Hrvatski vladari

  • Published on
    16-Apr-2015

  • View
    51

  • Download
    7

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Knjiga o hrvatskim vladarima

Transcript

<p>Ivan Mui Hrvatski vladari od sredIne VI. do kraja IX. stoljea</p> <p>Izdava: Muzej hrvatskih arheolokih spomenika Hr-21000 split, s. Gunjae b. b. tel. 021/323-901, fax 021/323-903 e-mail: muzej@mhas-split.hr www.mhas-split.hr za Izdavaa: tomislav eparovi TehnIkI urednIk: karmen Vuleti recenzenTI: dr. sc. denis alimov, sveuilite u sankt Peterburgu (rusija) Milan Ivanievi, profesor, split Prof. dr. sc. Ivo rendi Mioevi, rijeka LekTor: Mario Blagai raunaLna obradba I rjeenje korIca: Marko Grgi TIsak: dalmacija papir - split FoTograFIja na prednjoj korIcI: spomen Mutimira na arhitravu i zabatu oltarne ograde iz predromanike crkve sv. Ivana u Uzdolju kod knina. MHas u splitu snImIo: Zoran alajbeg, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika povIjesnu karTu LIburnIje I daLmacIje u doba borne na zadnjoj korIcI IzradIo: tomislav kaniki, Zagreb</p> <p>Ivan muI</p> <p>Hrvatski vladariod sredine VI. do kraja IX. stoljea(kronologija)</p> <p>muzej hrvaTskIh arheoLokIh spomenIka spLIT 2012.</p> <p>sadraj</p> <p>uvod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 I. vLadarI hrvaTa od sredIne vI. do kraja dvadeseTIh godIna IX. sToLjea prema Hrvatskoj kronici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 II. kronoLogIja vLadara u Hrvatskoj kronici. . . . . . . . . . . . 43 III. hrvaTskI vLadarI od dvadeseTIh godIna IX. sToLjea do kraja Toga sToLjea . . . . . . . . . . . . . . . . 47 saeTak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68 bIbLIograFIja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69 kazaLo osoba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 kazaLo auTora. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83</p> <p>i.</p> <p>uvod</p> <p>1. neki bizantski, ali i drugi pisci Sklavine nazivaju: Goti, Getae, Hunni, avari, scythae, Vulgari.1 Florin Curta obrazlae da je tijekom najveeg dijela VI. stoljea pojam Sclavenes (Sklavini) sluio kao krovni termin za opisivanje razliitih skupina to su ivjele sjeverno od bizantskog limesa i da je taj termin u osnovi konstrukt bizantskih autora. Stvaranje Slavena prema tome nema nikakve veze s etnogenezom Skupni identitet obiljeen kao slavenski, nije se dakle formirao u pripetskim movarama, nego u sjeni Justinijanovih utvrda tovie, ne postoji ni indikacija kojim su jezikom komunicirali itelji naseobina iz VII. i VIII. stoljea nedavno iskopavanih u sjevernoj i sredinjoj Sloveniji te u sjevernoj Hrvatskoj. Samo se pretpostavlja da su govorili slavenskim jezikom, isto kao to lingvisti samo pretpostavljaju da su Sklavini i Anti, spomenuti u bizantskim vrelima, govorili zajednikim slavenskim jezikom.21</p> <p>2</p> <p>Martin kuzmi, Gothomania. nastavni vjesnik, XXXIX/1930, br. 1-4, sv. 10-26. Prvobitna oznaka Sklavini nije imala znaenje etnike i jezike pripadnosti, i obuhvatala je skup plemena /Goti, Geti, Huni, Avari, Skiti/. (sofija davidovi-ivanovi, Mementa archaelogica et eruditiva. akademija nova-Pei i sinovi, Beograd, 1999, str. 32.) F. Curta, Etnicitet u ranosrednjovjekovnoj arheologiji: primjer ranoslavenskih nalaza u jadranskoj regiji. starohrvatska prosvjeta, III. ser., sv. 37/2010, str. 18, 23, 35, 37. (Potcrtao F. Curta.) kerubin egvi je davne 1928. godine ustvrdio: Narodi, koji su navalili na rimsko carstvo, nisu doli u ukupnoj masi, nisu se selili ostavljajui prijanje stanove i zemlje, da potrae nove zemlje za obraivanje. Dolazili su oni ovamo, da osvo7</p> <p>svi doseljenici s europskog sjevera na teritorij zapadnog Balkana u VII. i VIII. stoljeu bili su toliko malobrojni da je etniki sastav balkanskog puanstva na prostoru izmeu neretve, drine, dunava i jadrana bio po etnikom sastavu za oko tri etvrtine isti u antiko i srednjovjekovno doba kao i danas. da se tijekom antikoga i ranoga srednjovjekovnog razdoblja stvarno nije dogodila vea seoba naroda s europskoga sjevera na balkansko-dalmatinski jug, najprije su potvrdili rezultati antropolokih istraivanja. antropolog ivko Miki, od 1978. godine pa nadalje, u svojim je mnogobrojnim radovima nepobitno dokazao da su starosjeditelji na balkanskom prostoru bili toliko mnogobrojni u odnosu na doseljenike da je ak starosjediteljski brahikrani tip prevladao i poslije svih doseljivanja s europskog sjevera. da su doseljenici etniki prevladavali nad zateenim starosjediteljima, do daljnjega nastavljanja procesa brahikranizacije ne bi moglo doi.3 Izvrena antropogenetika ispitivanja potvrdila su u potpunosti antropoloke rezultate.je narod, koji e za njih raditi. Nije se radilo o osvajanju zemlje, nego o osvajanju naroda skupa sa zemljom, na kojoj je stanovao... Puka je nacionalna tatina, kad se tvrdi i vjeruje, da su Hrvati i Srbi poslavenili Balkan, da su nametnuli svoj slavenski jezik i slavensko ime. To godi uti, ali je teko dokazati. Nijedan narod nije nametnuo svoj jezik osvojenomu narodu i zemlji. Hrvati i Srbi su nametnuli samo svoje ime onima, koje su podvrgli time to se je njihovim imenom prozvala drava, koju su osnovali. (kerubin egvi, Oko roenja Hrvatske. Po Tomi Splianinu i narodnoj pjesmi. Hrvatsko kolo za god. 1927. i 1928. Matica hrvatska, Zagreb, 1928, str. 224-226.) Usp. ivko Miki, Die Ethnogenese der Illyrer in Jugoslawien aus der Sicht der Anthropologie. U: Bernhard, Wolfram anneliese kandlerPalson (Hrsg). Ethnogenese europischer Vlker. Aus der Sicht der Anthropologie und Vor- und Frhgeschichte. Gustav Fischer Verlag, stuttgart new York, 1986, str. 75-87. Usp. i: . Miki, O fizikoj antropologiji u Srbiji i rezultatima istraivanja. Glasnik srpskog arheolokog drutva, Beograd, br. 10./1995, str. 45- 51.</p> <p>3</p> <p>8</p> <p>Molekularno-genetska analiza genofonda moderne hrvatske muke populacije potvrdila je izvanrednu heterogenost i kompleksnost ove populacije i podrava visok stupanj mijeanja doseljenika s autohtonim stanovnitvom koje je ve bilo prisutno u regiji Na osnovi rezultata dobivenih u prethodnim studijama (2, 4, 26, 28) moe se jasno zakljuiti da veina hrvatskih mukaraca (vlasnika haplogrupe I) potjee od ljudi koji su zakoraili na europsko tlo prije 25.000 godina i preivjeli posljednje ledeno doba u utoitu na zapadnome Balkanu. Budui da najnovija istraivanja (20, 21) predlau potpuno novu pozadinu R1b migracije i uzimajui u obzir 27% R1a nositelja, moe se zakljuiti da su vie od dananjih hrvatskih mukaraca najvjerojatnije potomci starih Europljana koji su doli ovdje prije i nakon posljednjega ledenog doba. Za ostatak populacije moe se uglavnom rei da su potomci naroda koji su doli u ovaj dio Europe juno-istonim putem, u posljednjih 10.000 godina, uglavnom tijekom procesa neolitizacije.4 Malobrojnost doseljenika s europskog sjevera potvruju na teritoriju Hrvatske i Bosne i preitci pretkranskih vjerovanja, koji gotovo svi pripadaju autohtonom stanovnitvu to se posebno oituje u iskljuivo starobalkanskoj poganskoj simbolici na srednjovjekovnim stecima.54</p> <p>5</p> <p>dragan Primorac damir Marjanovi Pavao rudan- richard Villems Peter a. Underhill, Y kromosom i genetsko podrijetlo Hrvata. Prijevod posebno tiskanog rada koji je izvorno na engleskom jeziku objavljen u Croatian Medical Journal (slubeni asopis International Society of Applied Biological Sciences), vol. 52, broj 3, 2011, str. 225-234. Usporedi i: Ivan juri. Podrijetlo Hrvata. Genetiki dokazi autohtonosti. nova stvarnost - Institut Ivo Pilar, Zagreb, 2011, str. 314. slina su utvrenja i genetike batine u Bosni. Usp. I. Mui, Pretkranska simbolika starosjeditelja u srednjovjekovnoj Bosni. U: Vjera Crkve bosanske. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, split, 2008, str. 45-59. U nedostatku staroslavenskih poganskih svetita u Hrvatskoj ista se na neuvjerljiv nain izmiljaju i onda se, na primjer, nedvojbeno kranski prikaz svetoga jurja s dva kranska kria na relje9</p> <p>na Balkan se moglo dogoditi doseljenje samo jedne ili nekoliko ratnikih druina i pod hrvatskim nazivom, ali Hrvati kao narod nikad nisu doselili na Balkan nego su na njemu nastali.6 Za formiranje historijskog hrvatskog etnosa vane su prvenstveno etnike skupine Japoda (uglavnom Lika), Liburna (Kvarner, Hrvatsko primorje i Podgorje, Ravni Kotari i Bukovica), Delmata (sredinja Dalmacija od Krke do Cetine s dalmatinskom Zagorom) i donekle Ardijejaca (s obje obale Neretve). Histri su igrali mnogo manju ulogu, a oni su bili i izvan Ilirika kao i izvan ranosrednjovjekovne hrvatske drave (koja se formirala uglavnom unutar kasnoantike provincije).7fu crkve u rnovnici zamilja kao boanski boj Peruna s Velesom. Meutim: Interdisciplinarna analiza reljefa na crkvi u rnovnici potvruje drevnu poljiku predaju da taj reljef prikazuje svetoga Jurja koji ubija zvijer (zmaja). Na tom reljefu nije mogao biti prikazan takozvani boanski boj Peruna s Velesom jer nema ni najmanje potvrde u cijelom slavenskom svijetu, a takoer ni na Balkanu, da je takvo vjerovanje bilo kada postojalo. Pokuaj rekonstrukcije perunovske problematike, poput one u jezikoslovaca Ivanova i Toporova kao i njihovih sljedbenika, ostaje samo nedokazano zamiljanje njihovih autora, a njihovo prouavanje mitova stvarno prerasta u mitotvorstvo. (I. Mui, Svetojurjevska problematika u Hrvata i sveti Juraj na reljefu crkve u rnovnici. U: Starohrvatska prosvjeta, III. serija, svezak 38, split, 2011, str. 206.) Dok one Porfirogenitove bajke navode, da je hrvatski narod, doavi odnekle iza Karpata u sedmome stoljeu kao perfektni, izgradjeni kolektiv na podruje Ilirika, ondje sjeo, zemljani dokumenti govore drugije: on se rodio, on je nastao na podruju etnikoga Ilirika, dakle: davno prije sedmoga stoljea i na drugi nain. (stjepan Bu, Problemi etnogeneze Hrvata. Hrvatska revija /Mnchen/, godina XX/1970, sv. 4/80/, str. 928-929, 933.) Mate sui, Neke historijske determinante u formiranju hrvatskog etnosa. nae teme, XXIII/1979, 2, 367. (I. Mui je 1989. godine u knjizi Podrijetlo Hrvata pokuao dokumentirati iznesene suieve teze i sui je njegov interdisciplinarni pristup hrvatskoj etnogenezi ocijenio: U naoj pak hi-</p> <p>6</p> <p>7</p> <p>10</p> <p>Prema spisu De administrando imperio (u daljemu tekstu: DAI) mogua je i manja uloga avara8 u hrvatskoj etnogenezi. U ovome vrelu poistovjeuju se Sklabenoi i avari.9 U nazivu Avari sadran je i polietniki smisao.10 avari se, u srednjovjekovnim pisanim vrelima, izjednauju najprije s Hunina, a poslije s Maarima.11 sa sigurnou se moe zakljuiti da se u postojeim pisanim vrelima (Hrvatskoj kronici, Salonitanskoj povijesti i DAI) nigdje ne identificiraju Hrvati i avari. Bit kazivanja u DAI je da su osvojenje salone izvrili avaro-sklavini, koji se u glavama XXIX. i XXX. DAI poistovjeuju. U prvoj polovini VII. stoljea moglo se dogoditi sklavinsko doseljenje pod avarskim vrhovnitvom posebno na teritorij upanijske dalmacije.12 Period od 626. godine, od porazastoriografiji Muievo djelo o kontinuitetu ivljenja i elementima autohtonosti na naem hrvatskom prostoru jest i bit e jo dugo ostvarenje s odlikama prvenca suvremenog usmjerenja u naoj i u svjetskoj povijesnoj znanosti. /M. sui, Korijeni nae autohtonosti. U: I. Mui, Podrijetlo Hrvata. nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1989, str. 5-7./) na temelju tumaenja pisanja teofilakta simokatae smatra se da su avari doselili iz azije u europu tijekom druge polovice VI. stoljea. (Istvan erdelyi, Slawen, Awaren, Ungarn. U: Welt der Slawen. Urania Verlag, leipzig-jena-Berlin, 1986, str. 144.) Usp. Vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije. tom II. (obradio Boidar Ferjani). Posebna izdanja, srpska akademija nauka, knj. 323. Vizantoloki institut, knj. 7. nauno delo, Beograd, 1959, str. 10-11, 27-28. W. Pohl, Die Awaren. Ein Steppenvolk in Mitteleuropa 567 - 822 n. Chr. Verlag Beck, Mnchen, 2002, str. 215-221. klaus Weissgerber, Ungarns wirkliche Frhgeschichte. Mantis Verlag, Grfelfing, 2003, str. 152, 187. U glavi XXX. DAI, navod se odnosi na avare u Dalmaciji: Poklae tada sve u gradu (avari u solinu, primj. I. M.) i od tog doba obladae itavom zemljom Dalmacijom, i uadorie se u njoj. Samo primorski gradii ne predadoe im se, nego ostae u vlasti Rimljana, jerbo imahu izvore ivea iz mora. Videi dakle Avari da je ta zemlja prelijepa, uadorie se u njoj. Hrvati pako stanovahu u ono vrijeme tamo od Bagibareje gdje11</p> <p>8</p> <p>9</p> <p>10</p> <p>11</p> <p>12</p> <p>pod Carigradom, do 661. godine kada su se prilike u Kaganatu do te mere stabilizovale da su Avari bili u mogunosti da zaponu ofanzivne akcije prema zapadu u Furlandiji, period je unutranjeg previranja, pobuna potlaenih naroda i doseljenja novih avarskih klanova.13 avaro-sklavini koji su osvojili solin u prvoj polovini VII. stoljea,14 prema DAI, nisu bili Hrvati jer se, u ovom vrelu,su sada Bjelohrvati. Jedan njihov rod odijelivi se od njih skupa sa narodom svojim, dodjoe u Dalmaciju i nadjoe ondje Avare, koji drae tu zemlju. I neko vrijeme ratujui jedni s drugima, nadjaaju Hrvati i jedne od Avara pokolju, a ostale prisile, da im se pokore. Od toga doba obladae tom zemljom Hrvati. A ima jo jednako u Hrvatskoj potomaka Avara i pozna im se da su Avari. (nikola tomai /preveo i priredio/, ivot i djela cara Konstantina VII. Porfirogenita. Constantini Imp. Porphyrogeniti de administrando imperio liber. Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog arkiva, Zagreb, godite XX/1918, sv. 1-2, str. 75-77.) jovan kovaevi, Avarski kaganat. srpska knjievna zadruga, Beograd, 1977, str. 78. Posle 626. godine vizantijski pisci prestali su da se interesuju za Avare. Razlog je veoma jednostavan: Avari nisu vie predstavljali toliku opasnost po Carstvo kao nekad Vesti o Avarima preuzimaju zapadno-latinski izvori, koji su veoma turi sve do kraja VIII i poetka IX veka, kada franaki izvori belee vie podataka u vezi sa pripremama i tokovima vojnih ofanziva u franako-avarskom ratu Karla Velikog. (j. kovaevi, Avarski kaganat, nav. dj., str. 78.) Veoma je mogue je da se prvo avarosklavinsko zauzimanje salone i dijela dalmacije dogodilo 625. godine (sub annis domini DCXXV), kako se navodi u spisu Historia Salonitana maior. Neprijatelji su 625. godine razorili luke i zidine, osim same kazaline zgrade, koja je bila sagraena u zapadnom dijelu. (n. klai, Historia Salonitana maior. sanU, Beograd, 1967, str. 32-35, 90-91.) Meutim, ivot se u saloni nastavio i poslije toga vremena. do veeg propadanja grada, dakle ne i do posvemanjeg unitenja, moglo je doi poslije 630/31. godine, a prije dolaska opata Martina u nae krajeve, to znai oko 630/39. godine. (Ivan Marovi, O godini razorenja Salone. kulturna batina /split/, god. XVI, sv. 21, 1991, str. 57-84.) tomin rukopis Salonitanske povijesti ima 120 pergamentnih listova i naknadno su im priivena jo dva lista. na prvoj</p> <p>13</p> <p>14</p> <p>12</p> <p>Hrvati opisuju posebno i samo kao neprijatelji avara. Vjerojatno se ne moe u cjelini prihvatiti ni bizantinska tradicija iz De administrando imperio, po kojoj je Heraklije pozvao Hrvate da istjeraju Avare iz Dalmacije. Znatnijih avarskih ostataka ovdje nema, a ako se i pojavljuju, tumae se kao statusni simboli domaih uglednika, koji su slijedili avarske uzore. Kad je govor o etnogenezi, vano je naglasiti d...</p>