preventivni kondicijski trening u rukometu.pdf

  • Published on
    09-Jul-2016

  • View
    16

  • Download
    4

Embed Size (px)

Transcript

<ul><li><p>IGOR JUKI, DRAGAN MILANOVI, DINKO VULETA, DRAEN HARASIN, ZVONKO KOMES, JOSIPA NAKI, LUKA MILANOVI </p><p>PREVENTIVNI KONDICIJSKI TRENING U RUKOMETU </p><p> 1. UVOD </p><p>Prema vaeoj strukturi kineziologijske znanosti, rukomet pripada skupini kompleksnih kineziolokih aktivnosti u kojoj dominiraju ciklike i aciklike strukture kretanja (Vuleta, 1997). Sukladno tome, javljaju se znatni i kompleksni zahtjevi rukometne igre u odnosu na antropoloka obiljeja rukometaa. Posebno se to odnosi na motorike i funkcionalne sposobnosti i promjenjive morfoloke karakteristike koje se razvijaju i odravaju postupcima u okviru kondicijskog treninga. Bez visoke razine kondicijske pripremljenosti, nezamisliva su visoka rezultatska ostvarenja. </p><p> Moderni je rukomet obiljeen poveanim intenzitetom izvedbe svih elemenata igre u uvjetima neposrednog i snanog kontakta koji se ostvaruje izmeu igraa u igri. Takvi se uvjeti ponavljaju, kako na natjecanju, tako i u trenanim uvjetima. Rezultat je toga mogunost veeg broja ozljeda rukometaa. Preventivni kondicijski trening za konaan cilj ima smanjenje broja i teine ozljeda sportaa (Keul, 1984, prema Milanovi, 1997). Pozicija sustava prevencije ozljeda u tehnologijama sportske pripreme nedovoljno je precizirana, pa se uoava potreba za ovim segmentom sportske pripreme. Upravo je kondicijska priprema velikim dijelom usmjerena na prevenciju ozljeda, te se u posljednje vrijeme kondicijski treneri stavljaju u poziciju neposrednih realizatora preventivnih trenanih postupaka. 2. PREVENCIJA OZLJEDA Na smanjenje broja i teine ozljeda sportaa moe se utjecati u okviru vie podruja sportske pripreme. Svaki od tih segmenata sportske pripreme ima svoju vrijednost u analitikom i integralnom promatranju njihova doprinosa prevenciji ozljeda. Zbog toga je razloga vano razumjeti kompleksnost i multidisciplinarnost ovog problema. Prvi znatan utjecaj na prevenciju ozljeda u sportu ima dijagnostika dimenzija antropolokog statusa sportaa. U tom smislu posebnu vanost imaju zdravstveni pregledi koji bi trebali ukljuivati veliki broj postupaka kojima se eli doznati to vie odgovarajuih informacija o stanju lokomotornog aparata, unutarnjih organa, biokemijskim parametrima, povijesti bolesti i ozljeda te drugim znaajnim medicinskim imbenicima. </p><p>PDF created with FinePrint pdfFactory trial version http://www.pdffactory.com</p></li><li><p>Takoer je potrebno provesti serioznu motoriku, funkcionalnu i morfoloku dijagnostiku. Informacijama o motorikim deficitima te njihovim uvaavanjem u kreiranju trenanih postupaka, smanjuje se mogunost postavljanja prevelikih zahtjeva tijekom provedbe kondicijskog treninga. </p><p> S druge strane, funkcionalna dijagnostika provedena najsuvremenijom </p><p>tehnologijom daje informacije o ponaanju kardio-respiratornog sustava tijekom velikih optereenja, pri emu se posredno mogu doznati bitne informacije o sportaevim eventualnim kritinim energetskim zonama. Konano, antropometrijskim postupcima dolazi se do spoznaja o grai tijela, somatotipu i kritinim zonama sportaeve konstitucije. </p><p> Psiholoka dijagnostika takoer moe imati utjecaj na prevenciju sportskih </p><p>ozljeda. Pravodobno informiranje neposrednih realizatora sportske pripreme o dimenzijama linosti i moguim rizicima koji nastaju zbog sportaevog ponaanja na treningu, moe umanjiti neeljene posljedice. </p><p> Dugorona sportska priprema najsigurniji je put prema ostvarivanju visoko postavljenih sportskih ciljeva. Jedino je realizacijom globalnih i parcijalnih ciljeva svake faze sportskog usavravanja mogue u duem vremenskom razdoblju osigurati visoki sportski uinak i kvalitetan zdravstveni status sportaa. </p><p>U okviru kondicijske pripreme jednako je vano voditi rauna o stanju usavrenosti tehnika pojedinih vjebi. To se posebno odnosi na trenani rad s teretima i pliometrijsku tehnologiju treninga, te na sve druge visokorizine operatore sportske pripreme. Biomehaniki nekorektna izvedba takvih vjebi, ovisno o stupnju optereenja moe izazvati mikrotraume lokomotornog aparata, a onda i vee ozljede koe sportaa na dulje vrijeme mogu udaljiti iz treninga. Isto pravilo vrijedi i za neispravne tehnike izvoenje odreenih tehnikih elemenata u rukometu. Temeljem ove injenice, vano je naglasiti vanost procesa uenja ispravnih tehnika u sustavu sportske pripreme. </p><p> Razvoj kondicijskih sposobnosti i morfolokih obiljeja, koji se temelji na dijagnostikom dobivenim informacijama, zauzima visoku poziciju u hijerarhiji preventivnih djelovanja u sportu. O razini razvijenosti ovih svojstava ovisit e kreiranje planova i programa kondicijskog treninga. Time e kondicijska pripremljenost postati temelj specifine i situacijske pripreme koja je najblia natjecateljskim uvjetima. Budui je jedan od osnovnih ciljeva sportske pripreme pripremiti sportaa za ekstremne uvjete natjecanja i rad na prevenciji ozljeda, koji se odvija u okviru kondicijske pripreme, u tome podruju nalazi svoje mjesto. Solidna kondicijska baza kvalitetan je preduvjet za postizanje integralne pripremljenosti. Meutim, za takvo postignue potrebno je ostvariti optimalnu razinu svih drugih komponenata treniranosti, te objediniti sve imbenike u jedinstvenu integralnu strukturu. Do takvog uinka mogue je doi iskljuivo timskim strunim radom u kojem e svaki lan strunog tima obaviti svoj dio posla, ime e doprinijeti postizanju integralne pripremljenost. Za razinu i kvalitetu integralne pripremljenosti, koja se manifestira u natjecateljskim uvjetima, najodgovornija je osoba na vrhu strune hijerarhije. Moe se kazati da je razina ovog (integralnog) tipa treniranosti u visokoj pozitivnoj vezi s prevencijom ozljeda. Naime, za pretpostaviti je da e kvalitetno pripremljen sporta, koji je optimalno spreman za najvee rezultatske domete, biti manje sklon ozljedama. Gore opisani integralni vid pripremljenosti rezultat je kvalitetno planiranih, programiranih, provedenih i kontroliranih trenanih postupaka. </p><p>PDF created with FinePrint pdfFactory trial version http://www.pdffactory.com</p></li><li><p>Jedan od vanih uvjeta za uspjenu provedbu suvremenog sportskog treninga je i potivanje principa sportskog treninga. Vei broj eksperata iz podruja sportskog treninga ( Dick, 1997, Milanovi, 1997, Bompa, 2000.) definirao je razliit broj takvih principa. Meu njima su najee principi: adaptacije, usmjerenosti sportskog treninga, individualizacije, postupnosti i progresivnosti, ciklinosti, valovitosti, specifinosti, kontinuiranosti, fleksibilnosti, kontrolabilnosti i drugi. Svaki od njih moe dati svoj doprinos realizaciji dobro osmiljenih programa treninga i postizanju eljenih sportskih rezultata. Veina principa sportskog treninga posredno utjee i na smanjenje broja i teine ozljeda sportaa. Posebno vanim vidom preventivnih postupaka smatra se kontrola upotrebe trenane opreme i pomagala te odgovarajue odjee i obue (Beachle i Earle, 2000). U eri hiperprodukcije najrazliitijih sofisticiranih trenanih pomagala i opreme nikako se ne smije zanemariti sigurnosni aspekt istih. Konano, prostor (posebno podloga) u kojemu se trening i natjecanje provode mora odgovarati najstroijim sigurnosnim zahtjevima (Milanovi i Juki, 1996). Isto se odnosi i na oprez prilikom mijenjanja razliitih tipova podloga u relativno kratkom razdoblju. Detaljnom analizom podruja prevencije ozljeda u sportu, vrlo se lako dade zakljuiti da (posebno u Republici Hrvatskoj, ali i u svijetu) nisu jasno definirani sustavi prevencijskih djelatnosti i postupaka, kadrovi koji ih trebaju provoditi i organizacijske potrebe toga sustava.. Prevencijski kondicijski treninzi u ovome problemu igraju veliku ulogu. Uz uvjet potivanja svih prethodno navedenih podruja i postupaka u sustavu sportske pripreme, prevencijski treninzi su uvjet bez kojega eljene ciljeve unapreenja i ouvanja zdravstvenog statusa sportaa nee biti mogue postii. 3. PREVENTIVNI KONDICIJSKI TRENING Preventivni kondicijski trening temelji se na unapreenju svih segmenata lokomotornog aparata s ciljem izbjegavanja ozljeivanja sportaa te ublaavanja posljedica sportskih ozljeda. Osnovna usmjerenost ovakvog treninga odnosi se na unapreenje miinog tkiva, vezivnog tkiva te na proprioceptivni trening. Svaki od navedenih segmenata prevencijskog treninga obiljeen je odgovarajuim metodikim procedurama koje ukljuuju odabir vjebi, metoda i optereenja, te njihovu distribuciju u ciklusnim strukturama sportskog treninga. 3.1. Unapreenje miinog tkiva U okviru prevencijskog treninga miino tkivo se moe unapreivati na strukturalnoj i funkcionalnoj razini. </p><p>Strukturalno pozitivno mijenjanje miinog tkiva usmjereno ja ka optimalizaciji odnosa iste miine mase i potkonog masnog tkiva i na optimalizaciju ukupne koliine miine mase u odnosu na zahtjeve konkretnog sporta. Ukoliko je poveanje miine mase (hipertrofija) primjereno uklopljeno u sustav sportskog treninga, vrlo je izgledno oekivati i doprinos prevenciji ozljeda. Naime, jedna od funkcija kvalitetne miine mase je i zatita zglobnih sustava od rizinih pokreta i incidentnih ozljeda. Iznimno je vano voditi rauna o vremenskoj dinamici poveanja miine mase, zbog moguih negativnih utjecaja na izvedbu elemenata tehnike rukometne igre, ukoliko se naglo dogode velike promjene. </p><p>PDF created with FinePrint pdfFactory trial version http://www.pdffactory.com</p></li><li><p> Jednako je tako potreban oprez i zbog razliitog utjecaja poveanja miine mase na druge motorike i funkcionalne sposobnosti. Ovisno o inicijalnom apsolutnom stanju, poziciji u igri, trenanom iskustvu, povijesti ozljeda i drugim parametrima antropolokog statusa, preporuljivi godinji prirast iste miine mase trebao bi se kretati od 1-4 kilograma. Kvalitetno osmiljeni hipertrofijski programi baziraju se na: </p><p> motivaciji i bezrezervnom povjerenju sportaa u trenani program primjerenom odabiru vjebi (totalnih, osnovnih i izolirajuih) i njihovoj </p><p>distribuciji u kratkoronim i dugoronim razdobljima sportske pripreme kvalitetno definiranom sustavu svih komponenata optereenja (intenzitet, </p><p>ekstenzitet i ukupni volumen) te njihovom doziranju i distribuciji, sukladno dobnim karakteristikama, razini treniranosti i konkretnoj ciklusnoj strukturi treninga </p><p> koritenju irokog spektra metoda, metodskih i organizacijskih formi treninga, trenane opreme i pomagala </p><p> detaljno planiranom i programiranom sustavu prehrane s dnevnim i viednevnim proraunima energetskog ulaza i izlaza </p><p> paljivo odabranim suplementima sportskoj prehrani kontroliranom reimu ivota s naglaskom na odmor i oporavak sportaa </p><p>Funkcionalni aspekt unapreenja miija sportaa ogleda se u razini intra i intermuskularne koordinacije (Siff i Verhoshanskij, 1998). Intramuskularna koordinacija opisana je mehanizmima kontrole ukljuivanja i iskljuivanja razliitog broja i vrste miinih vlakana unutar jednog miia. Intermuskularna koordinacija podrazumijeva sinhronizaciju izmeu vie miinih skupina tijekom izvedbe odreenog gibanja ili serije gibanja. Vodei rauna o koordinacijskim aspektima miinog razvoja smanjit e se mogunost ozljeivanja miia, ali i unaprijediti motorike sposobnosti sportaa. Trenani sustav koji se nalazi u osnovi ovoga pristupa ukljuuje primjenu: </p><p> vjebi dinamike relaksibilnosti, sa zahtjevima usmjerenim ka svjesnom iskljuivanju i relaksaciji antagonistikih miinih skupina </p><p> vjebe submaksimalnog i maksimalnog intenziteta izvedbe (sa i bez vanjskog optereenja) koje e isprovocirati ukljuivanje to veeg broja miinih vlakana i jasno odreenih miinih skupina u cilju svladavanja odreenog pokreta i optereenja </p><p> vjebe s naglaenim informacijskim zahtjevima, gdje e poznate ili nepoznate motorike situacije od sportaa traiti preciznu i koordiniranu izvedbu </p><p> Poseban vid prevencijskog treninga predstavlja izokinetiki trening. Osim to se </p><p>posebno konstruiranom aparaturom sportau omoguava izvedba zadanih pokreta istom kutnom brzinom, ovakav trenani pristup pomae balansiranju jakosti miia istog zglobnog sustava. Prvi postupak u ovoj proceduri predstavlja izokinetika dijagnostika, kojom se utvruju mogui disbalansi meu miinim skupinama. </p><p>3.2. Unapreenje vezivnog tkiva Posebno bitan segment prevencijskog treninga odnosi se na kvalitatiziranje vezivnog tkiva sportaa. Ligamenti, tetive, hrskavice i miine fascije kritine su toke lokomotornog aparata koje se nalaze izmeu miia i kostiju. Veim brojem znanstvenih istraivanja i iskustvenim spoznajama (Beachle i Earle, 2000) uoeno je da se treningom </p><p>PDF created with FinePrint pdfFactory trial version http://www.pdffactory.com</p></li><li><p>moe unaprijediti njihova kvantiteta i kvaliteta. Osnovni stimulus za mijenjanje svojstava vezivnog tkiva jesu mehanike sile koje se stvaraju tijekom tjelesne aktivnosti. Razvoj vezivnog tkiva dogaa se neto sporije nego u miia, ali je dostatan za doprinos harmoninom razvoju svih segmenata lokomotornog aparata, to je temeljni preduvjet za prevenciju sportskih ozljeda. Osnovne skupine trenanih stimulusa namijenjenih unapreenju vezivnog tkiva jesu: </p><p> izometrijske vjebe (sa i bez optereenja, trajanja od 2'' do nekoliko minuta) izotonike jednozglobne vjebe (osnovni pokreti u svim zglobovima, </p><p>optereenje partnera, vlastite teine, elastinih traka, vrea s pijeskom i dr., ekscentrina faza pokreta od 2-5'') </p><p> izotonike viezglobne vjebe (zbog veih optereenja primjenjuju se nakon detaljnog svladavanja njihovih tehnika) </p><p> vjebe istezanja (uglavnom sve stretching metode) pliometrijske vjebe niskog intenziteta vjebe u pijesku vjebe u vodi </p><p> 3.3. Proprioceptivni trening Proprioceptori su specijalni osjetilni receptori smjeteni unutar zglobova, miia i tetiva (Harris i Dudley, 2000.). Budui su ti receptori osjetljivi na promjene pritiska i napetosti, oni alju informacije vezane za miinu dinamiku prema svjesnim i podsvjesnim dijelovima centralnog ivanog sustava. Mozak je time obogaen kinestetikim informacijama o poziciji tijela i dijelova lokomotornog sustava u trodimenzionalnom prostoru.. Veina tih informacija se generira na podsvjesnoj razini. Propriocepcija je sposobnost miia da odgovore na specifine, a esto i na neobine pozicije i situacije (Potach i Borden, 2000). Na tome se temelji i iroki spektar trenanih sadraja koji su postali dijelom proprioceptivnog treninga. Stavljanjem tijela sportaa u veliki broj trenanih situacija, koje e isprovocirati aktivaciju proprioceptora, stvorit e se pretpostavke da e sporta u urgentnim situacijama, koje bi mogle uzrokovati ozljeivanje, optimalno reagirati. Sekundarni efekti proprioceptivnog treninga usmjereni su na jaanje ligamentarno tetivnog aparata i poveanje amplitude pokreta u zglobovima. Ovaj tip treninga moe se podijeliti na slijedee segmente: </p><p> rad s balans ploama rad s velikim loptama odravanje i naruavanje ravnotenih poloaja u stajanju, hodanju, tranju, </p><p>skakanju kretanje po neravnim povrinama proprioceptivni trening s vanjskim optereenjem izvedba vjebi na medicinkama rad na trampolinima rad na mekanim strunjaama </p><p> 4. ZAKLJUAK Naporan reim ivota vrhunskih sportaa, koji ukljuuje trening, natjecanja, putovanja, medijski pritisak i dr., iziskuje visoku razinu sportske pripremljenosti. Jedna od </p><p>PDF created with FinePrint pdfFactory trial version http://www...</p></li></ul>