Promjene u stanicama nakon zračenja

  • Published on
    30-Oct-2015

  • View
    68

  • Download
    0

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Radiologija

Transcript

  • PREDMET:

    STUDENT:

    SEMINARSKI RAD

    TEMA : Promjene u stanicama nakon zraenja

  • Sadraj

    Uvod.............................................................................................................................................. 1

    Bioloki efekti zraenja ................................................................................................................. 2

    Indirektno djelovanje jonizirajueg zraenja ....................................................................... 2

    Teorija direktnog pogotka jonizirajuim zracima ...................................................................... 3

    Osjetljivost pojedinih elija i tkiva na zraenje ................................................................... 5

    Ciljevi i naela zatite od ionizirajueg zraenja .......................................................................... 7

    Mjerenje i ureaji za mjerenje zraenja ........................................................................................ 8

    Geiger Mueller brojai ......................................................................................................... 9

    Ionizacijske komore ............................................................................................................. 9

    Osobni dozimetri .................................................................................................................. 10

    Zdravstveni nadzor osoba koje rade u zoni ionizirajueg zraenja............................................... 11

    Naini zatite od zraenja.............................................................................................................. 12

    Zakljuak ....................................................................................................................................... 13

    Literatura........................................................................................................................................ 14

  • 1

    Uvod

    Zraenje se dijeli na prirodno i

    vjetacko jonizujue zraenje. Prirodno

    jonizirajue zraenje koje okruuje ljudski

    organizam.dolazi iz 3 glavna izvora:

    kosmiko zraenje iz svemira ukljuuje

    energetske protone, elektrone, gama zrake, X

    zrake. Primarni radioaktivni elementi u

    prirodi su uran, torij, kalij (zato ovog

    zraenja ima u pojedinom vou, kao npr

    banane), radioaktivni derivati ovih

    elemenata. Ovi elementi emitiraju alfa i beta

    ili gama zrake, ali veina prirodnog

    zaraenja potie od plina radona.

    Ionizirajue zraenje i radioaktivne tvari su

    prirodna i stalna pojava u okoliu te u

    brojnim djelatnostima ljudi. tovie,

    upotreba umjetnih izvora ionizirajueg

    zraenja sve je rairenija. Izvori zraenja

    danas nemaju adekvatne alternative u

    medicini za dijagnostiku, terapiju te

    sterilizaciju medicinskog pribora i opreme.

    17 % elektrine energije u svijetu proizvodi

    se u nuklearnim postrojenjima. Zraenje se

    koristi za konzerviranje namirnica i hrane,

    unitavanje insekata i nametnika.

    Radiografski postupci u industriji ve su

    rutinska tehnika u kontroli bez razaranja

    kojom se otkrivaju oteenja i pukotine u

    brojnim cjevovodima, posudama,

    inenjerskim postrojenjima i graevinama.

    Primjena radioaktivnih tvari u gospodarstvu,

    poljprivredi, nauci, istraivanjima i mnogim

    drugim ljudskim djelatnostima milijunima

    ljudi doprinosi ne samo poboljanju kvalitete

    ivljenja, ve osigurava i brojna radna

    mjesta u tim djelatnostima. Kao i svaka

    djelatnost, uz korisnu stranu primjena

    zraenja donosi i opasnost po ivot i zdravlje

    ljudi te tetne posljedice po okoli. Riziku ne

    podlijeu samo oni koji rade s izvorima

    ionizirajueg zraenja, ve i svekoliko

    puanstvo, tako da nedovoljno kontrolirana

    primjena tih izvora moe dovesti do prave

    nacionalne nesree, a mogu biti ugroeni i

    graani drugih drava. Brojna iskustva iz

    prolosti koja su rezultirala ozraenjem

    pojedinaca i rizike po ivot i zdravlje ljudi te

    zagaenje okolia ukazala su na potrebu

    sustavne i organizirane provedbe mjera

    zatite od ionizirajueg zraenja. Drutveno

    prihvaanje rizika u vezi s upotrebom

    ionizirajueg zraenja uvjetovano je

    efektivnom koristi koju takva upotreba

    donosi. Opasnost kojom je popraeno

    izlaganje zraenju ne moe se ukloniti u

    potpunosti, ali ipak, rizik se mora

    ograniavati i smanjivati administrativnim,

    organizacijskim i tehnolokim mjerama. To

    je razlog koji nalae svakoj dravnoj

    zajednici obvezu izgradnje kvalitetnog i

    ureenog sistema zatite od zraenja na svim

  • 2

    razinama drutvenog ustrojstva. Takva

    organizacija mjera zatite obuhvaena je

    jednim imenom: zatita od zraenja. Zatita

    od zraenja odnosi se na sve ljude koji mogu

    biti izloeni ozraenju ili posljedicama

    izlaganja pa se tako vodi rauna i o buduim

    naratajima koji mogu trpjeti posljedice

    dosadanjeg i dananjeg izlaganja zraenju.

    Bioloki efekti zraenja

    Zraenje prolaskom kroz materiju,

    bez obzira da li se radi o ivoj ili mrtvoj

    materiji, izaziva efekat jonizacije. Dio

    zrane energije koji biva apsorbovan u

    materiji troi se na izbacivanje elektrona iz

    atoma i stvaranje jonskih parova. U neivoj

    materiji proces jonizacije ne ostavlja nikakve

    posljedice. Meutim, jonizacija u tkivu

    izaziva duboke bioloke promjene, koje

    nastupaju ubrzo poslije ozraivanja. Ako se

    jonizirajue zraenje primjenjuje u veim

    dozama, uzrokuje smrt elije i odumiranje

    tkiva. Ova osobina x-zraka ili bilo kojeg

    drugog jonizirajueg zraenja koristi se u

    lijeenju malignih tumora. Poznato je da

    jonizirajue zraenje, nakon apsorpcije u

    materiji, izaziva itav niz jonizacija koje u

    ivim sistemima izazivaju biohemijske

    promjene. Danas se smatra da jonizirajue

    zraenje u materiji moe djelovati na dva

    naina:

    a) indirektno djelovanje jonizirajueg

    zraenja,

    b) teorija direktnog pogotka jonizirajuim

    zracima.

    Indirektno djelovanje jonizirajueg zraenja

    Djelovanjem jonizujueg zraenja iz

    molekule vode se izbija jedan elektron koji

    odmah reaguje sa drugom molekulom vode i

    nastaje drugi jonski par. H2O H2O+ + e-

    H2O + e- H2O-

    Kao nestabilne molekule oni odmah

    disociraju na H2O+- H+ + OH H2O-- H +

    OH-

  • 3

    Od normalnih jona nastaje voda ali su H i

    Oh jako nestabilne i veoma reaktivne

    molekule koje stvaraju slobodne radikale

    HO2 i H2O2.

    Ovo stvaranje radikala u tkivu traje veoma

    kratko a u daljem toku kljunu ulogu igraju

    slobodni radikali koji djeluju prije svega na -

    SH enzimske grupe Pri emu nastaju

    disulfidne grupe i tako i denaturacija

    proteina i depolimerizacija

    visokomolekularnih jedinjenja. Najvei broj

    oteenja dogaa se ovim mehanizmom, a

    samo oko 5% izravnim djelovanjem

    zraenja.

    Teorija direktnog pogotka jonizirajuim

    zracima

    Po ovoj teoriji, jedna elijska

    struktura moe biti oteena jedino ako je

    direktno pogodena jonizirajuom esticom.

    Djelovanje zraenja na bilo kojem nivou

    DNK ima odgovarajue posljedice.

    Direktnim djelovanjem na DNK moe doi

    do oteenja pirimidinskih baza koje su

    osjetljivije od purinskih, a to dovodi do

    cijepanja jednog ili oba lanca DNK; rezultat

    toga su vidljivi lomovi na hromosomima

    (iste promjene na purinskim i pirimidinskim

    bazama mogu nastati i kao posljedica

    indirektnog djelovanja zraenja u vodenoj

    sredini). Kao rezultat oteenja DNK u fazi

    auto reduplikacije su mutacije, a u fazi

    transkripcije stvaranje funkcionalno

    insuficijentnih proteina i enzima. Ovi, opet,

    dovode do devitalizacije elije, njenog

    ubrzanog starenja, kao i do kancerizacije.

    Prema mjestu nastanka, mutacije se unutar

    elije dijele na genske, hromozomske i

    plazmatske. Dok se prema vrsti elije u

    kojima se ove promjene odvijaju dijele na:

    a) germinalne ili nasljedne, koje se

    prenose na potomstvo, a nastaju

    djelovanjem zraenja na spolne

    elije, ovisno o jaini doze i broju

    mutacija po genima, posljedice

    zraenja mogu biti razliite:

    kompletna sterilnost, spontani

    pobaaj, mrtvorodeni plodovi ili brza

    srnrt ivoroenih plodova.

    b) somatske promjene, koje se

    odvijaju u somatskim elijama,

    prenose se na elijski klon, nastao

    diobom matine elije, ali se ne

    prenose na potomstvo. Somatske

    mutacije nastaju u vidu

    devitalizacije, ubrzanog starenja i

    kancerizacije elije.

    Utvreno je, na primjer, da radiolozi

    deset puta ee obolijevaju od

    karcinoma koe i leukemije nego

    ostali ljekari.

  • 4

    Meutim, pojava da izvjesna oteenja koja

    nastaju na DNK u toku zraenja prolaze bez

    posljedica ukazuje na injenicu da postoje

    izvjesni mehanizmi koji su u stanju da

    isprave greke nastale u grai DNK.

    Najnovija istraivanja ukazuju da u svim

    ivim elijama postoje multienzimski sistemi

    koji ispravljaju pojedina oteenja i nazvani

    su reparatorni sistemi. Eksperimentalno je

    utvreno da je elija najosjetljivija u doba

    mitoze. Ukoliko se analiziraju sve faze diobe

    elije, eksperimenti pokazu