Pedagoska Prevencija Nasilnickog Ponasanja Osnovnoskolaca

  • Published on
    27-Dec-2015

  • View
    24

  • Download
    11

Embed Size (px)

Transcript

  • Goran Livazovi, Antonija Vranje: Pedagoka prevencija nasilnikog ponaanja osnovnokolaca ivot i kola, br. 27 (1/2012.), god. 58., str. 55. 76.

    55

    UDK 37.06:364.271-053.5 Izvorni znanstveni rad

    Primljeno: 22. studenoga 2011.

    PEDAGOKA PREVENCIJA NASILNIKOG PONAANJA OSNOVNOKOLACA

    Dr. sc. Goran Livazovi, vii asistent

    Filozofski fakultet, Osijek

    Antonija Vranje, mr. pedagogije Saetak: Suvremena istraivanja pokazuju sve veu prevalenciju nasilnikoga ponaanja meu uenicima osnovnih kola. Nasilnitvo je oblik agresivnog ponaanja koje spada u kategoriju rizinih poremeaja djece i mladih. Rad se bavi analizom klasifikacija poremeaja u ponaanju, razvojnim znaajkama osnovnokolaca te modelima prevencije. Problematizira se agresivnost kao oblik antisocijalnoga ponaanja, uz rezultate istraivanja provedenoga na uzorku od 105 uenika petih i sedmih razreda osnovnih kola. Kada je rije o tjelesnom nasilju, udaranju i guranju drugih osoba, ti su oblici nasilnitva ee zastupljeni kod mlaih uenika. No uvaavajui u cijelosti ispitivane varijable uestalost svaanja, uestalost ogovaranja i irenja lai o drugima, izrugivanje i ismijavanje drugih te iskljuivanje drugih iz drutva, vidljiva je vea prevalencija kod uenika sedmih razreda. Dobiveni rezultati pokazuju kako su stariji osnovnokolci skloniji socijalno sloenijim oblicima nasilja, poput verbalnog i odnosnog vrnjakog nasilja. Kljune rijei: nasilje, osnovnokolci, poremeaji u ponaanju, prevencija.

    1. Uvod

    Fokus drutvenih istraivanja sve je ee usmjeren na alarmantne podatke o prevalenciji vrnjakog nasilja meu djecom i mladima. U genezi eksternaliziranih manifestacija agresivnog ponaanja, poput tjelesnog i verbalnog nasilja, postoji niz rizinih i zatitnih imbenika, pri emu kola i kolska iskustva uenika zauzimaju znaajnu ulogu. Socijalno-pedagoka trihotomija u kontekstu odgojno-obrazovnog rada prije svega podrazumijeva aspekte prevencije agresivnih misli, stavova, osjeaja i inova meu mladima jaanjem prosocijalnih vrijednosti, stoga se problematika oblikovanja modela inhibiranja agresivnog ponaanja adolescenata namee kao prvorazredno odgojno pitanje.

  • Goran Livazovi, Antonija Vranje: Pedagoka prevencija nasilnikog ponaanja osnovnokolaca ivot i kola, br. 27 (1/2012.), god. 58., str. 55. 76.

    56

    Etiologija nasilnikog ponaanja

    Prevencija i tretman poremeaja u ponaanju djece i mladih pretpostavljaju jasno definiranje, klasifikaciju, kontinuirano evidentiranje i praenje te trajno dokumentiranje kljunih obiljeja toga fenomena. Veina definicija nastoji obuhvatiti cjelovitost ove pojave upuujui na bitne kriterije prepoznavanja poremeaja u ponaanju (Bouillet i Uzelac, 2007: 128). Poremeaji u ponaanju odreeni su kao poseban drutveni problem koji manifestiraju osobe koje su iskljuene ili imaju potekoe pri ukljuivanju u uobiajenu drutvenu sredinu ili jedinstvena podruja drutvenih aktivnosti, pa je radi socijalne integracije tih osoba njihova ponaanja potrebno korigirati odnosno usmjeriti prema odreenim parcijalnim i opim drutvenim ciljevima (Kovaevi, Stani, Mejovek, 1987). Bez obzira na teorijski pristup i klasifikaciju, rije je o ponaanjima kojima djeca i mladi ine odreene tekoe, tete ili probleme sebi, drugoj osobi, drutvenoj skupini ili iroj zajednici. U pravilu, rizino se ponaanje negativno odraava na obrazovno i radno postignue djeteta, na njegovo ukupno socijalno ponaanje te funkcioniranje. Kao osnovni kriteriji za prepoznavanje postojanja poremeaja u ponaanju nameu se odstupanje, tetnost i potreba za intervencijom, pa stoga poremeaje u ponaanju djece i mladih ine sva ponaanja koja dijete ili mladog ovjeka ometaju u redovitom funkcioniranju, a mogu biti tetna i opasna kako za toga pojedinca tako i za njegovo okruenje. Takva ponaanja odstupaju od normi uobiajenih ponaanja za tu dob, spol, situaciju i okruenje, a mogu biti prisutna na osobnom planu i/ili socijalnom okruenju te zahtijevaju strunu pomo. Iako danas postoji velik broj istraivanja vezanih uz nasilje, etiologija nasilnikog ponaanja, kao i preventivni aspekti tih pojava, i dalje nisu posve razjanjeni. I dok zanimljive suvremene studije agresivnost prouavaju kao evolucijski priroenu osobinu borbe za preivljavanje i osiguravanje za ivot nunih resursa u borbi ovjeka s njegovom prirodnom okolinom, Previi (1999) istie kako u podlozi nasilnikoga ponaanja mogu biti i naueni obrasci ponaanja steeni oponaanjem idola, vrnjaka te masovnih medija u kojima nasilje postaje sve prihvaeniji oblik ponaanja. Uzelac (1995) poremeaje u ponaanju definira kao odgojne izazove prema kojima se devijantna ponaanja djece i mladih mogu svesti na jednu od tri razine. Prva razina obuhvaa ponaanje koje uobiajeno nazivamo nediscipliniranim. Rije je o nepotivanju ili remeenju pisanih ili nepisanih pravila ponaanja u kolskim prostorijama ili u kolskim prilikama. Za ponaanje je na toj razini svojstvena tzv. laka etiologija, a iskustva pokazuju da takva ponaanja moe uspjeno razrijeiti svaki nastavnik ili bilo koji drugi struni kolski radnik na licu mjesta, primijenivi pritom ivotno iskustvo i opa pedagoka znanja. Drugu razinu prepoznajemo uestalim ponavljanjem jednog te istog oblika ponaanja s prve razine kod istog djeteta, koji sam po sebi nije osobito zanimljiv ako nije est;

  • Goran Livazovi, Antonija Vranje: Pedagoka prevencija nasilnikog ponaanja osnovnokolaca ivot i kola, br. 27 (1/2012.), god. 58., str. 55. 76.

    57

    naizmjeninim pojavljivanjem razliitih oblika ponaanja s prve razine, koji takoer sami po sebi ne bi bili zanimljivi da ih ne pokazuje isto dijete; pojavom jednoga oblika ponaanja koji, bilo po teini uzroka, uvjeta ili povoda koji su mu prethodili, bilo po teini samog fenomena ponaanja ili po posljedicama takvog ponaanja, iziskuje dodatnu strunu panju koja premauje mogunosti nastavnika ili drugih strunih radnika kole. Devijantno ponaanje te razine ima svojstvo poremeaja u ponaanju. Trea razina odnosi se na najtee oblike devijacija koje imaju obiljeja antisocijalnoga ili autoagresivnog ponaanja, vezanog uz izuzetno teku etiologiju, kako zbog dugotrajnoga djelovanja nepovoljnih etiolokih elemenata tako i zbog njihova intenziteta (Bouillet i Uzelac, 2007: 135). Uz navedenu, esta je i klasifikacija rizinih ponaanja s obzirom na njihov internalizirani ili eksternalizirani karakter odnosno intrapersonalne i interpersonalne dimenzije.

    Nasilje u kolskom okruenju

    Nasilnitvo i zlostavljanje u koli problem je u cijelom svijetu i

    negativno utjee na kolsku klimu i pravo uenika na uenje, ali i na cjelokupan djetetov razvoj. To je oblik zlostavljanja i antisocijalnoga ponaanja koji pogaa sve socioekonomske, geografske i drutvene slojeve. Meu uenicima osnovne kole nasilnitvo varira od 11,3% u Finskoj do 49,8% u Irskoj (Dake i sur., 2003; prema Profaca i sur., 2005: 576). Primjerice, iako se ini kako problemi nasilnik/rtva rastu razmjerno veliini zajednice, pri emu su ei u veim kolama i veim razredima, podatci iz istraivanja irega podruja Stockholma koje Olweus opisuje poetkom 1970-ih ne podupiru takve pretpostavke. Osim toga, istraivanja kola u Finskoj takoer ne pokazuju nikakvu vezu izmeu zlostavljanih uenika ili uenika/nasilnika s jedne te veliine kole ili razreda s druge strane. Vano je istaknuti da je postotak zlostavljanih uenika u malim kolama s jednom uionicom gotovo jednak onomu u veim, obinim osnovnim kolama. Olweus istie kako je postotak uenika koji su zlostavljali druge ak i blago vii u kolama s jednom uionicom, to proturjei rairenoj predodbi o malim kolskim zajednicama kao idilinim mjestima bez sukoba (Olweus, 1998). Stoga se moe zakljuiti da znaaj veliine razreda ili kole nije kljuan kao etioloki imbenik kolskoga nasilja. Vano je prouiti i pretpostavku da se nasilnitvo dogaa dominantno na putu do kole ili iz kole prije no u samoj koli. Rezultati istraivanja u Norvekoj i vedskoj pokazuju da je gotovo dvostruko (u nioj srednjoj koli trostruko) vie uenika zlostavljanih u koli nego na putu do kole i iz nje (Olweus, 1998: 30). Zlostavljanje uenika na putu prema koli nerijetko se nastavlja i u koli, pri emu je kola mjesto na kojem se dogaa najvie nasilnitva meu djecom. Tako primjerice uenici izjavljuju kako su, kada su

  • Goran Livazovi, Antonija Vranje: Pedagoka prevencija nasilnikog ponaanja osnovnokolaca ivot i kola, br. 27 (1/2012.), god. 58., str. 55. 76.

    58

    zlostavljani na putu do kole i iz kole, dobivali puno manju pomo od drugih (Olweus, 1998: 30). Nasilnitvo se najee manifestira udaranjem, unitavanjem stvari, oteivanjem imovine drugoga uenika, bacanjem stvari kroz prozor, ruganjem i verbalnim uvredama. esto ukljuuje komentare o djetetovoj obitelji ili rodbini. Druga je vrsta bullyinga tzv. neizravno nasilje koje obiljeava namjerno iskljuivanje djeteta iz grupnih igara. Dogaa se jednom od petero kolske djece, a kako se incidenti ponavljaju, dijete se s njima sve tee nosi. U koli se najee dogaa u zahodima, hodnicima i ostalim prostorima izvan kontrole nastavnika. Moe se dogaati i u razredu, pred drugom djecom koja najee ne priskoe u pomo rtvi zbog nezainteresiranosti, straha ili nedostatka empatije. Istraivanja pokazuju da je postotak kolske djece koja su rtve nasilja u veini zemalja slian nasilje meu djecom najee se dogaa od 4. do 8. razreda, a s obzirom na naine na koje se provodi, tendencija tjelesnom ili fizikom nasilju opada s dobi i spolom. Tako, primjerice, istraivanja pokazuju da su djeaci ee i napadai i rtve (Buljan-Flander, 2004). Rezultati istraivanja erni Obrdalj i sur. (2008) pokazuju da je najei oblik nasilja u koli verbalno nasilje (59%), a najrjei spolno nasilje (2,24%), pri emu je osjeaj sigurnosti uenika najvei u uionici, a najmanji u kolskom zahodu. U pogledu sigurnosti na pojedinim mjestima u koli, postoje razlike meu ispitanicima kada je u pitanju osjeaj sigurnosti na kolskim dvoritima. Ispitujui osjeaj sigurnosti uenika na mjestima u koli (uionica, igralite, put do/iz kole, zahod, kolski hodnik, dvorana za tjelesni odgoj), erni Obrdalj i sur. (2008) uoili su da su se uenici najrjee osjeali nesigurnima na putu do kole i iz kole, dok su nesigurnim smatrali zahod (64,7%) i igralite (66,1%), to se znaajno razlikuje od ostalih mjesta u koli (hodnik, kolska dvorana, uionica) gdje su se osjeali sigurnijima. Modeli i imbenici prevencije

    Jedan od rigoroznijih programa prevencije opisuje Valdez, koji je 1998. oblikovao program kroz sudjelovanje ire zajednice ukljueni su nastavnici, uenici, ravnatelj kole, policija, roditelji, javno tuilatvo, susjedstvo, religijske grupe i dr. Bitna mu je znaajka osnivanje odbora koji prati djecu i njihovo pohaanje kole. Izabire se roditelj koji e upoznati ostale sa svim dogaajima u koli. Policija je ukljuena tako to prati ponaanje uenika i ima pravo privesti uenika koji nije doao u kolu. Postavljaju se stroge kazne i pravila kojih se uenici trebaju pridravati. Takoer, obavijeteni su o tome kome se u policiji obratiti za pomo i gdje odmah prijaviti nasilnika. lanovi odbora za praenje ponaanja djece poduavaju uenike u osnovnim i srednjim kolama, a savjetuju i roditelje. Poeljno je ispuniti uenikovo vrijeme kada je izvan kole, a u projekt su ukljueni i privatnici s radionicama za profesionalnu

  • Goran Livazovi, Antonija Vranje: Pedagoka prevencija nasilnikog ponaanja osnovnokolaca ivot i kola, br. 27 (1/2012.), god. 58., str. 55. 76.

    59

    orijentaciju uenika. Ukljuene su i bolnice gdje djeca mogu pomagati starijim osobama, posjeivati bolesnu djecu i druiti se s njima. Na takve aktivnosti upuuje sud za maloljetniku delikvenciju i onu djecu koja su ve poinila kazneno djelo. Helmut Lenzer 1996. (prema Ribari, 2002) u Njemakoj pokree model prevencije nasilja u koli pod nazivom Nasilnik u kolama. Prijanja su iskustva pokazala da je strah od kazne i represije osnovni problem nerjeavanja nasilja, jer su rtve zatakavale napade, a policija nije imala kompetentne strunjake za tu problematiku. Iz toga razloga osnovana je struna skupina nastavnika, djece, ravnatelja, roditelja i policije. Cilj je bio potaknuti rtve i sve koji neto znaju o napadu na prijavu nasilnika bez straha od odmazde. Dijalogom izmeu kole i policije dolo je do poboljanja otvorenosti i suradnje izmeu tih dviju institucija. Policija je pratila uenike na putu do kole i u prijevoznim sredstvima. Nakon razgovora s uenicima, stariji su bili potaknuti na izradu plakata o radu projekta i prevenciji nasilja. Plakati su umnaani i stavljani u kole i prijevozna sredstva te na plakatna mjesta u gradu, a uenici su dijelili letke meusobno. Otvorena je i telefonska linija pod nazivom Linija nevolje. U projekt su se ukljuili i mediji (televizijske postaje i novine), ime je program postao otvoren. Razgovaralo se i s predsjednicima razreda, predstavnicima kole i nastavnicima te je otvoreno savjetovalite za roditelje. Tjedno su se odravali sastanci na kojima su iznoeni problemi, a nakon toga okupljali su se voditelji projekta, ravnatelji, sud za maloljetnike, voditelji domova za mlade, socijalna sluba, policija i psiholozi te donosili mjere za pojedine sluajeve nasilja. Zajedniki rad, posebice kole i policije, doveo je do smanjenja straha uenika i roditelja koji su podnosili zahtjeve. Uenici su iznosili svoje probleme javljajui se na telefon, koji iz pravnih razloga nije bio anoniman. Olweus (1998) predlae prevencijski program kroz sadraje osvijetenosti o problemu te poduzimanja mjera na razini kole, razreda i individualnoj razini. Cilj je njegova intervencijskoga programa smanjiti postojee potekoe zbog nasilja u koli te sprijeiti pojavu drugih problema. Tei postizanju boljih odnosa meu vrnjacima u koli, uz stvaranje uvjeta boljeg razumijevanja rtava i nasilnika u kolskom okruju. Takoer radi ostvarenja ciljeva intervencijskih programa naglaava nunost opisivanja problema nasilja u koli i angaman odraslih. Svaka kola prikuplja podatke putem upitnika o prilikama u koli, a upitnik sadrava pitanja o rairenosti problema nasilnik/rtva, uestalosti nastavnikova reagiranja i znanju roditelja o tom problemu. Olweus navodi i mjere na razini kole, koje obuhvaaju sve uenike, uz pokuaj smanjenja nasilnitva u koli kao cjelini. Organiziraju se kolski sastanci u vezi s problemom nasilja, provodi se bolji nadzor tijekom odmora, preporuuje se ureenje djejih igralita, ei sastanci roditelja i nastavnika, roditeljsko druenje, razvijanje drutvenih aktivnosti u koli pod nadzorom nastavnika i telefonski kontakti, dok se mjere na razini razreda

  • Goran Livazovi, Antonija Vranje: Pedagoka prevencija nasilnikog ponaanja osnovnokolaca ivot i kola, br. 27 (1/2012.), god. 58., str. 55. 76.

    60

    odnose na sve uenike u razredu. Takoer, odravaju se redovni razredni sastanci na kojima se pojanjavaju razredni propisi protiv nasilnitva te pohvale i kazne, a na satu se igranjem uloga rjeavaju problemi nasilnika i rtve. Preporuuju se esti sastanci s roditeljima i uenicima zajedno, potiu se zajednike razredne aktivnosti i suradniko uenje, a na individualnoj razini kod pojedinih uenika provode se mjere kojima se nastoji promijeniti njihovo ponaanje,...