MILAN REETAR KAO MONTENEGRIST 30

  • Published on
    08-Mar-2015

  • View
    201

  • Download
    14

Transcript

LINGUA MONTENEGRINA, god. III, br. 5, Cetinje, 2010. Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi

UDK 811.163.42'28 Pregledni rad

Adnan IRGI (Podgorica) MILAN REETAR KAO MONTENEGRISTOvaj prilog predstavlja osvrt na doprinos Milana Reetara montenegristici, posebno njegoologiji i dijalektologiji. Njegov dijalektoloki doprinos doao je do izraaja u dvijema njegovim studijama Der tokavische Dialekt (tokavski dijalekat), koja je ove godine objavljena u Matici crnogorskoj u prijevodu na crnogorski jezik, i jo uvijek neprevedenoj studiji o akcentima jugozapadnih tokavskih govora Die serbokroatische Betonung sdwestlicher Mundarten (Wien, 1900). Ovim radom se, u povodu 150-godinjice Reetarova roenja, eli sintetiki istai veliki doprinos nauci o crnogorskome jeziku Milana Reetara, kao prvoga kolovanog filologa koji se bavio crnogorskim jezikom. Kljune rijei: Milan Reetar, montenegristika, njegoologija, tokavski govori

Crnogorsko knjievno-jeziko nasljee, iako bez profesionalnih domaih prouavalaca za cijeloga 19. i prvih decenija 20. vijeka, pratila je srena okolnost da su za nj bila zainteresovana renomirana nauna imena irom slovenskoga svijeta. Svojom vrijednou, znaajem i ljepotom to je nasljee privuklo velikane poput Vuka Stefanovia Karadia, koji se bavio prouavanjem i prikupljanjem crnogorskoga usmenog blaga i ostavio prve napomene o pojedinim specifinostima crnogorskoga jezika u predgovoru Srpskim narodnim poslovicama (Cetinje, 1836), slavnoga slavista Vatroslava Jagia, koji je 1883. godine u Berlinu priredio irilino izdanje Marijinskoga jevanelja, Alekseja Aleksandrovia ahmatova, koji se zanimao i za porijeklo i stanje crnogorskih akcenata (1898) i dr. No po zaslugama za crnogorsku dijalektologiju, a posebno za njegoologiju, u cijelome tom nizu slavista prouavalaca crnogorskoga knjievno-jezikog blaga prednjai Milan Reetar. Milan Reetar roen je u Dubrovniku, 1. februara 1860. godine. Potekavi iz obrazovane porodice (jo mu je otac Pavo bio beki student), u kojoj se govorilo i njemakim i talijanskim jezikom, Milan Reetar imao je dobre osnove za obrazovanje i usavravanje. U kasnijim danima objavljivae svoje655

Adnan IRGI

radove i na njemakome i talijanskome jeziku. Od 1865. do 1869. pohaao je I. R. Capopscuola Maggiore (C. K. osnovnu kolu), gdje je nastavni jezik bio talijanski, a ve od 1870. i u osnovnoj koli i u gimnaziji predavalo se na narodnom jeziku.1 Osim dobre osnove u porodici, imao je sree i s uiteljima. Jo u ranoj mladosti imao je dobre uitelje, a meu njima svakako valja izdvojiti Pera Budmanija, jednoga od najvanijih hrvatskih filologa druge polovice 19. stoljea i poetka 20., gramatiara, prouavatelja dubrovakoga govora, tekstologa, prevoditelja i urednika Akademijina Rjenika.2 Upravo je Budmani presudno uticao na njega da, poslije uspjeno poloene mature 1877. godine, krene u Be na studije slovenske i klasine filologije, e je predavao tada ve stari F. Mikloi. Finansijski e razlozi usloviti da u Beu ostane svega jednu kolsku godinu, nakon ega je preao u Grac (e je njegov stariji brat Jozo studirao pravo). U Gracu su mu profesori bili Gregor Krek, Gustav Meyer i Hugo Schuchardt. Nakon zavrenih studija Reetar zapoinje svoje uiteljevanje u Kopru (1882) i profesuru u Zadru (1884) i Splitu (18841891). Ve na poetku istakao se kao vrstan jezikoslovac, a jedna od novina u splitskoj gimnaziji bila su njegova predavanja o hrvatskim akcentima. Godina 1891. bie prijelomna za dalji rad Reetarov. Naime, na Jagievu preporuku on postaje urednik hrvatskoga izdanja Lista dravnih zakona (Reichsgesetzblatt) i seli u Be, e zapoinje prijateljstvo s Jagiem, iji e Reetar postati zet oenivi Jagievu er Stanku ljeta 1892. U Beu zapoinje univerzitetska karijera Milana Reetara: godine 1895. postaje docent za slovensku filologiju, 1904. izabran je za vanrednoga profesora, a Jagievim odlaskom u penziju 1908. godine Reetar preuzima njegovu katedru i postaje redovni profesor, sve do 1919. godine, kad, nakon sloma Austrije, gubi slubu i s porodicom seli u Zagreb, e ostaje do 1928, kad, star i gotovo slijep, seli u Firencu. Kao i njegov tast Vatroslav Jagi, a i brojni drugi slavni slavisti, Milan Reetar ni pred kraj svojega ivota nije filolokim radom mogao sebi obezbijediti ugodan ivot. Naprotiv, njegove su posljednje godine bile prilino teke. O tome naroito svjedoi podatak da je svoju izuzetno bogatu biblioteku i kolekciju dubrovakoga novca (naslijeenu od oca i dopunjavanu cijeloga ivota) morao prodati Pragu, u kome se one i danas uvaju. Umro je u Firenci, 14. januara 1942. godine. elja da bude sahranjen u porodinoj grobnici u Dubrovniku ispunjena mu je tek prenoenjem pepela 1965. godine. Za svoj rad Milan Reetar dobio je brojna priznanja. Bio je lan Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Srpske kraljevske akademije u Beogradu, Ruske akademije u Petrogradu, ekoga drutva nauka uMaria Rita Leto, Milan Reetar, Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1989, str. 9. 2 Josip Lisac, Milan Reetar, In: Hrvatski profesori na Bekoj slavistici, priredila Truda Stama, Erasmus naklada, Zagreb, 2005, str. 29.1

656

Milan Reetar kao montenegrist

Pragu, Slovenskoga instituta Londonskoga univerziteta, evenkova naunog drutva u Lavovu, Slovenskoga instituta u Pragu, a na Filozofskome fakultetu Kraljevskoga univerziteta u Firenci jednoglasno mu je dodijeljen poasni doktorat.3 U ideolokom smislu Reetar je platio dug vremenu kojemu je pripadao. Iako sin autonomaa i uenik autonomaa, on e jo kao dijete postati predvodnik narodnjaka u IV razredu muke puke kole u Dubrovniku.4 Neto kasnije, najvjerovatnije pod uticajem svojega uitelja Pera Budmanija, Reetar postaje izraziti predstavnik ideologije Vuka Karadia i Frana Mikloia (o pradavnoj odvojenosti Srba i Hrvata, pri emu je tokavce smatrao Srbima, a akavce Hrvatima). Izjasnio se kao Srbin. I nije u tome bio sam meu dubrovakim intelektualcima svojega vremena. Ali na tome nije inzistirao i prema svemu hrvatskome odnosio se dobrohotno i otvoreno. (...) No nikada ne bi dozvolio da se o jeziku novotokavskih dijalektalnih obiljeja govori kao o jeziku hrvatskome.5 Reetarovo kasnije odricanje od Mikloievih stavova nije oznailo nikakav napredak u pogledu nacionalne i jezike identifikacije na prostoru kojim se bavio. Umjesto prihvatanja Bonjaka, Crnogoraca, Hrvata i Srba kao zasebnih naroda (i njihovih jezika) na tome terenu, on e do kraja ivota ostati vjeran ideji da su Srbi i Hrvati jedan narod (Srbohrvati) i da je njihov jezik jedan srpskohrvatski. To je i bio razlog njegova kasnijega (i dananjega) svojatanja kao predstavnika srpske filologije. No danas moemo s distance rei da je Reetar u svojemu naunome radu gotovo potpuno zanemario srpski jezik, odnosno da je gotovo cio svoj nauni opus posvetio hrvatskome jeziku i hrvatskoj kulturi (naroito dubrovakoj), a da je u velikoj mjeri doprinio razvoju crnogorske (i donekle bosanske) dijalektologije i filologije uopte. Posebno je znaajan doprinos Milana Reetara razvoju njegoologije. Taj njegov rad podrobno je opisan u dvijema studijama,6 pa emo se ove na3

Biografski podaci o Milanu Reetaru preuzeti su iz: Maria Rita Leto, n. d., str.

732.

Autonomai su zagovarali autonomiju Dalmacije, a narodnjaci su se zalagali za ujedinjenje Dalmacije s ostalim hrvatskim krajevima. 5 Radoslav Katii, Milan Reetar i hrvatski knjievni jezik, In: Zbornik o Milanu Reetaru, Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2005, str. 10. 6 Vojislav P. Nikevi, Milan Reetar kao njegoolog, In: Zbornik o Milanu Reetaru, Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2005, str. 193212, i u knjizi: Jezike i knjievne teme, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2006, str. 287 310. U toj studiji Reetarov doprinos njegoologiji obraen je u ovim poglavljima: Uvod, Reetar kao Njegoev bio-bibliograf, Reetar kao njegoolog vukovske kole, Reetar kao Njegoev tekstolog, Reetar kao Njegoev knjievni istoriar, Reetar kao Njegoev filolog i jezikoslovac, Reetar kao Njegoev leksikograf i leksikolog, Reetar kao komentator Gorskoga vijenca, Zakljuak.

4

657

Adnan IRGI

njega samo kratko osvrnuti. Due od 50 godina Njegoevo je djelo bilo predmet Reetarovih naunih interesovanja. Sa sigurnou se moe rei da je bio utemeljiva naune filoloke njegoologije, najvei njegoolog svojega doba i najbolji poznavalac Gorskoga vijenca.7 Cijelih 30 jedinica u njegovoj bibliografiji poseveeno je Njegoevim djelima.8 Iako je tano znao primijetiti npr. da je Simo Milutinovi bez sumnje uinio od mladog Crnogorca (Njegoa prim. A. .) vatrena Srbina i Slavena,9 ipak je i sm Njegoa odreivao kao srpskoga pjesnika (kao to su i njega kasnije odreivali kao srpskoga filologa): Iako M. Reetar redovno upotrebljava etnonim Crnogorci, atribut crnogorski, crnogorski govor i dijalekat (djalekat) pa ak i termin crnogorski jezik, protivurjeno tome oni su mu po tokavskoj teoriji Srbi/Srbohrvati, maternji im je jezik srpski/srpskohrvatski, pa ljedstveno tome i Njego Srbin/Srbohrvat, pripadnik srpskoga/srpskohrvatskog kao maternjeg mu jezika i srpske knjievnosti.10 Povodei se za tada aktuelnim vukovskim stavovima o jeziku, Reetar je iznio i neke neprihvatljive i pogrene teze o jeziku Njegoevu, poput one da je Njego napisao Gorski vijenac istim narodnim jezikom u skladu s Vukovim zahtjevom o uvoenju narodnoga jezika u knjievnost. No s obzirom na ondanje stanje u filologiji, naroito crnogorskoj, teko bi se danas moglo zamjeriti Reetaru to nije znao da je ve vjekovima prije toga narodni jezik bio u upotrebi u crnogorskoj knjievnosti. Takve su njegove greke zanemarljive u odnosu na doprinos koji je njegoologiji dao. Naroito je znaajno to je Njegoev jezik rekonstruisao u skladu s narodnim izgovorom, koji mu je kao dijalektologu bio itekako poznat, a ne prema ruskoslovenskome pisanju autorovu. Tako je Reetar pravilno odredio pojedine Njegoeve oblike, koji se i danas nerijetko pogreno predstavljaju.11 On je, na primjer, suglasnike grupe ts i ds i pravopisno prilagodio narodnoMilorad Nikevi, Komentari Gorskoga vijenca (1847.) Stefana Mitrova Ljubie i Milana Reetara, In: Zbornik o Milanu Reetaru, Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2005, str. 305326. 7 Vojislav P. Nikevi, Milan Reetar kao njegoolog, In: Jezike i knjievne teme, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2006, str. 287. 8 Isto, str. 290. 9 Gorski Vijenac vladike crnogorskoga Petra Petrovia Njegoa, peto izdanje s komentarom Milana Reetara. U Biogradu, 1909. Citirano prema Vojislav P. Nikevi, n. d., str. 291. 10 Vojislav P. Nikevi, n. d., str. 295. 11 U usklaivanju jezika Gorskoga vijenca sa stvarnim izgovom u crnogorskome narodnom jeziku najdalje su poli Vojislav P. Nikevi (Petar II. Petrovi Njego, Gorski vijenac, Jubilarno izdanje povodom 150. godinjice prvog izdanja s predgovorom priredio Vojislav P. Nikevi, Crnogorski PEN centar, Cetinje, 1997) i Radmilo Marojevi (Petar II Petrovi Njego, Gorski vijenac, Kritiko izdanje. Tekstologija. Redakcija i komentar Radmila Marojevia, CID, Podgorica, 2005).

658

Milan Reetar kao montenegrist

me izgovoru: ljucki, bracki < ljudski, bratski; bogastvo, gospostvo < bogatstvo, gospodstvo; ekavizme tipa kolevka, vreme, koji se decenijama pripisuju Njegou, u skladu sa zahtjevima stiha ispravno je oznaio kao stvarne ijekavizme: koljevka, vrjeme, dok je opet kao vrstan dijalektolog i poznavalac crnogorskih govora ostavio u Njegoevu jeziku stvarne ekavizme koji se javljaju u govoru Njegua (odakle Njego potie) poput ovde, celiva i sl. Cijeloga ivota bavio se Reetar Njegoevim djelom, naroito Gorskim vijencem. To izuavanje zapoeo je jo kao profesor gimnazije u Splitu, a i u poznim godinama skupljao je literaturu koja je objavljivana o Njegou, o emu svjedoi njegova firentinska biblioteka. Prvu raspravu u Jagievu Archivu (1888) Reetar je napisao upravo povodom njemakoga prijevoda Gorskoga vijenca. Uvidjevi odavna potrebu kritikoga izdanja Gorskog vijenca, Reetar ve 1883. poinje sastavljati komentar (). Reetarovo izdanje, objavljeno 1890, bilo je deveto izdanje Gorskog vijenca, ali prvo s opirnim komentarom (uvod od 80 stranica), s oko 450 napomena i rjenikom s vie od 500 rijei12 koji obuhvata rijei koje su uglavnom nepoznate itaocima izvan Crne Gore. Smatrajui ga prvim naunim tekstologom Njegoevim, Vojislav P. Nikevi istie kako je Reetar tekstoloki priredio i objavio cjelokupna Njegoeva djela nastojei da poprime kritiki karakter. Taj posao posebno je oteavala injenica da su nedostajali mnogi pjesnikovi autografi, pa se prireiva umjesto njih morao koristiti prvim njihovim izdanjima, pri emu treba naglasiti da su pojedini tekstovi u pogledu autorstva i do danas ostali sporni.13 Pitanjem autorstva nekih Njegoevih djela bavio se Reetar i prilikom prireivanja kritikoga izdanja njegovih manjih pjesama.14 Osim toga treba istai i njegovu sumnjiavost u pogledu istorinosti istrage poturica, to je pohvale vrijedno kad se zna da je i danas pojedini knjievni istoriari i istoriografi smatraju istorijskim inom iako je u nauci odbaena kao mit.15 O knjievnoistorijskome doprinosu Reetarova bavljenja njegoologijom pisao je i slovenaki njegoolog Vladimir Osolnik.16 Za pedesetogodinjega bavljenja Gorskim vijencem Reetar je objavio 10 njegovih izdanja (prvo 1890, a posljednje 1940) osam irilinih i dva latinina. Po svojim komentarima toga djela on je najvie poznat u naem narodu, jer je to njegovo najitanije djelo. Uinio je pristupanim svakome najMaria Rita Leto, n. d., str. 5960. Vojislav P. Nikevi, n. d., str. 295296. 14 Manje pjesme vladike crnogorskoga Petra II Petrovia Njegoa, Izdao Milan Reetar, Srpska knjievna zadruga, Biograd, 1912. 15 Vii: Vojislav P. Nikevi, Istraga poturica mit ili stvarnost, Almanah, Podgorica, 2001. 16 Vii: Vladimir Osolnik, Istorija knjievnosti o Petru II Petroviu Njegou, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica, 1999, str. 75, 8487.13 12

659

Adnan IRGI

dublje djelo nae muze, dotad vie hvaljeno negoli itano. Njegovim su se komentarom koristili i drugi izdavai toga djela, i oni izvan Jugoslavije (u ikagu 1915., u enevi 1917.), a neki su ga prevodioci spjeva takoer i prevodili (na slovenski R. Peruek 1907., na talijanski U. Urbani 1939.).17 Prirodno, za sve to vrijeme pratile su ga brojne kritike i polemike vezane za njegov nain prireivanja Njegoevih djela, posebno vezane za pojedina njegova objanjenja. Ta rasprava svakako je pozitivno uticala na razvoj njegoologije u Crnoj Gori i izvan nje. Pozitivno je uticala i na samoga Reetara, koji je svako naredno izdanje dopunjavao i mijenjao usvajajui ili odbacujui primjedbe koje su mu davali razni prikazivai njegovi. Ve uz prvo svoje izdanje on je istakao: Ja sam se najvie trsio da ovo moje izdanje sasvim vjerno kae, kako je ba sam pjesnik natampao svoju pjesmu, a nijesam ni u emu mijenjao ni popravljao osim ortografije i interpunkcije.18 Naravno da je meu brojnim prikazivaima i polemiarima bilo i onih koji su davali neprimjerene sugestije i komentare, pa i takvih koji su tvrdili da je Reetarov komentar suhoparan i da ubija poeziju, te da bi pjesnike trebalo da prouavaju pjesnici. U vezi s time je interesantan Reetarov odgovor u njegovu posljednjem izdanju Gorskoga vijenca: Ve otprije eljkovano izdanje s pjesnikim komentarom nije se jo pojavilo kao da je zadaa komentatora da o pjesmi pjesmu pjeva, a ne da, to je mogue jasnije, pa makar katkad i prozaiki, protumai, to je ba sam pjesnik htio da ree ondje, gdje to nije jasno kazano, ime je zavrio svoju polemiku povodom toga. Antun Barac istie da je Reetar bio spreman da objavi takav komentar Gorskoga vijenca u kojemu bi obuhvatio sva tumaenja pojedinih Njegoevih stihova, ali takvo izdanje nikad nije objavljeno jer za tako obimnu knjigu nije mogao pronai izdavaa.19 Interesantno je pomenuti da je zbog ugleda Milana Reetara u njegoologiji Odbor za prijenos Njegoevih ostataka na Loven 1925. godine odluio da mu povjeri urednitvo cjelokupnih djela Njegoevih kao dravnoga izdanja. Celokupna dela Petra II Petrovia Njegoa objavljena su u dvije knjige (u Beogradu, prva 1926, druga 1927). Prva knjiga obuhvata Gorski vijenac, Luu mikrokozma i epana Maloga, s propratnim tekstovima, a drugu knjigu ine: Svobodijada, Manje pjesme i Proza. Govorei o Reetarovu doprinosu njegoologiji, Vojislav P. Nikevi je rezimirao: (...) bio je Njegoev bio-bibliograf, kritiki usmjeren tekstolog svijeh njegovih literarnijeh tvorevina, knjievni povjesniar, filolog i jezikoslovac, leksikograf i leksikolog, prireiva, interpretator i komentator Gorskog viDr. Mirko Deanovi, Milan Reetar (1. II. 1860. 14. I. 1942.), Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti za godine 1946.1948., knj. 54, Zagreb, 1949, str. 349350. 18 Maria Rita Leto, n. d., str. 60. 19 Isto, str. 61.17

660

Milan Reetar kao montenegrist

jenca, njegov revnosni popularizator i afirmator. Niko od dosadanjijeh njegoologa nije dao takvi i toliki doprinos njegoologiji kao Milan Reetar.20 Iako je manje poznat kao prouavalac crnogorskih govora nego kao njegoolog, Reetar je dao izuzetan doprinos crnogorskoj dijalektologiji. Veliki dio njegovih dviju obimnih studija o tokavskome sistemu posveen je podacima o osobinama crnogorskih govora. Zahvaljujui projektima Balkanske komisije21 Austrijske akademije nauka, Reetar je uz Jagievu preporuku ve 1897. godine krenuo po nalogu Komisije na svoje prvo istraivako putovanje i obilazio terene, to je u kasnijim godinama nastavio (...) i njihove je bogate rezultate predoio znanstvenoj javnosti u publikacijama Komisije i u Jagievu Arhivu za slavensku filologiju. To su prije svega temeljne monografije o tokavskom narjeju (...) na temelju Reetarovih terenskih istraivanja u godinama 1897., 1898. i 190122 Ako se uzme u obzir injenica da je Milan Reetar prvi kolovani dijalektolog koji je izuavao crnogorske govore, kao i prvi koji je koristio fonograf u dijalektologiji,23 postaje jasno kakav znaaj u dananjoj montenegristici, posebno dijalektologiji, imaju podaci koje je on publikovao o crnogorskim govorima. Kao saradnik Balkanske komisije Reetar je mnogo dao Beu gdje je dugo radio, poglavito pak hrvatskoj i crnogorskoj filologiji, najvie Dubrovniku, svom rodnom gradu.24 Za nas je posebno znaajan njegov doprinos izuavanju crnogorskih narodnih govora, posebno kad se zna da se prije Reetara, ali i pune dvije decenije poslije njega, tim govorima niko sistematski nije bavio.25 Reetarov doprinosVojislav P. Nikevi, n. d., str. 305. Formirao ju je Vatroslav Jagi 1897. kao Komisiju za istorijsko-arheoloko i filoloko-etnografsko ispitivanje Balkanskoga poluostrva, a 1948. preimenovana je u Balkansku komisiju. Radoslav Katii, Milan Reetar und die Balkan-komission der Weiner Akademie, In: Zbornik o Milanu Reetaru, Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2005, str. 167. 22 Radoslav Katii, n. d., str. 167. 23 Gerhard Neweklowsky, Milan Reetar als Dialektologe, In: Zbornik o Milanu Reetaru, Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2005, str. 29. 24 Josip Lisac, n. d., str. 35. 25 Ne treba zanemariti tekoe s kojima su se ondanji dijalektolozi srijetali prilikom terenskih ispitivanja, naroito u krevitim i esto besputnim crnogorskim predjelima koje je Reetar obiao. Uza sve to, Reetar je sa sobom nosio teke i glomazne sprave koje su danas zamijenili diktafoni. Govorei o njegovu nastojanju da unaprijedi tehnika sredstva za svoja dijalektoloka ispitivanja, Radoslav Katii naglaava: U vrijeme prije Prvoga svjetskog rata Akademija (Austrijska prim. A. .) je upravo razvijala fonografiju, mogunost zvunoga snimanja pri terenskim istraivanjima, u prvom redu dijalektolokim i folkloristikim. Poznato je da je Matija Murko s tehnikim sredstvima koja mu je stavila na raspolaganje Balkanska komisija u Akademijin fonetski arhiv donio prve snimke epskog pjevanja muslimanskih Bonjaka. Oni su i danas ponos toga arhiva. Tada21 20

661

Adnan IRGI

crnogorskoj dijalektologiji do punoga je izraaja doao u dvijema njegovim obimnim studijama: Die serbokroatische Betonung sdwestlicher Mundarten (Wien, 1900) i Der tokavische Dialekt (Wien, 1907). I jedna i druga studija, kao i ispitivanja koja su im prethodila, nastale su zahvaljujui njegovu lanstvu u Balkanskoj komisiji Carske akademije u Beu. Prva studija (o akcentima jugozapadnih tokavskih govora) naalost jo uvijek nije prevedena na crnogorski jezik, niti na neki od ostalih tokavskih standardnih jezika. U njoj je Reetar dao veliki doprinos hrvatskoj i crnogorskoj akcentologiji i dijalektologiji. Prikazao je detaljno akcenatski sistem Dubrovnika, Pranja i Ozrinia, a ta se tri sustava, meu kojima su dva zetskoga tipa, pranjski i ozriniki, usporeuju s Karadi-Daniievim sustavom. Osobito u metodolokom smislu to je veliko djelo (...).26 Ta tri akcenatska sistema nijesu sluajno uzeta u razmatranje. Na osnovu njih ulazio je u razmatranja o razliitim stepenima razvoja akcenata na tokavskome i irem terenu. Od tri akcenatska sistema koja je uzeo u razmatranje dva su etvorolana (dubrovaki i ozriniki prelazni govor s djelimino izmijenjenim akcentima i akcenatskim mjestima) i jedan dvolani (pranjski silazni akcenti), a svaki od njih razlikovao se od Karadieve i Daniieve akcentuacije, u emu je Reetar i vidio njihov poseban znaaj. I u tom je radu Reetar veoma pouzdan, jer njegovo muzikalno i izvjebano uho dobro razlikuje i najmanje nijanse melodije glasa.27 Kad se to uzme u obzir, kao i injenica da je usljed ubrzanoga procesa urbanizacije koji je zahvatio Crnu Goru u posljednjih nekoliko decenija nestalo mnotvo tipinih osobina narodnih govora, nije potrebno isticati znaaj podataka o crnogorskim (i hrvatskim) akcenatskim specifinostima koje je Reetar skupio. No znaaj te studije za crnogorsku dijalektologiju moi e se u potpunosti sagledati tek onda kad i ona bude objavljena u prijevodu na crnogorski jezik.

se jo moglo snimati samo na gramofonske ploe, za magnetofonske vrpce jo se nije znalo. Tako je i Reetar od Komisije dobio zadatak da na svoje dijalektoloko terensko istraivanje ponese fonograf i da snimi svoje kazivae. On je taj zadatak izvrio, vrlo portvovano, pa ak dijelom i na utrb istraivakih rezultata, jer je fonograf bio teka i glomazna naprava za koju je morao unajmljivati nosae, pa i kola s koijaem ako bi se imao udaljiti od kolodvora. Akademija je gotovo na silu htjela prevladati tekoe koje su pri ondanjem stanju tehnikog razvoja stajale na putu terenskim fonografskim zapisima i time bitno osuvremeniti istraivaku dokumentaciju. I Reetar je u Akademijim Arhiv donio ploe sa snimcima i oni se i danas mogu odsluati, a priprema se i njihovo izdavanje, pri emu sam i ja sudjelovao. S jedne se ploe moe uti i Reetar kako pjeva. Imao je vrlo zvonak glas. In: Hrvatski profesori na Bekoj slavistici, priredila Truda Stama, Erasmus naklada, Zagreb, 2005, str. 37. 26 Josip Lisac, n. d., str. 32. 27 Dr. Mirko Deanovi, n. d., str. 347.

662

Milan Reetar kao montenegrist

Studija Der tokavische Dialekte obuhvata podatke i objanjenja osobina razliitih tokavskih dijalekata, ponajvie iz Dubrovnika i Crne Gore. Od crnogorskih govora najpodrobniji podaci dati su iz Pranja i Ozrinia, koje je kako je ve reeno i akcentoloki obradio u prethodnoj studiji, ali i iz nekih drugih govora. Kad se zna u kakvim je uslovima Reetar obavljao svoja dijalektoloka ispitivanja, bez preerivanja se moe rei da impozantno zvui podatak da je on na poetku 20. vijeka stigao da prikupi podatke i iz Zete (Mahala, Golubovci, Berislavci), Podgorice, Bjelopavlia, Danilovgrada, Pive, Drobnjaka, Spua, Pipera (Stijena, Zavala), Bratonoia, Kua (Ubli), Morae, Vasojevia (Budimlja, Lijeva Rijeka, Kuele), Gusinja, Crmnice (Podgor), Bara s okolinom (Tuemili, Zupci, Mrkovii), Patrovia, Grblja, Rijeke nahije (Rijeka, Ceklin, Ljubotin), Ljekopolja, Cetinja, Katunske nahije (Bajice, Njegui, Cuce, Komana, Pjeivci), Nikia, Banjana, Risna, Mula, Dobrote, Tivta, kao i iz brojnih manjih bokekih naselja (Kava, Mrevac, Dub, Strp, urii, Bogdai, Lutica, Staniii, Pelinovo, Prijevor, Goi), te objedinio i vrlo oskudne podatke koji su do tada publikovani o crnogorskim govorima (npr. Vuk Karadi, Tomo Brajkovi). Pri tome treba naglasiti da on vrlo esto nije ni navodio ime sela ili zaseoka iz kojega je crpio podatke, ve je to oznaavao irom oblau, npr. Piperi, Zeta, Crmnica i sl. Pavle Ivi je iznio prilino otar sud o Reetarovu tokavskom dijalektu, oznaivi ga uglavnom kao studiju od kulturnoistorijskoga znaaja28 jer rad ne daje potpuniju sliku nijednog lokalnog govornog tipa, niti ocrtava precizno ijednu izoglosu.29 Takav se stav mora odbaciti iz vie razloga. U vrijeme kad je Reetar zapoeo svoja izuavanja tokavskoga jezikog sistema o tokavskim osobinama vrlo se malo znalo. Literatura koju je Reetar koristio bila je vie nego oskudna. Osim toga, meu dijalektolozima koji su izuavali tokavske govore nema nijednoga koji je svojim ispitivanjima obuhvatio ni priblino iroku teritoriju koju je obuhvatio Reetar. Pa i sm Ivi svoju Dijalektologiju srpskohrvatskog jezika. Uvod i tokavsko nareje nije bazirao na sopstvenim terenskim ispitivanjima, ve je napravio sintezu rezultata do kojih su doli dijalektolozi prije njega. Meu njima svakako znaajno (ako ne i najznaajnije) mjesto zauzima Reetar. No kljuni razlog za odbacivanje takvoga Ivieva stava kao neutemeljenog jeste injenica da sm Reetar u predgovoru studije tokavski dijalekat istie da mu je namjera bila samo da odredi granice tokavtine, naroito prema kajkavskome sistemu, i da d grafiki prikaz njihova prostiranja, a da je onda gotovo usput objedinio sve28 U svakom sluaju ovaj rad koji je u svoje vreme znaio ogroman napredak u nauci, zadrae svoju vrednost kao ilustracija tadanjeg stanja nauke i kao repertorij problema. Pavle Ivi, Dijalektologija srpskohrvatskog jezika. Uvod i tokavsko nareje. Matica srpska, Novi Sad, 1956, str. 39. 29 Pavle Ivi, n. d., str. 39.

663

Adnan IRGI

svoje zabiljeke o tokavskome dijalektu koje su mogle biti od koristi za srpskohrvatsku dijalektologiju. Reetar stoga naglaava: Naslov ove rasprave treba dakle shvatiti u tom smislu, a ne kao moju namjeru da njime oznaim iscrpno obraen rad kojim su obuhvaena i sva tokavska narjeja. O znaaju Reetarove studije svjedoi i rasprava koja je izbila odmah po njezinu objavljivanju. Budui da dobrim dijelom Reetar u njoj polemie s Believim zakljucima i materijalom koji je on publikovao, Beli je ve sljedee godine publikovao opsenu polemiku studiju pod naslovom O srpskim ili hrvatskim dijalektima,30 a polemika izmeu njih tei e zatim u nekoliko nastavaka u Brankovu kolu (1909).31 Teko se moe prihvatiti konstatacija Pavla Ivia da Reetarova podjela tokavskih dijalekata ne predstavlja napredak u odnosu na Believu. Takav se stav mora odbaciti prije svega kad su u pitanju crnogorski govori. Beli crnogorske govore smjeta u zetsko-bosanske (jekavsko-ikavske) govore ili ih kao odvojene iz te skupine definie kao zetsko-sjenike. Na neutemeljenost toga naziva svojevremeno je skrenuo panju i sm Ivi, koji ga je na poetku upotrebljavao, zato to se pokazalo da Sjenica ne lei na podruju tog dijalekta.32 Za razliku od Belia, Reetar sve tokavske govore dijeli na dvije grupe: one koji su posluili kao osnova srpskohrvatskoga knjievnog jezika i kosovsko-resavski dijalekat. Zatim skree panju na klasifikaciju junoga dijalekta koju je izvrio njegov uitelj Pero Budmani na 4 poddijalekta: crnogorski (kojim se govori u Crnoj Gori, Boki i evernoj Albaniji), dubrovaki, hercegovaki i bosanski. I Reetar, poput Budmanija, iz prve svoje grupe izdvaja samo zetski ili, kako ga jo naziva, crnogorski dijalekat. Iako je poznato da se nije bavio teorijskim pitanjima u jezikoslovlju, ove treba istai da je Reetar nekoliko znaajnih zapaanja o prenaglaenome znaaju alternanata jata i akcenatskoga sistema pri podjeli tokavskih dijalekata. No i30 Aleksandar Beli, O srpskim ili hrvatskim dijalektima, Glas Srpske kraljevske akademije, LXXVIII, Drugi razred, 47, U Beogradu, 1908, str. 160164. 31 Tu je polemiku prikazao i Pavle Ivi u svojem kratkom osvrtu na Reetarov tokavski dijalekat: U uvodu (knjige prim. A. .) diskusija o grupisanju srpskohrvatskih dijalekata, veim delom uz polemiku s Beliem (kojemu prebacuje izluivanje kajkavtine, nain podele akavtine, davanje posebnog mesta kosovsko-resavskom dijalektu, pripisivanje akavskog porekla tokavskim ikavcima, tumaenje geneze umadiskovojvoanskog dijalekta meavinom ekavaca i jekavaca i poricanje prelaznog karaktera prizrensko-timokim govorima). Zamerke su nejednako opravdane (...). Reetarovo grupisanje tokavskih govora ne znai napredak prema Believom iz 1905. Pavle Ivi, n. d., str. 3839. 32 Pavle Ivi, Osvrt na lingvistike metode dosadanjih prouavanja crnogorskih narodnih govora, Crnogorski govori. Rezultati dosadanjih ispitivanja i dalji rad na njihovom prouavanju, Zbornik radova, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Titograd, 1984, str. 32.

664

Milan Reetar kao montenegrist

pored toga i sm je podlegao metodologiji koju kritikuju, pa tako zbog akcenatskih razlika pod crnogorskim govorima podrazumijeva samo govore zetskoga tipa, ali ne i everozapadne crnogorske govore, koje nerijetko prilikom ocrtavanja izoglosa pojedinih pojava ili poreenja materijala pridruuje tim prvim, naglaavajui da su u pitanju hercegovaki govori koji su pripojeni Crnoj Gori poslije Berlinskoga govora. No na tome mu se ne moe mnogo zamjeriti ako se zna da po tome pitanju ni do danas nema saglasnosti meu dijalektolozima.33 Gotovo da nema stranice u tokavskome dijalektu koja ne sadri i neki podatak o crnogorskim govorima. Pritom ne treba zaboraviti da Reetarov cilj ni izdaleka nije bio da izui crnogorske govore, ve samo da ukae na pojedine osobine tokavskih govora, elei da obuhvati samo one osobine koje nijesu odlika srpskohrvatskoga knjievnoga jezika. Jedna od vrlo znaajnih osobina njegove studije jeste to to je gotovo za svaku osobinu naznaio i lokalitet na kojemu je uo. To naravno ne treba shvatiti tako kao da je ta osobina karakteristina samo za taj lokalitet, osim u sluajevima kad sm autor to naglaava. Ako se zna da je Reetar svoja ispitivanja obavio prije vie od sto godina, nije potrebno isticati znaaj podataka koje je on irom Crne Gore sakupio. To tim prije to mnoge osobine koje je on opisao ili objasnio danas usljed ubrzanoga procesa urbanizacije sve vie nestaju ili su ve u potpunosti iezle. No njegovo precizno lociranje pojedinih pojava danas nam (uz pomo literature koja je nastala poslije Reetara) moe pomoi da ocrtamo precizne izoglose pojedinih jezikih pojava u Crnoj Gori. Naroito je znaajan odjeljak o alternantima jata, u kojemu nije proputio da popie i objasni sve rijetke ekavizme u Crnoj Gori, pojave sekundarne ijekavice tipa potijer, manijer, kosijer, pastijer, pijerlica ili ijekavizme tipa pokrijevat, umijevat, izbijevat i sl. Posebno je dobar njegov opis i objanjenje ikavizma u govoru podgorikih muslimana, za koji kae da se razvio glasovnim putem a ne doseljavanjem stanovnitva, kako su i poslije njega tvrdili pojedini istraivai. Nita manje nije znaajan ni opis izgovora i prostiranja alternanta poluglasnika u pojedinim crnogorskim govorima, specifinoga izgovora glasa a i brojnih drugih (naroito glasovnih) pojava. O nekim podacima o crnogorskim govorima danas ne bismo gotovo nita znali da nije Reetarova opisa. Takvi su npr. grupe j i j nastale kao produkt jotacije sj i zj ili podatak o uzlaznim33

Reviziju podjele crnogorskih govora dao je Adnan irgi u ovim radovima: O klasifikaciji crnogorskih govora, Lingua Montenegrina, br. 2, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2008, str. 109128, i Revizija podjele crnogorskih govora, Lingua Montenegrina, br. 3, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2009, str. 253266.

665

Adnan IRGI

akcentima u govoru Podgorice (to se vidi iz primjera koje on daje) jer danas ni kod najstarijih tipinih govornih predstavnika takvih osobina nema. Treba istai jo i znaajno njegovo zapaanje o uticaju religijske pripadnosti na govorne osobine. Neke je jezike osobine Reetar identifikovao kao karakteristine samo za odreene konfesionalne skupine. Izuzetak u tome predstavljaju uglavnom samo neke zajednike osobine katolika dubrovakoga govora i predstavnika crnogorskih govora (svih konfesija), to pri njihovu navoenju Reetar nekoliko puta istie. Ne ulazei u detaljan opis osobina koje Reetar iznosi o crnogorskim govorima, ove emo navesti samo jo njegovo oduevljenje stanjem u crnogorskim govorima, koje je iskazao prilikom opisa glagolskih oblika: No za sam jezik najvanije je da li su imperfekat i aorist sauvani ili ne (...). Od tokavskih dijalekata koji su mi blie poznati crnogorski najistrajnije ostaje pri tim lijepim glagolskim oblicima i bio sam prijatno iznenaen kad sam one oko sebe uo iste imperfekte i aoriste! Da bi se moje oduevljenje shvatilo, mora se naime znati da u dubrovakome dijalektu nema ni aorista ni imperfekta, koje je kao i u jeziku obrazovanih tokavaca potpuno zamijenio perfekat svrenih odnosno nesvrenih glagola. Studijom tokavski dijalekat Milan Reetar dao je veliki doprinos i crnogorskoj i hrvatskoj i bosanskoj dijalektologiji, i jezikoslovlju uopte. Posebno istiemo doprinos crnogorskoj dijalektologiji jer u to doba, a ni pune dvije decenije poslije toga, nije bilo nijednoga kolovanog dijalektologa koji bi se tim govorima mogao baviti. Kao prvi kolovani dijalektolog koji je dao dobar opis pojedinih crnogorskih jezikih osobina, Milan Reetar zauzima jedno od elnih mjesta u montenegristici. Kad bi se iz njegove knjige izdvojili podaci koji se samo odnose na te osobine, to bi opet bila jedna opsena studija. Prevoenjem knjige tokavski dijalekat olakan je i pristup izradi Dijalektologije crnogorskoga jezika, pri emu e Reetarova studija posluiti kao primarna i nezaobilazna literatura.-

-

Literatura Beli, Aleksandar, O srpskim ili hrvatskim dijalektima, Glas Srpske kraljevske akademije, LXXVIII, Drugi razred, 47, U Beogradu, 1908, str. 160164. irgi, Adnan, O klasifikaciji crnogorskih govora, Lingua Montenegrina, br. 2, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2008, str. 109128. irgi, Adnan, Revizija podjele crnogorskih govora, Lingua Montenegrina, br. 3, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2009, str. 253266.

666

Milan Reetar kao montenegrist

-

-

-

Deanovi, Dr. Mirko, Milan Reetar (1. II. 1860. 14. I. 1942.), Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti za godine 1946.1948., knj. 54, Zagreb, 1949. Hrvatski profesori na Bekoj slavistici, priredila Truda Stama, Erasmus naklada, Zagreb, 2005. Ivi, Pavle, Dijalektologija srpskohrvatskog jezika. Uvod i tokavsko nareje. Matica srpska, Novi Sad, 1956. Ivi, Pavle, Osvrt na lingvistike metode dosadanjih prouavanja crnogorskih narodnih govora, Crnogorski govori. Rezultati dosadanjih ispitivanja i dalji rad na njihovom prouavanju, Zbornik radova, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Titograd, 1984. Katii, Radoslav, Milan Reetar i hrvatski knjievni jezik, In: Zbornik o Milanu Reetaru, Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2005. Katii, Radoslav, Milan Reetar und die Balkan-komission der Weiner Akademie, In: Zbornik o Milanu Reetaru, Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2005. Leto, Maria Rita, Milan Reetar, Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1989. Lisac, Josip, Milan Reetar, In: Hrvatski profesori na Bekoj slavistici, priredila Truda Stama, Erasmus naklada, Zagreb, 2005, str. 29. Manje pjesme vladike crnogorskoga Petra II Petrovia Njegoa, Izdao Milan Reetar, Srpska knjievna zadruga, Biograd, 1912. Neweklowsky, Gerhard, Milan Reetar als Dialektologe, In: Zbornik o Milanu Reetaru, Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2005. Nikevi, Milorad, Komentari Gorskoga vijenca (1847.) Stefana Mitrova Ljubie i Milana Reetara, In: Zbornik o Milanu Reetaru, Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2005, str. 305326. Nikevi, Vojislav P., Istraga poturica mit ili stvarnost, Almanah, Podgorica, 2001. Nikevi, Vojislav P., Milan Reetar kao njegoolog, In: Zbornik o Milanu Reetaru, Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2005, str. 193212, i u knjizi: Jezike i knjievne teme, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2006, str. 287310. Osolnik, Vladimir, Istorija knjievnosti o Petru II Petroviu Njegou, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica, 1999, str. 75. Petrovi Njego, Petar II., Gorski vijenac, Jubilarno izdanje povodom 150. godinjice prvog izdanja s predgovorom priredio Vojislav P. Nikevi, Crnogorski PEN centar, Cetinje, 1997.667

Adnan IRGI

-

Petrovi Njego, Petar II, Gorski vijenac, Kritiko izdanje. Tekstologija. Redakcija i komentar Radmila Marojevia, CID, Podgorica, 2005.

Adnan IRGI MILAN REETAR AS A MONTENEGRIST This paper represents a review of the contribution of Milan Reetar to the Montenegristics, especially to its dialectology and njegosology. His contribution has been pointed out in two of his papers- Der stokavische Dialekt (the Stokavian Dialect) which has been published this year by Matica crnogorska, translated into the Montenegrin language, and a non-translated paper about the stress within the south-west stokavian speech entitled Die serbocroatische Betonung sudwestlicher Mundarten (Wien 1900). The author wants to point out a great contribution of Milan Reetar, who was the first educated philologist interested in the Montenegrin language. Key words: Milan Reetar, montenegristics, njegosology, stokavian speech

668

Recommended

View more >