Milica Kralj: Bajalice kao najarhaičnije govorne formule narodne medicine

  • Published on
    12-Oct-2015

  • View
    506

  • Download
    1

DESCRIPTION

Novina Dan, od 2. do 6. aprila 2007.

Transcript

  • MILICA KRALj: BAJALICE KAO NAJARHAINIJE GOVORNE FORMULE NARODNE MEDICINE

    Milica Kralj Lijeva ruka krsta nema Bajalice predstavljaju najarhainije govorne formule narodne medicine u prozi i stihu. Zasnivaju se na prastarom vjerovanju u monu snagu kojoj se moe doskoiti magijom rijei tajanstvenom arolijom. One su neka vrsta molitvene narodne poezije protiv raznih nedaa, sa izmijeanim paganskim i hrianskim elementima. Po Vuku Karadiu to su one rijei skupa to bajalica ili baja govore kad baju." Status narodnih bajanja jo uvijek je nedovoljno jasan. Ova oblast narodne kulture ima periferni poloaj, kako po ulozi u drutvenom ivotu, tako i pripadnosti naunim disciplinama koje se njome bave. Naune discipline koje za svoj predmet izuavanja prihvataju i bajanja su: etnografija (etnologija), folkloristika, narodna (usmena) knjievnost i narodna medicina. Magijski postupci na kojima se bajanja zasnivaju primjenjuju se u kolektivnim narodnim obiajima, na primjer, za vrijeme raznih vjerskih praznika, na svadbama, sahranama... Rije bajati praindoevropskog je porijekla bhami, bhanati to znai

  • govoriti. Znaajna graa o narodnim bajanjima objavljena je u Bosanskoj vili", 1887; "Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu", Srpskom etnografskom zborniku, "Zborniku za narodni ivot i obiaje Junih Slavena" u Zagrebu, "Karadiu", Kii", Razvitku" i Raskovniku". Najpoznatiji zapisivai ove vrste tekstova su: Milan . Milievi (ivot Srba seljaka, Srpski etnografski zbornik, 1894, Vlastimira Stanimirovia (Rukopisna zbirka od 320 basama, Arhiv SANU. Etnografska zbirka, Stanoja Mijatovia (Narodna medicina Srba seljaka u Levi u Temniu, SEZ, 1909.) Tihomira R. orevia (Zle oi u vjerovanju Junih Slovena, SEZ, 1938, Nekolike bolesti i narodni pojmovi o njima., SANU, 1965. Ljubinko Radenkovi: Narodna bajanja, Beograd, 1983. Prvi izbori bajalikih tekstova u nas pojavljuju se tek pedesetih godina naeg vijeka. Bajalice predstavljaju traganje za spasonosnom formulom izljeenja, opijajui se arolijom rijei, traganje za tajnom jezika u deifrovanju jezikih nanosa prolih vremena, u iscjeliteljskom obredu ponavljanja. Bajalice imaju osobenu strukturu i stil: rijei ili stihovi kojima se izgone zli duhovi ritmiki su usklaeni sa cjelinom tajanstvenog rituala, pri emu se esto koristi efekat aliteracije (ponavljanje istih suglasnika ili slogova na poetku rijei) i asonance (ponavljanje istih samoglasnika) i ponavljanje jedne arobne rijei ime se postie eksprsivnost jezika: "Izae krvav vra - na krvavu konju - krvavu konju - u krvavu sedlu- kroz krvavo sedlo - krvavo mu koplje. Bajalice ili basme predstavljale su opipljivu vezu sa s irealnim svijetom tmine i podzemlja, odkrinuta vrata kroz koja su mogla da dopru do nas vraanja, uricanja, gatanja, udesan svijet sa one nevidljive, neopipljive i neobjanjive strane svijesti, jednog, u bajaliki oblik pretoenog svijeta. Sile mraka koje se izgone pomou udotvornih rijei bajanja imaju svoj konkretni oblik, najdosljedniju vezu sa stvarnou u vidu raznih boletina, fizikih i mentalnih tegoba: Leva ruka krsta nema, tu boljci mesta nema. bez oca se zadelo, bez majke se rodilo, bez basme se razbilo!" Poznato je da je Vukova orijentacija u sakupljanju narodnih umotvorina, kao uostalom i njegov pristup jeziku, bila usmjerena, prije svega, ka racionalnoj

  • jednostavnosti i realistikoj jasnoi. Meutim ,Vuk je zapisivao i jedan duh tamnog vilajeta. Taj duh donjozemaca, adovia i bia sa one strane realnosti, taj svijet izrastao iz neobuzdane mate narodnog stvaraoca, bio je isto tako pjesniki izvoran i postojao je potpuno nezavisno od svih vidljivih i opipljivih svjetova koji su nali mjesto u naem narodnom stvaralatvu. http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=94733&datum=2007-04-02 Petar neradosn bee v sebe Petar na kamene mramore neradosn bee v sebe. Pride k nemu Gospod i ree Gospod: Rabe, Petre, to ti tako neradosn esi? I ree mu Petar: Gospode, pride mi rev i grize mi zube moe." I zapreti Gospod revu i ree: Izidi, revu, iz raba moego Petra." Izide rev i bie zubi jako rodeni. I ree Petar Gospodu: Da vsakom loveku napiem siju molitvu!" I ree Gospod: Napii, Petre!" Ovaj nerealni svijet ilavo se borio s vremenom i stvarnou: nou je putovao a danju konaio, bio je jednook, troglav i sedmoprst, druio se samo s vatrom i boletinama, izrastao je s kugama i iz ljudskih rana, imao je uz to devetoro nedojene brae a uvijek bio sam samcit na svijetu poput neastivog - da bi ipak stoglavo postojao svuda i na svakom mjestu, a najvie u ovjekovoj patnji i muci u u njegovim nasmrt oboljelim asovima. Narodni pjesnik, odnosno narodna pjesnikinja, jer su se bajanjem najvie bavile ene koji su naslikali svijet fantazma, bio je stvaralac a da ni sam nije bio svjestan toga. ene - bajalice ljubomorno su uvale tajnu svog (bajalikog) zanata, koji se poput mnogih drugih u prolosti prenosio s koljena na koljeno u istoj porodici. Bajanja su se uila u doba mladosti, obino prije polne zrelosti. Zabrana kazivanja teksta drugim osobama, van najblie srodnice izabrane u porodici, strogo se potovala. U protivnom bajanje bi gubilo svoju mo. Ritual bajanja izvodio se samo u odreeno vrijeme: ujutru, prije sunca, i uvee nakon zalaska sunevog, ili u pono ( u gluvo doba), u noima punog mjeseca, kao i na odreenim mjestima: pored ognjita, na pragu kue, pored plota (ograde), na drvljaniku, na smetlitu, pored vode, bunara ili rijeke, na groblju. Pojedina bajanja izvodila su se samo jednom godinje jer su vezana za odreene praznike, naprimjer urevdan. Prilikom bajanja, koriste se razni predmeti: ljudska ili ivotinjska krv, vosak, bosiljak, tamjan, metla, igla, konac (crvene i crne niti), kamen, ogledalo, ealj, so, zubi od mieva, maja dlaka, ljuske od jajeta, pare od ueta

  • objeenog, apa od hrta, en bijelog luka, zeiji rep, pile koje se izleglo ispod pazuha vraarice, luk koji je pronikao kroz glavu ubijene i zakopane zmije, crnokorasti no kojim se presijeca nenaeta voda u iniji za bajanje. Da bi se otjerala nevolja, bajalica svoj tekst izgovara zapovjednim tonom, hukanjem, zijevanjem, duvanjem: Hajde, nesretna nesretnice, Nebom te i zemljom kumim, U morske irine, U visoke visine, U duboke dubine, Gde pevac ne peva, Gde krava ne rie, Gde ovca ne bleji, Gde koza ne bei, Gde pas ne laje, Gde dete ne plae. Hajd` u kam, u goru, u vodu, tu ti mesto nije." Narodna mudrost takoe je nala svoje mjesto u bajalicama. Klju mojim reima - na nebeskoj visini - a katanac umorskoj dubini. Odnosno, sama misao ima svoju snagu, tajanstvenost, sve dotle dok se ne iskae rijeju, glasno, apatom, ili na bilo koji nain. Dok nije iskazana misao ima snagu. Jezik je klju kojim se otkriva ono o emu se razmilja, klju koji otkljuava sklonite svih razmiljanja, a to je um. Katanac su usne i zubi, jer zahvaljujui njima, preko jezika se moe izgovoriti samo ono to je nastalo u dui i u srcu. Zato se u bajalici i kae da je klju na nebu, a katanac u moru. Raspon izmeu neba i mora je ogorman, a iskazane rijei imaju udnovatu mo da im nita ne moe nauditi. Mo bajalice je toliko velika da je silu izgovorene rijei nemogue unititi, kao i katanac otvoriti jer je klju baen u nebesa, a katanac u more. Suptrotno od toga, izgovorena bajalica moe da pomogne da se katanac ipak otvori. Zbog toga na narod smatra da bajalice mogu ak i stihije izazivati i njima upravljati, njima se mogu izazivati munje, gromovi, poari. U nekim religijama radili su se zapisi tekstovi zapisani na raznim djelovima papira, zapisi na hljebu, gatanja po branu i pepelu. Dominantna potreba da se kroz nesvakidanju rije i pjesniko nadahnue savladaju ljudske tegobe, strah i opasnosti od zlih sila, istovremeno je znaio i enju za srenim ivotom, radou i zdravljem, enju za optom harmonijom i ljepotom u ivotu, to je istovrmeno i zadatak poezije.

  • Formu bajalica koristio je i na romantiar ore Markovi Koder u svojim Romorankama: Vlasi si mi - U oku je svakom - A u srcu krila su mi - lakalic - Od tih seva - na struju se tu uznee - U tu Promlu! - Osue se - Javori i bori - - jele grozne suze - indanjem romore - (Devesilje sestricama seva) http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=94840&datum=2007-04-03 Zle oi Od davnina se vjerovalo da postoje zle oi koje kad nekog pogledaju prenesu urok i tada se ureena osoba razboli bez ikakvih vidljivih znakova bolesti. Najee su djeca izloena uroku, i to posebo mala djeca, prvijenci koji po vas dan i no cijelu, plau i osjeaju se loe. Urok se prenosi pogledom i rijeima. Poznato je da postoje osobe sa oima koje imaju ukoen pogled i hipnotiku mo. U odbrani od zlih oiju na narod je domiljatou i mudrou, pronaao nain da se zle, urokljive oi onemogue raznim predmetima, posebno tisovim krstiem, brojanicama, sjajnim ukrasima na kapici ili kolijevci, nakitom, noviima koji se stavljaju bebi ispod jastuka, vujim zubom. Svi ovi predmeti skreu pogled zlih oiju sa djeteta. Isto tako kad se djetetu upute suvie pohvalne rijei, obavezno se triput kae: Ne bilo ti uroka". Dijete koje je ureeno nosi se kod bajalice i gasi mu se ugljevlje u nenaetoj vodi koja se triput ili devet puta presijee crnokrim noem. Mo broja tri je mnogostruka; tri predstavlja prirodu svijeta, kao neba, zemlje i vode. Broj tri je ovjek kao tijelo, dua i duh; roenje, ivot i smrt; poetak, sredina i kraj, prolost, sadanjost i budunost; tri mjeseeve faze; broj devet je trostruka trijada, sainjena od svemogueg triput tri predstavlja dovrenost, ispunjenje, postignue, poetka i kraj, cjelinu, nebeski i aneoski broj, zemaljski raj. Bajanje poinje apatom: Mesee bajni, Zvezdice jasne.

    Sunace zlatno.

    Siite s neba na zemlju i umijte vodicom

    ovo dete (po imenu)

    te mu zdravlje dajte.

    Poslije toga, pali se ugljevlje u drugoj nenaetoj vodi i izgovara bajalica pojedinano za svu ureenu djecu. Bajalica u lijevu ruku uzme posudu sa vodom, desnom sa ognjita uzima jedna ugljen koji gori i triput pree preko

  • vode. Zatim dune u njega i spusti ga u vodu. Tada paljivo posmatra ta se dogaa sa ugljenom: da li je ugljen oslobodio paru uz jako ili slabo pucketanje. Ako se voda jako zacrnila, to znai da je dijete ureeno zlim oima. Ako voda malo zapiti, znai da urok nije toliko jak. Bila njiva crno seme, Mudar onaj koji seje. Sveti Ilija proso sejao, A Vid io pa obio, A ja doo, pa prosuo: Ukoliko ena koja baje pone da zijeva, to je najbolji znak da su uroci skinuti. Poslije toga ova voda daje se djetetu da je triput otpije i umije se. Ugljevljem se nagaravi elo, a voda koja preostane prosipa se na neku ivotinju da bi bolest prela na njih ili se baca u dvorite uz rijei: Zbacih bolesniku boljku. Bajanje se izvodi triput pred zalazak sunca. Ustuk, ustuk, nastupu! Tu ti mesto nije! Brat me zove na veeru, ustuk, ustuk, stuk! Ne mogah mu veerati, ustuk ustuk, ustuk! Ni po kui pogledati, ustuk,ustuk, ustuk! Sito mi je pred oima, ustuk,ustuk,ustuk! Doe baba vraarica, ustuk, ustuk ustuk! I skide mi bolest s glave,ustuk, ustuk, ustuk!" Uz osnovnu bajalicu govori i ove razroice: 1. Ako su ini od enske ruke, krv nek joj se toi i srce iskoi. 2. Ako su od Gospoda Boga, u crna mora nek odu, tamo da ive, tamo da konae, ni za kog drugog da se kae. 3. Preko svih mea, preko svih sela, preko svih voda, bajenje od mene, a lek od Svete Marije hitro do noi lek (ime bolesne osobe) da doe. Djevojake basme Ljubavna magija u naoj tradiciji, kao i tradiciji mnogih naroda, veoma je rairena i prepuna simbolike, najee simbolike promjene. Da bi bile sigurne da e ih izabranik uzeti za enu, djevojke su koristile razne bajalice. I danas u istonoj Srbiji, posebno u Timokoj Krajini meu Vlasima gotovo da ne postoji selo koje nema bar jednu enu koja se bavi aranjem ili bijelom magijom. Mladia koji joj se dopadne, po savjetu vraare, djevojka pogleda ili kroz krilo slijepog mia ili kroz prsten zamoen u menstrualnu krv, ili kroz prsten skinut sa mrtvaca, ili se na put gdje treba da proe, stavi travu gavez, ubranu

  • na Biljani petak (petak uoi urevdana), uz bajalicu: Gaveze, gaveze, svi te zovu gaveze, ja te zovem zaveze. Zavei ga da ne moe da hoda, da ne moe da spava, da ne moe da radi, da ne moe da kree, dok mene ne vidi. Kako ne moe gavez bez ile da na povrinu raste, tako da ne moe ni on bez mene. Djevojke su prije izlaska sunca na veliki praznik izlazile na izvor i bajale: Dobro jutro, studena vodice! Ja naoh na vodi tri korita: na jednome led, na drugome gled, u treemu zlato. Umih se ledom ogledah se gledom, obrisah zlatom. Nek sam svakom zlatna i lijepa a sueniku najljepa." Djevojke su gatale i pomou zrna pasulja (graha). Uvee kad svi zaspu, djevojka izbroji 41 zrno pasulja, baci u vatru i, kada pone grah da puca, ona izgovara: Grah grahti, bob bobti, zemlja zvei, vedro nebo jei. Niti grah grahti, niti bob bobti, niti vedro nebo jei, niti zemlja zvei, ve moj dragi (ime dragog) na laktivima klei, za mnom, ruom bijelom i rumenom, mladom, tankom, visokom jei. Crko, puko, dok meni ne doo! Sjekira u vrata,

  • a dragi na vrata. Kad izgovori dva posljednja stiha, djevojka skoi od vatre i otricom sjekire triput udari u vrata. U seoskim krajevima smatralo se da postoje ene - kradljivice kravljeg mlijeka. Protiv te maije koristile su se takoe bajalice. http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=94970&datum=2007-04-04 Protiv uroka ~Bajanje za oslobaanje od zlih ini dobrim silama radi se na pragu kue ili kod svijee Nazad da se vratite, preko mene ne moete, sve ini, sve napratnice. Jer ja sam Vas noem isekla, metlom pomela, solju posolila, paprikom zapaprila, belim lukom zaljutila, mermerom okamenila iz Jovanove kue otpravila. Iz kue, sa sofre, iz kaike, iz karlice, iz zidova i kutova, nazad da se vrate, preko mene ne moete, jer one ini prate, naprate, a ja ih predajem, da im se vrate." Ili: Bela tica tiae, belo mleko putae na belo kamenje kapae. Pukle mu oi naploi, ko Petra uroi!" Bajanje za oslobaanje od zlih ini dobrim silama rade se na pragu kue ili kod svijee. U posudu sa granicom bosiljka, oko koje je obavijeno devet raznobojnih konia mijeaju se eer, so, crvena paprika i tamjan. U prizivanju vila ili umske majke, vraara se ljulja lijevo-desno i svoje kretanje prati ritmikim rijeima: Dooh da se poalim na velike vradbine, na velike magije, na zle snove, na poganluke teke. Kako zna da rasturi sve to je stvoreno, tako zna da sastavi sve to je odvojeno. Kako zna da dobro vrati dobrim, tako da zna gde zlo da uputi, sa (ime kome se baje), vradbine da skine. Ja ih jezikom izbajah, travom pokupih, bosiljkom oistih, tamjanom okadih, paprikom zacrvenih, solju posolih, eerom zasladih, s devet konaca uvezah, na devet kola natovarih i kod neastivih vratih. Ako ona bude mrtva na grob da joj idu, ako ona bude iva u dvorite nek uu, iz dvorita u kuu, iz kue u sobu, iz sobe na sto, iz stola u tanjir, iz tanjira u kaiku, iz kaike u usta, iz usta u stomak sve sami pasji izmet nek joj ue. Ona baje jednom rukom, ja sa dve

  • ona sa dve ja sa tri... (ponavlja se sve do broja devet), ona posla devet puta, ja odaslah deset. Preko deset nee moi. Meu Vlasima ritual ku potula izvodi se na stepenitu pomou kamenia. Na svaki stepenik redom, od prvog pa sve do kunog praga, stavi se oblutak donijet sa rijeke. Vraara ga gazi lijevom nogom i vrtei lijevo-desno mae maramom na sve strane, izgovarajui basmu: Polako, polako, konju nad konjima, jednom se napregni celu carevinu da smiri. Polako, polako, kako smiruje krave u stajama, ovce u oborima, pse u krtozima, ptice u gnezdima, ljude u selima, mueve u svojim krvetima, tako i (ime) da smiri." Bajalica se izgovara triput, a potom se na marami veu tri vora. ini se na isti nain bacaju svakodnevno na po jednom stepeniku, tako da se do prvog utorka doe i na sam prag kue. A potom se bajanje sa vezivanjem vorova ponavlja u etvrtak i subotu. Vraara maramu kojom je rainjavala kasnije pokloni osobi za koju je radila. Uputi je da spava zabraena maramom sve do sljedeeg utorka, do kada su ini razbijene. Svoje psihike moi Vlajinje upotpunjuju raznim korisnim rekvizitima poput konca, igle, biljaka, ljudske krvi, pepela, balege. Bitni brojevi u bajalicama koje izgovraju dok vraaju su trojka simbol seksa, sedmica broj ljubavi i devetka kontakt sa viim zlim silama. Od boja se koriste crna koja upija i crvena koja ograniava, svejedno titi li, upad pozitivne ili negativne energije. Izbjegavaju samo zelenu koja se oslobaa. Razvezivanje se vri na kunom pragu kad vraara mukarcu vee noge konopcem i munjevitom brzinom ih odvee. Za skidanje ini potrebno je pronai travu gavez, koja se za ovu namenu bere iskljuivo u petak vee uoi urevdana, bijeli luk i obavezno no. Ali, travu gavez koriste i oni koji ele da na primjer, bace ini na nekog mukarca da bi ga vezali za enu, naruioca. Kao to postoje razne ini, uroci i maije postoje i razrenice. Razrenica od ini: Ej, crna drugo iz crnog vrta, emer ti veera, a trn postelja. Ovo to si inila, ovo rainjuj. Ovo to si gradila, ovo razgrauj. ovo to si razmeala, ti nameaj. Gotovo da nema predanja, pjesme, prie, legende ili mita iz nae prolosti u kome se ne spomene bilje i njegova udesna mo. Ja sam ula eni mi se dragi. Bud se eni zlosreno mu bilo, / to i mene ne zva na veselje, Divne bih mu donijela dare.... Treu kitu maka bjeloga, Da se smakne s ovoga svijeta." Ide vojska irokijem putem

  • Pomozi Gospode Boe, i sveti Savo i sveta preista Bogorodice! Prvo kravama mlijeko banu, neg` ja danu. Ide vojska irokijem putem, jo irijem tee rijeka, nosi njima dosta mlijeka i mlijeka! Ide na vojsku more i drumorje, i njima dovratak, mlijeni povratak! Odoe, tabor uinie, i mlijeko povratie. isto, pravo, kanda je sad od majke palo. Protiv bolesti (nameta) koju ovjek moe da nae na putu i da se razboli, govorila se ova bajalica: Poao putem nametan ovek: nametne opanke nosi, nametne kaie zavija, nametnu koulju nosi. Srela ga Majka bogorodica: - Kuda ide, nametni ovee? - Idem da zadam, ( Stanoju) irove, kraste, ospe i svakojaku boleticu. - Vrni se natrag, nametni ovee, Ja sam majka Bogorodica, duom u duhuti, perom u mahnuti, to e (Stanoju) proi!" http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=95089&datum=2007-04-05 Vjerovanje u udotvornu mo biljaka ~Da bi drugo dijete bilo muko, porodilja svoju koulju stavlja na muko drvo: orah, grab, bagrem, jasen, hrast; ako eli ensko, koulju stavlja na ensko drvo jabuku, trenju, kajsiju, vinju, breskvu Jedan od najznaajnijih srpskih knjievnika i grafiara iz 18. vijeka Zaharije Stefanovi Orfelin (1726-1785), lan Beke akademije, autor najznaajnije nae pjesme togdoba Pla Serbiji, prvi otkriva srpskom narodu naune pojmove o prirodi i vaseljeni i ustaje protiv neznanja i praznovjerica koje su tad vladale. Neumorni prosvjetitelj svoga roda, umetnik, istoriar, kolski pisac, napisao je prvi kolski bukvar daje svim biljkama pored latinskog narodno ime, a u odjeljku Polza i upotreblenija itaocu prua dragocjene podatke iz materije medike i terapije, onako kako se radilo u to vrijeme u Evropi. Pokrenuo je Slavenoserbski magazine, u kojem se prvi put kod nas

  • govori o prirodnim naukama. Vjerovanja u udotvornu mo biljaka takoe su nala primjenu u rjeavanju razliitih zdravstvenih problema. Da bi nerotka rodila metne svoju spavau koulju na kalem-drvo, objesi je strmoglavce, i pod rodan kalem, stavi au vode da prenoi, koju ujutru popije a koulju obue. Trudna ena metne nerotki pod pojas hlebni kvasac da prenoi, koja ova ujutru pojede ili nerotkinja pojede crva naenog u nekom plodu koji je pun sjemenja. Rasprostranjena je bila i upotreba maka. Recimo, kad se oteli krava, posipa se mak oko tale, da vjetice ne odnesu mlijeko, dok mak ne pokupe. ena koja ne eli djecu, zamota sjeme maka u kakvu krpu i baci u bunar, govorei: Kad ova mak, pronikao onda ja rodila". Da bi dijete bilo zdravo i napredno, njegova teina se ne kazuje nikome, uz verige se objesi vreteno na ijem je vrhu stavljena glavica bijelog luka, koja ga brabi od uroka. Kad se rodi muko, stave mu pod glavu: pero, da bude pisar, kesu sa novcem da bude bogat, kakvu hartiju da bude pop; enskome stave: preslicu, vreteno, igle. Da bi drugo dijete bilo muko, porodilja svoju koulju stavlja na muko drvo: orah, grab, bagrem, jasen, hrast; ako eli ensko, koulju stavlja na ensko drvo jabuku, trenju, kajsiju, vinju, breskvu. Narodna bajanja dio su tradicijske kulture i, skoro do naeg vremena postojala su kao drutvena ustanova regulisana svojim pravilima, s postojanim mjestom u drutvenom ivotu ljudi. Ona su imala mnogo znaajniju ulogu i pokrivala iru oblast od dananje medicine. Dovoljno je rei da nema znaajnog problema koji se ticao konkretnog ivota i njegove djelatnosti da nije na neki nain rjeavan postupcima bajanja (zdravlje, ljubav, bogatstvo, zatita od tetoina, prirodnih nepogoda, lov, rat...) Zato su ona znaajan spomenik istorije naroda, njegove kulture, kontinuiteta razvitka i miljenja. Narodna bajanja proizvod su mitsko-magijskog miljenja, ali ukljuuju u sebe i praktina znanja lijeenja (ljekovitim travama, mineralima, i sl.) kao i psiholoka djelovanja na bolesnika. umke karaumke umke karaumke Sveti Petar i Sveti Ilija. Crveni konji. Crvene izme. Madraci na rame. Noevi u ruke. to ale teraju, to zlinje teraju. Be`te ale, naprate, m nagaze, vetice, veci, moronj, strogonj,staro, mlado, muko,ensko. Dosta piste Rankovo srce, dosta ga lomiste, s vetrom kobile

  • udarile, s alama s alama, s avolima. Tui na devet boija, av na devet crnih kuaka, tutavih natutavih, teravih i one pooe. Gorom pooe goru prekrie, vodom pooe vodu presuie, do sile se rasturie. Kad to vidjee donjozemci Zaspala majka kod Jovana; zaspao otac kod Jovana, pa pritiskoe njegova anela; aneo se rasrdi pa odlete od Jovana. Kad to vidjee donjozemci, istrae, i poee mu kidati dirku po dirku do srca, od trbuha, od glave, od usta, od jezika i igrati se tim. To vidjee boji aneli pa sletjee s nebesa i poee da otimaju i da mole da im damo da jedu i da piju blago, slatko, hubavo. Odoborvoljie se i dadoe: dirku od srca, dirku od trbuha, dirku od usta i dirku od jezika. Bajalice sadre praslovenski mitoloko-religiozni supstrat, evociraju pamenje, usmene narodne ljekarije, praznovjerice, strahove i nadu. One prizivaju dobre duhove gornjih i donjih svjetova, sile svjetlosti isceljenja od donjozemnih sila. One su usmeni portret nae davne prolosti iji se odraz nalazi i na ogledalu budunosti. http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=95191&datum=2007-04-06 (Kraj) Novina Dan, od 2. 6. april 2007.

Recommended

View more >