HUI, Wei Šangaj baby

  • Published on
    28-Apr-2015

  • View
    208

  • Download
    9

Embed Size (px)

Transcript

HUI, Wei angaj baby Za moje roditelje, moju ljubav i fakultet Fudan 1 Susret s mojom ljubavi Toliko na svijetu ima plemenitih stvari I prekrasnih, prekrasnih krajolika Ali jedino to sada doista elim Jest pronai novog ljubavnika! Joni Mitchell Zovem se Nikki, ali prijatelji me svi zovu Coco po Francuskinji Coco Chanel, dami koja je doivjela devedesetu. Ona je moj idol, nakon Henrvja Millera. Svakog jutra kad otvorim oi, pitam se to mogu uiniti da bih postala slavna. To je moja tenja, moj raison d'etre da zapalim grad kao petardu. Ta moja tenja je usko povezana s time to ivim u gradu kao to je angaj. Siva magla visi iznad grada pomijeana s traevima i dakom superiornosti, mamurlukom iz vremena shili yangchang, inozemne koncesije. Taj daak superiornosti utjee na mene - volim ga i mrzim ga. Kako bilo, dvadeset pet mi je godina i prije godinu dana sam objavila zbirku pripovijetki koja mi nije donijela novac, ali mi je donijela panje (muko itateljstvo mi je slalo pisma u koja bi prilagali svoje goliave fotografije). Prije tri mjeseca sam dala otkaz s radnog mjesta novinarke u jednom asopisu i sad sam konobarica u kratkoj suknji i golih nogu u rupi koja se zove Green Stalk Cafe. U Green Stalk Cafe je zalazio visok, lijep mukarac, redovni gost, ostajao bi satima pijuckajui kavu i itajui knjigu. Voljela sam promatrati njegove promjene izraza lica, svaki njegov pokret. inilo se da zna da ga gledam, ali nikada mi nije rekao ni rije. To jest, sve do dana kada mi je pruio poruku u kojoj je pisalo Volim te zajedno s imenom i adresom. Roen u godini zeca i godinu dana mladi od mene, taj mladi me oarao. Teko je rei to ga je tono uinilo tako privlanim u mojim oima, ali u svakom sluaju imalo je neke veze s nekim umorom od svijeta i glau za ljubavlju koje je osjeao. Gledajui izvana, nas dvoje smo dvije potpuno razliite vrste. Ja sam puna energije i tenji, a on vidi svijet kao miriljavo voe koje eka da bude pojedeno. Introvertiran je, romantian i ivot je za njega kola ukraen arsenom, a svaki zalogaj ga truje jo malo vie. Meutim, razlike su samo pojaale nau meusobnu privlanost koja je bila poput one nerazdvojive magnetske privlanosti sjevernog i junog pola. Brzo smo se zaljubili. Nedugo nakon to smo se upoznali ispriao mi je obiteljsku tajnu. Majka mu je ivjela u malom gradiu u panjolskoj s nekim mjetaninom gdje je vodila kineski restoran. Izgleda da se u panjolskoj moe dobro zaraditi prodajom jastoga i ivontona. Otac mu je umro mlad, iznenada, negdje u panjolskoj, manje od mjesec dana nakon to ju je otiao posjetiti. Na smrtovnici je pisalo srani udar i pepeo mu je stigao kui McDonnell Douglas mlanjakom. Tian Tian se jo uvijek sjea tog sunanog dana i kako je njegova siuna baka, oeva majka, plakala, a suze su joj kapale s izboranog lica poput vode s mokre krpe. Baka je bila uvjerena da se radi o ubojstvu. Tata nikada nije bolovao od srca. Baka tvrdi da ga je mama ubila, da si je tamo nala drugog mukarca i da su ga zajedno sredili. Neobino me gledajui rekao je: Moe li ti to vjerovati? Jo uvijek mi nije jasno. Moda je baka bila u pravu. Ali, bez

obzira, mama mi svake godine alje dovoljno novca da mogu ivjeti bez problema. Promatrao me bez rijei. Njegova neobina pria me istog asa zaokupila jer tragedije i spletke me privlae. Dok sam studirala kineski na fakultetu Fudan u Sangaju, eljela sam postati pisac uistinu uzbudljivih trilera. Rijei poput kobna slutnja, zavjera, bode, pohota, otrov, ludilo i mjeseina istog asa su mi osvanule u glavi. Njeno ga gledajui u njegovo njeno, prelijepo lice, shvatila sam sr Tian Tianove tuge. Kako vrijeme prolazi, sjene smrti polako blijede. Izmeu tvoje sadanjosti i krhotina tvoje prolosti nikada se nee nalaziti nita vie do samo jedan tanki stakleni zid, rekla sam mu. Oi su mu se napunile suzama i vrsto je stisnuo dlanove. Ali naao sam te, odluio sam ti vjerovati, rekao je. Ne elim da ostane sa mnom samo iz znatielje, ali ne bih elio ni da me odmah ostavi. Preselila sam se u Tian Tianov stan, ogroman s tri spavaonice, u zapadnom predgrau. Dnevnu je uredio jednostavno i udobno, du jednog zida se nalazila Ikeina viedijelna sofa i klavir marke Strauss. Iznad klavira visio je autoportret na kojem mu je glava bila prikazana kao da je upravo izronio iz bazena. Da budem iskrena, taj mi se dio grada i nije ba sviao. Gotovo sve ceste su bile pune rupa i s obje strane porubljene stisnutim, jadnim kuama, oglasnim ploama s kojih se gulila boja i smrdljivim hrpama smea. U ulici se nalazila i javna govornica koja je svaki put kad bi kiilo curila poput Titanika. Kroz prozor sam mogla vidjeti jedno zeleno drvo, elegantno obuenu osobu ili jasni komad neba. Nije ba da sam mogla vidjeti budunost. Tian Tian je uvijek govorio da je budunost zamka postavljena usred mozga. Jedno vrijeme nakon smrti oca Tian Tian je izgubio sposobnost govora. Zatim je pao prvi razred srednje. Usamljeno djetinjstvo ga je ve uinilo nihilistom. Odbojnost prema vanjskom svijetu koju je imao znaila je da polovicu ivota provodi u krevetu, ita, gleda filmove na videu, pui, razmilja o razlozima pro i contra ivota i smrti, due i tijela, naziva skupe telefonske brojeve, igra kompjuterske igrice i spava. Ostatak vremena je slikao, iao sa mnom u etnje, jeo, kupovao, pregledavao knjiare i prodavaonice ploa, sjedio po kafiima ili odlazio na obalu rijeke. Kad bi mu trebalo novca, otiao bi do pote i slao majci pisma u prekrasnim plavim omotnicama. Rijetko je posjeivao baku. Odselio se iz kue kad je ivot s njom postao nona mora. Utonula je u stanje stalnog delirija usredotoena na ubojstvo u panjolskoj. Srce joj je bilo slomljeno, lice izborano, duh slomljen, ali odbijala je umrijeti. Jo uvijek puna bijesa ivi ovdje u gradu u kui sagraenoj u zapadnjakom stilu proklinjui svoju okrutnu sudbinu i snahu. Subota. Lijepo vrijeme. U stanu je ugodno toplo. Budim se tono 8:30, a Tian Tian kraj mene otvara oi. Jedno vrijeme se gledamo, a potom se ponemo ljubiti u tiini. Nai ranojutarnji poljupci su njeni, puni ljubavi, meki poput ribica koje se praakaju u vodi. Ovo je kompulzivan poetak naeg dana i jedini izraaj seksualnosti izmeu nas. Tian Tian se jednostavno nije mogao nositi sa seksom. Nisam sigurna je li to bilo povezano s tragedijom koja mu prouzrokovala mentalne potekoe, ali sjeam se tog prvog puta kad sam ga drala u krevetu. Kad sam otkrila da je impotentan, bila sam toliko shrvana da nisam znala hou li moi ostati s njim. Jo od vremena dok sam studirala smatrala sam seks osnovnom potrebom (iako sam promijenila miljenje od tada). Nemoan da prodre u mene, gledao me bez rijei, a itavo tijelo mu je oblio hladan zloj. To mu je bio prvi put da je s djevojkom u njegovih dvadeset i neto godina. Biti sposoban normalno upranjavati seks u svijetu mukaraca isto je tako vano kao i sam ivot. Bilo kakav nedostatak predstavlja nepodnoljivu bol. Plakao je, a i ja sam. Ostatak noi smo se ljubili, dodirivali i a-putali si njene rijei. Uskoro sam nauila oboavati njegove slatke poljupce i

njene dodire. Ljubljenje vrhom jezika je poput sladoleda koji se topi u ustima. On je bio taj koji me nauio da poljubac ima duu i boje. Njean, pun ljubavi i povjerenje poput delfina, svojim temperamentom zarobio je moje divlje srce. Ono to mi nije mogao dati (snane povike i eksplozivna zadovoljstva, seksualni ponos ili orgazam), izgubilo je na znaaju. U Nepodnoljivoj lakoi postojanja Milan Kundera daje klasinu definiciju ljubavi: Voditi ljubav sa enom i spavati sa enom dvije su razliite strasti, ne samo razliite, nego i suprotne. Ljubav se ne reflektira u elji za kopu-lacijom (elji koja se protee na neogranien broj ena), ve u elji za zajednikim sanjanjem (elji ogranienoj na jednu enu). Na poetku zajednikog ivota s Tian Tianom nisam imala pojma da u to i sama doivjeti sve dok mi niz dogaaja i pojava drugog mukarca nisu dali priliku da to i sama shvatim. Ustajali smo u devet, on bi uao u ogromnu kadu, a ja bih zapalila svoju prvu Mild Seven cigaretu. U malenoj kuhinji bih si pripremila zdjelicu itarica, jaja i mlijeko. Sa zlatnim sunevim svjetlom koje je do-piralo kroz prozor ljetna jutra su se uvijek inila tako pjesnika, poput istopljenog meda. Osjeala sam se potpuno oputena sluajui zvuk vode kako navire u kupaonici. Ide sa mnom u Green Stalk Cafe? pitala sam ga donosei veliku au mlijeka u kupaonicu u kojoj su se uzdizali vrtlozi pare. Tian Tiano-ve oi su bile zatvorene. Ispustio je dugi zijev, poput kakve ribe. Coco, imam ideju, rekao je tiho. Kakvu ideju? Odnijela sam mu mlijeko ravno do njega, ali ga nije uzeo u ruku. Nagnuo se prema naprijed i otpio malo. Zato ne prestane raditi u tom kafiu? I to bih onda? Imamo dovoljno novca da ne moramo itavo vrijeme raditi. Mogla bi pisati roman. Uspostavilo se da je ve neko vrijeme razmiljao o tome, da je htio da napiem roman koji bi pokosio knjievni svijet poput kakve iznenadne oluje. Ovih dana u knjiarama ne moe nai bog zna to, sve same prazne prie, rekao je. Dobro, rekla sam, ali ne odmah. elim jo malo raditi. Ponekad u kafiu moe sresti zanimljive ljude. Kojeta, promumljao je. To mu je bio omiljeni izraz, a znaio je da je uo i primio na znanje i da nema nita vie za rei o tome. Dorukovali smo zajedno, a zatim sam se obukla, naminkala i tumarala sobom dok konano nisam pronala svoju najdrau torbicu s uzorkom leopardova krzna. Sjedei na sofi s knjigom u ruci, bacio je pogled prema meni dok sam odlazila. Nazvat u te, rekao je. Grad u vrijeme gradske guve. Svakojaka vozila i pjeaci, sve njihove nevidljive elje i nebrojene tajne spajaju se sa strujom poput brzaca u dubokom tjesnacu. Sunce sja po ulici s obje strane obrubljenoj neboderima (lude ljudske tvorevine) koji se uzdiu visoko izmeu neba i zemlje. Jadne pojedinosti svakodnevice vise u zraku poput praine. Oni su monotona tema naeg materijalistikog doba.

2 Moderna metropola Vidio sam nebodere kako blijede u vrtlogu snjenih pahuljica. Vidio sam ih opet kako izranjaju na isti nadnaravni nain kao kad sam odlazio. Vidio sam svjetla kako im mile kroz rebra. Vidio sam itav grad podastrt od Harlema do Battervja, ulice pretrpane mravima, uzdignute kako urno prolaze, kazalita kako se prazne. Na nejasan nain pitao sam se to se dogodilo s mojom enom. Henry Miller Bilo je pola etiri poslije podne i Green Stalk Cafe* je bio prazan. Zraka sunca probijala se kroz lie drveta kakaovca, a u njoj su plutale estice praine. Neobian mrtvaki pokrov visio je nad asopisima i dezom koji je dopirao iz zvunika linije kao da su preivjeli ostaci 30-ih. Stajala sam iza anka ne radei nita. Uvijek

je dosadno kad nema posla. Glavni konobar Stari Yang drijemao je u stranjoj prostoriji. Bio je vjerni efov roak i dan i no je logorovao tamo gospodarei novcem i nama. Moj suradnik, Spider, iskoristio je stanku kako bi se iskrao do kompjutorske tvrtke na uglu u potrazi za jeftinim dijelovima. Spider je bio problematini tinejder sa samo jednom stvari na pameti. elio je biti super haker. Moglo bi ga se nazvati polu dodiplomcem, jer usprkos tome to mu je kvocijent inteligencije bio 150, nije zavrio studij na Fuda-nu i stekao diplomu iz programiranja. Izbacili su ga jer je neprestano provaljivao na Shaghai Online kako bi potkradao raune i surfao webom na njihov troak. I evo nas sada, bivi napredni novinar i kompjutera s loom reputacijom, rade u kafiu. Ne moe se porei da je to jedna od malih ivotnih ironija. Krivo mjesto, krive uloge, ali udrueni u predanosti ranim ivotnim snovima koje smo imali. Tijela su nam ve okaljana, umovima vie nema pomoi. Poela sam slagati miriljave bijele ljiljane u veliku vazu napunjenu vodom. Tako delikatno, taj osjeaj kad su mi prsti dotaknuli njihove zavodljive latice. Moja ljubav prema cvijeu je konvencionalno enstvena, ali vjerujem da e doi dan kad u se pogledati u ogledalo i usporediti svoje lice s otrovnom lonanicom. Moj okantni bestseler otkrit e istinu o ljudskoj vrsti: nasilje, stil, udnja, radost, a potom zagonetka, strojevi, mo i smrt. Stari telefon s brojanikom na okretanje prodorno je zazvonio. Bio je to Tian Tian. Gotovo svakog dana bi zvao negdje u ovo vrijeme, upravo kada bismo se oboje zasitili okolina u kojima bi se nalazili. U isto vrijeme, na istom mjestu. ekat u te. A onda idemo na veeru, rekao je hitno kao da je to neto vrlo vano. U sumrak sam skinula uniformu, minicu i kratku jaknu od kineske svile, i presvukla se u usku majicu i hlae. vrsto sam uhvatila torbu i noge lagane iznijele su me iz kafia. arene uline svjetiljke su se upravo upalile, a fluorescentna svjetla trgovima svjetlucala su poput listia zlata. Hodala sam ulicom stapajui se s tisuama ljudi i vozila koji su letjeli tamo-amo kao da se Mlijena staza spustila upravo ovdje na zemlju. Najuzbudljiviji dio dana u gradu je stigao. Cotton Club nalazi se na uglu ulica Huaihai i Fuxing i ekvivalent je nju-jorke Pete avenije ili Chaps Elvsees u Parizu. Izdaleka zgrada na dva kata u francuskom stilu zrai svojom posebnou. Oni koji tu zalaze su ili lao-wai, stranci, raskalaenih pogleda ili mrave, zgodne azijatske ljepotice. Bljetavi plavi natpis na zgradi izgleda upravo onako kako je Henry Miller opisao sifilisnu ranu. Upravo zbog naeg uivanja u toj metafori Tian Tian i ja smo odlazili onamo. (Kao i zbog Rakove obratnice. Henry Miller je ivio do osamdeset devete godine ivota i pet puta se enio, a ja sam oduvijek u njemu vidjela svog duhovnog oca). Otvorila sam vrata, pogledala uokolo i vidjela Tian Tiana kako mi mae iz ugla. Meutim, ono to me iznenadilo bilo je da je pored njega sjedila moderno odjevena djevojka koja je po svoj prilici nosila periku, i to vrlo upadljivu, kao i svjetlucave crne haltere. Njezino majuno lice bilo je napudrano zlatnim i srebrnim puderom pa je izgledala kao da se upravo spustila s neke nezamislivo daleke planete. Ovo je Madonna. Ili smo zajedno u osnovnu kolu, rekao je Tian Tian. Smatrajui to vjerojatno nedostatnim, nadodao je: Ona je u zadnje vrijeme moj jedini prijatelj u Sangaju. Potom me predstavio. Ovo je Nikki, moja djevojka, rekao je i potpuno nesvjesno me uzeo za ruku i stavio je u krilo. Kimnule smo i nasmijeile se jedna drugoj jer injenica da smo obje Tian Tianove prijateljice, snana koliko i siuni leptir, istog asa je odredila da se svidimo jedna drugoj i da si vjerujemo. Meutim, njezine prve rijei su me iznenadile. Tian Tian mi esto pria o tebi preko telefona. Satima ne prestaje. Toliko te oboava da sam gotovo ljubomorna. Nasmijala se duboko i hrapavo poput glumice u starom holivudskom filmu. Bacila sam pogled na Tian Tiana koji se trudio

izgledati kao da nikada nije napravio nita slino. Pa da. Tian Tian voli brbljati preko telefona. Mogao bi kupiti televizor ekrana promjera 78 centimetara za novac koji mjeseno potroi na telefon, dodala sam lakomisleno i istog asa shvatila koliko je neumjesno gledati na sve kroz novac. ujem da si pisac, rekla je Madonna. Pa, prolo je dosta vremena otkako sam bilo to napisala i zapravo... ne mogu se doista nazvati piscem. Bilo me pomalo sram samo eljeti biti piscem nekada nije dovoljno. Tian Tian me prekinuo. O, Coco je ve objavila jednu zbirku pripovijetki. Izvrsna je...