Stjepan Damjanovic - Mali staroslavensko-hrvatski rjecnik

  • View
    2.765

  • Download
    11

Embed Size (px)

Transcript

HRVATSK JEZINA BATINA Kiga 3. UREDNICA JELENA HEK REDAKTORI STJEPAN DAMJANOVI MATEO GA RECENZENTI JOSIP BRATULI MILA MIHAEVI CIP - Kataloizacia u publikacii Naconalna i sveuilina kninic- Zeb UK811.163.1(038)=1!3.42 MI stavensko-hatsi Ie I sv Stepan Damanovi ... . - z : Matica hatska, 2004. - (Hratska jezia batina; kn. 3) ISBN 953-150-558-6 i. Damanovi, Stepa 441105045 MI S TAO SLA VENSKO-HRVATSKI RENIK Sastavili Stjepan Damjanovi / Ivan Jurevi / Tanja Kutovi / Bors Kuzmi I Mic Luk / Mateo agar MTICA HVATSK ZGREB 2004 M stvenk- hrvat re izradn je u okir znstvehOg projekt Encoa htko gl (r. 01304) koji je fnco Mnist znaoti, obrazova i rta Rpublke Hrat. UOD ili kako se sluiti ovim renikom Staroslavensko-hrvatski mali renik namenjen je u prvom redu studentima kroatistike i slavistike koji se u svom studiju susre sa staroslavenskim tekstovima, ali i svima onima koji se zanimau za slavensku jezinu starinu. Korpus na koji smo se naslanali odreen je u prvom redu tekstovima s kojima se studenti susreu, ponavie onima koji s nalaze u Staroslavenskoj itanci Josipa Hamma i Slovu iskona'( Stjepana Damjanovia, ali i u nekim drugim, staim izdanima. Studenti se u pravilu ne mogu sluiti velikim renicma staroslavenskoga jezika koji su u novie doba dovreni i s rade u paleoslavistikim sreditima. Za tim e renicima psegnuti strunak-specijalist, jer njeg nee moi zadovoljiti gaa koju nudi na namjenom bitno oganien renik. Ipak, korisnik e i u naem reniku nai najvei dio rijei iz staroslavenskoga kanona s iznimkom osobnih i zemlopisnih imena koja smo uvrtavali vrlo selektivno. Kanon, kao to je poznato, ukljuuje sve najstare staroslavenske tekstove, t. one s kraa desetoga i iz jedanaestoga stolea, gagoljine i ne. Prema nima se piu i gramatike staroslavenskoga jezika. 5 1. Novost je to staroslavenske natuknice nudimo u latininoj grafii, ali drimo da e to olakati sluene Rjenikom. U predoenoj tablici itatel e nai slova starih slavenskih azbuka i njihovu transliteraciu (preslovljavanje, tj. postupak kojim grafem iz jednoga sustava zamjenuemo graf emom iz drugog po naelu znak za znak" i kojemu nije prvi cilj da posreduje izgovor nego da iz nega tono saznamo kako je zapisano u originalu), kao i danas oekivan nain izgovarana tih slova. U Reniku smo na mjestima gde neko slovo poine napisali negvo ime, brojevnu vrijednost u glagoljici i irilici, te oekivan nain itanja. Ti e podaci uz neka slova biti i jedini,jer se uz nih upuuje na stupce pod drugim slovom. Tako se riei napisane u originalu s poetnim irilinim I [e] koji nema svoj glagoljini pajak, morau potraiti pod f [e/je], tj. ako u tekstu naidete na rije IA bRd, trait ete je pod ed'va, a rijei napisane s poetnim irilinim M [a], potrait ete pod graf emom ' (transliterira se u latinicu kao e, a ita kao vale]); npr. rie MA nai ete kao edb. To znai da smo prednost dali glagolinom dielu kanona i ponaali se tako kao da je svaka rije protno napisana glagolicom. Time se grijei protiv realnosti jer je npr. naopseniji kanonski tekst Suprasalski zborik irilini (i mnoge su riei samo u njemu zasvedoene), ali u suprotnome bismo izneverili primere iz gagoljinoga diela kanona. Dai smo prednost starijoj azbuci i stoga t je hrvatska tradicia staroslavenske pismenosti glaglina. Iz praktinih razloga primere napisane s i (tzv. desetino i, u glagoljici '/T, u irilici I) podveli smo pod dvadesetino i (u glagolici 6, u irilici H). Za grafem ta (u glagolici ', u irilici l) upotreblavamo znak e a ne dvoznak to Grka slova thita (9), ksi (a),psi Nf) dolaze kao oznaka za brojevnu vrijednost, a kada se javlaju u grkim rijeima (ponavie imenima) 6 otisnuta su ukoenim latininim dvoslovma prema izgovoru: th, ks, ps. Onima koji se tek uvode u problematiku init e problem i itane pojedinih latininih grafema koje nalaze u transliteracii pa ih upozoravamo na ovo: a) Grafemom e bileimo fonem [e], ali i skupinu [e]. Ta se skupina izgovara na poetku rijei i iza samoglasnika (elika se ita kao [eliko], moe se ita kao [moje]). Iznimka je izgovor poetnoga e u osobnih imena neslavenskoga podrietla (eva se ita kao [eva]), te zacielo u rieima koje su redovito dolazile na poetku reenice (npr. eda, ese). b) Grafemom 3 biljeimo gas koji je u staroslavenskom imao status fonema, a u hrvatskom ima status pozicijski uvetovane inaice, tj. izgovaramo ga kad se e nade ispred zvunoga suglasnika (otac ga je poslao), dakle kao sliveno [dz]. c) Grafemom i biljeio se fonem [i], ali i fonem Gl te skupina [i] pa se moi bogb ita kao [moj bog], a izraz moi bozi kao [moji bozi]. To odgovara hrvatskom izgovor. d) Grafem e izgovaramo kao [t ]: moci itamo kao [moti]. e) Znakovi koje zovemo jerov (or -' i jer -b) na poetku rijei ne dolaze, a na kraju njei ih ne itamo. U sredini riei ostvarujemo ih predahom (pauzom). Rije napisanu kao S'n' itamo dvodijelno, kao [s-n], a dbnb kao [d-n]. Jer (b) moe oznaavati i mek izgovor prethodnoga suglasnika, tj. moe sudelovati u biljeenju fonema ul i [n] pa se npr. kralb ita ko [kral], a konb kao [kon]. Ko to se vidi, to odgovara izgovoru u hrvatskom standardnom jeziku. t Grafem y izgovara se kao strane i. 7 g) Grafem' (at) ita se kao (e] (iza tvrdih suglasnika) i kao (a] (na poetku riei, iza samoglasnka i iza palatala). To znai d mst tamo k [mesto], moe kao [moja], eko kao (ako], a vole kao [vola]. Posebno valja upozoriti na jat iza l, n, ris. Pogledamo ovu tablicu: irilica gaglica transliteracja itanje (obla) C"HTH 2MD s&iti sjediti RbCIK' VA0 Vsek' v-sak EO('TH A boIeti boleti BOt 'J vole vola H1' .J0 nem' njem 80HlTH VJD voneti vodati p'Kd b> reka Ieka Oda uoavamo da se glaglino jat (l) u irilinom korpusu kadto u ovim situaciama zamenjue irilinimjatom (') a kadto digrafom ja (I). Cirilica je preciznie od nastae glaglice zabiljeila izgvor. Ve smo napomenuli da smo sliedili glagljini nain i uvijek pisali e. Govorci hrvatskoga jezika nabole e postupiti ako izgovarau (e] tao ge je u hrvatskom jat, a (a] ge se i u 'hratskme nalazi a. 8 I I Obr p vrstam riei: Imenice koje pripadau glavnim (0-, a-) dekinaciama, te u- i i-deklinacii obraene su tako da se uz nominativni oblik donosi genitivni morfem, oznaka za rod i hratski prievd: ena, -y . -ena sy', -u m. -sin Kod imenica koje pripadau konsonantskim dekinacijama i enskoj v-promjeni uz nominativni donosimo potpuni gnitivni i dativ oblik: tel, telte, telti, s. -tele smok, smok've, smok'vi . -smokva Imenice srednjega roda na -(J treba traiti pod istom imenicom na -ie: mqem()e p mqenie, milosrdb()e p milosrdie. Uz te imenic navodimo gnitivni zavretak- iako je rie o gamatikome morfemu - jer elimo, koliko je mogue, da ono to korisnik trai ima isti oblik u tkstu i u eniku: npr. bytie, - s. jer e u glagolinom tekstu korisnik nai oblik byti6 pa bi ga obrada bytie, - s. mogla zbuniti. . Poimeniene prideve obraivali smo kao imenice: devae, -y . -devica, Djevica. Uz zmjenice ne navodimo kojim vrstama pripadau. Oblik za koji drimo da g korisnik nee moi dovesti u vezu s nominativom donosimo i upuujemo na nominativ: ceu v. k't Prideve donosimo samo u neenom obliku mukog ro noV prd. -nov 9 Komparativ obraujemo uz pozitiv i t samo ako su g glasovne promene udaljile od pozitiva: . bud' prid, komp. budii -slab, beznaaan; malen ( ... ) budii v. bud' Ako glavni brjevi imaju oblik imenice, navodimo im genitivni i dativni morfem: devt . , -i, -i gl. broj -devet tya, , -i gl. broj -tisua Ako se sklanjau kao pridjevi, donosimo i oblike za enski i sredni rod: edin', edina, edino gl. broj -jedan, jedna, jedno d'va, d've, d've gl. broj -dva, dvie, dvoje Redne brjeve donosimo u odreenom obliku takoer u sva tri roda: Vtori, Vbtorae, Vtoroe red. broj -drugi, druga, drugo Glagole donosimo samo u prezentu u prom i drugom licu jednine, i to uglavnom od posljedneg zaednikog gafema u konjugiranom i osnovnom obliku. U primerima gje se miena gotovo cijela rie, donosili,smo pune oblike: vstrgati -ajQ, -ei -trgati, upati gaiti g8Q, gasii -koriti, kuditi Upozoravamo da kod glagola sa sufksom -va-/-va- nismo u zavretku navodili zadni sugasnik zajedniki infnitivu i prezentu jer korisnik moe sufks -va-/-va- jednostavno za-10 mijeniti sufksom -uj-, tj. besed-ova-ti pretvoriti u besed-u-. U Ieniku to izgleda ovako: besedovati, -uQ, -uei -govoriti komu, razgovarati; raspravlati s kim. Prezentske osnove glagla koje nisu u infnitivu prepoznatljive upuivali smo na infnitivni oblik oznakom v. ved- v. vesti1 vez- v. vesti2 Ako dva oblika, ili vie njih, imau isti oblik u natuici, ali razliitu gramatiku obradu i znaene, tada se donose zasebno, u dopunu natpisanih brojeva. obiti, 1 'obidQ, obidei -obii, okruiti obiti,2 obiQ, obiei -obaviti, oviti nebo,1 nebese, nebesi s. -nebo neb02 vez. -jer, budui da Kosu crticu upotreblavali smo kad je natuknica jedna, a obrada ima vie, npr. kod glagola koji imau razliitu konjugaciu: imeti, imamb, imai / imejQ, imeei -imati ( . .. ) ili ako su natuknice razliite po tvorbi, ai znae isto i slijede I Rjeniku jedna za drugom: opresn' . n' / opresn'rsk . prid. -beskvani Oznakom usp. koristili smo se da bismo s obraene natuce upozorili na sinonime (ball, -a m. - lijenik; usp. vra . I) vra . , - m. -lienik; usp. balU), i na istoznane lekseme koji s morfoloki razlikuu (kenr, kamene, kameni l. -k-11 men; usp. ky l/ ky, kamene, kameni m. -kamen, stiena; usp. keD). Kod prideva i priloga tom oznakom sto upuujemo na razliite tvorbe te na preklapana i razilaena u znaenu: ralib prid. -razliit, drukii; usp. ralibn' ralibn' prid. -razliit; usp. ralib Oznaku usp. nismo koristili kod glagla jer drimo da bi upozorena na mnogobrojne raznovrsne veze meu glagolima jako opteretila Renik. Oznaku v. koristimo nakon diskriminiranih natuknica. S nih upuuemo