Manhattan Transfer

  • Published on
    02-Nov-2014

  • View
    175

  • Download
    32

Embed Size (px)

Transcript

<p>JOHN DOS PASSOS</p> <p>MANHATTAN TRANSFERPRVI DIO</p> <p>I. TRAJEKTNO PRISTANITETri galeba krue nad razbijenim sanducima, korama od nara-naa, trulim glavicama kupusa tono se zibaju meu ogradama od grubih dasaka, zeleni se valovi pjenuaju pod okruglim pramcem, dok trajekt, smicajui se na plimi, razbija i guta razrezanu vodu, klizi i polako se primie pristanitu. Okreu se runa vitla, uz zveket lanaca. Diu se vrata, noge zakorauju preko pukotine, kroz pristanini drveni tunel to zaudara po smeu, tiskaju se mukarci i ene, prignjeeni i nagurani poput jabuka to niz strmi lijeb padaju u tijesak.</p> <p>Bolniarka, nosei u ispruenoj ruci koaru, kao da je krevetna kahlica, otvori vrata velike, suhe i vrue prostorije zelen-kasto-bjeliastih zidova, gdje je, u zraku proetom zadasima alkohola i jodoforma, izvijajui se, visjelo slabo kiselkasto drea-nje iz ostalih koara du zidova. Dok je sputala koaru, zirne u nju napuivi usne. Novoroene se slabano mekoljilo u pamuku, poput klupka gusjenica. Na trajektu jedan starac svirae violinu. Imao je majmunsko lice nakrivljeno na jedan kraj i udarao je takt vrkom istroene lakovane cipele. Bud Korpenning sjedae na ogradi leima okrenut rijeci te ga promatrae. Povjetarac mu je mrsio kosu oko napetog ruba kape i suio mu znoj na sljepoonicama. Stopala su mu bila obasuta uljevima, bio je mrtav umoran, ali kad se trajekt otisnuo od pristanita, mrekajui uzbibane narezuc-kane valie rijeke, osjetio je kako svim njegovim ilama odjednom struji neto toplo i peckavo. - uj, prijatelj, kolko ima odande gdje ovaj trajekt pristaje pa do grada? - zapita on mladia, na glavi mu slamnati eir, a oko vrata plavo-bijela prugasta kravata, koji je stajao pokraj njega.Mladiev se pogled popne s Budovih cipela izgaenih od putovanja, do crvenih runih zglobova to su strili iz izlizanih rukava njegova kaputa, preko mravog puranskog grla; pa drsko sklizne u paljive oi ispod kape slomljena titnika. - To zavisi o tome kamo elite, poi. - Kako da doem na Broadway?... elim doi u sredite zbivanja. - Idite jedan blok istono pa skrenite na Broadway i nai ete sredite zbivanja budete li ili dovoljno daleko. - Hvala, gospodine. Tako u uiniti. Violinist je prolazio kroz svjetinu ispruena eira, vjetar je mrsio uperke sijede kose na njegovoj olinjaloj elavoj glavi. Bud spazi lice uzdignuto prema njemu, utuene oi, poput dviju crnih glava pribadae, gledahu u njegove. - Nit - osorno e on pa se okrene i pogleda prostranstvo rijeke blistave poput otrica noa. Drvene stijenke pristanita se zatvore, zapucketaju dok se trajekt silovito ljuljao uz njih; nasta kripa lanaca, a svjetina potisne Buda naprijed kroz zgradu trajektnog pristanita. Proao je izmeu dvaju vagona ugljena, iziao, pa preko pranjavoga prostranstva ulice prema utim tramvajima. Koljena mu zaklecaju. Duboko zarine ruke u depove. Jelo na zalogajnici na pola puta niz blok. Ukoeno klizne na okretnu stolicu te dugo prouavae cjenik. - Jaja na oko i alicu kave. - elite li prevrnuta? - zapita riokosac iza tezge koji je brisao pregaom svoje miiave pjegave podlaktice. Bud Korpen-ning poskoi na stolici.- Sto?</p> <p>- Jaja? Hoete li prevrnuta ili sa umanjcem prema gore? - Oh, jasno, preokrenite ih. - Bud se ponovno opusti preko tezge poduprvi rukama glavu. - Djelujete potpunoma umorni, kolega - ree ovjek dok je razbijao jaja u tavi s uscvralom masti. - Doo sam sa sjevera. Jutros sam pjeice preo dvajes etiri kilometra. ovjek zvizne kroz oba onjaka na gornjoj eljusti. - Dolazte u velki grad da potrate poso, je l'? Bud kimne glavom. ovjek pljusne jaja, uscvrala i obrubljena smeilom, na tanjur pa ga gurne prema Budu stavivi uz kraj tanjura kruha i maslaca.</p> <p>- Suknut u ti dobar savjet, kolega, a nita te nee kotat. Idi pa se obrij i oiaj pa valjano ietkaj sjemenke sijena iz odijela prije nego pome trait. Imat e vie izgleda da togod na-e. U ovom ti je gradu vaan izgled. - Moem ja dobro zapet. Dobar sam radnik - proguna Bud punih usta. - Reko sam ti svoje, od mene tolko - prozbori riokosac pa se opet okrene svojoj pei. Kad se penjao uz mramorne stepenice irokog bolnikog ulaza, Ed Thatcher je drhtao. Zadah lijekova stisne mu grlo. Preko stola ga promatrae ena ukoena lica. Pokuao je umiriti glas. - Moete li mi rei kako je gospoa Thatcher? - Da, moete poi gore. - Ali, gospoice, molim vas, je li sve u redu? r~ - Sestra na katu znat e sve o sluaju. Stepenice lijevo, drugi kat, rodilite. Ed Thatcher drae u ruci kitu cvijea omotanu u zeleni na-voteni papir. Prostrane su se stepenice ljuljale dok je posrtao uz njih, nonim je prstima udarao o bakrene ipke to su prostirku od rogoine uvravale za pod. Zatvore se jedna vrata presjekavi priguen vrisak. Zaustavio je bolniarku. - Molim vas, elim posjetiti gospou Thatcher. - Samo izvolite ako znate gdje je ona. - Ali, premjestili su je. - Morat ete se raspitati u kancelariji na kraju hodnika. Grizao je hladne usne. Na kraju hodnika gledae ga ena crvenih obraza, smjekajui se. - Sve je u redu. Vi ste sretan otac zdrave djevojice. - Znate, ovo nam je prvo dijete, a Susie je tako njena -mucao je trepui oima. - Oh, da, razumijem, naravno, bili ste zabrinuti... Moete ui i razgovarati s njom kad se probudi. Dijete se rodilo prije dva sata. Pazite da je ne umorite. Ed Thatcher bijae sitan ovjek s dva plava uperka brkova i ispranih sivih oiju. Zgrabi bolniarkinu ruku pa je potrese, otkrivajui u osmijehu sve svoje krive ute zube. - Znate, ovo nam je prvo dijete. - estitam - ree sestra. Redovi kreveta pod plinskim svjetlom utim kao u, bolestan zadah posteljnog rublja po kojem su se rodilje neumorno premetale, lica debela, mrava, uta, bijela; eno nje. Susieina uta kosa rasula se, labavo smotana oko njezina sitnog bijelog lica koje je izgledalo zgreno i iskrivljeno. Odmotao je rue te ih stavio na noni ormari. Gledati kroz prozor bijae kao zagleda-ti se u vodu. Stabla na trgu bijahu isprepletena plavom pauinom. Palile se svjetiljke du avenije ocrtavajui zelenim treperenjem ciglastorumene blokove kua; kape na dimnjacima i rezervoari za vodu otro su se usijecali u nebo, zacrvenjeno poput mesa. Plave vjee uzdignu se s njezinih oiju. - Jesi li to ti, Ede? ... Oj, Ede, pa ovo su crvene rue. Kako si rastroan! - Nisam mogao odoljeti, najdraa. Znao sam da ih voli. Bolniarka je straarila pri dnu kreveta. - Ne biste li nam mogli dati da vidimo dijete, gospoice? Sestra kimne glavom. Bijae to ena upalih obraza i siva lica, tankih usana. - Mrzim je - proape Susie, - Ta ena mi ide na ivce; ona nije nita drugo doli podmukla stara frajla. - Nije vano draga, samo na dan-dva. - Susie sklopi oi. - Jo eli da joj damo ime Ellen? Sestra se vrati donijevi koaru te je stavi na krevet pokraj Susie. - Oh, nije li divna! - ree Ed. - Gle, ona die ... I namazale su je uljem. Pomogne eni da se podupre na lakat: uti smotak njezine kose se odmota i raspe preko njegove ruke i mike. - Kako ih razlikujete, sestro? - Katkad ne moemo - ree bolniarka rastegavi usta u osmijeh. Susie je mrzovoljno motrila siuno rumeno lice: - Jeste li sigurni da je ona moja? - Naravno. - Ali, na njoj nema ceduljice. - Odmah u joj staviti ceduljicu. - Ali moje je bilo tamnokoso. - Susie se ponovno zavali na jastuk hvatajui zrak. - Bila je to slatka mala svijetla pahuljica iste boje kao vaa kosa. Susie isprui ruke iznad glave i vrisne: - Nije moja. Nije moja. Nosite je... Ova ena ukrala je moje dijete. - Draga, za ime boga! Draga, za ime boga! - Pokuao je skupiti pokrivae oko nje. - Vrlo nezgodno - mirno e bolniarka podigavi koaru, -Morat u joj dati sedativ. Susie ukoeno sjedne u krevetu.</p> <p>10 - Nosi je - cikne i ponovno zapade u histeriju, neprestano je isputala slabe stenjajue vriskove. - O, boe! - uzvikne Ed Thatcher krei ruke. - Bit e bolje ako za veeras odete, gospodine Thatcher... Ona e se smiriti im vi odete... Stavit u rue u vodu. Na posljednjem stepenitu on sustigne bucmasta ovjeka koji se polako klatario nizdol i usput trljao ruke. Oi im se sretnu. - Sve u retu, kospodine? - zapita bucmasti ovjek. - Oh da, mislim da je - izusti Thatcher slabim glasom. Bucmasti se ovjek okrene prema njemu, iz njegova debelog glasa prtala je radost. - estitaj mene, estitaj mene; mein ena rotilo teka. Thatcher protrese malu debelu ruku. - A moja ker - plaho priznade. - Ve pet kotina i svaka kotina ensko, a sad, zamisli, teko. - Da - ree Ed Thatcher kada su izili na plonik - to je veliki trenutak. - Oete mi topustit, kospodine, da vas posofem na pie, estitarsko pie mit mene? - Ovaj, sa zadovoljstvom. Poluvrata s gornjim dijelom u reetkama i staklu zanjiu se u salunu na uglu Tree avenije. Pristojno poteui noge uu u stranju prostoriju. - Ach - izusti Nijemac dok su sjedali za smei izgrebeni stol. - Opiteljski ivot pun priga. - Tono tako, gospodine; ovo mi je prvo dijete. - Oe li piti pifo? - U redu meni sve odgovara. - Tvije poe uvosni Kulmbacher ta pijemo za nae maleni. S dviju boca odskoe epovi i u aama se uzdie pjena boje sepije. - U uspjeh ... Prosit - prozbori Nijemac i digne svoju au. Otare pjenu s brkova i ruiastom pesnicom lupi po stolu. - Oe li piti intiskretno, kospodine ..'. ? - Zovem se Thatcher. - Oe li piti intiskretno, kospodine Thatcher, sapitati koje pi pilo vaa sanimanje? - Knjigovoa. Nadam se da u doskora poloiti struni ispit. - Ja sam tampar a sofem se Zucher - Marcus Antonius Zucher. - Drago mi je da sam vas upoznao, gospodine Zucher. 11Rukovahu se preko stola meu bocama. - Struan knjigovoa sarauje feliki nofac! - ree gospodin Zucher. - Morat u imati velik novac, za svoju kerkicu. - Tjeca, oni jesti nofac - nastavi gospodin Zucher dubokim glasom. - Neete li mi dopustiti da vas poastim bocom? - zapita Thatcher raunajui koliko ima u depu. Jadnoj Susie ne bi bilo drago da pijem u ovakvu salunu. Ali samo jedan put, a ja uim, uim to je to oinstvo. - to fie, to feselije - ree gospodin Zucher. - ... Ali tjeca, oni jesti nofac ... Ne rade nita neko jedi i troi otjea. Kat moja firma krene... Ach! Sat ofo mit hipoteka i tekim posajmicom nofci i ofo mit povienje plae i ofi ofte luti sintikati, socijalisti i bacai bomba... - A to emo, gospodine Zucher? Gospodin Zucher istisne palcem i kaiprstom obiju ruku pjenu iz brkova. - Ne roti nam se svaki tan na svijet teko, gospodine Thatcher. - Ili ker, gospodine Zucher. Barman obrie sa stola proliveno pie kada je donio nove boce i stajae u blizini sluajui, iz crvenih ruku visjela mu je dronjava krpa. - I imam natu u mein srce ta kat moj teko pije za svoj teko, to e piti ampanjac. Ach, tako je to u ofom felikom gratu. - elio bih da moja ki bude mirna djevojka za kuu, a ne kao ove dananje mlade ene, sve neke kerefeke i cifranja i utegnute u struku. A ja u se dotad ve povui i imat u kuicu na Hudsonu, naveer u raditi u vrtu ... Znam kolege iz centra grada koji su se povukli s tri tisue godinje. tednja nam to omoguuje. - tednja nita ne valja - ree barman. - tedio sam deset godina i tedionica je bankrotirala a za moj trud nije mi ostavila nita osim tedne knjiice. Pouj dobar savjet pa riskiraj, to je jedini nain. - To je puki hazard - odbrusi Thatcher. - Pa da, gospodine, to je hazard - ree barman vraajui se prema baru i maui dvjema praznim bocama.</p> <p>- Hasard. Nije on tako taleko ot istine - ree gospodin Zucher spustivi na pivo staklast zamiljen pogled. - ofjek koji je ampicjosan mora riskirati. Iz ampicije sam toao ofde iz Frankfurt mit starost tvanaest kotina und sat kat imam sina za koga ratim ... Ach, svat e se Wilhelm, po velikom Kaiseru. - Moja kerkica zvat e se Ellen kao moja majka. Oi Eda Thatchera napune se suzama. Gospodin Zucher ustane. - Taklem, spokom, gospotine Thatcher. Trako mi je ta sam vas uposnao. Moram poi kua mojim tjevojicama. Thatcher ponovno potrese bucmastu ruku i obuzet toplim slatkim mislima o majinstvu i oinstvu i roendanskim tortama i Boiu gledae kroz pjenuavu maglu boje sepije kako se gospodin Zucher gega kroz mimohodna vrata. Poslije kratkog vremena protegne ruke. Pa, jadnoj maloj Susie ne bi bilo drago to sam ovdje... Sve za nju i za malo slatko djetence. - Hej vi tamo, a platiti? - drekne barman za njim kada je doao do vrata. - Nije li kolega platio? - Vraga je platio. - Pa, on je mene p-p-pozvao... Barman se nasmije pokrivi novac crvenom ploicom. - Mislim da je ona ispiutura pobornik tednje. Mali krivonogi bradonja s tvrdim pustenim eirom na glavi etao je Allen Streetom, suncem ispruganim tunelom s ijeg su svoda visili nebeskoplavi i ruiasti-kao-dimljeni-losos i goru-ino-uti popluni, zakrenom polovnim namjetajem boje medenjaka. Koraao je sklopivi hladne ruke preko skutova fraka, krei put meu sanducima za pakovanje i meu nemirnom djecom. Neprestano je grizao usne te sklapao i rasklapao ruke. etao je a da nije uo ciku djece ni zaglunu tutnjavu nadzemnih vlakova iznad svoje glave; nije osjeao ueen slatkast nabijen zadah prenastanjenih najamnih zgrada. Zastane pred uto obojenom drogerijom na uglu Canal Streeta i rastreseno se zapilji u lice na zelenom plakatu. Bijae to produhovljeno, dobro obrijano, otmjeno lice uzvinutih obrva i bujnih uredno potkresanih brkova, lice ovjeka koji ima novaca u banci, dobrobitno smjeteno iznad naboranog vrstog okovratnika i iroke crne kravate. Ispod toga je kosim krasopi-som bio potpis: King C. Gillette. Nad njegovom je glavom lebdjela krilatica: NO STROPPING NO HONING. Mali bradonja odgurne eir sa znojna ela i dugo vremena gledae u dolarsko-ponosne oi Kinga C. Gillette. Tad stisne pesnice, isprsi se i stupi u drogeriju. Njegova ena i kerke bile su vani. Zagrijao je zemljani vr vode na plinskom tednjaku. Onda karama to ih je naao na okviru kamina potkree duge smee uvojke svoje brade. Onda 12 13se stane brijati vrlo paljivo novim aparatom za brijanje od bljetava nikla. Stajae drhtei, prelazei prstima niz glatke bijele obraze, pred zamrljanim ogledalom. Kresao je brkove kad iza sebe zau galamu. Okrene prema njima lice glatko poput lica Kinga C. Gillettea, lice dolarskodobrostiva osmijeha. Dvije male djevojice iskolaile su oi. - Mamce ... to je tatca! - uzvikne vea. Njegova ena padne na stolicu-ljuljaku kao vrea rublja te prebaci kecelju preko glave. - Ojoj! Ojoj! - uzdisala je ljuljajui se naprijed-natrag. - to je sat? Tebi se ofo ne sviati? Hodao je naprijed-natrag, aparat za brijanje bljetao je u njegovoj ruci, tu i tamo lagano je prelazio prstima po glatkoj bradi. 14</p> <p>II. METROPOLABijahu Babilon i Niniva; graeni bjehu od cigle. Atena bijae od pozlaenih mramornih stupova. Rim bijae podignut na irokim lukovima od kamena tesanca. U Carigradu plamte minareti poput velikih svijea oko Zlatnoga Roga ... elik, staklo, opeke, beton bit e graa za nebodere. Nabijene na uskome otoku zgrade s milijun prozora strat e ljeskajui se, piramida na piramidi, poput bijele glave oblaka iznad oluje.</p> <p>Kad se za njim zatvorie sobna vrata, Ed Thatcher osjeti se vrlo osamljen, pun bockave uznemirenosti. O, da je Susie ovdje, priao bi joj o velikom novcu to e ga zaraditi i o tome kako e svakog tjedna ulagati na tedionicu deset dolara samo za malenu Ellen; godinje e to iznositi petstotina i dvadeset dolara... A za deset godina to e bez kamata iznositi vie od pet tisua dolara. Mor...</p>