Marina Krlea - (In)cognito

  • Published on
    27-Apr-2015

  • View
    188

  • Download
    4

DESCRIPTION

Prva zbirka poezije Marine Krlea objavljena 2005. godine

Transcript

Marina

Krlea

((IIN))COGNIITO N COGN TO ((iizborr,, 1997.. 2004..)) zbo 1997 2004

Gradska knjinica i itaonica Mladen Kerstner Ludbreg, 2005.

Biblioteka Iovia Botivo; knj. 2

Urednik Dubravko Bili, prof.

Tiskara Tonimir Varadinske Toplice

Glavni pokrovitelj: Grad Ludbreg Sponzor: Magic d.o.o

LITTERO, ERGO SUM!

MOJE ZVANJE

Ovo ime se bavim nije trgovina; nepozdravljanje muterija nakon ulaska na vrata, spletkarenje s kovanicama koje kao da su jedino za to stvorene i nepomaganje ljudima da prona u eljeni proizvod. Ne bavim se niti pravom, naga anjem neijih istina, traganjem tu ih lai u oima. Moje je zvanje bezazlenije od vjetra, jeftinije od korice kruha, naivnije od licitarskog srca.

RAZOTKRIVANJE

Napisati razmiljano ili razmiljati neispisano u biti je jednako. Drugo je inkognito, uva intimu. Prvo pak budi elju za otkrivanjem novoga dijela sebe nakon to su tu e oi zavirile u stare dijelove vas.

INFINITUM

Umjetnost nije karneval! Ona e nas nadii neemo li je znati disati. Ona e nas preskoiti ne spozna li na duh mogunost visine ponad teme, forme i jezika. Ona e nas zaobii lagano poput pera na vjetru i ostavljajui nas za sobom samo se smireno i velikoduno nasmijeiti. Al postojat e i dalje, bez obzira na nas.

UTOPIJA UZALUDNOSTI

Vritim za egzitom, udim za azilom. Poput pitona gutam jaja doivljaja bez da ih provaem. Razumijevajui Edipa, kruei traim svoj danak u zamornom ogledalu ovjeanstva, tjeei se da ivim jedan veliki ivot, a opet jednak tisuama malenih. Rasprostirem arena krila koja nestaju ve pri prvom zamahu i stapaju se s ispusima automobila, smogom tvornica, glupostima, pogrekama i strahovima ljudi. I esto pitam se; je li bolje krenuti za vrijeme bure, dati joj da te ponese i bez obzira to e ti se svojim naletima smijati u lice praviti se hrabrim i odvanim, unato boli nastavljati naprijed, te kao pobjednik, sav izranjavan stii do obale gdje gomila e pljeskati, a ti e tek jednim osmijehom uspjeti sakriti izranjavano lice? Ili pak kukaviki zajedno s gomilom krenuti kad se bura stia

te gazei pijeskom olako proivljenih iskustava praviti se da razumije velianstvene podvige njenih vala? Je li uzaludno traganje za svjetlou prije izlaska sunca? Je li uzaludno traenje zvijezda na nebu prekritom oblacima?

DRIL HIBRIDITETA

Smijeiti se proklamatorski dok u mozgu i tijelu tinjaju ironije? utjeti ili izrei? Izrei ili utjeti? emu stavljati na vidjelo svoje mudrosti kada svatko je sazdan od svojih mudrosti? Ili se preporua proraditi na leksikoj bazi; sinonimima, nekom metalingvom moda? Ali tu se onda opet postavlja pitanje: dijalektom ili standardom? Dosada, zijevanje, lijenost. Znam ve sve to mi treba. Teorija vs. praksa. O, Aristotele, ne da mi mira. Ja titram izme u tebe i Budhe, otkrivajui smrt akomodacije na tu e propise.

POBIJANJE ARHAINOG

Prolo je vrijeme salonskih dama, patetike i larpurlartizma. Knjievnost jo od Kamova grize i tipa, nauena je i mazohistiki ivotariti. Ne znate li da oduvijek grlila je upravo autsajdere i dendije, a brzo se zasiivala vrhnja i laga? Gospo ice, ne moemo se vraati u paradigme prolosti, na civilizacijske poetke. (Vama draga borba Don Quijotea s vjetrenjaama slatkasta je metafora za naivnost svih onih koji misle da stvaraju nautrb uzvienih ciljeva ovjeanstva). Poinjat emo ab ovo jedino ako otkrijemo da na Marsu postoji mogunost za ivot.

KALUPI

Tajna mojeg stiha ne postoji. Nevezana je uz oiju mi gutanja redaka slavnih predaka. To sam samo ja. Crtam svijet manu propria, oslikavam ga moda anakronim rimama, al one su jedini kalupi to ne ome uju ljepote, to ne ograniavaju istine. Ne piem a la carte. ivota sam vjeni rob.

ANTIELITIZAM

Dosta je bilo glume! Za kazalite poput vaeg ne isplati se trebati scenarije. Niem iz mladog drva, svjea i nova, oiena od nebuloza i pantomima, umjetnih klaunovskih osmijeha, cirkuskih kamuflaa i nejasnih sintagmi. Biti u opet dijete razdragano i iskreno, to raduje se suncu, tri za leptirima i sneno gleda u zvijezde. Svojom dobi biti u ouvana od uoavanja vaih uloga (to dodijeliste si bez znanja reisera) koje ne samo da su loe glumljene, nego su glumci ljudi sebini, slijepi. Ne vidite li da publika umorna je? Sjedalice su vam udobne, ali karte naspram onom to nudite preskupe. Nemojte, molim vas, govoriti na toj lakiranoj pozornici. Vaa utnja je dovoljna da ocijenimo kvalitetu.

I, gospodo, ne savjetujte kako postati glumcem, jer neki od nas naprosto ne vole kazalite.

ARS FACTA

to vie starimo, oklopi nam postaju tei, polako sve se lake zatvaramo pred drugima. Tajne lue se crnje, iako izvana snijei, premda iskustva se redaju ine nas mudrima. Sjedimo na stolicama raznih oblika, boja, al hvalimo se to znamo hodati, ak plesati i salsu i tango i swing i mar taj ples heroja. No, elimo li biti svjesni da sve e prestati?

TEINA I LAKOA

Vrijeme teine mutno je. To vrijeme je traenja i truda, neprestanog poriva za dokazivanjem. Lakoa ne verbalizira, voli apstinirati od bivanja u pravu, nije stoika, podnosi kritike, uvijek ima vremena, fiziki je jasno ocrtana, prizemna*. Teina odve se uzdie, misli da najmudrija je, ne voli oponente. U lakoi i veliki i mali ljudi sretni su ne troei energiju uzalud. Lakou svi razumiju, altruistina je. U teini veliki ljudi trae naine za utapanjem svoje tuge. Njihova tuga nerazumljiva je mnogima i egoistina. Kada mi do e vrijeme teine opet pisat u. Ne tjerajte me sada na to jer ljepote bih ove da ipak ostanu neizreene.

U lakoi podnoljivo je biti nevaan.

MAGISTRA VITAE?

Uzmite od mene sve to elite; i miljenje da je Hitler svjesno inio zla i la da Van Gogh odrezao je uho radi ludila. Uzmite savjesnu Hildegardu, lijenog Cezara, uskrslog Isusa, slijepog Homera, Evu od rebra Adama i itavu evoluciju od ameba do homo sapiensa. Uzmite, razra ujte, kreirajte po svome, laite! Ali upozoravam vas; nemojte na kraju rei da obavila sam vas svojim skutima, razapela i omamila, i da spoznaja o meni nestalna je i prolazna ba kao i vi. Nemojte rei da premalo ste ivjeli u sadanjosti. Novo je stoljee stoljee sinkronije.

DOSADA?

Bi li bilo dosadno da nema Boia, da ne postoje Dan grada, Dan Republike i fanjaka makarada? Nekima zasigurno bi.

DANI O

U dane oblaka ne razmiljam ni logiki ni poetski ni historijski Forme tad me obvezuju injenice iscrpljuju granice umrtvljuju Stavljam na stranu zakljuke sinteze definicije i polijeem instinktivno originalno lepravo

ETIKETE

Draga gospo ice, ne govorite joj kako da se oblai; njeni su konci - atomi, a njene tkanine - molekule tijela. Svojim tijelom svjesno izrie rijei i zapravo je gola i onda kada je Vaim prnjem zaodjenuta. Kada je sretna tijelo joj je plavo, u tugi oi su joj poput mramora, kad nada se kose su joj boje ljubiica, a kad voli obrazi su joj k'o od jagoda. Njena odijela njene su misli. Vae je marke etiketiraju, Vai krojevi ukalupljuju. O, narode, zato si zgrijeio? Zar ne bi bilo ljepe da se ne ogremo odijelima i da svijetom ljudi hodaju samo goli pod zvijezdama?

GOSPO I IKS

Po emu je Vae ivotno iskustvo ispred moga? Po tome to udana ste, ivite u prostranoj kui, rodili ste dvoje-troje djece i uvijek Vam titra osmijeh na usnama? Zato to po godinama mogli biste biti mi majkom? Jeste li sretni kada lijeete na poinak bez automobila, VSS-a, novaca u banci, dobrih ocjena vlastite djece u koli i vjere u Boga? Bojite li se iega osim bolesti, potresa i rata? (Niega se drugog sretan ovjek ne bi trebao bojati.) Usreuje li Vas bivanje u vlastitoj koi onda kada niste niti majka, niti supruga, niti sestra? Jeste li sretni kada ste samo svoji i niiji vie?

JEDNOJ OBITELJI

Zato mislite da je u odnosu na nau vaa krv aristokratska? emu predmnijevate da ste ptice, mi da smo abe i da su nae perspektive nespojive? Zbog ega umiljate, da u svemu postoje hijerarhije?

PREESTO BEZIMENA

Pobje uje li pravda uvijek? Ako da, moe li mi netko rei pod kojim imenom?

NESTVARNOST NADE

Pobona eno, moda Vas se sjetim jednom kada linije predmeta postanu nejasne, kada izgubi se okus u ustima, kada svaka nova zora bit e dragocjena, kada ie ovo init e se poput trena. Sjetim, ali ne povjerujem.

KOLEGI

Da, kolega, Vi ste iz grada, znam, ja sam sa sela (iako slaete se da ovjek ne bi rek'o). Da, kolega, znam, Vaa je majka mr. sc., dr. sc. Moja je srednja struna, u penziji sa skoliozom i kifozom i manino-depresivnom psihozom. Da, kolega, vi imate za pristojan ivot, ja nemam ni za auto (iako slaete se da uope ne izgleda tako). Znam, kolega, Vi lan ste vije i stranki i smatrate da apolitinost najgora je mogua politika, ali, eto, zajednice umaraju me. Kolega, Vi vjerujete u Boga, ali ne i u Crkvu, ja pak vjerujem u ovjeka sa svim njegovim vrlinama i manama. Vidite, kolega, smisao Vaeg stvaranja je u principijelnosti, moj je u opstojnosti. I, kolega, u biti sam nitko i nita,

ali moja je stvarnost otporna na tu e ideologije.

MOJA DOGMA

Put je poploen trnjem i do pakla, ne samo do raja. Nita se spoznati ne moe ne zaroni li se do kraja.

SAMA

Ponekad svijet je pustinja gluha koja ni ne sluti da nita ne uje. Tada bih i ja da nemam sluha, da krikovi boli u meni ne bruje. Ponekad svijet je poput imia slijep; to ne bi trebalo, uspijeva se skriti. Nevin bljesak suza iskren je i lijep, na mome ga licu ne eli vidjeti. I danas je svijet i slijep i gluh, ak nijem je postao pitanjima mojim. Zato ne elim ni vid ni sluh, ne elim govoriti usnama svojim.

ZBOG MAJKE

Toplo mi je. Toplo mi je danas od boli koja svojim trenjem nadrauje krv u mojim ilama, ispunjava me gotovo do nekakvog blaenstva, do stanja u kojem se ovjek preputa ritmu svijeta ne elei ostvarivati vlastiti. Samo sam napola ovjek, ali smiren usred protjecanja vremena, neometan usred doga anja svjetskih, nesebino stapajui svoje tijelo i duu s bojama ivog i neivog. Meni vie nije hladno jer bol se opet nastanila u dui mojoj.

BEZBOJNI KATREN

Ovih dana ivim tu e ivote, jer moji eoni ne diu. Svijet vrli taj gledam kroz tu e ljepote, kad u mome se pogledu briu.

DVA STOLA

Dva stola, za kojima etiri sjene ne okupie se proljeima, postali su rugla, izdajnitva toplog kunog praga, od neuslianih molitava da poloe se na njih etiri tanjura, etiri viljuke, etiri lice, etiri noa, etiri ubrusa i etiri krike kruha. Dvije jutarnje sjene u strahu se pokuavaju iskrasti u popodnevne termine ne bi li morale gledati ukoen vlastiti lik, dok druge dvije nestrpljivo ekaju da pokrije ih no; njihova znojna odijela na vjealicama groze se me usobnog dodira. Zajednike radnje u bezdan su ishlapile (i vjerno uzele sva sjeanja za sobom) ustupivi mjesto ranama koje pomamno cjeluju jedna drugu nepovjerenjem u svitanje boljih sutranjica, nepovjerenjem koje iz dana u dan toliko raste da tjera podmukle zidove na vritanje. A zidovi, posrnuli od uboda gorine,

jecajui stiu me u sobom ruke krvave od bola... Prazna i dalje ostaju dva stola.

PRIZVUK

Ponovno je dugo trebalo ovoj stvarnosti da mi privremeno oduzme svu energiju, da se nakratko prepustim ulozi pasivca, ulozi tako smjeloj i zanimljivoj, ulozi koja vie ne isisava iz moga tijela, ve uvlai mirnou u moju duu. Bijeli ovaj papir voli samo spokoj. Tek kada se zatvorim od svijeta doputa mojim olovkama da putaju boje. Ne, gospodo, ja ne trebam vau panju, va ugled niti titule vae. Ne elim biti glumac zauvijek niti biti omamljena mirisom svijee elitizma. elim samo disati svoju stvarnost pa i utopiti se u njoj ako treba; barem u vidjeti dubine vodene umjesto da s vama plutam po povrini. ak ne elim niti biti sretna (nitko tko spozna ovaj svijet to nije), ve dati poetski prizvuk svojoj tuzi.

LEDENA PJESMA

Toplo i sklisko srce nosim mu svoje na dlanu u ovo gluho jesenje vee. Nosim mu ga da vidi da poznata mu krv smjerno kaplje za njega i da srana mu para zagrije blijedo lice. Dajem mu srce na dar, no njegove su ruke zamrznute od presilnih vjetrova to puu oko njegove due i zaustavljaju njegove suze. Sige u njegovoj kosi ne otapljaju ni vulkanske erupcije, ni najtopliji osmjesi. Hladnim me pogledom tjera u ralje morskih pasa, u dubine Tihog oceana mirovati poput biserja koljaka i podnositi tiinu i podnositi samou.

(voljenom bratu)

UTVARE

S kim se ja tu itavo vrijeme borim? Zapravo, sa ime? Ta ne pristajem na bojeve obrane od vlastitih gena! Jer ovo je neto vie! Ja borim se protiv sile, mone, inteligentne i mudre, s praktinim svojstvom da postane nevidljiva i tako divno rjeita. Ta borim se protiv vrhunskog uenjaka svijeta! Imam li ansi za izvojevanjem pobjede? Postoji li mogunost da ju demon-erudit ispusti konano iz ruku svojih stranih, zaprljanih od podlih smicalica, i preda mi je svu onako umornu, ali ipak barem majku?

DECENTNA SAMOA

U ovakvoj decentnoj samoi (kakvu volim) vraam se ponovno svojim poecima i tuzi od koje sam, ini se, velikim dijelom sazdana. Sutinske stvari ne mijenjaju se. Zato nam svima ponekad tako prokleto godi samoa. Sebino vjerovah da ne-pisci svoje tuge nisu sposobni bolovati sofisticirano i katarziki, ali shvaam da ovakva slatkasta ivotna bol u dubini je svakoga bia. Pisac jedino od nti rije voli plesti pulovere da zagriju svijet ako mu bude hladno.

NEBO

Za razliku od gradova, planina i ljudi, nebo se nikada nee promijeniti. Njegovi e horizonti na raspolaganju uvijek imati jedinstvenu paletu boja. Ono e uvijek vjerno nositi i sunce, i mjesec, i zvijezde, ali svejedno odavati i miris beskraja.

DIHOTOMIJSKA PJESMA

Mogu li se dvije vrlo jake slinosti do najmoguijeg maksimuma spojiti do istosti? Mogu li se dvije ve izgra ene senzibilnosti pretvoriti u jednu enju senzitivnosti? Il' vrijedi, kako kau, da suprotnosti se privlae? Zar srodne due kad u istovjetnost do u v ne znae?

NAVIKA

Ona nije samo pojava dosadna i mila, to tijelu nam daje i jela i pila koji nas dugo mogu odrati na ivotu, al' tek napola budnima, oduzimaju' divotu. Doputamo joj dobrovoljno usred boli ia da nam tiho u e u sve kutke bia, prostruju ilama, uspori sve miie, da tumara duom nagovijetaju' ubie. Zamrena je posljedica slabosti i neznanja to poput urana tijelo dovodi do obezoruanja, porama lica doputa da se bre zatvaraju, a eljama srca da bez sjaja izgaraju. I jadan si ne zna li trijezno razluiti vlada li tobom ona, il' vrsto svoj ti, jer hoda svijetom teakim okovima sputan, iz tame gledaju' svijeta tek obris mutan.

POETIKA ONTOLOGIJE SRETNOGA PISCA

Blesavo je to se od pisca ponekad oekuje ne samo pisanje nego i objavljivanje (ivota) kako dokazao bi suptilnosti svoje (kotane) sri. Njegovo pero (istinabog) jest kraljenica njegova, ali rje e ogoljela, kosturna, bez ivaca, s ispisujuim skoliozama i progresijama, a ee neispisujua, obavijena mesom tijela koje ivi, ra a i uiva.

POZITIVIZAM POEZIJE

Formalistima, teoretiarima recepcije, novokritiarima i inima: Tekst ovaj nije tekst po sebi, ve po meni. Jer da sam drukija, (ili da se pravim drukijom) i tekst bi bio drukiji. Poezija je oduvijek, htjela-ne htjela, u rukama Hippolytea Tainea.

BOLESNO ZANIMANJE(Medicis curat, natura sanat)

On bolesnik je; Sifilarizacije ga hvataju jer donhuanski vodi ljubav s mnotvom razliitih rijei. Prevre ih i u potrebite poloaje ispravlja radi vlastitih satisfakcija. Poneku metajezicira, poneku metaforizira, iskonjugira, izdeklinira nimalo nominalno, vrlo genitalno, sebe dajui akumulativno, vokalno vritei u lokaciji eljenoj s instrumentom u rukama. Rijei vole ga jer glorifikator je od akcije, jer im se predaje i posveuje na glatkom krevetu papirnatom gdje radosno tintu itrcava u zanosima najveim. esto svravaju zajedno; bilo odmah - anaforiki, bilo maratonsko - epiforiki,

ili simplokiki, u valovima trzaja. Tvori im djecu prefiksalnu, sufiksalnu, infiksalnu.

On mrtvac je; Patologizacije ga tako er ne zaobilaze jer rijeima umire za trenutke, secirajui ih poput naturalista, vadei ih dio po dio iz vlastite utrobe. Umire za trenutke, al' rijei ga ponovno uskrisuju.

On zna da ima udno zanimanje, al' ne eli otsifilirati niti otpatologizirati, jer rijei prirodne njegovi su najzdraviji virusi i bakterije.

JEZIKU JEDNOSTAVNI

O, jeziku jednostavni, ja udim za tobom. Kada akademski svijet prepoznat e ari tvoje kakvima Szymborska oplemenjuje nas? Kada bitak se iz rijei vrati ponovno u sebe sama (mirisima, oima, dodirima) i smakne slovo bar na tren, kada upijemo strasti tiine a onda ti se, o, jeziku, u smiraj ari proivljenog ponovno vratimo, tek tada, jednostavno i iskreno, moi emo sva svoja iskustva poloiti u tebe.

HOMU

Rezignacije zbog svijeta konvencija, dipete, ironije & najvee nemire pusti! Buna jo nije zavrena; nije zapravo ni poela, jer krvlju je bivala uguenom prije svojih poetaka. ivi i ne ali. Tvoje elizejstvo tek dolazi. Oni su dosada letjeli samo s jednim krilom, a ti hodao podzemljima sa svoja dva. Budi i dalje ameba (ta znam da ti je lijepo u svojoj koi!) to altruizmom spretno mimikrira se, ali ne zaboravi da problem nije tvoj. Budi ahovska kraljica, ali ne analiziraj previe. I ne ali za mogunou roade; kraljevi su i s njom ionako statini, dosadni, ve vi eni.

NEDETERMINIZAM

emu distinkcije dana i noi? elim ivjeti nou, udisati obamrlost nerazvijenog grada, obavljati shoping. elim spavati danju, sanjati ono to volim, ne sluati razne nezanimljivosti. Po emu je nedjelja toliko bolja od etvrtka da ima status dana odmora? Tko je izmislio vrijeme ruka i emu determinizam?

REVOLVACIJA PRISTOJNOSTIDrugovi, vi to mrkate koku i tvrdite da skloni ste grupnjacima, vi iji je govor glasan i onda kada nije pametan, recite, kako postati potpuno slobodan? Nadam se da ne mislite da oni to uzdiu patetino poput Heinea i Byrona nemaju u ladicama skriven pokoji lascivan stih, pitajui se opskurnim smijehom na usnama to je stajalo u Gundulievom porodu od tmine.

BUNTOVNA PJESMA

Jesam li stvorena s usnama samo zato to negdje postoji osoba koja bi mi eljela uzvratiti poljupce? Jesam li ensko bie samo zato to bih jednog dana mogla postati majkom? Postojim li samo zato da budem dio mnotva koje udie isti zrak?

SMEEOboavam nositi smee nou u ovom dosadnome gradu po blatnjavome putu do kontejnera uz zvuk bezbroj upaljenih televizora iz stanova dahtanju nekog nenahranjenog psa i tek mirisu jasmina il' jorgovana

DRUGI GRADOVI

Volim druge gradove, jer se ne vole igrati skrivaa niti pokvarenih telefona. Drugi gradovi ne smatraju uske hlae lascivnima, sarkazme napadima na neiju osobnost, ironije pljuskom u neije lice, agnosticizam indolencijom za kranstvo, sluanje Prodigyja provokativnim, Schumana otmjenim, Dylana intelektualistikim. Druge gradove nije briga kada ste izgubili nevinost, kome plaete na ramenu, kada gasite svjetla u sobi, u kojim trgovinama kupujete, je li vam dom uredan, koliko vrsta kolaa znate napraviti. Drugi su gradovi, iako strani i daleki, prema meni uvijek bili srdaniji.

POZITIVNA DEKADANSA

Ponekad elim da nemam tatu, mamu ni brata, da ne poznajem nikoga i da nitko ne poznaje mene. Ponekad elim da svi budemo podvrgnuti Huxleyevoj hipnopediji, da umiremo bezbrini pod opojnim drogama, da ovaj svijet bude uistinu vrli i da nemamo problema.

OGLASPjesnikinja trai menadera da je zastupa u javnosti, da se izbori za promociju njenih dunosti traei natjeaje po Internet stranicama. Ona e samo pisati, moda se osmjehnuti enama iji iitala je komfor, zagrliti ovjeka koji je bezglavo voli, umoiti se u kupku od morskih algi i pojesti kruh s namazom od sira i kopra.

MOJA DOGMA PT. II

Razni nas putovi u ivotu svakakvim stranama vode. Molim vas samo jedno: ne ograniavajte moje slobode.

LJUBAVNA MARINADA

x.

ESTETIKA TRENUTKA

Jo jednom duom srca ka mome srcu vjerno sagradi most, jer svaki trenutak proveden s tobom za mene je posebna sveanost. Jo jednom najbjeljim platem ljubavi svoje ti me obuci, jer ovdje sretnoga vremena nema; postoje samo sretni trenuci.

"PROLAZNI" LJUBAVNICI

Ne govori da eli me vie. Ako ti postanem enom, neu ti biti ovolikom tajnom. Ako ti postanem enom, postat u nekome drugome majkom. Ne zaboravi da blues ovog vjetra ponavlja se milijunti puta, s tek sjenkom varijacije na temu u odnosu na ljubavnike prije nas. Mi samo neznalice smo to umiljamo nae jedinstvenosti radi lake opstojnosti.

OTVORENOST

Otvara mi nove horizonte primanja i davanja. Dalek si mi, a tako bliz. Drukiji, a tako slian. Otvara mi nove dimenzije neogranienosti ljubavi. Svaki puta kada dolazi naprtnjaa od slobode ti je vea. Otvara je i vadi iz nje i kisik i okoladu. Zidovi sobe postaju vii i iri, krevet udobniji.

OVJEE DRUGI

ovjee drugi, molim te, ne ljuti se na me to sumnjam da opet u moi uivati u mirisu ljubavi. Ne ljuti se to u tvojim zemljanim oima pokuavam nazrijeti more i udim ploviti valima (mjesto hodanja kraj tebe). Molim te, ne ljuti se to sve ono to znam zapravo i ne znam, jer upute za upotrebu umijea voljenja uila sam po priruniku ljubavi prole. ovjee drugi, treba li ti ena ova, ena druga, neka druga ja?

SPOZNAJA

Znam da sam vuica, samotnjakua to brine jedino o izrodu svome zato to je iskljuivo njezin. Znam da bljesnem samo ponekad istinski poput smaragda ili safira. Tad sebino pretae moj sjaj u nijansama svoje zamiljene konstrukcije, a onda ga upija, svaki puta sve ekspertnije, kako bi te vodio tijekom mojih mranih vujih dana.

KONKRETNOST

Ma nema drugih! Oni tek su supstancije magle u kojoj gubim se svaki puta kada ispustim te iz vidnog spektra. Jedino ti moje zjenice sedmerostruko proiruje (moja svjesnost svijeta tada proporcionalna je njegovoj svijesti mene) stavljajui me na mjesto gdje atributi moga bitka dobivaju smisao, gdje najpotrebnija sam ovjeanstvu.

SAVRENSTVO

Tijekom savrenstva svijet mi blista, sjajne stvari sjajnijima postaju. Boli i brige na trenutak nestaju i ponovno postajem ona ista. Um mi ponovo za raskoi preklinje dodirima nonim i posve jasnim, dok usne tiinu gase glasnim uzdasima iskrene enske svetinje. Drhte' pod istim bijelim plahtama, kapljice beskraja vjerno se taloe, a vrijeme stoji i dui tiho nalae: Ja sam tvoj Romeo, ti moja dama!

BORAC

O, maleni, ono prema njoj bila je halucinacija! Nisi je volio, za nju samo si se borio, jer sjeti se tko te uinio borcem!

LET

Vrijeme je da prestanem biti pupoljak i postanem svjesna da bez neodlunosti i djeakih pitanja eli sada sve moje zrele plodove. Ne trebaju nam vie mladenake subverzije, jer gradivo je s vremenom naueno i konsolidirano. Poeli me onako kako ti zna, bez premisa, onim par excellence pogledom. Udahni duboko, jer u troposferi zrak e ti trebati za uzdahe svetosti.

RECI MI

Reci mi gdje poinje naa ljubav sad kada postajemo mukarac i ena, kada se poinje buditi snena elja za roditeljstvom, kada daje se sav? Znamo li u isto vrijeme biti tjelesni i osjeajni, spremni za potencijalno novo bie? Jesmo li sposobni gledati kako svie jedna zrela zora puna novih tajni? Smjestimo vlastite ideale u grobnike nie, budimo konano nai, ne vie svoji. Reci mi ponovno ono to stoji: Rijei to manje, djela im vie.

TI

Ti ne boji se moje snage, ti podaje se mojoj hrabrosti jer si izme u mnogih jai i smjeliji.

NEZAGRLJENA

Grlile su me ruke od plastelina, papira i mramora, krzna, sintetike i pamuka, metvice, mousa i limuna, ruke boga, demona i svetaca Ali ni u ijim rukama nisam bila zagrljena Jedino tvoje su ruke moja krila

PATETINA PJESMA

Jedino ti zasluuje znati kako moja mora postaju zlatna, kako moje vrane postaju galebovi, kako moje mane postaju prednosti, kako moje vino u krv se pretvara. Od tvojega rebra ja sam stvorena; ti si moj bog i moja zmija.

DRVOSJEA

Kada jednom poput drvosjee poeli doi me u moja debla posjei ih nekoliko kako zagrijao bi sebe i svoju obitelj, neu te istjerati niti mrakom, niti hukom sova, niti zvijerima divljim. Dozvolit u ti da slobodno ee mnome i uzme eljeni ogrjev. I doputat u tako svaki puta da se iznova vraa, jer ja, uma, biti u jesenima, zimama, proljeima i ljetima tvoja majka (to instinktivno prua ljubav svome edu uvijek kada je zatreba), tvoja baka, smrt tvoja.

xx.

PRIBLIAVANJE

Je li samo obmana to ove noi u sebi poriem da voljeh te zavidno, itavim svojim biem, kako jutrom tvoj lik u sobu ne bi uao prije sunca i ostavio me mrtvom za sva mogua budua srca? Je li ovo kazna naa prostrta tiinom i daljinama to isprepliu se prividno preplavljujui osjeaje u nama, u isto vrijeme kada shvaam da pribliava me sve vie ponovo koraku tvome, kroz snjegove, magle i kie?

SLOVO TVOGA IMENA

Veeras bi uistinu bilo lako umrijeti, jer puta me u bezdanu da lebdim nad vodama koje zbog uljanja vremena tako polagano isparavaju... a nakon njih moraju doi jo kopna, ivotinje, ljudi i tek onda ljubavi. Oblak sam sada pa dopusti mi barem iskiiti ako to je jedino to mi preostaje. Javi se prije no to Adam pristane, da mi ostane s tobom ivjeti jo ovo malo vremena gola, ne skrivajui se po grmicima, ne stavljajui masku u karnevalu svijeta, ne morajui pristajati na kompromise ukoliko elim osjetiti sreu. Javi se i reci odluno eli li me umjerenu, divlju ili pitomu, ili ne eli uope. Samo, molim te, nemoj vie utjeti, jer to e me zlato prebrzo rastopiti i pretvoriti u ingot oblika tvoga imena.

IEKIVANJE VRAANJA

Trebam se vratiti. Da, znam da se trebam samo vratiti i bit e opet sve dobro. Znam da ekat e me zore mirisne i snene (raduju me pijevci koji e ih najavljivati), make, trava, dobri ljudi, nae dvije stolice u kutu stola i hrana u hladnjaku. ekat e me i pauina u tvojoj sobi, tvoj umorni pogled nakon 22 sata. ekat e me i svi nai prijatelji; ta ve se pitaju gdje smo! ekat e me i sve novo to tek moramo izgraditi. Da, sve e me ekati. Lijepo je kad pomislim to e me sve u vezi nas ekati. Samo ne znam, dragi, hoe li me ekati ti.

TVOJ GLAS

Jesam li ti ikad rekla da tvoj je glas u ovoj brutalnoj svakodnevici svetinja? Obinim telefonskim treperenjem tvojih glasnica dobivam ramena za plakanje, tople zagrljaje, dodire iscjeljenja. Tvoj glas mirisa suhe slame vodi na smirujue ravnice, sjea na svijet igraaka, stavlja obru zatite oko tijela i aureolu iznad glave. Tvoj glas svaku tvoju rije pretvara u zakon. On je spokoj i tiina, jedini prostor u kojem sam bezvremena ena stvorena za ljubav i predaju. Tvoj glas je jo neotkrivena vrsta umjetnosti, on je najkvalitetnija glazba uz koju pleem sve vrste plesova.

PJESMA O MENI

Tako ponosna tako hrabra tako vjena Al' kada boli me ljubavlju svojom tako krhka tako neznatna tako prolazna

LITANIJE TVOJOJ LJUBAVI

Zaeu iji sam dah ivota, dijete u povojima moje ljubavi, djeae ijeg lica sam ljepota, mladiu iji sam san na javi, love ija sam ulovljena srna, gladijatore ija sam fizika snaga, vitee ijeg sam oklopa zlatna zrna, vojnie ija sam hrabrost naga, plemiu ijih sam predaka vrijed, kralju ijeg sam kraljevstva slava, feudale iji sam bogati posjed, predsjednie ija sam ponosna drava, otoe ija sam jedina palma, svijete ije sam sunce zlato, svemire ije sam veliine kalma, boe kojeg sam vjernika jato, mukare ija sam najbolja prijateljica, mataoe ija sam najdraa bajka, virutozu ija sam najzanimljivija ljubavnica, oe ije sam budue djece majka, kada u ti dokraja predati sebe svim ovim stihovima? Gdje je kraj mojoj ljubavi za tebe i osjea li koliko voli te ova rima?

NAJISTINITIJA PJESMA

Ovaj grad je sladoled od vate moja ulica - vakaa guma od karamele stan u kojem ivim - okolada od ljenjaka krevet na kojem leim - slasni medenjak jastuk koji grlim - el od narane, a jezikom skupljam radosnice od eera. Zar i nakon svega voli me?

DA ME VOLI

Eh, da me voli k'o nekad kolai u penicama ne bi sagorijevali. Sagorijevala bih ja od ljubavi tvoje. Cigle bi ponosnije nosile kue, ugledajui se u gradnju moje ljubavi prema tebi.

VONA INDUKCIJA

Budih se noima sa eljom da okusim sladak sok tog voa, prethodno u snu gledajui obrise raskonog blagorodnoga stabla iji plodovi neumoljivo mamljahu moje irom otvorene oi i odavno izgladnjela usta. Tvorevine, koje u rajskom sintaktikome sklopu imahu ulogu objekta, besramno mi vikahu da upravo sonost je smisao svijeta, da ona je praizvor i reizvor bitka te da nam jedino ona daje energiju da uronimo u dubine elementarnoga i spoznamo smisao ivljenja. Slina mi se poinjae skupljati u ustima i shvaah da mi usta nikada dotad nisu toliko patila od suhoe i tako praiskonski udjela za kristalnom formom eera, ne samo na gornjem dijelu vrha jezika ve i na dijelovima za ostale okuse. Postajah svjesna da me drevne prikaze zabranjenog voa opsjedahu ve due vrijeme; vijugavi demon usijecae mi ih u misli u svakakvim bojama, ali uvijek s istim, onim maksimalnim postotkom sonosti. Oima Adama i Eve, bez da mi istoni grijeh uspijevae nadvladati duh, mjerah te kugle pogledom, divih im se i mirisanjem njihovih enzima taih e da ih ne okusim. Tada shvatih da mi je organizam satkan od molekula programiranih za konzumaciju jedino tvojih plodova. Ja iskreno, potpuno i bezgreno ivim jedino od fruktoze tvoje ljubavi.

(NE)UMIJEE VOLJENJA

Jesi li do sada shvatio da leptirii u mome trbuhu na krilima oduvijek imaju ocrtano tvoje lice? Ako nisi, tada sam nesposobna voljeti.

BLATNJAVA SREDINA

Ostavlja me da budem tvoja nikada otkrivena istina. Ostajem na sredini ceste koja je do ovdje izgaena i razrovana koracima naih ponovnih vraanja, a iji se ostatak i kraj ne naziru zbog isparavanja ki satkanih od naih elja i buduih pokuaja. Stojim sama, nevoljko zatoena sadanjou.

NAPROSTO

Ti ne zna za moje metamorfoze. Ne zna kada mi je dosta gusjenijeg oklopa i kada izlazim, suim se, promatram, polijeem. Ne zna poslati ni svoje pele da na vrijeme pokupe sav nektar iz mojih cvjetova. Postoji li mogunost da to ikad sazna? Eh, to ja ne znam.

ZLATO MOJE

Ne, zlato moje! To ipak nisam prava ja, ta vrckasta mala to udi za avanturama! To sam samo kao dio tvoga ludog programa, svojeglavog, djetinjskog, otkaenog, bez afekcija. Da, zlato moje! Bio si samo moja imaginacija olienja neega to u tebi nikad nisam imala, o emu sam kroz svoje pjesme sanjala iskreno, duboko, zrelo, bez afektacija. uj, zlato moje! Samo odrasla ljubav meni prija, obuzeta sobom samom, s tek dva prosta uvjeta; apsolutna odgovornost nek' bude joj jedina Ahilova peta, a plamen ko'm emo se vazda vraati najvea robija!

RADI JEDNOG DODIRA

Spremna bila bih i u smrt poi krotku, stranu, zajedljivu, upoznati an ele il' vrage, dati im sve svjetske zalihe svoje, skrasiti se u patetici vjenoj il' prokletstvu sumornom sa sjeanjem na tvoje usne vrele, kosu meku i duu don juana vjeno sanjivu.

OTEAVAJUI VEZNIK

Ne moda, ve sigurno je s nama bolje ovako, sada kada rijei zamiru na naim usnama to tvrdoom i sonou lie zrelim trenjama kako ljubile bi neke druge jednako lako. Ali... Zauvijek e u meni biti ono tvoje neto ta slika izboenih ila na golim rukama. S kolekcijom sjeanja svim svojim osjetilima i miris tvog daha nosit u vjeno vrlo vjeto!

OSTANI U TIINI DA SJEAMO SE NS

Crni vragovi uarenim su jezicima otopili svijet tvoj i moj, i vrelim usnama usisali ga u nepostojanost utrob njihovih. Smiju se, ali jo nisu otili. ekaju da odu i an eli. Dopustila sam vragovima da se nama naslade, a ti se jo uvijek bori, zale ujui svoje vje e, projicirajui korake, smijeh, naivnosti. Dopusti izmorenim letaima ija se krila bijelim pauinama pridravaju za tvoju trenirku (ta ondje im nije mjesto!), da odlete. Ne objanjavaj, ne razmiljaj, idi. Tu i tamo sjeti se da bilo je lijepo.

xxx.

NAA IDILA

Velika topla kua. (Vani zima, snijei.) Doreenost obiteljske idile. Ti, ja, ugoda. Tiina, mir, unutranji spokoj. Izgra enost karaktera. Samostalni snovi u zajednikoj srei. Popodne. Svjetlost. istoa. Senzualnost. Prilazim ti domaa, kuna, sva tvoja. Prilazim ti u najveoj ljubavi kakvu ena moe osjetiti za voljenog mukarca, ali i u najveoj strasti. Obuena u svilu, bubrim za tvojim dodirima u elji da me uzme usred naeg toplog kunog praga. Lijepa sam. Znam da ti se svi am. Svi ajui se tebi svi am se i sebi. Razigranost. Zadirkivanje. Smijeh. Sloboda ljubavnih osjeaja potpomognutih fizikim svijetom. elja da budem samo tvoja. elja da ti budem najbolja od svih do sada. Ispunjenje te elje moja je pobjeda. Mogunost da te usreim moje je najvee savrenstvo. Zato dopusti mi da te sada usreim kako najbolje znam. U ostalo vrijeme budi svoj. A ja bit u svoja.

PLES

Noas mi se plee s tobom. Da, znam da ne zna plesati, ali to nije vano. Za ples kakav noas elim, znanje nije potrebno. Zna li da noas mi se plee jedino s tobom, onako, uz neki dobar blues? Ne bismo noas nita govorili. Samo bismo plesali. Dobacila bih ti par obeavajuih pogleda koji godili bi ti, ulili sigurnost koju si izgubio. Svidio bi ti se taj ples (odao bi se osmjehom i arom u oima) i to bi rasplamsalo sve u meni. Postala bih prkosnik zakonima, razbija mostova prolaznosti, istjeriva svega negativnog. U tom plesu bili bismo van vremena i dimenzija, drukiji od svih, drukiji od svega.

JE

Moja je koa je pri svakoj pomisli na tebe Tad sanjam tople mlijene snove i staze premazane medom i poljane zrelih kruaka

SONET PJESNIKU

Mili pjesnie, reci, to eli da ti dam, sad kada dua mi polako sagorijeva od tvojih savrenih ljubavnih stihova? Svoje proste rijei il' nemirne due plam? Ra a li se umor od spoznaja ivotnih i rijei su za ono to osjea male? U imo obgrljeni u svijet pastorale! Bit u tvoja stvarna vila, ti moj pastir tih. Vodit emo ljubav po poljima bukolskim, obnavljat' se iz strasti ba poput Plakira, dok rijei e tei potocima dodira. Tako postat u tvog svijeta barem britki dim, moda budua skrivena inspiracija, tvojih snova snenih stalna vizitacija.

BROD

Hoe li zatalasati brod koji si nacrtao na mojoj koi odanim suzama sree? Hoe li ga nakon toga pokrenuti s moga ramena do grudi vatrenim pogledom udnje? I hoe li ga konano potopiti u oceanu moga tijela mokrim dodirima strasti?

DELIRIJIBejbi, lijei moje delirije. Dok konvencije novog milenija jo uvijek osu uju na moralne padove i bacaju niz tronove svetita, ti skuplja svoje ake i hvata me svu vibrirajuu, s glavom u oblacima. Dobro je onako zanesena, opijena nekonvencionalnostima pasti na plodna zemljita tvoje gladne mate, igrati se njenim kosama, ljubiti joj vrela usta i raspredati o revoluciji Nancy Friday.

JO UVIJEK

Jo uvijek si jedini koji zna koliko volim jagode, jo uvijek samo ti zna moju najdrau boju, nain na koji rasputam kosu i oblaim spavaicu.

REGENERACIJE

Poetaka nema (svaki poetak samo je regeneracija). Krajeva je mnogo. Zadihani, ponosni i ilavi, s tek djeliem svemira savreno upijenim u ova tkiva, preputamo mjesto drugima. Vodi me zato samo na izvore i napajaj bistrinom svojih kapi, da tom vodom okupana obavijam se titom neprolaznosti. Budimo prkosni, ljubavi, nastavljajmo se voljeti, jer... Poetaka nema (svaki poetak samo je regeneracija), krajeva je mnogo.

O autorici

Marina Krlea ro ena je 1978. godine u Varadinu, a odrastala u Ludbregu. Apsolvent je na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivala poeziju, prozu, esejistiku i znanstvene lanke u asopisima Knjievna Rijeka Iz Rijeke, Podravski zbornik iz Koprivnice, Nagnua iz Koprivnice, Re iz Rijeke, Hrvatsko zagorje iz Krapine i Trei trg iz Beograda.

LITTERO, ERGO SUM! MOJE ZVANJE RAZOTKRIVANJE INFINITUM UTOPIJA UZALUDNOSTI DRIL HIBRIDITETA POBIJANJE ARHAINOG KALUPI ANTIELITIZAM ARS FACTA TEINA I LAKOA MAGISTRA VITAE? DOSADA? DANI O ETIKETE GOSPO I IKS JEDNOJ OBITELJI

3 4 5 6 7 9 10 11 12 14 15 17 18 19 20 21 22

PREESTO BEZIMENA NESTVARNOST NADE KOLEGI MOJA DOGMA SAMA ZBOG MAJKE BEZBOJNI KATREN DVA STOLA PRIZVUK LEDENA PJESMA UTVARE DECENTNA SAMOA NEBO DIHOTOMIJSKA PJESMA NAVIKA POETIKA ONTOLOGIJE SRETNOGA PISCA POZITIVIZAM POEZIJE BOLESNO ZANIMANJE JEZIKU JEDNOSTAVNI

23 24 25 27 28 29 30 31 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 44

HOMU NEDETERMINIZAM REVOLVACIJA PRISTOJNOSTI BUNTOVNA PJESMA SMEE DRUGI GRADOVI POZITIVNA DEKADANSA OGLAS MOJA DOGMA PT. II LJUBAVNA MARINADA ESTETIKA TRENUTKA "PROLAZNI" LJUBAVNICI OTVORENOST OVJEE DRUGI SPOZNAJA KONKRETNOST SAVRENSTVO BORAC

45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62

LET RECI MI TI NEZAGRLJENA PATETINA PJESMA DRVOSJEA PRIBLIAVANJE SLOVO TVOGA IMENA IEKIVANJE VRAANJA TVOJ GLAS PJESMA O MENI LITANIJE TVOJOJ LJUBAVI NAJISTINITIJA PJESMA DA ME VOLI VONA INDUKCIJA (NE)UMIJEE VOLJENJA BLATNJAVA SREDINA NAPROSTO ZLATO MOJE

63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81

RADI JEDNOG DODIRA OTEAVAJUI VEZNIK OSTANI U TIINI DA SJEAMO SE NS NAA IDILA PLES JE SONET PJESNIKU BROD DELIRIJI JO UVIJEK REGENERACIJE O autorici

82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93