Sveštena srpska carska lavra

  • Published on
    01-Nov-2014

  • View
    110

  • Download
    7

DESCRIPTION

tfsergkmu

Transcript

Svetena srpska carska lavra Sv. arhanela Mihaila - Miholjska Prevlaka, 85320 Tivat, Boka Kotorska Naslovna - Mapa - irilica -Novo

Jovan Plamenac

MUENIKA SMRT 70 MONAHAPre vie od pet vekova, kotorski duandija Marin Druko, po nagovoru providnika, sipnuo je malo, samo malo, arsena ili kakvog drugog smrtonosnog praka u riblju orbu spremljenu za slavsko obedovanje monaha. Protiv lek koji je dobio, da bi zavarao tragove, nije delovao, pa je i on ispustio svoju crnu duu. To je po predanju. Po nauci, stvar nije do kraja ispitana - vele istoriari, odvajkada, veinom, uz jaeg i vladajueg. Ali, tu je prste umeala i savremena medicina, pa, ako je verovati strunjacima, toksikolozima iz Vojnomedicinske akademije u Beogradu, itava rabota bie uskoro sasvim razjanjena. Kada i kako iz kostiju starih pet vekova tee sveta tenost miro? Posredi je, vele, udo Boje. Umoljavamo Vae Visokopreosvetenstvo da blagoslovite da se od sada pa do kraja vijeka o manastirskoj slavi na bratskoj trpezi ne posluuje niti riblja niti koja druga orba... pie u izvjetaju jeromonaha Ilariona, nastojatelja manastira Arhanela Mihaila na Prevlaci u Boki Kotorskoj, mitropolitu crnogorsko-primorskom, zetskobrdskom i skenderijskom Amfilohiju, o proslavi slave ovog manastira 21. novembra 1991. godine. Manastirska slava proslavljena je monaki skromno. Na ruku, bez orbe, koji je, po svetogorskom obiaju, pripremio susjedni i bratski

manastir Podmaine, bilo je sedmoro zvanica. Dva dana kasnije komisija u sastavu: dr Nada Glogovac, ljekar, jeromonah Ilarion, namjesnik manastira Svetog Arhanela Mihaila, jerej Momilo Glogovac, paroh risanski, akon Jovan Bajkovi, sekretar Eparhijskog crkvenog suda, i dr Nenad Miloevi, docent Bogoslovskog fakulteta u Beogradu, otkopala je manastirsku kriptu i uzela vie kostiju, dio zemlje oko njih i dio zemlje iznad kripte i sve je to poslala Toksikolokom institutu VMA u Beogradu. Sedam mjeseci ranije, 15. maja, izvaene su iz zemlje ljudske kosti koje su i navele ljude iz Crnogorsko-primorske mitropolije da se upuste u istraivanje. Tog dana, kopajui zemlju radi obnavljanja manastirskog konaka, radnici su naili na kosti. Kakve sad veze imaju ove, reklo bi se sluajno naene kosti, sa slanjem kostiju iz kripte na toksikoloku analizu, a ovo sa molbom jeromonaha Ilariona mitropolitu Amfilohiju da se na manastirskoj slavi ne slui orba? Velik je Miholjski zbor, velika je Prevlaka Bokokotorska! I udna je pria o njoj. udna, jer se na njoj dogaaju uda. Ranije ljudska uda, a sada, evo, i Boja! Poimo redom, od Bojeg do ljudskog uda. Sveti Evstatije Prevlaki bio je esti po redu arhiepiskop srpski (prvi je bio Sveti Sava), od 1279. do 1286. godine. Prethodno je osam godina bio episkop zetski i stolovao je na Prevlaci. Tu se, na Prevlaci, i zamonaio. U meuvremenu, bio je u Svetoj Zemlji, pa na Svetog Evstatija na Prevlaci, bio je i autor ovog teksta. Nakon liturgije i ruka, sa svetenicima, monasima i nekoliko njima bliskih mirjana, uao sam u crkvu Svete Trojice, koja je dio manastirskog kompleksa. Otac Dimitrije iz Cetinjskog manastira, koji obnavlja manastir Stanjevie, izneo je iz oltara dio motiju

otkopanih 15. maja prole godine. Podigao je pare jedne kosti, rekao bih dio zgloba, i iz njega je kapala tenost. Veina prisutnih je ve bila ovdje i ranije je vidjela to to sam ja gledao prvi put u ivotu. Ne vredi pokuavati opisati taj osjeaj dok gledate kako parence ljudske kosti isputa tenost. Vidite ga tako malo, a iz njega kaplje li kaplje. Trajalo je to podue, i iz te koice je iskapalo tenosti po zapremini barem kolika je ona sama. Kako da opiete osjeaj dok gledate kako vam se pred oima oburvava fizika? Zaista, itajui o mirotoivim motima Svetog Simeona, preanjeg Stefana Nemanje, i nekih drugih svetitelja, mislio sam da je to neka metafora. To to sam gledao u crkvi Svete Trojice na Prevlaci na Svetog Evstatija ove godine okiralo me. Rekli su mi da su to mirotoive moti, ali moja svijest kolovana na matematikom smjeru gimnazije i kasnije na astronomiji to nije mogla da shvati bukvalno. A sada vidim kako miro bukvalno kaplje iz koice. Ueprtljao sam se pred svetou koja se pokazala ispred mene. Tek kada sam vidio da otac Matej iz Cetinjskog manastira snima video kamerom mirotoenje, a Lazar iz Kotora fotoaparatom, dohvatio sam se fotoaparata koji mi je visio o ramenu. kljocao sam nasumice. Nijesmo znali smijemo li dotai miro. Onda, mirno, normalno, kao na svakom drugom miropomazanju, otac Dimitrije nas je miropomazao. Iz koice je i dalje kapalo. Svi smo htjeli da odnesemo barem kap svetog mira kui, a niko se nije usuivao da upita smijemo li... Onda je neko pitao... Crkva je mirisala. Bio je to miris motiju koji je dolazio iz kivota gdje su one pohranjene. - Moti miriu kao i druge moti svetitelja, kao one u riznici Hilandara - pria otac Ilarion. Miro

mirie drugaije. Miro i moti nemaju isti miris. Kada smo, u maju, izvadili dio motiju, umili smo ih vinom i u kesi donijeli u moju keliju. Iako je bilo suvo vrijeme, one su poele da vlae, pa onda i da rose. Prenijeli smo ih u crkvu. Tu je tenost poela da izlazi nagore, poput sitnih gejzira. Shvatili smo o emu je re... Poslije je doao i mitropolit Amfiholije. Prevlako udo nije prihvatio "zdravo za gotovo", iako su u njegovim rukama kosti obilno mirotoile, traio je maksimalni oprez. - Miro je bezbojno - kae otac Ilarion. - Ima miris mladog vina. Takav mu je i ukus kada uzmete samo kap. Ako okusite malo vie, gorko je, kao pelen. Ne toe mirom sve kosti dosad izvaene na Prevlaci. Toi dio onih izvaenih u maju i samo jedna butna kost izvaena u novembru iz kripte. Do sada je izvaeno kostiju koliko ih, otprilike, ima u dva-tri kostura. Ljudi koji su se pozabavili udom na Prevlaci smatraju da treba izvaditi barem trista kostura. itav lokalitet manastira, gdje je prije vie od pet vjekova bio manastir, posut je kostima. Puno ih je u kripti, ali puno i okolo, ispod trave, i to plitko, na samo nekoliko santimetara. Nauka fenomen mirotoenja ne moe da objasni. On je u sferi Bojeg. Ali kakve to veze ima sa toksikolokom analizom motiju i monakom orbom? Vratimo se pet i po vjekova, na 1441. godinu. Kotorska starica, mati duandije Marina Druka, na samrtnom asu, ostavi sinu sto dukata i amanet da za njih kupi dva zvona za manastir na Prevlaci, da joj "sveti Arandio Mihail pritee dui u pomo kad se htjela dijeliti s ovijem svijetom". Ali,

Druko, "pokleknuo imuem, a ostao suhotan od novca, troei u dobru oetvu i zajmljujui gospodi kotorskoj, tek da se s njim drue ", pa pone da krivi " as Petra as Pavla; zanatliju u Mlecima to zvona sporo slijeva; mornara koji ih je pod zimu ukrcao; napokon jug to brani brodu da u krmu jedri"... I tako tri godine. Kad su vidjeli koliko je sati, prevlaki kalueri priprijete Druku sudom. Ali, Druko ne bude lijen nego krene da opanjkava kaluere. Nabijedi, tako, svoga prijatelja Vraena, "vlastelinskog pronjara", da prevlaki kalueri nagovaraju kmetove da ne daju dabine. Sud presudi u korist kaluera, ali novi kotorski providnik pritekne u pomo Druku: dadne mu zvona da odnese u manastir i jo mu obea "mletako i kotorsko plemstvo", da je "gospodin zadovijeka", on i njegovo potomstvo "do najpotonje kapi krvi", i etvrtinu Prevlake. Naravno, Latin nije tako irokogrud bez neke. Druko je trebalo za ponueno da uini jednu "malu" protivuslugu, da na dan manastirske slave, na Svetog Arhanela Mihaila, u manastiru u kazan sa orbom uspe kesicu otrova. Ode Druko u manastir uoi slave, da nosi zvona. Prethodno je igumanu najavio da e ih donijeti, triput metaniui mu je prilazio "i svakom udari elom o pod". Povjerova mu iguman i primi ga kao bludnog sina iz Jevanelja, ili stotu ovcu, izgubljenu, zaboravivi na trenutak na onih devedeset devet. Nije Druku bilo lako. Ipak, nakon liturgije, koju je sluio iguman "samosedmi", a "pjevalo trideset akova i teca", kada u prevlaku crkvu, iako veliku, toliku da joj je svod poivao na etiri mramorna stuba, nije moglo da stane vie od jedne desetine okupljenog naroda, kada je sva ova gomila ponijela krste pjevajui: "Krste nose, Boga mole...", neopaeno se uunjao u kuhinju i u kotao sa ribljom orbom izasuo je prah koji mu je dao providnik.

Iguman sa svetenicima i sa nekoliko uglednih gostiju sjedne za trpezu. Sa njima i Druko. Sluili su aci. Providnik je Druku dao jo jednu kutijicu, navodno sa prakom koji treba da ublai djejstvo otrova. I Druko je malo jeo, srknuo orbu i izbikao malo ribljeg mesa, tek toliko da monasi to ne posumnjaju. Kada su, nakon pola sata - sat, kalueri poeli da se stropotavaju pod sto, Druko skoi i, kao to ga je providnik nauio, pone da vie: "Kuga! uma! Bje ko moe!" Narod se smete, pone da bjei meusobno se gazei. Uto mletaki brodovi zaspu manastir topovskim uladima. Providnik je sve dobro isplanirao. Kada su u Kotoru, neto ranije, "isti dan, ka da su glavili", umrli Beskua i Vraen, on im je zapalio kue i pokustvo, a tijela ubacio u ivi kre, ubijedivi narod da su umrli od kuge. Potom je zatvorio pazar i puteve. Bila je to sjajna psiholoka priprema za ono to je trebalo uiniti na Prevlaci, a to je Mletakoj Republici bilo izuzetno vano. U to vrijeme normalna reakcija je bila poruiti manastir i zatrti kugu koja se u njemu pojavila. Da li Druko nije popio onaj drugi praak, ili mu je u optem meteu ispala kutija sa njim, ili je, "to je najprilinije", od providnika dobio "rog za svijeu", kako bi sa njim umrlo i ono to je uinio, tek, nije stigao do Kotora. Umro je u podnoju Trojice. Tako je bilo i sa crkvom Sv. Luke Kotoru Upravo smo ispriali to prevlako ljudsko udo, koje je prethodilo dananjem Bojem. Ispriali smo ga tako to smo prepriali pripovijetku Stefana Mitrovog Ljubie "Prokleti kam". U knjizi "Knjievno djelo Stefana Mitrova Ljubie", objavljenoj u Sarajevu 1977. godine, dr Boidar Pejovi pie: "Ljubiine pripovijesti sa

radnjom iz XV vijeka, u stvari (su), u prvom redu zasnovane na legendama... Prema dananjim istorijskim saznanjima manastir je poruen u vrijeme rata srpskih despota i Mletake Republike oko primorskih gradova 1448-1452. Poslije ruenja, Prevlaka i manastir su postali svojina porodice Druko, koju istorija ne tereti ni za kakvo uee u trovanju kaluera i ruenju manastira. " Potkrepljujui ovo, dr Pejovi u fusnoti kae: "Ruenje prevlakog manastira i ulogu porodice Druko u tom dogaaju rasvijetlio je, prema dokumentima iz vatikanskih i italijanskih arhiva, don Ivo Stjepevi u studiji 'Prevlaka' (Zagreb, 1930)." Profesor Ivan Boi, jedan od neprikosnovenih autoriteta u naoj istorijskoj nauci druge polovine 20. vijeka, u knjizi "Nemirno pomorje XV veka", takoe se poziva na don Iva koji je doao do zakljuka da je prevlaki manastir "pretvoren u ruevine" "kada je Stefan Crnojevi, priznavi u februaru 1452. mletaku vlast, krenuo da ugui ustanak grbaljskih seljaka. U Grblju je planula buna 1448. godine, kada se u Zetskom primorju pojavila vojska despota ura Brankovia nastojei da vrati zemlju koju su poseli Mleani posle prvog pada despotovine. Uz pobunjene Grbljane nali su se od poetka i seljaci svetomiholjske metohije...". Dakle, manastir na Prevlaci je poruen u meusobnom sukobu Srba. Da ovo ne bi previe podsjealo na ono: "Kako je poginuo Mujo?" "Okliznuo se i pao na no". "Kako ima sedam uboda?" "Pa, okliznuo se i pao, i tako sedam puta", "Ivo Stjepevi smatra za pouzdano da su mletake galije, koje su s morske strane podupirale akciju Stefana Crnojevia i poruile solane, okrenule takoer topove i proti manastiru i crkvi Sv. Mihaila. " "Njegovo su obrazloenje istoriari prihvatili", pie profesor Boi, dodajui u fusnoti: "Ni sam nisam sumnjao u njegovu tanost kada sam pisao raspravu 'Selo Bogdaii u srednjem veku'. "Na osnovu "opravdane sumnje" don Iva daje prevlaki

manastir jo poetkom XV vijeka zapao u krizu i da je njegov dalji ivot bio samo "ivotarenje", profesor Boi konstatuje da je "naputen bar dve decenije ranije" prije 1452. godine. Dakle, o trovanju prevlakih monaha kao istorijskoj injenici ne moe biti rijei! Da li su nai istoriari provjerili don Ivove izvode iz vatikanskih arhiva? Sumnjam. Nijesu provjeravali ni njegove tvrdnje, takoe potkrijepljene fusnotama, da je crkva Svetog Luke u Kotoru rimokatolika, pa se poslije, kada je to uinjeno, ispostavilo da nije, nego da pripada Pravoslavnoj crkvi. Tako je, u ovom sluaju, narodno pamenje naa istorijska nauka predstavila matarijom, izmiljotinom. Takoe i knjievni rad Stefana Mitrovog Ljubie. To i ne mora da bude neki grijeh. Istorijska nauka i predanje, ili istorijska nauka i knjievnost, esto se ne slau. Ali zato je nauka jednostavno odbacila knjigu Mladena Crnogorevia "Miholjski zbor u Boki Kotorskoj" (Miholjski zbor obuhvata Prevlaku i okolno podruje bokokotorskog zaliva), tampanu u tampariji Kraljevine Srbije u Beogradu 1893. godine, potkrijepljenu, pored ostalog, i starim zapisima iz prevlakog manastira. Ova knjiga nedvosmisleno potvruje istinitost narodnog predanja o unitenju manastira Svetog Arhanela Mihaila na Prevlaci. O mletakom razaranju ovog manastira i trovanju njegovih monaha kao istorijskoj injenici pisali su i Milorad Medakovi u "Povesnici Crne Gore od najstarijeg vremena do 1830. " i Sima Milutinovi u svojoj istoriji Crne Gore. Marin Druko je istorijska linost. ivio je u Kotoru, a starinom je iz Bobovita. Duan mu je bio u Kotoru, na velikom trgu, desno kako se ue u grad. Njegova porodica koja je kasnije, dobivi vlasnitvo nad Prevlakom, postala imuna i znamenita, pominje se jo 1428. godine. Poslednji Druko bio je Jerolim. Njegov otac Marin umro je

1814. godine. Lokalitet "Drukovina" koji je pripadao ovoj porodici i danas je poznat pod tim imenom. "Prokleti kam" je stijena vie seoskog puta u Odoljenu, na padinama Trojice. Tu je Druko duu ispustio. Nema podataka da je "Odoljen", iri lokalitet Prokletog kama, ranije postojao pod tim nazivom. Tu u Druku muke odoljee... Dokumenta drumom, Vatikan umom Kod popa Filipa Kostia, krtoljsko-radovikog paroha pie Mladen Crnogorevi - postojala je jedna rukopisna knjiga u kojoj minejskim slovima bjee napisana istorija prevlakog manastira. "I njoj se trag zametnuo", ali u Crnogorevievo vrijeme jo su bili ivi pojedinci "koji navode iz nje itave citate". "U Kotoru se naao izvadak iz te knjige uinjen 1859." Takoe je nestala knjiga na istu temu tampana na slaveno-srpskom jeziku u Moskvi, koja se pominje u "Magazinu" za 1849. godinu. Mladen Crnogorevi vjerovatno nije slutio da e se slino dogoditi i sa njegovom knjigom. Jo krajem prolog i poetkom ovog vijeka, bokeljski rimokatolici su je otkupljivali i unitavali. Ostala su sauvana samo tri-etiri primjerka. Autor ovog teksta jedan primjerak je naao u zaostavtini arhimandrita Ilariona Ruvarca u Patrijariji SPC. Slino se danas dogaa i sa nedavno objavljenom knjigom potomka popa Filipa Kostia, publiciste Vaska Kostia "Zapretana prolost Prevlake". I nju je ve sada teko nai. S druge strane, pamflet "Crkva katolika i vjeroispovijedanje u Boki Kotorskoj", odtampana u Zagrebu 1875. godine, koja poinje sa: "Muno je naii na ciglog srpskog pisca, bio crkovnjak, bio svjetovnjak, koji se raspravljaju, u bilo kojem obliku, o prolosti nae hrvatske Boke, ne bi u svojem pisanju zaletio na tobonji katoliki fanatizam... ", rasturen je po Boki i bio je obavezna literatura maltene svake ovdanje rimokatolike

kue. Ovaj pamflet potpisan je sa "S"*. Samo toliko. Vasko Kosti u dopunama i prilozima "Zapretane prolosti Prevlake" pie: "Za vrijeme Nemanjia i prevlakih episkopa, kao i za vrijeme prevlakih mitropolita, nije bilo pritisaka za prelazak katolika u pravoslavlje, ali ni veih mogunosti za suprotna djelovanja. Prevlaka Svetinja je unitena zato to je bila glavna prepreka katolikom prozelitizmu u Boki, naroito uz oblasti Svetomiholjske metohije. Nakon otklanjanja te prepreke, otvoren je put za prevoenje u katolicizam. Katoliki teoretiari tome nalaze opravdanje: 'Neosporno je da je katolika crkva kroz povijest nastojala povratiti steene pozicije na ovim prostorima, teoloki je neispravno to nazivati 'prekrtavanje', ali povratiti oteto jest legitimno pravo i pojedinca i zajednice'" (Anton Belan u podgorikom listu "Monitor" od 21. juna 1991). Ko je na ovim prostorima kome otimao pozicije, najreitije e rei injenica da je 421. godine car Teodosije II izdao edikt po kojem je drevni tzv. Ilirik stavljen pod upravu carigradskog episkopa. "Jo 1446. kotorski izaslanici su molili senat da dozvoli kotorskom episkopu i samom knezu da s kotorske teritorije prognaju srpske svetenike koji su protiv nae vere i shizmatici i da ih zameni latinskim svetenicima. Senat se saglaavao pod uslovom da se sve izvodi uz krajnju opreznost, ne odjednom, ve malo-pomalo i na vet nain", pie u "Nemirnom pomorju XV veka" profesor Ivan Boi. Ovo se, dakle, zbilo pet godina nakon trovanja prevlakih monaha i ruenja njihovog manastira. Rimokatolikom prozelitizmu Prevlaka je, uistinu, bila rak-rana, kao kasnije crkva Svetog Petra Cetinjskog na Lovenu. Prevlaki manastir posveen saboru Svetog Arhanela Mihaila podigao je Stefan Prvovjenani, Nemanjin sin. Jo

u XII vijeku Nemanjii su na Prevlaci i u susjednom ostrvu Sv. Gavrilo podigli ak 12 velikih crkava sa po tri oltara i vie malih kapela, "tako da se na ova dva ostrva u jedno jutro moglo po 40 boestvenij liturgija odsluit", kako pie u jednom prevlakom rukopisu. U manastiru je ivjelo i po osamdeset monaha. Kada ih je Druko potrovao, bilo ih je 72. Sedamdeset ih je otrovano, dvojici je ovozemaljski ivot spasla igumanova epitimija, pa nijesu bili na ruku. Mudrost svetog Save Sveti Sava je 1219. godine, kada je Srpska arhiepiskopija dobila samostalnost, osnovao Zetsku eparhiju sa sjeditem na Prevlaci. Ovu eparhiju stavio je na prvo mjesto po znaaju, odmah iza ike arhidijaceze. To ine i Nikodim Rui u "Istoriji srpske Crkve", pa Vasilije Mirkovi, Jozef afarik... Poznati naunik rimokatolik, profesor uzepe eli, zapisao je da je Prevlaka bila trn u oku Mleanima, i ne samo njima. Vasko Kosti je, iz raznih izvora, doao do podataka da su rimokatolici nasrtali na Prevlaki manastir 1379,1394,1420,1427. i 1435. godine, da bi ga definitivno poruili 1441. godine. A i tada ga, pie Mladen Crnogorevi, nijesu mogli poruiti topovima sa brodova, nego su ga onako oteenog " digli u lagum ", sa zemljom su ga poravnali barutom. Na Prevlaci sv. Mihaila i Svetom Gavrilu podignute su prve crkve na istonim obalama Jadrana. Sveti Gavrilo se pod tim imenom pominje za vrijeme cara Iraklija u VII vijeku. Dobio je ime po crkvi Svetog Arhanela koja je sagraena za vrijeme cara Justinijana, nakon to je protjerao Istone Gote iz Boke 555. godine. U isto vrijeme graena je i prvobitna crkva Svetog Arhanela Mihaila na Prevlaci. Na ostrvu Sveti Gavrilo bila je i prva bolnica, lazaret, u svekolikom Srpstvu. Prevlaka je bila svetilite jo u antiko doba. Prije Svetog Save tu su bili benediktanci, sljedbenici svetog Benedikta Nursijskog, koji je duh istonog monakog podvinitva, koje je utemeljio otac

monatva Sveti Antonije Veliki krajem III i poetkom IV vijeka, prenio na Zapad, gdje se on i danas osjea u ovom rimokatolikom redu. Iz neposredne okoline Prevlake je sveti knez Lazar Grbljanovi, kao i Nika, rodonaelnik Nikia, do koga dosee rodoslov itave plejade srpskih velikana: Karaora, Hajduk-Veljka, Vuka Karadia... zatim iz tog kraja su vladari Crne Gore Crnojevii, a Vasko Kosti tvrdi da ak i Petrovii - Njegoi vode porijeklo iz okoline Prevlake! Ruski istraiva i pjesnik Apolon M. Majkov pisao je da je jezgro srpstva bila Zeta. Francuz Pjer Mare pie: "Ba u Crnoj Gori su Srbi, ve odvojeni od Hrvata, stvorili svoju dravu (oko 900. g.), odakle se naposljetku proirie po Balkanu i Bosni. Ova mala zemlja bjee jezgro velikog srpskog carstva..." A srce tog jezgra bila je Prevlaka sv. Mihaila. Na Prevlaci su boravili ilirski vladari Argon i Teuta, rimski car Dioklecijan, vizantijski Justinijan, srpski Duan... sa Prevlake je Sveti Sava krenuo u Svetu Zemlju. udni miomiris na srpskoj Prevlaci Na Prevlaci su se ljudima decenijama priviale udne pojave. O tome temeljni, vrijedni i uporni hroniar prevlakog kraja Vasko Kosti pie: "Mnogi su vidjeli kolonu kaluera pognutih glava koji se beumno kreu jedan za drugim, ali ne koraajui nego lebdei, kao i zlatno-crveni svetosavski lavarum kako lepra oko manastirske ruevine tokom litije, a niko ga ne nosi (u to vrijeme je stvarni svetosavski lavarum bio zakljuan u hramu Svete Trojice)." Odavno su ljudi na Prevlaci osjetili neki udni miomiris. Vasko Kosti pie dalje: "Taj miomiris je i uslovio da se odmaralini kompleks (na Prevlaci - J. P.) nazove 'Ostrvo cvijea', iako tamo prije izgradnje turistikih

objekata nije bilo cvijea. Bilo je bujnog zelenila, maslinjaka i vonjaka, ali je iz zemlje neto mirisalo na cvijee. Znaju to svi okolni mjetani. " Prevlaci je i ime zatrto. Danas je pod tim pojmom poznat toponim Ponto Otra, rt oko kojega se spore SRJ i Hrvatska. A Prevlaka se zove "Ostrvo cvijea". Prevlake moti ne mirotoe stalno. Na dan Svetog Alekseja, ovjeka Bojeg, 30. marta ove godine, bile su suve kao barut. Neko je pokuao da objasni: "Moda je to zbog asnog Posta". - Obino mirotoe za vrijeme liturgije, posebno na vee praznike - kae otac Ilarion, nastojatelj manastira Svetog Arhanela Mihaila. (Ba se Prevlaci hoe sa Ilarionima. Ve u IV vijeku, nakon Milanskog edikta iz 313. g. kojim je car Konstantin prihvatio pravoslavlje, kada u ove krajeve dolaze monasi sa Istoka, sa njima stie veliki predstavnik svetoantonijevskog monatva Sveti Ilarion Palestinski. Prvi iguman manastira Svetog Arhanela Mihaila zvao se Ilarion. I evo sada, nakon vie od pet i po vjekova od unitenja prevlakog manastira, prije dvije godine, na talasu nesree Srpske Krajine, ovdje je stigao nareeni iguman manastira Dragovia Ilarion urica!) Pedesetih godina na Prevlaci su vrena arheoloka iskopavanja. Arheolozi su pronali ljudske kosti. Pod uticajem istorije don Iva Stjepevia i prof. Ivana Boia, mislili su da su to kosti austrijskih vojnika i ubacili su ih u jednu grobnicu. Istina je ostala zapretana. Toksikoloka analiza na VMA mirotoivih prevlakih kostiju pokazala je da u njima ima mnogo vie otrova arsena od normale, nego u kostima u kripti koje su tu vjekovima taloene. VMA jo nije izdala zvanine rezultate svog ispitivanja, jer ono nije zavreno. Rije je samo o prvim pokazateljima analize. Ali za potrebe

novinskog teksta oni dovoljno govore. Pitali smo mitropolita Amfilohija o duhovnoj dimenziji motiju, o motima kao Bojem udu: - Same po sebi moti su svjedoanstvo da je iv Bog, a kada su uz to moti i mirotoive onda je to pokazatelj da se tamo gdje se javlja Blagodat Boja pobjeuje poredak prirode. Iz mrtve kosti da toi miro - to je neto to ne spada u prirodne fenomene. I jedno i drugo, opet, javlja se radi duhovnog okrepljenja ljudi, da bi Boga proslavljali i da bi Bojim putem hodili. Osnovna potreba ljudska jeste ne samo vjera, nego vjera koja se osvjedouje kao istina, vjera koja je osnova onoga emu se nadamo, ili kako kae Apostol Pavle: "Provjera nevidljivih stvari". - To je i neki znak od Boga, podsjetnik ljudima. Nekad je to najava celebne moi potrebitima, a nekada otkrivanje nekoga koje od ljudi zaboravljen; hoe Bog da na taj nain podsjeti ljude na njegovu vrlinu, podvig, muenitvo... Mogue da ovo to se dogaa sa motima muenika prevlakih spada u tu vrstu znamenja. - U nae vrijeme i na drugim mjestima se javlja mirotoenje naroito ikona, recimo na Kipru, u manastiru Kikosu. To se javlja kao znamenje: moe da bude opomena, moe svjedoanstvo da je Bog prisutan i da narod ne treba da gubi nadu. Da, "ako je Bog sa nama, ko e protiv nas". Bilo kako bilo, time se Bog proslavlja i ljudi se tome raduju jer se raduju prisustvu i djejstvu ivog Boga. Pravoslavna crkva nikada od toga nije pravila spektakl, to je za nju najnormalnija stvar. Crkva sve to se dogaa, pa i samu prirodu, osjea kao udo, tako da je i ovo samo jedno od udesa kojim je Bog obdario Tvorevinu. Za nas to izgleda neto natprirodno. U stvari, to je neto to pripada Bogu koji djejstvuje u ljudima koji nose Boga u sebi. Ne moe da se dogodi da se Bog ne projavi kroz one koji prime Boga u sebi, bilo dok su ivi,

bilo kad se upokoje. Prevlaku svetinju, koju su oduvali vjetrovi razmee Istoka i Zapada, sada valja obnavljati. Za obnovom manastira Svetog Arhanela Mihaila vape muenike moti sedamdeset prevlakih monaha. Poznato je da "gradei crkve gradimo sebe". A graditi manastir na Prevlaci, zaista, neto je posebno. ,, (Iz knjige "Prevlaka Svetog Arhangela Mihaila Humak srpske duhovnosti", izdanje Srpska svetena carska lavra Svetog arhangela Mihaila Prevlaka, Tivat, III dopunjeno izdanje, 2000.)[ Mitropolija Crnogorsko-primorska | Promjena pisma | Mapa projekta | Kontakt ]