Odnos Prema Djeci s Posebnim Potrebama

  • Published on
    14-Apr-2018

  • View
    215

  • Download
    0

Embed Size (px)

Transcript

<ul><li><p>7/30/2019 Odnos Prema Djeci s Posebnim Potrebama</p><p> 1/17</p><p>321</p><p>UDK 316.62:376.1(049.3)Struni lanak</p><p>Primljeno: 3. 09. 2008.Prihvaeno: 25. 11. 2008.</p><p>ODNOS PREMA DJECI S POSEBNIM POTREBAMA</p><p>Mr. sc. Snjeana UNJARA, Sarajevo, BIH</p><p>Saetak: Odnos prema djeci s posebnim potrebama mijenjao se kroz povijest, ovisnoo tomu kako su se mijenjali uvjeti ivota i u kakvom se politikom, socijalnom, kultur-</p><p>nom, ekonomskom i bilo kojem drugom okruenju odreeno drutvo nalo. Segregacijska</p><p>praksa ifilozofija prolosti u Americi i u Europi imale su odluujui utjecaj na poloaj</p><p>osoba s potekoama, odnos kole i drutva u cjelini. Tadanja ideja da se osobama s</p><p>potekoama moe pomoi u odvojenom okruenju, izolirano od ostatka drutva, samo</p><p>je osnaila socijalne stigme i odbojnost. Odbijanje obrazovanja djece s potekoama</p><p>zajedno s drugom djecom samo je pridonijelo strogosti i homogenizaciji obrazovanja</p><p>te dopunilo mit da rad u razredu s drugom djecom ne zahtijeva dodatnu modifikaciju</p><p>ili adaptaciju. U amerikom je drutvu, na primjer, slogan mi protiv njih pridonio</p><p>proirenju nemogunosti da se cijeni socijalna i kulturna razliitost te da se vie pozor-</p><p>nosti pokloni onome to ljude ujedinjuje. Naputanje prakse iskljuivanja koja je prevla-</p><p>davala u prolosti, osigurava svim uenicima jednake mogunosti da ispune svoje obra-</p><p>zovne potrebe unutar regularnog obrazovanja. Taj pomak olakava napore ujedinjenja</p><p>ope i specijalne izobrazbe u jedinstven sustav. Usprkos mnogim preprekama, ekspanzija</p><p>inkluzivnog pokreta ukazuje na to da e kole i drutvo nastaviti djelovati prema narasloj</p><p>inkluzivnoj praksi, to predstavlja pozitivan odmak u odnosu na stare oblike i naine</p><p>obrazovanja, kao i gledanja na tu problematiku.1</p><p>Kljune rijei:segregacija, djeca s potekoama, jednake mogunosti, inkluzija,demokracija, obrazovanje za sve</p><p>1 Susan Stainback &amp; William Stainback. Inclusion:A guide for educators. Paul H. Brookes. New</p><p>York, 2000., str. 3-9.</p></li><li><p>7/30/2019 Odnos Prema Djeci s Posebnim Potrebama</p><p> 2/17</p><p>322</p><p>Uvod</p><p>U ovom radu bit e rijei o tome koliko odgoj, obrazovanje, kultura, tradici-ja pa i sam uitelj kreiraju sliku o djeci s posebnim potrebama i koliko je ona plodpredrasuda, a koliko proizvod stvarne situacije. Pogledamo li primjer SAD-a,uvidjet emo da odnos prema djeci s posebnim potrebama u toj zemlji nije bionimalo jednostavan niti human i da je bio daleko od ispunjenja bilo kakvih ljud-skih prava. Naime, na primjerima iz godine 1977. razvidno je da se u javnimkolama u Americi nalaze specijalni razredi i da oni rade u iznimno tekim uv-</p><p>jetima. Autori knjige o inkluziji Stainback &amp; Stainback navode da su specijalni</p><p>razredi postali jedna od znaajki javnih kola u Americi, te pretpostavljaju daje to, moda, i jedan od razloga to se sve vie otvaraju privatne kole, u kojese upisuju djeca imunijih roditelja. Nadalje istiu da se specijalni razredi neosnivaju iz humanih razloga, nego stoga to ta djeca nisu poeljna u regularnimrazredima javnih kola. To ipak ne znai da mnogi pojedinci koji su radili u speci-</p><p>jalnim odjelima i specijalnom obrazovanju u tom razdoblju nisu bili motiviranihumanim razlozima, tvrde autori.2</p><p>Odgojno-obrazovna situacija u Americi</p><p>Ako odemo dalje u prolost SAD-a, srestemo siromane u</p><p>enike, u</p><p>enikeiz manjinskih zajednica ili one s potekoama, koji su teko ili nikako dolazili</p><p>do temeljnog obrazovanja. Thomas Jefferson je godine 1779. predloio plan zakolovanje siromanih, ali je on odbaen zbog odbijanja bogatijih graana da plate</p><p>pristojbe za obrazovanje siromanih. Tako je bilo u veini amerikih drava.Benjamin Rush, fiziar, bio je jedan od prvih Amerikanaca koji je, godine</p><p>1700., predstavio koncept izobrazbe osoba s potekoama. No tek je godine 1817.stvoren prvi specijalni program za izobrazbu gluhih i nijemih. Uskoro nastaju i</p><p>programi za kolovanje osoba s drugim potekoama. To su samo pokazateljitransformacije kolonijalnog drutva u nacionalno, koja se dogodila krajem 18. ina poetku 19. stoljea. U svojemu prvom stadiju, meutim, te su kole po svojemustroju vie nalikovale vojnim ustanovama te su podsjeale na mjesta gdje sedjeca dre pod nadzorom, podalje od drugih, a gdje nema posebne pouke i izo-</p><p>brazbe, kako se to oekivalo. Taj trend segregacije, odnosno kontrole nepoeljnihdosegnuo je svoj vrhunac tijekom 20. stoljea.3</p><p>2 Ibid., str.19-20.3 Susan Stainback &amp; William Stainback. Inclusion:A guide for educators. Paul H. Brookes. New</p><p>York, 2000., str. 18-19.</p><p>S. unjara: Odnos prema djeci s ... k. vjesn. 57 (2008.), 3-4, 321-337</p></li><li><p>7/30/2019 Odnos Prema Djeci s Posebnim Potrebama</p><p> 3/17</p><p>323</p><p>Afroamerikanci i Indijanci uglavnom su obuavani u odvojenim kolama.Slino je bilo i s djecom s fizikim ili psihikim potekoama u razvoju. Onisu i dalje ostajali po strani i izvan velikih dravnih institucija za opu izobraz-</p><p>bu. Danas, kad i oni participiraju u redovitoj nastavi s drugom djecom, vid-ljivo je da zapadna kultura postavlja svoje oblike i naine miljenja i ponaanja,utiavajui glasove slabijih, kao to su na primjer djeca imigranata ili djeca s</p><p>posebnim potrebama. Kako je obrazovani sustav nainjen na osnovi homog-enosti, a ne razliitosti, to onda rezultira iskljuivanjem i marginalizacijom unu-tar i izvan obrazovnog sustava. Stoga svaki obrazovni cilj mora biti postavljenunutar odgovarajuega kulturnog konteksta. Kultura definira odnose ljudi jednih</p><p>prema drugima, preko nje oni izraavaju svoje stavove, vjerovanja i drogo. Kul-tura osvjetljava povijest, razliite stavove, socijalna zbivanja, borbe i razmjetajpolitike moi. To je jedan od razloga zbog kojega uitelji trebaju biti osjetljivijina kulturne razliitosti i razumjeti ih. Jako je bitno da uitelj uvidi i prihvatiznakove razliitih kultura i njihovo oitovanje unutar jednog razreda. Razliitostmoe pridonijeti obogaivanju odgojno-obrazovnog procesa, jer svi mogu uiti</p><p>jedni od drugih.4</p><p>Uitelji na zadatku</p><p>Uitelji koji su radili u redovnim razredima doivljavali su uitelje iz speci-</p><p>jalnih razreda kao osobe koje su se posebno obrazovale za to zvanje, koje imajuposeban kapacitet za rad ili neku nadnaravnu odliku.5 Toliko se zaziralo odtakvog oblika pouavanja da je postojalo otuenje izmeu samih nastavnika idrugaije se vrednovao rad. Ilo se toliko daleko da su specijalni razredi smjetaniu podrumske prostorije, a uitelji i djeca smatrani su udacima. Uiteljima senije doputalo ni objedovanje s drugim uiteljima, nego su objedovali sa svo-</p><p>jom retardiranom djecom.6 Smatralo se neizvodivim da uitelji koji nisu proliposebnu obuku, rade s djecom s posebnim potrebama ili uope ulaze u specijalnerazrede. Takav obrambeni stav i odbijanje doveli su do pojave malih crvenihkolskih zgrada, koje su smatrane posebnima, a nalazile su se unutar sklopa os-talih kolskih zgrada. Uenici s posebnim potrebama i njihovi uitelji tako su se</p><p>dodue nalazili u regularnoj koli, ali na nekoliko naina nisu bili dio nje. Kakoje rastao broj specijalnih razreda, tako je dolo i do odvojenog kolovanja djece</p><p>4 H. Savolainen, H. Kokkala, H. Alasuutari.Meeting special and diverse educational needs: Mak-</p><p>ing inclusive education a reality. Helsinki, 2000., str. 56-57.5 Susan Stainback &amp; William Stainback.Inclusion: A guide for educators. Paul H. Brookes. New</p><p>York, 2000., str.18-19.6 James A. Banks &amp; Cherry A. McGee Banks.Multicultural education. New York, 1997., str. 309.</p><p>S. unjara: Odnos prema djeci s ... k. vjesn. 57 (2008.), 3-4, 321-337</p></li><li><p>7/30/2019 Odnos Prema Djeci s Posebnim Potrebama</p><p> 4/17</p><p>324</p><p>s posebnim potrebama, koje se razvijalo usporedo s redovnim kolovanjem, aline na istoj liniji. Dolo je do odvajanja redovnog i specijalnog obrazovanja, to</p><p>je, zapravo, bio odraz porasta broja uenika koji su bili oznaeni kao djeca spotekoama. Od 1950. do 1960. godine tako ustrojeni specijalni razredi u javnimkolama bili su preferirani obrazovni sustav za mnoge uenike s potekoama, to</p><p>jasno pokazuje stav cjelokupne zajednice spram razliitosti, odnosno svjedoi onjezinom (ne)prihvaanju u drutvu. Kasnijih godina, meutim, ipak se postupnomijenja odnos javnog mnijenja prema mjestu i poloaju pojedinaca s potekoamau koli i u drutvu.7</p><p>Nevidljivi uenici</p><p>Od godine 1954. Obrazovno vijee SAD-a naglaava da odvojeno znainejednako, to predstavlja drastinu promjenu u stavovima i vaan pomak napri-</p><p>jed u specijalnom i opem obrazovanju, te mogunost izlaska iz segregacijskogokruenja. Tome su pridonijele i udruge roditelja djece s posebnim potrebama,koje su pokrenule brojne akcije, zahtijevajui ravnopravnije obrazovanje za svojudjecu. Poele su kampanje koje su se zalagale za prava uenika s potekoamai mogunost njihove izobrazbe u normalnim kolskim okruenjima, zajedno snjihovim vrnjacima. Prvi su put u javnosti specijalne kole i specijalni razredi</p><p>predstavljeni kao problem drutva i o njima se javno govorilo u svim prigodama,</p><p>bez zatakavanja ili skrivanja.8Nakon tih pobuna u SAD-u dolo je i do sudskih sporova zbog odbijanja</p><p>nekih kola da prihvate dijete s potekoama u redovno obrazovanje. Tako jeSud u Pensilvaniji donio odluku da sva djeca oznaena kao mentalno zaostalaimaju pravo na slobodnu i odgovarajuu izobrazbu (1972.). Nakon toga dole su iodluke u svezi sa zapoljavanjem i izobrazbom nastavnog kadra za rad s takvomdjecom. No sve do godine 1980. dvojni je sustav, redovnog i specijalnog, obra-zovanja jo uvijek postojao.9</p><p>Ipak, poetkom godine 1980., zahvaljujui stalnim pritiscima te pojav-ljivanju osoba s potekoama u medijima kao i otvorenog kazivanja o njihovutretiranju i ignoriranju u drutvu, dolazi do pojave integriranja mnogih uenika</p><p>s posebnim potrebama u regularne razrede, barem u trajanju od pola kolskogvremena. ak su i uenici s osobito tekim poremeajima, koji u prolosti uopenisu pohaali kolu, poeli primati obrazovne usluge u redovnom kolskom</p><p>7 Susan Stainback &amp; William Stainback.Inclusion: A guide for educators. Paul H. Brookes. New</p><p>York, 2000., str. 20.8 Ibid., str. 21-22.9 Ibid., str. 21.</p><p>S. unjara: Odnos prema djeci s ... k. vjesn. 57 (2008.), 3-4, 321-337</p></li><li><p>7/30/2019 Odnos Prema Djeci s Posebnim Potrebama</p><p> 5/17</p><p>325</p><p>okruenju, i to u kolama u blizini svoje kue. Sukladno tim promjenama, ubrzose javljaju i zahtjevi za potpunom integracijom specijalnoga i redovnog kolstva.</p><p>No usprkos tom entuzijazmu, jo uvijek su postojale snage koje su pokuavaleusporiti, zaustaviti, pa ak i potpuno prekinuti inkluzivno kolovanje. Ti pokuajizaustavljanja inkluzivnog kolstva jo su uvijek prisutni, ne samo u SAD-u negoi u europskim zemljama. Mnogi uitelji i istraivai protive se uvoenju inkluzijeu nastavu i kole. Mnoge amerike drave odredile su za uitelje koji rade sdjecom s posebnim potrebama posebne certifikate za rad, a uvjete za njihovo do-</p><p>bivanje uinile su puno teima, jer su vezani za kategorizaciju potekoe uenika.Mnoge su institucije i drave predloile reinstituciju kola koje podlijeu seg-</p><p>regaciji. Moda je glavni indikator za odbijanje inkluzije sadran u statistici,koja potvruje da je broj djece s posebnim potrebama naglo porastao od 1970.godine, a da je minimalan napor uinjen k inkluziji. Vjerojatno je broj djece s</p><p>potekoama u uenju utjecao na to poveanje broja djece s posebnim potrebama,to je sluaj i u drugim europskim dravama.10</p><p>Inkluzivna praksa</p><p>Autori istiu da u Americi nije ista situacija u svim njezinim dravama. Takoprimjerice primjeuju da u nekima prevladava kontradiktorna situacija, gdje sei ekskluzija i inkluzija promoviraju u isto vrijeme. U nekima je, pak, postignut</p><p>znaajan napredak glede inkluzivne prakse, zahvaljujui strunom nastavnomkadru i njihovoj posveenosti inovacijama, uspjenoj organizaciji i praktinim</p><p>pristupima inkluziji, dakle njihovoj spremnosti da se otvore inkluzivnom radu itako pridonesu boljem radu s djecom s posebnim potrebama i otvorenosti drutvada se suoi s tom problematikom.11</p><p>Kako god se stvari odvijale kroz povijest, inkluzija je ipak uspjela izboritisvoje mjesto u SAD-u, 1990. godine. Ondje postoji znaajna meunarodna orga-nizacija pod nazivom kole su za sve, s tisuu lanova iz SAD-a i drugih ze-malja, a s jednom jedinom svrhom promoviranje inkluzije. Utjecaj pokreta zainklu-ziju potpuno je ostavio iza sebe polje specijalnog obrazovanja i sada je dioopih reformi obrazovanja. Reforma kolstva prihvatljiva za sve uenike sad je</p><p>glavni cilj, koji su sebi postavile mnoge udruge u Americi to se zalau za ink-luziju u kolstvu. One se bore i za uspostavu prevencije u koli, kako bi se nekesmetnje u uenju na vrijeme otklonile i time se odstranila mogunost svrstavanja</p><p>10 Susan Stainback &amp; William Stainback.Inclusion: A guide for educators. Paul H. Brookes. New</p><p>York, 2000., str. 21-22.11 Ibid., str. 22-23.12 Ibid., str. 24.</p><p>S. unjara: Odnos prema djeci s ... k. vjesn. 57 (2008.), 3-4, 321-337</p></li><li><p>7/30/2019 Odnos Prema Djeci s Posebnim Potrebama</p><p> 6/17</p><p>326</p><p>takve djece u skupinu onih s posebnim potrebama.12 Naravno da je ovaj pristupbolji negoli onaj kojim se uenika odmah oznai, pa tek onda neto poduzima.Takoer, postoji zalaganje za jedinstven obrazovni sustav, koji preporuuje da os-novne promjene trebaju biti uraene unutar organizacijske i instrukcijske prakse,</p><p>priprave nastavnika, predkolske izobrazbe i dr.U navedenim primjerima amerikog kolstva oit je odnos bjelake veine</p><p>spram manjina, kojih je u Americi doista velik broj. Usprkos brojnosti, manjinskadjeca su oznaavana kao djeca s posebnim potrebama i odgajana su odvojeno oddruge djece, zato to su se razlikovala po boji koe, po kulturi i tradiciji, religiji i</p><p>jeziku. Danas je situacija neto bolja, ali jo je daleko od eljene, o emu svjedoe</p><p>svakodnevni primjeri iz amerikog kolstva.</p><p>Primjeri iz Europe</p><p>Situacija je slina i u zemljama zapadne Europe. Ondje se od 1940. godineraspravlja o normalizaciji obrazovanja, to jest o tome da se djeci s potekoamaomogui ukljuivanje u redovno obrazovanje u lokalnim kolama. Kao i u Ame-rici, i ovdje je bilo mnogo onih koji su bili protiv ukljuivanja takve djece uredovne kole. No kako je to pitanje uzburkalo obrazovna zbivanja u svijetu i</p><p>poticalo silne rasprave za i protiv, tako je, poevi od 1980. godine do danas, tajproces jo uvijek u zahuktaloj fazi. Potreba za boljim razumijevanjem djece s</p><p>posebnim potrebama i promjena stavova prema njima doveli su do korisne surad-nje razliitih dijelova drutva u cilju prepoznavanja osoba s potekoama i nji-hovih potreba. Vanost interdisciplinarnog rada poziva na nove sustave i strate-gije u voenju, obrazovanju i socijalnoj slubi. Unutar obrazovnog konteksta,</p><p>pouavanje je prije bilo usmjereno na nedostatak ili potekou djeteta. Sadanjimeunarodni trendovi usmjereni su na potencijal i intelekt pojedinca, a ne nanjegovu slabost. Normalizacija ovdje podrazumijeva ukljuivanje pojedinaca s</p><p>posebnim potrebama u sve sfere ivota i obrazovanja. Napori koji se poduzimajuu cilju ostvarenja tog procesa od velikog su znaenja za cijelo drutvo. Ti naporisvjedoe ujedno i o stavu solidarnosti i jednakosti. U stvarnosti, oni su, zapravo,vid provjere koliko je demokracija doista prisutna u odreenom drutvu.</p><p>kola za sve</p><p>Tako ideja kole za sve stavlja na kunju velik broj tradicionalnih kola,njihovu organizaciju i samu provedbu nastave. Naravno da kola po svojoj prirodi ilogici stvari mora imati ope i zajednike ciljeve o tome to uenici m...</p></li></ul>