nasilje nad إ¾enama u ratu i u miru - babe.hr dina nije se sankcioniralo nasilje nad djecom. Drإ¾ava

  • View
    0

  • Download
    0

Embed Size (px)

Transcript

  • nasilje nad ženama u ratu i u miru 2. izmijenjeno izdanje

    Ne plači: to je ljubav. Kreni kroz bespuće. Umjesto naušnica nosit ćeš uteg bola,

    djevojko, ako si život izabrala!

    Vesna Parun

  • 2

    Izdavačice: B.a.B.e.

    Urednica: Sanja Sarnavka

    Priče zapisala i obradila: Sanja Sarnavka

    Komentari uz priče: Ljubica Matijević Vrsaljko

    Autorski prilozi: Ines Bojić, Maja Mamula, Ivana Radačić

    Dizajn: Goga Golik

    Lektura i prijelom: Mirko Banjeglav

    Fotografi ja: Hrvoje Žučko

    Fotografi je su preuzete s interneta i iz arhiva ženskih nevladinih organizacija. Niti jedna od njih, osim one Ljubice Solar, nema veze s osobama čije su priče iznesene u knjizi. Objavljeni crteži radovi su djece koja su boravila u skloništima za žene i djecu žrtve nasilja. Djevojčice i dječaci koji su svjedočili sce- nama nasilja ili su sami bili žrtve, crtežima najuvjerljivije govore o proživljenom: jedan dječak uvijek crta oca kao nasilnika koji ga ili gazi kamionom ili udara štapom ili boksačkim rukavicama; jedna djevojčica, žrtva pedofi la, crtežima opisuje užas koji je proživjela, dok druga stripom govori o ocu koji premlaćuje njezinu majku…

    Suradnice u projektu: Gordana Matanović i Dubravka Žvačko, Ženska grupa Brod, Slavonski Brod Mirjana Herceg, Ženska udruga Izvor, Tenja Sadika Zvirkić i Jana Grbačić, Ženska grupa Korak, Karlovac Časna sestra Suzana, Caritasov dom za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja Sveta Ana, Rijeka

    Knjiga je nastala zahvaljujući fi nancijskim sredstvima švedske organizacije Kvinna till Kvinna, Instituta Otvoreno društvo – Ženski program, SAD i CIDA-e Kanada.

    Drugo izdanje knjige fi nancijskom je potporom omogućilo Ministarstvo obitelji, branitelja i međuge- neracijske solidarnosti

    Su di

    on ic

    i u n

    as ta

    nk u

    kn ji

    ge

  • 3

    Predgovor 2. izdanju

    Budući da je 2000 primjeraka prvog izdanja ove knjige odavno odaslano iz našeg ure- da u knjižnice, udruge, institucije, a vidjele smo da se ona pozorno čita u frizerskim salonima, na plažama, u tramvajima, odlučile smo se na njezino drugo, zbog proteka vremena i promjene okolnosti u kojima živimo, nešto izmijenjeno izdanje.

    Priče žena nismo mijenjale jer su slučajevi koje svakodnevno rješavamo i nadalje vrlo slični ovima već ispričanim. Pri njihovu uvrštavanju trudile smo se pokazati različite a tipične situacije u kojima se mogu naći žene i djeca žrtve nasilja. Odlučile smo se unijeti nove komentare u kojima upućujemo na postojeći zakonski okvir u nas koji ženama može poslužiti kao naputak u trenutku kad se odluče izaći iz kruga nasilja.

    Mlade pravnice Ines Bojić i Ivana Radačić podsjećaju nas u ovom izdanju (a osobito ljude na vlasti i u institucijama države) na međunarodne standarde i zakonsku regula- tivu koja se u praksi, nažalost, još uvijek prečesto ne poštuje i ne primjenjuje.

    Knjigu ćemo objavljivati iznova tako dugo dok konačno ne budemo sigurne da svaka službena osoba, sukladno Protokolu o postupanju u slučaju nasilja u obitelji i drugim zakonskim propisima, savjesno izvršava svoj dio posla u rješavanju problema nasilja.

    P re

    dg ov

    or 2

    . i zd

    an ju

  • 4

    Kako je i zaš to nas ta la ova knji ga?

    Kako?

    Ak ti vis ti ce žen skih nev la di nih or ga ni za ci je koje su se uk lju či le u pro je kt za mo lje ne su da za pi šu pri če iz prak se koje po ka zu ju kako je žr tva ma teš ko, a kat kad i ne mo gu će, iza ći iz kru ga na si lja. Tri mje se ca pri kup lja le su po dat ke i ski ci ra le os nov na zbi va nja, a po tom je na za jed nič kom sas tan ku izab ra no 10 pri ča ko ji ma se upućuje na raz li či te prob le me s ko ji ma se mo ra ju suo ča va ti že ne raz li či te dobi i iz raz li či tih sre di na. Do go vo re no je da će nam ak- ti vis ti ce or ga ni zi ra ti sus re te sa že na ma žr tva ma na si lja, mi će mo sni ma ti raz go vo re, is po vi- jes ti ob ra di ti i po tom tra ži ti au to ri za ci ju i do puš te nje za ob jav lji va nje.

    Raz go vo ri su bili dugi i iscr plju ju ći – pros ječ no se sa sva kom že nom raz go va ra lo dva sata. Neke su jed va če ka le da na đu ne ko ga tko ih že li slu ša ti i kome mogu pov je ri ti svo je boli i muke. Iz dru gih je pri ču tre ba lo iz vla či ti mnoš tvom pot pi ta nja. Ci je ni le su ra zu mi je va nje i pod r šku koja im je pru ža na to kom raz go vo ra. Ri jet ko ih je itko u ži vo tu do tada oz bilj no sas lu šao. Mno ge će tre ba ti puno vre me na da bi se os na že ne mog le ok re nu ti bu duć nos ti i po če ti živ je ti sa mos tal no. Za neke ni mi ne vi di mo stvar ni iz laz iz pos to je će si tua ci je. Sre- ćom, njih je ipak znat no ma nje.

    Na kon is pi sa raz go vora, čes to ne ve za ne pri če tre ba lo je or ga ni zi ra ti u tek st. Od lu či le smo se za vrlo krat ku for mu – sa ži ma nje i iz ra van opis glav nih zbi va nja iz nji ho va ži vo ta koja su bila obi lje že na na si ljem. Ova ko iz rav no is pri ča ne pri če, ogo lje ne, bez puno opi sa i ob jaš njenja, mož da naj jas ni je opi su ju užas koji su te že ne pro živ je le. Njihova ime na su iz mi je nje na, nema spo mi nja nja mjes ta u ko ji ma su živ je le ili još uvi jek ži ve, jer mno gi ma od njih i da lje pri je ti iz rav na opas no st. Na sil ni ci su na slo bo di i ug lav nom mir no uživa ju u pos je du koji je za jed nič ki stje can.

    Že ne u pri ča ma po ku ša va mo zaš ti ti izos tav lja njem de ta lja koji bi neos por no upućivali na od re đe nu oso bu. Mož da pos to ji opas no st da se vi še njih “pre poz na” u ovim pri ča ma, iako mi za njih i ne zna mo. Jer na si lja je da le ko vi še nego što to uop će mo že mo za mis li ti.

    Samo je jed na pri po vi je st za pis o uboj stvu dje voj ke koja nije žr tva obi telj skog na si lja. Raz- go vor smo vo di le s nje zi nom maj kom. Otu da i pod nas lov knji ge: na si lje nad že na ma u ratu i miru. Uv r sti le smo je zato što vje ru je mo da se ne smi je pre šut je ti neš to če ga, iz

    K ak

    o je

    i za

    š t o

    na s t

    a l a

    ov a

    kn ji

    ga ?

  • 5

    is kus tva zna mo, ne će biti u po vi jes nim knji ga ma. Go vo ri mo o nama jer smo o nji ma – ne- pri ja te lji ma – iz rek li sve, ne bri nu ći pri tom pre vi še o tome što su “nji ho ve” i “na še” že ne zbilj ski pro ži vjele. Kao u vri je me mira, kada je že na naj za nim lji vi ja kao ti je lo koje za vo di ili ra đa, tako je u ratu pot reb na je di no kao sim bol stra da nja i po ni že nja vlas ti tog na ro da. Ona – ljud sko bi će, je din ka koja di še, mis li i os je ća – ri jet ko iko ga za ni ma ili zaslužuje oz bilj nu po zor no st.

    Na že na ma se u ratu i miru vr ši rad nja. Od lu ke o vr sti rad nje do no se sub jek ti, jer oni su ti koji up rav lja ju svi je tom.

    Zaš to?

    Sintagma “obiteljsko nasilje” upućuje na neželjenu pojavu unutar obitelji. Mnogi još i da- nas smatraju da se taj problem treba na razini obitelji i rješavati te, po mogućnosti, držati daleko od očiju javnosti.

    Još prije tridesetak godina bilo je legitimno nasilje nad ženama, a do prije petnaestak go- dina nije se sankcioniralo nasilje nad djecom. Država se nije miješala u odnose unutar obitelji ma kako nasilni oni bili. Srećom, živimo u vremenu kada se poimanje obiteljskog nasilja uvelike promijenilo pa i te kako imamo pravo od državnih institucija očekivati po- moć i intervenciju.

    Zašto danas nasilje u obitelji smatramo ozbiljnim društvenim problemom i zašto državne institucije podliježu pozitivnim obvezama u njegovu rješavanju?

    Još prije nekoliko desetljeća ni na međunarodnoj ni na razini pojedinih država zaštita osoba od obiteljskog nasilja nije bila institucionalizirana. Do donošenja odgovarajućih, u prvom redu međunarodnih konvencija, a potom i propisa na razini pojedinih država, došlo je postupno.

    Poučene iskustvima dva svjetska rata, države počinju prepoznavati da je sloboda od mu- čenja te nečovječnog i ponižavajućeg postupanja neotuđivo pravo svakog ljudskog bića kao i to da su sloboda i poštovanje ljudskih prava vrednote koje trebaju biti dijelom ustav- nih poredaka. Pojedine države, kao ugovorne strane međunarodnih konvencija, obvezale su se poštovati ljudska prava i slobode te se suzdržavati od bilo kakvog zadiranja u slobodu

    K ak

    o je

    i za

    š t o

    na s t

    a l a

    ov a

    kn ji

    ga ?

  • 6

    i integritet pojedinca/ke. Tako je na globalnoj razini ne tako davne 1948. godine donesena Opća deklaracija Ujedinjenih naroda o pravima čovjeka kojom se objavljuje da svatko ima pravo na život i slobodu te da nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečo- vječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni.

    U našem europskom okruženju najvažnija je Europska konvencija za zaštitu ljudskih pra va i temeljnih sloboda donijeta u Rimu 1950. godine koja je, u odnosu na Republiku Hrvatsku, stupila na snagu 1997. i time postala sastavnim dijelom našega pravnog poretka. Po svojoj pravnoj snazi ona je iznad zakona i mora se neposredno primjenjivati. Europska konvencija sadrži katalog ljudskih prava i sloboda, od kojih se na prvom mjestu navode pravo na život (čl. 2. Konvencije) i sloboda od mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja (čl. 3. Konvencije). Ti