Seminar Arcimboldi

  • Published on
    08-Nov-2014

  • View
    61

  • Download
    21

Transcript

SVEUČILIŠTE U SPLITU FILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI Kristina Petričević GIUSEPPE ARCIMBOLDO SERIJE SLIKA ''GODIŠNJA DOBA'' I ''ELEMENTI'' Seminarski rad Split, 2012. SVEUČILIŠTE U SPLITU FILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI Kristina Petričević GIUSEPPE ARCIMBOLDO: SERIJE SLIKA ''GODIŠNJA DOBA'' I ''ELEMENTI'' Seminarski rad Kolegij: Umjetnost XV. i XVI. stoljeća Nositelj kolegija: dr. sc. Ivana Prijatelj Pavičić, red. Prof. 2 Split, 2012. SADRŽAJ: 1.Sažeta biografija slikara....................................................................................................4 2.Uvod..................................................................................................................................4 3.Godišnja doba....................................................................................................................5 3.1.Alegorija Proljeća…………..................................................................................5 3.2.Alegorija Ljeta ………………………..................................................................5 3.3. Alegorija Jeseni ....................................................................................................6 3.4. Alegorija Zime.......................................................................................................6 4. Elementi.............................................................................................................................7 4.1.Zrak ........................................................................................................................7 4.2.Vatra.......................................................................................................................8 4.3 Zemlja.................................................................................................................... 9 4.4 Voda........................................................................................................................9 5. Ikonološka analiza............................................................................................................10 6. ''Varijacije na temu''..........................................................................................................11 7. Zaključak...........................................................................................................................13 8. Popis literature..................................................................................................................14 3 1. Sažeta biografija slikara Giuseppe Arcimboldo je maniristički slikar, rođen u Milanu 1527.godine. Potječe iz imućne i poznate milanske obitelji. Karijeru je započeo u radionici vitraža za Milansku katedralu. Bio je učenik Leonarda da Vincija, od koga je najvjerojatnije naslijedio preciznost i znatiželju. Arcimboldo je tehnički savršen slikar, osebujnog i originalnog manirističkog stila. Iako nije imao izravne učenike, po slobodi fantazije i bizarnim slikarskim efektima, smatra se da je uvelike utjecao na umjetnike modernog dadaizma i nadrealizma 20. stoljeća, poput S. Dalija i drugih nadrealista, koji su mu se uvelike divili. Od 1562. Arcimboldo je počeo raditi na carskom dvoru Habsburgovca Ferdinanda I. U tom periodu je naslikao svoja najpoznatija djela, i razvio svoj nevjerojatno poseban umjetnički stil, koji ga je odvojio daleko od ostalih suvremenika. Prvi put stvara kompozitne portrete sastavljene od oslikanih životinja, biljaka, i ostalih bića koja simboliziraju alegoriju određenog pojma prikazanu u formi osobe. Neki prikazi su satirični portreti dvorskih osoba, a drugi su alegorijske personifikacije. Arcimboldov je stil često imitiran već stoljećima, tako da je ponekad teško dati točnu atribuciju, svaki portret je trebao biti dupliciran i to rukom jer u 16.st. nije bilo ispisa strojeva. Neki ga smatraju pretečom nadrealizma u 20. stoljeću, ali on bi trebao biti viđen u kontekstu kraja renesanse. U to su vrijeme ljudi (kolekcionari, znanstvenici, i sl.) počeli obraćati više pozornosti na prirodu. Arcimboldo je stvorio uistinu fantastičnu sliku dvora u Pragu, stvarajući kostime, dizajnirajući i dekorirajući. Car Rudolf II dao mu je nebrojena ovlaštenja za usluge slikanja brojnog niza portreta carskih obitelji i državnika, te mu je postavio i zadatak istraživanja umjetničkih djela. 1587.g. Arcimboldo se vratio u Milano, ali je ostao u kontaktu s carem. Giuseppe Arcimboldo umro je 11. srpnja 1593 u Milanu. Iako je bio vrlo popularan tijekom svog života, ubrzo je zaboravljen nakon smrti. Njegove slike koje sadrže alegoriju i igru riječi jako su cijenjene od suvremenika Nije jasno zašto su ljudi izgubili interes za njegovu umjetnost, ali najvjerojatnije je uzrok tome kriva interpretacija i shvaćanje površnima i smiješnima njegova dubokosmislena ostvarenja. Interes za njegove nejasne i fantastične slike, od kojih je preostao mali broj originala, oživio je krajem 19. stoljeća. Osim fantastičnih slika, vjerojatno je slikao i tradicionalne, no mnoge su nestale.1 2. Uvod Nevjerojatno posebni kompozitni portreti, iz serija "Četiri godišnja doba" i "Elementi", ukazuju na milansko porijeklo majstora i tradiciju groteske njegovanu već i kod L.da Vincija. Odbacivanje "lijepog slikarstva" sa početka renesanse i iskazivanje superiornosti modernog vremena nad antičkim, vode Arcimbolda raskidu sa klasičnim pravilima. Savršena anatomija, prostorna povezanost i jasna narativnost, su ustupile mjesto novim tendencijama. Tehnika se razdvaja od estetike, ljepota od morala, kreacija od kompozicije. Rezultat svega toga su ovi neobični portreti, prepuni iznenađenja. Preuzevši već poznate načine slikanja kao anamorfoze i antinomije, Arcimboldo je svojim portretima dao novu dimenziju. Farsa odbacuje kanone antičke ljepote i poigrava se sa neuglednim na poseban način. Ovi portreti su bizarni neovisno od alegorijske draži."Godišnja doba" i "Elementi" ukazuju na čitav retorički proces kroz akumulaciju znakova, oblikujući tako snažan identitet i odajući počast velikoj moći Maksimilijana II i njegovih nasljednika. 1 http://www.artinthepicture.com/artists/Giuseppe_Arcimboldo/Biography/ 4 3. Četiri godišnja doba 3.1. Alegorija Proljeća Kad gledamo sliku sa određene udaljenosti, uočavamo mladu djevojku sa blagim smiješkom. Kad pobliže pogledamo, možemo uočiti da je njena koža, kosa i odjeća samo iluzija, i da se portret žene sastoji od latica i stabljika proljetnog cvijeća. Koža lica žene sastoji se od cvjetova u rasponu boja od bijele do ružičaste, kosa je napravljena od veličanstvenog mnoštva raznobojnih cvjetova, te njena haljina, koja je zbirka zelenih biljaka. Nos žene je pupoljak ljiljana, uho je tulipan, a oko je od crnog velebilja i njegovog cvijeta. Bijelo cvijeće oblikuje ovratnik, koji odvaja lice od haljine. Arcimboldova alegorija Proljeća je kompletno uokvirena vijencem bojanim u stilu izrazito različitim od stila boje figure. A. Pieyre de Mandiagrues je vjerojatno bio u pravu kad je napisao da je vijenac kasnije nadodan slici (sl.1.).2 slika 1. Proljeće, 1573., Musée du Louvre, Paris 3.2. Alegorija Ljeta Kao Proljeće, slika Ljeta pripada kompletnoj seriji ''Četiri godišnja doba'', koje su sada u Nacionalnom muzeju Louvre u Parizu. Na ovo prikazu također je vijenac kasnije nadodan.. Obje slike su ljudske glave u profilu. Ljeto se sastoji od potpuno različitih vrsta ljetnog voća i povrća. Žarke boje portreta se ističu od crne pozadine. Na krutom ovratniku Ljeta su blago utkane riječi: ''Giuseppe Arcimboldo- F.''. Slovo F označava fecit (lat. uradio). To je očito bio slikarev način autentikacije svog umjetničkog djela. Na ramenu se nalazi datacija slike: 1573. (sl.2.).3 2 3 Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.8. Ibid. 5 slika 2. Ljeto, 1573., Musée du Louvre, Paris 3.3 Alegorija Jeseni Jesen je naslikana također 1573. godine, kao i ostale slike iz serije Godišnjih doba. Slomljena stara bačva je sastavljena uz pomoć pletenih grančica u prilično improviziranom aranžmanu, iz kojeg izlazi glava. Glava je sastavljena od jesenskih plodova. Loptasti nos je sočna kruška, ozareni obraz je zrela jabuka, brada je šipak, te uho koje je velika gljiva, vjerojatno rusula. Naušnicu predstavlja prezrela i raspuknuta smokva. Glavu okružuje crveno i bijelo grožđe, crvenkasti listovi loze i ogromna bundeva, što podsjeća na Arcimboldove ranije prikaze Bakha. Veličanstvenost voća je naznaka plodnosti jeseni, te jezik koji izlazi kroz bodljikave usne se čini da ukazuje na jesensko radosno naslućivanje kulinarskih slastica (sl.3.).4 slika 3. Jesen, 1573., Musée du Louvre, Paris 3.4. Alegorija Zime Zima je posljednja slika iz serije godišnjih doba naslikanih 1573. Iako se slikar potpisao samo na Ljeto, postoji mnogo sličnosti između slika da nema sumnje o autentičnosti ostalih tri slika. Zima je prikazana kao stari panj stabla, koji je gotovo uvenuo, sa raspuknutom korom, djelomično odvojenom od stabla. Možemo lako razabrati patetičnog starog čovjeka, čiji nos se ljušti, a otečena, krezuba usta (gljiva) nakrivljeno stoji na bradi punoj bradavica. Lice je prekriveno oštrom bodljikavom bradom i prepuno je ožiljaka i krasta. Oko figure izgleda kao 4 Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.10. 6 da je skriveno u dubokoj pukotini kore, a ono što percipiramo kao uho, samo je ostatak odlomljene grane. Debeli slamnati otirač služi kao ogrtač, te štiti starca od hladnoće. Arcimboldo ne vidi zimu samo kao hladno doba, već se na njegovoj slici mogu primijetiti elementi ugodnosti. Sa slomljene grane vise limun i naranča, koji svojim svijetlim bojama uvode tračak sunčeve svjetlosti i topline u neveselu atmosferu. Zeleni bršljan rastući na stražnjoj strani glave starca, kao i zapetljane grančice koje nalikuju na krunu, pojačava osjećaj nade da zima neće trajati vječno. Ako pomnjivo pogledamo slamnati otirač koji obuhvaća Zimu poput plašta, možemo primijetiti utkani grb koji jasno upućuje na Habsburšku monarhiju (sl.4.). Imperator je često od Arcimbolda naručivao slike, tako da je na ovaj način ponekad ukazivao na naručitelja slike.5 Zima je prikazana mnogo drugačije nego ostala godišnja doba. Nije prikazana samo kompozitna glava u istom strogom osjećaju kao i Proljeće, Ljeto i Jesen. Ostala godišnja doba su prikazana kao raznovrsnost jednako važnih biljaka, voća i cvijeća, dok se Zima sastoji od središnjeg elementa- panja stabla u obliku glave, koji dominira cijelom kompozicijom slike. Postoji jaka sličnost između panja stabla i naborane ruke, bockave brade i debelih usana starog čovjeka, budeći simpatiju u nama i uključujući nas osobno mnogo više nego biljke i cvijeće koje, u bližem uvidu, gube svoju funkciju unutra slike u cjelini.6 slika 4. Zima, 1573., Musée du Louvre, Paris 4. Elementi 4.1. Zrak Zrak, kao i Godišnja doba, te ostala tri Elementa, prikazan je u formi profila ljudske glave. Da izrazi svoje ideje na prirodu zraka, Arcimboldo je naselio sliku velikim brojem ptica. Mnogo ptica je teško prepoznatljivo i samo im se glava vidi, dok se druge mogu odmah prepoznati. Gusku je, na primjer, lako prepoznati, koja zajedno sa perjem repa pijevca daje nejasnu impresiju uha. Puran sa nadutim prsima predstavlja nos, a fazan, koji se djelomice sakrio iza krila pijevca, predstavlja kozju bradicu sa svojim repnim perjem, tako ukrašavajući bradu lika. Ptičica, čije oko služi kao zjenica oka lika, ostaje misterij, dok gornji i donji očni kapak glave lika je formiran otvorenim kljunom patke. Arcimboldovi Elementi sadrže neke očigledne reference na dinastiju Habsburgovaca, kao što su paun i orao, koji su simboli dinastije(sl. 5.).7 5 6 Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.12. Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.54. 7 Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.16. 7 slika 5. Zrak, nije datirano, Basle (privatna kolekcija) 4.2. Vatra Na desnoj ruci, niže u kutu na cijevi oružja, je upisano: ''Josephus Arcimboldus Menensis. F.''. Datacija i naslov, ''1566 Ignis'', su upisani na drugoj strani slike. U ovoj alegoriji, Arcimboldo je prikazao nekoliko različitih tipova vatre, raspoređenih od malog plamena uljne lampe ili svijeće, do jakih snaga topova i pušaka. Plamen se može pripaliti udaranjem dva komada čelika (nos i uho). Kremen ukrašava Zlatni ovan. Udaranje čelika će zapaliti malenu uljnu lampu (brada lika), svežanj trijeske (brkovi), zamotani fitilj voštane svijeće ( naborano čelo ) i na kraju hrpa ogrjevnog drva čiji plamenovi okružuju glavu u obliku krune. Nijedno Arcimboldovo djelo nije eksplicitnije u upućivanju na Habsburgovce. Vrat je odvojen od tijela lancem sa Zlatnim ovnom, koji je predstavljao jedan od najvažnijih redova tog vremena. Vojvoda Filip od Burgundije ga je dao Hapsburgovcu na dan njegovog vjenčanja 1429. Mnogo značajnije je prisutstvo dvoglavog orla, simbola Svetog Rimskog Carstva kojim su Habsburgovci vladali u doba kad je živio Arcimboldo. Na kraju, tu su puške i topovi. Oni su vjerojatno služili u svrhu isticanja velike vojničke snage Habsburških vladara (sl. 6.).8 slika 6. Vatra, 1566., Kunsthistorisches Museum, Beč 4.3. Zemlja 8 Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.18. 8 Benno Geiger je smatrao da alegorija Zemlje predstavlja lovca. Danas je općeprihvaćeno da ova slika predstavlja alegoriju Zemlje. Comanini Figino je opisao ovu sliku tako živopisno da se čini da vrijedi citirati odlomak iz Geigerove knjige: '' Čelo lika se sastoji od svih ovih životinja: indijske gazele, jelena šarenjaka, leoparda, psa, mužjaka jelena, crvenog jelena i 'velike životinje'. Kozorog, životinja sa Tirolskih planina, umetnuta je iza vrata lika, zajedno sa nosorogom, mulom, majmunom, medvjedom i divljim veprom. Iznad čela su deva, lav i konj. Životinje sa rogovljem su postavljene oko čela tvoreći tako kraljevsku krunu, što je nevjerojatno pametna ideja. Na području iza obraza se nalazi slon čije uho je dovoljno veliko da formira uho lika. Magarac, koji se nalazi ispod slona, popunjava donju čeljust lika. Vuk se nalazi na prednjoj strani obraza, širom otvorenih usta, u kojima se nalazi miš. Otvorena usta vuka predstavljaju oko, a miš zjenicu oka lika. Rep i noga miša oblikuju brkove iznad gornje usne. Na čelu među ostalim životinjama nalazi se i lisica sa zavijenim repom, oblikujući obrvu. Zec, koji se nalazi na ramenu vuka, oblikuje nos. Mačja glava je gornja usna. Umjesto brade stoji tigar kojeg drži slonova surla. Surla je zavijena, te oblikuje donju usnu lika. Gušter, kao jezik, izlazi kroz otvorena usta. Zakrivljenost vrata je oblikovana od vola koji leži zavaljen, zajedno sa lanetom (sl.7.).9 slika 7. Zemlja, 1570., Beč (privatna kolekcija) 4.4. Voda Nemoguće je popisati sve morske životinje koje sačinjavaju ovaj portret, koji predstavlja alegoriju elementa Vode. Gornji dio tijela čini grb formiran od velikog raka (grudni štit), kornjače i velike školjke (komad ramena) za koju se hobotnica prihvatila svojim pipcima. Vrat je ukrašen bisernom ogrlicom. Na mjestu obraza je raža, te čudnovato oblikovani biser koji ukrašava uho od školjke. Vodena kozica predstavlja obrvu lika. Usta morskog psa, širom otvorena sa oštrim zubima, predstavljaju usta lika. Gornji dio glave je zaokružen nekom vrstom krune, koja se čini da uključuje jedan ili dva kita, dvije ribe, morža, mlade foke, morskog konjića i nečega skrivenog od pogleda, krak morske zvijezde. Impresija krune je pojačana dugačkim šiljcima koji izlaze iz riblje kralježnice i koralja oblikovanog poput krune kraj ribe. Kao i na drugim slikama, individualne životinje su bojane krajnje realistično, iako nisu naslikane u odgovarajućoj veličini s obzirom na druge životinje. Impresija kaosa i konfuzije je samo površna. Ne treba nam dugo da razaznamo očitu harmoniju koja je u 9 Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.20. 9 pozadini niza različitih vrsta životinja, od kojih su neke neprijatelji jedne drugima. Njihova miroljubivost je varljiva. Oblikovanje krune od životinja, harmonija među njima i biserna ogrlica čini ovaj prikaz hvalospjevom u čast Maksimilijana(sl. 8.). Arcimboldo je na većini svojih slika prikazao imperatora kao gospodara i majstora svih elemenata i godišnjih doba i to vjerojatno zbog harmonije i mira za vrijeme njegove vladavine.10 slika 8. Voda, 1566., Kunsthistorisches Museum, Beč 5. Ikonološka analiza Poredak godišnjih doba je pun simbolične simetrije. Uvijek su dvije odgovarajuće glave u profilu, jedna lijevo, druga desno okrenuta i izražavaju posebnu vezu između godišnjih doba koje simboliziraju. Izobilje alegorijskih i simboličnih aluzija koje je Arcimboldo upisao u slike i serije slika. Njegove serije slika Elemenata i Godišnjih doba dijele nekoliko značajki, uključujući i broj četiri. Arcimboldov kolega Fonteo je otkrio neke daljnje podudarnosti. Fonteo vidi povezanost između Elemenata i Godišnjih doba djelomice u pojmu zajedničkih odlika ili parova odlika- hladno/ toplo i vlažno/suho- koji mogu biti kombinirani u četiri različita načina : ''Ljeto je vruće i suho, kao Vatra. Zima je hladna i vlažna, kao Voda. Zrak i Proljeće su oboje vrući i vlažni, a Jesen i Zemlja su hladni i suhi.''11 Fonteova usporedba Arcimboldovih Elemenata i Godišnjih doba nije ograničena samo tim značajkama. Daje i interpretaciju baziranu na mitovima iz antike o bogovima i na renesansnom poimanju prirode: Prozerpina, božica zime, bliska je prijateljica boga vode, Neptuna, tako da Zima i Voda pripadaju zajedno. Zrak Proljeća prikazuje žarke boje cvijeća u cvatu. Ljeto i Vatra dijele zajedničku zvijezdu kao njihovo uporište- sunce, dok Zemlja i Jesen dijele mjesec. Podudarnosti između Arcimboldovih glava u profilu- Jeseni i Zemlje, Zime i Vode- predlažu da mogu biti interpretirani kao dijalozi između Elemenata i Godišnjih doba. Prema Fonteu, ovi dijalozi služe veličanju Habsburške Monarhije.12 Dvije serije, Godišnjih doba i Elemenata su teme koje je Arcimboldo često slikao na zamolbu imperatora. Ovo zasigurno potvrđuje Fonteovu interpretaciju Arcimboldove umjetnosti kao nečega što je trebalo veličati imperatora. Habsburški vladari su očigledno darovali Arcimboldove slike rodbini i dostojanstvenicima, tako da je njegova umjetnost djelomično služila kao reklama za politiku dinastije Habsburgovaca. 10 11 Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.22. Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.24. 12 Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.25. 10 Teško je zamisliti točno koliko mnogo Arcimboldove umjetničke aktivnosti je utjecano od ovih socioloških, utilitarističkih aspekata njegove umjetnosti. Arcimboldove slike, koje su uglavnom interpretirane u terminu povijesti ljudskih misli, bili su subjekt dobrog dijela rasprave, stoga danas imamo znatan broj različitih pristupa i ideja. 13 Kulturna pozadina slikara, tj. njegova neposredna okolina u kraljevu dvoru mora se spomeniti. Umjetnost i čudesne odaje, sa svojim brojnim rijetkim vrstama i predmetima kolekcionara, su morali utjecati znatno na Arcimbolda. Veliki broj prepariranih životinja se također tamo nalazi. Čak i na kraljevu dvoru, znatan dio obrazovanog društva se sastojao od alkemičara i čarobnjaka, tako pokazujući da distinkcija između umjetnosti i znanosti nije bila tako jasna kao danas. Nije bilo rijetko da se umjetnik interesira za prirodne znanosti i tadašnju tehnologiju, kao što su Leonardo da Vinci i Arcimboldo.14 Dakle, sklad voća ili životinja koje čine portret, simbolizira sklad koji postoji pod dobronamjernom vladavinom Habsburgovaca. Slično tome, tu je i sklad između elemenata i godišnjih doba, koji simbolizira mir pod vlašću Maksimilijana II. Uvijek se temelji na načelu da slične stvari moraju biti povezane.15 Svijet se sastoji od elemenata, a tkogod da vlada elementima, vlada i svijetom. Četiri godišnja doba se ponavljaju iz godine u godinu, što simbolizira vječno kretanje i red prirode, kao i ideja da će Habsburgovci vladati zauvijek.16 Prema Fonteu, političko značenje tih slika dodatno je naglašeno velikim brojem Habsburških simbola, kao što paun i orao (Zrak). Vatra, također, može biti prikazana tako da ima dvostruko značenje. S jedne strane, element vatre je simboliziran lancem sa Zlatnim Ovnom, kremenom i kovanim čelikom koji skupa mogu upaliti vatru. No, s druge strane, tu je i Red Zlatnog Ovna - Habsburški red. Ista slika sadrži i niz očitih vojnih referenci. Zemlja je još jedna slika koja je puna Habsburških simbola, kao što su lav skriven od Herkula i koža ovna. Lav je, kaže Fonteo, simbol Kraljevine Češke, jedne od pokrajina koje su pripadale Habsburgovcima. Također i alegorija Vode sadrži neki simbolički značaj dragocjene bisere vode, kao i rogovlje i niz drugih detalja.17 Četiri godišnja doba sadrže slične reference. Zima je, na primjer, prikazana kako nosi kaput kojeg krasi simbol kovanog čelika i veliko slovo M. Tako se sa sigurnošću može pretpostaviti da kovani čelik Zlatnog Ovna, te slovo M ukazuju na Maksimilijana.18 6. ''Varijacije na temu'' Na zahtjeve cara, Arcimboldo je često ponavljao svoje serije slika Četiri godišnja doba i Elemenata. Očito je bilo puno entuzijazma za te slike, pa su Habsburgovci znali kako da to iskoriste, te su davali slike na poklon. Njihova namjera nije bila samo zadovoljiti ljude, nego i osvojiti pristaše Habsburških političkih ideja.19 Kad usporedimo nekoliko slika iste teme, daju se uočiti velike sličnosti među njima. Sveukupna kompozicija je uvijek ista, ali je povremeno mijenjao formate, boju sheme, premda je preferirao crnu pozadinu. Individualni oblici su se mijenjali s obzirom na veličinu i boju. Kao i u muzičkoj kompoziciji, možemo pričati o varijacijama na temu. 20 13 14 Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.26. Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.27. 15 Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.48. 16 Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.50. 17 Ibid. 18 Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.52. 19 Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.30. 20 Ibid. 11 Slika Jeseni iz Berlina (1572.) se razlikuje od one iz Louvra, kroz oštri kontrast svjetla i sjene. Neko grožđe je gotovo crno, dok je lice generalno veoma svijetlo. Promjena formata je bila nužna zbog bačve koja je duža nego na ostalim slikama. Ono što je upečatljivo, je relativno svijetla pozadina, koja je rijetko na Arcimboldovim slikama (sl.9.). Stupanj umjetničke kvalitete je isti na svim slikama.21 Kao i na slici Jeseni, Arcimboldo je na slici Zime iz Berlina (1572.) naglasio vertikalnu dimenziju mnogo više nego na slici Zime u Louvru, posebno s obzirom na formalnu kompoziciju (sl.10.). Također postoje i razlike u boji i površinskoj strukturi slike. Na primjer, kora panja stabla: na slici iz Louvrea, Arcimboldo je naglasio oštre konture i robustnost kore, dok je na slici iz Berlina izabrao mutniji i mekši prikaz površine.22 Sliku Proljeća iz 1563. koja se nalazi u Madridu, Arcimboldo je naslikao za Ferdinanda I., te je dio prve znane serije Godišnjih doba, od kojih su dvije u Beču (Zima i Ljeto). Sa stražnje strane se nalazi inskripcija: '' Proljeće, u pratnji Zraka, koje...'' tako potvrđujući Kaufmannovu sugestiju da su Godišnja doba i Elementi upareni i povezani na poseban način (sl. 11.). To također objašnjava zašto je Arcimboldo naslikao ove glave u profilu: članovi svakog para su trebali licem biti okrenuti jedan prema drugom. Geiger kaže da je ova serija iz 1563. naslikana nakon što je Arcimboldo preuzeo novi način slikanja tijekom boravka u Pragu, gdje je tvrdoglavo ustrajao u stvaranju svog osobnog stila, koji nikad prije nije viđen i koji je bio tako jedinstven da je još uvijek poznat po tome. 23 Slika Ljeta koja je sada u Bečkom muzeju, naslikana 1573., također pripada prvoj seriji Godišnjih doba. Kao i ostale slike Ljeta, sadrži inskripciju ''Giuseppe Arcimboldo F.'' na ovratniku lika. Postoje neke razlike u odnosu na Ljeto iz Pariza i Berlina, i to uglavnom s obzirom na kompoziciju i dizajn ukrasa glave.24 slika 9. Jesen, 1572., Berlin (privatna kolekcija) 21 22 Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.34. Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.35. 23 Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.50. 24 Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.52. 12 slika 10. Zima, 1572., Berlin (privatna kolekcija) slika 11. Proljeće, 1563., Museo de la Real Academia de Bellas Artes de San Fernando, Madrid 7. Zaključak Ovaj jedinstveni slikar ekstravagantnog i posebnog umjetničkog izraza nije bio umjetnik svog doba, nego je zagazio stoljećima dalje od svog razdoblja. Razvio je stil koji su mnogo cijenili njegovi suvremenici, u kasnijim razdobljima podcijenjen, te u 20. stoljeću ponovno proslavljen pojavom nadrealista. Njegov stil možemo definirati na granici između Leonarda da Vincija, na kojeg podsjeća preciznošću i znatiželjom, i Caravaggia, zbog velikog talenta i stvaralačke ekstaze. U povijesnom vremenu, koje je uglavnom preferiralo likove Bogorodice i svetaca, te plemićke portrete, Arcimboldove alegorične fizionomije nisu previše inspirirale buduće generacije, što je dovelo do zaborava na maštovitog slikara. Trebalo je proći više stoljeća, sve do pojave nadrealista, Picassa, Magritta, ali prvenstveno Salvador Dalija, da Arcimboldo dobije mjesto koje zaslužuje. Svaki, pa i najmanji detalj na njegovim slikama ima simbolično značenje i predstavlja autorov originalni način dodvoravanja ili ismijavanja suvremenika. 13 8. Popis literature 1. Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen 2. http://www.artinthepicture.com/artists/Giuseppe_Arcimboldo/Biography/ 14