Mr. Vertigo

  • Published on
    06-Nov-2015

  • View
    35

  • Download
    0

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Libro de Pol Oster.

Transcript

<ul><li><p>Paul Auster - Mr. Vertigo biblioteka TRIDVAJEDAN knjiga 82. glavni urednik Nenad Rizvanovi Paul Auster Mr. Vertigo copyright za hrvatsko izdanje V.B.Z. d.o.o. 10010 Zagreb, Draevika 12 tel: 01/6235-419, fax: 01/6235-418 e-mail: info@vbz.hr www.vbz.hr za nakladnika: Boko Zatezalo urednik: Nenad Rizvanovi lektura i korektura: Ivana Zima Galar grafika priprema: V.B.Z. studio, Zagreb tisak: Impress d.d., Ivanna Gorica, Slovenija studeni 2007. Paul Auster Mr. Vertigo s engleskoga preveo: Petar Vujai biblioteka TRIDVAJEDAN knjiga 82. naslov izvornika: Paul Auster MR VERTIGO copvright Paul Auster, 1994. Published by arrangement with Viking Penguin, a member of Penguin Group (USA) Inc. Ali rights reserved. copyright 2007. za hrvatsko izdanje: V.B.Z. d.o.o. Zagreb CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 652320. Bilo mi je dvanaest godina kad sam prvi put hodao po vodi. ovjek u crnom nauio me kako se to radi, i neu se praviti da sam taj trik nauio preko noi. Metar Yehudi pronaao me kad mi je bilo devet godina, kad sam bio siroe koje je prosilo sitni po ulicama Saint Louisa, i radio sa mnom pune tri godine prije nego to mi je dopustio da nastupim pred publikom. Bilo je to 1927. - godina Babea Rutha i Charlesa Lindbergha, upravo ona godina kad se nad svijet poela sputati vjena no. Drao sam se dobro sve do nekoliko dana prije sloma u listopadu, a ono to sam uinio bilo je vee od bilo ega o emu su ona dva gospodina mogli sanjati. Uinio sam ono to nije uinio nijedan Amerikanac prije mene i ono to nitko nakon mene nije uinio. Metar Yehudi odabrao me zato to sam bio najmanji, najprljaviji, najodvratniji. Nisi bolji od kakve ivotinje, ree, ti si pravo ljudsko nitavilo. Bila je to prva reenica kojom mi se obratio i, iako je od te noi prolo ve ezdeset est godina, i dalje ujem rijei koje teku iz metrovih usta. Nisi bolji od ivotinje. Ako ostane ovdje, bit e mrtav prije nego to zima zavri. Ako pode sa mnom, nauit u te letjeti. </p></li><li><p>Gospodine, pa niko ne moe letiti, rekoh. Lete vam ptice, a ja vam stvarno nisam nikakva ptica. Ne zna nita, ree Metar Yehudi. Ne zna nita zato to si nita. Ako te ne nauim letjeti do trinaestog roendana, slobodno mi sjekirom odrubi glavu. Ako hoe, dat u ti napismeno. Ako ne ispunim obeanje, stavljam svoju sudbinu u tvoje ruke. Bila je to subotnja no poetkom studenoga, stajali smo ispred Para-dise Cafea, minkerske toionice dina u sreditu grada, u kojem je svirao crnaki dez, a djevojke u prozirnim haljinama prodavale cigarete. Tamo sam se obino motao vikendom, icao sitni, nosio poruke i pozivao koije bogatunima. Isprva sam pomislio da je Metar Yehudi samo jo jedan pijanac, bogati cuger koji tetura kroz no u crnome fraku i svilenom cilindru. Akcent mu je bio udan, pa sam pomislio da nije iz grada no tu su zavravala sva moja razmiljanja. Pijanci lupetaju gluposti, a ta pria o letenju nije bila nimalo luda od drugih. Ako se uzdignete previsoko, rekoh, moete slomiti vrat ako padnete. O tehnici emo kasnije, ree metar. Tu vjetinu nije lako nauiti, no ako me bude sluao i pokoravao se mojim napucima, obojica emo zavriti kao milijunai. Pa, vi ste ve milijuna, rekoh. Zato sam vam ja potreban? Zato, odrpani moj mali propalitetu, to jedva imam dva novia. Moda tebi izgledam kao nekakav tajkun, ali to je samo zato to umjesto mozga ima piljevinu. Dobro me sluaj. Nudim ti ivotnu priliku, no ta ti se prua samo jednom. Imam kartu za Plavu pticu u pola sedam ujutro, i ako svoje kosti ne dovue na taj vlak, vidi me posljednji put. Niste mi jo odgovorili na pitanje, rekoh. Sinko, zato to si ispunjenje svih mojih molitvi. Zato te hou. Zato to ima dar. Dar? Nemam ja nikakvi dar. Pa ak i da imam, to vi znate o njemu, minkeru? Razgovarate sa mnom tek par minuta. Opet si u krivu, ree Metar Yehudi. Gledam te ve tjedan dana. A ako misli da e tvoj tetak i tetka plakati to si otiao, onda nema pojma s kime ivi zadnje etiri godine. Moj tetak i tetka, ponovim, odjednom shvativi da tip nije neki povremeni pijanac. Bio je neto gore - socijalni radnik, policajac, i bio sam uvjeren, stojei tamo, da sam u govnima do grla. Tvoj tetak Slim je prava mustra, nastavi metar, ne urei, budui da mu je bilo jasno da mi je privukao pozornost. Nikad nisam znao da postoji tako glup Amerikanac. Ne samo to smrdi, nego je i zao i ruan kao pono. Nikakvo udo to si se pretvorio u takvu smrdljivu lasicu. Tvoj tetak i ja smo dugo razgovarali jutros i on te je voljan pustiti da pritom ne uzme ni pare. Mali, zamisli si to. ak te ne moram ni platiti. A ona raskvasana krmaa koju naziva svojom enom samo je sjedila tamo i nije ti rekla nijednu rije u prilog. Ako ti je to najbolja mogua obitelj, onda ima sree to si ih se rijeio. Ti odlui, no i ako me odbije, moda ti i nije najpametnije vraati se kui. Iskreno e se razoarati to te ponovno vide to ti mogu jamiti. Lit e krokodilske suze, ako me razumije. Moda i jesam bio nekakva ivotinja, no ak i one najnie ivotinje imaju osjeaje - kad mi je metar priopio te vijesti, osjeao sam se kao da me netko udario. Tetak Slim i teta Peg nisu bili tipovi kojima bih se hvalio, ali sam ivio u njihovom domu skamenio sam se saznavi da me ne ele. Zaboga, bilo mi je tek devet godina. Iako sam za tu dob bio ve prilino vrst, nisam bio ni izdaleka toliko vrst koliko sam hinio, i da me metar nije tada promatrao onim svojim tamnim oima, vjerojatno bih se bio rascmizdrio nasred ulice. Sada, kad razmiljam o tome, i dalje nisam siguran je li mi govorio istinu. Moda je i razgovarao s tetkom i tetkom, no, moda je jednako tako i izmislio cijelu tu priu. Ne sumnjam da ih nije vidio opisao ih je savreno - ipak, znajui tetka Slima, ini mi se gotovo nemoguim da me pustio a da pritom nije pokuao izvui bar malo novca. Ne kaem </p></li><li><p>da ga je Metar Yehudi izvarao, ali gledajui sve ono to se zbilo kasnije, posve je neupitno da se staro smee osjealo povrijeenim, bila pravda na njegovoj strani ili ne. Ipak, neu sad tratiti vrijeme razbijajui time glavu. Dakle, ishod je bio taj da sam popuio sve to mi je metar rekao, to je, dugorono gledajui, jedino to vrijedi ispriati. Uvjerio me da se ne mogu vratiti kui i kad sam to jednom prihvatio, vie nisam nimalo mario za sebe. Vjerojatno je elio da se osjeam ba tako - totalno smuen i izgubljen u vlastitoj nutrini. Ako ovjek ne vidi razlog zato bi nastavio ivjeti, onda je teko mariti za ono to mu se dogaa. Kae si da mu je najbolje biti mrtav, i nakon toga otkrije da je spreman na sve - pa ak i takvu ludost kao to je nestati u noi s posvemanjim neznancem. Dobro, gospodine, rekoh mu, spustivi glas nekoliko oktava i zagledavi mu se, najbolje to sam umio, mrtvaki ozbiljno u oi, onda smo se dogovorili. No ako ne uinite ono to ste rekli, oprostite se s glavom. Moda i jesam mali, ali ne putam da se obeano zaboravi. Bilo je jo mrano kad smo se ukrcali na vlak. Poli smo na zapad, u svitanje, preli dravu Missouri dok se slabo svjetlo studenoga muno probijalo kroz oblake. Iz Saint Louisa nisam putovao od dana kad sam pokopao majku, a toga sam jutra otkrio posve mraan svijet siv, ogoljen, beskrajnih polja uvelih stapki kukuruza koja su nas okruivala s obje strane. Malo poslije podneva stigli smo u Kansas City, no svih tih sati koje smo proveli zajedno, Metar Yehudi obratio mi se s tek tri-etiri rijei. Veinu vremena je prospavao, kimajui glavom na koju je nabio eir, a ja sam bio previe prestraen pa sam samo gledao kroz prozor, promatrao kako zemlja klizi pored mene dok sam razmiljao o kai u koju sam se uvalio. Moji prijatelji u Saint Louisu upozoravali su me na takve tipove samotne, zlonamjerne skitnice, pervertite u potrazi za mladim djeacima koje bi pretvarali u svoje robove. Bilo je dovoljno grozno zamiljati kako mi svlai odjeu i dira me tamo gdje nisam elio da me itko dira, no to nije bilo nita u usporedbi s nekim drugim strahovima koji su mi se motali po glavi. uo sam priu o djeaku koji je otiao s nekim neznancem i o kojemu nitko vie nije uo ni rije. Kasnije je tip priznao da je maka rasjekao na komadie i skuhao ga za veeru. Drugoga je netko lancima privezao za zid nekog mranog podruma i est mjeseci mu davao samo kruh i vodu. Treemu su zgulili kou. Tako da sam tada, imajui vremena razmiljati o tome to sam uinio, shvatio da bi me mogla ekati ista takva sudbina. Sam sam se bacio u kande nekom monstrumu, i ako bude samo upola toliko straan koliko izgleda, onda vie nikad neu ugledati zoru. Sili smo s vlaka i poli niz peron, probijajui se kroz gomilu. Gladan sam, rekao sam i povukao ga za kaput. Ako me ne nahranite, prijavit u vas prvom drotu koga vidim. Sto je s onom jabukom koju sam ti dao? upita me. Bacio sam je kroz prozor. No krasno, malo smo prefini za jabuke? A gdje je sendvi sa unkom? Da i ne spominjem pohani batak i vreicu krafni. Sve sam to pobacao. Valjda ne oekujete da u jesti taj napoj? Zato ne, mali moj? Ako nee jesti, onda e se smeurati i umrijeti. To znaju svi. Tako se bar umire sporo. Ako zagrizem u neto puno otrova, onda u krepat na licu mjesta. Prvi put otkad sam ga upoznao, Metar Yehudi se nasmijeio. Ako ne grijeim, mislim da mu se na licu pokazao ak i smijeh. eli rei da mi ne vjeruje. Upravo tako. Ne vjerujem vam koliko ni piljivom bobu. Raduj se, mali, rekao je metar i razdragano me potapao po ramenu. Nisi valjda zaboravio da si mi ti ulaznica za restoran? Ne bih ti skinuo ni vlas s glave. Upravo su me takve rijei zabrinjavale, tovie, nisam bio toliko glup da progutam takvu slatkorjeivost. No tada je Metar Yehudi posegnuo u dep, izvukao novu dolarsku novanicu i tresnuo mi je na dlan. Vidi onaj tamo restoran? upitao me, pokazujui na zalogajnicu u sredini stanine zgrade. Idi tamo i narui si najvei ruak koji moe strpati u taj tvoj trbuh. ekat u te ovdje. </p></li><li><p>A to je s vama? Neto vam brani jesti? Ne brini ti za mene, odvrati Metar Yehudi. Moj se eludac brine za sebe. Dok sam se okretao, dobacio mi je: Patulje, samo jedan savjet. Ako se kojim sluajem sprema pobjei, onda ti je ovo pravi trenutak. I ne brigaj za taj dolar. Zadri ga, zaradio si. U restoran sam uao sam, osjeajui da su me njegove oprotajne rijei malo omekale. Ako je imao neke zle namjere, zato bi mi onda ponudio priliku za bijeg? Sjeo sam za ank i zatraio jelo s menija i bocu soka sarsparile. Prije nego to sam stigao trepnuti, konobar je preda me stavio brdo konzervirane govedine i kupusa. Bio je to najvei obrok kojeg sam ikada vidio, velik poput onih u Sportman's Parku u Saint Louisu, a ja sam pomeo sve do posljednje mrvice, zajedno s dvije krike kruha i jo jednom bocom soka. Nita ne mogu usporediti s osjeajem ugode koji me preplavljivao za tim prljavim ankom. Kad sam napunio eludac osjetio sam se nepobjedivim, osjeao sam se kao da me nita ne moe povrijediti. lag na torti bio je trenutak kad sam iz depa izvukao dolar kako bih podmirio raun. Sve to stajalo me samo etrdeset pet centi, i nakon to sam pet centi dao kao napojnicu, ostalo mi je pola dolara. Danas se to ne ini mnogo, no dva novia od dvadeset pet centi za mene su tada bila pravo blago. Ovo mi je prilika za bijeg, rekao sam sebi, silazei s visoke stolice. Mogu zbrisati kroz bona vrata, a tip u crnom nikad nee shvatiti to mu se zbilo. Ali, nisam to uinio, i na toj odluci visi cijela moja ivotna pria. Vratio sam se do metra koji me ekao, zato to mi je obeao pretvoriti me u milijunaa. S pedeset centi u depu mislio sam da vrijedi vidjeti ima li to istine u njegovim hvalisanjima. Nakon toga ukrcali smo se na drugi vlak, a zatim i na trei koji nas je doveo gotovo do kraja puta, do grada Cibole, u sedam sati uveer istoga dana. Iako je cijelo jutro bio utljiv, Metar Yehudi je ostatak dana jedva prestajao govoriti. Poeo sam uiti da nikad ne pretpostavljam to bi mogao uiniti. Ba kad bi ovjek pomislio da ga je prokljuvio, samo bi okrenuo kaput i izveo neto upravo suprotno od onoga to se oekivalo. Moe me zvati Metar Yehudi, ree mi, otkrivajui mi prvi put to ime. Ako eli, moe me zvati i krae, Metar. Ali nikad, ni pod kojim uvjetima ne smije me zvati Yehudi. Jasno? Je li to vae krsno ime, upitao sam, ili ste si sami nadjenuli nadimak? Nije potrebno da zna moje pravo ime. Metar Yehudi ti je sasvim dovoljno. Ja se zovem Walter. Walter Claireborne Ravvlev. Moete me zvati Walt. Zvat u te kako mi drago. Ako mi se prohtije zvati te Glista, zvat u te Glista. Ako te budem htio zvati Svinjo, zvat u te Svinjo. Jasno? Gospodine, bogami, ne razumijem o emu to priate. Niti u podnositi ikakve lai ili dvolinost. Nikakve isprike, nikakve pritube, nikakve prie iza leda. Kad jednom shvati bit, bit e najsretniji djeak na svijetu. Naravno. Kad bi beznogi imao noge, piao bi stojeki. Znam kakav si, sinko. Dakle, ne mora mi izmiljati nikakve bajke. Znam da ti je tata stradao od plina u Belgiji, devetsto sedamnaeste. Znam ti i za'mamu, kako je izvodila trikove u istonom Saint Louisu i to joj se dogodilo prije etiri i pol godine kad je onaj ludi drot uperio pitolj u nju i raznio joj lice. Samo nemoj misliti da te alim, ali nee postii nita ako bude zaobilazio istinu kad ima posla sa mnom. U redu, veliki mudrace. Ako znate sve, zato troite dah i priate mi sve to ve znate? Zato to i dalje ne vjeruje ni jednoj mojoj rijei. Misli da je ta pria o letenju ista glupost. Walte, naporno e raditi, tee nego to si ikad radio, poeljet e me napustiti svakoga dana, ali ako bude uporan i vjeruje u ono to u ti govoriti, nakon nekoliko godina moi e letjeti. Kunem ti se. Moi e se podii s tla i letjeti zrakom poput ptice. ujte, ja sam vam iz Missourija. Tu vam dravu ne zovu bez razloga 'Pokai mi'. Mali moj prijatelju, samo nismo vie u Missouriju. Sad smo u Kan-sasu. Najravnijem i najpustijem kraju kakvog nisi vidio u ivotu. Kad su Coronado i njegovi ljudi marirali ovim krajem 1540. godine, tragajui za Zlatnim gradom, toliko su zalutali da ih je polovica sila s </p></li><li><p>uma. Ni po emu ne moe znati gdje si. Nema planina, nema stabala, nema rupa na cesti. Ovdje je sve ravno kao smrt, i kad tu provede neko vrijeme, onda shvati da nema kamo osim uvis da ti je nebo jedini prijatelj u ivotu. Ve se smrailo kad smo uli u postaju, stoga nisam uspio provjeriti metrov opis mog novog doma. Koliko sam vidio, gradi se nije razlikovao od onoga to ovjek oekuje od takvih gradia. Moda je bilo malo hladnije, moda malo vie mranije nego to sam se bio navikao, no budui da nikad prije nisam bio u nekom gradiu, nisam imao pojma to mogu oekivati. Sve mi je bilo novo; svaki miris bio je udan, svaka zvijezda na nebu inila mi se nepoznata. Da mi je netko rekao da sam stigao u zemlju Oz, mislim da ne bih primijetio razliku. Proli smo kroz staninu zgradu, zastali nakratko pred vratima i zagledali se u mrano selo. Bilo je tek sedam sati uveer, no cijelo mjesto ve je bilo zakljuano i, osim nekoliko svjetiljki po kuama u daljini, nije bilo nikakvog znaka ivota. Ne brini, rekao je Metar Yehudi, prijevoz stie ubrzo. Ispruio je ruku i pokuao me uhvatiti, no izvukao sam je iz stiska prije nego to me vrsto primio. Gospodaru metre, prste k sebi, rekao sam. Moda pomiljate da sam vae vlasnitvo, ali zapravo nemate frike fige. Otprilike devet sekundi nakon...</p></li></ul>