skripta hrvatski

  • Published on
    08-Oct-2014

  • View
    20.843

  • Download
    17

Embed Size (px)

Transcript

<p>Pripreme za dravnu maturu HRVATSKI JEZIK</p> <p>Neli Mindoljevi, prof. Zagreb</p> <p>HRVATSKI JEZIK 1. GLAS (FONETIKA I FONOLOGIJA) 1.1. Jezik i govor (govorno priopavanje) ........ 2 1.2. Hrvatski standardni jezik .. ..........3 1.3. Glasovi (nastajanje i podjela glasova, funkcija glasova u jeziku, fonem) .4 1.4. Pismo (grafija) i pravopis (ortografija), grafem, pisanje i izgovor i , d i 5 1.5. Morfonologija (morfem) ...............8 1.6. Glasovne promjene . .9 1.7. Naglasni sustav hrvatskoga standardnog jezika .. ....17 1.8. Vrednote govorenoga jezika, interpunkcija.. ..20 1.9. Stilistika pisma i glasova; hrvatski standardni jezik i narodni govori, idiom20 1.10. Hrvatska narjeja . .24 2. RIJE OBLICI I VRSTE RIJEI (MORFOLOGIJA) 2.1. Morfem. Podjela morfema 26 2.2. Osnova rijei. Vrste osnove .. ...27 2.3. Gramatike kategorije. Vrste rijei ...........28 2.4. Promjenjive vrste rijei29 2.5. Nepromjenjive vrste rijei ..44 3. REENICA (SINTAKSA) 3.1. Odnosi u gramatici. Sintaksa. Sintagma . 46 3.2. Reenica kao jezina jedinica. Gramatiko ustrojstvo reenice47 3.3. Vrste reenica ...48 3.4. Tekst. Ustrojstvo teksta. Red rijei. Interpunkcijski znakovi u tekstu ......50 4. LEKSIK/ RJENIKI SUSTAV (LEKSIKOLOGIJA) 4.1. Semiologija, semantika. Leksikologija. Leksem ..52 4.2. Raslojenost jezika (vremenska, podruna, funkcionalna stilovi) ...53 4.3. Leksiko posuivanje. Purizam. Onomastika. Frazeologija ..54 4.4. Tvorba rijei ..56 5. POVIJEST HRVATSKOGA JEZIKA ...58 6. STILISTIKA (Pjesnike figure) ......63 7. VERSIFIKACIJA (Stihotvorje) - kvantitativna; silabiko-tonska .................65 8. HRVATSKI PRAVOPIS (kratka povijest) .67 KNJIEVNOST 1. Knjievnost. Znanosti o knjievnosti. Podjela knjievnosti. Rodovi i vrste .68 2. Temeljna civilizacijska djela (Stari Istok) .....74 3. Klasina/antika knjievnost (grka knjievnost, rimska knjievnost) ....75 4. Srednjovjekovna knjievnost ............78 5. Hrvatski humanizam 83 6. Renesansa ....84 7. Barok ..89 8. Klasicizam .94 9. Prosvjetiteljstvo 95 10. Hrvatska knjievnost 18. st. ...96 11. Romantizam .99 12. Protorealizam (enoino doba) 104 13. Realizam i naturalizam .106 14. Modernizam 112 15. Moderna knjievnost 20. st. Avangarda. Moderna poezija, proza i drama ..117 16. Hrvatska knjievnost od 1914. do 1929. 125 17. Hrvatska knjievnost od 1929. do 1952. 126 18. Druga moderna (1952. 1969.) ..129 19. Postmodernizam (1970. 1995.) 133 20. asopisi i novine ....138</p> <p>1</p> <p>HRVATSKI JEZIK1. GLAS (fonetika i fonologija) 2. RIJE oblici i vrste (morfologija) 3. REENICA (sintaksa) 4. LEKSIK/RJENIKI SUSTAV (leksikologija)</p> <p>GLAS (fonetika i fonologija)JEZIK I GOVORGOVORNO PRIOPAVANJE SPORAZUMIJEVANJE (KOMUNIKACIJA) To je proces prenoenja poruke, slanje poruke i primanje poruke od poiljatelja do primatelja (od govornika do sluatelja ili sugovornika). Sporazumijevanje je osnovna funkcija jezika. Poruka je obavijest koju prenosimo. Priopajni ili komunikacijski kanal jest put kojim poruka ide od govornika sugovorniku, od poiljatelja poruke do primatelja poruke. Put poruke: i proces slanja i proces primanja poruke ide u tri faze: psiholoka, fizioloka i fizika (i obrnuto). Bukom u kanalu nazivamo smetnje i tekoe u sporazumijevanju do kojih dolazi ukoliko samo jedan segment ili odsjeak poruke nije primljen onako kako je poslan (lonac/konac). Stvara se nesporazum u komunikaciji. JEZIK. GOVOR. JEZINI ZNAK. JEZIK je sustav znakova kojima se ljudi sporazumijevaju. KOD je sustav znakova (zbornik) za sporazumijevanje. JEZINI ZNAK odnosi se na stvarni svijet, a ima sadraj i izraz. Jezine znakove ostvarujemo kao razlikovne glasove (foneme), u pismu kao slova (grafeme), a znaenje ili sadraj ostaje isti. Rije ima IZRAZ (oznaitelj ili oznaka) i ZNAENJE ili SADRAJ (oznaeno). Izraz jezinog znaka: njegova materijalna strana, oblik (glasovi, slova). Sadraj jezinog znaka: njegovo znaenje. GOVOR je ostvarivanje jezika u izgovoru. Jezik se mijenja kroz vrijeme (dijakronija) i na prostoru (dijatopija). JEZINA (LINGVISTIKA) EKONOMIJA jest nastojanje da se sa to manje izraza izree to vie sadraja. ZALIHOST ili redundancija jesu oni elementi koje moemo razumjeti zahvaljujui okolini ili kontekstu (ostalim elementima poruke) i koji su, zato to su pretkazivi, suvini (ova crven_ jabuka, mi bi__). To je vei broj znakova, jezinih sredstava, nego to je potrebno za razumijevanje. Zalihost je, dakle, viak obavijesti zbog konteksta.</p> <p>2</p> <p>HRVATSKI STANDARDNI JEZIK Indoeuropski jezici: veina jezika kojima se nekad govorilo od Indije do zapadne Europe. Indoeuropska jezina zajednica raspala se oko 2000. g. pr. Kr. i nastalo je vie srodnih skupina: indoiranska, albanska, grka, italska (dananji romanski jezici), keltska, germanska i baltoslavenska. Baltoslavenska skupina raspala se u 2. tisuljeu prije Krista na baltiku i slavensku (praslavensku). Sve do 3. stoljea Slaveni su govorili jednim jezikom. Nema pisanih spomenika. Praslavenska jezina zajednica jedna je od najsrodnijih unutar indoeuropske jezine zajednice. Slavenska skupina: istonoslavenska, zapadnoslavenska i junoslavenska. Junoslavenska skupina: hrvatski, slovenski, srpski, makedonski, bugarski i staroslavenski jezik. Staroslavenski je prvi zapisani slavenski jezik. To je knjievni jezik Konstantina irila utemeljen na jednom junoslavenskom narjeju.</p> <p>IDIOMI HRVATSKOGA JEZIKA (idiom = govor) Idiom je zajedniki termin za svaki pojedini idiolekt (govor pojedinca), lokalni jezini sustav, dijalekt i jezik. Idiomi hrvatskoga jezika: organski idiomi (govor ue, najee seoske sredine, plemena, roda) i neorganski idiomi (substandardni idiomi i standardni jezik). Substandardni idiomi: govori koji nisu usko vezani uz odreenu sredinu, tj. govori izmeu organskog idioma i knjievnog (standardnog) jezika. Substandardnim idiomima pribrajamo: razgovorni ili kolokvijalni jezik, dobne argone (naratajne, uglavnom uenike i studentske), strune ili profesionalne argone, atrovaki jezik kao jezik rubnih drutvenih skupina. HRVATSKI STANDARDNI JEZIK Knjievni jezik jednoga naroda (i pisani i govorni oblik) slui tom narodu kao univerzalno sredstvo sporazumijevanja. Uz taj termin rabi se i termin standardni jezik (standard = norma, mjerilo, pravilo). Standardni je jezik autonoman vid jezika, svjesno normiran i polifunkcionalan. Znaajke hrvatskoga knjievnog (standardnog) jezika Potpuno je autonoman (samostalan) u odnosu na bilo koji idiom; ui se! Normiran je. Normu ini skup pravila, sustav propisa. Mora biti funkcionalan u svim komunikacijskim situacijama. Funkcionalni stilovi: knjievnoumjetniki, znanstveni, publicistiki, administrativni i razgovorni. Ostvaruje se u odreenom prostoru (stabilan u prostoru) i prilagodljiv u vremenskom slijedu (elastino stabilan u vremenu). Norma i normiranje standardnoga jezika Norma: sustav propisa kojima se odreuje to je u standardnome jeziku pravilno, a to nije. Normativni prirunici: pravopis, gramatika, rjenik i jezini savjetnik. Vrste norma: ortografska (pravopisna), ortoepska (pravogovorna), gramatika (morfoloka morfemi i rijei; sintaktika reenice), leksika i stilistika. ZNANSTVENE DISCIPLINE U OKVIRU LINGVISTIKE FONETIKA prouava glas sam po sebi (fon), artikulacijska i akustika svojstva glasova. FONOLOGIJA prouava foneme, glasove u funkciji, njihova funkcionalna svojstva. MORFOLOGIJA prouava morfeme i rijei. MORFOFONOLOGIJA (MORFONOLOGIJA) prouava funkciju fonema u morfemima. SINTAKSA prouava spojeve rijei ili sintagme, reenicu i tekst. SEMANTIKA prouava sadraj, znaenje jezinoga znaka. LEKSIKOLOGIJA prouava i opisuje rjeniki sustav. LEKSIKOGRAFIJA se bavi sastavljanjem rjenika. ETIMOLOGIJA prouava podrijetlo i razvoj pojedinih rijei. STILISTIKA se bavi stilom, povezana je i s teorijom knjievnosti.</p> <p>3</p> <p>GLASOVINastajanje glasova Glas je najmanji odsjeak izgovorene rijei. Govorni organi se dijele na pomine i nepomine. Glas stvara zrana (fonijska) struja koja nastaje skupljanjem i irenjem plua. Ona se modificira prolazei kroz dunice, dunik, grlo, usnu (i nosnu) upljinu. Glasovni oblik dobiva provlaei se kroz glasiljke. Dalje dolazi u grlo, nad grlom je drijelo koje vodi u usnu ili nosnu upljinu gdje dobiva konaan oblik. Pri njezinu oblikovanju sudjeluju jezik, donja (pomina) i gornja (nepomina) eljust, zubi (dentes), usne (labiae),desni (alveoli), nepce (palatum) i to tvrdo (palatum durum) i meko (palatum velum) i resica (uvula). Visina glasa ovisi o broju i duini titraja glasiljki. Jaina glasa ovisi o otvoru glasiljaka. Podjela glasova po nainu kako nastaju Prema nainu nastajanja svi se glasovi dijele na otvornike i zatvornike. Prema funkciji u rijei glasovi se dijele na samoglasnike ili vokale (slogotvorne glasove) i suglasnike (neslogotvorne glasove). Pri izgovoru je suglasnika prolaz zranoj struji potpuno otvoren i ona nesmetano prolazi iz plua do usana. Ovako nastali glasovi zovu se otvornici. Pri izgovoru suglasnika govorni su organi potpuno ili djelomino zatvoreni. Ovako nastali glasovi zovu se zatvornici. Zatvornici se dijele na zvonanike ili sonante (nastaju ako je prolaz zranoj struji djelomino zatvoren) i umnike ili konsonante (prolaz potpuno zatvoren). SLOG je dio rijei koji se izgovara kao cjelina. Nositelj sloga je otvornik (kao jezgra), a uz njega obino dolazi i zatvornik: od-la-zi-ti, o-ti-i, grm, svijet (1 slog!). Ponekad je zatvornik samoglasnik (slogotvorno r). Slogovi mogu biti otvoreni (ako zavravaju samoglasnikom) ili zatvoreni (ako zavravaju suglasnikom), dugi ili kratki, naglaeni ili nenaglaeni OTVORNICI Otvornici hrvatskoga jezika su: a, e, i, o, u i dvoglasnik ie (na mjestu jata). Dvoglasnik ie izgovara se kao dva glasa. On je samoglasnik jer tvori slog: svijet, rijeka, bijel (svet, svit; reka, rika; bel, bil). Ostvaruje se razliito u hrvatskim narjejima: kao ije, je, e ili i. Podjela otvornika prema stupnju uzdignutosti jezika prema nepcu: visoki (i, u), srednji (e, o) i niski (a) Podjela otvornika prema vodoravnom poloaju jezika prema nepcu: prednji (i, e, ie), srednji (a) i stranji (o,u) ZATVORNICI Pregled zatvornika hrvatskoga jezika ZVONANICI (sonanti, zvonki zatvornici): j, l, lj, m, n, nj, r, v (m, n, nj = nazali ili nosnici); pribliavanjem organa suzi se i djelomino zatvori prolaz zranoj struji. UMNICI (konsonanti): b, c, , , d, d, , f, g, h, k, p, s, , t, z, ; dodirivanjem govornih organa potpuno se zatvori prolaz zranoj struji ili nastane tjesnac o koji se tare. Podjela zatvornika prema NAINU tvorbe zvonanici (sonanti) m, n, nj (nosnici, nazalni), j, l, lj, r, v zatvorni (praskavi, eksplozivi) b, p, d, t, g, k poluzatvorni (sliveni, afrikate) c, , , , d tjesnani (frikativi) s, , z, , f, h Podjela zatvornika prema MJESTU tvorbe dvousneni, bilabijali: b, p, m (lat. labiae: usne) usneni (labijali) usnenozubni, labiodentali: v, f (lat. dentes: zubi) prednjojezini, zubni, dentali: d, t, n, c, z, s jezini desnici, alveolari: r, l srednjojezini, prednjonepani, palatali: , , , d, , , j, lj, nj (palatum: nepce) stranjojezini, zadnjonepani, velari (jedrenici): k, g, h (Zapamti! Palatali ili nepanici su sva slova s kvaicom ili crticom, slova od dva znaka i jo samo j.)</p> <p>4</p> <p>Podjela zatvornika prema ZVUNOSTI zvuni b d g z d bezvuni p t k s f c h zvonanici, sonanti (neutralni): m, n, nj, j, l, lj, r, v Ova se podjela glasova temelji na poloaju i nainu rada glasiljki. Bezvuni suglasnici nastaju kad su glasiljke oputene pa je prolaz zranoj struji nesmetan. Zvuni nastaju kad su glasiljke zategnute pa titraju. Neutralni zvonanici nisu ni zvuni ni bezvuni.Zbog ovih svojstava glasova nastala je glasovna promjena jednaenje suglasnika po zvunosti. Uz neke iznimke, zvuni se suglasnik ne moe ostvariti ispred bezvunoga pa prelazi u svoj bezvuni par (vrabac vrapca), a bezvuni ispred zvunoga prelazi u svoj zvuni par (glas glazba). Zvonanici su neutralni to znai da se ostvaruju bez promjene, bez obzira na zvunost odnosno bezvunost glasova ispred ili iza njih. U svim navedenim podjelama glas se ne promatra u kombinaciji s drugim glasom, ve se promatra fon glas sam po sebi. FONETIKA je znanstvena disciplina koja prouava artikulacijska (mjesto i nain tvorbe) i akustika (zvunost) svojstva glasova, tj. prouava glas sam po sebi, njegova svojstva.</p> <p>FUNKCIJA GLASOVA U JEZIKU (funkcionalna svojstva glasova)Fonoloka opreka ili opozicija Biti / piti glasovi /b/ i /p/ imaju ulogu (funkciju) da razlikuju (jednu rije od druge). Foneme tako i izdvajamo iz rijei, suprotstavljanjem (oponiranjem) jednih drugima, npr. 1. /biti/ - /piti/ - /siti/ - /miti/ - /viti/ ili 2. /kvar/ - /kvas/ ili 3. /kova/ - /kola/ ili 4. /spavaica/ /spavaica/. Vano: glasovi mogu mijenjati znaenje drugim rijeima samo ako se nalaze u istoj fonolokoj okolini (u istom kontekstu), tj, na istom (premda bilo kojem) mjestu u rijei, s istim naglaskom (duga tuga, spavati spajati, mlad mlak). Fonoloku okolinu ine svi glasovi koji se nalaze oko suprotstavljenih fonema. Kontekst je okolina jezine jedinice u kojoj ona dobiva odreeni smisao (lat. contextum: skupa tkano, prepleteno). FONEM (gr. phone: glas, ton, zvuk) RIJE je izgovoren ili napisan skup glasova, ili jedan glas, koji neto znai. U naem jeziku od jednoga glasa mogu biti sastavljeni samo veznici (i, a), prijedlozi (u, o, k, s), uzvici (u, o, a, e) i zamjenica nj, a druge vrste rijei ne. Glas razlikuje znaenje, odnosno rijei. JEZIKOSLOVLJE (lingvistika), znanost o jeziku, razlikuje posebnu vrstu znakova razlikovne glasove, od kojih se sastoje rijei i koji razlikuju rijei. Za sporazumijevanje glas sam za sebe nije dovoljan potreban je glas u funkciji. Glasovi imaju funkciju u jeziku mogu mijenjati znaenje rijei. FONEM je razlikovni glas. Fonem je najmanja jezina jedinica koja ima samo izraz, nema znaenja, slui za stvaranje rijei i za razlikovanje njihova znaenja. Fonem FON je glas sam po sebi, bez obzira na to je li fonem ili nije, neovisno o njegovoj funkciji. (Foneme pamtimo kao 30 slova abecede + otvornik ie i samoglasno r.) Fonem i rije pripadaju razliitim jezinim razinama, sustavima fonolokoj (fonoloke jedinice, glasovi, nemaju znaenja) i morfolokoj (morfoloke jedinice, rijei, npr. veznik i, imaju znaenje), odnosno leksikoj, rjenikoj. FONOLOGIJA je dio jezikoslovlja koji prouava foneme u funkciji (razlikovne glasove). Prouava njihova funkcionalna svojstva, njihovu funkciju, ulogu, a ta je razlikovanje znaenja rijei. Fonemi, npr. /b/ i /p/, sami po sebi nemaju znaenja, ali razlikuju znaenje rijei biti od piti. FONETIKA je dio jezikoslovlja, i to dio fonologije koji prouava glasove bez obzira na njihovu funkciju u jeziku. Fonetika prouava artikulacijska svojstva glasova, tj. mjesto i nain tvorbe (npr. b i p su dvousneni, artikuliraju ih obje usne) i akustika svojstva, njihovu zvunost (npr. b je zvuni, a p bezvuni glas). </p> <p>je glas koji sam NEMA znaenje, ali ima razlikovnu ulogu.</p> <p>5</p> <p>Odnos fonetike i fonologije Fonetika prouava glasove ljudskoga govora neovisno o njihovoj funkciji. Fonologija prouava kako jezik iskoritava ove glasove (koje je fonetika opisala) radi pr...</p>