"Socijalno"i socijalni rad

  • View
    215

  • Download
    1

Embed Size (px)

Transcript

  • "Socijalno" i socijalni rad

    Mladen KneeviStudijski centar socijalnog radaPravnog fakultetaSveuilite u Zagrebu

    UVOD

    Izvorni znanstveni radUDK 316+364.6

    Primljeno: oujak 1996.

    Neki trendovi u razvoju socijalnog rada u nas posljednih nekoliko godina zabrinulisu neke teoretiare ipraktiare zbog, ini se snanog, procesa "psihologizacije" socijalnograda. U ovom se radu prikazuju neka poimanja "socijalnog" u socijalnom radu tepokuava povezati koncept socijalnog u cjelokupni poloaj ovjeka u njegovoj aktualnojsocijalnoj situaciji.

    Osnovna namjera autora kada je zapoeorad na ovom lanku bila je da upozori na pro-ces "psihologizacije" socijalnog rada u nas (po-sebno) posljednjih nekoliko godina i pokuaistaknuti one osobne i drutvene potrebe kojezbog takvog procesa ostaju nezadovoljene.

    "Psihologizacija" nije u socijalnom raduneka nova pojava. U dugom razdoblju povijestirazvoja struke utjecaj nekih psiholokih teorijabio je vrlo dubok i snaan. Utjecaj psihodinam-skih pristupa ni danas se nije izgubio u mnogimsegmentima socijalnog rada, a u nekim "kola-ma", posebno npr. u SAD, psihodinamski su'pristupi stoerni pristupi.

    "Psihologizacija" se, meutim, nije pojavilakao rezultat masovnih psiholokih traumapuanstva izloenog tragediji rata. Rat i njego-ve posljedice u psihikoj strukturi puanstvasamo su intenzivirali taj proces. Negdje sedam-desetih godina dolazi do ponovnih prodora ne-kih "psiholokih" postupaka u socijalnom radu,zapoinje intenzivnija edukacija socijalnih rad-nika u novim tehnikama kojima se do tada nisukoristili. U drugoj polovici osamdesetih gotovosve psiholoke tehnike koje tradicionalno upo-trebljavaju ameriki socijalni radnici-terapeutiprikazuju se naim socijalnim radnicima na ra-zliitim vrstama seminara i drugim oblicimaedukacije.

    S druge strane, psiholozi u centrima za so-cijalni rad imaju znaajnije poloaje od socijal-nih radnika jer sustav obrazovanja socijalnihradnika relativno dugo vrijeme ostaje na niojakademskoj razini.

    Ratni realitet taj je proces samo intenzivi-rao, posebno u nekim njegovim oblicima i po-drujima. Prema jednom ispitivanju koje su

    provodili educirani terapeuti u dva kolektivnacentra u kojima su smjeteni nai prognanici iizbjeglice iz susjedne drave Bosne i Hercego-vine, vie od 10% tih ljudi pokazuje neke odsimptoma poremeaja koji su rezultat njihovihtraumatskih iskustava. Ako je na vrhuncu pro-gnaniko-izbjeglike krize u Hrvatskoj boravi-lo 700 000 ljudi i ako je toan podatak o razinitraumatizma, onda je rije o 70 000 ljudi "sasimptomima" koji se, dakako, socijalno mani-festiraju, a nisu samo osobna patnja. Socijalnirad na tu patnju nije mogao ne odgovoriti.

    Drugo je pitanje strukture sustava socijal-nog rada, koji je svoje tranzicijske procese mo-rao zapoeti u anomijskoj situaciji izazvanojratom. U takvoj situaciji raspala se relativnovrsta struktura sustava unutar kojeg je socijal-ni rad djelovao.

    Svako sniavanje razine funkcioniranja su-stava dovodi sustav u razliite oblike simbiozesa segmentima sustava koji su prije te situacijebili u odnosu podreenosti ili nadreenosti,kada je rije o hijerarhiji unutar sustava. Suko-bi izmeu prognanika i izbjeglica pojavljuju sekasnije, ne u akutnoj fazi prognanitva i izbje-glitva, pojavljuju se onda kada se sustav soci-jalnog rada poeo unutar sebe strukturirati,postigao viu razinu diferencijacije svoje struk-ture i kao takav zapoeo obavljati svoje funkci-je. Prije toga djelovao je u takvoj simbiozi sdramom prognanitva i izbjeglitva (u psiho-lokoj terminologiji govorili bismo o procesuidentifikacije) da nije bilo mogunosti za suko-be.

    Sljedei je razlog, svakako; u ekonomskimuvjetima. Teak materijalni poloaj profesio-nalaca mnoge je od njih vezao za razliite hu-manitarne udruge financirane iz inozemstva.

    17

  • Rev. oc. polit., god. III, br. l, str. 1724, Zagreb 1996.

    Ogroman interes koji je niz humanitarnih or-ganizacija pokazao za psihike posljedice ratanaiao je na nezaposlene socijalne radnike, ko-jima je ponudio materijalnu naknadu za rad uvrlo razliitim psiholokim projektima. Kratkeedukacije, vrlo esto organizirane na mjestimau kojima je bila velika razlika izmeu aktual-nog socijalnog statusa sudionika i opremljeno-sti prostora, esto u vanjskim manifestacijamaimpresivne, jako su privukle jedan dio, poseb-no mladih kolega. Nadalje, "psihosocijalni"projekti bili su vrlo atraktivni za velik broj stra-nih nevladinih udruga.

    TO JE TO "SOCIJALNO" USOCIJALNOM RADU?init e se moda u najmanju ruku neo-

    binom elja da se definira podruje "socijal-nog" u socijalnom radu, jer bi "zdravorazum-ski" to moralo biti u potpunosti jasno. Mislimo,meutim, da upravo u tomu postoji niz neja-snoa koje se na ovaj ili onaj nain odraavajui u pokuajima konceptualizacije socijalnograda.

    Koncepti socijalnog na samom su poetkurazvitka socijalnog rada bili pod snanim utje-cajem Spencerovih ideja koji je drutvo proma-trao kao stanje ravnotee, a osobne su tekoeprema njemu bile jedinim uzrokom socijalnihproblema (Heraud,1972:4). Toje dovelo do ek-stremno individualistikih poimanja socijalnogi do usmjeravanja gotovo iskljuivo na osobnepotencijale u razrjeavanju tekoa ekonom-ske nesigurnosti. Booth se svojim idejama dase neke dimenzije socijalnog, kao to je naprimjer siromatvo, ne pojavljuju kao rezultatosobnih tekoa, nego "okolinskih" faktora, bo-rio upravo u tom vremenu nastajanja socijal-nog rada za bitno drugaije perspektive. Nje-gove su nazore meutim tadanji socijalni rad-nici odbacivali. Iako se u vremenu o kojem jerije (sam poetak Xx. stoljea) jo ne moegovoriti o tako opem i znaajnom utjecaju psi-hoanalitikih pristupa u socijalnom radu kakave nastupiti dvadesetih godina, jasno je da jepoimanje "socijalnog" u socijalnom radu, kak-vo je bilo na samom poetku njegova razvitka,zapravo vrlo iroko otvorilo vrata psihoanali-tikim konceptima, koji e zatim biti vladajuisve do sredine pedesetih godina.

    U ovom je teorijskom kontekstu "socijalno"derivirano iz psiholokog, temeljni je napor za-pravo bio usmjeren, gledajui pojednostavlje-

    18

    Kneevi, M.: "Socijalno" i soci;alni rad

    no, na to to zapravo stranka socijalnog radni-ka osjea u vezi sa svojim socijalnim proble-mom, a ne na to to taj socijalni problem za-pravo jest. Ili, to je jo gore, u takvom je pri-stupu, kroz potpuno individualiziranu prizmu,socijalno apstrahirano od "socijalnog". M.Jar-ret je tako, govorei na Nacionalnoj konferen-ciji o socijalnom radu, ustvrdio da je svojomanalizom djela Mary Richmond Social Diagno-sis, koje se na neki nain smatra zaetkomstrune literature na podruju socijalnog rada,doao do zakljuka da 50% sluajeva koje jeRichmondova opisala jesu "isti" psihijatrijskiproblemi, a u sljedeih 15% pronaao jemogunost psihopatolokih uvjeta (Heraud,1972:6). Ovakav je pristup u socijalnom radutrajao na alost vrlo dugo vremena (ne mo-emo rei ni da je danas od male vanosti) isasvim je sigurno da je u znatnoj mjeri spre-avao razvitak ire teorije socijalnog rada.

    Pokuajmo razmotriti neke novije pristupe.Prema Oxford Advanced Leamer's Dictio-

    nary of Current English, pridjev socijalno ozna-ava ljude koji ive u zajednici ili odnos izmeuljudi i zajednice (Oxford,1986:818). Tako iro-ko odreenje svakako nije upotrebljivo za ovonae razmatranje, jer obuhvaa gotovo sve ov-jekove djelatnosti i velik broj meuljudskih re-lacija.

    Fowler u svojem razmatranju "socijalnog" usocijalnom radu nalazi dvije temeljne odredni-ce: 1. norme koje omoguuju meuljudske od-nose i 2. prihvaanja nekih razliitih (istaknuoM.K.) stupnjeva odgovornosti prema onim la-novim drutva koji su u nekom stanju potrebe(Fowler,1975). Ovakvo nam se definiranje,meutim, ini isuvie uskim, podsjea na takvodefiniranje socijalnog rada koje je rezultat"klasinog" sociopatolokog odnosa prema lju-dima i ivotnim situacijama u kojima nunotrebaju pomo drugih ljudi. Ono to nam senajvie ini nedostatnim u ovom definiraju jestpravo ovjeka u nevolji da trai i dobije nunupomo svoje okoline. Druga je tekoa takvogodreivanja mogunost sankcije, odnosno mo-gunost realizacije tog prava kroz dravnu san-kciju. Kada smo upotrijebili rije sankcija, sva-kako nismo mislili samo na negativan aspekttog pojma, nego sankciju smatramo sustavnimsadrajem neke norme, i to ne bilo koje soci-jalne norme, u njezinu najirem znaenju, negonorme koja dravu (ili barem neke njezine di-jelove), a ne samo drutvo, obvezuje na adek-

  • Rev. ,mc. polit., god. III, br. l, ,,'tr.17-24, Zagreb 1996.

    vatan korak. Ono do ega Fowler dolazi slije-dei svoju misao logian je rezultat, on naimetvrdi kako su socijalni radnici, ali i uitelji ipsihijatri, "socijalizacijski imbenici" (Fowler,1975, str.91). S tom bismo se tvrdnjom moglisloiti, ali je smatramo nedovoljno preciznom.Sasvim je sigurno da dobar dio djelatnosti so-cijalnih radnika moemo smatrati i "socijaliza-cijskim". Tomu bismo dodali jo i "resocijaliza-cijskim" u onom irem antropolokom smislukako resocijalizaciju shvaa Juni, a to je,"neka promjena socijalnog koncepta premakojemu ovjek ivi" (Juni,1989).Meutim, iztakvog odreenja svakako otpadaju mnogedruge funkcije koje socijalni rad u polju "soci-jalnog" svakako ima, a to su funkcije koje nosiispunjavajui neke svoje obveze prema drav-nim strukturama unutar kojih je nesumnjivoisto tako definiran.

    Robert Pinker u svom definiranju socija-nog rada iznimno je kratak i tvrdi kako je so-cijalni rad jednostavno casework (Pinker,1982). Takva definicija znatno suzuje podruje"socijalnog" u socijalnom radu i gotovo je vienormativna no to bi mogla pojasniti bitdogaanja. Suavanjem definicije na podrujerada na sluaju (u dobroj mjeri, stoga, na teh-niku), Pinker ini gotovo isto to su inili ineto tradicionalniji funkcionalisti (npr.JessieTaft) na podruju socijalnog rada, pokuava-jui institucijom socijalnog rada objasniti priro-du odnosa izmeu osobe kojoj socijalni radnikprua uslugu, socijalnog radnika i drutva. Pre-ma funkcionalistima, funkcioniranj