MILAN REŠETAR KAO MONTENEGRIST 30

  • Published on
    08-Mar-2015

  • View
    205

  • Download
    15

Embed Size (px)

Transcript

<p>LINGUA MONTENEGRINA, god. III, br. 5, Cetinje, 2010. Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi</p> <p>UDK 811.163.42'28 Pregledni rad</p> <p>Adnan IRGI (Podgorica) MILAN REETAR KAO MONTENEGRISTOvaj prilog predstavlja osvrt na doprinos Milana Reetara montenegristici, posebno njegoologiji i dijalektologiji. Njegov dijalektoloki doprinos doao je do izraaja u dvijema njegovim studijama Der tokavische Dialekt (tokavski dijalekat), koja je ove godine objavljena u Matici crnogorskoj u prijevodu na crnogorski jezik, i jo uvijek neprevedenoj studiji o akcentima jugozapadnih tokavskih govora Die serbokroatische Betonung sdwestlicher Mundarten (Wien, 1900). Ovim radom se, u povodu 150-godinjice Reetarova roenja, eli sintetiki istai veliki doprinos nauci o crnogorskome jeziku Milana Reetara, kao prvoga kolovanog filologa koji se bavio crnogorskim jezikom. Kljune rijei: Milan Reetar, montenegristika, njegoologija, tokavski govori</p> <p>Crnogorsko knjievno-jeziko nasljee, iako bez profesionalnih domaih prouavalaca za cijeloga 19. i prvih decenija 20. vijeka, pratila je srena okolnost da su za nj bila zainteresovana renomirana nauna imena irom slovenskoga svijeta. Svojom vrijednou, znaajem i ljepotom to je nasljee privuklo velikane poput Vuka Stefanovia Karadia, koji se bavio prouavanjem i prikupljanjem crnogorskoga usmenog blaga i ostavio prve napomene o pojedinim specifinostima crnogorskoga jezika u predgovoru Srpskim narodnim poslovicama (Cetinje, 1836), slavnoga slavista Vatroslava Jagia, koji je 1883. godine u Berlinu priredio irilino izdanje Marijinskoga jevanelja, Alekseja Aleksandrovia ahmatova, koji se zanimao i za porijeklo i stanje crnogorskih akcenata (1898) i dr. No po zaslugama za crnogorsku dijalektologiju, a posebno za njegoologiju, u cijelome tom nizu slavista prouavalaca crnogorskoga knjievno-jezikog blaga prednjai Milan Reetar. Milan Reetar roen je u Dubrovniku, 1. februara 1860. godine. Potekavi iz obrazovane porodice (jo mu je otac Pavo bio beki student), u kojoj se govorilo i njemakim i talijanskim jezikom, Milan Reetar imao je dobre osnove za obrazovanje i usavravanje. U kasnijim danima objavljivae svoje655</p> <p>Adnan IRGI</p> <p>radove i na njemakome i talijanskome jeziku. Od 1865. do 1869. pohaao je I. R. Capopscuola Maggiore (C. K. osnovnu kolu), gdje je nastavni jezik bio talijanski, a ve od 1870. i u osnovnoj koli i u gimnaziji predavalo se na narodnom jeziku.1 Osim dobre osnove u porodici, imao je sree i s uiteljima. Jo u ranoj mladosti imao je dobre uitelje, a meu njima svakako valja izdvojiti Pera Budmanija, jednoga od najvanijih hrvatskih filologa druge polovice 19. stoljea i poetka 20., gramatiara, prouavatelja dubrovakoga govora, tekstologa, prevoditelja i urednika Akademijina Rjenika.2 Upravo je Budmani presudno uticao na njega da, poslije uspjeno poloene mature 1877. godine, krene u Be na studije slovenske i klasine filologije, e je predavao tada ve stari F. Mikloi. Finansijski e razlozi usloviti da u Beu ostane svega jednu kolsku godinu, nakon ega je preao u Grac (e je njegov stariji brat Jozo studirao pravo). U Gracu su mu profesori bili Gregor Krek, Gustav Meyer i Hugo Schuchardt. Nakon zavrenih studija Reetar zapoinje svoje uiteljevanje u Kopru (1882) i profesuru u Zadru (1884) i Splitu (18841891). Ve na poetku istakao se kao vrstan jezikoslovac, a jedna od novina u splitskoj gimnaziji bila su njegova predavanja o hrvatskim akcentima. Godina 1891. bie prijelomna za dalji rad Reetarov. Naime, na Jagievu preporuku on postaje urednik hrvatskoga izdanja Lista dravnih zakona (Reichsgesetzblatt) i seli u Be, e zapoinje prijateljstvo s Jagiem, iji e Reetar postati zet oenivi Jagievu er Stanku ljeta 1892. U Beu zapoinje univerzitetska karijera Milana Reetara: godine 1895. postaje docent za slovensku filologiju, 1904. izabran je za vanrednoga profesora, a Jagievim odlaskom u penziju 1908. godine Reetar preuzima njegovu katedru i postaje redovni profesor, sve do 1919. godine, kad, nakon sloma Austrije, gubi slubu i s porodicom seli u Zagreb, e ostaje do 1928, kad, star i gotovo slijep, seli u Firencu. Kao i njegov tast Vatroslav Jagi, a i brojni drugi slavni slavisti, Milan Reetar ni pred kraj svojega ivota nije filolokim radom mogao sebi obezbijediti ugodan ivot. Naprotiv, njegove su posljednje godine bile prilino teke. O tome naroito svjedoi podatak da je svoju izuzetno bogatu biblioteku i kolekciju dubrovakoga novca (naslijeenu od oca i dopunjavanu cijeloga ivota) morao prodati Pragu, u kome se one i danas uvaju. Umro je u Firenci, 14. januara 1942. godine. elja da bude sahranjen u porodinoj grobnici u Dubrovniku ispunjena mu je tek prenoenjem pepela 1965. godine. Za svoj rad Milan Reetar dobio je brojna priznanja. Bio je lan Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Srpske kraljevske akademije u Beogradu, Ruske akademije u Petrogradu, ekoga drutva nauka uMaria Rita Leto, Milan Reetar, Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1989, str. 9. 2 Josip Lisac, Milan Reetar, In: Hrvatski profesori na Bekoj slavistici, priredila Truda Stama, Erasmus naklada, Zagreb, 2005, str. 29.1</p> <p>656</p> <p>Milan Reetar kao montenegrist</p> <p>Pragu, Slovenskoga instituta Londonskoga univerziteta, evenkova naunog drutva u Lavovu, Slovenskoga instituta u Pragu, a na Filozofskome fakultetu Kraljevskoga univerziteta u Firenci jednoglasno mu je dodijeljen poasni doktorat.3 U ideolokom smislu Reetar je platio dug vremenu kojemu je pripadao. Iako sin autonomaa i uenik autonomaa, on e jo kao dijete postati predvodnik narodnjaka u IV razredu muke puke kole u Dubrovniku.4 Neto kasnije, najvjerovatnije pod uticajem svojega uitelja Pera Budmanija, Reetar postaje izraziti predstavnik ideologije Vuka Karadia i Frana Mikloia (o pradavnoj odvojenosti Srba i Hrvata, pri emu je tokavce smatrao Srbima, a akavce Hrvatima). Izjasnio se kao Srbin. I nije u tome bio sam meu dubrovakim intelektualcima svojega vremena. Ali na tome nije inzistirao i prema svemu hrvatskome odnosio se dobrohotno i otvoreno. (...) No nikada ne bi dozvolio da se o jeziku novotokavskih dijalektalnih obiljeja govori kao o jeziku hrvatskome.5 Reetarovo kasnije odricanje od Mikloievih stavova nije oznailo nikakav napredak u pogledu nacionalne i jezike identifikacije na prostoru kojim se bavio. Umjesto prihvatanja Bonjaka, Crnogoraca, Hrvata i Srba kao zasebnih naroda (i njihovih jezika) na tome terenu, on e do kraja ivota ostati vjeran ideji da su Srbi i Hrvati jedan narod (Srbohrvati) i da je njihov jezik jedan srpskohrvatski. To je i bio razlog njegova kasnijega (i dananjega) svojatanja kao predstavnika srpske filologije. No danas moemo s distance rei da je Reetar u svojemu naunome radu gotovo potpuno zanemario srpski jezik, odnosno da je gotovo cio svoj nauni opus posvetio hrvatskome jeziku i hrvatskoj kulturi (naroito dubrovakoj), a da je u velikoj mjeri doprinio razvoju crnogorske (i donekle bosanske) dijalektologije i filologije uopte. Posebno je znaajan doprinos Milana Reetara razvoju njegoologije. Taj njegov rad podrobno je opisan u dvijema studijama,6 pa emo se ove na3</p> <p>Biografski podaci o Milanu Reetaru preuzeti su iz: Maria Rita Leto, n. d., str.</p> <p>732.</p> <p>Autonomai su zagovarali autonomiju Dalmacije, a narodnjaci su se zalagali za ujedinjenje Dalmacije s ostalim hrvatskim krajevima. 5 Radoslav Katii, Milan Reetar i hrvatski knjievni jezik, In: Zbornik o Milanu Reetaru, Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2005, str. 10. 6 Vojislav P. Nikevi, Milan Reetar kao njegoolog, In: Zbornik o Milanu Reetaru, Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2005, str. 193212, i u knjizi: Jezike i knjievne teme, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2006, str. 287 310. U toj studiji Reetarov doprinos njegoologiji obraen je u ovim poglavljima: Uvod, Reetar kao Njegoev bio-bibliograf, Reetar kao njegoolog vukovske kole, Reetar kao Njegoev tekstolog, Reetar kao Njegoev knjievni istoriar, Reetar kao Njegoev filolog i jezikoslovac, Reetar kao Njegoev leksikograf i leksikolog, Reetar kao komentator Gorskoga vijenca, Zakljuak.</p> <p>4</p> <p>657</p> <p>Adnan IRGI</p> <p>njega samo kratko osvrnuti. Due od 50 godina Njegoevo je djelo bilo predmet Reetarovih naunih interesovanja. Sa sigurnou se moe rei da je bio utemeljiva naune filoloke njegoologije, najvei njegoolog svojega doba i najbolji poznavalac Gorskoga vijenca.7 Cijelih 30 jedinica u njegovoj bibliografiji poseveeno je Njegoevim djelima.8 Iako je tano znao primijetiti npr. da je Simo Milutinovi bez sumnje uinio od mladog Crnogorca (Njegoa prim. A. .) vatrena Srbina i Slavena,9 ipak je i sm Njegoa odreivao kao srpskoga pjesnika (kao to su i njega kasnije odreivali kao srpskoga filologa): Iako M. Reetar redovno upotrebljava etnonim Crnogorci, atribut crnogorski, crnogorski govor i dijalekat (djalekat) pa ak i termin crnogorski jezik, protivurjeno tome oni su mu po tokavskoj teoriji Srbi/Srbohrvati, maternji im je jezik srpski/srpskohrvatski, pa ljedstveno tome i Njego Srbin/Srbohrvat, pripadnik srpskoga/srpskohrvatskog kao maternjeg mu jezika i srpske knjievnosti.10 Povodei se za tada aktuelnim vukovskim stavovima o jeziku, Reetar je iznio i neke neprihvatljive i pogrene teze o jeziku Njegoevu, poput one da je Njego napisao Gorski vijenac istim narodnim jezikom u skladu s Vukovim zahtjevom o uvoenju narodnoga jezika u knjievnost. No s obzirom na ondanje stanje u filologiji, naroito crnogorskoj, teko bi se danas moglo zamjeriti Reetaru to nije znao da je ve vjekovima prije toga narodni jezik bio u upotrebi u crnogorskoj knjievnosti. Takve su njegove greke zanemarljive u odnosu na doprinos koji je njegoologiji dao. Naroito je znaajno to je Njegoev jezik rekonstruisao u skladu s narodnim izgovorom, koji mu je kao dijalektologu bio itekako poznat, a ne prema ruskoslovenskome pisanju autorovu. Tako je Reetar pravilno odredio pojedine Njegoeve oblike, koji se i danas nerijetko pogreno predstavljaju.11 On je, na primjer, suglasnike grupe ts i ds i pravopisno prilagodio narodnoMilorad Nikevi, Komentari Gorskoga vijenca (1847.) Stefana Mitrova Ljubie i Milana Reetara, In: Zbornik o Milanu Reetaru, Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2005, str. 305326. 7 Vojislav P. Nikevi, Milan Reetar kao njegoolog, In: Jezike i knjievne teme, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2006, str. 287. 8 Isto, str. 290. 9 Gorski Vijenac vladike crnogorskoga Petra Petrovia Njegoa, peto izdanje s komentarom Milana Reetara. U Biogradu, 1909. Citirano prema Vojislav P. Nikevi, n. d., str. 291. 10 Vojislav P. Nikevi, n. d., str. 295. 11 U usklaivanju jezika Gorskoga vijenca sa stvarnim izgovom u crnogorskome narodnom jeziku najdalje su poli Vojislav P. Nikevi (Petar II. Petrovi Njego, Gorski vijenac, Jubilarno izdanje povodom 150. godinjice prvog izdanja s predgovorom priredio Vojislav P. Nikevi, Crnogorski PEN centar, Cetinje, 1997) i Radmilo Marojevi (Petar II Petrovi Njego, Gorski vijenac, Kritiko izdanje. Tekstologija. Redakcija i komentar Radmila Marojevia, CID, Podgorica, 2005).</p> <p>658</p> <p>Milan Reetar kao montenegrist</p> <p>me izgovoru: ljucki, bracki &lt; ljudski, bratski; bogastvo, gospostvo &lt; bogatstvo, gospodstvo; ekavizme tipa kolevka, vreme, koji se decenijama pripisuju Njegou, u skladu sa zahtjevima stiha ispravno je oznaio kao stvarne ijekavizme: koljevka, vrjeme, dok je opet kao vrstan dijalektolog i poznavalac crnogorskih govora ostavio u Njegoevu jeziku stvarne ekavizme koji se javljaju u govoru Njegua (odakle Njego potie) poput ovde, celiva i sl. Cijeloga ivota bavio se Reetar Njegoevim djelom, naroito Gorskim vijencem. To izuavanje zapoeo je jo kao profesor gimnazije u Splitu, a i u poznim godinama skupljao je literaturu koja je objavljivana o Njegou, o emu svjedoi njegova firentinska biblioteka. Prvu raspravu u Jagievu Archivu (1888) Reetar je napisao upravo povodom njemakoga prijevoda Gorskoga vijenca. Uvidjevi odavna potrebu kritikoga izdanja Gorskog vijenca, Reetar ve 1883. poinje sastavljati komentar (). Reetarovo izdanje, objavljeno 1890, bilo je deveto izdanje Gorskog vijenca, ali prvo s opirnim komentarom (uvod od 80 stranica), s oko 450 napomena i rjenikom s vie od 500 rijei12 koji obuhvata rijei koje su uglavnom nepoznate itaocima izvan Crne Gore. Smatrajui ga prvim naunim tekstologom Njegoevim, Vojislav P. Nikevi istie kako je Reetar tekstoloki priredio i objavio cjelokupna Njegoeva djela nastojei da poprime kritiki karakter. Taj posao posebno je oteavala injenica da su nedostajali mnogi pjesnikovi autografi, pa se prireiva umjesto njih morao koristiti prvim njihovim izdanjima, pri emu treba naglasiti da su pojedini tekstovi u pogledu autorstva i do danas ostali sporni.13 Pitanjem autorstva nekih Njegoevih djela bavio se Reetar i prilikom prireivanja kritikoga izdanja njegovih manjih pjesama.14 Osim toga treba istai i njegovu sumnjiavost u pogledu istorinosti istrage poturica, to je pohvale vrijedno kad se zna da je i danas pojedini knjievni istoriari i istoriografi smatraju istorijskim inom iako je u nauci odbaena kao mit.15 O knjievnoistorijskome doprinosu Reetarova bavljenja njegoologijom pisao je i slovenaki njegoolog Vladimir Osolnik.16 Za pedesetogodinjega bavljenja Gorskim vijencem Reetar je objavio 10 njegovih izdanja (prvo 1890, a posljednje 1940) osam irilinih i dva latinina. Po svojim komentarima toga djela on je najvie poznat u naem narodu, jer je to njegovo najitanije djelo. Uinio je pristupanim svakome najMaria Rita Leto, n. d., str. 5960. Vojislav P. Nikevi, n. d., str. 295296. 14 Manje pjesme vladike crnogorskoga Petra II Petrovia Njegoa, Izdao Milan Reetar, Srpska knjievna zadruga, Biograd, 1912. 15 Vii: Vojislav P. Nikevi, Istraga poturica mit ili stvarnost, Almanah, Podgorica, 2001. 16 Vii: Vladimir Osolnik, Istorija knjievnosti o Petru II Petroviu Njegou, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica, 1999, str. 75, 8487.13 12</p> <p>659</p> <p>Adnan IRGI</p> <p>dublje djelo nae muze, dotad vie hvaljeno negoli itano. Njegovim su se komentarom koristili i drugi izdavai toga djela, i oni izvan Jugoslavije (u ikagu 1915., u enevi 1917.), a neki su ga prevodioci spjeva takoer i prevodili (na slovenski R. Peruek 1907., na talijanski U. Urbani 1939.).17 Prirodno, za sve to vrijeme pratile su ga brojne kritike i polemike vezane za njegov nain prireivanja Njegoevih djela, posebno vezane za pojedina njegova objanjenja. Ta rasprava svakako je pozitivno uticala na razvoj njegoologije u Crnoj Gori i izvan nje. Pozitivno je uticala i na samoga Reetara, koji je svako naredno izdanje dopunjavao i mijenjao usvajajui ili odbacujui primjedbe koje su mu davali razni prikazivai njegovi. Ve uz prvo svoje izdanje on je istakao: Ja sam se najvie trsio da ovo moje izdanje sasvim vjerno kae, kako je ba sam pjesnik natampao svoju pjesmu, a nijesam ni u emu mijenjao ni popravljao osim ortografije i interpunkcije.18 Naravno da je meu brojnim prikazivaima i polemiarima bilo i onih koji su davali neprimjerene sugestije i komentare, pa i takvih koji su tvrd...</p>