TEZE Za Novi Obiteljski Zakon

  • View
    49

  • Download
    4

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Preuzeto s http://www.mspm.hr/novosti/vijesti/novi_obiteljski_zakon_krece_u_proceduru

Transcript

  • 1Teze za Nacrt prijedloga Obiteljskog zakona(svibanj 2013.)

    I. Razvod braka

    1. S obzirom da se razvod braka prema vaeem Obiteljskom zakonu temelji na naelu jedna mjera za sve, a to znai sudski, oficiozni nain razvoda braka koji ne ostavlja prostora za samostalno i sporazumno izvansudsko ureenje obiteljskih odnosa s djecom nakon razvoda, potrebno je po uzoru na suvremene pravne sustave u Europi i svijetu uvesti nove mehanizme kojima se omoguuje individualni pristup svakoj obitelji u procesu promjene njezine strukture zbog injenice razvoda ili prestanka ivotne zajednice djetetovih roditelja. Prioriteti se u suvremenim obiteljsko-pravnim sustavima daju strunoj edukaciji, odnosno obaveznom savjetovanju lanova obitelji prije razvoda braka ili prestanka izvanbrane zajednice i prebacivanjem odgovornosti za ureivanje obiteljskih odnosa s drave, odnosno sudova na roditelje. Cilj je prebacivanja odgovornosti na roditelje da oni sami ili uz strunu pomo drave u postupcima obaveznog savjetovanja i/ili dobrovoljne obiteljske medijacije sporazumno ureuju svoje obiteljske odnose, jer su upravo roditelji prvi odgovorni za ostvarivanje skrbi o svojoj djeci i oni najbolje znaju koje su njihove individualne potrebe, kao i individualne potrebe njihove djece, a time i njihove obitelji kao jedinstvene cjeline. Pored suvremenih trendova u podruju prava, istraivanja u podruju psihologije pokazuju da rana intervencija u poremeene odnose branih drugova prua veu ansu za ublaavanje, odnosno izbjegavanje, pa ak i zaustavljanje negativnih emocija izmeu branih drugova. (Schepard, Children, Courts, and Custody, Interdisciplinary Models for Divorcing Families, 2004. i Emery, Renegotiating Family Relationships, 2012.)Stoga je hrvatski obiteljsko-pravni sustav potrebno ojaati s dva nova samostalna instrumenta: a) obavezno savjetovanje prije pokretanja postupka za razvod braka i b) obiteljsku medijaciju, iji elementi su prema vaeem Obiteljskom zakonu sadrani u postupku posredovanja bez jasnog razgranienja ciljeva i sadraja svakog od njih.

    2. Kako bi se sprijeili nepromiljeni i brzi razvodi brakova u kojima postoje maloljetna djeca potrebno je odreeno vremensko razdoblje (6 mjeseci) onemoguiti razvod branim drugovima koji nisu postigli sporazum o pravnim posljedicama razvoda braka u odnosu na djecu. Ovo razdoblje takoer ima funkciju potaknuti brane drugove da potrae pomo obiteljskog medijatora koji e im pomoi postii sporazum o planu o ostvarivanju roditeljske skrbi, a isto tako ih moe potaknuti da potrae pomo branog terapeuta radi prevladavanju brane i partnerske krize. (Boele-Welki et al., Principles of European Family Law Regarding Divorce and Maintenance Between Former Spouses, 2004.)

    II. Obavezno savjetovanje prije postupka razvoda i prije drugih sudskih postupaka u vezi s djecom i obiteljska medijacija

    1. U novi obiteljsko-pravni sustav se sugerira uvesti obavezno savjetovanje prema kojem drava ima dunost pruiti (izvan)branim drugovima sustavnu strunu pomo prije formalnog pokretanja sudskih postupaka, kako bi se u svakom pojedinom sluaju individualne potrebe djece i roditelja najprije sporazumno definirale i oblikovale u sporazum - plan o roditeljskoj skrbi izvan sudskog postupka, a potom u sudskom postupku provjerile i dobile snagu ovrne isprave.

  • 22. U sluaju izostanka sporazuma plana o roditeljskoj skrbi - u stadiju obaveznog savjetovanja, brane drugove bi se trebalo uputiti da pristupe prvom sastanku obiteljske medijacije (predmedijacijski sastanak). Stoga je nuno uvesti uinkovit sustav alternativnog rjeavanja svih obiteljskih sporova obiteljsku medijaciju. Obiteljska medijacija radi postizanja trajnog i praktino provedivog sporazuma plana o roditeljskoj skrbi - morala bi takoer biti mogua u svim stadijima sudskog postupka, ukljuujui i postupak ovrhe, pri emu je radi promicanja obiteljske medijacije potrebno uvesti odreeni oblik mandatornog sudjelovanja u predmedijacijskom postupku, a tijela koja provode druge postupke (sud, centar za socijalnu skrb) trebala bi se, gdjegod je to prikladno, sluiti tehnikama karakteristinima za mirno rjeavanje sporova.(Reetar, Pravna zatita prava na susrete i druenje u obiteljskom pravu, 2009. i ulo Margaleti, Mirno rjeavanje obiteljsko-pravnih sukoba interesa 2012.)Komparativna iskustva istiu tri temeljne prednosti obiteljske medijacije za veinu obitelji, osim u sluajevima u kojima postoje elementi obiteljskog nasilja:a) Poveava se osjeaj autonomnog odluivanja i sposobnosti komunikacije sudionika obiteljske medijacije, odnosno lanova obitelji koji su u konfliktnim odnosima.b) Promicanje najboljeg interesa i dobrobiti djeteta koji se temeljem na smanjivanju konflikta i postizanju sporazuma.c) Smanjenje financijskih trokova i emocionalnog stresa koji nuno prate sudski postupci u kojima se rjeavaju obiteljski sporovi. (Schepard, Children, Courts, and Custody, Interdisciplinars Models for Divorcing Families, 2004.,).

    III. Susreti i druenje s djecom

    1. S obzirom da pravo na susrete i druenje u hrvatskom pravnom sustavu oznaava planirano vienje, zajedniko proivljavanje odreenih dnevnih, tjednih i duih razdoblja, meusobne posjete, izlaske, vikende i praznike, nuno bi bilo u skladu s komparativnim rjeenjima, kao i s pojmovnim definiranjem na razini meunarodnog prava, sadrajem prava na susrete i druenje obuhvatiti i druge naine ostvarivanja kontakata izmeu subjekata ovog pravnog odnosa ili pojam odrediti ire ne ograniavajui se pri tom samo na izravne susrete i druenje. Ovo bi podrazumijevalo komunikaciju mobitelom, skype-om, dopisivanje, slanje darova i slino. S tim bi u vezi primjeren izraz mogao biti odraavanje osobnih odnosa, to bi znailo povratak prijanjoj terminologiji koja je postojala prema Zakonu o braku i porodinim odnosima (1978).

    2. Pravo na susrete i druenje je u hrvatskom pravu odreeno kao izriito zakonsko pravo djeteta. Premda roditelji imaju izvedeno pravo i dunost na susrete i druenje sa svojim djetetom ono istodobno nije odreeno kao njihovo izvorno i izriito pravo i dunost, to bi trebalo uskladiti s ostalim suvremenim pravnim sustavima, kao i sa zahtjevima iz lanka 8. Europske konvencije za zatitu ljudskih prava prema kojem se pravo na susrete i druenje jednako jami djetetu, roditelju i ostalim lanovima obitelji. Pravo i dunost roditelja na ostvarivanje susreta i druenja s djetetom bi trebalo izriito priznati i odrediti kao zakonsko pravo i dunost roditelja, to bi u odnosu na roditelja takoer znailo povratak rjeenju koje je ve postojalo prema Zakonu o braku i porodinim odnosima (1978). Roditelju koji ne stanuju s djetetom trebalo bi se, za razliku od sadanjih nedoreenih normativnih formulacija, zakonom izriito zajamiti pravo i odrediti dunost da ostvaruje osobne odnose s djetetom, a roditelj koji stanuje s djetetom treba imati jasnu zakonsku dunost omoguiti i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s odvojenim roditeljem.

  • 33. Pravo na zatitu susreta i druenja u hrvatskom pravnom sustavu uivaju djeca, roditelji, bake i djedovi, (polu)braa i (polu)sestre, maeha i ouh, te bivi izvanbrani drug roditelja. Krug osoba koje uivaju pravo na susrete i druenja (a time i pravo na potivanje obiteljskog ivota) u hrvatskom pravnom sustavu je ui u odnosu na krug osoba kojima se ovo pravo priznaje pred Europskim sudom za zatitu ljudskih prava. U tom bi smislu u hrvatskom pravnom sustavu ovaj krug trebalo proiriti i na druge osobe koje su u obiteljskoj zajednici ivjele dulje vrijeme, pod uvjetom da je postojala briga o maloljetnom djetetu. Pri sudskom odluivanju bi volja i dobrobit djeteta trebale igrati odluujuu ulogu.

    4. Pitanje preseljenja djeteta potrebno je izriito zakonski regulirati na nain kojim bi se onemoguilo ikanozno ponaanje roditelja koji stanuje s djetetom, s obzirom da se neograniena sloboda preseljenja u praksi esto koristi upravo s ciljem onemoguavanja drugog roditelja na susrete i druenje s djetetom.

    5. Sadanje zakonsko rjeenje prema kojem sud o susretima i druenju odluuje po slubenoj dunosti je teorijski zastarjelo, a praktiki neprikladno i u protivnosti s modernim pristupom sporazumnog odluivanja o odravanju osobnih odnosa. Sud treba odluivati o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom samo onda kad to roditelji zahtijevaju ili je to nuno radi zatite djetetove dobrobiti. U suprotnom moglo bi se raditi o nepotivanju ustavnog prava roditelja da slobodno i samostalno odluuju o pitanjima iz podruja roditeljske skrbi te o neosnovanom zadiranju u privatnost obitelji koja je zajamena Europskom konvencijom za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

    6. Odluka o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom mora biti detaljna i precizna u smislu naina i tonog vremena predaje djeteta, mora sadravati upozorenje na posljedice nepotivanja sudske odluke, te po potrebi odreivati naloge, mjere osiguranja i jamstva, posebice kad se radi o ostvarivanju osobnih odnosa s meunarodnim elementom.

    7. Radi efikasnije pravne zatite prava na ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom trebalo bi po uzoru na najnovija komparativna rjeenja iz 2006. godine u talijanskom i engleskom zakonodavnom sustavu, kao i u praksi njemakih sudova razmotriti mogunost ureivanja izvanugovorne odgovornost za tetu kojom bi se sankcionirala nedostatna kooperativnost u donoenju i provoenju odluka te sprijeilo este pojave oteavanja ili onemoguavanja ispunjenja prava na odravanje osobnih odnosa.(Reetar, Pravna zatita prava na susrete i druenje u obiteljskom pravu, 2009.)

    IV. Imovinski odnosi branih i izvanbranih drugova i zatita obiteljskog doma

    1. Postojee stanje pravne nesigurnosti u prometu ne