeljiti prvo hrvatsko iseljeniko drutvo u SAD). Misionari evangelizatori I istraivai Kao katolika zemlja, Hrvatska je dala znatan udio u evangelizaciji Novog svijeta. Hrvatski misionari djeluju u Americi od 17. stoljea. Mnogi od njih nisu bili samo navjestitelji vjere nego i istraivai novih prostora, pisci, geografi, kartografi, jednom rijeju, civilizatori. Prvi se u Ameriku zaputio barun Ivan Ratkaj koji se rodio u Velikom Taboru. Zajedno s petoricom austrijskih isusovaca uputio se preko Genove u Cadiz, a nakon dvije godine stie u Meksiko (pokrajina Tarahumara). Prema Ratkaju, Indijanci su veoma respektirali Isusovce. Daje iscrpne opise Indijanaca. S velikim zanimanjem promatrao je novu sredinu u kojoj se naao, paljivo biljeei svaku pojedinost i izvjetavajui o tome svoje pretpostavljene u Europi. Osobitog je znaenja njegova zemljopisna karta pokrajine Tarahumari s oznakama misijskih postaja i indijanskih sela. To je prvi zemljopisni i etnografski prikaz te pokrajine uope i znaajan trag hrvatskog misionara u meksikoj povijesti. Za Ivanom Ratkajem u Ameriku se zaputio misionar Ferdinand Konak, roen u Varadinu. Na ameriko tlo stupio je 1731. u luci Vera Cruz. Prostor njegova misijskog djelovanja bila je Donja Kalifornija a sjedite San Ignacio. Najtrajnije vrijednosti koje je ostvario jesu zemljopisna otkria sjevernih predjela Donje Kalifornije kojima je dokazao da je Kalifornija poluotok a ne otok kako se dotad vjerovalo, te zemljopisne karte na kojima je registrirao svoja otkria. Ukupno je poveo tri ekspedicije kojima je bila svrha utvrivanje ivotnih uvjeta na nepoznatim prostorima, a u svrhu otvaranja novih isusovakih misija, to je ujedno znailo i proirenje panjolskih posjeda u Americi. Trajno priznanje Ferdinandu Konaku ostalo je u nazivu Consag Rocks, kako je imenovano jedno stjenovito podruje Kalifornijskog zaljeva. Njegov misionarski rad i istraivanja brzo su bili zapaeni i cijenjeni u svijetu. Nakon objavljivanja njegovih "Dnevnika" s ekspedicija 1746. i 1751. godine, kao i zemljopisne karte iz 1746, njegovo je ime postalo poznato u Meksiku, panjolskoj, Italiji, Francuskoj, Nizozemskoj u Njemakoj, pa i u ostalim dijelovima tadanjeg prosvjeenog svijeta. Svi povjesniari koji su pisali o F. Konaku, smatrali su ga velikim ovjekom i istraivaem, a i najveim pionirom Donje Kalifornije. Isusovci su u Junoj Americi imali velike ambicije. Njih su pokuali ostvariti preko tzv. Redukcija ili isusovakih drava. Redukcije su bile mjesta obraenja i evangelizacije ali i posve svjetovnog ivota. To je bio ambijent u kojem je djelovalo vie hrvatskih misionara. Prvi od njih je bio Ivan Marchesetti koji je misionarski ivot provodio u paragvajskim redukcijama. Slijedei misionar bio je Nikola Planti koji je sluio u Buenos Airesu. 29

Ignacije Sezentmatony je godine proveo u portugalskim tamnicama. U Brazil je otiao 1753., gdje sudjeluje u izradi zemljopisnih karata. Nakon dubrovakih trgovaca, prvi se u Peruu spominje misionar-isusovac Nikola Sui, rodom iz Rijeke. Cijeli misionarski vijek proveo je u redukciji Santa Magdalena. Navedenim hrvatskim misionarima u Americi moemo pridruiti Luku Bakranina i Franju Hallera. Nakon izgona 1767. godine, hrvatskih misionara u Americi nee biti punih sedamdeset godina. Tek 1838. na taj e se put odluiti Josip Kundek. Osim to nije bio isusovac nego dijecezanski sveenik, Kundek je promijenio tradicionalni smjer hrvatskih isusovaca, pa je umjesto u Latinsku Ameriku, stigao na podruje drave Indijane u Sjedinjenim Amerikim Dravama. U Indijani je preuzeo upu u mjestu Jasper. U svojoj prostranoj upi osnovao je nekoliko novih gradova meu kojim je najpoznatiji grad Ferdinand. Kundek nije bio samo evangelizator nego i ekumenist. Uspostavio je dobre odnose s protestantima. ZATO I KAKO U AMERIKU? Iseljavanje iz Hrvatske u Ameriku grupne znaajke poprima od osamdesetih godina 19. stoljea. Time se Hrvati s prilino zakanjenja prikljuuju velikom prekooceanskom iseljenikom valu koji se iz Europe pokrenuo u prvim desetljeima 19. stoljea. Rauna se da je od 1820. do 1890. godine iz Europe iselilo preko 20.000.000 ljudi. Koji su imbenici nagnali na iseljavanje a koji privukli u Ameriku gotovo pola milijuna Hrvata samo do prvoga svjetskog rata? Ukupnost kompleksa hrvatsko iseljenitvo: broj iseljenika, korist od iseljavanja za pojedine institucije, odnos javnosti prema iseljavanju, znaaj iseljavanja (trajno ili privremeno), povratni utjecaj iseljenika na ukupnost ivota u domovini, spolnu, branu, profesionalnu, drutvenu, dobnu, itd. strukturu iseljenih Hrvata. Uzroci iseljavanja Uzroci iseljavanja u Ameriku meusobno se isprepliu, tako da je klasina podjela na gospodarske i politike jedva odriva. Kao to se politika i gospodarstvo meusobno uvjetuju, tako je i iseljenje najee njihova zajednika posljedica. Gospodarska zaostalost Hrvatske u izravnoj je vezi s njenim politikim poloajem u Austrougarskoj monarhiji, odnosno u obje Jugoslavije, tako da je svaki gospodarski emigrant posredno i politiki. Kao uobiajeni primjer veze gospodarskog i politikog imbenika kao generatora iseljavanja obino se navodi Vinska klauzula. To je sastavni dio trgovinskog ugovora to ga je Austrougarska monarhija sklopila s Italijom 1891., a prema kojoj je uvelike sniena carina na uvoz talijanskog vina. Monarhija je taj ustupak uinila iz politikih razloga kako bi jae privukla Italiju kao nezadovoljnog lana Trojnog saveza. Ona je u to ula znajui kakve e posljedice prouzroiti u Dalmaciji, u ijem je gospodarstvu prevladavala monokultura vinove loze. Politiki poloaj Dalmacije kao austrougarske pokrajine izravno se odrazio na njene gospodarske prilike. Dalmacija je bila nemona sprijeiti donoenje ugovora koji je izravno ugroavao egzistenciju gotovo svakog njenog stanovnika. Toga su u Dalmaciji bili svjesni jer se znalo da e talijansko vino zbog rentabilnije proizvodnje, manjih prijevoznih trokova i bolje kvalitete, nakon snienja carina preplaviti austrougarsko trite potiskujui dalmatinsko vino. Openito se uzima da se osnovni gospodarski uzroci masovnom iseljavanju iz Hrvatske do prvoga svjetskog rata nalaze u: agrarnoj prenapuenosti, ukidanju kmetstva, prezaduenost seljaka, raspad kunih zadruga (nova domainstva su tako mala da ne mogu prehraniti obitelj, a to seljaka pretvara u poluproletera i tjera u grad ili u iseljenitvo), nerodne godine, agrarna kriza, biljne bolesti, itd. Prva jugoslavenska drava nije rijeila niti jedan od ovih problema, pa je samo restriktivna useljenika politika Sjedinjenih Drava usporila usporila masovan eksodus zapoet prije prvog svjetskog rata. Komunistiki kolektivizam druge jugoslavenske drave upropastio je gospodarstvo, a samo je dravna represija jedno vrijeme spreavala masovno seljenje. Kada je ona ezdesetih godina donekle ublaena, masa Hrvata prelazi granicu zaustavivi se ovaj put u blioj Europi. Politikim razlozima mogu se oznaiti mnogobrojni primjeri odlaska u Ameriku radi izbjegavanja vojne obveze ili jo ei ostanci u Americi u vrijeme regrutacije. Nacionalna i politika obespravljenost u prvoj jugoslavenskoj dravi proizvela je prve prave politike emigrante osobito nakon uvoenja estosijeanjske diktature 1929., no velik se dio njih (pripadnici ustakog pokreta, haesesovci, komunisti) zadrao u Europi kako bi mogao uinkovitije djelovati na prilike u Hrvatskoj. Najvei kontingent politikih izbjeglica iz Hrvatske predstavljaju preivjeli s Bleiburga koji su uselili u Junu i Sjevernu Ameriku. Od tih prvih poslijeratnih godina iz Hrvatske ne prestaju stizati politike izbjeglice, a njihov ritam ubrzavan je nakon masovnih politikih istki kakva je npr. bila ona 1971/72. godine. Postoje i mnogi drugi razlozi zbog kojih su se Hrvati zaputili u Ameriku. Uostalom, kada jedna ovakva pojava krene, ona sama sebe poinje generirati. U naem sluaju to se oituje kroz lanano iseljavanje. 30

Posljedice lananog iseljavanja jesu grupe Hrvata u pojedinim naseobinama koje su vrsto povezane rodbinskim, sumjetanskim ili uim regionalnim vezama. Tako u ileanskim kolonijama nalazimo Braane, u Boliviji i Argentini Hvarane, Peruu Dubrovane, Kaliforniji Viane, Lousiani Peljeane, u Clevelandu umberane, itd. Odnos javnosti prema iseljavanju Naslijedivi brojno iseljenitvo koje joj je u poetku bilo sklono, prva jugoslavenska drava nastojala mu je od poetka poklanjati zasluenu panju, no kako je veina iseljenitva poticalo iz zapadnog dijela drave, to je velikosrpskoj i centralistiki ureenoj dravi ono prolazilo kao i taj dio drave. Zakon o iseljavanju donesen je dodue ve 1921. godine, no u iseljenitvu je prva rasprava u Narodnoj skuptini voena tek 1926. godine. Iseljeniki kompleks naao se u sklopu Ministarstva socijalne politike, a iseljenika se sluba samofinancirala iz Iseljenikog fonda koji se "punio" taksama iseljenika koji su plaali prilikom odlaska i povratka. Druga Jugoslavija poela je svoj ivot poveavajui hrvatsku dijasporu s desetinama tisua novih izbjeglica. Budui da se bez "neprijatelja" nije moglo egzistirati, to ih je neprestano proizvodila osobito pazei da ne ostane bez "neprijateljske emigracije". Iseljenika politika te drave sastojala se u neprestanom iseljavanju Hrvata iz domovine, praznei tako cijele regije osobito gdje je hrvatski bioloki element bio najvitalniji. Sve do prvog svjetskog rata u Hrvatskoj je pozitivan odnos prema iseljavanju, to je sigurno razlogom i injenica da se jo uvijek mnogi iseljenici vraaju. U tom sluaju dobit je oita i to ne samo materijalna nego i civilizacijska i kulturna. Ne smije se zaboraviti ni korist od novaca koji je pristizao u matine drave od iseljenika. Hrvatski su dolari iz Amerike spasili Austriju od bankrota, i (staro)jugoslavenski dinar od devalvacije. Iseljavanje je koristilo poljodjelskim krajevima, jer je povisivalo nadnice i omoguilo vei dobitak i onima to ostadoe. No, iseljavanjem se gube najbolje radne sile. Izmeu dva svjetska rata poloaj Hrvata u Americi bitno su odredili: restriktivna useljenika politika i velika gospodarska kriza tridesetih godina. Kriza je dovela do vraanja iseljenika u domovinu, ali i do masovne pauperizacije amerikih Hrvata, od kojih je poetkom tridesetih godina znalo biti nezaposlenih i do jedne etvrtine. U komunistikom poslijeratnom dobu nije bilo javnosti, pa je nemogue registrirati njen odnos prema iseljavanju i iseljenitvu u Americi. Moemo pretpostaviti da se u dugogodinjoj materijalnoj bijedi i neslobodi mnogi poeljeli biti u Americi. U vrijeme hladnog rata sve nekomunistiko u Hrvatskoj stalo je uz Ameriku, navijajui za nju u svim velikim krizama (Koreja, Kuba). Radio postaja Glas Amerike bio je hrvatski prozo u tu zemlju i masovno se sluao. Kako do Amerike? Na putu do Amerike, smrt je bila doista neto posve ljudsko. Nesree (brodolomi), bolesti (uta groznica, pjegavi tifus, dizenterija i skorbut). Sve pomorske nesree u kojima su stradali putnici iseljenici u Ameriku nadmaila je ona koja je dogodila na brodu Titanic u noi izmeu 14. i 15. travnja 1912. godine u visini New Foundlanda. Meu 1455 putnika i 903 lana posade bilo je tridesetak hrvatskih iseljenika i desetak loaa. Od njih se spasilo samo etvorica iseljenika i jedan loa. Ukupno je izgubilo ivote 1657 ljudi. Bilo je to prvo putovanje broda koji je vozio na relaciji Southampton-New York. Prvi na mjesto nesree stigao je brod Carpathia i tako umanjio katastrofu spasivi 702 preivjela brodolomca. Posada tog broda bila je sastavljena preteno od hrvatskih pomoraca iz Istre i Hrvatskog Primorja. Najvie nastradalih bilo je iz Gospia, Likog Osika, azme, Bjelovara i Siska. U poetku su putnici u Ameriku putovali trgovakim brodovima jer posebnih putnikih brodova nije bilo. No zbog velikog broja iseljenika u prvoj polovici 19. stoljea poinju se graditi manji, brzi jedrenjaci namijenjeni prijevozu putnika i neto robe. Radilo se uglavnom o navama. Polet u putnikom pomorskom prometu dogodit e se uvoenjem eljeznikih parobroda. Nekih odreenih dravnih propisa za prijevoz morem nije bilo u ranijim godinama, pa su stoga vlasnici ukrcavali vie putnika nego to je bilo dozvoljeno. Hrana je za viak putnika bila oskudna i loa, pa su mnogi putnici stradavali tokom putovanja. Hrvati su u Ameriku najee isplovljavali iz luka: Rijeka, Cherbourg, Hamburg, Genova, Napulj, Marseille i Split. Masovni prijevoz i konkurencija raznih prijevoznika snizila je cijenu brodske karte, a to je opet generiralo iseljavanje jer je odlazio i onaj koji do tada nije mogao uslijed visokih prijevoznih trokova. Hrvatsko selo bilo je posuto raznobojnim lecima u kojima se do u tanine opisivalo to iseljenik treba raditi i kako se ponaati na putovanju. Premda su dosljedno pisale protiv iseljavanja, novine u cijeloj Hrvatskoj objavljivale su reklame prijevoznikih poduzea, tako da su i same imale koristi od iseljavanja. 31

Pomo i upute iseljenicima 1913. utemeljuje se Drutvo sv. Rafaela za hrvatske iseljenike. Svrha tog drutva bila je: odvraati od iseljavanja, one koji su se unato tome odluili na iseljavanja u potrebnim ih stvarima upuivati, osnivati za iseljenike hrvatske kole, brinuti se za duhovno i drutveno dobro iseljenika. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata iseljavanje je bilo zaustavljeno, pa je zamro i rad tog drutva. Do ponovnog oivljavanja rada drutva dolazi na inicijativu zagrebakog nadbiskupa dr. Alojza Stepinca. On je 1939. imenovao privremeni odbor koji je upriliio glavnu skuptinu na ijem je elu sada dr. Janko Obreki. Iseljenicima se nastojalo pomoi i raznim uputstvima. Radilo se o brourama u kojima su se nalazili osnovni podaci o zemljama useljenja, mnogobrojni savjeti kao i prigodni hrvatsko-engleski i hrvatsko-panjolski rjenici. Cijena brodske karte predstavljala je mnogim buduim iseljenicima velik problem. Malo tko je imao toliko gotovine, to vie to brodska karta nije bila jedini izdatak na putu, odnosno za boravak u Americi do prve zarade. Zbog toga su se mnogi zaduivali bilo kod kue bilo kod roaka ili mjetanina koji je ve bio u Americi. To je dodatno optereivalo novopridolog doseljenika koji je morao dugo raditi da bi se rijeio duga. Osobito je bilo nepovoljno ukoliko se zaduio kod mjesnog kamatnika. PUTANJE KORIJENA Nai su ljudi znaajan dio prekooceanskog vala iz srednje i june Europe koji se izmeu 1870. godine i prvog svjetskog rata sruio u sjevernu Ameriku, a to se oznauje kao novo useljavanje (New Immigration). O nazonosti Hrvata u SAD sredinom 19. stoljea govore i njihovi tragovi u amerikom graanskom ratu (1860-65). Mnogi su od njih sluili u redovima June konfederacije. HRVATSKE KOLONIJE ILI NASEOBINE Sjeverna Amerika Samo su rijetka naselja koja su utemeljili Hrvati bili i prevladavajua etnika grupa. Isto tako se ne moe govoriti o hrvatskim etvrtima, samo su ponegdje Hrvati bili znaajnije koncentrirani u nekim ulicama (Cleveland, Chicago, San Francisco). Hrvate su povezivale duhovne spone, zajednika drutva, katolike upe, novine. U Sjedinjenim Dravama prve naseobine Hrvata utemeljene su na jugu oko ua Mississippija. Prvi hrvatski doseljenici bili su mornari koji su naputali brodove i nastanjivali se u luci New Orleans. Tamo su se bavili ugostiteljstvom i trgovinom. Od sredine 19. stoljea glavno zanimanje Hrvata postaje vaenje kamenica ili otriga. Neki su postali farmeri i poznati proizvoai narani od kojih su pravili i vino. Ono to je veini Hrvata u Louisiani bilo zajedniko jest da su kolovali djecu. U Kaliforniji su postojale hrvatske iseljenike kolonije. Znaajan priliv doseljenika zabiljeen je nakon 1848. godine kada je u toj dravi zavladala zlatna groznica. Hrvati od tada stiu iz domovine ali i iz naih naseobina u Louisiani. Glavno sredite Hrvati udaraju u San Franciscu. To je sredite drutvenog ivota Hrvata u Kaliforniji. Izmeu dva svjetska rata u San Franciscu ivi 15 tisua Hrvata. Tu je 1857. godine utemeljeno Slavonsko-Ilirsko uzajamno potporno drutvo, prvo hrvatsko iseljeniko drutvo u svijetu uope. Hrvata se moglo nai u gotovo svim mjestima Kalifornije. I u Los Angelesu bilo ih je ve etrdesetih godina 19. stoljea. Bavili su se ugostiteljstvom, poljoprivredom, ribolovom. U Sacramento su krenuli u potragu za zlatom. Sredite hrvatskih ribara u Kaliforniji je grad san Pedro. Nakon to je popustila zlatna groznica dio hrvatskih doseljenika reemigrirao je iz Kalifornije u susjedne drave SAD osobito u Arizonu i Nevadu. Znaajne hrvatske kolonije nalazimo i na krajnjem sjeverozapadu SAD, u dravi Washington (Roslyn), te u Pennsylvaniji (Pittsburgh), Ohiu, Indiani i Ilinoisu. Sredite Pennsylvanije je Pittsburgh sa svojom tekom industrijom koja je zapoljavala radnu snagu doseljenika iz slavenskih zemalja meu kojima su Hrvati inili veoma znaajnu grupu. Hrvatsko ime se spominje u Pittsburghu jo davne 1866. godine. Poetkom 20. stoljea u Pittsburghu biljeimo ve 38.000 Hrvata. Zbog velikog usredotoenja radnitva koje je radilo pod neobino tekim uvjetima, Pittsburgh je postao prvo sredite hrvatskog fraternalizma. U njemu je 1894. utemeljena Narodna hrvatska zajednica (kasnije Hrvatska bratska zajednica), ali i mnogobrojne druge iseljenike ustanove. Procjene govore da bi danas u Pittsburghu moglo ivjeti i preko 200 tisua Hrvata i njihovih potomaka. Zapadno od Pennsylvanije u dravi Ohio, sredite nae naseobine je grad Cleveland. Taj grad karakterizira arolikost etnikih grupa. Naoj naseobini svojevrstan ton davala je znaajna grupa doseljenika sa umberka, koje su imale i svoje umberake novine. Drutveni ivot hrvatskih doseljenika u Clevelandu bio je dosta razvijen. Godine 1937. u ovom gradu su djelovala 43 razna drutva. Najstarije potporno drutvo je ono 32

Sv. Nikole, utemeljeno 1895. godine, koje se odmah nakon osnutka prikljuilo Hrvatskoj bratskoj zajednici, kao njezin ogranak broj 22. U dravi Michigan Hrvate najprije nalazimo u gradiu Calumet, koji se nalazi u zoni velikih nalazita bakra. 1903. godine ovdje je utemeljena jedna od najznaajnijih potpornih organizacija Slovensko-hrvatska zveza. Hrvati su 1905. godine pokrenuli i Hrvatski radnik, jednu od najstarijih iseljenikih novina u SAD, koja e kasnije promijeniti ime u Hrvatska sloboda, odnosno Hrvatska. Iz Bakrenog okruga, kada je tamo zavladala kriza, Hrvati se sputaju junije u Detroit koji postaje sredite teke, posebno automobilske industrije. Prvi Hrvati u Detroit stiu oko 1890. godine i to iz okolice Petrinje i Ogulina, najprije se naselivi u predjelu Russell. Sredite drutvenog i kulturnog ivota je "Hrvatski dom" u ijem okrilju djeluju mnoga dobrotvorna i kulturna drutva. U susjednom Illinoisu Hrvati su se koncentrirali u Chicagu. Premda se utemeljuje neto kasnije, hrvatska naseobine u Chicagu postat e jedna od najznaajnijih u SAD. Temelje e joj udariti doseljenici iz Hrvatskog primorja, no kasnije se tu mogu sretati osobe za cijele Hrvatske poglavito s podruja Karlovca, Samobora i Jaske. Dok je Pittsburgh isto sredite hrvatske bratovtine, Chicago je ostao na kulturni, politiki i socijalni centar sve do naih dana. New York je dugo bio tek prva postaja hrvatskih doseljenika na putu prema amerikoj unutranjosti. Jo sredinom 19. stoljea postojalo je naselje hrvatskih pomoraca u blizini grada New Yorka. Kasnije, za vrijeme masovnog useljavanja naih ljudi u Ameriku, taj e grad biti uglavnom tranzitno sredite iz kojeg e Hrvati odlaziti na sve strane SAD. Hrvatska se naseobina ovdje poinje uobiavati tek izmeu dva svjetska rata. Tada se utemeljuju prva iseljenika drutva, tako da danas u dravi New York meu inim djeluje i 20 odsjeka Hrvatske bratske zajednice. Kanada je postala zanimljiva za hrvatske doseljenike neto kasnije nego SAD ili neke zemlje June Amerike. Kao i u SAD prve nae naseobine utemeljuju se na zapadnoj obali Kanade. U te predjele sve je vie dolazilo ljudi osobito izmeu 1911. i 1914. godine. Masovno naseljavanje Hrvata u Kanadu otpoelo je poslije Prvog svjetskog rata, pa sve do 1930. godine, kad su se poput amerikih i kanadska vrata za nove doseljenike zatvorila. U ovoj zemlji danas ivi oko 75 tisua Hrvata, od ega 40 tisua u samom Torontu. U Kanadi je na narod veinom zaposlen u slijedeim industrijama: rudarskoj, umarskoj, ribarskoj, elinoj, automobilskoj i graevnoj. Sve do poslije Drugog svjetskog rata hrvatski doseljenici u Kanadi bili su na drutvenoj ljestvici nie od onih u SAD. Poetkom tridesetih godina hrvatski doseljenici u Kanadi toliko su etablirani da mogu dovoditi obitelji iz domovine. Veina svih naseljuje se u velikim gradovima: Toronto, Montreal, Vancouver, Hamilton i nekoliko drugih. Svi snovi o povratku srueni su dolaskom na vlast velikosrpskog kraljevskog reima. Osim toga, jo od poetka rata hrvatski useljenici su zajedno s drugima s podruja tadanje Austro-Ugarske monarhije svrstani u tzv. "strane neprijatelje". Juna Amerika Nakon mornara, konkvistadora, misionara, trgovaca, avanturista, u Junu Ameriku od 70-tih godina 19. stoljea poinju pristizati i klasini hrvatski doseljenici. U prvoj fazi iseljavanja Amerika bijae opi pojam pod kojim su u Hrvatskoj oznaavali sve useljenike zemlje. U cijeloj Junoj Americi do Prvog svjetskog rata ima malo Hrvata koji su doli izvan podruja omeenog uskim obalnim pojasom izmeu Omia i Boke Kotorske, ukljuivo i pripadajue otoke, a posebno Bra. Najznaajnije hrvatske iseljenike kolonije do Prvog svjetskog rata utemeljene su u Argentini (Buenos Aires, Rosario, Acebal), ileu (Antofagasta, Punta Arenas, Valparaiso, Iquique, Porvenir, Tocopilla), u Peruu (Callao, Cerro de Pasco), u Boliviji (Oruro, Uyuni, Potosi), Urugvaju (Montevideo) i u Brazilu (Sao Paulo). Izmeu ratova utemeljit e se hrvatska naseobina u Venezueli, dok e u drugim zemljama doi do unutranjih migracija, tj. grupiranja hrvatskih doseljenika u glavnim gradovima (Santiago, Lima). Argentina je zemlja koja je udomila najvie hrvatskih doseljenika u Junoj Americi, a njen glavni grad Buenos Aires bio je prvo mjesto na koje je kroila hrvatska noga. to se tie poslova koje su obavljali, Hrvati su veinom bili mornari i radnici, a mali broj trgovaki kapetani, te pokoji inovnik. Najvie Hrvata u unutranjosti Argentine ivi u provinciji Santa Fe, a druga znaajna skupina Hrvata ostala je ivjeti u Buenos Airesu. U Argentini biti e naih iseljenika kojih 25.000, od kojih u Buenos Airesu 4-5.000. Zbog restriktivne useljenike politike SAD, Argentina je u meuratnom razdoblju najznaajnija useljenika zemlja na amerikom kontinentu. Prema nekim procjenama, pred Drugi svjetski rat ovdje ivi oko 130 tisua Hrvata. Doseljavanje dostie najvei zamah 1926. godine. No dolazi do krize. Za vrijeme Drugog svjetskog rata iseljavanje Hrvata u Junu Ameriku bilo je potpuno obustavljeno, da bi prvih poratnih godina u smjeru tog kontinenta krenula snana hrvatska emigrantska struja. Radilo se o osobama koje su nakon sloma Nezavisne Drave Hrvatske napustile domovinu te bile smjetene u logorima u Italiji i Austriji. 1948. godine komunistike vlasti iz Beograda poslale su brodove 33

da se u Jugoslaviju preveze oko 700 povratnika. Bio je to rezultat snane kampanje koju su te vlasti provodile u svim iseljenikim sredinama, a kojoj je iskljuiv cilj bio pokazati zapadnom svijetu kako nai ljudi preferiraju ivot u socijalizmu od onog koji im je pruao izrabljivaki kapitalizam. Rezultat te kampanje bio je da se velik broj povratnika teko razoarao u domovini koje je bilo daleko od obeanog dok su bili vrbovani, te su se vratili natrag. Broj Hrvata koji su uselili u Argentinu neposredno nakon Drugog svjetskog rata jo uvijek je sporan, a procjene se razilaze. Raspon see izmeu 200 i 500 tisua. Nakon tih prvih poratnih godina, doseljavanje Hrvata u Argentinu gotovo da je sasvim prestalo. U ile se Hrvati poeli useljavati poetkom 70-tih godina 19. stoljea, i to najprije na otok Ognjenu zemlju, privueni zlatnom groznicom. Samo neto kasnije nae ljude nailazimo i u sjevernom ileu. Na tim krajnjim polovima zemlje nastat e kasnije i dvije nae najznaajnije kolonije: Punta Arenas i Antofagasta. Tamo su stizali preteno sa srednjodalmatinskih otoka (osobito Braa) i iz dubrovakog kraja. Za Hrvate u ileu znaajno je da ive u kolonijama utemeljenim u gradovima. To uvjetuje njihovu profesionalnu orijentaciju koja je tipina za gradska naselja. Tamo se nai bave veinom trgovinom i obrtom. Ekonomski poloaj naih iseljenika u tim godinama u republikama na Pacifiku: ile, Bolivija i Peru izvrstan je, a u ileu moe se rei da je zavidan. Iseljenitvo u ile moe se razdijeliti u dvije grupe: juna (Punta Aires) i sjeverna grupa. U gradu i luci Punta Arenas bave se trgovinom i brodarstvom, na polju stoarstvom. I ile je u meuratnom razdoblju zahvatila gospodarska recesija, no stanje je ovdje ipak neto povoljnije nego u Argentini, budui da je druga generacija koja je ovdje stasala uglavnom kolovana i dobro etablirana i ileanskom drutvu. Ona se skuplja u Santiagu, koji tako postaje sredite drutvenog i gospodarskog ivota Hrvata u toj Dravi. Hrvatsko doseljavanje u ile gotovo je sasvim prestalo ve pred Drugi svjetski rat, tako da danas u toj zemlji ima malo ljudi roenih u Hrvatskoj. To su osobe u osmom desetljeu ivota tako da s njihovim odlaskom hrvatstvo u ileu seli u sjeanje. Ozbiljne procjene govore da danas jedva 500 graana u ileu govori hrvatski jezik. No i taj primjer potvruje da je jezik najvaniji, ali ne i iskljuiv element nacionalne svijesti. U Brazilu je naih iseljenika malo, raspreni su, nisu se domogli nekakvog poloaja. Vijesti o poloaju hrvatskih doseljenika koje iz Brazila stiu u domovinu do Prvog svjetskog rata uglavnom su nepovoljne i slue za odvraanje od seljenja u tu zemlju. Izmeu dva rata Brazil je postavio veoma ambicioznu useljeniku politiku. Godine 1924. pokrenuta je velika promidba za useljavanje poljoprivrednika, a provodio ju je u Europi Kraljevski holandski Lloyd koji je imao i svog zastupnika u Zagrebu. Put od Dubrovnika do Brazila plaala je brazilska vlada. Takva ponuda izazvala je veliku pozornost osobito na otoku Koruli, gdje se za iseljenje prijavilo vie stotina obitelji. Nai iseljenici u Brazilu tvore tri grupe. U prvu grupu spadaju oni nai iseljenici koji se nalaze u Brazilu, najvie u dravi Sao Paulo. Oni su najbrojniji a ive po gradovima kao trgovci, industrijski radnici, zanatlije, inovnici ili kao radnici na ureenim plantaama kave. Ovi iseljenici proavi prvu i najteu fazu doseljenika, nauili su jezik i prilagodili se tamonjim prilikama, obiajima i tropskoj klimi. Drugu, manju grupu ine oni nai iseljenici, koji su u Brazil doli na vlastiti troak iz domovine. U treu grupu spadaju oni nai iseljenici, koji dolaze u Brazil na troak drave Sao Paulo. Posljednjih godina dolaze samo ovi u obzir, jer su rijetki oni koji iz nae drave odlaze na svoj troak u Brazil. Iseljenici u tim krajevima izloeni su najraznovrsnijim bolestima a poglavito malariji, utoj groznici, ujedu otrovnih zmija, komaraca i divljih zvijeri. O pravnoj zatiti nema ni govora. Hrvati u Brazilu usredotoeni su u Sao Paulu. Rauna se da danas na podruju tog megapolisa ivi 15 do 20 tisua Hrvata svih narataja. Osnovni ton naseobini daju doseljenici s Korule. Hrvatskih naseobina ima takoer u Peruu, Boliviji, Urugvaju, Paragvaju i Venezueli. Neke od njih imaju veoma zanimljivu prolost, no osim u Venezueli, sve su u odumiranju. Osobito su svojevremeno bile dobro organizirane hrvatske kolonije u Peruu, i to u gradovima: Callao, Lima, Cerro de Pasco i Huaraz. U Callaou je moda najstarija hrvatska naseobina u Junoj Americi. U meuratnom razdoblju nai iseljenici iz Callaoa polako se useljavaju u susjednu Limu. Nai doseljenici koji su preteno potjecali iz dubrovakog kraja, osobito iz Rijeke Dubrovake, bavili su se uglavnom trgovinom i rudarstvom. Nakon Drugog svjetskog rata u Peru je uselilo 400 hrvatskih politikih izbjeglica smjestivi se u Santa Clari. Oni su utemeljili drutvo Jadran, dok u Limi jo od meuratnog razdoblja djeluje drutvo Dubrovnik. Prvi Hrvati doli su u Boliviju oko 1880. godine iz ilea. U meuratnom razdoblju hrvatske naseobine proivljavaju krizu, broj se njihovih lanova roenih u Hrvatskoj smanjuje, a narataji roeni u Boliviji asimiliraju. Nakon Drugog svjetskog rata neto svjeine unosi grupa politikih emigranata. Hrvata je u Urugvaju bilo ve u 18. stoljeu. Za Paragvaj Hrvati su se poeli zanimati jo u sedmom desetljeu 19. stoljea. U Venezueli, za razliku od drugih junoamerikih zemalja gdje je aktivna strana u prvom dodiru redovito bila Hrvatska, ovdje se dogodio obrat. Venezuelanski borac za neovisnost general Francisco de Miranda godine 1786. boravio je u Dubrovniku. Prije dolaska 1947/48. prvih neto brojnijih skupina poslijeratne emigracije, uglavnom izbjeglica, politikih emigranata, vrlo je malo u Venezueli bilo Hrvata i nisu imali meu sobom nikakve veze. Danas je hrvatska iseljena grupa ovdje prilino kompaktna, a broji nekoliko tisua osoba uglavnom u Caracasu, Valenciji i Maracaibu. Sredite drutvenog ivota je Hrvatsko-venezuelanska sredinjica. 34

DRUTVENO OKUPLJANJE Neformalno okupljanje Velika veina doseljenika okupljena je u relativno malom broju naselja u kojima znaju biti grupirani u pojedinim etvrtima. Lanano iseljavanje uvjetovalo je da u naseobinama ive preteito doseljenici s istog ueg podruja u domovini. Hrvate je povezivala i srodnost zanimanja, priblino isti poloaj na drutvenoj ljestvici, katolika vjera i mnoge druge spone koje su nekada jae od onih koje namee formalna organizacija. Najpoznatija okupljalita hrvatskih doseljenika u SAD bili su salooni. Drugi oblik neformalnog okupljanja Hrvata u SAD odvijao se u zajednikim nastambama u kojima su ivjeli. Bile su to popularne boardinghouses. Nakon Prvog svjetskog rata standard stanovanja Hrvata brzo se poboljavao. Tome je pridonio gospodarski prosperitet zapoet u ratu, ali i organizirani pristup rjeavanju tog problema, kao to je utemeljenje drutava Hrvatske pomonice koja su davala povoljne kredite za gradnju ili kupnju kua. Iseljenika drutva Usporedno s neformalnim okupljanjem, Hrvati u Americi utemeljili su nekoliko tisua drutava razliitog znaaja. George Prpi u knjizi The Croatian immigrants in America (New York, 1971.) donosi podatak o tri tisue razliitih drutava koje su Hrvati utemeljili samo u SAD od 1880. do 1940. godine. Analizirajui organiziranje Hrvata u Americi, uoavaju se karakteristini uzroci koji su ih na to navodili: organiziranje domaina i doseljenika drugih nacionalnosti, karakteristina prostorna rasprostranjenost naih iseljenika, nedostatna zainteresiranost zemalja iseljenja (Austrougarska monarhija, stara i nova Jugoslavija) za posebne iseljenike probleme. Udruivanje je bila i stvar prestia, odnosno kulturne i drutvene razine dotine iseljenike naseobine. Nakon graanskog rata u SAD, dakle u vrijeme kada Hrvati masovno pristiu u tu zemlju, u Americi se odvija procvat udruivanja. Iseljenikom udruivanju umnogome je ila na ruku svojevrsna tradicija organiziranja u domovini. U gornjoj Hrvatskoj to su bile kune zadruge, a u primorskoj je postojala dugotrajna tradicija crkvenih bratovtina, a neposredno pred masovno iseljavanje ili paralelno s njime tu su se na valu narodnog preporoda utemeljivale hrvatske itaonice. Ograniavajui imbenik bio je nedostatak iseljenika s intelektualnim zanimanjima, koji bi imali znanja i vremena da ih posvete organiziranju iseljenika. U Junoj Americi u tom su se radu najvie angairali trgovci i poduzetnici, a u Sjevernoj Americi vlasnici gostionica i konaita te sveenici. Hrvatska drutva u Americi razliitog su znaaja. Najprije se utemeljuju dobrotvorna a zatim vatrogasna (u Junoj Americi), kulturna, zabavna, prosvjetiteljska, portska, poslovna, politika, itd. Njihova je znaajka da su u poetku vrsto ukorijenjena u naseobini iz koje se kasnije postupno ire. Tendencija objedinjavanja drutva stalno je nazona, a najvii izraz doivjela je u Hrvatskoj bratskoj zajednici meu fraternalistikim, odnosno Hrvatskom savezu meu politikim drutvima. Meu iseljenicima znaajnog odjeka imali su i neki domovinski pokreti, u prvom redu sokolstvo. Prvi pokuaj utemeljenja Hrvatskog sokola zabiljeen je u gradu Peyranu u Argentini 1905. godine. Prvo drutvo Hrvati u San Franciscu u Kaliforniji utemeljuju 1857. i daju mu ime Slavonsko-Ilirsko i potporno drutvo. 1874. godine u New Orleansu u Louisiani utemeljeno je Sjedinjeno slovinsko drutvo od dobroinstva. Prvo hrvatsko iseljeniko drutvo u Junoj Americi za koje zasad znamo da je postojalo jest Drutvo slavjansko od dobroinstva utemeljeno 1871. u peruanskoj luci Callao. Samo tri godine kasnije utemeljeno je prvo nae drutvo u ileu. Upada u oi da niti jedno od navedenih drutava nije nosilo hrvatsko ime. Razlog za to je to su prvi doseljenici u Ameriku bili Hrvati iz Dalmacije gdje je hrvatski narodni preporod u odnosu na Bansku Hrvatsku kasnio pedesetak godina. Najveeg maha meu Hrvatima uzeo je fraternalizam u Sjevernoj Americi. Fraternalizam u Junoj Americi nije imao onih uvjet za razvoj koje je imao u industrijski razvijenom drutvu Sjeverne Amerike. Sredite hrvatskog fraternalizma postao je grad Pittsburgh s okolicom. Tamo se poetkom 90-tih godina 19. stoljea utemeljilo nekoliko radnikih potpornih drutava. Krenulo je u Alleghenyju, gdje je 1894. utemeljeno Radniko potporno drutvo Starevi, a slijedili su ga Drutvo Sv. irila i Metoda. Drutva su okupljala malo lanova, te je ideja o objedinjavanju izvrsno primljena. Tako je 1894. u Alleghenyju (sjeverni dio Pittsburgha) poloen kamen temeljac takvog drutva. Bila je to Hrvatska zajednica za Sjedinjene drave u Americi, iji je prvi predsjednik bio Ivan Ljubi a drutveno glasilo Danica. Ime drutva je 1897. promijenjeno u Narodna hrvatska zajednica, da bi 1926. godine dobilo dananji naziv Hrvatska bratska zajednica. Masonstvo je u SAD u ono vrijeme svojevrsna moda, tako da su se hrvatski doseljenici ovome utekli zbog svojevrsnih prestinih razloga. U tim organizacijama su nai ljudi nali mogunost uzajamnog pomaganja, kulturnog prosperiteta i zajednikog djelovanja na poboljavanju tekih uvjeta ivota u stranom svijetu. Gotovo sve organizacije koje su utemeljili Hrvati u Sjevernoj i Junoj Americi imale su i odreenu politiku notu. Tako se 1912. utemeljio Hrvatski savez. U travnju 1921. predstavnici hrvatskih naseobina iz 31 savezne drave SAD utemeljuju u 35

Clevelandu Hrvatsku republikansku ligu u Americi, koja stoji na programskim pozicijama Radieve Hrvatske republikanske seljake stranke. Vrijeme Prvog svjetskog rata predstavlja bez sumnje najburnije razdoblje u povijesti hrvatskog iseljenitva u Americi. U Junoj Americi od poetka se namee snana jugoslavenska struja koja neobino otro obraunava s Hrvatskim savezom. Ubrzo je on gotovo posve potisnut na marginu. Pomognuti od emisara Jugoslavenske ujedinjene omladine i Jugoslavenskog odbora u Londonu utemeljuju Jugoslavensku narodnu obranu (JNO), organizaciju s najunitaristikijim i najcentralistikijim programom koji je ikad postojao meu Hrvatima. JNO je imala ogranke u svim hrvatskim naseobinama u Junoj Americi. Poetkom Drugog svjetskog rata hrvatski doseljenici u SAD nali su se u veoma tekom poloaju. Srpska propaganda preko Srpske narodne obrane, odnosno njezinog glasila Ameriki Srbobran optuivala ih je za faizam, a objava rata Nezavisne Drave Hrvatske Sjedinjenim Amerikim Dravama mogla se uzeti kao argument toj tvrdnji. im je Jugoslavija napadnuta, u Junoj Americi se poela obnavljati JNO. Prvo hrvatsko socijalistiko udruenje u SAD utemeljeno je 1903. godine u Pittsburghu pod nazivom Jugoslavenski politiki klub. Iseljeniko novinstvo Uvjeti za pokretanje novina bili su jo nepovoljniji nego za osnivanje drutava. Iseljenika je u poetku bilo malo, a ako uzmemo u obzir da su mnogi od njih jo i nepismeni, krug itatelja bio je doista uzak. U Junoj Americi najvie se itao Narodni list (Zadar, Puki list (Split) i Crvena Hrvatska (Dubrovnik). U SAD je pak tiskan Narodni list (New York). Najmanje je dnevnika (2), a najvie tjednika. Vijek im je razliit, ali uglavnom kratak, do nekoliko mjeseci do nekoliko godina, a samo su rijetki izlazili u duem vremenskom razdoblju. Veina listova je imala male naklade. Izlazile su na hrvatskom, no donosile su i tekstove na panjolskom, odnosno engleskom jeziku, posebno onda kad bi htjele prikazati domaoj javnosti teko stanje naroda u domovini pod austrougarskom, odnosno beogradskom dominacijom. Politika je uglavnom bila glavni motiv pokretanja novina. Prve novine hrvatskih iseljenika u SAD izale su 1859. u San Franciscu. Pokrenuo ih je Velimir Chielovich pod imenom L` ecco della patria, a bile su pisane na talijanskom jeziku. U istom gradu 1869. izlazi Slavonska citronika. Prva novina o kojoj znamo neto vie jest Napredak koji je 1891. pokrenuo Juraj Skrivani. 1892. izlazi list Chicago koji u gradu istog imena pokree Nikola Poli. Prvi list u Pittsburghu izdaje 1894. Zdravko Muina pod imenom Danica. Od 1900. do 1940. Hrvati u SAD izdaju 227 listova. Hrvatska (narodna) zajednica 1894. preuzima za svoje glasilo list Danica, dvije godine kasnije Napredak, a os 1904. Zajedniar koji izlazi sve do danas. List je bio projugoslavenske orijentacije, da bi se izmeu dva rata kritiki odnosio prema poloaju u kojem se Hrvatska nala u prvoj jugoslavenskoj dravi. Drugi listovi su bili: Hrvatska zastava (Chicago), Hrvatski svijet (Chicago), Hrvatski glasnik (Pittsburgh, Chicago), Kanadski glas (Kanada). Prvi list hrvatskih iseljenika u Junoj Americi nosio je naslov Narodni glas i izlazio je na samom poetku 80-tih godina u Buenos Airesu. Druge novine Sloboda (ile), Male novine, Novo doba, Dom, Jugoslavenska tribuna, Jugoslavenska smotra, Jugoslavensko novo doba (Punta Arenas), Materinska rije (Argentina). Najznaajnije novine hrvatskih doseljenika u Argentini izlazile su u Buenos Airesu. To su Pravda, Hrvatska sloga, Slobodna Hrvatska, Argentinske novine i Hrvatski domobran. Crkva Masovnim dolaskom iseljenika u Ameriku za posljednjeg desetljea 19. stoljea, pojavila se potreba njihovog crkvenog organiziranja. Inicijativa je za to potekla u Americi i to u sklopu Hrvatskog podupirajueg drutva Ante Starevi u Pittsburghu, gdje je 1894. zakljueno da se sagradi hrvatska katolika crkva te da se iz domovine pozove sveenik. Danas u SAD postoje 32 hrvatske upe, tri misije i jedna duobrinika postaja, odnosno 36 sredita vjerskog okupljanja hrvatskih katolikih iseljenika. Povijest hrvatskih katolikih upa u Kanadi znatno je kraa: sve one utemeljene su poslije Drugog svjetskog rata . U toj sjevernoamerikoj dravi danas djeluje dvadesetak hrvatskih katolikih sredita. Posve drugaije stanje je u Junoj Americi. Premda su hrvatski misionari bili evangelizatori tog kontinenta a Hrvati poeli masovno pristizati kad i u Sjevernu Ameriku, prvi hrvatski sveenik poslan je ovamo iz domovine s namjerom da slui hrvatskim katolicima tek 1929. godine.

36

HRVATI U ARGENTINI Argentinu su prvi naselili Velani, do 1917. po brojnosti su najjai Talijani, panjolci, Francuzi, Austrijanci, a s njima i Hrvati. I. Lorkovi tvrdi da ih je 1939, bilo 50.000 Hrvata. Holjevac je miljenja da ih je ve 150.000 nakon 1918. godine. Najvjerojatnije najtonija brojka je iz 1968. po kojoj ih ima 200.000. Rojnica pak tvrdi kako samo u Buenos Airesu i okolici ivi ak 80.000 Hrvata. 1980. osnovan je asopis "Katolika crkva i Hrvati izvan domovine", u kojem se za 1938. kae da ima 150.000 Hrvata, a nakon rata dolazi jo 20.000 politikih izbjeglica. Danas u Argentini ima preko 200.000 Hrvata. Do 1914. Hrvati su bili popisivani kao Austrougrini, a nakon Prvog svjetskog rata izjanjavali su se samo kao Jugoslaveni. Meu Austrougrinima je bilo 65% Hrvata, a meu Jugoslavenima 78% prije Prvog svjetskog rata, a 50% poslije rata. Nakon Drugog svjetskog rata u Argentini je uselilo manje od 5.000 Hrvata. Etape useljavanja: a) 1880-1910 nema naglaene nacionalne svijesti, nisu birali poslove b) 1910-1918 nema naglaene nacionalne svijesti c) 1918-1941 postoji obrazovni intelektualni sloj zbog djelovanja drutva i asopisa "Hrvatski domobran". U Argentini izlazi jo desetak asopisa, npr. "Croatia", ali na panjolskom. d) 1945- na dalje 5.000 Hrvata emigracija 4. razdoblja naziva se i politika emigracija ili dravotvorna emigracija. Ona je imala i snano izgraenu svijest o nacionalnoj pripadnosti, to je nedostajalo prvoj i drugoj etapi. Franjevci Luketa i Bilobrk bili su vrlo korisni u organizaciji smjetaja, traenja posla. Danas egzistira ukupno 55 hrvatskih drutava: Hrvatski Karitas, Hrvatsko-argentinski kulturni klub, Hrvatsko-latinoameriki kulturni institut, Hrvatski kulturni klub, Hrvatska zadruga. U djelovanju hrvatske politike emigracije znaajno mjesto ima Vinko Nikoli koji je 40 godina izdavao i ureivao kulturno-politiki asopis "Hrvatska revija". asopis je izlazio najprije u Buenos Airesu, a zatim u Barceloni. Mato je ivio u egzilu u Francuskoj. Pie pjesme s temom iseljenitva. Fran Galovi takoer. Dragutin Domjani napisao je nekoliko pjesama. Gustav Krklec. Drago Gervais. Ante Tresi Pavii "Preko Atlantika do Pacifika". Mnogi Hrvati koji su neko vrijeme boravili u Americi opisuju svoje doivljaje. Antun radi u svojem asopisu "Dom". Hrvatski umjetnici O. Ivekovi, V. Bukovac (dojmovi). Josip D. Boi autor je teksta o prvoj hrvatskoj upi u Americi, prvi hrvatski sveenik u Americi. M. olj izdava hrvatskih novina, pjesnik, prozaist. Poslijeratno razdoblje. Monsignor J. Krmpoti "Povijest Hrvata u Kansas Cityju. Krai - osebujan stil, pie na engleskom i hrvatskom, mnogo je prevodio. Egzilantsko razdoblje (nakon Drugog svjetskog rata). Vinko Nikoli (1950-1960) ureuje asopis "Hrvatska revija". A. Bonifai veliki pjesnik. A. Bori, R. Nikoli, S. Mujica, M. Metrovi, Viktor Vida. Ante Radi (profesor "Timbar iz daljine"), Josip Kundek (sveenik, pjesnik).

37

HRVATI U PERUU Podruje dananjeg Perua poznato je po staroj civilizaciji. Mnogi vjeruju da peruanska povijest poinje u 11. stoljeu, kad su se Inke iz Cusca (Ande) spustili na obalu i osvojili mono kraljevstvo Chimu. Meutim, peruanska civilizacija poela je mnogo ranije - oko 4.000 godina prije Krista. Peruanske kulture (Chavin, Mochica, Chimu...) ostvarile su iznimne rezultate u poljoprivredi, inenjerstvu, arhitekturi... Inka Tupac Yupanqui proirio je svoje carstvo na vie od dva milijuna etvornih kilometara. Carstvo je bilo na vrhuncu za vrijeme Huanyna Capaca koji je umro 1526. godine, neposredno prije panjolskog osvajanja. Osvajanje je Pizarru (1532.) olakao sukob Capacovih sinova Huascara i Athaulpe (iako je otpor Indijanca slomljen tek 1572.) U vrijeme panjolske vlasti Peru je bio najbogatija od svih panjolskih kolonija, a glavni grad Lima bio je sredite uprave i trgovine itave June Amerike. panjolci su u Peruu vladali vie od tri stoljea. Pokreti za osloboenje od panjolske vladavine, koji su zahvatili Junu Ameriku poetkom 19. stoljea, nisu zaobili ni Peru, premda sporije no u drugim podrujima, poto su panjolci upravo Peru izabrali za glavno uporite guenja tih gibanja. Godine 1820. general Jose de San Martin oslobaa Peru i proglaava neovisnost zemlje 28. srpnja 1821. (otad se taj datum slavi kao dan nacije). Prvim predsjednikom republike Narodna skuptina proglaava Riva Aguera. No Peru e jo dugo trpjeti zbog unutranjih sukoba uz smjenjivanje civilne i vojne vlasti. Najteu krizu novije povijesti Peru je proao poetkom 1990-ih godina. Polovicom 1990-ih vlada je donijela stabilizacijski program neophodan za ekonomski i politiki razvoj drave. U roku od nekoliko godina stalo se na kraj terorizmu, znaajno je smanjena inflacija i postignuta ekonomska stabilnost. Peru je ponovno uao u meunarodni financijski sustav. Peru danas Republika Peru veliinom je trea drava junoamerikog kontinenta: prostire se na 1,28 milijuna etvornih kilometara. Na zapadu se protee do Tihog oceana, na sjeveru granii s Kolumbijom, na sjeverozapadu s Ekvadorom, na istoku s Brazilom i Bolivijom a na jugu sa ileom. Dijeli se na tri prirodne regije: obalnu nizinu na jugu, planinski pojas Cordilllere i nizinu u porjeju gornje Amazone. Premda se nalazi u ekvatorijalnom i tropskom pojasu, klima Perua nema specifina tropska obiljeja. Obalni pojas je pod utjecajem hladne Humboldtove struje veoma suh, a svakih nekoliko godina na njega utjee topla struja" El Nino". Peru je jedna od vodeih amerikih zemalja po rudnom bogatstvu (bakar, cink, olovo, srebro i zlato). Osim rudarstva, glavne su gospodarske grane ribarstvo (u svjetskom vrhu) i ratarstvo. Rairen je uzgoj kakaovca, voa, povra, kininovca i koke. Zahvaljujui uspjenoj borbi protiv terorizma u Peru su se opet vratili turisti koji ovamo dolaze zbog fascinantnih prirodnih ljepota. Bri razvoj zemlje, na alost, koe slabe prometne veze. Socijalne razlike su iznimno velike. Od 25 milijuna stanovnika 60 posto je siromanih (od ega 43 posto ivi na rubu egzistencije). Srednja klasa ini 30 posto ukupnog stanovnitva, a 10 posto je bolje stojeih od kojih su 1 posto vrlo bogati. Stanovnitvo je preteno mijeano, a sastoji se od Europejaca, Indijanaca, Azijata i neto crnaca. Govori se panjolski i quechua, a na jugu aymara (u okolici jezera Titicaca). Katolika je 90 posto (iako Indijanci katolicizam mijeaju sa svojim starim vjerovanjem). Novana jedinica je sol (u prijevodu: sunce). Od osnutka Perua, glavni grad je Lima. Prvi hrvatski tragovi Zanimljivo je da je Peru prva junoamerika drava u koju su doli Hrvati. Za vrijeme panjolske vladavine useljavanje ne-panjolaca bilo je ogranieno, i odnosilo se uglavnom na mornare i sveenike. Vjeruje se da je prvi Hrvat koji je stigao u Peru bio Basilio Basilivich, dubrovaki trgovac, Pizarrov suputnik na njegovom treem putovanju. U Peru su Hrvati stizali i nakon panjolske vladavine, kao dubrovaki, talijanski, austrijski i njemaki dravljani tako da je broj doseljenika teko odrediti. Peruanski povjesniar Barnechea navoenjem prezimena i mjesta roenja doseljenika dokazuje kako je meu njima mnogo Hrvata - primjerice, Dubrovanin Manuel Biedma, sveenik i istraiva podruja Cerro de Sal i Pernene u Amazoni. Ubili su ga Indijanci 1686. godine. Poetkom 18. stoljea rtva Indijanaca postaje jo jedan hrvatski misionar, Manuel Bajo. Fra Honorio Matos u Peru je pak stigao 1713. godine i ostao tamo sve do smrti 1753. godine. Zna se da je poslan u Huanuco da ponovo osnuje misije koju su unitili Indijanci. Povjesniar Raimondi spominje hrvatskog sveenika Amic ili Amich, iznimno kulturnog i naobraenog ovjeka, poznatog po istraivanju neprohodnih umskih podruja. 38

Peruanska uspostava nezavisnosti (1821.) otvorila je vrata useljenicima. Ulazak u zemlju bio je doputen Europljanima koji su znali pisati, imali osnovnu kolu ili zanat. Za obine radnike mjesta nije bilo jer je i tada Peru, ba kao i danas, obilovao jeftinom radnom snagom. Iako su Hrvati u Peru poeli stizati rano (1534. godine), njihov broj do Prvog svjetskog rata nije prelazio tisuu. U tom razdoblju najvie ih je uselilo od 1850. do 1875. te od 1910. do 1914. Kako su mnogi pridolice u Peruu postajali uspjeni poduzetnici, tako su za njima dolazili njihovi poznanici. Stizali su uglavnom iz june Dalmacije, osobito iz dubrovakog kraja, te iz Hrvatskog primorja i s poluotoka Peljeca. Meu prvima, u Peruu se naselio Manuel Chiurliza (ili Ciurliza) Bielovucic. Iz Dubrovnika je doao kao slubenik austrijskog konzulata. Pouzdano se zna da je samo nekoliko godina kasnije u luci Callao imao vlastiti mol. Mnotvo pomoraca naselilo se u luci Callao. U to doba poela je cvjetati trgovina guanom, pa su se mnogi obogatili prijevozom. Meu pionirima je bio jedan hrabar, velikoduan i plemeniti mornar, poznati kao "ujak Stiglich", zatim Alejandro Dorich i kapetan Esteban Spivalo - svi iskusni pomorci koji su uspjeno svladavali opasna putovanja morem (vano je znati da u to doba Panamski kanal jo nije bio izgraen). Socijalna struktura naih ljudi bila je vrlo slina onoj Hrvata u Chileu. Veinom su se bavili obrtom, trgovinom, industrijom i rudarstvom. Meu njima bilo je vlasnika rudnika i uzgajatelja kauuka. Ipak, osobito uspjeni bili su trgovci. Hrvati su u Peru dolazili u vrijeme poetaka oblikovanja suvremene drave. Dobro su primljeni, osobito oni koji su mogli pridonijeti poetnom razvoju modernog Perua. Pritom ponajprije mislimo na organizatore i rukovoditelje gradnje infrastrukturnih objekata, od kojih se najee spominju Antoncich, Galovich, Marusich i Cuglieva. Meu hrvatskim graditeljima posebno se istaknuo Miguel Percovich koji je gradio ceste ak i u susjednom Ekvadoru. Pruge je gradio Carlos Antonio Antich a u gradnji mostova istaknuo se Josip Spoja. Hrvati su poznati i kao pioniri peruanskoga pomorstva i i zrakoplovstva. Mezeldic pie o Hrvatima u peruanskoj vojci i policiji. Istina, uglavnom se radi o drugoj generaciji, dakle neto kasnijem razdoblju, budui da prva generacija Hrvata nije imala peruansko dravljanstvo, pa se nije niti mogla zaposliti u dravnoj slubi. U to je vrijeme jedan od poznatih Hrvata bio Cesar Bielich, profesor u pomorskoj koli. Godine 1905. peruanska ga je vlada poslala u Europu kako bi nadzirao gradnju brodova krstaa "Grau "i "Bolognesi". S njim je otputovao i najbolji ak kole German Stiglich kojeg emo kasnije jo mnogo puta spominjati, obzirom na njegovu vanost za peruansku povijest. Godine 1948. u Peru je stiglo oko 650 Hrvata, uglavnom pripadnika hrvatske vojske i izbjeglica. ene i djece je bilo manje. Ova skupina useljenika nije bila ekonomska ve politika emigracija, a u Peruu nisu imali nikog poznatog, niti su znali jezik. Poetak je za njih bio iznimno teak. Trebalo je nai posao. Zapoljavali su se uglavnom kao zemljoradnici, graevinski pomonici i posluga, a tek manji dio, onih najspretniji uspio je dobiti bolja radna mjesta. Nekolicina ih se odselila u juni Peru, gdje ih je u Arequipi zaposlio mjesni industrijalac. Manja skupina otila je u Icu, 400 km juno od Lime; ti su se ljudi zaposlili na poljima. Ovi hrvatski emigranti nisu poput svojih prethodnika bili svi podrijetlom iz Dalmacije, ve iz razliitih hrvatskih krajeva. Neki zemljoradnici postali su upravitelji, a dio njih je privremeno radio u Huancayu, Ate Vitarteu i u Huachipi, blizu Sante Clare. Tekim radom i tednjom nakon nekoliko godina mnogi su se osamostalili, bavei se zemljoradnjom, ribarstvom, peradarstvom (Hrvati su poznati kao pioniri peruanskog peradarstva). Neki Hrvati koji su zapoeli svoj ivot u Peruu kao rudari, nakon nekog vremena kupili su ili otvorili vlastite rudnike. Mnogi su se okuali kao trgovci, postavi vlasnicima malih duana. Ribarstvom su se, dakako, bavili Hrvati doseljeni iz Dalmacije (poetkom stoljea dogodio se bum ribljeg brana). Peruanska gospodarska kriza 70-tih pogodila je naravno i Hrvate tako da su mnogi bili prisiljeni zatvoriti svoja poduzea... Hrvati su se po dolasku u Peru bavili razliitim poslovima, u razliitim dijelovima Perua, da bi nakon nekoliko godina tekog rada i odricanja utedjeli dovoljno za kupnju zemlje u blizini glavnog grada - Lime. Potres je 1949. unitio Santa Claru pa su Hrvati (ba kao i Talijani i Japanci) radili na njenoj obnovi i izgradnji (rasvjeta, vodovod, zgrade, crkve....). Podruje od nekoliko ulica u kojima su Hrvati u to vrijeme ivjeli i danas se zove "Croacia." Drutveni ivot U mjestima u kojima su ivjeli, Hrvati su imali svoje zadruge. Najpoznatije su one u Cerro de Pascou; Huanucou, Callaou, Limi i Santa Clari. Cerro de Pasco je rudarsko naselje udaljeno 346 km od Lime, na 4200 metara nadmorske visine. Zadruga je osnovana 16. listopada 1881. Iako se na samom poetku zvala "Drutvo austrougarsko od dobroinstva", u svojem znaku je imala hrvatski grb. Tamonja je hrvatska zajednica bila malobrojna (njih tek 70) jer je taj prostor zbog svoje nezdrave klime bio neprivlaan useljenicima. Podrijetlom su bili uglavnom iz dubrovakog kraja, a bavili su se rudarstvom i trgovinom. lanovi zadruge plaali su lanarinu, a u sluaju 39

bolesti ili smrti drutvo bi osiguravalo novac za lijeenje a siromanijima i za pogreb. Godine 1904. drutvo je promijenilo ime u Slavensko dobrotvorno drutvo (kasnije e se nazivati i jugoslavensko). S vremenom lanovi su skupili vie novca i kupili prostorije za rad u sklopu kojeg su utemeljili ambulantu i glazbeno drutvo. Za ravnatelja glazbenog drutva i zbora iz Dubrovnika je doveden prof. Marcos Bace. Dana 26. kolovoza 1899. stigao je i prvi hrvatski sveenik, don Ivo Sangaletti, koji je "svakom prigodom obavljao slubu Boju i propovijedi na milom hrvatskom jeziku" u kapelici Nuestra Senora del Transito koja je Hrvatima bila iznimno vana. Ova mala ali dobro organizirana kolonija novano je pomagala Hrvatskoj ali i Bosni za vrijeme ustanka protiv Turaka. Traei bolje ivotne uvjete, Hrvati su se spustili nie, prema Huanucou, a zatim i u Limu. Huanuco je gradi u blizini Cerra Pasco ali s neto zdravijom klimom, pa su se Hrvati tamo neto due zadrali. I ovdje su osnovali svoju zadrugu. Zanimljivo je da i danas, nakon toliko vremena u Hanucou postoji portski klub koji nosi naziv "Juan Bielovucic". Callao je najznaajnija luka, udaljena svega 15 km od Lime. Hrvati 1871. utemeljuju "Drutvo slavensko od dobroinstva". O imenu Drutva Ljubomir Anti pie da je nastalo "u atmosferi napornog rada za stjecanje poetnog kapitala, svjeih sjeanja na domovinu, i loeg odnosa s austrijskim predstavnicima". Tijekom godina drutvo je preivjelo brojne uspone i padove na koje su neposredno utjecale politike ali i gospodarske prilike kako u Peruu tako i u domovini. Zbog rata u Tihom oceanu drutvo je 1880. obustavilo rad. Oivljavanje drutva uslijedilo je 6. sijenja 1906. a za predsjednika je izabran Juan Ostoja koji je radio kao gradski slubenik. Hrvati u Limi Tek 1931. osnovan je prvi klub u Limi. Premda glavni grad, Lima nije bila privlana prvim hrvatskim doseljenicima. Kako broj Hrvata do Prvog svjetskog rata nije znaajno porastao (tek izmeu 60 i 70 osoba) nije niti postojala vea potreba za organiziranjem, tim vie to je u oblinjem Callaou postojala vea skupina Hrvata, organizirana u drutvo u koje su se ulanjivali i Hrvati Lime. S vremenom e broj lanova iz Lime prevladati, pa e drutvo nakon Drugog svjetskog rata biti premjeteno u peruanski glavni grad. Danas je to drutvo, koje je tijekom vremena promijenilo nekoliko naziva, pod imenom "Hrvatski klub Dubrovnik" smjeteno u prekrasnom dijelu Lime (Jesus Maria). Drutvo njeguje socijalne, kulturne i sportske aktivnosti. Osobito se tuje blagdan Sv. Vlaha i Dan dravnosti RH. Santa Clara je mjesto udaljeno oko 40 km od Lime. Kako se nisu eljeli ulanjivati u jugoslavensko drutvo, Hrvati Santa Clare su poetkom 1951. odluili utemeljiti vlastiti klub "Jadran". Zasluni za osnutak hrvatskog kluba "Jadran" bili su Marko Lesina, Filip Kundid, Franjo Kovaevi i Pedro Bonjakovi. Dogovarajui se o osnutku kluba, etrdesetak Hrvata i desetak Makedonaca okupilo se u gostionici "Macedonia", jer vlastitih prostorija nisu imali. Tamo su odabrali upravu i odluili okupiti sve Hrvate Perua. Osnivanju kluba 27. svibnja 1951. u lokalu "Brena" u Limi prisustvovalo je 350 Hrvata, a sv. misu je sluio vicarac A. Marchon iz Santa Clare. Drugog dana upriliena je prigodna veera i ples. Od poetka je simbol kluba bio hrvatski grb. Klub je aktivno obiljeavao Dan Perua (28. srpanj), i 10. travanj, uvijek istiui hrvatsku i peruansku zastavu, iako je kod vlasti bilo problema zbog hrvatske zastave. "Hrvatsku zajednicu u Peruu" osnovao je 1991. godine Branko Fistrovi. Njeni lanovi su se vrlo aktivno zauzimali da slubeni Peru prizna Hrvatsku, a tijekom Domovinskog rata novano su i materijalno pomagali Hrvatskoj. Od 9. lipnja 1996. predsjednik zajednice je Marko Birin, a statut kao primarni cilj navodi blagostanje svih Hrvata, lanova zajednice. Na prostoru Santa Clare djeluje i hrvatska crkva "San Leopoldo", a generalni vikar za hrvatsku koloniju je vl. Drago Balvanovi. Hrvati i njihovi potomci znaajno su doprinijeli razvoju Perua. Spomenut emo dvije osobe hrvatskog podrijetla koje su iznimno vane za Peru. Obojici su oevi bili Hrvati a majke Peruanke i obojica su se rodili krajem 19. stoljea. German Stiglich (1887.-1928.) bio je pomorac, znanstvenik, istraiva i profesor. Ve smo spomenuli kako je kao mladi pomorac s kapetanom Bielichem plovio u Europu. Kao cijenjenog strunjaka drava ga je poslala u ekspediciju na rijeku Madre de Dios, kako bi izradio hidrografsku kartu tog i drugih podruja. Osim toga, utvrdio je peruansko-bolivijsku granicu. Po vokaciji i profesiji bio je putnik. Proputovao je mnoge zemlje, posebno Peru, skupio veliko znanje i poslije pisao o svojim putovanjima. Najvanije mu je djelo "Diccionario Geografico del Peru" (Zemljopisni rjenik Perua) u etiri toma. Takoer je objavio kodeks pomorskog prava, prirunik o topnitvu te nekoliko zemljopisnih djela. Istraiva Von Hassel po Stiglichu je nazvao arhipelag rijeke Madre de Dios u blizini zaljeva Manu. Na sveuilitu u Limi jo se ui iz Stiglichevih knjiga. Jedan primjerak Zemljopisnog rjenika koji je darovao hrvatskoj zajednici nalazi se danas u knjinici kluba Dubrovnik. Juan Bielovucic (1889.-1949.) bio je pionir peruanskog i junoamerikog zrakoplovstva. Nije bio poznat samo kao zrakoplovac, nego i kao utemeljitelj prve zrakoplovne kole u Peruu. Bielovucic je vaan za Peru jer je 40

prvi nacionalni zrakoplovac koji je letio zranim prostorom Latinske Amerike; otvorio je prvu zrakoplovnu kolu u Junoj Americi te bio prvi vojni zrakoplovac Perua i prvi koji je uspjeno preletio Alpe. Nekoliko ulica u Limi i nekim drugim gradovima nose njegovo ime. Umjetnici Slikar Kristijan Krekovic (1901.-1985.) roen je u selu Koprivni u Bosni, slikarstvo je studirao u Beu i Parizu a izlagao je diljem Europe. Nakon Drugog svjetskog rata posvetio se prouavanju junoamerikih civilizacija, pa godine 1951. dolazi u Peru i prouava kulturu uroenikih plemena. Stvara monumentalno djelo "Prolost i sadanjost Perua". Nakon prve izlobe u Limi peruanski ga je predsjednik odlikovao i financirao mu izlobe u SAD-u i Europi. Umro je u Mallorci, u panjolskoj, gdje se nalazi njegov muzej. Jo jedan hrvatski slikar, Vladimir Ronevi doao je u Peru 1948., i odmah poluio uspjeh s figurativnim slikama, a kasnije i s apstraktnim djelima. Zapaen je po svojim brojnim izlobama. Slikar Darko D. Bozani (r. 1949.) studirao je slikarstvo u Splitu, Zagrebu i Peruu. Izlagao je vrlo uspjeno u Splitu, na Visu, Hvaru, Brau i u Peruu. Od 1994. godine svake godine sudjeluje na meunarodnom sajmu umjetnosti Art Cologne. Od poznatih umjetnika hrvatskog podrijetla valja istai Dalmaciu Samohod koja nije samo poznata glumica, ve ima i vlastito kazalite. Knjievnici Esteban Pavletich (1906.-1981.) roen je u Huanucu. Bio je pisac, pjesnik, novinar i politiar. Pisao je na panjolskom, a najpoznatiji romani su mu: "No se suicidan los muertos" (Mrtvi ne ine samoubojstvo) za koji je dobio nacionalnu nagrada za roman 1959. te "Extrano caso de amor" (Neobian sluaj ljubavi). Godine 1960. francuski ministar kulture Malraux odlikovao ga je ordenom "Caballero de la Orden de Arts et Letters". Juan Collich (Koli), roen u Callau bio je novinar i pisao je za limske novine "La Cronica" a isticao se u krugu intelektualca u Barrancu. Umro je mlad 1930. godine. Knjievnik Luis Benjamin Chuirliza darovao je svoju bogatu filozofsku knjinicu hrvatskom klubu "Dubrovnik" Znanstvenici Hvaranin Pedro Samohod stigao je u Peru 1894. kao kapetan i vlasnik broda. Godine 1897. patentirao je dva navigacijska instrumenta: jednim se automatski biljei pravac plovidbe (moderniziran, instrument se koristi i danas), a drugi titi brod od sudara. Potomci Pedra Samohoda takoer su nadareni; Ki Dalmacia je glumica, a unuka istog imena pjesnikinja. Dr. Zlatko Tanodi roen 1914. u Humu blizu Zagreba, arhivist i povjesniar, bio je organizator i promotor arhivistike struke ne samo u Argentini (gdje je ivio) ve u itavoj Latinskoj Americi. Koliko je cijenjen u Peruu dokazuje injenica da ga je Lima 1976. proglasila "glasovitim gostom grada Lime". Politiki i gospodarski ivot Mnogo je potomka Hrvata koji su se istakli u javnom ivotu Perua: general Jose Zlatar Stambuk bio je ministar zrakoplovstva, admiral Esteban Zimic bio je ministar pomorstva, Mirko Cuculizza ministar ratarstva, Luis Percovich ministar unutarnjih poslova, Pedro Gjurinovic ministar kulture, Maria Luisa Cuculizza gradonaelnica Lime. U policiji je istaknuto ime general Alejandro Farcic, u peruanskoj diplomaciji su se istakli veleposlanici Miguel Bakula i Jaime Stiglich, te savjetnik ministarstva vanjskih poslova Drago Kisic. Novinar Jose Pavletich, sin Estebana Pavleticha, izdao je zajedno s Adrianom Pator knjigu `Poesia croata contemporanae", koja obuhvaa pjesme Hrvata iz domovine i iz June Amerike (Argentine, ilea i Perua) na panjolskom i hrvatskom jeziku. Ova knjiga sastavni je dio literature na Zagrebakom sveuilitu. Na predstavljanju u Limi Peruanci su prvi puta sluali predavanje o hrvatskom jeziku. U knjizi su takoer navedeni pisci, potomci Hrvata koji ne govore hrvatski, ali o Hrvatskoj piu pjesme: Mauricio Medo, Mario Bellatin, Samuel Cardich i Gladys Benko. Sadanjost Procjenjuje se da u Peruu danas ivi oko pet tisua Hrvata poglavito druge, tree i etvrte generacije, od toga etiri tisue u Limi. 41

Od poetka doseljavanja Hrvati su stvarali vlastite organizacije i pomagali jedni drugima, kao to su u najteim danima Domovinskog rata pomagali i staroj domovini Hrvatskoj. to se tie povratka u Hrvatsku, neke obitelji su se vratile, no ne moe se oekivati neki vei broj jer je uglavnom rije o mjeovitim brakovima i njihovim potomcima koji u pravilu ne govore hrvatski jezik i osjeaju se ponajprije Peruancima. Kao i drugdje, i u Peruu veliku ulogu igra Hrvatska katolika misija (Vikariato Episcopal Croata) koja je najzaslunija za ouvanje hrvatskog identiteta u ovoj dalekoj zemlji.

42