Sto je zen, sto je tao

  • Published on
    16-Apr-2015

  • View
    37

  • Download
    7

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Zen, intuicija i umetnost

Transcript

1

to je Zen?Alan Watts

SADRAJUvod (Mark Watts) ...........................................................3 Predgovor (Alan Watts) .....................................................4 1. dio: Jednostavan put, teak put.................................... 6 2. dio: Zen ponovo promiljen ........................................ 9 3. dio: Prostor .................................................................. 16 4. dio: Zen um ................................................................. 23 O autoru........................................................................... 33

Svatko od vas savren je onakav kakav jest. I svima bi vam dobro dolo malo oplemenjivanja. Suzuki Roshi, osniva zen centra u San Francisku

2

UVODMark WattsZen je metoda ponovnog otkrivanja iskustva ivota. Potjee iz Indije i Kine, a na Zapad je doao posredstvom Japana, i iako je jedan od oblika mahavana budizma, on nije religija u uobiajenom smislu rijei. Cilj je zena proizvesti transformaciju svijesti, probuditi nas iz svijeta snova i beskrajnih misli da bismo iskusili ivot onakvim kakav jest u ovom trenutku. Zen ne moe biti uistinu poduavan, ali se moe prenositi seansama kontemplacije ili meditacije, koje se nazivaju zazen, i kroz dijaloge izmeu uenika i uitelja, sanzen. U dijalogu koji vode uenik i zen majstor, uenik nailazi na prepreke razumijevanju, a uitelj upuuje, ali ne tako da odgovor bude oigledan. Zen je sve popularniji u zapadnoj knjievnosti. D. T. Suzukijeva knjiga Outlines of Mahayana Buddhism (Glavne crte mahayana budizma) prvi je put objavljena na engleskom jeziku 1907. godine, a autori R. H. Blythe, Christmas Humphries i Alan Watts dali su prve doprinose zen knjievnosti na Zapadu. Alan Watts napisao je svoj prvi rad o zenu 1933., a 1936. godine, u dvadeset prvoj godini, svoju prvu knjigu, The Spirit of Zen (Duh zena). Iz Londona se preselio u New York 1938. godine, a nakon desetak godina provedenih u anglikanskoj crkvi 1950. uputio se na zapad, u Kalifoniju. Na Amerikoj akademiji za azijske studije u San Francisku poeo je drati predavanja o istonjakoj misli. Tamo je upoznao japanskog umjetnika Sabroa Hasegawu i beat pjesnike Garyja Snydera i Allena Ginsburga. Njegova su se predavanja iz uionica preselila u lokalne kavane, a 1953. poeo je svakog tjedna govoriti uivo na radiju, na stanici Pacifika KPFA u Berkeleyu, Kalifornija. Njegovi prvi nastupi na radiju ukljuuju The Great Books of Asia (Velike knjige Azije) i Way Beyond the West (Put s one strane Zapada), koje su poslije ponovno emitirane na KPFK u Los Angelesu. Godine 1955. zapoeo je rad na knjizi The Way of Zen (Put zena). U tome mu je pomogla Bollingen stipendija koju mu je pribavio Joseph Campbell, a nakon objavljivanja 1957. odlazi u New York na prvu od svojih brojnih turneja koje su se nastavile tijekom iduih petnaest godina i na kojima je govorio diljem zemlje. Graa za knjigu to je zen? odabrana je iz njegovih kasnijih govora koje je odrao nakon dugogodinjeg prouavanja i prakticiranja zena. Veina je preuzeta sa snimki koje su snimljene tijekom vikend seminara, na kojima je Watts promiljao zen sa skupinom znanaca u njegovoj kui na vodi, u Sausalitu, u Kaliforniji. Umjesto da se usredotoi na povijesnu pozadinu zena, on je predmet predstavio izravno, na nain za koji je osjeao da e biti najpristupaniji njegovoj uglavnom zapadnjakoj publici. Rezultat je jedinstven i uinkovit primjer sanzen dijaloga u praksi, a iako su rijei upuene grupi, psiholokim preprekama pojedinca obraa se s iznimnom osjetljivou za "zamke uma" koje znaajno zbunjuju uenike zena. Prekrasnom igrom rijei Wattsovo iskusno izlaganje prua nam zdravu, bogatu, prijeko potrebnu mudrost koju otkrivamo iskustvom zena, i pokazuje nam put.

3

PREDGOVORAlan WattsIako je donedavno rije zen bila nepoznata veini Europljana i Amerikanaca, zen je stoljeima veoma snano utjecao na oblikovanje kulture Japana i Kine. Ne razmatrati zen u povijesti Japana bilo bi jednako pogreno kao i izostaviti kranstvo u povijesti Engleske. Meutim, zen je ostao relativno nepoznat svijetu jer su donedavno njegovi predstavnici oklijevali proiriti doktrinu izvan granica iz straha da se ne izgubi njegova bit. To je zato to se zen u potpunosti temelji na vrsti osobnog iskustva, i nikakva potpuna ideja njegove istine ne moe se iskazati rijeima. Konano su poetkom dvadesetog stoljea razni pisci Dalekog istoka - meu njima i glasoviti dr. D. T. Suzuki - objavili pojedinosti o ovom iznimnom nainu ivota. Tada je Zapadnjacima postalo jasno da je zen odgovoran za mnoge pojave koje nas oduevljavaju na Dalekom Istoku, ukljuujui borilake vjetine dudo i aikido te izniman osjeaj za lijepo koji karakterizira kinesku i japansku umjetnost. Mnogi smatraju da je zen jednak korijenu svih religija, jer je to nain oslobaanja koji se usmjerava na pojave koje su u osnovi svakog misticizma: postati svjestan jedinstvenosti i sklada ivota, i unutarnjeg - nasuprot vanjskom - postojanja Boga. U ovom kontekstu rije Bog moe biti varljiva jer, kao to emo vidjeti, ideja boanstva u zapadnom religioznom znaenju strana je zenu. Cilj je ove knjige da bude vodi i da suvremenom itatelju objasni osnovna naela zena. Moja je namjera pokazati put, upuujui na temeljne staze, onima ija je potraga za istinom zaprijeena dogmama, vjerovanjima i pogreno shvaenim ritualima, to suava put moderne religije. Na Zapadu smo navikli razmiljati o duhovnom kao o neemu to se razlikuje od svakodnevnog ivota. Za duhovno drimo da se tie drugog svijeta, pa umjetniki oblici koji prikazuju duhovne predmete koriste simbole boanskog, koji transcendiraju svakodnevnu materijalnost. No, u umjetnosti kineskog zen budizma nalazimo krajnju koncentraciju na najuobiajenije oblike svakodnevnog ivota. ak i kad su prikazani, veliki mudraci budizma predstavljeni su svjetovnim stilom, poput obinih ljudi, a esto i kao lutajui idioti i skitnice. Vanost ovog izrazito ljudskog prikazivanja jest to nam pokazuje da je njihovo stajalite o odnosu due i tijela, odnosno uma i materije potpuno razliito od naeg - oni duhovni ivot zapravo uope ne razmatraju u tim kategorijama. Mi osjeamo da je naa dua odvojena od tijela, da je duh odvojen od tvari, a na isti nain da je i Bog odvojen od svijeta. Suprotstavljajui se materijalnom svijetu i pokuavajui se pomiriti s njim poeli smo se poistovjeivati s vrstom odvojene due, pa smo tako poeli uoavati probleme u materijalnoj egzistenciji. Vjerujemo da je ivot neto to moramo pobijediti ili neto iz ega se nekako moramo izvui. No, i u jednom i u drugom sluaju osjeamo se razliitim od njega, a sebe ne smatramo dijelom prirodnog materijalnog svijeta nego odvojenim od njega, osjeamo da dominiramo njime i pokuavamo ga pokoriti. Umjetniki oblici kineskog budizma, meutim, izraavaju posve razliito stajalite, ono stajalite po kojem materijalni, svakodnevni, obini svijet ne predstavlja problem koji treba rijeiti niti neto to treba osvojiti. Bilo bi nam malo lake kad bismo svijet vidjeli kao dodatak nama samima, a sebe kao dodatak svijetu. Da bismo shvatili kako je u zenu nastala ova ideja moramo razmotriti okruje u kojem se prvi put pojavio, a to je autohtoni kineski svijet taoizma. Kada je budizam prvi put doao u Kinu, bilo je najprirodnije da Kinezi o njemu govore rijeima taoistike filozofije, jer i budizam i taoizam poimaju ivot kao rastui proces u kojem su um i svijest

4

ovjekova neraskidivo povezani. Ne radi se o tome da postoji nepomian zaslon svijesti preko kojeg prolazi nae iskustvo i ostavlja zapis. Rije je o tome da je polje same svjesnosti dio rastueg procesa, pa ljudski um nije zaseban entitet koji promatra proces izvana nego je njegov neraskidiv dio. Kao posljedica toga, osnovni sukob izmeu uma ovjeka i tijeka ivota zen vidi kao iluziju, kao neto nestvarno to smo izmislili. Ta iluzija nastaje jer je ljudsko pamenje dio promjenjivog modela koji ima sposobnost predstaviti prijanja stanja modela, a to daje dojam odreene stalnosti u ponaanju modela. Kako bilo, moramo biti svjesni da je na dojam stalnosti vrsta misaonog procesa koji se ini odvojenim od modela po kojem je zapis napisan, ali je zapravo i dio modela. Praksa je zena iskusiti cjelokupni model izravno, a svoje ja prepoznati kao bit modela.

1. dio

Jednostavan put, teak put

5

JEDNOSTAVAN PUT, TEAK PUTZen je uistinu nevjerojatno jednostavan sve dok ne pokuavamo mudrovati ili se kolebati! Zen je samo osjeaj i isto shvaanje da, recimo to rijeima zena, postoji "deset tisua fomacija; jedna takvoa". Ili bismo mogli rei: "Deset tisua stvari koje su sve jedne takvoe." Drugim rijeima, iza mnotva dogaaja i bia u ovom svemiru jedna je energija - a ona se javlja kao ti, i sve je ona. Praksa je zena shvatiti tu jednu energiju kao da "imamo predosjeaj". Ipak, zen nita ne govori o tome to je ta energija, a to, naravno, u umovima Zapadnjaka ostavlja dojam da je to vrsta "slijepe energije". Pretpostavljamo to jer jedina alternativa, koju uz pomo naih tradicija moemo zamisliti, jest ta da se vjerojatno radi o neemu nalik na Boga. To je vrsta kozmikog ega, gotovo osobno inteligentno stvorenje. Ali, po budistikom shvaanju to bi bilo jednako daleko od biti koliko i smatrati je slijepom energijom. Rije "takvoa" se koristi kako bi cijelo pitanje ostalo otvoreno i potpuno nedefinirano. To je "tako". To je ono to jest. Priroda je ove energije da je neformulirana, iako nije bezoblina u smislu neke ljepljive bezline mase. To jednostavno znai da je u osnovi svega neto to nikada ne moe biti pretvoreno u objekt, niti se moe razaznati, shvatiti, ili objasniti. Na isti nain, nae oi za nas nemaju nikakvu oitu boju dok promatramo stvari, niti imaju zaseban oblik. Da imaju svoj oblik, on bi iskrivio sve oblike koje vidimo a na neki nain sama njihova struktura i iskrivljuje ono to vidimo. Da oi imaju boju same po sebi to bi utjecalo na sve to vidimo, a ipak toga nikad ne bismo bili svjesni. Kako stvari stoje, meutim, mi nismo svjesni boje oiju, niti boje lea, jer ako imaju boju, ona je u osnovi cijelog vida. Tako na potpuno jednak nain moete nikad ne postati svjesni strukture i prirode temeljne energije svijeta jer vi jeste ta energija, a zapravo je sve ona. No, moete rei: "Pa, onda to zapravo nije ni bitno." I to je istina, nije ali je bitno u ivotu i osjeajima osobe koja shvaa da je to tako! Iako to ne mora biti osobito bitno za bilo to to se dogaa, izravno ukazuje na bit stvari. Da nema oiju, ne bi bilo vida, a to nam neto bitno govori o naoj ulozi u svijetu. Vidimo odreene prizore, a struktura oka ne pravi razliku meu njima, no o njoj ovisi mogunost gledanja. Tako o toj energiji ovisi sama mogunost postojanja svemira, a to je prilino vano. Meutim, to je toliko vano da to obino i ne opaamo. To ne ulazi u naa praktina razmatranja i prognosticiranja, a zato moderni logiari svaki na svojim odsjecima filozofije uvjeravaju da su sve tvrdnje o toj energiji, ukljuujui i tvrdnju da ona i postoji, beznaajne. A to je na neki nain istina, jer je svijet sam - sa stajalita stroge logike - prilino beznaajan u smislu da ne predstavlja ni znak ni simbol koji upuuje na neto drugo. No, dok se sve to uzima zdravo za gotovo, ipak je bitno za nain na koji osjeamo ovaj svijet, i stoga za nain na koji djelujemo. Ako znate da postoji samo ovo; i da ste to vi; i da je to izvan vremena, izvan prostora, izvan definicija; i ako jasno uvidite da tako stvari stoje, to vam daje odreeni "odskok". Moete ui u ivot neusiljeno, bez onih osnovnih strahova koje obino imate. Moete se, naravno, prilino zakaiti za oblik ivota koji sada ivite. Ja mogu sebe smatrati "Alanom Wattsom" kao izrazito vanom pojavom - onom koju bih htio sauvati i produiti to je due mogue! Ali istina je da ja to neu moi, i da se na kraju sve raspada. No, shvatite li ovu osnovnu energiju, onda znate da imate priliku opet se pojaviti u nebrojenim oblicima, a svi e se oni s vremenom initi jednako bitnima kao i ovaj koji sada imate, i moda jednako problematinim. Meutim, ovo nije neto u to bi trebalo vjerovati, jer ako vjerujete da je tako na temelju naklapanja, onda niste shvatili bit. Uistinu ne trebate vjerovati u ovo, i ne morate to formulirati, ili drati se toga na bilo koji nain, jer u6

jednu ruku ne moete pobjei od toga, a u drugu vi - to jest, vi u ogranienom smislu - neete biti tu da to iskusite. Zato nema potrebe vjerovati u to, a ako i vjerujete, to jednostavno pokazuje da imate odreene sumnje u tom pogledu! Zbog toga je zen nazvan "religijom nijedne religije". Vi se tako rei ne morate uhvatiti za sebe. Vjera u sebe samog ne znai "drati se" za sebe, nego pustiti se. Zato zen majstor, kada od svog uenika uje: "Deset tisua formacija, jedna takvoa", odgovara: "Rijei se toga." To je takoer razlog to, u prakticiranju odreenih oblika zen meditacije, ponekad dolazi do munog nastojanja pojedinca da nadvlada sve formulacije bilo kakvog tipa i odbaci sve preokupacije. Pa osoba ustraje u dugim satima sjedenja s bolnim koljenima u neprestanoj frustraciji pokuavajui shvatiti o emu se tu radi. S nevjerojatnom iskrenou kau: "Moram otkriti to je tajna ivota da bih vidio tko sam i to je ova energija." I tako idete i idete do zen majstora, ali on pobija sve formulacije koje mu donosite, jer one vam ne trebaju. Kada obina osoba, meutim, uje da vam formulacija ne treba, ona e sve to zaboraviti i poet e razmiljati o neem drugom, pa tako oni nikad ne prijeu prepreku i nikada ne shvate jednostavnost i radost svega toga. No, kada stvarno shvate, oito je da postoji samo jedna energija, i da su svjesnost i nesvjesnost, bitak i nebitak, ivot i smrt njezine suprotnosti. Ona je uvijek lelujava na sljedei nain: sad je vidi, sad je ne vidi - sad je ovdje, sad nije. Naime, upravo to "ima" i "nema" jest ta energija, i mi ne bismo znali to je ta energija da se ona ne mijenja. Jedini nain da oscilira jest da je as ima as nema, pa tako imamo ivot i smrt, i tako stvari stoje iz nae perspektive. Eto, o tome se radi u zenu. A radi se samo o tome. Naravno, iz toga proizlazi i neto drugo, ali u vjebanju zena, prvo to moramo uiniti jest osjetiti njegovu potpunu oitost. Ono to slijedi iz toga je pitanje: "Kako osoba koja tako osjea ivi u ovome svijetu? Sto initi s ostalima koji ne vide da je to tako? Sto initi u pogledu naeg postupanja u ovom svijetu?" Ovo je tei dio zen vjebanja. Na poetku je prodor - koji ukljuuje odreene potekoe - no nakon toga slijedi cijeli proces uenja samilosti, tankoutnosti i vjetine. Kao to je Isus rekao, treba "biti lukav poput zmija i njean poput golubica" - a upravo to oduzima najvie vremena. Tada moete podijeliti vjebanje zena u dvije faze koje odgovaraju dvjema velikim kolama budizma: hinayana faza i mahayana faza. Hinayana faza usmjerena je dostizanju nirvane - dostizanju "ivota u Velikoj Praznini". Ali, mahayana faza tei "vraanju", jer se Bodhisattva vraa iz nirvane zbog suosjeanja sa svim biima koja osjeaju, da bi ak i travi pomogao da postane prosvijetljena. Upravo taj mahayana oblik zena zaokuplja najvie vremena posveenog uenju da bi postali upueni u zen. Izlaem ovo kao uvod da bih od poetka sve...