Sto je zen, sto je tao

  • Published on
    16-Apr-2015

  • View
    37

  • Download
    7

DESCRIPTION

Zen, intuicija i umetnost

Transcript

1to je Zen?Alan WattsSADRAJUvod (Mark Watts) ...........................................................3 Predgovor (Alan Watts) .....................................................4 1. dio: Jednostavan put, teak put.................................... 6 2. dio: Zen ponovo promiljen ........................................ 9 3. dio: Prostor .................................................................. 16 4. dio: Zen um ................................................................. 23 O autoru........................................................................... 33Svatko od vas savren je onakav kakav jest. I svima bi vam dobro dolo malo oplemenjivanja. Suzuki Roshi, osniva zen centra u San Francisku2UVODMark WattsZen je metoda ponovnog otkrivanja iskustva ivota. Potjee iz Indije i Kine, a na Zapad je doao posredstvom Japana, i iako je jedan od oblika mahavana budizma, on nije religija u uobiajenom smislu rijei. Cilj je zena proizvesti transformaciju svijesti, probuditi nas iz svijeta snova i beskrajnih misli da bismo iskusili ivot onakvim kakav jest u ovom trenutku. Zen ne moe biti uistinu poduavan, ali se moe prenositi seansama kontemplacije ili meditacije, koje se nazivaju zazen, i kroz dijaloge izmeu uenika i uitelja, sanzen. U dijalogu koji vode uenik i zen majstor, uenik nailazi na prepreke razumijevanju, a uitelj upuuje, ali ne tako da odgovor bude oigledan. Zen je sve popularniji u zapadnoj knjievnosti. D. T. Suzukijeva knjiga Outlines of Mahayana Buddhism (Glavne crte mahayana budizma) prvi je put objavljena na engleskom jeziku 1907. godine, a autori R. H. Blythe, Christmas Humphries i Alan Watts dali su prve doprinose zen knjievnosti na Zapadu. Alan Watts napisao je svoj prvi rad o zenu 1933., a 1936. godine, u dvadeset prvoj godini, svoju prvu knjigu, The Spirit of Zen (Duh zena). Iz Londona se preselio u New York 1938. godine, a nakon desetak godina provedenih u anglikanskoj crkvi 1950. uputio se na zapad, u Kalifoniju. Na Amerikoj akademiji za azijske studije u San Francisku poeo je drati predavanja o istonjakoj misli. Tamo je upoznao japanskog umjetnika Sabroa Hasegawu i beat pjesnike Garyja Snydera i Allena Ginsburga. Njegova su se predavanja iz uionica preselila u lokalne kavane, a 1953. poeo je svakog tjedna govoriti uivo na radiju, na stanici Pacifika KPFA u Berkeleyu, Kalifornija. Njegovi prvi nastupi na radiju ukljuuju The Great Books of Asia (Velike knjige Azije) i Way Beyond the West (Put s one strane Zapada), koje su poslije ponovno emitirane na KPFK u Los Angelesu. Godine 1955. zapoeo je rad na knjizi The Way of Zen (Put zena). U tome mu je pomogla Bollingen stipendija koju mu je pribavio Joseph Campbell, a nakon objavljivanja 1957. odlazi u New York na prvu od svojih brojnih turneja koje su se nastavile tijekom iduih petnaest godina i na kojima je govorio diljem zemlje. Graa za knjigu to je zen? odabrana je iz njegovih kasnijih govora koje je odrao nakon dugogodinjeg prouavanja i prakticiranja zena. Veina je preuzeta sa snimki koje su snimljene tijekom vikend seminara, na kojima je Watts promiljao zen sa skupinom znanaca u njegovoj kui na vodi, u Sausalitu, u Kaliforniji. Umjesto da se usredotoi na povijesnu pozadinu zena, on je predmet predstavio izravno, na nain za koji je osjeao da e biti najpristupaniji njegovoj uglavnom zapadnjakoj publici. Rezultat je jedinstven i uinkovit primjer sanzen dijaloga u praksi, a iako su rijei upuene grupi, psiholokim preprekama pojedinca obraa se s iznimnom osjetljivou za "zamke uma" koje znaajno zbunjuju uenike zena. Prekrasnom igrom rijei Wattsovo iskusno izlaganje prua nam zdravu, bogatu, prijeko potrebnu mudrost koju otkrivamo iskustvom zena, i pokazuje nam put.3PREDGOVORAlan WattsIako je donedavno rije zen bila nepoznata veini Europljana i Amerikanaca, zen je stoljeima veoma snano utjecao na oblikovanje kulture Japana i Kine. Ne razmatrati zen u povijesti Japana bilo bi jednako pogreno kao i izostaviti kranstvo u povijesti Engleske. Meutim, zen je ostao relativno nepoznat svijetu jer su donedavno njegovi predstavnici oklijevali proiriti doktrinu izvan granica iz straha da se ne izgubi njegova bit. To je zato to se zen u potpunosti temelji na vrsti osobnog iskustva, i nikakva potpuna ideja njegove istine ne moe se iskazati rijeima. Konano su poetkom dvadesetog stoljea razni pisci Dalekog istoka - meu njima i glasoviti dr. D. T. Suzuki - objavili pojedinosti o ovom iznimnom nainu ivota. Tada je Zapadnjacima postalo jasno da je zen odgovoran za mnoge pojave koje nas oduevljavaju na Dalekom Istoku, ukljuujui borilake vjetine dudo i aikido te izniman osjeaj za lijepo koji karakterizira kinesku i japansku umjetnost. Mnogi smatraju da je zen jednak korijenu svih religija, jer je to nain oslobaanja koji se usmjerava na pojave koje su u osnovi svakog misticizma: postati svjestan jedinstvenosti i sklada ivota, i unutarnjeg - nasuprot vanjskom - postojanja Boga. U ovom kontekstu rije Bog moe biti varljiva jer, kao to emo vidjeti, ideja boanstva u zapadnom religioznom znaenju strana je zenu. Cilj je ove knjige da bude vodi i da suvremenom itatelju objasni osnovna naela zena. Moja je namjera pokazati put, upuujui na temeljne staze, onima ija je potraga za istinom zaprijeena dogmama, vjerovanjima i pogreno shvaenim ritualima, to suava put moderne religije. Na Zapadu smo navikli razmiljati o duhovnom kao o neemu to se razlikuje od svakodnevnog ivota. Za duhovno drimo da se tie drugog svijeta, pa umjetniki oblici koji prikazuju duhovne predmete koriste simbole boanskog, koji transcendiraju svakodnevnu materijalnost. No, u umjetnosti kineskog zen budizma nalazimo krajnju koncentraciju na najuobiajenije oblike svakodnevnog ivota. ak i kad su prikazani, veliki mudraci budizma predstavljeni su svjetovnim stilom, poput obinih ljudi, a esto i kao lutajui idioti i skitnice. Vanost ovog izrazito ljudskog prikazivanja jest to nam pokazuje da je njihovo stajalite o odnosu due i tijela, odnosno uma i materije potpuno razliito od naeg - oni duhovni ivot zapravo uope ne razmatraju u tim kategorijama. Mi osjeamo da je naa dua odvojena od tijela, da je duh odvojen od tvari, a na isti nain da je i Bog odvojen od svijeta. Suprotstavljajui se materijalnom svijetu i pokuavajui se pomiriti s njim poeli smo se poistovjeivati s vrstom odvojene due, pa smo tako poeli uoavati probleme u materijalnoj egzistenciji. Vjerujemo da je ivot neto to moramo pobijediti ili neto iz ega se nekako moramo izvui. No, i u jednom i u drugom sluaju osjeamo se razliitim od njega, a sebe ne smatramo dijelom prirodnog materijalnog svijeta nego odvojenim od njega, osjeamo da dominiramo njime i pokuavamo ga pokoriti. Umjetniki oblici kineskog budizma, meutim, izraavaju posve razliito stajalite, ono stajalite po kojem materijalni, svakodnevni, obini svijet ne predstavlja problem koji treba rijeiti niti neto to treba osvojiti. Bilo bi nam malo lake kad bismo svijet vidjeli kao dodatak nama samima, a sebe kao dodatak svijetu. Da bismo shvatili kako je u zenu nastala ova ideja moramo razmotriti okruje u kojem se prvi put pojavio, a to je autohtoni kineski svijet taoizma. Kada je budizam prvi put doao u Kinu, bilo je najprirodnije da Kinezi o njemu govore rijeima taoistike filozofije, jer i budizam i taoizam poimaju ivot kao rastui proces u kojem su um i svijest4ovjekova neraskidivo povezani. Ne radi se o tome da postoji nepomian zaslon svijesti preko kojeg prolazi nae iskustvo i ostavlja zapis. Rije je o tome da je polje same svjesnosti dio rastueg procesa, pa ljudski um nije zaseban entitet koji promatra proces izvana nego je njegov neraskidiv dio. Kao posljedica toga, osnovni sukob izmeu uma ovjeka i tijeka ivota zen vidi kao iluziju, kao neto nestvarno to smo izmislili. Ta iluzija nastaje jer je ljudsko pamenje dio promjenjivog modela koji ima sposobnost predstaviti prijanja stanja modela, a to daje dojam odreene stalnosti u ponaanju modela. Kako bilo, moramo biti svjesni da je na dojam stalnosti vrsta misaonog procesa koji se ini odvojenim od modela po kojem je zapis napisan, ali je zapravo i dio modela. Praksa je zena iskusiti cjelokupni model izravno, a svoje ja prepoznati kao bit modela.1. dioJednostavan put, teak put5JEDNOSTAVAN PUT, TEAK PUTZen je uistinu nevjerojatno jednostavan sve dok ne pokuavamo mudrovati ili se kolebati! Zen je samo osjeaj i isto shvaanje da, recimo to rijeima zena, postoji "deset tisua fomacija; jedna takvoa". Ili bismo mogli rei: "Deset tisua stvari koje su sve jedne takvoe." Drugim rijeima, iza mnotva dogaaja i bia u ovom svemiru jedna je energija - a ona se javlja kao ti, i sve je ona. Praksa je zena shvatiti tu jednu energiju kao da "imamo predosjeaj". Ipak, zen nita ne govori o tome to je ta energija, a to, naravno, u umovima Zapadnjaka ostavlja dojam da je to vrsta "slijepe energije". Pretpostavljamo to jer jedina alternativa, koju uz pomo naih tradicija moemo zamisliti, jest ta da se vjerojatno radi o neemu nalik na Boga. To je vrsta kozmikog ega, gotovo osobno inteligentno stvorenje. Ali, po budistikom shvaanju to bi bilo jednako daleko od biti koliko i smatrati je slijepom energijom. Rije "takvoa" se koristi kako bi cijelo pitanje ostalo otvoreno i potpuno nedefinirano. To je "tako". To je ono to jest. Priroda je ove energije da je neformulirana, iako nije bezoblina u smislu neke ljepljive bezline mase. To jednostavno znai da je u osnovi svega neto to nikada ne moe biti pretvoreno u objekt, niti se moe razaznati, shvatiti, ili objasniti. Na isti nain, nae oi za nas nemaju nikakvu oitu boju dok promatramo stvari, niti imaju zaseban oblik. Da imaju svoj oblik, on bi iskrivio sve oblike koje vidimo a na neki nain sama njihova struktura i iskrivljuje ono to vidimo. Da oi imaju boju same po sebi to bi utjecalo na sve to vidimo, a ipak toga nikad ne bismo bili svjesni. Kako stvari stoje, meutim, mi nismo svjesni boje oiju, niti boje lea, jer ako imaju boju, ona je u osnovi cijelog vida. Tako na potpuno jednak nain moete nikad ne postati svjesni strukture i prirode temeljne energije svijeta jer vi jeste ta energija, a zapravo je sve ona. No, moete rei: "Pa, onda to zapravo nije ni bitno." I to je istina, nije ali je bitno u ivotu i osjeajima osobe koja shvaa da je to tako! Iako to ne mora biti osobito bitno za bilo to to se dogaa, izravno ukazuje na bit stvari. Da nema oiju, ne bi bilo vida, a to nam neto bitno govori o naoj ulozi u svijetu. Vidimo odreene prizore, a struktura oka ne pravi razliku meu njima, no o njoj ovisi mogunost gledanja. Tako o toj energiji ovisi sama mogunost postojanja svemira, a to je prilino vano. Meutim, to je toliko vano da to obino i ne opaamo. To ne ulazi u naa praktina razmatranja i prognosticiranja, a zato moderni logiari svaki na svojim odsjecima filozofije uvjeravaju da su sve tvrdnje o toj energiji, ukljuujui i tvrdnju da ona i postoji, beznaajne. A to je na neki nain istina, jer je svijet sam - sa stajalita stroge logike - prilino beznaajan u smislu da ne predstavlja ni znak ni simbol koji upuuje na neto drugo. No, dok se sve to uzima zdravo za gotovo, ipak je bitno za nain na koji osjeamo ovaj svijet, i stoga za nain na koji djelujemo. Ako znate da postoji samo ovo; i da ste to vi; i da je to izvan vremena, izvan prostora, izvan definicija; i ako jasno uvidite da tako stvari stoje, to vam daje odreeni "odskok". Moete ui u ivot neusiljeno, bez onih osnovnih strahova koje obino imate. Moete se, naravno, prilino zakaiti za oblik ivota koji sada ivite. Ja mogu sebe smatrati "Alanom Wattsom" kao izrazito vanom pojavom - onom koju bih htio sauvati i produiti to je due mogue! Ali istina je da ja to neu moi, i da se na kraju sve raspada. No, shvatite li ovu osnovnu energiju, onda znate da imate priliku opet se pojaviti u nebrojenim oblicima, a svi e se oni s vremenom initi jednako bitnima kao i ovaj koji sada imate, i moda jednako problematinim. Meutim, ovo nije neto u to bi trebalo vjerovati, jer ako vjerujete da je tako na temelju naklapanja, onda niste shvatili bit. Uistinu ne trebate vjerovati u ovo, i ne morate to formulirati, ili drati se toga na bilo koji nain, jer u6jednu ruku ne moete pobjei od toga, a u drugu vi - to jest, vi u ogranienom smislu - neete biti tu da to iskusite. Zato nema potrebe vjerovati u to, a ako i vjerujete, to jednostavno pokazuje da imate odreene sumnje u tom pogledu! Zbog toga je zen nazvan "religijom nijedne religije". Vi se tako rei ne morate uhvatiti za sebe. Vjera u sebe samog ne znai "drati se" za sebe, nego pustiti se. Zato zen majstor, kada od svog uenika uje: "Deset tisua formacija, jedna takvoa", odgovara: "Rijei se toga." To je takoer razlog to, u prakticiranju odreenih oblika zen meditacije, ponekad dolazi do munog nastojanja pojedinca da nadvlada sve formulacije bilo kakvog tipa i odbaci sve preokupacije. Pa osoba ustraje u dugim satima sjedenja s bolnim koljenima u neprestanoj frustraciji pokuavajui shvatiti o emu se tu radi. S nevjerojatnom iskrenou kau: "Moram otkriti to je tajna ivota da bih vidio tko sam i to je ova energija." I tako idete i idete do zen majstora, ali on pobija sve formulacije koje mu donosite, jer one vam ne trebaju. Kada obina osoba, meutim, uje da vam formulacija ne treba, ona e sve to zaboraviti i poet e razmiljati o neem drugom, pa tako oni nikad ne prijeu prepreku i nikada ne shvate jednostavnost i radost svega toga. No, kada stvarno shvate, oito je da postoji samo jedna energija, i da su svjesnost i nesvjesnost, bitak i nebitak, ivot i smrt njezine suprotnosti. Ona je uvijek lelujava na sljedei nain: sad je vidi, sad je ne vidi - sad je ovdje, sad nije. Naime, upravo to "ima" i "nema" jest ta energija, i mi ne bismo znali to je ta energija da se ona ne mijenja. Jedini nain da oscilira jest da je as ima as nema, pa tako imamo ivot i smrt, i tako stvari stoje iz nae perspektive. Eto, o tome se radi u zenu. A radi se samo o tome. Naravno, iz toga proizlazi i neto drugo, ali u vjebanju zena, prvo to moramo uiniti jest osjetiti njegovu potpunu oitost. Ono to slijedi iz toga je pitanje: "Kako osoba koja tako osjea ivi u ovome svijetu? Sto initi s ostalima koji ne vide da je to tako? Sto initi u pogledu naeg postupanja u ovom svijetu?" Ovo je tei dio zen vjebanja. Na poetku je prodor - koji ukljuuje odreene potekoe - no nakon toga slijedi cijeli proces uenja samilosti, tankoutnosti i vjetine. Kao to je Isus rekao, treba "biti lukav poput zmija i njean poput golubica" - a upravo to oduzima najvie vremena. Tada moete podijeliti vjebanje zena u dvije faze koje odgovaraju dvjema velikim kolama budizma: hinayana faza i mahayana faza. Hinayana faza usmjerena je dostizanju nirvane - dostizanju "ivota u Velikoj Praznini". Ali, mahayana faza tei "vraanju", jer se Bodhisattva vraa iz nirvane zbog suosjeanja sa svim biima koja osjeaju, da bi ak i travi pomogao da postane prosvijetljena. Upravo taj mahayana oblik zena zaokuplja najvie vremena posveenog uenju da bi postali upueni u zen. Izlaem ovo kao uvod da bih od poetka sve razjasnio, i da bih poeo bez zavaravanja ili zbunjivanja zagonetnim zen priama! Iako su te prie zapravo prilino jasne, Zapadnjaci obino ne shvate lako njihovu bit. Oaravajue naelo koje je u temelju zen pria, sa svim njihovim naizgled bespotrebnim primjedbama, prilino je jednostavno. Sve je to objanjeno u sutri estog Patrijarha, kada Hui-neng kae: Ako te netko upita o svetim stvarima, uvijek odgovaraj pomou svjetovnih stvari. Ako te pitaju o krajnjoj stvarnosti, odgovaraj rijeima svakodnevnog ivota. Ako te pitaju o svakodnevnom ivotu, odgovaraj pomou krajnje stvarnosti.7Evo primjera. Netko kae: "Uitelju, molim te dodaj mi no." I on ga doda, pruajui prvo otricu. "Molim te daj mi drugi kraj", kae. A uitelj odgovori: "to bi napravio s drugim krajem?" To je odgovaranje na svakodnevne situacije pomou metafizikog. Kada pitanje glasi: "Uitelju, to je temeljno naelo budizma?", odgovor je: "U ovoj lepezi ima dovoljno povjetarca da me hladi." To je odgovaranje na metafiziko rijeima svakodnevnog, a to je manje-vie naelo na kojem poiva zen. Svjetovno i sveto su jedno i isto.2. dioZen ponovno promiljen8ZEN PONOVNO PROMILJENZato prouavati zen? Prvi razlog koji mi pada na pamet jest to to je iznimno zanimljiv. Od djetinjstva me oarava zagonetka postojanja, a injenica da je svemir u kojem ivimo uope tu, uvijek mi se inila jednostavno udesnom, samo me je puko uenje zainteresiralo za sve mogue ogovore koje su ljudi dali na pitanje zato je sve ovo tu. U tom smislu moj pristup religiji nije toliko moralistiki koliko je znanstven. Fiziar moe imati dobro razvijen i zrazito konkretan eksperimentalan pristup prirodi, no dobar fiziar nije nuno bolji ovjek u smislu moralne superiornosti. Fiziari znaju odreene stvari, i njihovo je znanje mo, ali to ih ne ini automatski boljim ljudima. A mo koju posjeduju moe se iskoristiti u dobre ili loe svrhe. No, oni uistinu imaju mo, a tu su mo stekli znanjem. Uvijek sam mislio i jo mislim da je zen u mnogome nalik na zapadnu znanost; zen se koristi za lijeenje bolesti, ali samuraji su ga koristili i za odrubljivanje ljudskih glava! Zen me zanima zbog onog to otkriva o svemiru, o prirodi, i o onome to ovaj svijet ini. Moje je zanimanje bitan dio jednog veeg propitkivanja, koje se svodi na sljedee: ako itate knjievnost velikih religija, stalno nailazite na opise onoga to se obino naziva "duhovno iskustvo". Vidjet ete da u svim tradicijama ovaj modalitet duhovnog iskustva izgleda isto, bilo da se javlja na kranskom Zapadu, islamskom Srednjem istoku, hinduskom svijetu Azije ili u budistikom svijetu. Ono je posve sigurno u svakoj kulturi isto iskustvo, a obiljeeno je transcendencijom individualnosti i osjeajem izjednaenosti s ukupnom energijom svemira. Ovo me iskustvo uvijek oaravalo, a zanima me njegova psiholoka dinamika: zato se dogaa, to se dogaa i kako to da se u razliitim jezicima opisuje razliitim simbolima. Htio sam vidjeti mogu li proizvesti ovo iskustvo, jer sam esto osjeao da su tradicionalni naini njegova razvijanja moda analogni srednjovjekovnoj medicini. U to bi se doba pripremio napitak koji se sastojao od peenih aba krastaa, konopca za vjeanje, bunike, mandragore, jednog kuhanog crvenog psa i od niza slinih sastojaka, i veliki je napitak gotov! Pretpostavljam da je netko iz stare puke tradicije, iz koje su potekli ovi recepti, dokuio mo napitka i da je on stvarno inio neko dobro. No, moderni bi biokemiar pogledao smjesu i rekao: "Dobro, moda je inila dobro, ali koji je njezin glavni sastojak?" Na isti nain postavljam ovo pitanje kada ljudi sjede u zen meditaciji, vjebaju jogu ili prakticiraju bhakti nain religioznog bogosluja. to je glavni sastojak? Zapravo, to pitanje postavljam za sve to ljudi ine, ak i kada uzimaju kemikalije s psihodelinim djelovanjem. Bez obzira na to koje metode ljudi odabiru, zanimljivo je pogledati koji je element zajedniki tim metodama. Ako zanemarimo glupost i nostalgiju koje idu uz ljudsku sklonost odreenom kulturnom pristupu, to ostaje? Na mene kao uenika uvijek je snaan dojam ostavljalo to to se zen veoma pribliio samoj biti. Barem je takav bio moj prvi dojam, djelomice zbog naina na koji je D. T. Suzuki predstavio zen. inilo mi se to "izravnim putem", iznenadnim nainom da prozremo neiju prirodu - upravo sada, u ovom trenutku. Mnogo se govori o toj realizaciji u zen krugovima, a na neki nain vie je rije o govoru nego o praksi. Sjeam se jedne veere s Hasegawom kada ga je netko upitao: "Koliko nam je potrebno da shvatimo zen?" Rekao je: "Mogu vam trebati tri minute; moe vam trebati trideset godina. I," dodao je, "zaista to mislim." Upravo te tri minute mue ljude! Mi na Zapadu elimo brze rezultate, a jedna od potekoa s tim brzim rezultatima je ta to su oni ponekad slabe kvalitete. esto opisujem instant-kavu kao kaznu ljudima koji su u prevelikoj urbi da bi skuhali pravu kavu! O urbi se ima to rei.9Dvije su strane ovog problema, a ja ga vidim ovako: uope se ne radi o vremenu. Ljudi koji smatraju da je za to potrebno izdvojiti dosta vremena iz jedne su kole razmiljanja, a ljudi koji to ele na brzinu su iz druge, a i jedni i drugi su u krivu. Transformacija svijesti nije pitanje koliine vremena koje smo uloili, kao da se sve zbraja u vrsti kvantitativnog sustava, a vi bivate nagraeni na temelju koliine truda koji ste uloili. Niti postoji nain da izbjegnete napor samo zato to ste, eto, lijeni, ili zato to kaete: "elim odmah!" Smisao je blie ovome: ako ga pokuate shvatiti brzom metodom jer ste lijeni ili dugoronom metodom jer ste rigorozni, otkrit ete da ga ne moete shvatiti ni u jednom sluaju. Jedino emu vas va napor - ili nedostatak napora - moe nauiti jest da vaa nastojanja ne djeluju. Odgovor je na sredini - a budizam se naziva srednji put - ali to nije vrsta kompromisa. Umjesto toga, "srednji" ovdje stoji za "povrh svih krajnosti". Ovako stoji u Bibliji: "Onome tko ima bit e dano." Drugim rijeima, moete neto dobiti jedino onda kada otkrijete da vam to ne treba. Moete to dobiti jedino onda kada to ne elite. Zato umjesto toga pitate: "Kako da nauim da ga ne elim, da ne idem u potragu za njim, bilo dugoronom metodom bilo brzom metodom?" No, oito, ako to pitate jo uvijek tragate, pa znai i ne dobivate! Zen majstor kae: "Ako ima tap, dat u ti jedan. Ako ga nema, oduzet u ti ga." Naravno, ova je ideja jednaka onoj "onome tko ima bit e dano; a od onoga tko nema bit e oduzeto ak i ono to ima". Nalazimo se tako u situaciji gdje se ini da sve nae uobiajeno razmiljanje - svi naini na koje smo naviknuli razmiljati o rjeavanju problema - ne djeluje. Sveukupno miljenje utemeljeno na stjecanju postaje zastarjelo. Moramo, tako rei, doi u potpuno novu dimenziju da bismo pristupili ovom pitanju. Poznajem jednog mladog zen uenika koji mi je nedavno rekao: "Da me netko pita to je stvarno bitno u zenu, odgovorio bih da je to sanzen!' Sanzen je dijalog izmeu majstora i uenika, kontakt izmeu dvije osobe. Rekao je da je sanzen, prije nego zazen, ili meditacija u sjedeem poloaju, taj koji ini njegovu bit. U posebnim okolnostima toga dijaloga moemo prodrijeti u duevno stanje uma o kojem govorim. Naime, ovaj dijalog je zrcalo neijem umu, jer uitelj uvijek ueniku odbija pitanje koje je postavio! On u biti uope ne odgovara na pitanja, samo vam ih opet dobacuje, da se sami ponete pitati zato to pitate i zato stvarate problem koji pitanje izraava. I ubrzo postaje jasno da ovisi o vama. "Tko, ja?" moete pitati. Da, ti! "Pa," moete rei, "ja ne mogu rijeiti ovaj problem. Ne znam kako to uiniti." Ali, to mislite pod ti?. Tko si zapravo ti? Pokai mi to ti koje ne moe odgovoriti na pitanje. U ovakvoj vrsti naprijed-natrag dijaloga poinjete shvaati. Kroz odnos s drugom osobom otkrivate da ste zapravo vi zbunjeni i da postavljate pogrena pitanja! U stvari, vi pokuavate rijeiti sasvim pogrean problem. Postoji neto zanimljivo kod gurua - ukljuujui i zen majstore: primjeujete kako ljudi osjeaju da gurui imaju udesne oi, i da gledaju ravno kroz vas. I ljudi misle: "Teko meni, mogu mi prodrijeti do dna due. Mogu proitati moju povijest, moje tajne misli, moja grozna zlodjela, sve. Jednim me pogledom posve upoznaju!" Takve stvari, meutim, vrlo malo zanimaju prave gurue. Kada vas udno pogledaju, vide tko ste vi stvarno, i kroz vae oi vide sve do boanskog sredita. A tu jedan vidi Buddhu, Brahmu, ili kako god ga vi zvali pravei se da ne razumijete! Nije udo da guru ima udan pogled - on motri nepodudarnost izmeu boanskog stvorenja koje kroz vae oi gleda van i izraza zbunjenosti na vaem licu! Tako e vas onda guru kroz dijalog "varkom" izvui iz ove neodgovornosti - tog pretvaranja da ste netko drugi. A to je, vidite, bitno.10Nemojte me, meutim, pogreno shvatiti: ne kaem da morate imati gurua da biste doli tamo, niti da ga morate poi traiti. I to takoer podrazumijeva vraanje u normalnu dimenziju, u stanje unutarnje neodgovornosti. Vano je shvatiti da ste vi ti koji guruima dajete dozvolu da rade ono to rade. Vi ste ti koji kaete: "Budi moj uitelj", a u zenu vam openito jako oteavaju uzimanje uitelja. Hindusi postupaju jednako tako, a imaju razne naine objanjavanja da gurui moraju uzeti na sebe karmu svojih uenika, to je opasno jer postaju odgovorni za svoje uenike. Ali, to je u stvari samo postupak kojim ele natjerati uenike da preuzmu veu odgovornost za svoju odluku u odabiranju gurua. U zenu ovaj se proces znatno oteava u teoriji tako da, ukoliko ete napraviti od sebe budalu projicirajui autoritet na gurua, moete isto tako napraviti veliku budalu od sebe. Tu nema nikakvih kompromisa! Bit je dakle u sljedeem: sve dok odobravate duhovni autoritet nekome, morate biti svjesni da to radite na vlastitu odgovornost. Vi ste bili ti koji ste tu osobu postavili za svog uitelja. Sada moete rei: "Dobro, mnogo je drugih ljudi napravilo to isto, a ne mogu svi oni imati krivo!" A ti ljudi tvore vrstu zajednice, a to stvara dojam autoriteta. Moete poeljeti uiti s najboljim zen majstorom, ali tko je najbolji, i kako da to saznate? Ako idete uokolo i pitate ljude, stalno pitate klieje zena. Moete pitati: "Koga smatrate najboljim majstorom?" Vidjet ete da ljudi obino preporuuju vlastitog uitelja, a kada uitelj ima dovoljno ljudi, oni onda stjeu veliki kolektivni autoritet. Moete to prihvatiti i rei: "Uit u zen ovdje." No, vidite li to se tada dogaa? Odluili ste iskoristiti ovu skupinu kao izgovor da stvorite vlastiti autoritet, a niste shvatili da ste vi to napravili! Vi ste cijelu stvar pokrenuli, a onda je zadatak uitelja da vam ukae na ono to ste napravili. Ali sve to dolazi od vas. Kao to budisti kau: "Sav je ovaj svijet u vaoj glavi." U Tibetanskoj knjizi mrtvih, u objanjenju toga to se dogaa kada netko naputa svoje tijelo nakon smrti, pie neto poput: "Kada jasno svjetlo praznine doe, slijedi ga vizija sretnih Bodhisattvi; zatim dolazi vizija gnjevnih Bodhisattvi", i tako dalje. A zatim pie: "Shvati, o ti plemenita roda, da je sve ovo samo navala tvog vlastitog uma." Bilo kako bilo, ovo ne prihvaamo ba lako, jer su nas s najveom moguom panjom uili da smo nita do "male stvari" u ovom svijetu. Morate biti skromni, jer na koncu, niste vi stvorili ovaj svijet, netko drugi ga je stvorio. Stoga pozorno sluajte i nemojte, poneseni duhovnim ponosom, ni na trenutak misliti da ste vi uzrok svemu tome! I moete isto tako pitati: "Kako sam mogao sve ovo napraviti? Ja zasigurno ne znam kako je sve ovo nastalo!" No, zen pjesma kae:Ako elite pitati odakle cvijee dolazi, ak ni bog proljea ne zna.Ne postoji nain da se definira stvaralaka energija svemira. Zamislite da vam je Bog priao i razgovarao s vama, a da ste vi rekli: "Boe, ovo je prilino sloen svemir - zapravo je udesan! Kako si to uspio?" A Bog bi odgovorio: "Ne znam, samo sam ga napravio." Naravno da Bog ne zna - da je Bog morao promisliti o svakom pojedinom detalju svijet nikada ne bi nastao. Na jednak nain vi diete i ivite: vi ne znate kako to inite, ali ipak to radite!11Ipak, drutvene nas konvencije ue da koncepciju "sebe" ograniimo na "ono to radimo voljno i svjesno". Ovo je vrlo ogranieno shvaanje vlastitog "ja". Moete rei: "Ja sam svojim vlastitim ja i svojom inteligencijom stvorio sve ovo." Naravno, zvuat ete tato i znat ete da ste laljivac. Ali, ti je mnogo dublje od toga; ti ukljuuje mnogo vie od vaeg svjesnog uma. Ukupno ti je ono koje nije zapravo odgovorno samo za beskrajno sloenu strukturu vaeg fizikog organizma, nego i za okolinu u kojoj se nalazite. Ti see tako duboko. Tako je ti u tom smislu, ukupno ti, korijen i temelj svega. Ipak, mi stvaramo predodbu onoga to jesmo prema naelu ljudske drutvenosti koja se mjeri naom sposobnou da se meusobno slaemo u skladu s naim sustavom drutvene konvencije. Kao rezultat toga na kraju tako esto svakog poniavamo, ukljuujui i sami sebe, jer nitko nije savren, i zato to, kao to mi je majka esto govorila: "Nisi jedini!" Zato onda ne iskuamo drugu tehniku i svakome izreemo pohvalu, a ne pokudu? Vjerojatno bi svatko na taj nain prolazio mnogo bolje nego ako svakoga poniava! Naravno, to god radili, morate jednako postupati prema svima. Ne moete rei: "Dobro, Ivica je gospodin Bog, ali Petar nije!" Posljedica je naih drutvenih konvencija da se svi osjeamo strancima u svijetu. Odsjeeni smo od njega u potpunosti, i to je neto to nam se "dogaa", to podnosimo pasivno, i to primamo pasivno. I nikad ne stignemo do toke na kojoj shvaamo da mi zapravo sve stvaramo! O vama ovisi. Vi stvarate svoje patnje, i vi sebe dovodite u zamku. Zbunjujete se, i zaboravljate da ste to uinili, a onda pitate kako da se izvuete! Jedan stih iz Mumonkana, poznate knjige koana, kae: "Pitati gdje je Buddha, nalik je situaciji kada skrivate opljakano u dep i govorite da ste nevini!" Potrebna je odreena vrsta smionosti da biste konano priznali i shvatili da ste to vi. Pod "smionou" ne podrazumijevam drskost i bezobraznost. Mislim na onu vrstu osjeaja kao kad po prvi put uzletite avionom, ili kada povuete stolnjak sa stola, a posue ostane na stolu! Ta vrsta smionosti nema nita s ponosom u uobiajenom smislu. Radi se o spremnosti da uskoite, nekako. Ugledate, i uskoite. No, veini nas nedostaje taj osjeaj. Umjesto toga imamo ono to bih nazvao ambivalentnim smislom odgovornosti. Kaemo: "Samo sam ja ovdje - samo mali ja. Imam odreene odgovornosti, i one su takve i takve, ali to takoer znai da postoji mnogo toga za to sigurno nisam odgovoran." A u naim drutvenim konvencijama igramo se gdje da povuemo crtu koja odreuje za to jesmo - a za to nismo - odgovorni. Kada je pojedinac u nekoj drutvenoj ili psiholokoj neprilici, a netko je na neki nain bio neodgovoran, pitamo se to je izazvalo problem: "Zato su takvi?" Umjesto da za problem okrive osobu, nai su psiholozi skloni pripisati ga drugim stvarima i drugim ljudima: to je zbog njihove okoline, ili zbog obiteljskog uvjetovanja, ili zbog njihovih roditelja. No, tome nema kraja, jer krivicu moete pripisati samom Adamu i Evi! I odgovornost je izbjegnuta, jer je na samom poetku ograniena. Smatramo da je svijet ogranien i objanjen svojom prolou. Skloni smo misliti da ono to se dogodilo u prolosti odreuje to e se sljedee dogoditi i ne vidimo da je zapravo obrnuto! Ono to je uvijek izvor svijeta jest sadanjost, prolost nita ne objanjava. Prolost se povlai za sadanjou poput brazde nekog broda, i na kraju nestaje. Sad biste rekli da je oito da je - kada brod plovi oceanom i ostavlja brazdu iza sebe - brod uzrok brazde. Meutim, ako uete u stanje uma koje, poput naeg, vjeruje u kauzalitet, vidite da je brazda uzrok broda! A to zacijelo tjera rep da mae psom! Poanta je sljedea: u prolosti nikada neete nai tajnu stvaranja svijeta. Nikad i nije bio stvoren u prolosti. Jer uistinu ne postoji nita - a nikad i nije postojalo nita - do sadanjosti! Nikad nee biti nieg drugog, osim sadanjosti.12ivot se uvijek dogaa sada, a prolost je vrsta jeke, iznalaenja unutar sadanjosti onoga to je sadanjost prije uinila. Moemo rei: "O, dobro, moemo pogoditi to e sljedee sadanjost uiniti na osnovi onog to je uinila u prolosti." I to je istina: zbog onog to obino radi, moete naslutiti da e tako i nastaviti. No, ipak prolost nije ta koja kontrolira sadanjost vie no to brazda kontrolira brod. Sada iz zapisa prolosti moete prouavati prirodu sadanjosti i predvidjeti to bi ona mogla uiniti. Ali ponekad se iznenadite kad se dogodi neto novo, kao to to svako malo i biva. Stvari uvijek poinju u neposrednom ovdje i sada. Tako je jedna od osnova zen vjebanja, da citiramo papigu iz Huxleyjeva Otoka: "Ovdje i sada, deki!" Budite ovdje. A da biste bili ovdje, ne moete traiti rezultat! Ljudi me stalno pitaju: "Zato radite ovo? Sto elite postii?" No, ta pitanja podrazumijevaju da je moja motivacija razliita od mojeg djelovanja. To znai govoriti u terminima newtonovskog bilijara - u svome objanjenju mehanike i ponaanja Newton je upotrijebio analogiju s bilijarom. Kugle osnovni atomi - odbijaju jedni druge; kugla e biti nepomina dok je neto ne udari, a taj e udarac biti njezina motivacija, on e je pokrenuti. Dakle, kada kaemo: "Ljudi se ponaaju tako i tako zbog nesvjesnih mentalnih mehanizama", rije je zapravo o newtonovskoj psihologiji, a ona je zastarjela. Danas nam je potrebna psihologija koja je u toku barem s kvantnom teorijom, a ne ona koja je vezana za mehaniku uzronost. Meutim, teko nam je to shvatiti, osim ako stvari ne obrnemo, kao u analogiji broda i brazde. Ako potpuno shvatite da je sadanjost ta od koje sve kree, onda je jedino mjesto na kojem moete biti, jedino mjesto u kojem moete ivjeti, ovdje, upravo sada. No, ljudi odmah kau: "ekaj malo. Sve je to u redu, ali ja elim biti siguran da u u takvim i takvim okolnostima i u takvim i takvim zadanostima biti sposoban izai na kraj s time. Lijepo je ivjeti u sadanjosti dok udobno sjedim u toploj sobi i itam ovo, ili meditiram, ali to uiniti ako se cijeli pakao otrgne s lanca? to ako bude potres, ili ako se razbolim, ako se moji najbolji prijatelji razbole, ili ako se dogodi neka katastrofa? Kako u izai na kraj s tim? Ne moram li se pripremiti da bih se suoio s tim pojavama? Ne bih li se trebao na neki nain psiholoki pripremiti da me nesrea ne svlada kada doe?" Inae biste pomislili da je to nain na koji trebate postupati - ali on ne funkcionira ba dobro. Mnogo je bolje rei: "Ne brini se danas za sutranje brige." I imati povjerenja u sebe, vjerovati da ete reagirati primjereno kada se katastrofa dogodi. Bez obzira na to to e se dogoditi, vjerojatno ete morati improvizirati, a pomanjkanje mirnoe zapravo je pomanjkanje vjere u sebe. Imate sjajnu pomo mozga, miia, osjetljivosti, inteligencije imajte vjeru da e oni reagirati na okolnosti kada se pojave. Zen se bavi time. Prouavanje zena promijenit e nain na koji reagirate na prilike dok se one javljaju. ekajte i vidjet ete kako se odnosite prema okolnostima koje vam se isprijee na putu, jer ono vi koje e se suoiti s njima nee biti samo vaa svjesna inteligencija ili svjesna pozornost. U tom e trenutku to biti cijelo vi, a to je izvan nadzora elje, jer elja je samo dio koji ima odreene ograniene funkcije. No, ukoliko uistinu znate kako ivjeti iz vaeg sredita, vi ivite sada, i svjesni ste da je sada podrijetlo svega. Ovako je mnogo vjerojatnije da ete se suoiti s nepredvienim nego ako se stalno brinete o tome i stalno mislite na prole primjere i budue mogunosti. Znam da nekima od vas ovo zvui nepraktino, ili moda revolucionarno, ili ak nemogue, no rije je samo o ivljenju u sadanjosti. To zahtijeva trijeznost: ako sastavite tone planove kako pristupiti budunosti, a vaa se oekivanja iznevjere, lako biste se mogli sasvim razoarati i dezorijentirati. Ali, ako su vai planovi fleksibilni i prilagodljivi, i ako ste ovdje kada se stvari dogode, uvijek ostajete uravnoteeni.13Kao u pokretu ili u borilakim vjetinama, neka vam sredite ravnotee bude izmeu stopala, i nemojte ih prekriiti jer onog trena kada to uinite, vie nemate ravnoteu. Ostanite uvijek u sredinjem poloaju, i ostanite uvijek ovdje. Tada nije bitno iz kojeg smjera dolazi napad; nije bitno to god da se dogaa. Ako oekujete da e se neto dogoditi na odreen nain, postavljate se tako da biste bili pripravni za to. Ako se oekivano dogodi na neki drugi nain, dok vi preusmjerite svoju energiju, ve je kasno. Stoga ostanite u sreditu, i bit ete spremni za pokret u bilo kojem smjeru. To je pravo znaenje vjebanja zazena, ili zena u sjedeem poloaju: sjediti u sreditu. Prvo to morate uiniti kada zaponete meditaciju u sjedeem poloaju jest pronai svoje sredite u kojem e vam biti udobno, tako da se ne naginjete ni naprijed ni natrag. Kada je neije tijelo uravnoteeno na ovaj nain sile gornjih i donjih slojeva, srce i dah, te um i osjeaji, sjedinjuju se u sreditu. Meutim, sjediti u zazenu da bismo usavrili tehniku za postizanje prosvjetljenja u osnovi je pogrean pristup. Sjedite samo da biste sjedili. I zato ne sjediti? Morate nekad sjesti, pa tako moete i stvarno sjediti, a biti sasvim ovdje. Inae um odluta od onoga o emu se sada radi, i udalji se od sadanjosti. ak i razmiljanje kroz implikacije sadanjosti znai potpuno izbjegavati sadanji trenutak. Kada meditirate, posve je u redu biti svjestan svega to se nalazi oko vas: stvari na podu, mirisa u zraku, zvukova oko vas. Budite tamo! Ali, kada ujete psa kako laje, a to pokrene cijeli tok misli o psima openito, o vaem psu, ili o neijem drugom psu, tada ste odlutali od toke na kojoj ste bili ovdje. Na kraju ete, naravno, doi do toke na kojoj ete shvatiti da nema naina da odlutate odavde, jer nemate gdje drugdje biti. ak ako mislite o neemu drugome, prolom ili sadanjem, sve se to dogaa sada. Kroz ovo ete takoer shvatiti kako biti uenjak ili povjesniar, ako to elite, a ipak ivjeti u sadanjosti. Tako je D. T. Suzuki mogao biti uenjak i intelektualac, a da se ipak istodobno uope nije udaljio od duha zena, koji je s one strane intelekta. Moete intelektualizirati na nain zena, jednako kao to moete mesti pod na nain zena, ali bit je, naravno, u usmjerivanju prema sreditu - stvarno biti ovdje. Jer ovo je mjesto podrijeda svijeta, a to je istodobno i odredite svijeta. Ovo je pravo znaenje dhyane, koja je u sanskrtu vrsta koncentracije ili meditacije, koja konstituira zen. Zen je jednostavno japanski nain izgovaranja dhyane, a to je stanje usredotoenosti koje je ovdje i sada. Kada vjebate zazen samo sjedite i uivajte u tiini. To nije dunost; to je pravi uitak! Ustanite rano ujutro kada se suneve zrake tek poinju pojavljivati. Nije bitno gdje ste, samo sjedite. Nemojte imati nikakvih misli, ali nemojte ni kompulzivno pokuati osloboditi ih se. To jednostavno nije vano. Ono pravo je ono to jest - to je ovdje, sada. Napokon, izvolite, i mogli biste to i vidjeti! Konano, preplavit e vas neobian osjeaj, osjeaj koji je teko opisati rijeima. Upravo sam rekao da je podrijetlo svijeta sada - a tu je i onaj udan osjeaj da sada obuhvaa sve: najdalju prolost, najudaljeniju budunost, golemo prostranstvo svemira, sva stanja iskustva, svu sreu, svu tugu, sve visine, sve dubine. Sve je sada. Nema gdje drugdje biti - nikad nije bilo i nikad nee niti biti! To je razlog zbog kojeg nikad niste bili roeni i zato ne moete umrijeti. Nikad niste doli, pa neete niti otii. To je vrlo udan osjeaj, tako razliit od onog to obino mislimo. Ulazei u to sada, nalazimo vjeno sada. Nalazimo beskraj u djeliu sekunde. Kao to kau u jogi, osloboenje lei u razmaku izmeu dviju misli. Izmeu prole misli i budue misli lei sada - ne postoji sadanja misao.14Kao to pie u jednom od tekstova zena: "Jedna misao slijedi drugu bez prekida. No, dopustite li tim mislima da se poveu u lanac, vezujete se." Zapravo, sadanji trenutak nikada se ne dogodi i nikada ne prestaje, to samo nai umovi stvaraju kontinuitet misli koji mi nazivamo vrijeme. U sadanjem je trenutku nirvana. Kao to veliki zen majstor Dogen objanjava, u izmjeni godinjih doba proljee ne "postaje" ljeto. A kada drvo izgori, ono ne "postaje" pepeo. Postoji stanje drva, a onda postoji stanje pepela. Postoji stanje proljea i postoji stanje ljeta. Proljee ne postaje ljeto; drvo ne postaje pepeo; ivo tijelo ne postaje le. To se dogaa samo u nama, u naim glavama kad povezujemo nae misli. "Jao, ne! Postat u le!" Ali, neete. Nee vas biti kada bude postojao le! Ako emo Zapadnjake uvesti u osnove zena, moramo preispitati nae shvaanje procesa i opravdanja meditacije. To se ne bi smjelo pretvoriti u natjecateljsku igru nadigravanja ili u maraton da bismo vidjeli tko moe pobijediti i tko moe izdrati. To cijeli problem vraa upravo u domenu vremena. Vano je istaknuti prisutnost, biti potpuno ovdje i ne osjeati se krivim ako uivate. To moete najlake uiniti u svakoj aktivnosti koja ne zahtijeva mnogo diskurzivne misli. Sve to moete napraviti bez puno razmiljanja, postaje savren oblik meditacije, bilo da je rije o ienju graka, prekopavanju komada zemlje, podizanju ograde ili o pranju sua. Budizam govori o "etiri dostojanstva ovjeka". Kada malo razmislite, to je iznimna fraza, posebice kada uvidite da su "etiri dostojanstva" jednostavno hodanje, stajanje, sjedenje i leanje. Zazen je jednostavno "sjedei zen". Postoji i "leei zen", a to je spavajui zen - kada spavate, spavate. Postoji "stojei zen", i "hodajui zen". Hodanje je odlina metoda meditacije. Jednostavno tumarajte, ali ponaajte se kako treba! Budite ovdje. Ljudi imaju potekoa s ovim jednostavnim oblicima meditacije. Raaju se svakakve misli i osjeaji: "Zar je to samo ovo? Je li ovo sve to postoji? ini se da se nita ne dogaa. Sto se dogaa? Osjeam se pomalo frustrirano, i ne osjeam se osobito prosvijetljeno. U ovome jednostavno nema nieg posebnog. Moram li ovo initi due vrijeme da bi se neto dogodilo?" Ali, nita se posebno i ne treba dogoditi. To je samo ovo. To je ovo, upravo ovdje. Moda e vam to biti teko prihvatiti jer jo osjeate nedostatak odlunosti da biste uvidjeli da ste vi sve to. Vi niste promatra koji slui kao dokaz da je sadanji trenutak neto to se dogaa vama. Sadanjost koju doivljavate sva je od vas. Nije rije o "vama" ovdje dok gledate u "pod" tamo. Pod jednakim dijelom ini vas kao i organizam koji ga promatra. Kad perete pod, to je kao kad perete svoja stopala. Sve je to jedan svijet - a vi ste odgovorni za njega. Stoga uivajte! Dobro se provedite!153. dioProstorPROSTORZen predstavlja pojednostavnjen nain ivota. Stil i nain na koji je hram zena opremljen potpuno je proien. Sobe hrama veinom su prazne. One su samo prostori - ali divni prostori. Prostor je najvrednija stvar u Japanu i prema njemu se odnose s dubokim potovanjem. Ovdje u Sjedinjenim Dravama, gdje imamo toliko prostora, mi ga ne cijenimo. Smatramo da je prostor isto to i "nita", neto to jednostavno ne postoji. Prostor vidimo kao "prazninu", ali u pretrpanijoj situaciji, ljudi stvarno primjeuju prostor. Zanimljivo je da je i Kina zemlja u kojoj ima mnogo prostora, a ipak mislim da su Kinezi bili ti koji su prije svih, preko umjetnosti, uili ljude da potuju prostor. Danas ivimo u "dobu prostora" i, zaudo, iako je naa kultura pionir svemirske navigacije i istraivanja svemira, mi zapravo ne uviamo vrijednost prostora. Jedan od velikih doprinosa zena zapadnom svijetu jest shvaanje prostora. U Japanu su breuljci najpoeljnija mjesta za boravak. Oni su puni parkova i potoka, a zanimljivo je da se na najboljoj zemlji i na najdivnijim mjestima nalaze zen hramovi. Ti su hramovi oduzeti odmetnicima, koji su nekako dopustili zen redovnicima da uu. Ti su redovnici zapravo prevarili razbojnike i okupirali prostor. U Kamakura razdoblju, zen je znatno utjecao na kastu samuraja ratnika. Bilo je to doba kada su Japan razdirali unutarnji sukobi, a neprekidan je rat voen medu raznim feudalcima, koji su se borili za zadobivanje carske moi. Odluili su kao vojnici prouavati zen da bi se nauili neustraivosti - i tu su zen redovnici nadmudrili samuraje. Samuraji su se hvalili svojim muevnim i ratnikim odlikama, no nisu mogli prestraiti zen redovnike, jer njih smrt jednostavno nije zabrinjavala - uope ih nije zaustavljala! Klasian primjer zen prie o njihovoj neustraivosti jest pria mladia koji se prijavio kao uenik kod jednog majstora maevanja. Majstor ga je pogledao i upitao: "S kim si prije uio?" On je odgovorio: "Nikad prije nisam uio maevati." Majstor ga je sumnjiavo pogledao i rekao: "No, hajde, nemoj sad, uio si s nekim." "Ne, gospodine, nikada nisam uio", odgovorio je. "Dakle", ree majstor "ja sam iskusan uitelj i jedan mi pogled govori da li je netko uio maevanje ili nije. I znam da ti jesi! No, mladi je odmahnuo glavom i ostao uporan: "Gospodine, uvjeravam Vas, nikad nisam ni sa kime uio maevanje.16"Pa", rekao je majstor, "sigurno ima neto posebno u tebi - to misli to bi to moglo biti?" "Pa", odgovorio je mladi, "kad sam bio djeak, strano me zabrinjavalo umiranje. Mnogo sam razmiljao o smrti. I tada sam shvatio da u smrti nema niega ega bismo se trebali bojati." "O, to objanjava sve", zakljuio je majstor. Jedan od rezultata poetnog vjebanja zena - poetak zena - jest prevladati strah od smrti. Ranije sam vam opisao hinayana fazu uenja zena, gdje duboko uranjate u meditaciju i tako rei povlaite svoju svijest sve do njenog izvora. Ovo je poetna faza, a kako se uputate u nju, sve vie prodirete u dimenziju svojeg bia dublju od individualnosti. I shvaate da tu pripadate, jer to je mjesto na kojem zaista postojite. Ono to osjeate kao svoju individualnost zapravo je neto vremensko, prolazno, poput lia bjelogorice. Kada doe jesen, ono se posui i otpadne. Japanci u svojoj poeziji i estetici uvijek usporeuju smrt s jeseni i zimom. Smatraju da je ljudski ivot u skladu s godinjim dobima. Ova se tema protee kroz japansku poeziju, a na starije se ljude gleda kao na one koji su u "zimi" ili u "jeseni" ivota. Jednako kao to u Japanu javor u jesen postaje predivan, tako se i starost, kao ivotno doba cijeni i potuje. U Japanu stariji ljudi izgledaju mnogo bolje od Zapadnjaka jer se oni ne bore, nego surauju s godinama. Biti star asna je stvar. I za ene i za mukarce godine znae potovanje i autoritet. Taj osjeaj usklaenosti ljudskog ivota i prirodnih ciklusa ini starenje i smrt manje problematinima za ljude koji prihvaaju takvu psihologiju. Oni starost vide kao pravilan ritam vremena, a ne kao izopaenje ljudskog bia, isto kao to ni jesen ni zimu ne vide kao izopaenje vremena. Pretpostavljam kako emo moda teko shvatiti ovu analogiju, jer mi o godinjim dobima jednostavno ne razmiljamo na isti nain. Mnogi od nas ive u svijetu bez godinjih doba. Ve sam spomenuo ideju koju je Dogen, veliki majstor zena, iznio u svojoj knjizi Shobogenzo - tu mu je ideju zapravo dao jedan kineski uenik Kumarajive, koji je ivio oko 400. godine. Dogen je opazio da su, suprotno onome to nam se ini, dogaaji u vremenu vjeni i da svaki dogaaj "ostaje" na svome mjestu. Drvo koje gori ne postaje pepeo. Prvo postoji drvo, a zatim postoji pepeo. Proljee ne postaje ljeto. Postoji proljee, a zatim postoji ljeto; a zatim jesen, a zatim zima. I, bez obzira na to koliko nam je to udno, sunce se pri svojoj rotaciji ne pokree, a rijeke ne teku. Nama to zvui paradoksalno. To je poput Heraklitove izreke: "Nikad ne stupamo dva puta u istu rijeku." Velika je slinost izmeu Heraklitova razmiljanja i taoistike filozofije; i u jednom i u drugom postoji pojam yina i yanga. Heraklit je najizvorniji mislilac u zapadnjakoj misli. (Phillip Wheelwright objavio je sjajan prijevod preostalih fragmenata Heraklitove filozofije na engleski jezik.) Bili bismo u mnogo povoljnijem poloaju da je Zapad utemeljen na Heraklitu, a ne na Aristotelu, jer je Heraklit bio najdomiljatiji i njegova je misao mnogo blia istonjakoj misli.17Japanci smatraju da je smrt posve prirodan dogaaj; ona je, takorei, samo padanje lia, a ipak je korijen uvijek tu. Mnogima je to teko prihvatiti; ini se da korijen uope ne prodire u nae svakodnevne ivote. "Osjeam da sam samo 'na vrhu - kako da se 'spustim'?" No, naravno, vrh je vrh i ne moe se spustiti i biti dno! Isto to pitanje ljudi postavljaju kada kau: "Kako da se rijeim svoje egocentrinosti?" Pa, oito se ne moete rijeiti egocentrinosti egocentrinou - kao to kae majstor Bankei: "Ne moete krv isprati krvlju!" A pokuati shvatiti svoju prirodu Buddhe pomou egocentrinog nastojanja, jednako je pokuaju da isperete svoj ego svojim egom, a krv krvlju. U svom je uenju Bankei istaknuo nain na koji taj korijen imate u sebi. Objasnio je: "Kada ujete zvonjavu zvona, ne morate razmiljati o tome - odmah znate da je to zvono. Kada ujete graktanje vrane, ne napreete se niti koristite domiljatost svoje svjesne volje da biste znali da je to vrana - va um ini to za vas." Jednom ga je zgodom neprestanim upadicama ometao neki nichirenski sveenik - ti nichirejci mogu biti strani fanatici. Taj je sveenik stajao uz svjetinu i sluao to Bankei govori, a zatim je poviknuo: "Ne razumijem ni jednu tvoju rije! A Bankei je odvratio: "Pridi blie i objasnit u ti." Sveenik je tada uetao meu gomilu, a Bankei je rekao: "Hajde, prii blie." I on je priao. "Pridi jo blie!" I on je priao. "Molim te, jo blie", sve dok nije bio posve blizu majstora. A Bankei ree: "Koliko me dobro razumije!" Bankei je istaknuo da u sebi imamo ono to on naziva "neroenim umom". To je razina uma koja ne nastaje, koja nije potekla od individualnosti. Svi mi imamo taj izvorni talent. Kada netko kae "dobro jutro", mi kaemo "dobro jutro", i ne "razmiljamo" da bismo to uinili - to je neroeni um. To je neroeni um zbog kojega su vae oi plave ili smee; to je neroeni um uz pomo kojeg vidite i diete. Disanje je vano u meditaciji jer je to naa sposobnost koja je istodobno i hotimina i nehotina. Moete osjeati kako diete, a isto tako moete osjeati da ono (disanje) die vas. Tako je to, na neki nain, most izmeu hotiminog i nehotinog svijeta - mjesto gdje su ta dva svijeta jedno. Ako se usredotoimo na vlastito disanje i shvatimo ovu koncepciju moemo stei dojam da na nesvjestan ivot uope nije nesvjestan, u smislu da mu nedostaje svjesnosti; upravo suprotno, on je korijen svijesti, izvor iz koje svijest dolazi. Kao to se lie svake godine javlja na stablu, tako i svijest neprekidno dolazi i odlazi iz nesvjesne osnove ili onoga to bismo mogli nazvati nad-svjesnom osnovom. Da biste to prihvatili, ne morate doslovno vjerovati u reinkarnaciju - u ideju da posjedujete individualno, trajno sredite ili duu koja se neprestano i neprestano raa. Osobe koje prakticiraju zen nemaju jedinstveno miljenje o reinkarnaciji. Upoznao sam majstore koji vjeruju u reinkarnaciju, ali i one koji uope ne vjeruju u nju. Kada govore o neprestanom izlasku individualnosti i svjesnosti iz osnove, oni zapravo misle na ono to svi mi moemo vidjeti: vidimo ljude u svim fazama ivota koje dolaze i odlaze. Ne vidimo nikakav kontinuitet meu njima. No, to je samo zato to ne vidimo prostor. Razmak medu ljudima - prostor izmeu ivota - taj je koji tvori vezu meu njima. Ovo je iznimno vano - filozofija prostora - i tome emo se kasnije malo vie posvetiti, no ovdje se18radi o tome da su zen redovnici kroz shvaanje toga stekli tako jake ivce. Mogli su gledati samuraja u oi i rei: "U redu, odrubi mi glavu! to to dokazuje?" Samuraje je to zapanjivalo, a te su redovnike smatrali vrstom arobnjaka. Traili su da ih redovnici podue, jer su mislili da ih neprijatelj nikada nee moi poraziti ako steknu takvu neustraivost. Zen je poput potoka koji izlazi iz planine. Ne izvire da bi utaio e putnika, no ako se putnici ele posluiti njime, to je u redu. Vi sami morate odluiti to ete s vodom; posao potoka je samo da tee. Zen majstori pouavat e svakoga tko je uporan u tom nastojanju, tko god on bio. Samuraji su postali zahvalni uenici redovnika zena i dali su im najbolju zemlju u gradu! Na toj su zemlji izgradili silne zgrade, s tekim krovovima u stilu kineske dinastije Tang, a koje su ispod toga skrivale elegantnu otrcanost. One su poput lampiona - pod krovom su prazni podovi pokriveni slamnatim prostirkama; tu su I pomini zasloni, i tu i tamo koji jastuk za sjedenje, i nita vie. Unutra imate osjeaj "ivotnog" prostora. Razmotrimo to na trenutak. Ve sam rekao da na Zapadu zanemarujemo prostor. Znamo da je prostor na naem planetu prepun zraka, i znamo da je on "neto". Zrak zauzima prostor i vrlo nam je vaan, zapravo, neophodan za ivot, no mi mislimo da zrak jednostavno ispunjava "prazninu". Kada astronomi zapodjenu razgovor o zakrivljenom prostoru ili o osobinama prostora, prosjena osoba smatra to uvredom svojem zdravom razumu. "Kako prostor moe biti zakrivljen? Kako moe imati bilo kakva svojstva? On ne postoji. On je nita!" No, ispraznost takvog razmiljanja postaje oita onog trenutka kada shvatite da su vrstoa, materijalnost ili gustoa nezamislive bez prostora. Prostor je razmak izmeu krutih tijela, a time je, na neki nain, i odnos izmeu njih. Da bismo to shvatili, razmotrimo na trenutak jednu potpuno drugaiju vrstu prostora: "glazbeni" prostor razmak izmeu nota u melodiji. Kada svirate niz nota u melodiji, nema stanke, nema tiine izmeu dviju nota; one neposredno slijede jedna drugu. No, upravo zbog tog razmaka - neeg to nije reeno, to nije zabiljeeno zvukom - ujete melodiju. Ako ne ujete razmak, ne ujete ni melodiju. Prostor izmeu nota, stopa, razmak, bitan je dio u melodiji. Na potpuno jednak nain prostor je taj - bilo da se radi o unutarnjem prostoru ili o meuzvjezdanom prostoru - koji ide ruku pod ruku s postojanjem bilo kojih krutih tijela ili zvijezda. Prostor nije puko "nita", on je drugi pol neega. Pogledajmo to s drugog stajalita. Prostor smo razmotrili astronomski i glazbeno; razmotrimo ga na trenutak estetiki. Kada u motelskoj sobi, na primjer, ugledate tipino "zapadnjaku" sliku cvijeta - hoteli i moteli iz ne znam kojeg razloga vole slike cvijea ili ptica iznad kreveta - vidite hrpu cvijea postavljenu tono na sredinu papira. To nam govori da osoba koja je napravila sliku nema nikakvu predodbu o prostoru, jer prostor na toj slici slui kao puka pozadina, i ne predstavlja nita vie. Nema ba nikakvu ulogu; prostor nije dio slike. Meutim, kada kineski slikari koriste prostor, uoavate da oni pri slikanju jedne vlati trave ili granice bambusa ili stabla bora, nikada ne postavljaju te predmete na sredinu papira. Istaknuti su na jednoj strani tako da je prikazani predmet, da tako kaemo, "uravnoteen" prostorom, a prostor je bitan dio slike. Postavljajui granicu bambusa na jednu stranu, odmah uoavate dio slike koji nije bio predstavljen kao neto - kao magla ili ak voda. Slikar ne mora nita raditi s tim prostorom - na neki nain sve je u slici. Bambus nije samo postavljen nasuprot pozadini - sve do samog ruba papira ukljueno je u sliku na ovaj nain. Umjetnik vidi polarnost prostora i krutih tijela i koristi tu polarnost u slikanju dovodei ih u ravnoteu.19No, vi ne osjeate tu ravnoteu ako je zbijeno podruje - oslikani predmet, to god on bio - postavljeno tono u sredinu prostora. Vi umjesto toga ukidate vanost prostora; nema mu "mjesta" na slici. Kada mislimo o nekom krutom predmetu koji jednostavno stoji nasred platna, zanemarujemo prostor. Sjajno sam se provodio kada sam posjeivao studentske zajednice i provodio pokuse iz gestalt psihologije, koji ilustriraju lik i pozadinu. Prema gestalt teoriji percepcije, skloni smo primjeivati lik, a zanemariti pozadinu. Skloni smo opaziti predmete u pokretu dok zanemarujemo ono to je razmjerno nepomino. Prije emo uoiti podruja koja su vrsto ograena nego ona koja su rasprena. Nacrtam krug na ploi i upitam grupu, "to sam nacrtao?" Oni uvijek kau: "Krug, loptu, prsten", ili neto slino. A ja onda kaem: "Zato nitko nije rekao da sam nacrtao zid s rupom?" To pokazuje da smo skloni zanemariti pozadinu i pozornost usmjeriti na lik. Zapadnjaki umjetnici gotovo neizbjeno oslikavaju cijelu pozadinu jer ne shvaaju da je "prazan" prostor vaan. Arhitekti, meutim, govore o "svojstvima" nekog prostora jer znaju da je ono to oni rade zapravo stvaranje ivotnih prostora za ljude. Oni ograuju prostor, pa je na taj nain prostor za arhitekte odreena realnost. No, za obinog ovjeka prostor jednostavno ne postoji! Mi ga nismo svjesni. Vrlo je zanimljivo da u pokusima meditacije moete iskusiti razne vrste prostora: optiki prostor, zvuni prostor i osjetilni prostor. Zatvarajui oi, na tren moete shvatiti kakvu bi predodbu prostora imao slijepac. Svaki osjet ima specifino shvaanje prostora. Postojalo je razdoblje u naoj povijesti u kojem vidimo, itajui izmeu redova drevne knjievnosti - sve do Dantea - da su oni "prostor" i "um" smatrali istima. A ako malo razmislite o tome, vidjet ete da je to prilino oito. Uzmite za primjer "svijest" - ono to budisti nazivaju vijnana - koja znai vidjeti. Osnova vida jest vrsta ekrana, i kao to imate platno na koje projicirate dijapozitiv ili neki film, tako postoji i vrsta pozadine ili podruje na kojem se mora nalaziti sve to vidimo. Rije je o onome to nazivamo "vidnim poljem", koje je ovalnog oblika i nejasnih rubova. Vi "vidite" ovalno podruje, to vidno polje. Mora postojati to otvoreno polje da bi uope postojao bilo kakav vid, pa, iako ga zanemarujemo, to je polje pozadina. Neko davno sjedili su Englez i Indijac zajedno u vrtu i hindus je pokuao Englezu objasniti osnove indijske filozofije. Tako je rekao: "Gledaj, na kraju vrta je ivica - nasuprot emu vidi ivicu?" Englez odgovori: "Nasuprot brda." "A nasuprot emu vidi brda?" On odgovori: "Nasuprot neba." "A nasuprot emu vidi nebo?" A Englez nije znao to bi rekao. Hindus je zakljuio: "Vidi ga nasuprot svijesti." Na isti nain prostor, zbog toga to on sam "jest" - zbog materijalne vibracije - jest onaj prostor za koji smatramo da postoji izmeu tijela. To je pozadina - polje - koju veliine moraju imati da bi djelovale. Na jednak je nain taj prostor nevidljiv, svijest nije poznata jer nije predmet naeg znanja. Ta dimenzija vaeg bia je poput prostora. Ta se osnova u budistikom uenju naziva amala vijnana, a znai "bez mrlje". Ne moete ostaviti trag na prostoru!20Buddha je rekao: "Put prosvijetljenoga ne ostavlja trag - on je poput puta ptica na nebu." Budisti opisuju krajnju realnost svijeta kao shunyata, to se esto prevodi kao "praznina" ili "nitavilo", ili ak kao "plenum nitavilo", u znaenju nitavila, ali onog koje je puno mogunosti. Osnovno uenje budistike mahayana filozofije izneseno je u Sutri srca: Oblik je praznina; praznina je oblik. Da bi izrazili ovu ideju na kineskom, oni koriste znak za shunyata ili prazninu koji takoer znai "nebo" i "prostor". Prostor se dovodi u suprotnost s rijeju za oblik, formu (koja takoer znai "fiziki oblik" i "boja"), a znak izmeu njih neto je poput "upravo jest" - prostor upravo jest, ili je potpuno jednak obliku. A kada se znakovi obrnu onda dobivamo da je oblik upravo praznina. Kineska rije za "jest", meutim, nije ba ista kao englesko ili europsko "jest" (est na latinskom), prije bi bila neto kao "neodvojivo je od", ili "uvijek ide uz". Ta su dva znaenja meuovisna. Ne moete imati prostor bez oblika, ne moete imati oblik bez prostora. Oni su u meusobnom odnosu, a na taj nain oni jesu onaj drugi, jer je u osnovi svakog neodvojivog odnosa zajedniki temelj. Shvatiti da oblik otkriva nitavilo i vidjeti da nitavilo otkriva oblik, tajna je za svladavanje smrti. Ovo ide toliko daleko da, kada pojedinac nije svjestan prostora, on nije svjestan vlastite vjenosti - to je isto! Ljudi katkad pretpostavljaju da oblici moraju nestati da bismo bili svjesni dimenzije vjenog. To je raireno meu Indijcima, koji vjeruju da u nirvikalpa samadhi, koja predstavlja najvie stanje svijesti (samadhi znai stanje meditacije, koncentracije, zadubljenost u krajnju realnost izvan rijei; nirvikalpa znai bez koncepcije, bez pojma) nema "sadraja". Oni tvrde da je u stanju nirvikalpe um potpuno lien bilo kojeg oblika ili pokreta. To zvui kao potpuna "bjelina". A u zenu se za osobu iji je um u takvom stanju kae da je "kameni" Buddha, ba poput Buddhe nainjenog od kamena, koji sjedi uz oltar: ne postoji svijest. To nema smisla, pa tako u zenu sve to tumae na jedan zaista bitno drugaiji nain. Posjedovati nirvikalpa samadhi, krajnje stanje svijesti, ne znai posjedovati svijest u kojoj nema oblika, rije je jednostavno o ponovnom uvianju realnosti prostora. Radi se o tome da vidimo kako se oblici u prostoru javljaju i nestaju, kao to se i lie javlja i nestaje sa stabala, kao to se zvijezde javljaju i nestaju s neba. Nebo je na neki nain majka zvijezda, a nijedna ena, naravno nije majka dok ne rodi dijete. Prema tome, prostor ne nastaje kao matrica svijeta sve dok nema neeg to treba njegovati. Iz tog razloga Kinezi koriste naziv "zajedno nastati" da bi upozorili na odnos meu svim suprotnostima: oni dolaze na svijet, zajedno nastaju. Prostor i oblik nastaju zajedno - jednako kao i bitak i nebitak. Tada moete vidjeti to to znai u praksi: kada niste svjesni prostora, niste svjesni ni punoe svoje prirode. S porastom broja stanovnika i sve veom pretrpanou prostor e dobiti na cijeni, i mi emo ga zbog toga postati svjesniji. Moda je to razlog da se vrste umnoavaju: kako se poveava mnogost, tako se poveava i svijest o jednosti. U zenu, na pitanje "to je krajnja realnost?", uitelj odgovara: "Kilogram i pol lana." On bira neto vrlo osobito, izrazito konkretno i "svakodnevno" - neto prilino svjetovno - da bi odgovorio na to metafiziko pitanje. Zato? Zato to prostor ne brie ono pojedinano, nego upravo taj osobit, uobiajen svakodnevni dogaaj proklamira i reklamira temeljno jedinstvo svijeta.21Mnotvo reklamira pojedinano - ono kruto implicira i uistinu iskazuje i naglaava injenicu da prostor postoji. Da nema materijalnih stvari, ne bi bilo ni prostora. Pokuate li zamisliti prostor bez tih opipljivih predmeta, morate se rijeiti sebe koji to promatrate jer ste vi takva kruta tvar usred prostora! Prostor, prostor, prostor zauvijek - ni sa im u njemu - potpuno je besmislen, nezamisliv pojam. Morate imati prostor i krutu tvar - oni uvijek idu zajedno. To objanjava neke od mnogih naina na koje se u zen ivotu shvaa prostor. Razmotrimo neto drugo, prilino razliito: njihov pojam siromatva. Siromatvo sveenika, na primjer, nije ono siromatvo kakvo mi zamiljamo u zapadnjakoj tradiciji. Nije rije o siromatvu kao o vrsti ugnjetavanja, gdje su siromani zakinuti i osjeaju da ih je siromatvo ogolilo. U zenu je siromatvo dobrovoljno i ne smatra se toliko stvarnim siromatvom koliko jednostavnou, slobodom, proienjem. Oni na to gledaju kao na istou. "isti" um - "neokaljani" um - ne znai da ste namjeteno kreposni, u bilo kojem smislu, jer oni uope o istoi ne razmiljaju na taj nain. Ne znai da nemate nikakav tek - da ne osjeate glad, da se nikad ne osjeate seksualno, ili bilo to takvo! U zenu istoa podrazumijeva "jasnou". "isto" oko je jasno oko - bez praine u njemu, ba kao to je isto zrcalo, zrcalo bez praine. No, stvarni prototip istoe u budistikoj knjievnosti nije toliko zrcalo koliko sam prostor. To je istoa, jasnoa, transparentnost; to je takoer sloboda. istoa i siromatvo jednostavno znae odsutnost boli. Ono to posebno upada u oi kad je rije o zen ljudima jest proien um. Kada ste u dodiru sa zen majstorima, imate udan osjeaj da su oni, dok god ste s njima i dok god im se obraate, potpuno s vama. Nemaju nita drugo za initi, do priati s vama. Oni su samo "upravo tamo". Voljni su malo "avrljati". Nisu poput onih strano ozbiljnih duhovnjaka koji nemaju vremena za razgovor i koji ne mogu dopustiti da im dan proe tek tako! No, oni ne trate vrijeme. Ne gube ivce i nisu rastreseni. Kad je neto zavreno, onda je zavreno; i odmah se bacaju na nov problem. To se moe vidjeti u nainu na koji hodaju. Imaju karakteristian hod, koji se prilino razlikuje od hoda ostalih Japanaca. Jednim dijelom to moe biti zbog odjee, jer zen sveenici nose iroke suknje preko svoje odjee; hodaju dugim koracima, u karakteristinom ritmu. Sveenik zena koji hoda niz ulicu jako nalikuje maki koja prelazi cestu. Kada vidite maku dok prelazi cestu, imate osjeaj da ona uvijek tono zna kamo ide. I make i sveenici zena kreu se na nain koji izraava osjeaj slobode. Jednom sam prigodom odsjeo u gostionici na rubu Nanzengija u sjevernom dijelu Kyota. Kao i obino, rano sam ustao i sjeo na balkon. U daljini sam zauo: "Hoa! Hoa! Hoa!" Zvuk se pribliavao; zatim sam ugledao te sveenike - na glavi su nosili velike eire u obliku gljive, a ispred sebe su ispruili svoje prosjake zdjele. Hoa znai "dharma". Spustili su se niz ulicu njiui se u ritmu: bum-bum-bum-bum-bum! Pomislio sam da bih trebao staviti neto u te njihove zdjele i odjurio sam dolje. Dok sam stigao tamo, njih vie nije bilo. Te smo noi veerali u samostanu, a ja sam sveeniku koji nas je zabavljao ispriao o toj zgodi: "Znate, ne mislim da vai sveenici ozbiljno prose! Rano ujutro dolaze mala kola s namirnicama i ostaju tamo dovoljno dugo da domaice iziu i kupe povre. Nou dolazi ovjek koji na malim kolima prodaje juhu s rezancima, i on ostaje dovoljno dugo da ljudi stignu izai. Ali, vai sveenici ne ostaju dovoljno dugo da im itko stigne ita dati! Mislim da oni uope ne prose; oni su jednostavno debeli i bogati, a njihovo je prosjaenje gesta!"22Idueg sam jutra rano siao i stao pred kuu. Naili su sveenici, ali uope nisu prosili. Nosili su svoje velike eire u obliku gljive u ruci, ispred sebe, okrenute vrhom prema van - onako kako ih dre kada samo hodaju i kada ne prose. Bila su, mislim, trojica i hodali su u jednoredu, indijanskim stilom, a voa me pogledao i naklonio se nekako zloesto se cerei! Vjerojatno im je sveenik prenio moje rijei, a njihov je odgovor bio bez rijei - i komian. Tako je zanimljiv taj njihov "slobodan" hod. Imate osjeaj da, kao to je D. T Suzuki rekao, "zen sveenik predstavlja koncentraciju energije koja je odmah upotrebljiva za bilo to". Jedan zen majstor to usporeuje s vodom u zdjeli. Ako probuite rupu u zdjeli, voda odmah iscuri. Ne zastane da bi razmislila o tom. Kada pljesnete rukama, zvuk je pljeskanje ruku. On odmah nastaje. Ne zastane da razmisli. Kada maem udarite o kamen, iskre odmah lete! Takoer, kao to jasno vidite u hodu onih koji prakticiraju zen, uvijek postoji raspoloivost, spremnost za djelovanje. Oni zato ive ivot koji je prazan i prostran - u smislu da "nije blokiran". Rijeiti se zapreka znai napraviti prostora u svojem ivotu, istog prostora o kojem smo svo vrijeme govorili. Budistiko uenje srca i konani osjeaj o svemiru na kraju puta, kada se stvarno prihvatite toga, na japanskom se zove ji-ji-rnuge. Ili cher cher mu-gai na kineskom. Izmeu svih stvari i zbivanja u svemiru - muge - ne postoji zapreka. Drugim rijeima, svaka stvar, svaki dogaaj u svemiru koji se neprestano zbiva preutno podrazumijeva sve druge. A veza meu njima jest: prostor. Koji nije zapreka. Ako vidite da je prostor djelotvorna realnost, onda moete razumjeti vezu izmeu ivota i smrti, jer vam nisu potrebni nikakvi drugi podaci osim onih koje ve imate. Kada promatramo vrapce, ovogodinji nam se ine isti kao i oni od prole godine, a to je zato to ne pridajemo dovoljno pozornosti jedinstvenoj individualnosti svakog pojedinog vrapca. Ovo je pomalo nalik na priu o ribaru koji je koristio crve kao mamac. Netko mu je priao dok je lovio, i rekao: "To je strano okrutno. Kako moete stavljati te jadne male crve na udicu?" A on je odgovorio: "Ah, navikli su oni na to." Na vlastite ivote gledamo iz perspektive u kojoj smo silno zaokupljeni jedinstvenou svakog ivota. Netko bi drugi na jednoj drugoj razini uzdizanja mogao drati ljudske ivote za jedan golemi kontinuitet dolazaka i odlazaka, i s tog bi stajalita imao jednako pravo kao i mi - jer ipak, sva ljudska bia samo su drugaiji nain ponavljanja istog dogaaja. Bez obzira na to zovete li nekog Jana ili Janica, Ivan ili Petar, uvijek je rije o istoj osobi, koja se ponavlja s malim varijacijama - malih varijacija uvijek mora biti jer ne postoje dvije stvari koje su potpuno jednake. Kao to je reeno na jeziku budistikih tekstova, paliju: "Nijedna inkarnacija nije ista, a opet nije ni drugaija." Razmislite to se dogaa kada umrete. Kako e to izgledati kada poete na poinak i vie se ne probudite? Ne moete zamisliti kako bi to izgledalo jer nemate to s ime usporediti. Nije to isto kao kad vas zauvijek zatvore u tami ili ive zakopaju. To je kao sve ega se sjeate prije nego ste se rodili - napokon, to se jednom dogodilo, uvijek se moe ponovno dogoditi.23Jako dobro znate da nakon vae smrti, nakon smrti svih onih koje ste ikada poznavali, svi mogui potomci ljudski, ivotinjski, biljni - bit e roeni. I svaki e od njih misliti da je "ja" kao to i vi to mislite, i svatko e za sebe drati da je sredite svemira, ba poput vas. A u tom je smislu svatko od njih vi, jer ta se situacija moe iskusiti samo jednom. Vi ete umrijeti, a onda e netko drugi biti roen, no osjeat e se ba kao i vi sada. Drugim rijeima, bit e "ja" a postoji samo jedno "ja", iako je beskrajno raznoliko. Stoga se ne morate brinuti: neete sjediti i ekati vjenost u mranoj sobi. Da bih to malo drugaije objasnio, dopustite mi da iznesem dvije tvrdnje. Kad umrem, ponovno u se roditi kao neko drugo dijete, ali neu se sjeati svog prolog ivota. To je tvrdnja broj jedan. Druga tvrdnja jednostavno glasi da e se nakon moje smrti roditi neko drugo dijete. Tvrdim da ove dvije propozicije uistinu predstavljaju isto, jer ako ne postoji sjeanje na proli ivot, onda to dijete stvarno jest netko drugi. No, s vremenom skupite toliko iskustava i uspomena da oni postanu poredani poput zagonetnih pria na polici koje ste ve proitali i dolo je vrijeme da ih se rijeite. elite iznenaenje, neku novu situaciju. Ne elite znati ishod. Jedno od pravila igre aha jest da ako zaista znate ishod partije, prekidate je i zapoinjete novu, iji se zavretak ne zna. To je takoer dio prirode, pa tako moramo biti sposobni i zaboravljati i pamtiti, isto kao to moramo biti u mogunosti zadravati hranu - uz pomo eluca i sl. - ali je moramo i izbacivati. Moramo imati otvor na obje strane, a isto je s pamenjem. Sposobnost da potpuno izgubite sebe - sve za to ste se drali, sve to ste izgradili, sva vaa postignua i va ponos - omoguuje svijetu da pone iznova, i da se opet vidi, vaim oima.4. dioZen um24ZEN UMAko kaemo da je zen vrsta razumijevanja svijeta ili vrsta svjesnosti o svijetu, moramo se zapitati kakva je to vrsta svjesnosti? esto se kae da je zen s one strane intelekta i s one strane logike, i da to razumijevanje nije dostupno zakljuivanju ili bilo kojem drugom intelektualnom procesu. Sto to zapravo znai? Iz nekih perspektiva takvo izraavanje moe biti zavodljivo, jer kada mi kaemo "intelektualiziranje" i Japanci kau "intelektualiziranje", ne moramo nuno misliti na isto. Kada u Indiji kau: "Znanje vedante ne moe se dobiti iz knjiga", ta izjava ima odreeno znaenje. Ona znai da su knjige samo predavake zabiljeke i uitelj ih mora objasniti. U Patanjalijevoj Joga sutri, prvi stih glasi: "Sada se objanjava joga." Toka. Slijedi drugi stih. Uitelji koji koriste te knjige, znaju da su im one samo podsjetnik to da kau, isto kao to glazbena notacija za Indijce ne predstavlja neto to biste itali dok svirate, nego je tu samo da vas podsjeti na osnovni oblik melodije. Rije "sada" pokazuje da je neto moralo prethoditi ovome; prije nego ste stigli do ovog stupnja u vaem uenju joge morali ste proi pripremu. Rije "sada" uiteljima daje oslonac za izlaganje. Na isti su nain Upaniade svojim zgusnutim stilom samo zabiljeke koje prate uenje. To posebno vrijedi za Brahma sutre; ako naletite na Radhakrishnin prijevod Brahma sutri, u njemu ete nai smijene kratke lakonske stihove iz sutre, a zatim stranice i stranice Radhakrishninih komentara. To je razlog zbog kojeg se kae da se znanje ne moe dobiti iz knjiga. Drugi je razlog taj to su knjige po svojoj prirodi intelektualne, a shvaanje zena je intuitivno. Kakva je razlika izmeu intelektualnog razumijevanja i intuitivnog razumijevanja? Kada govorimo o ovim vanim stvarima, ljudi esto kau: "Shvaam to to govorite intelektualno, no ja to u biti ne osjeam." A ja esto napominjem: "Pa, ne mislim da to shvaate intelektualno, jer intelekt i osjeaji nisu zapravo dva razliita odjeljka uma." U shemi C. Junga um ima etiri funkcije - razum, osjeaj, intuiciju i osjet - no, to moemo usporediti s bojama u spektru. Spektar svjetlosti je neprekidan, i crvena boja se ne nalazi u odvojenom odjeljku od plave. Svjetlo je jedan odjeljak s mnogo boja. Jednako tako, imamo jedan um, a on funkcionira na razliite naine. Jedan mi se psiholog prije nekog vremena rugao, govorei da sam samo spretan s rijeima. "Odri dobar govor, ali ga ne shvaa", rekao je. "Nemoj tako podcjenjivati rijei!" uzvratio sam. "Rijei su umovi u zraku; one su obrasci misli, obrasci uma, poput paprati. Podcjenjuje li i paprat zato to ima sloen model?" "Ne", odgovorio je psiholog, "Ali, paprat je stvarna - ona je iva, prirodna pojava." A ja sam rekao: "I rijei su! Rijeima u nainiti obrasce u zraku, nainit u svakojake pojmove i sve ih povezati, i bit e sjajni! Stoga ne podcjenjuj - oblik je to ivota kao i bilo koji drugi." Zen uistinu ima intelektualno oblije. Taj je aspekt zena u Japanu poznat pod nazivom kegon, a u Kini hua-yen. Hua znai cvijet, pa je to kola cvjetnog vijenca. Na sanskrtu je to ganda-vyuha, najprofinjeniji oblik mahayana25filozofije. Ve smo govorili o ji-ji-muge, obostranom proimanju svih stvari i zbivanja, a ta se filozofija razvila u ovoj koli. I uenje joge ima intelektualni aspekt. Postoje razne vrste joge: bhakti joga, koja je pobona, emocionalna, povezana s osjeajima; karma joga, koja je praktina i aktivna; hatha joga, koja je tjelesna; i jnana joga, koja je intelektualna. Meutim, mnogi ljudi imaju golemih potekoa da pronau sponu izmeu intelektualnog i intuitivnog shvaanja. Znaju rijei, ali ne mogu dokuiti stvarni "smisao" znaenja tih rijei na nain da ono ikako izmijeni njihovo osjetilno iskustvo. Kada kaemo "intuitivno shvaanje", rije "intuicija" je suptilna, ak neodreena, ali "zen shvaanje" je ulno. To ne osjeate toliko emocionalno koliko izravno, ba kao kada osjetite da je neto teko. Kae se: "To je kao kad kuate vodu i znate da je hladna." Rije je o osjetu, stvarnom, fizikom dojmu. No, u kakvom je odnosu um prema fizikom osjetu? Ili uope nisu u vezi? Da li je za vae osjeaje bitno mislite li da se u osvit zore sunce raa ili znate li da se Zemlja vrti oko svoje osi i krui oko Sunca? Jesu li osjeaji osobe koja ne zna da se Zemlja vrti oko svoje osi i krui oko Sunca jednaki osjeajima osobe koja to zna? Promotrimo drugi primjer. Postoje uroenika plemena iji se numeriki sustav sastoji od jedan, dva, tri i mnogo. Oni ne prave razliku nakon "tri". Tim ljudima nikad ne moe biti injenica to da stol ima "etiri" ugla - on ima "mnogo" uglova. Tako oni ne bi pravili razliku izmeu stola s pet ili est uglova jer nemaju "pojmovni sustav" koji bi im dao pretpostavku za to. Uzmimo za primjer ovakvu ilustraciju - vrlo je jednostavna, ali sve ovisi o pojmu:Ako nemate odreenu koncepciju za vas je ovaj crte jednostavno model ravne povrine. Meutim, ako vam je reeno da se radi o kocki, onda moete zamisliti i stvarno osjetiti trodimenzionalnost u njemu. E sad, poimo korak naprijed i upitajmo koja je ploha kocke sprijeda? Je li to ona iji je kut oznaen slovom A? Ili ona iji je kut oznaen slovom B? Moete je promatrati na oba naina, pa tako obje plohe mogu biti "sprijeda". Jedanput kad ste to shvatili, sve vam poinje predstavljati osjet - moete to zaista "osjetiti". To pokazuje vezu izmeu intelektualnog i fizikog osjeta: pojmovi dovode do osjeta - i stoga, lani pojmovi dovode do iluzija. Ve smo vidjeli to naelo prikazano raznim tipovima optikih iluzija, u kojima na pojam utjee na osjete. Sredinja toka zena jest naa koncepcija vlastitog postojanja i svijeta koja je prividna, a zen e nam pomoi da se rijeimo te koncepcije kako bismo mogli dobiti novi osjet. Ljudi se zabrinu kada to uju i kau: "Pa, dobro, zar emo jednu halucinaciju samo zamijeniti nekom drugom?" Odgovorit u pitanjima: Kako znate kad znate da znate? Koji je test "istinitosti" onoga to "osjeate"? Moete rei: "Dobro, mogu misliti da sam Napoleon, ili da me vlada progoni." No, to je tlapnja - iako netko doista moe biti snano uvjeren u to.26U naoj je kulturi "test" istinitosti znanost. Kaemo: "Ako neto moe biti znanstveno dokazano, skloni smo vjerovati da nije rije o tlapnji." U redu, recimo da je tako. Smatram da je ovo prilino relativno, ali uvijek u u bilo kojoj raspravi prihvatiti premise osobe koja sa mnom eli raspravljati i poi u od njih. Pretpostavimo da su znanosti, npr. biologija i fizika, naini otkrivanja "istine". Kada to prihvatimo, vidjet emo da se tlapnja o tome da smo zasebno "ja" nee moi oduprijeti biolokim testovima! Sa stajalita biologije, pojedini organizam je u istom "bihevioristikom sustavu" kao i okoli, pa zapravo organizam i okoli tvore jedinstven sustav ponaanja koji nije ni zadan ni svojevoljan. Oni su jedna aktivnost, a ona se naziva "poljem organizma-okolia". Ekologija je znanost o tim vrstama polja. U akademskim krugovima esto se smatra da mistini predmeti nisu dostojni potovanja niti pozornosti pa ne razgovaram s njima o mistinom iskustvu. Umjesto toga priam o "ekolokoj osvijetenosti". Radi se samo o pridravanju ope prihvaenih etiketa i nomenklature, jer to su dva naina da se opie ista realnost. S biolokog stajalita savreno je jasno da je svaki pojedini sluaj ivota funkcija istog svemira. To postaje jo jasnije u kvantnoj teoriji. Moete onda upitati: "Zato se vi znanstvenici - biolozi i fiziari - koji znate da je to tono i dalje ponaate kao da ste zasebni 'ja'?" A oni e odgovoriti da se usprkos dokazima koji tvrde suprotno i dalje osjeaju tako. Njihova je teorija jo uvijek samo teorija, zato to im nije uvjerljiva dok god su oni u pitanju. Jo su uvijek pod drutvenom hipnozom kojoj smo svi bili podvrgnuti u djetinjstvu, a koja nas je nagnala da se osjeamo kao razdijeljeni "ja". Zen je tako proces "de-hipnotiziranja", ako vam je po volji. Zen uklanja pojmove koji su nalik na optike "varke", pojmove koji stvaraju privid razdvojenosti. Onda, kad shvatimo kakva je stvarnost kad uklonimo pojmove, moemo rei biologu: "Nije li to upravo onako kao si ti rekao da jest?" I on se mora sloiti. Doli smo tako do stanja osjeta ili osjeaja koji je mnogo vie u skladu sa znanstvenim otkriima nego to je to na uobiajeni osjeaj da smo odvojeni pojedinci. Zen je dijelom ne-intelektualan ne toliko zato to dri da su procesi intelekta uvijek pogreni i varljivi; umjesto toga zen poinje uklanjanjem naih pojmova i pokazuje nam kako je to kada promatramo svijet bez pojmova. Jednom kad smo otkrili taj novi pogled na svijet, moemo ponovno proizvesti nove pojmove i pokuati sada objasniti kako to da vidimo. Iz tog su razloga mnogi zen majstori takoer sjajni umni ljudi. U povijesti zena bilo je uenjaka svih vrsta, i fiziara u modernom vremenu. Zen ne odbacuje ivot intelekta. On samo kae: "Ne dopustite da vas pojmovi zavaraju." Je li zen nelogian? Nelogian nije prava rije, jer ono to se u zenu esto doima kao paradoks jesu izjave koje su savreno ispravne u nekom drugom sustavu logike, koji je razliit od onog na koji smo navikli. Na Zapadu smo se navikli na logiko razmiljanje koje se temelji na iskljuivosti - "ili ili". Kineska logika, s druge strane, temelji se na "i-i". U naem svijetu postoji ili "crno" ili "bijelo", ili "jest" ili "nije", ili je "tako" ili "nije tako". Ta je logika u temeljima naeg rasuivanja, pa mi istiemo meusobno iskljuiv karakter logikih kategorija: "Jesi li ili nisi?" Je li u kutiji ili izvan kutije? Mnogi nai testovi funkcioniraju prema naelu "istinito" ili "lano", "da" ili "ne", a dane su nam samo te mogunosti izbora. Zanimljivo je da kada bacamo novi da odluimo hoemo li neto uiniti ili ne, imamo samo dvostranu kovanicu. Kinezi mogu bacati ezdesetetverostrani novi koristei Knjigu promjena u istim27situacijama u kojima bismo i mi bacali novi. Zgodna je to ideja, kad malo o njoj razmislite, a iako je Knjiga promjena utemeljena na yinu i yangu, crnom i bijelom, iz njih moete sve izvui ako se pobrinete za sve mogue permutacije - ba kao to u binarnom sustavu iz nule i jedinice moete dobiti sve brojeve. Dok mi smatramo da je neto ili/ili - ili crno ili bijelo - i indijska i kineska logika vide crno i bijelo kao dva neodvojiva entiteta, oni zapravo trebaju jedno drugo, pa tako nije rije o izboru izmeu njih. "Biti ili ne biti" nije pitanje - jer jedno ne moe postojati bez drugog! Nebitak implicira bitak; isto kao to bitak implicira nebitak. Egzistencijalist na Zapadu - koji jo uvijek drhti pri izboru izmeu bitka i nebitka i stoga tvrdi da je tjeskoba ontoloka - jo uvijek to nije shvatio. Kada egzistencijalist koji drhti od tjeskobe pred ovim izborom iznenada jednog dana shvati da nebitak implicira bitak, drhtavica tjeskobe pretvara se u drhtavicu smijeha. Nita se nije promijenilo do percepcije. Isto tako, moete imati isti pogled na ivot - ono na to sada gledate i vidite sve to sad vidite - no, taj pogled moe ostavljati posve drugaiji dojam, imati posve drugaije znaenje. To je zato to su u neijem uobiajenom osjetilnom poimanju svijeta diferencijacije - ono opipljivo - naglaene, a prostor je zanemaren. Meutim, kada prakticirate zen meditaciju, imate neto to se zove "pojmovna preinaka", pa odjednom fiziki svijet - sve to sada vidite - promatrate drugim oima. Shvaate da se sve slae; sve je u potpunom skladu. Shvaate da svaka unutranjost implicira svoju vanjtinu, a svaka vanjtina implicira svoju unutranjost. Moete sad pomisliti, mi smo obino uvjetovani da razmiljamo, da "ja - ja sam - postojim jedino unutar svoje koe". Meutim, kada iskusite ovaj perceptivni preokret, otkrit ete da vas vaa vanjtina ini u jednakoj mjeri kao i vaa unutranjost. Ne moete imati vanjtinu bez unutranjosti, pa, ako je unutranjost vaa, onda je i vanjtina vaa! Konano, morate priznati da je svijet izvan vae koe jednako va kao i svijet unutar vae koe. Iako nam se svaija vanjtina ini drugaijom, u biti je svaka vanjtina ista! Shvaate li? a ovaj smo nain svi jedno. Vaa se dua ne nalazi u vaem tijelu; vae je tijelo u vaoj dui! Zato su stari djelomice imali pravo sa svojom astrologijom. Kad bi crtali "kartu" ljudske due, nacrtali bi grubu kartu svemira i prikazali ga onakvim kakav je bio u trenutku neijeg roenja, iz perspektive tog mjesta i vremena. Ta se karta, taj horoskop, smatrao "slikom" due te osobe - va um, naime, nije u vaoj glavi, vaa je glava u vaem umu. A va je um ukupan sustav svemirskih meuodnosa u njihovoj usredotoenosti na toku, koji nazivate "sada i ovdje". Pitanje glasi: Moe li nam ovo postati jasno? Moe li nam biti jasno kao to nam je jasan osjeaj, kao kad kuamo vodu i sami znamo da je hladna? Za to je potrebno malo meditacije, a ovisi i o intelektualnom procesu. Intelektualni nas proces uvali u nevolje, a pomou intelektualnog procesa iz istih tih nevolja emo se i izvui. S intelektualnoga gledita, proces kojim se uvalimo u nevolje mogao bi se nazvati "dodajuim", dok bi se proces kojim se izvlaimo iz potekoa mogao nazvati "oduzimajuim". Kao to je rekao Lao-Tzu: "Uenjak dobiva svakim danom; taoist gubi svakim danom."28Znanstvenik stjee pojmove, a intelektualna se djelatnost u zenu svodi na to da se rijeimo pojmova - na to da uvidimo kako su sve ideje projekcije koje se temelje na svemirskoj Rorschachovoj mrlji. Svijet je jedna Rorschachova mrlja, puna pokreta i migoljenja. Tek kad vidimo ravne crte i pravilne uzorke znamo da su ljudi negdje u blizini. Ljudi uvijek pokuavaju ispraviti stvari, pa tako i stvaramo ravne crte! Pogledajte kako su zvijezde rasprene nebeskim svodom. Da bismo "dali smisao" zvijezdama, moemo nabaviti zvjezdane karte i vidjeti ravne crte koje ih spajaju i tvore razne uzorke te stvaraju konstelacije. No, sve su te linije, naravno, projekcije kojima zvijezde pokuavamo "dovesti u red i dati im smisao". Jednako tako projiciramo i na povrinu prirode radi raspravljanja s drugima - a onda je neizbjeno da neka osoba jake volje i snane i iznimne osobnosti opisuje svijet na odreen nain, a svi se ostali s tom osobom sloe. To je jednostavno tako. A onda se to prenosi s koljena na koljeno. Vratimo se miljenju da je svijet jedna prvobitna Rorschahova mrlja. Krivulje svijeta, ujedinite se, nemate to izgubiti, do vlastitih imena! Kada prihvatite pokrete i krivulje onakvima kakve jesu, kada shvatite da smo mi stvorili svijet naim vlastitim projekcijama, vidjet ete da je razlika izmeu unutra (va ego, vae ja) i van (subjekt-promatra i objektpromatra) umjetna. Ovu vam spoznaju moe potvrditi neurologija. Naime, neurolozi tvrde da takozvani "vanjski svijet" koji vidite, doivljavate jedino kao stanje vlastitog ivanog sustava. Ono to vidite pred sobom samo je osjet u ivanim vorovima na stranjem dijelu glave, a vanjskog svijeta ne moete biti svjesni ni na koji drugi nain do uz pomo vlastitog tijela. Mogli biste zakljuiti da je vae tijelo neto "u" vanjskom svijetu, no to znate jedino u spoju s njim. Vi se nalazite u vanjskom svijetu, a i znanstvenik i mistik e vam rei da ste vi neodvojiv dio tog vanjskog svijeta. Ipak, "dio" ovdje nije dobra rije, jer svijet se ne sastoji od "dijelova" kao automobilski motor - on nije navijen niti privren. Svijet je poput tijela: kada se vae tijelo rodi, ono ne raste tako to mu se dodaju "komadii", nego raste organskim procesom u kojem najednom dolazi do konstelacije cjelokupnog bia. Ono postaje sve vee i vee, raste iznutra prema van. To se zbilo u polju zvanom maternica. A maternica je to mogla obaviti samo u polju zvanom ensko tijelo. A ensko je tijelo to moglo uiniti jedino u polju ljudskog drutva, u polju zvanom biosfera planeta Zemlje. Ako tijelo izvadite iz njegova polja, ono ne moe rasti. Krv u epruveti nije sposobna obavljati iste funkcije kao krv u venama, jer svi tjelesni uvjeti moraju biti ponovljeni, a to u epruveti nije mogue, jer se radi o drugaijoj okolini. Kao to rijei mijenjaju znaenje ovisno o reeninom kontekstu, tako i organizmi mijenjaju svoju prirodu ovisno o okolini. ak i s tog strogo znanstvenog stajalita, na tjelesni um - suprotno onome to obino mislimo nije odvojen od ostalih umova i od vanjskog svijeta. Sve je to jedan proces. Ako to ne osjeamo, to je zbog toga to smo indoktrinirani pojmovima koji proturjee injenicama. Pojam onog to bismo mogli nazvati "kranskim egom" jednostavno nije u skladu s injenicama ivota; on je postao zastarjela drutvena institucija.29Pri spomenu pojma "drutvena institucija" ljudi obino misle na bolnice, sabor, policijske snage, vatrogasce i tako dalje. Meutim, brak je drutvena institucija, obitelj je drutvena institucija, sat i kalendar su drutvene institucije, zemljopisna irina i duina su drutvene institucije. I vlastito ja je drutvena institucija, ono je, drugim rijeima, "konvencija" (od latinske rijei convenire, pribliiti se); konsenzus, sporazum. Uz pomo njega pristajemo na niz pravila kako bismo igrali igru. Meutim, dogaa se da esto pobrkamo pravila nae drutvene igre sa zakonima prirode - s nainom na koji stvari jesu. ak su i "prirodni zakoni" drutvene konvencije. Priroda se ne pokorava zakonodavcu koji odreuje, prvenstveno, nain kako stvari funkcioniraju, a onda bi svi kukci, svi leptiri, sve stijene, i tako dalje trebali slijediti njegove upute. Prirodni zakoni na su nain da se opie ono za to drimo da je "pravilno ponaanje" u prirodi. No, to je pravilno, regularno? Zanimljivo je da latinska rije regulus znai pravilo. A to je pravilo? Ono je ravnalo - oznaeno je centimetrima, ravno je i njime mjerite stvari. No, ravnala ne nalazite na stablima! Priroda je dosljedna, i sve je u njoj u skladu sa svime, sve je u vjenom plesu. Ali mi je sjeckamo na komade da bismo mogli raspravljati o njoj i ak da bismo pokuali vladati njome. Tako su prirodni zakoni orue, poput sjekire, ekia i pile; njima se koristimo da bismo nadzirali pojave. Da biste ostali u toku s onim to se sada zbiva, uvijek imajte na pameti ovu razliku izmeu pravila igre za ljudske igre i ponaanja samog svijeta. Istina je da samo ponaanje svijeta u sebi sadri ljudske igre, a sve je to dio prirode. Ali, ne pokuavajte repom mahati psa. Sva je mudrost zena u tome da ukine pravila koja smo postavili nad stvari i da vidi svijet onakvim kakav jest kao sve od jednog dijela. To se mora provesti u posebnom okruenju, jer ne moete samo tako ietati veselo na ulicu i ukinuti sva pravila. A ako to i uinite, izazvat ete prometni kaos nevienih razmjera! No, moemo uspostaviti posebnu okolinu u kojoj smo se sporazumjeli o ukidanju pravila - a to znai meditirati, prestati razmiljati na neko vrijeme, prestati stvarati formulacije. Ovo u biti znai prestati razgovarati sa samim sobom. To je znaenje rijei na japanskom - munen - a obino se prevodi kao "bez misli". Meditirati znai prestati razgovarati sa samim sobom! Kaemo da je razgovaranje sa samim sobom prvi znak ludila, ali ne drimo se toga. Veinu vremena razgovaramo sa sobom - a ako sve vrijeme priate, nemate o emu drugom govoriti do o vlastitom govoru! Nikad ne sluate to drugi ele rei, a da to ne popratite svojim primjedbama. A ako je sve to sluate samo razgovor bilo va ili neiji drugi - nemate o emu priati, do o prianju. Morate prestati govoriti da biste imali o emu govoriti! Jednako tako, morate prestati razmiljati da biste imali o emu misliti. Inae sve o emu razmiljate jesu misli - a to je uenost kakvu prakticiramo na dananjim sveuilitima gdje uimo pisati i priati o knjigama i samo o knjigama! Da biste bili u stanju simbolizirati, uinkovito razmiljati, morate povremeno prestati razmiljati i dovesti se u stanje koje bih nazvao "istim osjetom". Pijte vodu i sami otkrijte da je hladna. Sjedite, samo da biste sjedili. Sjediti mirno i nita ne raditi. Proljee dolazi i trava raste sama od sebe.30Moete to protumaiti doslovno ili simbolino. Ali, to je znaenje munena. Ponekad se koristi i rije mushin - bez uma. Mushin podrazumijeva spremnost da se svijest iskusi osjetima, a da se pritom ne iskrive pojmovi, dok je namjera otkriti izvornu prirodu prije nego se rodi bilo koja misao. Taj je nain preivljavanja jednak onome u trenutku vaeg roenja, prije nego ste poeli imalo mozgati o tome! To se naziva "prvotnim umom" ili "temeljnim umom". Jedan od koana koji se prouava u Rinzai koli zena glasi: "Tko ste vi prije nego to su vas otac i majka zaeli?" Moemo to rei i ovako: "Tko ste vi bili prije nego su vas otac i majka nasamarili!" Rije "zaeli" upotrijebljena je u znaenju "zamislili" vas, planirali. to je va prvotni um? Gdje ste doista bili prije nego je sve ovo poelo? Da biste se vratili na to, trebate sagledati svijet na novi nain. Morate mu prii bez predrasuda, besprijekorno ista uma, poput zrcala, neuprljanog raznim predodbama o ivotu i njegovu znaenju. Ja vam, naravno, ak i sad nudim koncepcije o jedinstvu svijeta i o procesima meditiranja. A oni koji shvaaju te rijei i dalje imaju potekoa ako su samo dobili predodbu. Moda e i doi do male promjene njihovih osjeaja, i osjeta, ali ni priblino onoliko snano kao kad bi na svijet gledali bez ikakvih predodbi. Mogli biste rei: "Pa, dobro, kako prestati? Stalno razmiljamo - uvijek razgovaramo sa sobom. To je navika!" Postoji odreena tehnika pomo za taj problem: Usredotoite se na disanje, ne mislite ni o emu do o disanju - unutra-van, unutravan Jedan, dva, tri, etiri, pet.... Jedan, dva, tri, etiri, pet. Ili promatrajte toku svjetla i mislite samo na nju - samo se usredotoite, usredotoite, na to svjetlo. Obje vam ove metode pomau da se rijeite svih zamisli, osim onih na koje se usredotoujete. Sljedei je korak osloboditi se i te toke na koju se koncentrirate. Veina ljudi misli da se tu radi o "praznom umu", ali to nije istina. Usredotoujete se na neto da biste izazvali prestanak misaonog procesa, prestanak verbaliziranja. Kada odstranite i tu toku na koju ste se usredotoili, vi zapravo jednostavno promatrate svijet onakvim kakav jest, bez verbaliziranja. Taj trik s koncentracijom zaustavlja nae verbaliziranje. Koncentracija je samo uvod. Ona nas vodi dublje, s one strane koncentracije, dok ne dostignemo stanje zvano samadhi. Na sanskrtu je to dhyana - to je poslije u Kini postalo poznato pod nazivom c'han, odnosno zen u Japanu. Nije rije o koncentraciji u uobiajenom smislu, kao to je zurenje u neku toku ili razmiljanje o samo jednoj stvari. To se zbiva nakon prestanka koncentracije, nakon to je toka na koju ste se usredotoili nestala, nakon to su vae tijelo i um nestali, i kada ste se otvorili za svijet samo svojim osjetilima. Vidite to. To je temeljno iskustvo. Nakon to to shvatite, na temelju tog shvaanja, moete se, naravno, vratiti pojmovima i izgraditi ma koju predodbu svijeta.31Iz tog razloga zen zapravo ne zahtijeva nikakva vjerovanja u bilo koju teoriju ili uenje. U tom smislu, on nije religija - ako pod religijom podrazumijevate neto to ukljuuje sustav vjerovanja. On je u svom pristupu eksperimentalan i empirian, i omoguuje da se rijeimo vjerovanja - da odbacimo svu nau ovisnost o rijeima i idejama. Razlog tomu nije taj to su rijei i ideje "zle", niti to su one nuno zbunjujue; jednostavno je to zato to nas one u ovoj fazi evolucije katkad doista zbunjuju. Ovo je uistinu bitna narav cijelog procesa meditacije: prekid razgovora sa samim sobom, bilo rijeima bilo nekim drugim pojmovnim predodbama. Znaajno je da su rijei oblik notacije - one su notacija ivota. Kao to je glazbena notacija nain biljeenja glazbe da bismo je zapamtili, tako su i rijei bitan instrument pamenja: ponavljamo ih, zapisujemo i tako pamtimo. To nam daje nevjerojatan osjeaj nadzora, ali plaamo i cijenu toga jer smo prikovani za te notacije. Glazbena notacija ograniava mogunost varijacija i ostalih glazbenih oblika. Hindus, meutim, nije prikovan za note, i zato cijeni vrstu glazbe u kojoj neko glazbalo - bilo da se radi o bubnjevima, flauti ili gitari - odmah reagira i na najistananiji pokret ljudskog tijela. Oni sviraju takve dionice - neobinih etvrtinki i udnih ritmova - koje u naoj notaciji nije mogue izvesti. Hindus uiva u krajnjoj finoi flaute, koja tako izvrsno reagira na dah; to je organska pojava. Naa im se glazba doima vrlo strukturiranom i strogom, poput vojne koranice, a razlog su pravilan ritam i skladni intervali. Jednako tako, kada odbacite odreene krute koncepcije o svijetu, otkrit ete da je mnogo suptilniji i mnogo udesniji nego to ste mislili. Vidjet ete da su odnosi medu ljudima i razne situacije veoma profinjeni. A onda ih s lakoom ponete razumijevati, ne pomou apstraktnog miljenja nego pitajui vlastiti mozak kako bi se on ponio u tim situacijama. Va je mozak organ poput srca i moe rjeavati probleme, a da ne mora o njima razmiljati! Mozak nije samo organ za razmiljanje - to je samo jedna njegova funkcija. Mozak ini jo tota, on omoguuje vaem tijelu i umu da shvaaju i djeluju na nove, neponovljive, sjajne naine. U vaoj se lubanji nalazi sjajno raunalo - a ono to zovemo "miljenje" samo je petnaest posto, ili ak manje, aktivnosti mozga. Mozak ima znaajnu ulogu u kontroliranju svih naih organskih procesa - nadzire rad lijezda, probavu, cirkulaciju i sve ostalo. Mozak nadzire itav autonomni ivani sustav. Uz pomo zena moete nauiti vladati svojim ivanim sustavom na mnogo udesniji nain nego to ste ikad mislili da biste mogli! Kroz praksu zena otkrivate da moete dopustiti svom ivanom sustavu da odgovara na pitanja i svladava probleme ne upliui svjestan misaoni proces. Nai svjesni misaoni procesi ne mogu sloiti puzzle zen koana ili situacija na koje nailazimo u ivotu - ali mozak to moe! A praksa zena pokazuje nam kako je to mogue.32O AUTORUAlan Watts rodio se u Engleskoj 1915. godine. Ve u esnaestoj godini pisao je eseje za asopis Budistike loe u Londonu, a u iduih je etrdesetak godina stekao ugled najistaknutijeg tumaa istonjake filozofije na Zapadu. Stvorio je milijunsku publiku koja je primala pravo bogatstvo kroz njegove knjige, snimke, nastupe u radijskim i televizijskim emisijama, i kroz javna predavanja. Postao je nadaleko poznat po tekstovima o zenu i po knjizi The Book: On the Taboo Against Knowing Who You Are (Knjiga: O tabuu koji nam prijei da saznamo tko smo). Ukratko, Watts je napisao vie od dvadeset pet knjiga, odrao na stotine predavanja i seminara, stvarajui tako osobnu filozofiju, koju je iskreno i s radou dijelio sa svojim itateljima i s onima koji su ga sluali diljem svijeta. Njegovo djelo predstavlja model individualnosti i izraavanja vlastite osobnosti, s kakvim se malo koji filozof moe mjeriti. Godine 1938. Watts je doao u Sjedinjene Drave, gdje je magistrirao teologiju na SeaburyWestern teolokom sjemenitu. Tijekom Drugog svjetskog rata bio je biskupski kapelan na Sveuilitu Northwestern, a bio je korisnik stipendija Sveuilita Harvard i Zaklade Bollingen. Postao je profesor i dekan Amerike akademije za azijske studije u San Franciscu i stalno je predavao i putovao. Alan Watts je u kasnoj ivotnoj dobi predstavio niz seminara pod nazivom Zen ponovno promiljen, u svojoj kui na brodu u Sausalitu, u Kaliforniji. Njegovi govori odraavaju itav ivot intenzivnog uenja i blistave uenosti, a zatim mnoge godine zazena, prakse zen meditacije. Uivao je u svim oblicima zen prakse, od zazena preko kaligrafije do ceremonije aja. U praksi je provodio ono to je propovijedao - a kroz ivot se iz marljivog uenjaka razvio u veseo i spontan slobodan duh koji je volio smijeh, ivot i zen meditaciju. Kada se oslobodite odreenih zamisli o svijetu, otkrit ete daje mnogo profinjeniji i mnogo udesniji nego ste mislili. - Alan Watts Zato prakticirati zen? Alan Watts tvrdi da je on to inio iz istog uitka - a zatim nam je pokazao kako se uenjem i zen meditacijom mogu postii mnogo vei uici u svakom trenutku naeg ivota. Umro je 1973. godine u svom domu u sjevernoj Kaliforniji, ostavivi iza sebe drugu suprugu i sedmero djece. Potpuni popis njegovih knjiga i snimaka moe se nai na www. alanwatts.com.3334to je Tao?Alan WattsUvod (Mark Watts) ........................................................... 36 1. dio: Put taa .................................................................... 39 Nae mjesto u prirodi ....................................................... 40 Taoizam i konfucijanizam ................................................. 41 Svijet i njegove suprotnosti............................................... 42 Lao-Tzu .............................................................................. 43 Tao..................................................................................... 44 Tzu-Jan, Sam po sebi kakav jest ....................................... 46 Wu Wei, Neforsiranje ....................................................... 46 Te, Vrlina: vjetina ivljenja............................................... 47 2. dio: Njean put ............................................................ 49 Snaga slabosti ................................................................. 49 Dudo, Njean put........................................................... 50 Li, Obrasci prirode ........................................................... 51 I Ching, Knjiga promjene ................................................ 53 Svijet proroka .................................................................. 55 Zapadnjako gledite...................................................... 56 Istonjako gledite ........................................................ 56 Vjerojatnosti i odluke ..................................................... 57 Prednosti i nedostaci ...................................................... 57 Usporedba Istoka i Zapada ............................................ 58 Zakljuak..........................................................................5935Tao koji se moe izgovoriti nije vjeni Tao Ime kojim se moe imenovati nije vjeno Ime. Bezimeno je vjeno stvarno. Imenovanje je izvor svih stvari. Slobodni od udnje, ostvarujete tajnu. Zarobljeni udnjom, vidite samo manifestacije.UVODMark WattsDrevna filozofija taa jedan je od najintrigantnijih i najsvjeijih naina oslobaanja koji su u moderna vremena doli na Zapad s Dalekog istoka. Kroz vie od pedeset prijevoda Tao Te Chinga na zapadnjake jezike, klasina djela taoistike literature nude svojim itateljima duboku ivotnu mudrost, kao i savjete o svjetovnim pitanjima. Ona su ujedno i fascinantan prozor u tajanstveni svijet preddinastijske Kine. Zapadnjaki itatelji nespremni na prihvaanje naizgled udnog i nepoznatog naina spoznavanja, esto previaju vrlo praktinu narav taoistike misli, no u filozofiji taa mogue je pronai iznenaujue suvremenu perspektivu. Rije "tao", koja se pravilno izgovara "dau", posudila je svoje ime nainu razumijevanja i ivota s dubokim implikacijama za moderna drutva. Iznad svega, taoizam snano naglaava ravnoteu izmeu nae ljudske svjesnosti i naeg prirodnog bitka kao integralnog dijela mree ivota. On utjelovljuje nae najdublje razumijevanje ekoloke svjesnosti. S druge strane, mistina strana taoistike misli vrlo je zagonetna jer u njoj moemo pronai uvid u amanistiki svijet koji je cvjetao u Kini tijekom najmanje pet tisua godina, sve do razdoblja pisanja taoistikih tekstova. Kao to objanjava Alan Watts, rije "tao" u naem jeziku ima dva iroka znaenja: otprilike se moe prevesti kao "put", u smislu "put kojim treba poi", a odnosi se i na prirodu u smislu ovjekove istinske prirode. Kae se da sve ima svoj vlastiti tao, ali ga nije mogue definirati ni precizno pokazati. Dok sam radio na ovom tekstu, doao mi je moj osmogodinji sin i upitao me: "Tata, na emu to radi?" Rekao sam mu da je to knjiga o tau i poeo mu pomalo objanjavati to je to. Meutim, ne oklijevajui ni trenutak, rekao je: "Aha, misli ono to stoji iza svega" - i otiao. Intuitivno i iskustveno znamo to je to, ali veina ljudi, kad ga pokuava objasniti, nailazi na probleme. Ta zagonetka podsjetila me na priu koju mi je priao otac. Prije vie godina u Domu lordova u Engleskoj vodila se debata o stvarima povezanim s Crkvom. Jedan od zastupnika navodno je iznio argument da nije prikladno da vladajue tijelo s toliko ateista donosi odluku o religijskim pitanjima. Meutim, drugi zastupnik mu se36suprotstavio odgovorivi: "Gluposti, gospodine! Posve sam siguran da svi ovdje na ovaj ili onaj nain vjeruju u neto." Uglavnom i jest tako, iako se moda i ne radi o neem vre definiranom od osjeaja taa. U klasinoj kineskoj literaturi tao se opisuje kao kretanje kroz najmanji otpor, zauzimanje nevidljivog ili najnieg poloaja i prihvaanje dobrote prirode bez ikakvog pokuaja da se to uini. Tao je pasivan, ali ne i slab. U svojoj knjizi, legendarni mudrac Lao-Tzu opisuje paradoksalnu kvalitetu taa traei od ovjeka da razmisli o sljedeem: Kako uvale i oceani postaju kraljevi stotina rijeka? Zato to se uspjeno dre na niskom poloaju Tako postaju kraljevi stotina rijeka. ita na svijetu nije slabije od vode, Ali ona najbolje svladava vrstou.IZVORITE TAO TE CHINGATao Te Ching se tradicionalno pripisuje Lao-Tzuu, legendarnom mudracu i osnivau taoistike kole. Meutim, i Tao Te Ching se izvorno zvao Lao-Tzu, to nam oteava potpuno razumijevanje najranijih tekstova koji opisuju njegovo izvorite, jer je u kineskom jeziku esto nemogue razaznati odnosi li se "Lao-Tzu" na osobu ili na tekst. Ipak, nastanak originalnog djela oprezno je smjeten u esto stoljee prije nove ere, u vrijeme u kojem je navodno ivio Lao-Tzu, iako je vjerojatno da je zbirka tekstova postala dostupnija tek u etvrtom stoljeu prije nove ere. Bilo je to zlatno doba kineske filozofije koje je dovelo do zapanjujue raznolikosti poznate kao "stotinu filozofskih kola", i dalo nam drugi veliki klasik kineske literature, I Ching. Meutim, tek u prvom stoljeu prije nove ere susreemo se s povijesnim biljekama, Shih chi (ili Zabiljeke povjesniara) koje sadre jednu od najstarijih zabiljeenih pria o Lao-Tzuu. Ta pria govori o posjetu Konfucija Lao-Tzuu na dvoru Chou gdje je, prema ovoj prii, Lao-Tzu sluio kao dvorski knjiniar. Kau da je tom prilikom Lao-Tzu ukorio Konfucija zbog njegova pompoznog i sebinog ponaanja. Konfucije je navodno nakon toga rekao svojim uenicima: "Znam da ptice mogu letjeti, ribe plivati, a ivotinje trati. One koji tre mogue je uloviti mreom, one koji plivaju udicom, a one koji lete strijelom. No, zmaj koji se penje u nebesa hoda po vjetru i pliva kroz oblake, i ne znam kako ga zarobiti. Danas sam upoznao Lao-Tzua koji je i ovjek i zmaj." Spominjanje zmaja koji se penje u nebesa daje nam uvid u rane izvore taoistikih rituala zato to otkriva vezu s drevnom amanistikom tradicijom te regije. Zmaj, poput Pernate Zmije iz junoamerike i srednjoamerike mitologije, spaja ljuske zmije s perjem ili krilima ptice. Perje ili krila zmaja ili ptice simboliziraju amanov let, a ljuske simboliziraju ponovno roenje, jer zmija odbacuje svoju kou kako bi otkrila da ispod stare koe ima novu. Kombinacija tih atributa precizno opisuje amanske rituale sna/smrti i ponovnog roenja koji datiraju daleko u prolost, u razdoblje neolitika. Grnarija izraena oko 5000. g. pr. n. e., otkrivena u selu Banpo pokraj Xi'ana tijekom 1950-ih, sadri ritualnu zdjelu koja prikazuje etiri slike amana u stanju sna ili transa i petu sliku37preobraenog amana. Ovaj primjer s grnarije tipian je prikaz arobnjaka za koje se prialo da naputaju svoja tijela u vizijama leta. Nakon takvog leta, aman ili inicirani bio bi ponovno roen i posve preobraen pri izlasku sunca. Iako su temelji taoizma oito drevni, teko je pronai stvarne podatke o ivotu legendarnog mudraca Lao-Tzua. Da stvari budu jo zamrenije, nama dostupne povijesne biljeke koje spominju Lao-Tzua napisane su tek stotinama godina nakon dogaaja koje opisuju i mogue je da su neke injenice usklaene s legendama o nastanku njegovih djela. Jedna popularna legenda kazuje da je Lao-Tzu napisao Tao Te Ching u straarnici na ulazu u grad kad se spremao napustiti svoju slubu u gradu i postati pustinjak. Prema toj prii, uvar gradskih vrata inzistirao je da Lao-Tzu zabiljei svoju mudrost prije no to ode. Druga, vjerojatnija teorija kae da je filozofiju zapisalo nekoliko anonimnih pisaca kroz dulje vremensko razdoblje kako bi vladarima gradova prenijeli mudrost itelja sela, u nadi da e time olakati ivot obinim ljudima, a pria o straarnici samo simbolizira injenicu da se izvorite te mudrosti nalazi izvan gradskih zidina. Ova teorija odgovara burnoj atmosferi razdoblja Zaraenih drava, a podrava je i injenica da kasnija poglavlja imaju izrazito politike konotacije i otvoreno savjetuju one na poloajima moi. U prvom stoljeu nae ere, Lao-Tzu je podijeljen na dva djela pa smo tako dobili Tao Ching i Te Ching. Ta podjela odraava razliite fokuse pojedinih dijelova knjige. Prvi dio usredotoen je na tao, a drugi na te, to otprilike znai "vrlina", iako Alan Watts prevodi taj izraz kao "vjetina ivljenja". Spajanjem tih dijelova nastala je knjiga koju danas poznajemo. Neki uenjaci vrsto su uvjereni da je Tao Te Ching zapravo kompilacija rukopisa raznih autora koji su jednostavno pripisali svoja djela legendarnom Lao-Tzuu. Meutim, dosljednost stila i ritma argumenata iznesenih u oba dijela knjige govore nam suprotno. Vjerojatnije je da je ova knjiga mudrih savjeta djelo jednog autora koji se oslanja na prevladavajuu narodnu mudrost svoga vremena i da su dva dijela knjige moda napisana u razliitim razdobljima autorova ivota ili kao odgovor na razliita pitanja.FILOZOFIJA PRIRODETaoizam su esto opisivali kao filozofiju prirode. Taj aspekt njegove mudrosti najjai je pokazatelj da potjee iz amanistikog svijeta preddinastijske Kine. Kroz ivot u prirodi ovjek uvia mudrost u neometanju tijeka ivota i u doputanju da stvari idu svojim tijekom. Ta nam mudrost takoer govori da ne sapleemo sami sebe, da veslamo niz struju, da drvo cijepamo po duljini i da nastojimo shvatiti unutarnje funkcioniranje nae prirode umjesto da je pokuavamo promijeniti. Prema zakonima prirode, svako stvorenje pronalazi svoj vlastiti put, pa tako i svatko od nas ima svoj vlastiti put ili nain. U klasinim kineskim tekstovima spominje se tao Zemlje sa svim njezinim stvorenjima, tao ovjeka, koji se odnosi na na osvijeteni put, i tao Neba, kroz koji se sile Neba i Zemlje sastaju u polju polarnih energija. Te sile zajedno tvore svijet u kojem se odvija sav ivot i unose u nas instinktivnu spoznaju o prvobitnim silama koje djeluju u ljudskoj psihi.38U ovoj knjizi Alan Watts iznosi rezultate dugogodinjeg istraivanja taa kroz ivopisna objanjena kljunih ideja i termina taoistike misli. itatelju prua priliku da iskusi tao kao osobnu praksu oslobaanja lienu ogranienja uvrijeenih vjerovanja nae kulture. Knjiga je zasnovana na predavanjima koja je drao tijekom posljednjih deset godina ivota i prua nam nain uvida u istinsku vlastitu vrijednost kao osobe slobodne volje uklopljene u vjeno promjenjive obrasce svijeta prirode. Istraujemo mudrost naina na koje stvari jesu to to jesu (tzu-jan ili "ono to je takvo samo po sebi") i mudrost doputanja ivotu da se odvija bez ometanja i forsiranja stvari kada vrijeme nije pogodno za to (wu wei ili "neforsiranje"). U filozofiji taa ubrzo otkrivamo da tenja za uspjehom - po teoriji da "ne moe dobiti neto ni za to" - mora biti uravnoteena spoznajom da "ne moe dobiti neto bez niega", zato to "neto" uvijek zahtijeva svoju suprotnost, mjesto na kojem moe obitavati, bilo da je rije o primljivoj posudi, bistrom umu ili otvorenom srcu.1. dioPut TaaKada ljudi vide neke stvari kao lijepe, druge stvari postaju rune. Kada ljudi vide neke stvari kao dobre, druge stvari postaju loe. Bitak i ne-bitak stvaraju jedno drugo. Teko i jako podravaju jedno drugo. Dugo i kratko definiraju jedno drugo. Visoko i nisko ovise jedno o drugome. Prije i poslije slijede jedno drugo. Zato Mudrac djeluje ne inei nita i poduava ne govorei nita.39NAE MJESTO U PRIRODIPrije mnogo godina, kad mi je bilo tek etrnaest, prvi sam put vidio slike pejzaa s Dalekog istoka. Zahvaljujui tim slikama zainteresirao sam se za istonjaku filozofiju. Kod azijske slike svijeta najvie me zainteresirala i uzbudila njihova zapanjujua suut i osjeaj za svijet prirode. Jedna slika koja mi se osobito usjekla u pamenje zvala se Planina nakon kie. Prikazivala je izmaglicu i oblake nakon kine noi, nekako me uvukla u sebe i uinila da se osjetim dijelom tog planinskog prizora. Fascinantno je kad pomislimo da te slike nisu samo neto to bismo mogli opisati kao slike pejzaa, nego i ikone, svojevrsne religijske ili filozofske slike. Na Zapadu, kad govorimo o ikonografskim ili religijskim slikama, obino mislimo na slike boanskih ljudskih likova, anela i svetaca. Meutim, kad um Dalekog istoka izraava svoje religijske osjeaje, odgovarajue slike pronalazi u prirodnim objektima. U tom vrlo vanom pogledu, njihov osjeaj za prirodu drukiji je od naega. Suprotnost u ova dva oblika izraavanja nastaje kao rezultat osjeaja da ljudsko bie ne stoji izvan prirode i ne promatra je izvana, nego je njen sastavni dio. Umjesto da dominiraju prirodom, ljudska bia uklapaju se u nju i osjeaju se kao kod kue. Stav zapadnjaka drukiji je. Mi se stalno sluimo frazama koje Kinezima zvue zaista udno: govorimo o "osvajanju prirode", "osvajanju svemira" i "osvajanju" velikih planina poput Everesta. Mogli bi nas pitati: "Koji je vama vrag? Zato se cijelo vrijeme osjeate kao da ste u sukobu sa svojom okolinom? Niste li zahvalni planini to vas je uzdigla dok ste se penjali na nju? Niste li zahvalni svemiru to vam se otvara kako biste mogli putovati kroz njega? Kako vam je uope palo na pamet da se borite protiv njega?" Zapravo, to je dominantan stav koji lei u osnovi naina na koji se sluimo tehnologijom. Snagom elektriciteta i vrstinom elika sluimo se u bici protiv vanjskog svijeta. Umjesto da pokuamo ivjeti na neravnoj zemlji, mi je poravnavamo buldoerima i cijelo vrijeme pokuavamo natjerati okolinu da nam se podini. Problem je u tome to smo odgojeni u religijskoj i filozofskoj tradiciji koja nas je do velike mjere nauila da ne vjerujemo prirodi koja nas okruuje kao ni sebi samima. Naslijedili smo doktrinu izvornog grijeha koja nam govori da ne budemo pretjerano prijateljski nastrojeni i da s velikim oprezom prilazimo svojoj ljudskoj prirodi. Ta nas je doktrina nauila da bismo, kao bia razuma i volje, trebali biti sumnjiavi prema svojoj animalnoj i instinktivnoj prirodi. Na neki nain sve je to divno i krasno, jer smo zaista ostvarili golem tehnoloki napredak obuzdavi prirodne sile. Meutim, ako pretjeramo s time, nae manipulacije poinju ometati prirodne tokove, to nam moe stvoriti ozbiljne probleme. Kao rezultat naeg uplitanja, danas proivljavamo neto to bismo mogli nazvati "zakonom smanjenog povrata". Primjerice, elimo sve bre i bre stizati do naeg odredita. Zato pokuavamo izbrisati udaljenost izmeu sebe i tog odredita. Meutim, dvije stvari poinju se dogaati uslijed tog pokuaja da smanjimo razdaljinu izmeu dvije toke. Prvo, sva mjesta koja zahvaljujui mlaznim avionima postaju sve blia i blia polako postaju jedno te isto mjesto. to bre stiete od Los Angelesa do Havaja, to vie Havaji slie Los Angelesu. Zato turisti stalno postavljaju pitanje: "Je li to mjesto ve iskvareno?" Oni zapravo pitaju: "Je li tamo isto kao kod kue?"40Drugo, ako o svojim ivotnim ciljevima ponemo razmiljati kao o odreditima, tokama do kojih moramo stii, ovakvo razmiljanje negira sve ono to te toke ini vrijednim truda putovanja. To je isto kao da vam, umjesto cijele banane, dam samo dva sitna kraja banane - a taj vas obrok ni na koji nain ne bi mogao zadovoljiti. No, dok se borimo protiv svojeg okolia u elji da se rijeimo ogranienja vremena i prostora, i dok pokuavamo uiniti svijet boljim mjestom za ivot, dogaa se upravo to. Da bismo mnogo bolje shvatili svoje mjesto u prirodi, moemo pogledati velike religije i filozofije koje su procvale i duboko se ukorijenile u svijesti velikog dijela stanovnitva Azije i Dalekog istoka.TAOIZAM I KONFUCIJANIZAMU tradicionalnoj kineskoj filozofiji postoje dvije glavne velike struje: taoistika i konfucijanistika. Obje se slau oko jednog temeljnog naela: potrebno je vjerovati prirodnom svijetu u kojem ivimo i samoj ljudskoj naravi. Za ovjeka koji ne vjeruje svojoj temeljnoj prirodi oni bi rekli: "Ako ne moe vjerovati svojoj vlastitoj prirodi, kako moe vjerovati svojem nepovjerenju u nju? Kako zna da i tvoje nepovjerenje nije pogreno?" Ako ne vjeruje vlastitoj prirodi, ovjek se posve izgubi. Njihova ideja o prirodi je da se ona dogaa iz sebe i da je to proces koji u osnovi nije pod naom kontrolom. Po definiciji, to je ono to se dogaa samo po sebi, kao to se nae disanje dogaa samo po sebi i kao to nae srce kuca samo po sebi - a osnovna mudrost u temelju taoistike filozofije jest da trebamo vjerovati tom procesu "sam od sebe". Taoistika misao openito se pripisuje Lao-Tzuu, za kojeg se misli da je ivio negdje oko 400. pr. n. e., i Chuang-Tseu, koji je ivio od 369. do 286. pr. n. e. Taoizam nam je poznat kao jedinstven kineski nain razmiljanja, ivota i oslobaanja, iako njegovi korijeni zasigurno seu u amanske tradicije zajednike velikom dijelu sjeveroistone Azije, a vjerojatno i Sjeverne Amerike. Meutim, u svojem krajnjem obliku taoizam je toliko slian budizmu da su taoistiki termini esto koriteni u prijevodu tekstova sa sanskrta na kineski. Kad se budizam pojavio u Kini, taoizam je toliko proeo mahayana budizam openito i zen budizam specifino da se filozofije tih kola esto i ne mogu razlikovati. Kao to je sluaj s Vedantom i jogom u Indiji, starija gospoda u Kini tradicionalno usvajaju taoizam nakon to su dali svoj doprinos drutvu pa se povlae u primitivne nastambe ili peine kako bi ivjeli u divljini i meditirali kroz duga vremenska razdoblja. Poput budistike predaje, u kojoj je povratak mudraca u svijet poznat kao put Bodhisattve, taoistike prie pune su opisa povrataka osloboenih mudraca u svjetovne sfere. Zapravo, primarni tekst, Tao Te Ching, izvorno je napisan kao prirunik savjeta za vladajuu klasu. Meutim, uenja Lao-Tzua i Chuang-Tsea ne smiju se pomijeati s taoistikim kultom alkemije i magije usmjerenim na produavanje ivota, koji je taoistiki samo u nazivu, ali ne i praksi. Iako taoizam nikada nije postao organizirana religija, privlaio je znatielju uenjaka i filozofa Dalekog istoka vie od dvije tisue godina.41Taoizam promatra cijeli prirodni svijet kao izraz i djelovanje taa, procesa koji izmie intelektualnom razumijevanju. Iskustvo taa ne moe se stei nekom propisanom metodom, iako oni koji ga trae esto kultiviraju unutranji mir tihom kontemplacijom prirode. Taoisti razumiju praksu wu wei, neforsiranja, i smatraju da je ljudska priroda kao i sva druga priroda - tzu-jan ili "takva kakva jest sama po sebi". Kada pogledamo konfucijanske ideje koje su upravljale kineskim moralom i drutvenim ivotom, pronalazimo drugu rije koja predstavlja osnovu ljudske prirode. Ta rije ima udan izgovor, i iako je u engleskom romanizirana kao jen, izgovara se "vren", s kotrljajuim "r". Ta rije simbolizira kardinalnu vrlinu ovjeanstva u sustavu konfucijanskog morala i obino se prevodi kao "ljudskost" ili "humanost". Kad su od Konfucija zatraili da je precizno definira, odbio je. Rekao je: "Znaenje ove vrline morate osjetiti. Nikad je ne smijete pretvarati u rijei." Mudrost ovog stava prema definiranju jena lei u injenici da e ljudsko bie uvijek biti vee od bilo ega to moe rei ili pomisliti o sebi. Ako formuliramo ideje o svojoj vlastitoj naravi, o tome kako funkcioniraju nai umovi i emocije, te ideje e uvijek biti kvalitativno inferiorne - to jest, daleko jednostavnije i manje ive - od samog autora ideja, to jest nas. Dakle, postoji neto u vezi s nama to nikad ne moemo izrei ni definirati - kao to ne moete zagristi vlastite zube, uti vlastite ui, ni uhvatiti vlastitu ruku tom istom rukom. Stoga se moramo opustiti i vjerovati u nau vlastitu humanost. Konfucije je prvi rekao da bi radije vjerovao ljudskim strastima i instinktima nego ljudskim idejama o onome to je ispravno. Kao i taoisti, i on je shvatio da svim ivim biima moramo dopustiti da se pobrinu sama za sebe.SVIJET I NJEGOVE SUPROTNOSTIKada kaemo to stvari jesu, uvijek ih suprotstavljamo neemu drugome, a kad pokuavamo govoriti o cijelom univerzumu - o svemu to postoji - otkrivamo da zapravo nemamo rijei za to. To je "jedno to? Sve to "jedno to?" predstavljeno je simbolom velikog kruga. No, da bismo razmiljali o ivotu, moramo usporeivati stvari. Stoga ih dijelimo na dva dijela i iz kruga deriviramo simbole janga i jina, pozitivnog i negativnog. Taj simbol iznova i iznova nalazimo na kineskoj grnariji, a danas i na svemu ostalom, od nakita do odjee. Tradicionalno, taj amblem jedan je od temeljnih simbola filozofije taoizma. To je simbol janga ili mukog, i jina42ili enskog - pozitivnog i negativnog, da i ne, svjetlosti i tame. Svijet uvijek moramo dijeliti na suprotnosti ili kategorije da bismo mogli razmiljati o njemu. Rijeima Lao-Tzua:Kada ljudi vide neke stvari kao lijepe, druge stvari postaju rune. Kada ljudi vide neke stvari kao dobre, druge stvari postaju loe. Bitak i ne-bitak stvaraju jedno drugo. Teko i lako podravaju jedno drugo. Dugo i kratko definiraju jedno drugo. Visoko i nisko ovise jedno o drugome.LAO-TZUU knjievnoj tradiciji taoizma, legendarni kineski filozof Lao-Tzu esto se spominje kao Konfucijev suvremenik. Prema nekim verzijama, Lao-Tzu trebao je biti dvorski knjiniar koji se umorio od neiskrenosti i intriga dvorskog ivota i odluio napustiti grad kako bi ivio u planinama. No, kau da ga je uvar vratnica zaustavio prije nego to je otiao i rekao: "Gospodine, ne mogu vas pustiti da odete prije no to zapiete dio svoje mudrosti." Pria se da je sjeo u straarnicu i napisao knjigu poznatu kao Tao Te Ching, knjigu o Tau i Teu ili Putu i njegovoj snazi. Bit pisane filozofije Lao-Tzua bavi se umjetnou prestanka sapletanja samog sebe, uenjem djelovanja bez forsiranja zakljuaka i ivotom u vjetom skladu s procesima prirode umjesto pokuavanja da se njima upravlja. Lao-Tzu zapravo i nije rekao mnogo o znaenju taa. Umjesto toga, jednostavno je ponudio svoj savjet. Danas se vjeruje da je, iako je tu knjigu vjerojatno zapisao jedan autor u Konfucijevo vrijeme, ili nedugo zatim, taj autor ukljuio mudrost mnogo starije narodne tradicije. Jedna kola vjeruje da je taoistika knjievnost nadahnuta usmenim podukama amanistikih pustinjaka iz drevnih vremena. Druga kola smatra da je Tao Te Ching bio pokuaj pribliavanja praktine, konvencionalne mudrosti kineskog naroda vladajuoj klasi kako bi joj se pomoglo da vlada mudrije i suosjeajnije. Obje su kole vjerojatno djelomino u pravu. U oba sluaja, taoistika misao i dalje spada meu najpristupanije velike svjetske religijske filozofije, a moda je jedina koja je zadrala smisao za humor. Moja omiljena slika Lao-Tzua je ona koju je naslikao majstor Sengai, a prikazuje ga u neurednom, neformalnom stilu koji je tako karakteristian za taoistiki humor, a koji je poslije asimilirao zen budizam. Ta je zaigranost jedno od najprivlanijih obiljeja cijele taoistike filozofije. Zahvaljujui njoj, ne znam za filozofska djela koja43bi bila itljivija od djela Lao-Tzua i njegova nasljednika Chuang-Tsea. Od svih velikih svjetskih mudraca, samo oni odaju dojam da uivaju u ivotu takvom kakav jest. Lao-Tzu doslovno znai "stari momak", budui da Lao znai "star", a tzu "momak", ili katkad "djeak". Zato je Lao-Tzu stari djeak, a ponekad ga prikazuju kao sjedobradog mladia, to naravno simbolizira njegovu veliku mudrost u ranoj dobi.**Zapise Lao-Tzua i njegova suvremenika Chuang-Tsea pronai ete u knjizi zvanoj Mudrost Lao-Tzua, koju je preveo Lin Yutang. On je uredio Lao-Tzu-ovu knjigu koju je navodno ovaj napisao za uvara vratnica, a zatim je dodao vie obimnih izvadaka iz knjige Chuang-Tsea kao komentare Lao-Tzuovih pasusa.Mnogo prije no to je budizam donesen u Kinu, oko 60. g. n. e., filozofija Lao-Tzua otkrila je Kinezima da se stvarnost, ili sam ivot, ne mogu karakterizirati kao bitak ili ne-bitak, kao oblik ili praznina, ni bilo kojim parom suprotnosti kojeg se moete sjetiti. Rekao je: "Kada cijeli svijet spozna da je dobrota dobra, ve postoji zlo." Ne znamo to su sve te stvari osim ako ih ne usporedimo s njima suprotnim pojmom. Primjerice, teko je vidjeti lik ako ne stoji ispred pozadine kontrastne boje. Da nema pozadine, lik bi nestao, to je naelo kamuflae. Zbog nerazdvojnosti suprotnih pojmova, shvaate da oni uvijek dolaze zajedno, a to upuuje na svojevrsno jedinstvo koje lei u njihovu temelju.TAOU filozofiji Lao-Tzua to se jedinstvo zove tao. Iako se pie t-a-o, na kineskom se izgovara kao d-a-u. Sadri osjeaj ritmikog kretanja, kretanja i zaustavljanja, i osjeaj inteligencije, pa tako dobivate ideju svojevrsne ritmike inteligencije koja se die i sputa poput plime. Rije ima dva osnovna znaenja. Jedno se najbolje moe prevesti kao "put", "nain na koji stvari jesu", "nain funkcioniranja prirode". Drugo znaenje rijei jest "govoriti" pa se u uvodu Lao-Tzuove knjige krije igra rijeima: Tao koji se moe izgovoriti nije vjeni Tao, Doslovno pie "Tao koji moe biti Tao nije Tao" ili ako se proita kao telegram: "Tao moe Tao ne Tao." Prvo znaenje rijei tao je "put", a drugo znaenje "govoriti" ili drugim rijeima: Put koji se moe izraziti nije vjeni Put.44Ja radije uope ne prevodim rije tao zato to je tao za nas svojevrstan besmisleni slog koji indicira misterij koji nikada ne moemo shvatiti - jedinstvo koje lei u osnovi suprotnosti. Nae najdublje intuitivno znanje govori nam da postoji nekakvo jedinstvo u tim raznim suprotnostima zato to otkrivamo da jednu ne moemo odvojiti od druge. Znamo da postoji cijeli univerzum, ali ne moemo stvarno znati to je to. Tao je stoga stvarnost koju razumijemo na dubokoj razini, a da je pritom ne moemo definirati. Kineski pjesnik izrazio je to ovako: Branje krizantema du istone ograde, Tiho promatranje junih brda, Ptice lete kui u parovima, Kroz blagi planinski sumrak. U svim tim stvarima postoji duboki smisao, Ali kad ga pokuamo izraziti, Iznenada zaboravljamo rijei. Lao-Tzu je rekao: "Oni koji govore, ne znaju; oni koji znaju, ne govore." Drugi kineski pjesnik rekao je, satirizirajui ga: "Oni koji govore, ne znaju, oni koji znaju, ne govore. To nam kae Lao-Tzu, ali kako to da je on sam napisao knjigu od pet stotina znakova?" Bit je u tome da cijela njegova knjiga ni na koji nain ne definira to znai tao. On ne govori toliko o njemu koliko pomou njega, koristei se njime kao sredstvom vlastitog izraavanja. Zbog ega je tao tako nemogue izraziti, a ipak predstavlja temelj filozofije? Razlog je taj to ne moemo imati nikakav sustav razmiljanja - bilo da je rije o filozofskom, loginom, matematikom ili fizikom - koji definira svoju vlastitu osnovu. Izuzetno je vano shvatiti ovo naelo. Drugim rijeima, svojom desnom rukom mogu dohvatiti kist, ali ne mogu dohvatiti desnu ruku. Moja desna ruka podie samu sebe. Ako pokuam dohvatiti svoju ruku, ime bih to mogao uiniti? Uvijek mora postojati neto to nije dohvaeno, nego dohvaa samo sebe, radi samo na sebi umjesto da netko radi na tome. Na isti nain, otkrit ete da je definicija glagola "biti" u rjeniku definirana kao "postojati". Zatim, kada pogledate rije "postojati", otkrit ete da je definirana kao "biti". Jeste li imalo pametniji? Rjenik ne moe sam sebe posve definirati. Na kraju krajeva, moe samo sastavljati rijei koje korespondiraju s drugim rijeima. U tom smislu, pokuaj da se kae bilo to o tau je poput pokuaja da se pojedu vlastita usta, a naravno, ne moete izai izvan njih da biste ih pojeli. Da to kaemo na drugi nain, sve to moete savakati nisu vaa usta. Sve to je mogue izrei o tau nije sam tao.45TZU-JANSam po sebi kakav jestUvijek postoji neto to ne znamo. Dobar primjer za to je neuhvatljiva kvaliteta energije u fizici: ne moemo definirati energiju, ali moemo raditi s njom, a slino vrijedi i za tao. Tao djeluje sam po sebi. Njegova narav je da bude, kao to se kae na kineskom, tzu-jan, ono to je "samo po sebi", "samo od sebe", ili "takvo kakvo jest". Tzu-jan je skoro ono na to mislimo kada kaemo da je neto automatsko ili da se dogaa automatski. Katkad taj izraz prevodimo kao "priroda", kao kada govorimo o prirodi planina, ptica, pela i cvijea. Ta vrsta prirode na kineskom se zove tzu-jan. Temeljni smisao toga je da tao djeluje sam po sebi. Sve to je prirodno djeluje samo po sebi jer nita ne stoji iznad toga i ne pokree ga. Na isti nain, ovjekovo vlastito tijelo djeluje samo po sebi. Ne morate odluiti kako e i kada vae srce kucati - to se jednostavno dogaa. Ne odluujete kako ete tono disati - vaa se plua pune i prazne bez napora. Ne odreujete strukturu vaeg ivanog sustava ili kostiju - one rastu same od sebe. Tako i tao postoji sam po sebi. Budui da uvijek postoji temeljni element ivota koji se ne moe definirati - kao to se ni tao ne moe definirati - nemogue ga je kontrolirati. Drugim rijeima, ne moete izai iz sebe kako biste se definirali ili kontrolirali. Lao-Tzu rekao bi da se ovjek, budui da je sastavni dio prirodnog svemira, ne moe nadati da e kontrolirati svemir kao da je objekt odvojen od njega samoga. Ne moete izai izvan prirode da biste postali gospodari prirode. Zapamtite da vaa srca kucaju "sama po sebi" i, ako mu pruite priliku, i va um moe funkcionirati "sam po sebi", iako se veina nas toga pribojava.WU WEIeforsiranjeKad god imamo osjeaj da moemo dominirati sami sobom, ovladati sami sobom ili postati gospodari prirode, zapravo ne uspijevamo izai iz prirode ni sami iz sebe. Umjesto toga, prisilili smo se da promatramo te stvari tako da se usklade s iluzijom koja nas uvjerava da je rije o kontroliranim objektima. inei to, neizbjeno stvaramo sukob unutar sustava. Ubrzo otkrivamo da nas tenzija izmeu nae ideje o svijetu i toga kakav svijet jest izbacuje iz sklada s funkcioniranjem svijeta.46Zbog toga bi se moglo rei da je neforsiranje drugo naelo taa - pri emu je prvo spontana aktivnost ili aktivnost sama po sebi (tzu-jan). Na kineskom, drugo naelo zove se wu wei, a znai doslovno "nedjelovanje", ali bolje ga je prevesti u duhu rijei "neforsiranje" ili "neometanje". U kontekstu taa, to znai da aktivnost prirode nije samo ometajua. Ona funkcionira u jedinstvu i ne razdvaja se sama od sebe da bi uinila neto samoj sebi. Wu wei se takoer moe primijeniti na ljudsku aktivnost i odnosi se na osobu koja ne ometa samu sebe. ovjek ne stoji na vlastitom svjetlu dok radi pa je put wu weija put neometanja ili neuplitanja. To je najvanije praktino taoistiko naelo ivota. Evo na to mislim kad govorim o forsiranju: kad bi djeca u koli trebala obraati pozornost na uitelja, misli im ponu lutati posvuda. Uitelj se ubrzo naljuti i kae: "Obratite pozornost." Djeca e obaviti noge oko nogu svojih stolica, gledati u uitelja i nastojati izgledati zastraujue inteligentno. No, ono to se dogaa sjajno je izraeno u stripu koji sam vidio neki dan: djeak stoji, gleda svojeg uitelja i govori: "Oprostite, nisam uo to ste rekli zato to sam se tako trudio sluati." Drugim rijeima, kada pokuavamo voljeti, biti estiti ili iskreni, zapravo razmiljamo o pokuaju da to inimo, kao to je dijete pokuavalo sluati steui miie i pokuavajui izgledati inteligentno kao da obraa pozornost. No, dijete nije razmiljalo o onome to uitelj govori pa ga zapravo nije ni slualo. To je savren primjer to znai blokirati sam sebe tako da sami sebi zaklonite svjetlo. Evo jo jednog primjera: zamislite da cijepate drva. Ako sijeete u smjeru suprotnom od rasta drveta, vrlo ete ga teko presjei. No, ako sijeete u smjeru rasta drveta, rascijepit ete ga s lakoom. Isto tako, kada pile drvo, neki se ljudi jako ure pa ga pokuavaju prerezati brzo i snano. No, to se dogaa? Kada okrenete dasku na drugu stranu, vidjet ete da je njezin stranji dio pun iverja, a shvatit ete i da ste prilino umorni. Svaki vjeti stolar rei e vam: "Pusti pilu da sama obavi svoj posao, pusti zupce da sami reu." Otkrit ete da se takvim blagim pristupom, kada dopustite sjeivu pile da se lagano kree, drvo pili s lakoom. I naa poslovica kae : "Blagost djeluje." Wu wei znai blag, lagan pristup. Traite smjer rasta stvari, prirodu stvari. Kreite se u skladu s time i va e posao biti jednostavan.TEVrlina: vjetina ivljenjaU jednoj knjizi filozof Chuang-Tse pria divnu priu o mesaru koji se sluio istom satarom dvadeset godina zato to je uvijek pazio da sjeivom pogodi tetive izmeu kostiju. Na taj nain nikada je nije istroio. I opet, vidimo da se za osobu koja ui djelovati na nain koji je, recimo, u skladu s taom, kae da ima vrlinu. Taj specifian kineski osjeaj za vrlinu zove se te, ali nije rije o vrlini u naem uobiajenom smislu "biti dobar". Te47je poput nae rijei "svojstvo" u smislu "ljekovita svojstva biljke". Kada se rijeju "vrlina" koristimo na taj nain, ona zapravo znai neobinu vjetinu ivljenja. U svojoj knjizi Lao-Tzu kae da vrhunska vrlina nije svjesna sebe kao vrline i stoga stvarno jest vrlina. No, inferiorna vrsta vrline toliko silno eli biti vrlina da gubi svoje svojstvo vrline. esto nailazimo na estitu osobu koja je svjesna svojih vrlina, koja ima, moglo bi se rei, previe vrlina. To su ljudi koji su stalan izazov svim svojim prijateljima. Kad se nalazite u njihovoj nazonosti, osjeate da su toliko dobri da ne znate to im rei. Zato uvijek sjedite na rubu stolca i osjeate se pomalo nelagodno u njihovoj nazonosti. U taoistikoj terminologiji takva osoba zaudara po vrlini i zapravo nema nikakvu vrlinu. Osoba koja je istinski puna vrlina nije ometajua. Ona nije naglaeno skromna; ona je prirodno ono to jest. LaoTzu kae da se ini da najvea inteligencija izgleda kao glupost, najsnanija elokventnost zvui kao mucanje, a najvea bistrina djeluje kao tupost. Naravno, to je paradoksalan nain izricanja ideje da istinska vrlina, te, znai ivjeti ljudski ivot tako da ovjek ne ometa sam sebe. To je ono emu se toliko divimo kod djece i na emu im toliko zavidimo. Kaemo da su naivna, neiskvarena, nevjeta, nesvjesna samih sebe. Kada vidite malo dijete koje jo nije nauilo plesati kako plee pred publikom, vidite dijete koje plee samo po sebi. U njegovim pokretima postoji svojevrsna potpunost i istinski integritet. Kada dijete vidi da ga gledaju roditelji ili uitelji, i kada sazna da mu oni to mogu odobravati ili ne, ono poinje promatrati samo sebe u plesu. Odjednom, ples postaje ukoen, neprirodan ili, to je jo gore, usiljen, i gubi se duh djejeg plesa. No, ako dijete nastavi uiti ples, tek nakon mnogo godina, kao gotov umjetnik, plesa ponovno ostvaruje naivnost i prirodnost izvornog plesa. No, kad se ta prirodnost vrati, to vie nije jednostavna, mogli bismo rei embrijska prirodnost djeteta, posve nekultivirana i neizuena. Umjesto toga, sada se javlja nova prirodnost koja obuhvaa i u sebi nosi godine i godine tehnike, vjebanja i iskustva. Vidjet ete da u svemu tome postoje tri stadija. Prvi stadij, koji bismo mogli nazvati prirodni ili djetinji stadij, u kojem se jo nije javila samosvijest. Zatim dolazi srednji stadij, koji bismo mogli nazvati nespretnim stadijem, u kojem ovjek postaje svjestan sam sebe. Napokon, ta se dva stadija integriraju u ponovno otkrivenoj nevinosti osloboene osobe. Naravno, u tome postoje goleme prednosti jer se moramo zapitati - ako uivate u ivotu ne znajui da uivate, je li to zaista uivanje? A ovdje, naravno, svjesnost nudi veliku prednost. No, postoji i nedostatak, ak i opasnost u razvoju takve svjesnosti, jer kako ona raste, i dok mi uimo kako gledati sebe i onkraj sebe, moda emo poinjati iznova i iznova i sami sebi stvarati velike smetnje. Tako sami sebi zaklanjamo svjetlo. Znate kako to izgleda kad sami sebi zaklanjate svjetlo i kad ometate sami sebe - primjerice, kad vam je strano vano da uhvatite vlak ili avion, umjesto da su vam miii oputeni i spremni za trk, va strah da ete zakasniti ini vas ukoenima i ponete se sapletati o sve. Isto vrijedi za one dane kad sve krene po zlu. Prije svega, dok se vozite do ureda, na svim semaforima je crveno svjetlo. Naravno, to vas razdrai i zbog svoje razdraljivosti postajete napeti i ukoeni, to vas navodi na pogreke. To moe dovesti do toga da se razbjesnite i vozite tako brzo da vas policija zaustavi i tako dalje i tako dalje. Takva borba protiv ivota vezuje ivot u vorove. I tako, tajna taoizma jest u tome da ne sapleemo sami sebe i da nauimo da nas to forsiranje sebe ne ini uinkovitijima nego nas ometa u svemu to inimo.481. dioNjean PutTao je poput bunara: Koristi se, ali nikada ne presui. On je poput vjene praznine, ispunjene beskrajnim mogunostima Tao se zove Velika majka, Prazan, ali neiscrpan, Rada beskrajne svjetove. Uvijek je prisutan u vama. Moete ga upotrijebiti kako elite.SNAGA SLABOSTILao-Tzu pie o filozofiji snage slabosti. Mislim da je udno to ljudi na Zapadu ne shvaaju koliko je blagost snana. Jedna od omiljenih Lao-Tzuovih analogija bila je voda. O vodi je govorio kao o najslabijoj tvari na svijetu, meutim, isticao je da se nita ne moe usporediti s vodom u prevladavanju vrstih i snanih stvari. Moete je rezati noem, i ona e ga propustiti kroz sebe, no sama voda urezala je Veliki kanjon u vrstoj stijeni. Lao-Tzu rekao je i to da mukarac u sebi mora zadrati jedan kljuni enstveni element i da e onaj koji to uini postati kanal za cijeli svijet. Ideal stopostotnog vrstog momka, rigidnog, robusnog ovjeka s miiima poput elika zapravo je model slabosti. Vjerojatno pretpostavljamo da e takva vrsta vanjtina djelovati poput tvrde ljuske koja e nas zatititi, meutim, veina vanjskih stvari kojih se bojimo pogaa nas zato to se bojimo vlastite unutarnje slabosti. Sto se dogaa ako inenjer sagradi posve vrst most? Da se, primjerice, most Golden Gate ili most George Washington ne ljuljaju na vjetru, da nimalo ne poputaju i ne pomiu se, sruili bi se. Zato moete uvijek biti sigurni da mukarac koji se na povrini pravi da je 100% muko duboko u sebi sumnja u svoju mukost. Ako si dopusti da bude slab, moe iskusiti neto to je zapravo njegova najvea snaga. To ne vrijedi samo za ljudska bia nego i za sva ostala iva bia.49DUDOjean putFilozofija snage slabosti koja je dospjela u Japan iz Kine kroz migraciju zen budizma nadahnula je zapanjujue oblike samoobrane poznate kao dudo i aikido. Rije dudo fascinantna je zato to znai ju, njean, i do, put. Do je japanski nain izgovaranja kineske rijei tao pa je to njean tao, filozofija taa primijenjena na samoobranu. Ta filozofija sadri razne komponente, a jedan od temeljnih elemenata prakticiranja duda jest razumijevanje ravnotee - a ravnotea je, naravno, temeljna ideja taoistike filozofije. Filozofija taa u svojim osnovama ima potovanje prema prirodnoj ravnotei. Ako ste osjetljivi, neete naruiti tu ravnoteu. Umjesto toga, pokuat ete otkriti to ona ini i slijediti je. Drugim rijeima, izbjegavat ete pogreke poput temeljitog istrebljivanja insekata - nametnika ili unoenja zeeva u zemlju poput Australije bez razmiljanja o tome imaju li oni prirodne neprijatelje, zato to vas takvo ometanje prirodne ravnotee neminovno vodi u nevolju. Filozofija ravnotee prva je stvar koju moraju svladati svi praktikanti duda i aikida, a ona je temeljno naelo taa. Kad je rije o naelima duda, pitanje ravnotee mogue je demonstrirati ako pogledamo to se dogaa kada pokuamo podii teku rolu materijala. Bili bismo glupi kad bismo je pokuali uhvatiti na vrhu jer to bi pokazalo da uope ne razumijemo zakone ravnotee. Ako elite neto podii, uhvatite to ispod sredita gravitacije. Poloite rame na taj predmet, potkopajte ga i podignite. To naelo prisutno je u dudu. Dio razumijevanja ravnotee u dudu jest vjebanje hodanja na takav nain da nikad ne izgubite centar: noge vam formiraju osnovu trokuta, tijelo je na vrhu i, kad se okreete, uvijek nastojite zadrati noge otprilike ispod ramena. Na taj nain nikad ne gubite ravnoteu. To je dobro vjebati u svakodnevnom ivotu, kao i u dudu. Drugo naelo, onkraj razumijevanja i odravanja ravnotee, kae da se snazi ne treba suprotstavljati snagom. Kad vas napadne neprijatelj, ne suprotstavljate mu se. Umjesto toga, poputajte mu, kao to matador poputa pred bikom. Zatim ga svladajte njegovom vlastitom snagom i naelom ravnotee. Zamislimo, primjerice, da me netko eli udariti iz nekog smjera. Umjesto da se branim i blokiram udarac, dudo me ui da preusmjerim snagu udarca. No, kada protivnik prolazi pokraj mene, moje koljeno se die i zakai ga ispod toke ravnotee. Protivnik pada punom teinom, a taj pad izazvan je njegovom vlastitom inicijativom i vaom primljivou. Doputajui mu da izvede udarac do kraja, umjesto da ga blokirate, doveli ste ga u svoju klopku. Isti stav oputene njenosti lijepo je vidljiv kad promatrate maku kako se penje na drvee. Kada pada s drvea, ona se jednostavno pusti. Maka se posve oputa i lagano slijee na tlo. No, kad bi padala s drveta i iznenada odluila da ne eli pasti, postala bi ukoena i napeta i nakon pada od nje bi ostala samo vrea slomljenih kostiju. Na isti nain, filozofija taa kae da svi mi padamo s drveta u svakom trenutku naih ivota. Zapravo, u trenutku roenja poletjeli smo niz liticu, padamo i nita nas ne moe zaustaviti. Zato, umjesto da ivimo u stanju stalne napetosti i grabimo svakojake stvari koje zapravo padaju s nama zato to je cijeli svijet nestalan, budimo poput make. Nemojmo se opirati.50LiObrasci prirodeDo sada, kao tipini filozof, pokuavao sam objasniti to je taoizam. Koliko god to udno zvualo, ba to ne treba initi. I jo udnije, ako sam vam uspio prenijeti neto to ste stvarno razumjeli, ako sam uspio rijeima razjasniti cijeli problem, zavarao sam vas. Jedan od razloga zbog kojih nam se ivot ini problematinim, i jedan od razloga zbog kojih se sluimo filozofijom u pokuaju rjeavanja tih problema, je taj to nastojimo prilagoditi poredak univerzuma poretku rijei, a to jednostavno ne funkcionira. No, ja i dalje priam i piem o istonim filozofijama. esto sam govorio da prava osnova budizma nije niz ideja nego iskustvo. To, naravno, vrijedi i za taoizam, koji poput budizma priznaje da je iskustvo razliito od rijei. Ako ste neto okusili, ak i vodu, znate kakva je okusa. No, nekome tko ga nikada nije okusio ne moete ga objasniti rijeima zato to on nadilazi rijei. Poredak svijeta jako se razlikuje od poretka koji stvaramo pravilima nae sintakse i gramatike. Poredak svijeta nevjerojatno je sloen dok je poredak rijei relativno jednostavan. Nastojanje da objasnimo ivot poretkom rijei je jednako nespretno kao pokuaj pijenja vode vilicom. Nae brkanje poretka logike i rijei s poretkom prirode razlog je zbog kojeg nam se sve ini tako problematinim. Kada kaemo da pokuavamo nai smisao u ivotu, to znai da se prema stvarnom svijetu pokuavamo ponaati kao da je niz rijei. Rijei su simboli i znae neto drugo osim znakova stvorenih slovima, ali stvarni ljudi, planine, rijeke i zvijezde nisu ni simboli ni znakovi. Stoga potekoa s kojom se susreemo u pokuaju nalaenja ivotnog smisla lei u injenici da pokuavamo ugurati vrlo sloen poredak ivota u vrlo jednostavan sustav koji nije dorastao tom zadatku; to nas dovodi do niza nepredvienih potekoa. U kineskom jeziku postoje dva termina koja oznaavaju ta dva razliita poretka. Prvi je rije tsu, koja znai "poredak izmjerenih stvari" ili "poredak zapisanih stvari". U nekom smislu ta rije nosi znaenje rijei "zakon", i iako katkad govorimo o zakonima prirode, oni nikada ne mogu biti tsu ako ih ne pokuamo opisati ili zapisati da bismo o njima razmiljali rijeima. Budui da se tsu odnosi samo na poredak stvari kada o njima razmiljamo u brojevima i rijeima, Kinezi se slue drugom rijeju, li, kojom opisuju stvarni prirodni poredak. To je neobian i zanimljiv termin. Njegovo izvorno znaenje je oznaka u adu, god u drvetu ili vlakno u miiu, a veliki poznavalac kineske misli, Joseph Needham, preveo ga je kao "organski obrazac". On se odnosi na sloeni obrazac koji vidimo kada, primjerice, gledamo plinovitu maglicu koja ima izrazito neodreen oblik ili kad gledamo slojeve koji oblikuju obrasce u stijeni i vidimo velianstvene nabore koje je nevjerojatno teko opisati, ali lako shvatiti vidom i osjeajima. No, takav poredak nikada ne moemo pretvoriti u rijei. Zbog toga, pokuaj pronalaenja smisla i reda u ivotu uvijek e biti neuspjean. Poredak li, ili beskrajna sloenost organskog obrasca, ujedno je i poredak naih tijela, mozgova i ivanih sustava. Mi zapravo ivimo po tom poretku, jer kako sam esto govorio, ne otkrivamo rijeima ni ureenim mislima nain na koji razvijamo vlastita tijela, strukturiramo kosti i reguliramo metabolizam. Zapravo, nemamo pojma kako nam to polazi za rukom, nemamo pojma kako razvijamo svijet, kako razmiljamo i kako donosimo51odluke. Mi te stvari inimo, ali procesi i poredak fizikog tijela u njihovoj osnovi potpuno su nam nepoznati. Iako inimo te stvari, ne moemo ih u potpunosti opisati. Cijelo vrijeme oslanjamo se na taj udan i neraspoznatljiv oblik prirodnog poretka. To je osnova svega to inimo, a ak i kad pokuamo neto shvatiti i opisati to rijeima, a zatim donesemo odluku na temelju tog procesa, jo se uvijek nesvjesno oslanjamo na poredak koji ne moemo shvatiti. Taj poredak tvori nau temeljnu narav, ali previe smo joj blizu da bismo je mogli vidjeti - zato je praenje taa umjetnost pronalaenja puta u vlastitu prirodu osjeajem. Meutim, u procesu naeg odgoja, a osobito u procesu obrazovanja, nai roditelji i uitelji briljivo nas ue da se ne oslanjamo na svoje spontane sposobnosti. Poduavaju nas da otkrivamo stvari razmiljanjem, a prvi zadatak nam je da nauimo nazive svih stvari. Na taj nain uimo sve objekte u svijetu promatrati kao odvojene objekte. Drvo je drvo. Ono poinje s korijenom, zavrava s liem na granama, i to je to. Isto tako, ue nas da se ponaamo dosljedno, gotovo kao da smo likovi u knjizi, a znate kako kritiari mrze autora iji likovi nisu dosljedni. Kad bismo stvarno uvijek bili dosljedni u ivotu, bilo bi to vrlo dosadno, ali mislim da katkad, u tom pogledu, upute za ivot dobivamo iz knjievnosti i pokuavamo nametnuti dosljednost povrh nae prirodne, stalno promjenjive spontanosti. Budui da nas odgajaju tako da od sebe uinimo neto smisleno i da postanemo odgovorni za sebe, od nas se uvijek oekuje da budemo u stanju racionalizirati svoja djela u rijei. Kada to pokuamo postii, unutar sebe stvaramo svojevrsno drugo "ja", to se u zenu zove "ja koje promatra". To "ja koje promatra" moe biti vrlo dobra stvar, ali nam moe i uzrokovati probleme te cijelo vrijeme davati komentare o tome tko smo i to inimo. Ono pita: "Sto e rei drugi ljudi? Ponaam li se prikladno? Ima li to to inim ikakvog smisla?" Sociolog George Herbert Meade nazvao je to "internalizirani drugi". To znai da imamo svojevrsnu unutarnju sliku, nejasan osjeaj o tome tko smo i to nam o nama govore reakcije drugih ljudi na nas. Tu reakciju gotovo neizbjeno saznajemo kroz rijei i misli drugih ljudi, ali ubrzo uimo i sami davati komentar. Svaka misao ili opservacija tada se usporeuje s idejom koju smo formirali. Stoga ta slika postaje internalizirana - drugo ja koje cijelo vrijeme komentira ono to ini prvo ja - i u bilo kojoj situaciji moramo racionalizirati razlog zbog kojeg je neko ponaanje usklaeno s tom slikom, ili se prisiliti na promjenu tog ponaanja, ili ga ne promijeniti i osjeati grinju savjesti zbog toga. Potekoa u tome je injenica da smo, iako je za civiliziranu komunikaciju i osobne odnose izrazito vano unijeti smisao u ono to inimo mi i drugi ljudi te opisati sve to rijeima, ipak time ogranieni. Svi smo se divili djejoj spontanosti i svjeini. alosno je da djeca, odrastajui, postaju sve samosvjesnija. Na taj nain ljudi esto gube svoju svjeinu. ini se da se sve vie ljudi pretvara u proraunata stvorenja koja ele da sve bude po njihovom. Ljudi ometaju sami sebe zato to se stalno promatraju i propituju. Oni uvijek pokuavaju uklopiti poredak svijeta u poredak smisla, misli i rijei. Zato djeca gube svoju prirodnost i spontanost. Zbog toga se divimo ljudima bilo da je rije o mudracima ili umjetnicima koji u zreloj dobi povrate djetinji duh i svjeinu. Njih vie ne mui to to ljudi misle ili govore. To je arm koji obavija taoistike mudrace drevne Kine.52I CHINGKnjiga promjenaDa bismo stekli predodbu o inteligenciji obrasca li i o nainu na koji je moemo upotrijebiti u donoenju odluka, pogledajmo drevnu kinesku metodu divinacije koja je proeta i neraskidivo povezana s taoizmom. Moda znate da je divinacija svojevrsno proricanje budunosti, no ovaj oblik divinacije utemeljen je na tekstu koji neki ljudi smatraju najstarijim kineskim tekstom, I Chingu ili Knjizi promjena. Nadam se da ljudima nee pasti na pamet da tako drevnu i tovanu knjigu mudrosti kao to je I Ching propituju o tome u koje dionice uloiti novac - toj knjizi postavljaju se pitanja o duhovnom ili psiholokom stanju ovjeka ili se s njom savjetuje u vezi s najvanijim ivotnim odlukama. Stari i ortodoksni nain konzultacija s Knjigom promjena je upotreba prutia stolisnika koji su dugi, ravni i uski. Vei broj tih prutia rasporedi se nasumce, a zatim se proraunava. No, to je dug i elaboriran nain proricanja. Ne tako drevan, ali jednako cijenjen nain je upotreba novia. Ja za tu svrhu imam tri kineske kovanice, ali bilo koji drugi novi jednako je uinkovit. Tip pitanja koje se Knjizi promjena moe postaviti u gotovo bilo kojoj situaciji jest neto u stilu: "to je najbolje za mene u okolnostima u kojima se nalazim?" Postavimo jasno pitanje, zatim uzmemo novie, protresemo ih i ispustimo. Prema nainu na koji padnu nakon svakog bacanja - glava ili pismo - crtamo heksagram od est linija koji se sastoji od para trigrama od po tri linije. Stvar funkcionira ovako: sva tri novia tresemo i bacamo u isti trenutak. Svako bacanje novia daje nam jednu liniju. Strana kineskog novia s tekstom - ili "pismo" na amerikim kovanicama - rauna se kao jin i vrijedi 2. Druga strana - "glava" amerike kovanice - rauna se kao jang i vrijedi 3. Postoje etiri kombinacije ta tri novia: Ako su svi novii jin, ukupna vrijednost sva tri novia je 6 i crta se prekinuta ili negativna linija, koja ini dno heksagrama. Ovo je takozvana linija "stari jin":53Ako su dva novia jin, a jedan jang, ukupna vrijednost je 7, i crta se neprekinuta ili pozitivna linija zvana "mladi jang":Ako je jedan novi jin, a dva jang, ukupna vrijednost je 8, i crta se prekinuta ili negativna linija, takozvani "mladi jin". Ako su sva tri novia jang, ukupna vrijednost je 9, i crta se neprekinuta ili pozitivna linija zvana "stari jang". Pogledajmo specifian sluaj i pretpostavimo da smo u prvom bacanju dobili zbroj 6, negativno oitavanje. Simbol kojim se biljei negativno oitavanje je prekinuta linija, linija jin. Ponovimo bacanje novia i ovoga puta dobivamo zbroj 8 - oitavanje je opet negativno i opet ga zabiljeimo i nacrtamo jo jednu prekinutu liniju povrh one prve. Heksagram nastaje od dna prema vrhu. Opet protresemo i bacimo kovanice. Ovoga puta zbroj je 7 - pozitivno oitavanje. To biljeimo neprekinutom linijom ili jang linijom koja predstavlja pozitivno naelo, i prvi je trigram dovren.Opet bacamo kovanice. Zbroj je opet 6, a linija negativna. U sljedeem bacanju zbroj je 8 i linija je opet negativna. Zatim bacamo posljednji, esti put, i zbroj je 9. Na vrhu heksagrama crtamo neprekinutu, jang liniju. I tako smo dobili lik:Da bismo saznali to znai, moramo pogledati vrlo drevni dijagram, koji vam je moda poznat. Moda ste ga vidjeli na kineskim zdjelama ili nakitu ili urezanog u adu. To je osam trigrama - simbola sastavljenih od po tri vertikalno nanizane linije - postavljeno u krug, a u sredini slike nalazi se lik koji smo vidjeli prije, simbol naela jina i janga. U Kini je simbol u sredini poznat i kao Tai Chi, simbol dva temeljna naela, pozitivnog i negativnog, janga i jina za koje se smatra da lee u korijenu svih svjetskih fenomena. Kineski znak za rije "jang" izgleda kao riba. On54predstavlja svijetlu stranu i oznaava junu ili sunanu stranu planine. Znak za jin je crna riba. On predstavlja sjenovitu ili tamnu stranu planine. Kao to smo vidjeli, oni predstavljaju muko i ensko naelo. Uoite simbolizam svijetle i tamne strane planine - neete pronai planinu sa samo jednom stranom. Dvije strane uvijek moraju biti zajedno. Na isti nain, Kinezi smatraju da pozitivno i negativno, svjetlost i tama, muko i ensko, povoljno i nepovoljno, uvijek dolaze zajedno u ljudskom ivotu, jer jedno ne moemo razaznati bez onog drugoga. Izvan rotirajueg lika pozitivnih i negativnih naela pronai ete osam trigrama koji predstavljaju sve mogue kombinacije prekinutih i neprekinutih linija. Ti trigrami predstavljaju osam temeljnih naela ili elemenata od kojih se, prema Knjizi promjena, sastoji svaka ivotna situacija. Primjerice, trigram na vrhu znai nebo" ili "nebesa", to je simbol kreativnog naela. Onaj izravno ispod njega znai "zemlja" i simbolizira receptivno naelo. U kineskom sustavu svaki trigram povezuje se i s lanom obitelji. Kreativni simbol je otac, a receptivni simbol majka. S jedne strane nalazi se trigram s dvije jang ili pune linije oko receptivne linije. On je povezan s elementom vatre i znai "dranje za neto" ili moda "zadravanje". Nasuprot njemu nalazi se trigram s dvije receptivne linije oko jedne pune linije. On se povezuje s vodom, liticom i opasnim bezdanom. Izmeu etiri kardinalna trigrama javljaju se etiri meukardinalna trigrama: grom, vjetar, jezero i planina. U knjizi proroanstava, svaka ivotna situacija moe se predstaviti s ova dva naela. U navedenom primjeru, jedan trigram ponavlja se dvaput. Dobili smo planinu na planini.SAVJET PROROKAPostoje ukupno ezdeset i etiri mogue kombinacije ovih osam trigrama, to oteava pamenje svake pojedine kombinacije. Zato emo sada u samoj Knjizi promjena potraiti znaenje tog specifinog heksagrama, kao i savjet koji nam prorok eli dati kao odgovor na nae pitanje o trenutanoj situaciji. Planina na planini je heksagram broj 52, koji se i sam zove "Planina". Lik planine simbol je povezan s idejom tiine i mirovanja. Kada imamo "mirovanje" povrh "mirovanja", pred sobom vidimo simbol ije je znaenje duboki mir. Knjiga kae: PROSUDBA Mirovanje. Dri leda mirno Tako da vie ne osjea svoje tijelo. Sputa se u svoje dvorite i ne vidi svoje ljude. ema krivnje. Prava tiina znai mirovati kada doe vrijeme za to i krenuti naprijed kada doe vrijeme da se krene naprijed. Na taj nain, odmor i kretanje u skladu su sa zahtjevima vremena. Tako nastaje svjetlost u ivotu...55PRIZOR Planine stoje blizu: Slika mirovanja. Tako uzvien ovjek e doputa svojim mislima Da krenu onkraj njegove situacije. Srce stalno razmilja. To se ne moe promijeniti. No, kretanje srca, to jest ovjekove misli, trebale bi se ograniiti na neposrednu situaciju. Sve misli upuene dalje od toga samo e nam izazvati bol u srcu. Vidite da je rije o prilino openitom savjetu koji odgovara na pitanje - budui da je pitanje bilo neodreeno i savjet je neodreen. No, simboliko znaenje ovog odgovora jednostavno kae da je sjedenje s mirnim leima, tako da ih ovjek i ne primjeuje, samozaborav. Fokusiranje misli na neposrednu situaciju sugerira praksu meditacije, mirovanja ili utnje. To je savjet koji smo dobili i dobar je.ZAPADNJAKO GLEDITEMogli biste rei da je ovo totalno lud nain donoenja odluka, osobito kad bih postavio neko specifinije pitanje ili kad bih zatraio savjet o nekoj vanoj odluci koju moram donijeti. S naeg modernog, znanstvenog stajalita, rekli bismo da je donoenje velikih ivotnih odluka na temelju bacanja novia najgluplja stvar koju ovjek moe uiniti. Uostalom, na taj nain zanemarujemo racionalan pristup svojoj situaciji, ne uzimamo u obzir raspoloive podatke, ne donosimo inteligentnu procjenu vjerojatnosti. Prije nego to donesemo neku vanu odluku, volimo promisliti o svim ukljuenim imbenicima. Mi se unosimo u situaciju i temeljito promiljamo o njoj. Odvagujemo argumente za i protiv, prednosti i nedostatke. Zato vjerujemo da nita ne moe biti praznovjernije od toga da se oslonimo na knjigu proroanstava koja se posve oslanja na sluajno padanje novia. Znamo da novii nemaju nikakve veze s problemom pa je na suvremeni stav o tome - i svim drugim oblicima proricanja budunosti - takav da, ako i funkcionira, to nije nita nego ista sluajnost.ISTONJAKO GLEDITEMeutim, osobi koja vjeruje u taj sustav, moda nekom tradicionalno orijentiranom Kinezu ili Japancu, on se ne ini toliko nategnutim. Oni bi nam mogli rei: "Prije svega, kad razmatrate injenice povezane s nekom specifinom odlukom i proraunavate sve podatke, kako ete odabrati one najrelevantnije? Primjerice, ako sklapate poslovni ugovor, injenice koje smatrate povezanima s tim ugovorom moda su povezane sa stanjem vae tvrtke, stanjem druge tvrtke i situacijom na tritu, ali vjerojatno neete uzeti u obzir56mnoga osobna pitanja koja bi mogla utjecati na plan. Ipak, neto to uope niste uzeli u obzir moglo bi se uplesti u situaciju i posve je promijeniti. Osoba s kojom ulazite u posao moe se poskliznuti na koru od banane i teko se ozlijediti te postati neuinkovita, pa ak i tetna za posao. Kako bi netko mogao predvidjeti takvu mogunost racionalno procjenjujui situaciju?" Moda bi nam mogli rei: "Kako znate da ste prikupili dovoljno podataka? Uostalom, podataka i potencijalnih problema povezanih sa svakom situacijom doslovno je bezbroj. Zbog ega odluujete prestati prikupljati podatke o tome kako rijeiti problem? Mislim da jednostavno skupljate informacije dok se ne umorite od toga ili dok ne doe vrijeme za akciju i ne ponestane vam vremena za prikupljanje jo podataka." Mogue je iznijeti vrlo uvjerljiv argument da je, budui da ste na proizvoljan nain donijeli odluku o prestanku istraivanja, ta metoda jednako proizvoljna kao i bacanje novia.VJEROJATNOSTI I ODLUKE"Dobro", mogli bismo rei, "a to je s vjerojatnostima? Uostalom, pri donoenju odluka u velikoj se mjeri oslanjamo na statistiku." No, statistika ima svoja ogranienja - ona funkcionira vrlo dobro kada se trai prosjek onoga to e uiniti velik broj ljudi, ali beskorisna je u pojedinim sluajevima. Primjerice, tabele kojima se slue osiguravajua drutva vrlo e vam tono prikazati prosjean ivotni vijek odraslog mukarca ili ene, puaa ili nepuaa, ali u bilo kojem pojedinom sluaju te nam tabele nee rei kada e netko umrijeti. Vjerojatno isto vrijedi za svaku odluku koju moemo donijeti: vjerojatno je da emo odvagnuti sve informacije i u posljednjem trenutku donijeti nau odluku na temelju "purijusa", to je zapravo instinktivan osjeaj o situaciji koji nema puno veze s racionalnom milju. Ja sam pomalo skeptine naravi i jako sumnjam u to da ovaj nain donoenja odluka funkcionira. No, to kaem s odreenim odmakom, zato to nikada ne moemo dokazati funkcionira li bilo koja metoda donoenja odluka. Ja mogu donijeti nadasve glupu odluku i zbog nje poginuti, ali nemam nain da saznam nije li me to to sam poginuo u tom trenutku spasilo od gore sudbine, a moda i od pogreke koja bi utjecala na ivote mnogih drugih ljudi. Ako donesem pravu poslovnu odluku i zaradim milijune dolara, ne mogu znati nee li to biti tako loe za moju osobnost da se ispostavi da je to najgora stvar koja mi se mogla dogoditi. Zato ne moemo znati hoe li ishod neke odluke na duge staze biti uspjeh ili neuspjeh, zato to e samo nepoznato - ono to slijedi - pokazati je li to bilo dobro ili loe. A to nepoznato protee se ispred nas u nedogled.PREDNOSTI I NEDOSTACII u modernom znanstvenom pristupu i u sustavu ove stare kineske knjige proricanja postoje prednosti i nedostaci. Postoji loa strana Knjige promjena i znakovit nedostatak kineske kulture, a to je injenica da se Kinezi toliko oslanjaju na Knjigu promjena i njezin sustav simbola za klasificiranje svih prirodnih fenomena da je ona s vremenom postala vrlo rigidna struktura, koja je na kraju iskljuila percepciju svega novoga.57Upozorenje za nas, i nain da profitiramo od njihove pogreke, je shvaanje injenice da mi isto to radimo sa znanstvenom metodom. Postoje odreeni tipovi linosti koji postaju vrlo rigidni u svojim znanstvenim idejama pa automatski iskljuuju odreene mogunosti zato to se ne slau s prihvaenim znanstvenim dogmama. Primjerice, fenomen koji nazivamo nadosjetilno opaanje, iako ga ja radije nazivam iznimnim osjetilnim opaanjem. Postoje vrlo jaki dokazi da takav oblik percepcije postoji, pa ipak, mnogi znanstvenici ignorirat e te dokaze zato to kau da je to jednostavno nemogue. Ograniiti svoju spoznaju na taj nain znai upasti u istu zamku u koju su Kinezi upali kad su se poeli previe oslanjati na klasifikaciju svijeta i dogaaja sadranu u Knjizi promjena. S druge strane, oba sustava imaju i svoje prednosti. Kao to postoji pozitivna strana koritenja znanosti, postoji i pozitivna strana Knjige promjena. Slika iz ove knjige koja prikazuje meuodnos tih formi utemeljena je na pogledu na ivot koji nam sugerira nov nain promiljanja o naim informacijama, a u skladu je s odreenim gleditima koja se sada razvijaju i u naoj znanosti. To je ivotni svjetonazor koji se ne fokusira toliko na kauzalnu vezu izmeu dogaaja koliko na obrazac dogaaja kao cjelinu.USPOREDBA ISTOKA I ZAPADAPokuat u vam pokazati razliku izmeu ovih naina istraivanja. Kada razmiljamo o uzronosti, uglavnom razmiljamo o nainu na koji prolost odreuje dogaaje. Iz toga proizlazi da je ljudsko ponaanje odreeno prolou. To je kao da su dogaaji razliite pikule koje se bacaju zajedno i udaraju jedna o drugu. Stoga emo, pratei kretanje pojedine pikule, pokuati otkriti koje su je druge pikule udarale. Tako odlazimo sve dalje i dalje u prolost njezina individualnog kretanja. Sve do nedavno, gledite zapadnjake znanosti bilo je utemeljeno gotovo iskljuivo na ideji uzronosti. Znanost se pretvorila u istraivanje naina na koji proli dogaaji utjeu na sadanje dogaaje. Gledite u osnovi Knjige promjena drukije je. Umjesto da pokua shvatiti dogaaje u odnosu na prole uzroke, ona dogaaje shvaa u odnosu na njihove sadanje obrasce. Drugim rijeima, pristupa im tako da u obzir uzima cjelovit pogled na organizam i njegovu okolinu umjesto pogleda koji bismo mogli nazvati linearnim. Iako Kinezi nisu primijenili taj pristup na svoju tehnologiju, tradicionalno ga primjenjuju u umjetnosti i filozofiji prirodnih zakona. Njihovo temeljno gledite jako se razlikuje od naega. Odgovarajuu analogiju za zapadnjaki nain gledanja na stvari moemo pronai u nainu na koji dogaaje pokuavamo shvatiti u skladu s poretkom rijei. Mogao bih rei: "Ova drva dobro gore", ili "Ovdje stoje visoke gore". Znaenje rijei "gore" u te dvije reenice odreuje ono to dolazi prije njih. Ako elim znati to znai "gore", moram vidjeti to se dogodilo u prolosti. Meutim, ako pogledate ono to bih ja nazvao poretkom slike, a ne poretkom rijei, dolazite do posve drukije predodbe zato to su vam svi elementi slike predoeni zajedno. Oni dolaze, kako bismo rekli "u komadu" i u istom trenutku moete vidjeti njihovu povezanost s kontekstom i znaenjem, kao to moete vidjeti kako se pojavljuje slika kada razvijate fotografsku plou. Znaenje svakog dijela slike ovisi o ostatku slike kakvu vidite u ovom trenutku.58Na isti nain, temeljna filozofija Knjige promjena i kineske ideje o odnosima meu dogaajima je razumjeti svaki dogaaj u njegovu postojeem kontekstu. Neku stvar neemo shvatiti toliko po onome to se dogodilo prije koliko po onome to dolazi s njom. Ideja Knjige promjena je da se kroz njene simbole sagleda sveukupni obrazac trenutka u kojem je pitanje postavljeno. Pretpostavka je da obrazac tog trenutka upravlja ak i bacanjem novia. Do zanimljive usporedbe koja proizlazi iz toga dolazi zato to mi na Zapadu teimo razumijevanju dogaaja u skladu s linearnim ili sekvencijalnim poretkom, primjerice poretkom rijei. U skladu s pravilima uzronosti, razvili smo ili stvorili koncept prirode utemeljen na strukturi pisanog zakona. No, u kineskom jeziku opet nailazimo na li, rije koja oznaava prirodni zakon, a izvorno je znaila oznake u adu, godove drveta ili vlakno u miiu, to jest, temeljni obrazac stvari. Prizori poput oznaka u adu ili godova drveta koriste se zato to imaju ekstremno suptilan, sloen obrazac koji pokazuje velik broj istovremenih dogaaja. Ti obrasci moraju se sagledati i shvatiti na prvi pogled, kao to i sliku sagledavamo jednim pogledom. Temeljna kineska ideja o prirodnom poretku nije kompatibilna s formulacijom poretka rijei zato to je prirodni poredak organski, a ne linearni obrazac. Drugim rijeima, kada pomislimo na ljepotu, tono znamo to je to, ali apsolutno je nemogue zapisati niz zakona i pravila koji nam mogu pokazati kako stvoriti lijepe predmete. Matematiari, primjerice, esto osjeaju da su odreene jednadbe lijepe na neki neobian nain. Budui da je rije o temeljitim ljudima, oni pokuavaju shvatiti zato su te jednadbe lijepe i pitaju se moemo li nainiti pravilo ili formulu kojom emo opisati kada e se ljepota pojaviti, a kada ne. Iako su predloili kriterij elegancije kao novu vrstu dokaza koju valja razmotriti, doli su do opeg zakljuka: kad bismo mogli stvoriti takvo pravilo i primijeniti ga u matematici i kad bi upotreba tog pravila uvijek rezultirala istim, lijepim rezultatom, taj rezultat na kraju bi nam prestao biti lijep. Postao bi suh i sterilan. Isto tako, prirodni poredak, poredak pravde i poredak ljepote stvari su koje moemo spoznati u sebi, ali ih ne moemo zapisati crno na bijelom. Stoga je mudrija osoba ona koja ima dovoljnu senzibilnost da vidi te stvari u sebi i spozna da ljepota lei u raznolikosti iskustva.ZAKLJUAKNa kraju, naravno, apsolutno je nemogue shvatiti i cijeniti na prirodni svijet ako ne shvatite kada treba prestati s istraivanjem. Na nas unutarnji nemir uvijek tjera da se popnemo na svako brdo i prijeemo svaki obzor kako bismo otkrili to se krije onkraj njega. No, kako postajete stariji i mudriji, smanjena razina energije i mudrost ue vas da planine gledate iz podnoja ili se moda popnete samo mali dio puta do vrha jer, kad ste na vrhu, vie ne moete vidjeti planinu. S druge strane planine krije se moda dolina nalik onoj iz koje ste doli. Stari indijski aforizam glasi: "Ono to je tamo je i ovdje." To ne smijete pomijeati s osjeajem dosade ili zamorenou pustolovinama. Stvar je zapravo u zapanjujuem otkriu da smo, na mjestu na kojem se sada nalazimo, ve stigli na cilj.59To je to. Ono to traimo ve je ovdje, ako nismo posve slijepi. Jer, ako krenete tim planinskim putem sve do njegova kraja, otkrit ete da vas on na kraju opet vodi do predgraa. No, samo e nadasve glupa osoba pomisliti da put zapravo vodi tamo. Prava je istina da put vodi do svih mjesta kojima prolazi, pa tako i do mjesta na kojem vi stojite i promatrate ga. Promatrajui ga kako nestaje u brdima, ve se nalazite u istini do koje on na kraju vodi. esto sam uivao oslukujui neki skriveni vodopad u planinskom kanjonu. Taj mi je zvuk bio jo udesniji zato to sam potisnuo nagon da ga potraim i razjasnim misterij. Vie ne moram otkrivati odakle potok dolazi i kamo tee. Svaki potok, svaka cesta, ako se uporno i temeljito slijede do kraja, ne vode nikamo. Zato prisilno istraivaki um uvijek zavrava u onome to mu se ini grubom, gorkom stvarnou injenica. Uostalom, sviranje violine zapravo je samo potezanje konjske dlake po majim iznutricama. Zvijezde na nebu samo su radioaktivne stijene i plin. No, samo je iluzija da se istina moe otkriti rastavljanjem svega na dijelove, poput razmaenog djeteta koje rastavlja igraku. Zato Platoni Dalekog istoka tako rijetko govore sve i zato ne daju sve detalje. Zato na svojim slikama ostavljaju velike, prazne i nejasne povrine, a opet, njihove slike nisu nedovrene. Ne radi se samo o neispunjenoj pozadini - to je integralni dio cijele kompozicije, sugestivne, znaenjem bremenite praznine i procjepi koji neto preputaju i naoj mati. I neemo pogrijeiti pokuavi ih dopuniti u svojem umu. Doputamo im da ostanu sugestivni. Zato, neemo neumorno i agresivno forsirati prelazak tih brda kako bismo otkrili nepoznato i natjerali prirodu da nam otkrije svoje tajne. Ono to je tamo ve je ovdje. Svako mjesto na kojem se nalazimo moemo smatrati sreditem svemira. Svako mjesto na kojem stojimo moemo smatrati odreditem svojeg putovanja. Meutim, da bismo to shvatili, moramo biti primljivi i otvoreni. Drugim rijeima, moramo uiniti ono to nam je savjetovao Lao-Tzu kad je rekao da mukarci moraju sauvati odreenu enstvenost i da e tako postati kanali za cijeli svemir. Taj savjet ne vrijedi samo za mukarce. To je jedan od nesporazuma u koji je, po mojem miljenju, uronjena naa zapadna kultura. enske vrijednosti preziru se. Medu mukarcima obino vidimo udan otpor prema tome da budu bilo to osim pravih, stopostotnih mukaraca. No, od goleme je vanosti da, pored agresivnog, mukog elementa simboliziranog maem, nauimo cijeniti i osjetljiv, enski element iji je simbol, moda, otvoren cvijet. Uostalom, nai ljudski osjeti nisu noevi ni udice nego mekani veo oka, delikatni bubnji uha, njena koa na vrhovima prstiju i tijelu. Kroz te delikatne, osjetljive stvari dobivamo nae znanje o svijetu. Zato do znanja moemo doi samo kroz svojevrsnu slabost i mekou.60Recimo to na drugi nain: s prirodom smo se pomirili snubivi je, a ne borei se protiv nje. Umjesto da drimo prirodu na distanci kroz nau objektivnost, kao da nam je neprijateljica, bilo bi dobro da shvatimo kako emo je bolje spoznati prigrlivi je. Na kraju, moramo odluiti to zaista elimo uiniti. Vjerujemo li prirodi ili bismo radije upravljali svime? elimo li biti nekakvi svemoni bogovi, koji kontroliraju sve, ili elimo uivati u prirodi? Uostalom, ne moemo uivati u onome to grevito pokuavamo kontrolirati. Jedno od najljepih obiljeja naih tijela je to to o njima ne moramo cijelo vrijeme razmiljati. Kad biste, probudivi se ujutro, morali razmiljati o svakom detalju svoje cirkulacije, nikada ne biste doekali kraj dana. Netko je dobro primijetio: "Misterij ivota nije problem koji treba rijeiti, nego stvarnost koju treba iskusiti." Pjesma ptica i zvukovi kukaca nain su prenoenja istine do uma. U cvjetovima i travi vidimo poruke taa. Uenjak istog i bistrog uma, spokojnog i otvorenog srca, u svemu bi trebao pronai ono to ga hrani. No, ako elite znati odakle dolazi cvijee, znajte da to ne zna ak ni bog proljea.61