tomislav ivani - susret sa ivim bogom

  • Published on
    27-Oct-2015

  • View
    1.777

  • Download
    16

DESCRIPTION

Ova je knjiga plod petogodinjeg iskustva na terenu. No, nastala je i natemelju teolokog studija, svetopi-samskih tekstova, otake literature,novijih dokumenata Crkve i zahtjeva koje Crkva sebi postavlja u naevrijeme.

Transcript

TOMISLAV IVANIC SUSRET SA IVIM BOGOM

TOMISLAV IVANIC SUSRET SA IVIM BOGOM

TOMISLAV IVANI

Lektura: KATICA MAJDANDI-STUPAC Korektura: ZVONKO TETI Grafiki

uredio: FRANJO KlS Oprema: ZDRAVKO TILJARSUSRET SA IVIM BOGOM

Temeljno kransko iskustvo Seminar za evangelizaciju Crkve

XI. izdanje

Odobrenjem zagrebakog nadbiskupa Franje kard. Kuharica, br. 85-Prez./83

od 29. travnja 1983. godine.

Izdaje: Kranska sadanjost d.o.o., Zagreb, Maruliev trg 14 Odgovara:

dr. Tomislav Ivani, Zagreb, Kaptol 13 Tisak: Kranska sadanjost

d.o.o., Zagreb Naklada: 3.000 ISBN 953-11-0101-9KS

KRANSKA SADANJOST ZAGREB, 2004.

KRATICEPREDGOVOR X. IZDANJU

Prolo je sedamnaest godina od prvog izdanja ove knjige. Deseto izdanje

koje imate u ruci predstavlja mali jubilej. On se uklapa u Veliki jubilej

2000. - Isusova roenja i 25. obljetnice Zajednice Molitva i Rije.

Znaajan je taj susret triju jubileja. Ova knjiga je, naime, sva zauzeta

oko toga kako vjernicima i ateistima pribliiti Isusa Krista sve do

susreta s njime. Knjiga je izrasla iz iskustva vjere i molitve vjeronaune

skupine u crkvi sv. Vinka u Zagrebu, nakon ega je postala temeljni

oslonac u rastu i irenju zajednice MiR koja je izrasa iz te vjeronaune

skupine. Tako su ova knjiga i Zajednica MiR srasli u neodvojivu cjelinu.

Knjiga sadri smisao i zadau Zajednice, a Zajednica svjedoi o knjizi da

je putokaz i pomonik do iskustva vjere u trojstvenog Boga.

U tom uvjerenju da knjiga slui svima koji ele do odraslije vjere,

radosno ispraam u javnost i ovo izdanje. Ovaj puta nisu se mijenjali

sadraj i oblik knjige. Iako nova saznanja, iskustvo ivota i nove

epohalne promjene sugeriraju neke zahvate u njoj, osobito novu literaturu,

ipak ostaje istina da sadraj, u ijim temeljima stojiprvo-kranski

katekumenat, potpuno odgovara i suvremenim ljudima i novim povijesnim

okvirima. Dok bi se moglo mijenjati ono kako dotle ostaje suvremeno i

nepromi-jenjivo ono to.

Zahvaljujem izdavakoj kui Kranska sadanost za zauzetu brigu oko

izdavanja ove knjige. Moje zahvalne misli osobito idu pokojnom dr. Josipu

Turinoviu koji me ohrabrivao u pisanju knjiga i osobno se zauzimao oko

njihova izdavanja u ovoj izdavakoj kui.

Autor

Zagreb, na dan sv. Jeronima 2000.

Biblijske knjige prema: Biblija, Zagreb 1974, str. XII. RPOK - Rimski

obrednik, Red pristupa odraslih u kranstvo - Inicijacija, Zagreb 1974.

CT - Ivan Pavao II, Catechesi tradendae, u: Kate-heza, br. 4 (1979), str.

24-46, i br. 1 (1980), str. 35-47. EN - Pavao VI, Evangelii nuntiandi,

Zagreb 1976. LG - Lumen gentium - Dogmatska konstitucija o Crkvi II.

vatikanskog sabora, u: Dokumenti, Zagreb 1972, str. 52-102. GS - Gaudium

et spes - Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu II.

vatikanskog sabora, u: Dokumenti, Zagreb 1972, str. 350-420. AA -

Apostolicam actuositatem - Dekret o aposto-latu laika II. vatikanskog

sabora, u: Dokumenti, Zagreb 1972, str. 236-258. I)V - Dei Verbum -

Dogmatska konstitucija o boanskoj objavi II. vatikanskog sabora, u:

Dokumenti, Zagreb 1972, str. 221-234.

5

PREDGOVOR V. IZDANJl

Radostan sam, da u sedam godina ova knjiga dotiv\java peto izdanje.

Nove spoznaje steene na temelju teolokih istraHvanja i iskustva na

terenu zahtijevale su mali zahvat u . ttvrtom poglavlju knjige, u

pitanjima odnosa okultnih i inih praksa prema kranskoj vjeri,

teupitanjima unutarnjeg tscjtljenja. Napominjem, da na tim podrujima nije

doilo do hitnih promjena, te da stav Crkve i moja iskustva dosada sn/e

spoznaje vrsto stoje. Ovdje su ipak donesene neke nijanse i uvidi drugih

teologa, te iskustva vjernika iz drugih dijelova ope Crkve kako bi na

rad i put bio i ope crkveni i teoloki ute-meljeniji.

U razdobljima koja su ispred nas vjerujem da e ova knjiga vie no dosad

pomoi onima koji na ruevinama starih uvjerenja trae izvoran glas Crkve

da bi oivjeli iskonske nade.

U Zagrebu, na Svijenicu, 1990.

PisacPREDGOVOR

Godine 1979. zamolio me zagrebaki nadbiskup kardinal Franjo Kuhari da

organiziram molitvene seminare za osnovno kransko iskustvo. Na njegovu

inicijativu odran je sredinom rujna iste godine prvi takav seminar na

Mariji Bistrici. Bilo je prisutno etrdesetak sveenika, meu kojima i

sam nadbiskup.

Otada je odrano vie od dvije stotine seminara u svim krajevima Katolike

Crkve na naem podruju. Kroz to razdoblje oni su dobili svoju vrstu

strukturu i utemeljili se na dokumentima Crkve, osobito na Gau-dium

etspes iApostolicam actuositatem II. vatikanskog sabora, Evangelii

nuntiandi Pavla VI. i Cate-chesi tradendae Ivana Pavla II. Struktura

seminara i metoda rada preuzete su iz obrednika Inicijacija Red

pristupa odraslih u kranstvo. U meuvremenu seminari su dobili svoje

pravo ime uzeto iz Evangelii nuntiandi pape Pavla VI. Seminari za

evangelizaciju Crkve. Izraz evangelizacija ima ovdje znaenje prvog

navjetaja. U Crkvi, naime, ivi mnotvo ljudi kojima nedostaje prvi

navjetaj, koji su krteni i u djetinjstvu katehizirani, a da nisu nikada

evangelizirani u smislu prvog navjetaja. Potrebno ie to sada

nadoknaditi, kako bi njihova vjera postala zrela, iskusna i slobodno

izabrana (usp. Ivan Pavao II, CT 19).

Mnogi koji su proli kroz ovakve seminare eznu za knjigom pomou koje bi

mogli produbiti poticaje dobivene na seminaru. Takoer brojni voditelji

seminara trae prirunik za lake snalaenje u voenju seminara. Osim

toga, mnogi su upnici molili da u jednoj knjizi dobiju preglednu

obavijest o sadraju seminara i mogunosti voenja seminara poput misija

u upama. Razni voditelji molitvenih skupina, iz redova klera i laika,

trae pomo u voenju skupina. Za sve njih napi-

PREDGOVOR II IZDANJU

Prvo izdanje ove knjige dosta je preinaeno. Tekst je doraivan.

Zahtijevala su to nova iskustva sa seminara.

Promijenjen je i ovitak i grafiko ureenje, dopunjen je uvod i gotovo sva

kateheza. Vei su zahvati uinjeni u treem razdoblju seminara. Dana je

opirna informacija o okultnim praksama i njihovom odnosu prema kranskoj

vjeri. Nastojalo se zatim bolje utemeljiti to razdoblje ienja

iprosvje-tljenja. Promijenjen je i drugi dio knjige, gdje se prikazuje

struktura seminara i profil voditelja.

Neka i ovo izdanje pomogne mnotvu novih bogotraga-telja u naem vremenu

i u naim prostorima. Neka olaka rad brojnim voditeljima seminara za

evangelizaciju Crkve i molitvenih skupina iz redova klera i laika.

U Zagrebu, na Blagovijest 1985.

Pisac

67

sanaje ova knjiga. Ali ne samo za njih nego i za one pojedince i skupine

koje ele doi do temeljnog iskustva kranske vjere. Za njih moe biti

informacija, ali i vodi.

Ova je knjiga plod petogodinjeg iskustva na terenu. No, nastala je i na

temelju teolokog studija, svetopi-samskih tekstova, otake literature,

novijih dokumenata Crkve i zahtjeva koje Crkva sebi postavlja u nae

vrijeme. Molitva, teoloki studij i pastoralni rad kamenje je ugraeno u

zgradu ove knjige. Knjiga stoga nosi u sebi slojevitost tih elemenata. U

biti, tri su temeljna elementa: svjedoenje, navjetaj i molitva. Oni su

diktirali i stil tekstova, koji se stoga niu u rasponu od osobnih do

teolokih. Na taj nain daju hranu umu i srcu. Cijeli je ovjek pozvan da

slijedi sve dublji i ui put u iskustvo vjere.

Ovakav je seminar autohtoni model. Nastao je na temelju rada i potreba u

naoj hrvatskoj Crkvi i iz razmiljanja i istraivanja naih djelatnika.

To ne iskljuuje poticaje iz sveope Crkve. On se pridrava strukture i

obreda rimskogpokoncilskog obrednika Inicijacija, ali je primijenjen na

krtene osobe.

Ovo je prvi pokuaj da se ovaj terenski rad, koji se kao novost pojavljuje

meu nama, opie u knjizi. On, naravno, nosi u sebi peat pokuaja. Knjiga

se ne eli nametnuti kao prirunik, najmanje kao katekizam, jer ona to

nije, a jo manje kao neka vrsta slubenog vodia. Ona je u prvom redu

svjedoanstvo o jednom radu i procesu vjere u naem podneblju i ujedno

mogui poticaj za nove kvalitete pastoralnog i teolokog rada, osobito

misijskog rada u naim upama i u naoj Crkvi.

Napokon, svjestan sam da ova knjiga ne bi mogla izii bez brojnih

sudionika seminara, ije se iskustvo sa seminara i iz ivota nalazi ovdje

zapisano. Jednako i bez brojnih teologa, koji su razmiljali zajedno sa

mnom radei na istom poslu. Ujedno, ona zahvaljuje izlazak brojnim

strpljivim prepisivaima, lektoru i korektorima i svakako mladoj

kranskoj zajednici u upi sv. Marka. Svima njima izraavam osobitu

zahvalnost.

U Zagrebu, na Uskrs 1983.

PisacPrvi dio

SUSRET SA IVIM BOGOM

Sadraj seminara za evangelizaciju Crkve

8

UVOD

Suvremeni se vjernik ve dugo osjea sve neizbje-nije u dijaspori.

Drutvo u kojem su ivjeli stariji narataji bilo je vjerniko; danas je

nevjerniko, ateistiko. Prijanjih se godina praktini vjernik osjeao u

veini; danas je on u manjini. U prijanjim desetljeima bilo je normalno

vjerovati i ii nedjeljom u crkvu; danas je to u gradovima postalo gotovo

iznimka. Meu ateistima susreemo krtene i nekrtene osobe. Namee nam

se pitanje: zato su krteni napustili svoje vjerniko uvjerenje? (Ili ga

moda nisu ni imali?) Istodobno se javlja jo jedno pitanje: zato se

mnotvo ljudi, iako roenih od vjernikih roditelja, ne krsti? to je

razlog da krteni naputaju Crkvu, a nekrteni ne ele u nju ui?

Sigurno je da se ne moe znati daBog ne postoji. To se moe samo

vjerovati. ovjek ne poznaje ni zemlju ni sebe; svemir mu je jo uvijek

nedokuiva tajna. Kad bi Bog bio osjetilima dohvatljiv, opipljiv i oima

vidljiv, jo uvijek ne bismo mogli znati postoji li, jer bi se mogao

kriti u dalekim kozmikim svjetovima. On je pak duhovno bie, a to znai

nedohvatljiv metodama pozitivnih znanosti. On je iznad tih metoda i

dohvata. Ne javlja se, dakle, na nain prirodnih zakona i zakonitosti.

Stoga znanost ne moe rei niti da postoji, niti da ne postoji.

S druge strane priroda i svemir viu o njemu. Nepromjenljivi zakoni

prirode govore o njemu. Savjest ljudska jedino u njemu nalazi mir.

Bezgraninost ovjekove misli kao da ga dodiruje. Slutnjom ovjek

dohvaa neku toplu blizinu. Svemir nije sluaj, ovjek

11

nije samotno bie u svemiru, smrt nije kraj. Posvuda je razasuta misao: u

zakonima prirode kao i u naem organizmu. ovjekov um otkriva misao

ugraenu u prirodu i tako otkriva smisao. Dovoljno je smiriti se u

tiini pa da se osjetimo okrueni prisutnou. Netko je tu. U njemu ovjek

ima svoj Izvor i svoju budunost. ini se da je to potpuno jasno. A opet,

kao da i nije.

Otkad postoje tragovi ovjeka na zemlji, postoje i tragovi njegove

religioznosti. Uz orue i oruje nalazi se i rtvenik. Religioznost traje

i izraava se u raznovrsnim religijama koje i danas okupljaju milijarde

ljudi. Masovni je ateizam pojava tek ovoga stoljea. Zar je on moda

posljedica toga to su ljudi otkrili da Boga nema?!

Usred ateizma i religija izdvaja se Isus Krist. On ne dokazuje da postoji

Bog, nego za sebe tvrdi daje Sin Boji, to znai daje on sam Bog. Zar je

mogue da se nevidljivi tajanstveni Bog otkriva oima ljudi? Bog, dakle,

postoji. Kao to postojimo mi. Javio se u povijesti. To zvui toliko

nevjerojatno, da emo radije pokuati zanijekati njegovu povijesnost.

Povijesna znanost, meutim, utvrdila je daje Isus Krist u povijesti

stvarno postojao. Trijezno i mirno za sebe je tvrdio daje Sin Boji. inio

je udesna djela, s lakoom i sigurnou kao da sve prirodne zakone dri u

svojoj ruci. Uskrsnuo je od mrtvih. Rekao je da je on smisao ljudske

povijesti i daje doao da nas izbavi i oslobodi za nova boanska spoznanja

i za boanski ivot. U njemu su se ispunila oekivanja proroka i naroda.

Njegovi su uenici inili ista udesna djela kao i on, i ivote su dali

iz ljubavi da zajame Istinu koju je on donio. On je pobijedio grijeh,

smrt, besmisao, bolesti, neprijateljstva, nepravde. Jedino u njemu

ovjeanstvo ima sigurne, nove, natovjeanske sile i perspektive. ovjek

se, napokon, moe osloboditi ropstva zla i sputanosti materijom i postati

ono za im ezne.

Crkva je Isusovo djelo. Radosnu vijest o njemu ona prenosi pismenim (Novi

zavjet) i usmenim putem (Tradicija). Ona sama tu vijest ivi. Crkva je

nepreki-nuti niz vjernika, biskupa, papa i vjere od Isusa do danas. Ona je

na neki nain produeni Krist kroz povijest. Ona u sebi nosi najsnaniju

silu svijeta i kozmosa: Duha Svetog koji oivljuje sva bia, dri zakone

prirode, stvara nove oblike, lijei ranjene i okrnjene organizme. Crkva

je danas najbrojnija ustanova svijeta. Ona je tu za svakog ovjeka. Tu je

da Kristovom snagom pomiri sve neprijatelje. Njezina snaga nije broj

ljudi, niti uvjerljiv i velik nauk, nego Isus Krist. On je Mudrost Boja i

Sila Boja.

Sve je to neobino i udesno. Stvarno se dogodilo i dogaa se. Pa ipak,

zato je to tako nejasno i prekriveno zaboravom? Zato je tako malo

vjerodostojno? Zato toliki ljudi ipak ne vjeruju?-

Osim dobra, oko nas i u nama vlada zlo. Odakle i zato ono postoji? Ne

znamo. Zlo je tu i ono zadrava snagu Dobra, ono zarobljava i zasjenjuje

bistrinu ovjekova razuma. Zlo izvire iz srca svakog ovjeka. Zlo je

osnovni problem zemlje. Ono ini da ovjek posve jasne stvari ne prihvaa.

Razdijeljen je u sebi. Hoe dobro, a ini zlo. Zapaa Sveprisutnog, a

vjeruje da ne postoji. Ukloniti zlo iz ovjeka i iz ljudskog drutva, to

je osnovna borba ovjeanstva. Ali moe li se to?

Crkva pokazuje Isusa Krista kao Otkupitelja i pobjednika nad Zlom. No

prevelik je broj neotkupljenih u samoj Crkvi, da bi svijet mogao

povjerovati. Ta od ega si nas to otkupio, Nazareanine? pita

izbjeglica u tuem svijetu, prokisao i izgladnio, s pogleodm na kri

leei na klupi nekog prihvatilita. Odvie su turobna vaa lica

predbacuje Nietzsche kranima. Mi ljubimo Krista, ali ne vas krane

tui se veliki Gandhi. Da nije vas krana, mi bismo davno postali

krani kae on. Drugi vatikanski sabor tvrdi slino: Zato ne malu

ulogu za postanak tog ateizma mogu imati vjernici, ukoliko treba rei da

oni, zanemarivanjem vjerskog odgoja ili netonim i pogrenim izlaganjem

nauka ili takoer nedostacima svoga religioznog, moralnog i socijalnog

ivota, pravo lice Boga i religije prije sakrivaju nego otkrivaju (GS

1213

19). Ateizam je, dakle, donekle posljedica iskustva to ga ateisti imaju s

vjernicima. Neprihvaanje Isusa Krista od strane ateista plod je toga to

ga ni krani nisu prihvatili. Prema tome, nuno je iskustvo krana s

Isusom Kristom, da bi drugi mogli povjerovati da je Isus Otkupitelj i

Spasitelj. U tom smislu pie papa Pavao VI: utke ili u kriku ponavlja se

uvijek jedno te isto pitanje: Vjerujete li vi doista to to propovijedate?

ivite li to to vjerujete? Propovijedate li uistinu ono to ivite? (EN

76).

Vjerujemo da ovjek ne moe ivjeti bez Boga. Taj Bog, taj metafiziki

Ens primum, prvotno apsolutno bie, jest mogunost postojanja svijeta i

ovjeka. Pa i onda kad ovjek toga nije svjestan, on stoji u rukama Boga.

No, ni svjesno ovjek ne moe dugo biti bez Boga. Pa i kad ga teoretski

nijee, praktiki ga priznaje. Priznaje ga onda kad se pokorava zakonima

prirode i svoje savjesti. Jer, samo je jedan cilj ovjeka i ovjeanstva

(usp. GS 22). Nemirno je srce nae, dok se ne smiri u tebi govorio je

sv. Augustin. Svaki bi ovjek htio upoznati Boga i tako raspriti

nesigurnost ivota. Papa Pavao VI. pie: Suprotno svakom oekivanju,

svijet Boga unato tolikim znakovima odbijanja ipak trai, hodei

neobinim putevima, i bolno osjea potrebu za njim (EN 76).

Iskustvo daje sigurnu spoznaju. To je neposredna spoznaja, protiv koje ne

pomau nikakvi razlozi. Budui daje ovjek ne samo tjelesno nego i duhovno

bie, na zemlji ogranieno, ali i neogranieno, on moe spoznati Boga, pa

i duhom komunicirati s njime. To znai da ovjek moe imati neku

iskustvenu spoznaju Boga. A to je put koji uvjerava vjernika, a preko

njega i nevjernika. Moglo bi se rei da svijet oekuje upravo to iskustvo

vjernika. Taj svijet pie papa Pavao VI. vapi za blagovjesnicima

koji e mu govoriti o Bogu koga poznaju i s kojim druguju kao da vide

Nevidljivoga (EN 76).

To iskustvo mijenja ovjeka i daje mu nove spoznaje. To se iskustvo,

naime, najprije pokazuje u pobjedi nad grijehom, mrnjom, nepravdom. Ono

je moi izvor novih spoznaja. Ono je, naime, djelovanje Duha Svetoga u

ovjeku. A Duh Sveti u ovjeku dovrava Isusovo djelo i zato daje mudrost

i silu.

ivljenje vjere nije samo znanje i sabiranje informacija o Bogu i

ovjeku, nego ivot, putovanje, hodanje prema sve veoj slobodi u Bogu.

Zato vjera donosi iskustvo. Iskustvo je pak sastavljeno iz niza doivljaja

koje donose svagdanji dogaaji ovjekova koraanja prema Bogu i druenja s

Bogom. Iskustva u ivotu mogu biti pozitivna i negativna. Pozitivna

iskustva ovjeka ohrabruju, raduju i potiu na nove korake. Negativna ga

strae i koe u djelovanju. Tko ima negativno iskustvo oca, nosit e u

sebi takve misli i prema Bogu Ocu. Tko je, naprotiv, doivljavao oca kao

blagog, brinog, estitog, primijenit e te osjeaje i na svoj odnos pema

Bogu Ocu.

I u vjeri netko moe imati pozitivna i negativna iskustva. Gomilaju li se

negativna iskustva, nastaje negativno religiozno iskustvo koje ovjeka

moe ohladiti prema vjeri ili odvesti u ateizam. Tko ima takvo iskustvo u

vjeri, njemu se svetopisamska obeanja i velike propovijedi ine tlapnjom

i varkom. Negativna su iskustva uvjerljivija od bilo kakvih pozitivnih

rijei. Njima se mogu suprotstaviti samo pozitivna iskustva. Iskustvo da

Boga nema moe se pobiti samo iskustvom da ga ima.

Pozitivna iskustva donose u vjeri uvjerenje koje ne mogu pobiti rijei

koje govore protiv njega. To iskustvo ak ne mogu pobiti niti negativna

iskustva. Iskustvo susreta s Bogom, dakle iskustvo da on postoji, jae je

od iskustva da ga nema ve i stoga to u dubini srca svaki ovjek tei za

susretom s Bogom, Izvorom svoga postojanja. Vjernik koji ima niz iskustava

s Bogom jest iskusan vjernik. To je onaj koji ima doivljaj uslianih

molitava, koji svaki dan doivljava da druguje s Bogom, koji ima

doivljaj da moe nadvladati grijeh, da moe pratati i ljubiti

neprijatelja, da moe postati bolji kranin, da moe kri nositi svaki

dan, da i u najcrnjoj tami ima svjetla i nade, da se pat-

1415

nje s Bogom pretvaraju u snagu, da se izgubljen ivot moe pretvoriti u

dobitak. Iskusan kranin moe druge uvjeriti i povesti na iste izvore. On

svjedoi o novom ivotu dobivenom kroz vjeru i zato je sposoban druge

raati za taj ivot.

Crkveni pokoncilski dokumenti RPOK, EN, CT i niz saborskih dokumenata to

svjedoenje upravo i trae. Sigurno je da se Crkva moe tako pokrenuti

naprijed i doi do obnove za kojom toliko ezne. Ljudi koji sluaju samo

propovijedi ostaju na mjestu. Kad uju iskustva nekog vjernika ne mogu

vie ostati mirni, jer ta iskustva rue njihova dotadanja negativna

iskustva.

Ova je knjiga nastala na temelju pozitivnih iskustava mnotva vjernika

razliite dobi, razliitih mentaliteta i uvjerenja od tradicionalnih

vjernika do ateista, razne naobrazbe od nepismenih do nositelja

najviih diploma. Ta su iskustva i ovdje zapisana, ali ona mnogo snanije

uvjeravaju kad se neposredno susretne onoga koji ima takvih iskustava.

No, i ovako zapisana mogu posluiti da se ovjek upita: A to ako je to

ipak istina? Knjiga moe takoer pomoi da i drugi dou do iskustva u

vjeri. To je iskustvo da Bog daje sve stoje obeao po svome Sinulsusu. To

je iskustvo susreta sa ivim Bogom, iskustvo radosti u molitvi, iskustvo

novog razumijevanja Boje rijei, novih sposobnosti za ivot, vee

ljubavi, sigurnosti da Bog postoji, iskustvo uslianih molitava i promjene

ivota.

Knjiga nudi nain kako doi do tog iskustva vjere. To je model

prvokranskog katekumenata obogaen suvremenim katehetskim metodama.

Prvokranski je katekumenat nastao u prvim stoljeima Crkve. Bio je

strogo strukturiran. Osim kateheza sadravao je molitvene i moralne

prakse. Cilj mu je bio pripraviti novo-obraenike na krtenje i uvesti ih

u kranski ivot. Taj nam katekumenat najbolje prenosi Hipolit u

Apostolskoj predaji, napisanoj 215217. godine nakon Krista. Iz tog

razdoblja imamo, meutim, i drugih dokumenata o katekumenatu, kao

Kateheze sv. irilaJeruzalemskog i sv. Ivana Zlatoustog, zatim De ca

techizandis rudibus sv. Augustina. Takav je model ostao do konca 5. st.,

a onda je nestao. Povijest, meutim, pokazuje da Crkva nikad nije

pronala takvu plodnost evangelizacije kakvu je imala putem tog modela

katekumenata. Stoga je razumljivo daje tu metodu starokranskog

katekumenata Crkva danas obnovila i dala je u obliku obrednika koji se

zove: Inicijacija Red pristupa odraslih u kranstvo (RPOK). Ova je

knjiga pokuaj rada po tom modelu.

Kateheze su temeljne, to znai da nisu sveobuhvatne. Nakon dobivenog

iskustva vjere potrebno je i dalje upotpunjavati i proirivati kateheze.

Ovdje su dane samo u smjeru osnovnih spoznaja, kako je nuno za prvi

navjetaj.

Da bi netko mogao poi tim putem, potrebno je da upozna sebe. Potrebno je

radi toga zaci u svoju duu i u njoj otitati svoje stanje, svoja

pozitivna i negativna iskustva, svoje elje i enje, svoje strahove i

nezadovoljstva, svoju vjeru i nevjeru. Tek upoznavajui i prihvaajui

sebe konkretnog, a ne samo eljenog i zamiljenog, moe se doi do

konkretnog iskustva vjere.

Da bi se moglo upoznati sebe, u knjizi dajemo pitanja i metode da se

lake upozna svoje stanje. Zatoje za rad po knjizi nuno imati uza se

olovku i biljenicu. Osim toga potrebna je i Biblija (ili barem Novi

zavjet). No, najvanije je moliti i uiti moliti. Molitva je susret s

Bogom, razgovor s Bogom.

Ova je knjiga pisana za razne slojeve krtenih ljudi. Ponajprije za one

koji su praktini vjernici da bi produbili svoja iskustva u vjeri. Zatim

za one koji su postali mlaki i nemarni da kroz stjecanje iskustva vjere

opet budu gorljivi na Kristovu putu. Potom za one koji su krteni, a u

tome vie ne vide smisla da prakticiraju svoju vjeru. Njima e knjiga

otvoriti temeljne vidike i povui ih da osmiljeno i svjesno opet zaponu

prekinuti Put. Pisana je i za one koji su krteni, ali nisu poueni, a

trae nain da povjeruju. Konano i za one koji ne shvaaju vjernike ni

Crkvu, a

1617

htjeli bi. Takoer za one koji nisu krteni, ali trae smisao svijeta,

ivota i sebe. I za one koji pate, koji su upali u razne mrane prakse,

magije, astrologije, spiri-tizma ili robuju porocima poput droge,

alkohola, seksa i novaca, te ele izlaz u slobodu. Napokon, pisana je za

svakog ovjeka dobre volje. Za svakoga koji trai zajednitvo, a ne

dijeljenje; koji trai razumijevanje, a ne osudu; koji trai smisao unato

svim besmislenim porukama, ponudama i praksama. Jednostavno, htjela bi

pomoi da Isus Krist kao Put, Istina i ivot (usp. Iv 14, 5) ude u svako

srce. Jer, Isus je ovjekoljubac (usp. Tit 3, 4). Doao je radi nas

ljudi i radi naega spasenja (Nicejsko-carigradsko vjerovanje). Svakome

tko osjea potrebu za spasenjem knjiga e pomoi da spasenje barem poetno

okusi i da se uputi na njegov put. Jednima e sluiti barem kao

informacija, drugima kao staza do Puta. Koristit e, dakle, vjerniku i

ateistu.

Struktura knjige slijedi strukturu katekumenata. Ima stoga etiri glavna

dijela, rasporeena prema etiri razdoblja katekumenata: pretkatekumenat,

ka-tekumenat, vrijeme ienja i prosvjetljivanja i vrijeme primanja

odnosno obnove sakramenata s tzv. mistagogijom ili osposobljavanjem za

sluenje u Crkvi i svijetu. Prva su dva razdoblja teoretska. Sadre

temeljna predavanja o ovjeku, grijehu, Isusu Kristu, Duhu Svetom te o

obraenju i molitvi. Uz to se u ta prva dva dijela ui moliti. Druga su

dva dijela praktina. Tu su predavanja o nutarnjem ienju i

oslobaanju od grijeha, trauma, stresova i bolesti, zatim o Crkvi i

sakramentima inicijacije, te o sposobnostima koje Duh Sveti daje onome

koji se radikalno opredijeli za Isusa Krista. No, najvanije su u tom

dijelu molitve za nutarnju slobodu, zatim pristup obnovi sakramenata

inicijacije (krst, potvrda, euharistija) i molitva za ivotni poziv u

svijetu i Crkvi. Napokon, na kraju se nalaze upute kako nakon poetnog

vjerskog iskustva koraati u sve veu slobodu u Bogu.

Knjiga ima dva glavna dijela. Prvi je dio sam kate-kumenat, prikladno

razraen za nae prilike, a drugidio ine prijedlozi kako praktino

organizirati kateku-menat u obliku seminara ili misija.

Knjiga je radne, ali i informativne naravi. Radni su dijelovi sitnije

tiskani da ne ometaju one koji trae samo temeljne informacije o Crkvi i

kranskoj vjeri. Osim toga, neki tekstovi, kao to su izvodi iz

obrednika RPOK, shvatljivi su bolje upuenim vjernicima i za njih su

pisani. Osobito su pak namijenjeni voditeljima molitvenih skupina i

seminara. eli li se doi do cilja koji postavlja knjiga, nuno je ii

polako i savjesno prijei sve vjebe i meditacije koje su ovdje dane.

Samo predavanja u obliku kateheza ne dovode do cilja. Ona su pola puta.

Druga polovica puta jest molitva iz iskrena srca. ienju srca slue

predloene vjebe, a meditacije uenju molitve. Osim toga, prije ili

kasnije, vano je susresti se s onima koji imaju iskustvo vjere. Jer, Duh

Sveti se daje zajednici i pojedincu koji je spreman stupiti u zajednitvo

s drugima. Knjiga, dakle, u konanici vodi u Crkvu i preko Crkve u

zajednitvo trojstvenoga Boga.

Osobita je novost knjige tzv. molitva za nutarnje ozdravljenje.

Katekumenat, naime, ne predvia samo oprotenje grijeha nego i

ozdravljenje rana koje su grijesi ostavili u dui. Budui da su u Crkvi

stoljeima krtavana djeca i budui daje katekumenat negdje u 6. st.

nestao iz prakse Crkve, izgubila se i praksa molitve za nutarnje

iscjeljenje. Iako je takva molitva, inae neobino uspjena u katekumenatu

odraslih, stara koliko i katekumenat, ona nam se danas ini kao novost.

Takoer i molitve za ostvarenje poziva u Crkvi i svijetu nisu uobiajene u

prijanjim naratajima vjernika. No, koliko su te molitve novost, toliko

su i novo bogatstvo za Crkvu i nova mogunost doivljavanja spasa po kriu

Isusa Krista. Spas naime ukljuuje i zdravlje due, duha i tijela.

Knjiga e, dakle, voditeljima molitvenih skupina i seminara posluiti kao

prirunik. Ostalima pak bit e vodi do iskustva vjere ili barem izazov da

razmisle o smislu ivota i Putu koji je Isus Krist.

1819

PREGLED KATEKUMENATAPRVO POGLAVLJE

ZATO EVANGELIZIRATI VE KRTENE?

ZATO EVANGELIZIRATI VE KRTENE?

- Suvremeni crkveni dokumenti o evangelizaciji u Crkvi

........................................ 21

Prvo razdoblje: PRETKATEKUMENAT

1. ZATO IVIMO-EGZISTENCIJA .. 32

2. GRIJEH - TAJNA ZLA .............. 41

3. ISUS KRIST I OTKUPLJENJE ...... 62

Drugo razdoblje: KATEKUMENAT

4. DUH SVETI - SILA BOJA ........ 90

4. VJERA U ISUSA KRISTA .......... 103

6. OBRAENJE .............................. 113

7. MOLITVA .................................. 126

Tree razdoblje: VRIJEME IENJA I

PROSVJETLJIVANJA

8. PRAKTINA PROVEDBA OBRAENJA ................................. 144

1. Opredjeljenje za Isusa Krista .......... 144

2. Temeljita ispovijed grijeha ............. 145

3. Osloboditi se idola ....................... 146

4. Molitva za nutarnje iscjeljenje ........ 164

5. Zakljune napomene i iskustva ....... 180

etvrto razdoblje: OBNOVA SAKRAMENATA

INICIJACIJE I MISTAGOGIJE

9. CRKVA I SAKRAMENTI INICIJACIJE .................................. 201

10. OBNOVA SAKRAMENTA INICIJACIJE .................................. 216

11. MISTAGOGIJA - MOLITVA ZA SLUENJE U ZAJEDNICI .............. 233

12. TO NAKON OVOGA? ................... 246

Hodati trijezno dalje ...................... 247

Suvremeni crkveni dokumenti o evangelizaciji u Crkvi

1. Uvaenom rabinu doao je mlad idov s vijeu da se po gradu pria kako

je doao obeani Mesija. Rabin pristupi prozoru, otvori ga irom, pogleda

na ulicu i ree: Ne boj se, ne, jo nije doao. Jo uvijek se ljudi

meusobno ubijaju, jo nisu oruje prekovali u plugove, jo uvijek bolest

i smrt panino zastrauju ljude, i svi koji vjeruju jo zapravo ne

vjeruju.

Promatrajui suvremeni svijet, gledajui patnje pojedinaca, nepravde,

bolesti i ratove nadire nam spontano pitanje: je li svijet doista

otkupljen? Zar je istina daje Isus Spasitelj svijeta i daje danas u sili

svog Duha prisutan u Crkvi? Sto je ostalo od Isusove Radosne vijesti, od

Evanelja, u naem suvremenom svijetu? Tko vjeruje da je Isus osloboditelj

od smrti, grijeha, patnje, Zloga? Pisma nam jasno kau da je Isus jedini

Spasitelj i da nema drugog imena u kojem bi se ljudi mogli spasiti (usp.

Dj 4, 12). No, gledajui izvana, ini se kao da krani to ne vjeruju

ozbiljno.

2. Mesija je doao. To je Isus iz Nazareta. inio je sve ono to su

proroci o njemu govorili. Pokazao je da ima mo nad Zlim i nad bolestima,

smru, grijehom i prirodom. Donio je Radosnu vijest za sve ljude i za

svakog ovjeka. Traio je samo obrat njemu i vjeru u njega. Koji su to

uinili, inili su djela koja je inio i on. Usred krvavih stranica

povijesti uvijek je sjala nada: prisutnost Evanelja o Isusu Kristu.

No, danas kao da se sve to zaboravilo. Kao daje ostalo zapretano duboko u

srcima vjernika, prekriveno

21

tradicionalnim obiajima i uvjerenjima, da se drukije i ne moe

vjerovati. Svjedoanstvo ivota postalo je vie nego ikada bitan

preduvjet osnovne uspjenosti propovijedanja kae na to papa Pavao VI

(EN 76).

Isti papa stoga zakljuuje: Crkva, navjestiteljica Evanelja, poinje

evangelizirati samu sebe (EN 15). To je, naime, put do iskustva i

svjedoenja. Evangelizirati znai unijeti Radosnu vijest u svaku ljudsku

sredinu i u tom srazu samo ovjeanstvo iznutra preobraziti (EN 18).

Tako sveobuhvatno shvaena evangelizacija ima dva bitna stupnja: prvotna

evangelizacija i daljnja evangelizacija ili moda to moemo nazvati

evangelizacijom i katehizacijom. Prvotna evangelizacija ili naprosto

evangelizacija jest navjetaj Evanelja koji budi, otvara srce, trai

temeljito obraenje i temeljno opredjeljenje za Isusa Krista.

Katehi-zacija pak uvodi u sazrijevanje poetne vjere i odgaja istinskog

Kristova uenika. Evangelizacija dovodi do fundamentalne opcije optio

fundamentalis do temeljnog izbora u vjeri, do temeljnog opredjeljenja za

Isusa Krista i njegov spas. Katchi/.acija pak ide za provedbom potpune

metanoje, potpunog preobraaja mentaliteta, vladanja, ivota u duhu

Evanelja. Bez prvotne evangelizacije nema uspjene katehizacije. Papa

Ivan Pavao II. o tome pie: Ali u katehetskoj praksi treba voditi rauna

o tome da esto nije bilo prve evangelizacije. Odreeni broj krtene djece

dolazi od ranog djetinjstva na upnu katehezu, a da nisu dobila nikakvu

drugu vjersku inicijativu, niti jo imaju jasnu i osobnu pripadnost Isusu

Kristu. Osim toga, mnogo ovih iz rane i zrele mladosti, koji su bili

krteni i primili sustavnu katehezu i sakramente, jo dugo oklijevaju da

povezu svoj ivot s Isusom Kristom, ako ak ne izbjegavaju religioznu

formaciju u ime svoje slobode (CT 19). Stoga Pavao VI. kae: Opaa se

da suvremeni uvjeti sve vie zahtijevaju katehetsku pouku u obliku

katekumenata za mnogobrojnu mlade i odrasle (EN 44).

Katekumenatje sustavno provoenje prvotne evangelizacije. To je metoda i

nain kako nekranina su-stavno dovesti do krtenja, ili neobraenog

kranina do obraenja i temeljnog opredjeljenja za Isusa Krista. Takav je

katekumenat potreban, kae Pavao VI, kako priprostim ljudima koji imaju

neku vjeru, ali jo slabo poznaju temelje, tako i intelektualcima koji

osjeaju potrebu da upoznaju Isusa Krista u svjetlu u kojem ga nisu

primili kroz pouku u svom djetinjstvu, kao i mnogim drugima (usp. EN 52).

Sadanji papa Ivan Pavao II, prenosei elje i sugestije sinodalnih otaca,

kae: Meu ovim odraslima naa pastoralna briga usmje-ruje se na one koji

su roeni i odgojeni u jo nekran-skim krajevima pa nisu nikada mogli

produbiti kransku nauku. Mislimo na one koji su u svom djetinjstvu

primili katehezu prikladnu za tu dob, ali su se zatim udaljili od svake

vjerske prakse i u zreloj dobi ive s djetinjastim vjerskim spoznajama;

mislimo na one koji se sjeaju prerane ili nepravilne ili neprihvaene

kate-heze; na one koji premda roeni u kranskim zemljama... nikada nisu

bili odgajani u svojoj vjeri te su kao odrasli pravi katekumeni (CT 44).

Nakon toga papa dodaje da i starci i starice kao i pridolice sa sela u

grad trebaju takvu katehezu, a onda kae sljedee: Treba ponoviti: nitko

se u Crkvi Isusa Krista ne bi smio osjeati osloboenim od primanja

kateheze. To vrijedi i za mlade sjemenitarce i redovnike, kao i za sve

one koji su pozvani da budu pastiri ili katehete (CT 45).

3. Crkva je na podruju katehizacije napravila goleme korake i stalno ini

zavidne napore. Ali na podruju evangelizacije nainjeni su premali

koraci. Tu smo jo na pionirskim radovima.

Zato je 1974. godine odrana Sinoda biskupa o evangelizaciji. Pavao VI.

saeo je zakljuke te sinode u svojem dokumentu Evangelii nuntiandi

(EN). Sveti zbor za bogotovlje 1972. godine nainio je no\ i obrednik za

krtenje odraslih i u njemu obredno dao cijeli katekumenat: Red pristupa

odraslih u kranstvo (RPOK). Papa Ivan Pavao II. naglasio je va nost

katekumenata, kako smo ve vidjeli, u dokumentu Catechesi tradendae. U

svijetu su nikli katekumcn

22

ski i evangelizatorski pokreti, kao: Mali teaj (Kursi-ljo),

neokatekumeni, karizmatski pokret, obnova u Duhu. Seminari za

evangelizaciju Crkve na toj su liniji izrasli kod nas.

Ipak se u svim dokumentima pretpostavljaju neki elementi. Prvi od tih

elemenata jesu temeljite kate-heze. Nigdje nisu dane gotove, a to znai da

dokumenti pretpostavljaju da ih voditelji katekumenata sami sastave.

Drugi je element svjedoenje. To je odreena novost u naem dosad

ivljenom kranstvu, koju dokumenti jasno propisuju. Nae je kranstvo,

naime, bilo tradicionalno u tom smislu da se vjera prenosila s narataja

na narataj. Ona se ivjela zajedniki. Pojedinac nije bio prisiljen sebe

drukije uvjeravati u ispravnost vjere. Tu su mu ispravnost jamili

narataji ispred njega. Bilo je to jamstvo zajednice o ispravnom prijenosu

vjere Crkve. No, vjera je bila kao neotvoreni paket. Svi su vjerovali da

je tako u redu. Suvremena kriza vjere i situacija dijaspore zahtijevaju da

se taj paket otvori i da se ivi od njega, a ne samo na autoritetu onih

koji su tu vjeru predali. Potrebno je osobno iskustvo vjere. Iz tog

osobnog iskustva izrasta uvjerenje, a iz uvjerenja osobno svjedoenje.

Ljudi danas trae svjedoke, kae papa Pavao VI, koji druguju s Bogom kao

da vide Nevidljivoga (usp. EN 76).

4. Trei element koji suvremeni crkveni dokumenti o evangelizaciji

pretpostavljaju jest molitva. Uvijek se molilo i moli u Crkvi. O emu je

ovdje rije? Dosad se u Crkvi katehiziralo i usput molilo. Rezultati vjere

oekivali su se od kateheze i dobre propovijedi. Sad dolazimo u situaciju

u kojoj se obraenje i novost vjernika, sposobnog da danas ivi i

svjedoi vjeru, oekuju najvie od molitve. Dakle, plodovi

evangelizacijske kateheze oekuju se od molitve. A to iziskuje nov nain i

stalno uenje molitve. Kad vjernik uvidi da se promijenio po molitvi, da

je poeo drugovati s Bogom, on to moe svjedoiti drugima. Ima iskustvo

vjere. To pak molitveno iskustvo i sposobnost svjedoenja, koja iz tog

iskustva slijedi, diktira i nove kate-heze za evangelizacijsko

navijetanje. Drukije e, naime, istu katehezu govoriti onaj koji nema

iskustva, koji je katehezu nauio u koli, a sasvim drukije onaj koji je

proao i doivio sve ono to kateheza obeava. Papa Pavao VI. kae: Ima

li zapravo neki drugi nain da se preda Evanelje osim da se drugome

prenese iskustvo vlastite vjere? (EN 46). Drugim rijeima, dokumenti koji

govore o nunosti evangelizacije Crkve pretpostavljaju zajednice onih koji

su spaeni i koji nose spas drugima. Moemo rei da je iv kranin onaj

koji moe drugoga oivjeti, obratiti ga k vjeri, dovesti ga da druguje s

Isusom Kristom.

Ovdje moemo naglasiti da su tri bitna elementa evangelizacije:

svjedoenje, navjetaj i molitva. O svjedoenju pie papa Pavao VI:

Evanelje mora biti najprije razglaeno svjedoenjem. To je prvi korak u

evangelizaciji (EN 21). Na drugom mjestu kae: Evangelizirati u prvom

redu znai na jednostavan i izravan nain svjedoiti o Bogu koji se

objavio po Isusu Kristu u Duhu Svetom (EN 26). Dalje govori: Suvremeni

ovjek radije slua svjedoke nego uitelje ili ako slua uitelje, slua

ih zato to su svjedoci (EN 41).

Nakon izravnog svjedoenja, meutim, nuno je drati kateheze. Stoga isti

papa pie: No sve to bit e nedostatno, jer se i najbolje svjedoanstvo

na kraju pokae nemonim, ako ne bude razjanjeno i opravdano, iznijeto u

obliku razgovijetnoga, nedvosmislenog navjetaja o Isusu Gospodinu.

Dakle, Radosnu vijest koja je razglaena ivotnim svjedoanstvom ubrzo

valja navijestiti i rijeju ivota. To razglaavanje kerygme,

propovijedanje ili kateheza ima tako vano mjesto u evangelizaciji da se

esto uzima kao njena istoznanica. Ono je ipak samo jedan vid

evangelizacije (EN 22).

No, ova dva elementa, bez treeg molitve potpuno su bezuspjena. Bez

djelovanja Duha Svetoga evangelizacija uope nije mogua kae papa (EN

75). Bez njega nita ne vrijedi, ni najvjetija priprava navjestitelja.

Sve psiholoke i socioloke, do u tanine

2425

razraene sheme bez njega se ubrzo pokazuju bezvrijednima (EN 75). Zato

papa potie sve blagovjesnike da neprestance mole Duha Svetoga s vjerom

i arom. Mi kaemo svima pie dalje papa naa revnost u navijetanju

treba da izbija iz istinske revnosti ivota koji se hrani molitvom (EN

75 i 76). Neophodno je stoga govoriti, a ta potreba uvijek je prijeka, o

traenju samoga Boga po molitvi, naroito po molitvi klanjanja i

zahvaljivanja (EN 28).

Crkva je ne samo zapovjedila da se evangeliziraju vjernici, te odredila

to sve ulazi u evangelizacijsko djelovanje, nego je dala i red odravanja

katekume-nata. On je razraen u obredniku Inicijacija (RPOK). Taj je red

katekumenata posveen kranskom starinom i zamiljen prvenstveno za

nekrane. No, uz male prilagodbe, on se pokazuje izvrsnom metodom i za

dovoenje do iskustva vjere onih koji su krteni kao djeca, a nikada se

nisu potpuno opredijelili za Isusa Krista, kao i za one koji, iako

obraeni, ele dublje proniknuti otajstva Kristova i zadobiti njegova

obeanja.

5. Ova je knjiga pokuaj provedbe tog katekumenata s odraslim vjernicima.

Nastojali smo zadrati sve bitno u sustavu katekumenata i prilagoditi

ostalo ve krtenim i katehiziranim vjernicima.

Knjiga je, dakle, prvenstveno namijenjena kranima vjernicima. No, uz

male nadopune, jednako je prikladna i za nekrane koji ele pristupiti

sakramentima inicijacije.

Osim provedbe katekumenata na seminarima, ovdje je dan nain provedbe u

skupinama. Dok se na seminaru katekumenat moe provesti za etiri dana

u skladu s etirima razdobljima ili za osam dana, dotle se u skupini

moe provesti za 3-4 mjeseca na tjednim sastancima.

No, knjiga je prikladna i za one koji ele sami uz pomo knjige proi kroz

katekumenat i doi do iskustva vjere.

U svakom sluaju, knjiga nije izrasla samo u teolokom laboratoriju Hz

knjiga), nego i na terenu, uradu u Crkvi. Ona se i potvrdila kod sudionika

teajeva. Njezine tvrdnje stoga nisu samo obeanja, nego ostvarenja koja

zovu na nova ostvarenja kod svakoga tko eli svjedoki zaivjeti svoju

kransku vjeru. Papa Pavao VI. kae da je sposobnost svjedoenja jasan

znak istinitosti evangelizacije. Napokon, ovjek koji je evangeliziran

sam poinje evangelizirati. To je provjera istinitosti, kamen kunje u

evangelizaciji: nemogue je i zamisliti da je netko Rije prihvatio i

predao se Kraljevstvu, a da sam sa svoje strane ne pone svjedoiti i

navijetati (EN 24). Dosadanji je rad, opisan u ovoj knjizi, proao taj

ispit i poloio ga, ini se, uspjeno.

Nakon ovog kratkog uvoda u dokumente Crkve o evangelizaciji Crkve

proslijedit emo korak po korak put katekumenata.

Prije nego prijeemo na rad prema knjizi, dobro je odgovoriti na nekoliko

pitanja i odgovore pribiljeiti u biljenicu.

Promisli

Jesi li zadovoljan svojim ivotom? to bi u njemu htio promijeniti?

to misli, postoji li za tebe Bog? Ima li vjera danas smisla?

Jesi li zadovoljan svojom vjerom? to te u njoj smeta?

to tebi donosi vjera? Kakvu bi vjeru htio imati?

Ili napii jednu od ovih reenica, pa onda nastavi:

Po mom uvjerenju, u ovom povijesnom trenutku pravi bi kranin trebao

biti...

U mom dosadanjem ivotu vjera je bila kao...

Za mene je Crkva ustanova koja...

im se pone govoriti o vjeri, Crkvi i Bogu, osjetim...

Htio bih da moj ivot bude...

Vano je iskreno zapisati svoje uvjerenje, osjeaje, misli. Ne pisati ono

to smo uli od drugih, nego samo ono to osobno osjeamo i mislimo.

2627

MolitvaDuha Svetoga, svetu Crkvu katoliku, opinstvo svetih, oprotenje

grijeha, uskrsnue tijela i ivot vjeni. Amen.

Ima li ti iskustvo vjere? Jesi li kada osjetio da ti je Bog sasvim blizu?

Jesi li kada doivio iznenadnu Boju pomo? Je li ti Bog ve kada usliao

tvoju molitvu? Moe li rei da si Boga ve susreo? Jesi li dovoljno

kritian u svojoj vjeri ili u svojoj nevjeri?

Saborski dokument o Crkvi u suvremenom svijetu kae: >Nove prilike utjeu

i na vjerski ivot. S jedne ga strane i/otreniji kritiki duh isti od

magijskog shvaanja svijeta i od preostatka praznovjerja te zahtijeva vie

osobno i djelotvorno prianjanje uz vjeru, tako da mnogi dolaze do ivljeg

iskustva Boga (GS 7).

Kad bi sada trebalo moliti, to bi ti rekao Bogu? Bi li ovako mogla

izgledati tvoja molitva?

Zna, Boe,

Meni su rekli da tebe nema.

A ja, budala, mislio sam da je to istina.

Ali, jedne noi,

Iz rupe koju je iskopala granata

Ugledao sam tvoje zvjezdano nebo

I shvatio da su me prevarili.

Zna, Boe, bit e teka bitka

I tko zna,

Moda u pokucati na tvoja vrata.

Hoe li me primiti?

Evo, Boe, ve se uje bojna truba.

Moram ii!

Ali, zaudo,

Ja se smrti vie ne bojim.

(Molitva pronaena kod brojnih vojnika u II. svjetskom ratu).

Zna li koja je temeljna kranska molitva? To je:

Oe na, koji jesi na nebesima,

sveti se ime tvoje,

doi kraljevstvo tvoje,

budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.

Kruh na svagdanji daj nam danas.

I otpusti nam duge nae

kako i mi otputamo dunicima naim.

I ne uvedi nas u napast,

nego izbavi nas od zla.

Amen.

Zna li to vjernik Katolike Crkve vjeruje? Evo sadraja vjere izraene u

Vjerovanju apostolskom:

Vjerujem u Boga, Oca svemoguega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa

Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina naega, koji je zaet po Duhu

Svetom, roen od Marije Djevice, muen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro

i pokopan; saao nad pakao, trei dan uskrsnuo od mrtvih; uzaao na

nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemoguega; odonud e doi suditi ive i

mrtve. Vjerujem u

Literatura

Na poetku ovog puta prema iskustvu mogu ti pomoi ove knjige:

A. Frossard, Bog postoji, ja sam ga susreo, Zagreb 1971. D. Wilkerson, Na

ivot i smrt, Zagreb 1970. H. Miihlen, Uvoenje u osnovno iskustvo

kranstva, Zagreb

1980.

2829

DRUGO POGLAVLJE Prvo razdoblje

PRETKATEKUMENAT

Obrednik RPOK o pretkatekumenatu

To je prvo od etiri razdoblja i namijenjeno je prvoj evangelizaciji

(usp. RPOK, br. 7). Iz evangelizacije raa se s Bojom pomou vjera i

poetno obraenje, po kojemu e svatko osjetiti odvratnost od grijeha i

sklonost k otajstvu boanske ljubavi (RPOK, br. 10). U pripravnicima

treba u tom razdoblju dozvati ivu spremnost da idu za Kristom (RPOK,

br. 10). Treba im pokazati duh krana koji ele upoznati i iskusiti. Zato

su vani i prijateljski razgovori s onima koji imaju iskustvo vjere.

Osobito je vano da evangelizirani vjernici prate pripravnike molitvom

(usp. RPOK, br. 12 i 13).

U to je vrijeme ve dobro da se onaj koji se eli potpuno opredijeliti za

Isusa Krista odluno odrekne praznovjerja, magije ili spiritizma, ako se

time bavio.

Ovo to propisuje obrednik provodit emo tako da najprije kroz

meditativnu molitvu osjetimo elementepretka-tekumenata, zatim

posvijestimo te elemente razmiljajui i piui prema pitanjima koja

predlaemo kao pomo, a onda dajui opirnu katehezu o ljudskoj

egzistenciji, grijehu i otkupljenju, te na kraju dodamo neka

svjedoanstva drugih o ivotu, grijehu, Isusu Kristu.

Evo najprije meditacije, pitanja, kateheze i navoda drugih o ovjekovoj

sudbini na zemlji.

31

1. ZATO IVIMO? Htio bih da moj ivot (ne) bude kao...

Ja mislim da Bog (ne) postoji, ali...

Moj dosadanji ivot bio je kao...

Kad bih se ponovno rodio, tad bih...

Zna li to znanost kae i zna o postanku svemira, zemlje i svijeta? Moe

li se dokazati da Boga nema? Svemir izgleda neizmjerljiv, neprohodan i

beskonaan. Jedni vjeruju da Bog postoji, drugi vjeruju da ne postoji. Tko

ima pravo? Moe li se doi do istine? Sto misli, tko je Isus izNazareta?

Ima li on to rei i pomoi ovjeanstvu?

Jesi li vjernik ili nevjernik? Akoje Bog stvarnost koja ulazi u tebe kad

otvori vrata svoje svijesti, a otvara ih onda kada povjeruje, hoe li

zaplivati, skoiti u tu sigurnu nesigurnost? Pokuaj to moda ovom

molitvom:

Meditacija

Promisli na trenutak: tko si ti? Saberi se, stani pred samog sebe i

gledaj. Odakle si doao na zemlju? Zato ba u ovu obitelj, ovaj narod?

Zato mora nositi ba to tijelo, tu kosu, te ruke; govoriti ba taj

jezik, hodati takvim nogama? Zato? Jesi li sam izabrao svoj ivot i

ivotne situacije? Jesu li te roditelji odabrali i takvim uinili? Tko je

tebe poslao u svijet? Tko stoji iza tebe? Tko? Je li prostor oko tebe

prazan ili su u tebe usmjerene neke simpatine oi? Jesi li iziao ni iz

ega ili si projektiran, planiran, eljen, poslan u ivot? Nisi ti sebe

izabrao. A tko te izabrao?

Prostor oko tebe nije prazan. On je prepun zraka, prepun nevidljivih

estica. Sve je puno, iako to ne vidi prostim okom. Netko tko je tebe

odabrao, elio, stoji iza tebe. Izvor tvojega ivota... Zovemo ga Bog,

Stvoritelj, zaetnik ivota.

Prepusti se toj istini da ti postoji stojei pred onim tko te poslao u

svijet pred Bogom. Sav uroni u tu stvarnost. Ti i Bog ovdje prisutni!

ivot je udesan. Neka to uvjerenje iz glave prijee u tvoje srce i ivot.

Ostani tako petnaestak minuta. A onda pokuaj rei ili napisati koju rije

molitvu Bogu.

Molitva

Nepoznati, koji se vjeito skriva mom oku, pokai mi da si iv. Srce te

moje sluti. Izii iz skrovita i otkrij mi lice svoje.

Boe, ako postoji, ne dopusti da ostajem daleko od bogatstva ivota koje

mi nudi. Ali, ako te nema, onda bih htio biti siguran da moram sam izii

na kraj sa ivotom. Oslobodi me od neopredjeljenosti i mlakosti. Daj mi

skoiti u pun ivot, da ne lutam i da uvijek istinu ivim i govorim. Amen.

A sada pozorno itaj sljedei tekst prve kateheze.

Zato ivimo? Egzistencija

1. Ranjen i ispaen u logorima smrti mladi se Oleg vraa u ivot. Ulazi u

prodavaonicu, ali platnenu koulju moe kupiti tek u mislima. Nema novaca

da je plati.

Uto ulazi mukarac u lijepu ogrtau, svjee obrijan, bez oiljaka, s

kravatom i mekim eirom te zatrai svilenu koulju: Recite, molim vas,

imate li broj pedeset, ali s ovratnikom od trideset sedam? Olega neto

ubode. Sjetio se kako su ljudi kisnuli u rovovima, kako

Promisli

Moja najdublja enja jest da...

Moj bi ivot bio prepun smisla kad bih...

Najvia vrijednost mojega ivota jest u...

3233

su ih bacali u zajednike grobove, u malene jame na polarnoj studeni, kako

su ljude odvodili i do ni puta u logor, ljudi su umirali na putu iz logora

u logor, kako su ljudi mukotrpno kopali pijukom zaraujui jedva za

pokrpanu bluzu, a ovaj ne samo da uzima svilenu koulju nego joj zna i

broj ovratnika. Taj broj ovratnika! Zato je ivot tako sloen? emu da

se vrati u takav ivot? Ako ovjek pamti broj ovratnika, neto drugo mora

zaboraviti! Neto vanije od ovratnika! Neobina zaboravljivost vlada

ljudima. Brinemo se i uznemirujemo za detalje ivota, a u opasnosti smo da

izgubimo itav ivot. Ponosimo se da znamo otkuda gradovi, brda i mora, a

ne znamo tko je i otkuda je ovjek. Potrebno je stoga najprije pogledati

ima li ovjek temelj na kojem bi stajao. Postoji li uope ovjek?

2. Najtei i najvei problem ovjeka i njegovih traenja jest injenica

da neto uope postoji. Zato nije nitavilo? Sigurno je da nitavilo nije

nikada bilo. Da je nekada bilo, i sada bi bilo nita. Iz nita ne moe

nastati neto. No, to znai daje opstojanje, neto, egzistencija

oduvijek. Nikad nije nastalo, nego naprosto jest. Ali, zato, otkuda, kako

to? Zato uope neto postoji? Zato postoji ti? Zato sam morao nastati

ja? Gdje je poetak svega? Nema ga. Svijet, ti i ja imamo poetak. Ali,

postojanje kao takvo nema poetka. Vjenost? Ali, to to znai? To su

vrtoglave misli. Nitavilo ne moe postojati, egzistencija je neunitiva.

Zato? Nema odgovora.

3. Ne znamo kako su nastali svemir i zemlja. Znanost o tome malo zna, tek

stvara hipoteze.

Ne znamo odakle ljudi dolaze na zemlju. Gdje si bio prije roenja? Tko je

odluio da ti ivi na zemlji? Nitko te nije pitao eli li ivjeti na

zemlji. Ni tvoji roditelji ne znaju odakle si doao i tko je ba tebe

poslao u njihov dom. Oni su oekivali dijete, a doao si im ti, konkretan

i odreen. Oni nisu mogli birati dijete, kao to ni ti nisi mogao birati

roditelje. Pa ipak, rodivi se, ti se vlada u roditeljskoj kui kao

gospodar. Svi se moraju za tebe godinama brinuti, ti ima prava kao da si

odavna bio tu i zasluio ivot i brigu.4. Kao to nisi odluivao o svom

roenju, tako ne odluuje ni o svojoj smrti. Umrijet e, a da to ne

eli. Ne moe se smrti osloboditi. U nju e biti uvuen kao to si

ubaen u ivot i postojanje. ivot ti je darovan roenjem, ali darovana ti

je i smrt. Njome ne raspolae, kao to ne raspolae ni svojim ivotom.

Samo je moe prihvatiti ili od nje bjeati. No, izbjei joj ne moe.

Ti takoer ne zna kamo ide kroz smrt. Je li smrt poetak neega novoga

ili kraj svega tvog opstojanja? Mnotvo ljudi kae da postoji ivot iza

smrti. Drugi pak tvrde da ne postoji. O ivotu poslije smrti moe se sa

znanstvene strane samo nagaati. Smrt je nepoznanica.

5. ovjekov je ivot izmeu roenja i smrti kao upaljena iskra izmeu dva

mraka. ovjek se roenjem uspinje na zemlju, a smru silazi s nje. Ne zna

ni odakle se uspeo ni kamo silazi. emu onda ivot? Kako ivjeti? I koji

je ivot ispravan, a koji neispravan? Ako ivot nema cilja ili ako ovjek

ne zna za cilj. onda nijedan ivot nije put do cilja i svaki ivot moe

biti taj put. ovjek, dakle, samo tumara ivotom ako mu se ne otkrije cilj

i smisao.

6. Ne samo roenje i smrt nego je i sve drugo ovjeku darovano. Nisi

mogao birati hoe li biti muko ili ensko, hoe li biti inteligentan

ili ne, hoe li se roditi zdrav ili bolestan, eli li biti siromaan ili

bogat. Nisi mogao birati oblik svoga tijela, boju kose ili oiju, noge i

ruke, visinu i duevne sklonosti. Sve si to dobio. Od toga ne moe

pobjei. Samo prihvatiti. To znai da se nitko ne moe ponositi svojim

sposobnostima jer ih nije sam stekao. I nitko se ne treba sramiti svojih

nesposobnosti i bolesti jer ih je dobio. Svatko od nas ima svoj ivot,

svoje situacije, svoje zvanje, svoju obitelj, svoju bolesnu ili zdravu

djecu, svoje prijatelje, svoje grijehe. Svakom je dana njegova mjera

ivota kao zadaa ili put. Po svemu tome ovjek se ne moe procjenjivati.

U duhu, u osobnosti, svi smo isti. Razlikujemo se nekako izvana. Svi smo

iz istog izvora izili.

3435

ali imamo razliite uvjete ivota. No, zato tako nejednako? I zato ne

moemo promijeniti svoje mogunosti? Tko nam sve to daje u ruke? Zato

jedan mora biti slijep cijeli ivot, a drugi vidi? Zastoje jedan

paraliziran, a drugi zdrav? Zato jedan umire mlad, a drugi doivi duboku

starost? Zato je jedan slavan, a drugi nevaan i skriven? Zato nepravde

i nejednakosti?

7. Svaki je ovjek original i jedinstven u povijesti ovjeanstva. Nikada

nitko nije postojao ba kao ti. Samo si ti meu nepreglednim mnotvom. Ti

sam. Nitko drugi nije bio i nee biti ti. Ti si stoga vaan u toj

jedinstvenosti, a ne toliko u tome to ini. Ti si kao osoba dragocjen.

Bez tebe bi itava stvarnost i ljudska povijest bila siromanija za

jednoga jedinstvenoga, za jedan biser. Ali, tko si zapravo ti? Poznaje li

sebe? Iz ega si to satkan, kakav si u svome biu, kamo to ide? Tko da ti

na to odgovori?

8. Ako si ti jedinstven, original, onda je jasno daje jednom netko ba

tebe projektirao, ba na tebe mislio, ba tebe posebno stvarao. Ti nisi

serijski proizvod ovjeka, nego original. Netko te htio. Znai, ti si

eljeno bie, voljeno. Netko je htio da ti postoji, nekome se svia,

nekome je ba tvoj ivot, itava tvoja situacija bila vana i draga. Ti si

drago i voljeno bie. Ali, tko te volio?

9. Postoji li Netko tko te planirao i poslao u svijet.1 Postoji li Bog?

Jedni vjeruju da postoji, drugi vjeruju da ne postoji. Ali, nitko ne zna

sigurno. Bog je, ini se, neistraiva nepoznanica.

Meutim, ako uope neto postoji, onda mora postojati Bog. Jer, sve je

nastalo, ali egzistencija, bitak, ono osnovno u svemu, nije moglo nastati,

jer nikada nije bilo mogue da iz nitavila nastane neto. Daje nekad bilo

nitavilo, ostalo bi do danas. Ali, ako je oduvijek neto, onda je to

vjeno, onda je ono izvor svih nastajanja. Ako je pak u ovjeku svijest i

ako u svemu die inteligencija, zakonitost, onda znai da je negdje u

poecima svega um. A gdje je svijest, tamo je i osoba. ini se daje sasvim

logiki zakljuiti: akouope neto postoji, onda postoji Bog. Ili: lake

je dokazati da postoji Bog nego ovjek. ovjek tako kratko ivi da moemo

rei kako ga zapravo i nema. A Prvo bie Bog nema poetka ni kraja.

No, i zaista, postoji li? Moe li se susresti s njime?

10. Ako Bog postoji, kakav je on? Zato doputa zlo na svijetu ako je

dobar? Ili on to zlo ne moe unititi? Onda nije svemogu! Ili to ne

eli? Onda nije dobar, ni pravedan. Kako izii iz bezbroj upitnika o Bogu

koje ovjeku namee ivot? Odakle zlo ako je Bog dobar? Kako pokraj

dobroga Boga moe postojati Zli? Gdje je Bog"? to kani s ovjekom? A to

ako Boga nema? No, kako saznati ima li ga, kakav je? Ili da ga nema?

ovjek ne moe sam rijeiti te zagonetke. On je u svojoj egzistenciji kao

u kugli zatvoren, prikovan za Zemlju i ne zna stoje izvan te kugle. Netko

mora doi izvana da bi mu rekao tko je Bog, odakle je ovjek i kamo ide

svijet. Ima li zemlja takvoga ovjeka?

11. Mi smo stranci na zemlji. ivot nam je gurnut u ruke, a da nitko ne

zna odakle ni zato. Ne znamo zato usred svemira postoji malena planeta

Zemlja. Ne znamo ima li svemir kraj. Ne znamo kamo se stie nakon smrti.

Ne znamo zato se moramo ubijati, zato se mrzimo, zato nam ne uspijeva

raspolagati ivotom i smru. Ne znamo ni za budunost zemlje, ni svemira,

ni nas samih. Mi smo neki udni zatvorenici usred svemira. Nita o sebi

ne znamo. ivimo ablonski, jedan narataj predaje drugome svoj nain

ivota, ali nitko nikome ne zna saopiti tko smo mi. Zato nijedno dijete

ne zna ispriati odakle je dolo u majinu utrobu? Zato se nijedan mrtvac

nije vratio da nam ispria o onostranom ivotu? Zato ne raspolaemo

svojom sudbinom? Zato smo prisiljeni primiti sebe i svoj ivot, a da

nita ne moemo promijeniti? Zato ne moemo sebi osigurati besmrtnost? Mi

smo darovana bia. ivot je tvoj tebi darovan. Ali od koga? I tko si ti?

Nitko to ne zna. Ni znanstvenici, ni filozofi, ni osnivai religija, ni

mudraci. Nitko. Jer, svi smo samo ljudi. U nama je, dakle, vapaj za

smislom, vapaj za

3637

Spasiteljem. Ipak, ima li netko tko bi to mogao znati? Ima li netko tko

nije prikovan samo uz ljudsku egzistenciju, nego je i izvan nje? Izgleda

daje samo jedan takav ovjek postojao u povijesti Isus iz Nazareta. No,

o tome kasnije./// nikoga.

Ljudi imaju svoju zemlju.

(Svi je negdje imaju.)

Ljudi imaju svoga brijaa i svoje mjesto

u gostionici. Ljudi imaju svoje subote i svoje sportske

priredbe, svoje male i skromne zabave koje sebi pruaju. Sto to ljudi

imaju? Tiho idem dalje. Samo sebe ljudi nemaju.

(M. Slaviek)

Trebalo bi se konano sastati

sa ve davno odbjeglim vlastitim srcem.

(M. Dizdar)

Bog izbija kao svjetlo iz svake stvari stvorene i svakog ivota koji se

mie. Osamljen kamen na alu ima aureolu njegova daha, i oblijeva ga

jutrom i veerom, kao ljubiast fluid, sjaj sunca koje se ne vidi. On je

kao toplina u dahu svega to ivi. On je gluh za sate koji izbijaju i

cijepaju vrijeme na par-ad, i on je slijep za dan i no i sve promjene

vremena. On je kao miran sjaj i velika tiina u kojoj se uje glas koji

ga nijee. On tako dobro uti da se ve pomilja da ga nema.

A on je mirno srce svih atoma.

(I. Andri)

Ja moram nou da se diem, da te traim i pitam: Koje je moje mjesto i moj

kraj, jer ne mogu ni ja dovijeka ivjeti kao siroe bez imena i puta?

Sto sam ja ovdje u svijetu? Stablo na vjetrovitu mjestu. Cvijet

ukrajputa. Kameni stup, osamljen na ruevinama, koji ne dri svoda i ne

slui niem nego puca na mrazu i gori na egi, i jo onako polomljen i sam

kazuje slavu koje vie nema.

(I. Andri)

Molitva

Ostani nekoliko trenutaka u mislima. Pokuaj uvidjeti gdje je sigurnost

ivota i to stavi u temelje svog bia. Poi u mislima Isusu Kristu i reci

mu to te jo mui. Moda molitvom:

Isuse, ti si postojao na zemlji i sada nekako postoji. Oslobodi me

sumnji i nesigurnosti. Htio bih ivjeti onako kako je najbolje i

najkorisnije. Sigurno je da mora postojati tvoj i moj Otac Bog i Poetak

svega, ali u meni je jo nered i strah da ne budem prevaren, da ne skoim

u prazno, da ne budem ismijan, da ne lutam, da ne ivim uzaludno. Zar je

mogue da nema srca iz kojeg sam iziao? Zar je mogue daje izvan ovog

vidljivog sve nitavilo? Zar je mogue da smo preputeni zlim silama?

Isuse, ti si vjerovao, ti si ivio pravo i svi su te voljeli i danas te

vole. Izvedi me u svjetlo. Razvei ili slomi moje okove. Pokai mi one

predjele ivota koji su mi do sada bili zatvoreni i skriveni. Pomozi mi,

priblii mi se, uini neto za mene, molim te. Amen.

Iskustva

Vidim, zastavi u hodu

Ljudi imaju svoje lagere koje pjevaju

o protekloj mladosti Ljudi imaju obiteljske i prijateljske proslave i

sastanke. Ljudi imaju svoje ljubavi i pjesme u kojima plau i tjee se i

zaboravljaju, Ljudi imaju poneku enu ili prijatelja

ili nikoga.

3839

Literatura

U tvojim egzistencijalnim traenjima pomoi e ti i ovi tekstovi i

knjige:

Stari zavjet Post 13

Ps 8, Ps 19, Ps 62, Ps 104, Ps 139 Job 3; 7; 14: 38; 39: 42 Mudre izreke

1: 4; 8

Novi zavjet: Iv 6. 5971 Mk 8. 3438 Iv 3. 16-21

A. Kusi, Suvremena misao izazov vjeri, Duvno 1982. . Kusti, Priroda

govori o Bogu, Zagreb 1981. H. Arias. Bog u kojega ne vjerujem, Korula

1971. T. Ivanic. Oe..., Zagreb 1982.

A. Augustin, Ispovijesti, Zagreb 1982.

P. Chauchard, Vjera kranskog znanstvenika, Zagreb 1977.

S. Weil, Iekivanje Boga, Zagreb 1979.

G. Hasenhiittl, Nepoznati Bog?, Zagreb 1982.

H. Zahrnt, Potjee li Bog od ovjeka, Zagreb 1980.

V.E. Frankl, Bog podsvijesti, Zagreb 1980.

D. Kalajdi B. Duda, Jesmo li sami na putu, Zagreb 1980

B. Pascal, Misli, Zagreb 1969.

A. Kusi, Filozofski pristup Bogu, Split 1980. D. imunda. Problem Boga u

suvremenoj knjievnosti, Split 1983.2. GRIJEH TAJNA ZLA

Uvod

Druga kateheza u pretkatekumenatu je o grijehu. Svima je jasno da treba

initi dobro, a bjeati od zla, da treba ljubiti i pratati i da je u tome

veliina ivota. Pa ipak, inimo toliko zla, ne moemo pratati, grabimo

sve oko sebe, kao daje sve samo za nas i kao da smo sami na svijetu. Oito

nam je da svjetlo postoji u svijetu, a ipak osjeamo da smo utonuli u

tamu. Slutimo da postoji Bog, srce nam ga gotovo pipa, a opet je to tako

daleko i nesigurno. Htjeli bismo biti dobri, a zlo je jae od nas. Gdje je

uzrok, gdje su korijeni toj nedosljednosti i toj nemoi u nama? Kako iz

toga van? Postoji li izlaz?

Meditacija

Sjedni u mirnu prostoriju, opusti se i pokuaj misliti srcem. Pred sobom

vidi ljudsku povijest. Jedna je rijeka te povijesti svijetla, junaka,

puntarska, a druga mrana, krvava, podla, blatnjava. U svakom ovjeku

vidi tu dvojnost najvei svetac ima tame i nije bez grijeha, i

najodvratniji zloinac nije bez iskre svjetla i bez dobrih djela. U emu

se razlikuju? Svetac vjeruje da se dobrotom stie do cilja ivota, a

zloinac vjeruje daje zlo jae i korisnije. Gdje sam ja?

U toj povijesti vidim jedan lik koji govori: Tko e me od vas optuiti za

grijeh? Isus iz Nazareta! Poi k njemu i oslukuj kraj njega tajnu

grijeha i tajnu pobjede nad grijehom.

4041

Ostani dvadesetak minuta u meditaciji, a onda zapisi molitve koje ti

nadolaze. Pokuaj razgovarati s Isusom. Molitva je ulazak u vjeru. Njome

slupa U dodir s Isusom, s Bogom. Njome se sjedinjuje s Bogom,

Ukljuuje se u Boga, kroz molitvu struji Boje znanje i Boja snaga u

tebe.kojem e grijeh vidjeti onako kako ga vidi Bog. Spoznat e ono to

je ljudima inae nespoznatljivo. Moli svojim rijeima, reci Bogu iskreno

to misli i osjea, ali i zauti; oslu-kuj u tiini Boji glas u sebi i

oko sebe. To moe izgledati i ovako:

O Boe, tvoje je ime sveto. Daj mi sjaj svoga svjetla da uvidim tko sam i

to me sputava te ne mogu k tebi. Bojim te se, Boe, jer sam grean

ovjek. Htio bih voljeti ljude, ali su mi mrnja i la blii. Htio bih

zapoeti graditi novi svijet, ali sam nemoan i bezvoljan. Nadahni mi

vjeru da se s tobom moe i ono to izgleda nemogue. Naui me svojem putu,

Boe. Amen.

Nakon toga polagano proitaj katehezu o grijehu.

Grijeh tajna zla

1. U nekoj umi u Indiji kae pria ivjela je skupina majmuna. Jedne

zimske veeri, dok su drhtali od zime, ugledae krijesnicu. Pomislie daje

to vatra. Paljivo je uzee, pokrie je suhom travom i liem, te

ispruie ruke mislei da e se na njoj ugrijati. Jedan majmun ak poe

puhati u krijesnicu da bi se raz-gorio plamen.

Ugledavi ih, neka ptica sa zlatnim krilima doleti i ree: To nije vatra,

to je krijesnica. No, majmuni nastavie puhati. Ptica je sve upotrijebila

da ih razuvjeri, kad je jedan majmun zgrabi i ubije. Zatim opet svi

nastavie puhati.

Ujutro su svi oni bili mrtvi od hladnoe.

U svim ljudima postoji iskra nade za budunost zemlje i ovjeanstva na

njoj. Ljudi pokuavaju rasplamsati tu nadu. Politiki autoriteti i

predstavnici religija, filozofi i uenjaci, pa i svaki ovjek u svojim se

razmjerima trudi da bi se unitila tama zla i hladnoa mrnje, a

razgorjeli ljubav, mir, razumijevanje i pravda. Ali zlo stalno

prevladava. Ljudi umiru a da nisu potpuno rasplamsali nadu. Plemeniti su

svi napori u tom smjeru, ali nitko ne uspijeva unititi zlo na zemlji.

Jedini ovjek u povijesti, koji dovikuje svim pozemlja

rima da se ne mogu sami izvui iz zla, nego da e ih

Promisli

Uzmi olovku i papir i pokuaj razmiljati u skladu s reenicom:

Moj ivotni optimizam najvie ugroava...

Kad pomislim na patnje i nepravdu u svijetu, tada mi Bog izgleda kao...

Grijeh (zlo) najsnanije sam doivio kad sam...

Po mome miljenju grijeh je...

U svijetu bi bilo lijepo kad ne bi...

Sebi se inim najodvratnijim kada...

Kada ujem rije grijeh, tad mi prvo na pamet dolazi...

U ivotu se najvie bojim...

Proitaj tree poglavlje Knjige postanka (Post 3).

to ti se ini, mogu li ljudi pobijediti grijeh, zlo, patnje? Je li to

neto prirodno ili ovjeku i svijetu nametnuto? Jesu li ljudi ikada

pobijedili zlo? Zna li znanost odakle zlo, gdje mu je poetak? Nisu li svi

napori ovjeanstva usmjereni unitenju zla, pobjedi nad grijehom? Jesmo

li u ovom stoljeu snane tehnike, znanosti, misli u tome uspjeli? Nije li

ovjekov ivot vapaj za izbavljenjem? Vapaj za nekim tko bi mogao

pobijediti zlo? Je li nebo odgovorilo na taj vapaj? Tko je zapravo Isus

Krist?

Molitva

Da bi mogao razumjeti govor o grijehu, potrebna je ne samo ljudska nego i

Boja inteligencija. Zato se pomoli prije nego to pone itati sljedeu

katehezu. Molitva te sjedinjuje s Bogom. U njoj s Bogom razgovara.

Slua Boga i njemu govori. Ukljui li radio-aparat u struju, uje

rijei i pjesme. Ako svoj um i srce, svoj duh, ukljui u Boga,

sjedini s Bogom, ut e Boji glas u sebi. Zasjat e ti svjetlo u

4243

on osloboditi, jest Isus iz Nazareta. No, ljudi su ga ubili. I danas

mnotvo ljudi ubija njegov glas u sebi. A ipak, on je pravo govorio i

pokazuje ispravan i mogu put u slobodu od grijeha. To Crkva vjeruje ve

dvadeset stoljea.

Razmotrimo sada to je grijeh.

2. Grijeh je izraz za zlo koje ovjek poinja prvenstveno u odnosu prema

Bogu, a onda i u odnosu prema ovjeku. Grijeh je krivica koja se ispata

pred Bogom i koju samo Bog moe oprostiti. Grijeh je stoga naglaeno

religijski pojam. No, ono to se njime eli rei, objektivno ivi u

ljudima i obino se naziva krivnjom. Krivnja je zlo za koje ljudi

odgovaraju pred savjeu, pred ljudima, pred povijeu, pred sudom ili,

konano, pred Bogom. Naziv grijeh ili krivnja oznauju negativnu

stvarnost u ovjeku za koju on odgovara. No, grijehom se naziva i ono zlo

za koje ovjek nije potpuno odgovoran, ali je ono zlo u sebi. Tako

nehotice ubiti ovjeka jest grijeh i zlo, ali nije krivica, jer je

nehotino djelo. To je objektivno zlo, ali nema subjektivne krivnje.

Grijeh je, dakle, iri pojam od krivnje.

3. Promatran metafiziki, iz podruja filozofije, grijeh je pomanjkanje

dobra. Tamo gdje bi trebalo biti dobro, lijepo, vrijedno i istinito, a

nije, to je grijeh. Grijeh je nedostatak, a prati ga krivnja. Bog kao

apsolutno bie ne moe imati grijeha. Njemu ne moe neto nedostajati. On

je punina bitka, on je apsolutna egzistencija. Sve drugo ima samo

relativnu egzistenciju. Sve i svi postoje samo ukoliko su u odnosu prema

Bogu, ukoliko komuniciraju s Bogom. Sve zahvaljuje svoju egzistenciju

Bogu, prvotnom i apsolutnom bitku. Bez njega nema opstojnosti. S Bogom se

moe biti egzistencijalno i svjesno. Egzistencijalni je odnos onaj koji

ini da sve postoji. Svjesnije odnos osobno prianjanje uz Boga, slobodno,

odgovorno. To je prijateljevanje s Bogom o kome ovisi slobodna, osobna,

svjesna ovjekova egzistencija.

Grijeh je, dakle, kidanje svjesne komunikacije ili odnosa s Bogom.

Prekidanje svake komunikacije sHogom znailo bi nitavilo. Prekidanje

svjesne komunikacije znai blokiranje svjesnih, osobnih ovjekovih

procesa. U svakom sluaju, kidanje komunikacije s Bogom znai ugroavanje

ivota. Budui da je ivot dar Boji, Boje djelo, onda je to unitavanje

Bojeg djela i stoga nepravda prema Bogu. Zato je grijeh napad na Boga i

krivnja prema Bogu. ovjek je stvoren slobodan i zato se moe oprijeti

Bogu. Joergensen je taj odnos izrazio u prii o ludom pauku: Jedno jutro

pauk se probudi neto zlovoljan. Poe razgledavati niti svoje mree. Sve

su bile savreno razapete, samo mu se jedna inila besmislenom. Ona je

sezala visoko do neke grane i kao da nije niemu koristila. Onako

zlovoljan pregrize tu okomitu nit. U taj se as zajedno s mreom nae u

blatu ispod ivice. Taje naime nit itavu mreu drala iznad zemlje.

Tako je i s komunikacijom s Bogom. ini se da vjera niemu konkretno i

materijalno ne koristi. Ona, meutim, itav ivot na zemlji dri na

ljudskoj razini. Kad ovjek prekine nit vjere, nit koja ga vee s Bogom,

dogaa se pad. Grijeh je zapravo pad. ovjek, dakle, ovisi o Bogu. On je

Boji dar. On ivi ako komunicira s Bogom. Sebi ugroava ivot ako blokira

komuniciranje s Bogom u bilo kojem pogledu. Tada u sebi osjea

odgovornost koja se izraava preko savjesti. To je odgovornost Darovatelju

ivota Bogu.

4. to grijeh jest a to nije, ovjek ocjenjuje svojom ugraenom

sposobnou koja se zove savjest. Savjest je sredite ovjekova ivota.

Ona je izravna veza ovjeka s Bogom. U savjesti se ovjek osjea

odgovornim Nekome. On se ne moe opravdati sam pred sobom. Protiv grinje

savjesti uzaludni su ljudski razlozi. U savjesti ovjek nije odgovoran

pred ljudima. esto je upravo zbog savjesti spreman ii protiv uvjerenja

drugih ljudi i povijesti. ovjek se u savjesti osjea odgovornim nekome

tko stoji iznad njega, ljudi i zemlje.

Savjest je ovjekova svetinja. Gaenje savjesti ovjek doivljava kao

gaenje vlastitog ivota. istoa savjesti vanija je od ivota. Za

potenje, ast, ljubav, slobodu, pravdu uope za potenu savjest ljudi

4445

daju ivote. Radije umrijeti nego povrijediti savjest. Iz toga se vidi

daje savjest iznad ovjeka i daje vanija od ivota.

Savjest jasno kae da ovjek treba initi dobro i da ne smije initi zlo.

No, to je u konkretnom sluaju dobro, a to zlo, tu se savjesti u nekim

pojedinostima razilaze. Jasnoa je savjesti pomraena. Zbog toga se moe

dogoditi da ovjek ini zlo, a misli daje to dobro. Podsvjesno se stoga

ovjek uvijek osjea krivim, pa ak i onda kada nije svjestan krivice.

Podsvijest skriva mnoge krivnje koje svijest nije registrirala. Zato

psal-mist veli: Od potajnih grijeha mojih oisti me, Boe (usp. Ps 19,

13).

5. Grijeh i krivnja su openiti. Svi su ljudi, bez iznimke, podloni

grijehu. Raaju se s grijehom i krivnjom, roenjem ulaze u stanje grijeha

koje je prisutno u svijetu. ini se daje grijeh neto uroeno, usaeno i

neiskorjenjivo u ovjeku. Otkad postoje ljudi, postoji i zlo i krivnja.

Ljudi su se pokuavali rtvama i molitvama osloboditi krivnje. No, ona je

tu. esto je grijeh lukavo prisutan, zavodljiv, u lanom svjetlu,

nevidljiv, pomijean s dobrom. U svakome ivi dobro i zlo. ovjek je

dobar ako se prikloni dobru, zao ako se prikloni zlu. No, ne moe biti bez

grijeha, ali niti bez dobra. Nitko nije potpuno zao, i zato je popravak

uvijek mogu. Nitko nije potpuno dobar, i zato se uvijek moe pokvariti.

ovjek je raspet izmeu dobra i zla. Htio bi dobro, ali je zlo jae od

njega. Tako se svi ljudi osjeaju stalno krivi i u strahu su od Vjenog

Suca. Istodobno u njima tinja nada da e se osloboditi zla i krivnje.

Budui da su svi ljudi podloni grijehu, znai da nas nitko od ljudi ne

moe osloboditi grijeha. Iz grijeha bi nas mogao osloboditi samo netko tko

nije rob grijeha, tko je jai od ovjeka i grijeha. Otkad ovjeanstvo zna

za sebe, vjeito se nada da e ga netko osloboditi krivnje. Ta nada je

neugasiva. Ona je vapaj za spasom i Spasiteljem.

6. ovjeanstvo ne zna odakle grijeh. Ne zna ni zato se raamo s

grijehom ni zato mu robujemo.Znanost o tome nita ne zna rei. To je

tjeskobna tajna koju ljudi nose kao prokletstvo hodei ovom zemljom. Kad

bi se mogli osloboditi krivnje i, jo vie, naprosto grijeha, zemlja bi

postala raj.

Grijeh i krivnja, meutim, nisu nigdje izvan ovjeka, nego u njemu. U

nama je nemo da budemo dobri. Mnotvo asketa, pustinjaka i plemenitih

boraca za pravdu htjelo se osloboditi zla, ali je ono ostalo u njima i oko

njih. Zlo je prisutno u srcu. Trebala bi se promijeniti ljudska srca. Ali

to ovjek ne moe sam.

7. Kranska nas vjera ui o izvoru i biti grijeha. Ono to znanost i

ljudi dokuuju, otkriva nam Bog. Bog je duhovno bie. Budui da je ovjek

tjelesno--duhovno bie, on moe s Bogom komunicirati putem svoga duha. No,

ta je komunikacija grijehom zamraena, pa su samo neki ljudi, koje je Bog

za to osposobio, uli njegove poruke i prenosili ih ljudima. To su

proroci Staroga zavjeta. U Novom je zavjetu sam Bog progovorio tako daje

postao ovjekom. Odatle dozna-jemo to je grijeh.

Grijeh je u najirem smislu sve ono stoje zlo, sve negativno u svijetu.

Sve patnje, krivnje, uvrede, zloini, bolesti, umiranja, ratovi,

neznanja, nemoi, nepravde, mrnja. To su, naime, posljedice grijeha, pa

ih u irem smislu moemo nazvati grijehom. Kad ne bi bilo grijeha, ne bi

bilo zla ni patnje.

8. Grijeh je krivnja. Krivnju prati strah. Strah od Boga, strah od ljudi.

Krivnja je razorna. Ona zahtijeva ispatanje ili trai oprotenje onoga

koga smo povrijedili. Krivnje se, dakle, moemo osloboditi samo na ta dva

naina. Religije su traile ispatanje esto uasnim rtvama, npr.

ljudskim. To pokazuje koliko je krivnja duboka i kako je za ovjeka

neizrecivo vano daje se oslobodi. No, uvreda apsolutnom biu, kakvo je

Bog, ne moe se izbrisati ljudskim rtvama. ovjeanstvo zato oekuje

nekoga tko je velik kao Bog da bi iskupio krivnje ljudi.

Grijeh je uvreda Bogu. Nepovjerenje prema Bogu. Neprijateljstvo prema

Bogu. Svako kidanje komuni-

4647

kacije s Bogom ovjeka osiromauje, ugroava njegov ivot i ubija ga. Jer,

izvor njegova ivota i potpune sree jedino je u Bogu. Izvan njega je

umiranje i smrt. Zapravo, udaljavanje od Boga ili svjesno odvajanje od

Boga jest pakao. Na pakao, dakle, ovjeka ne osuuje Bog; ovjek se sam

osuuje. Bog ovjeku eli samo dobro.

Mogunost grijeha dolazi od slobodne ovjekove volje. On se moe i treba

slobodno opredijeliti za Boga. No, on se moe opredjeljivati za druga

boanstva, jer ga Zli stalno napastuje.

9. Grijeh je zato i osoba, duhovno zla osoba. Grijeh je, naime, u

izvedenom smislu avao, ukoliko on nagovara i zavodi ljude da ine

grijeh. On se u poetku pobunio protiv Boga, htio je biti Bog. On je

nepomirljivi neprijatelj Boga. On je zato zlo u sebi samome. Sveto ga

pismo naprosto zove Zlim. On se najvie udaljio od Boga i zato je najvie

zlo, jer se time najvie udaljio od Dobra koje je sam Bog. Jo se naziva

i drugim imenima: davao, Sotona, Lucifer, laac i ubojica ljudi, zao duh,

Beelzebul, neisti duh, demon, zle sile, upravlja mranog svijeta,

zavodnik, knez ovoga svijeta, vrag. No, nije rije o jednoj osobi, nego o

mnotvu osoba koje imaju svog vou i zaetnika. On je inteligentniji i

jai od ljudi. Zato ga se ljudi ne mogu osloboditi. ovjek je u poetku

svijeta povjerovao Zlome i predao gospodstvo nad svijetom avlu. Zato je

Zli knez ovoga svijeta. No, Isus je istjerao Zloga iz svijeta, oduzeo mu

vlast i donio u svijet Boje kra ljevstvo. Sotonino je kraljevstvo na

izdisaju. On je osu den. Zadnji su mu trzaji i zato nastoji zavesti to

vii ljudi. U tom zavoenju on upotrebljava i strukture svi jeta i ve

zavedene ljude.

ovjek je zaveden, pao je u grijeh i ne moe se sam izvui iz toga. Zato

ga treba aliti, imati suuti prema njemu. Ne osuivati ljude svi smo

krivi nego osuivati Zloga, a ovjeka dobrotom i ljubavlju oslobaati

iz ruku Zla. ovjeka moe osloboditi samo netko tko ne robuje Zlome, tko

je jai od njega. Nijedan ovjekto ne moe. To moe samo Bog. U Isusu

Kristu to se dogodilo.

10. Grijeh je sila kojoj ovjek robuje. Zaista, zaista vam kaem veli

Isus tko ini grijeh, rob je grijeha (Iv 8, 34). A sveti Pavao se

ali: Opaam u svojim udovima drugi zakon koji me zarobljuje zakonom

grijeha. Jadan li sam ja ovjek! Tko e me istrgnuti iz ovoga tijela

smrtonosnoga? Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu naemu! Jer zakon Duha

ivota u Kristu Isusu oslobodio me zakona grijeha i smrti (Rim 7, 238,

2). Od te nas sile moe samo Isus osloboditi. Ako vas dakle Sin oslobodi,

zbilja ete biti slobodni (Iv 8, 36).

Grijeh je i stanje u kojem se ovjek raa. U grijehu me zae majka moja

(Ps 51,7). No, grijeh je i in pojedinog ovjeka. Razlikujemo istoni

grijeh od osobnih grijeha. Istoni je grijeh cijelog ovjeanstva,

istjee od prvih ljudi i ulazi u svakog ovjeka u asu zaea. Osobni je

grijeh onaj koji svjesno ini svaki ovjek. Krivnju u grijehu poinja

ovjek kad god svjesno i svojevoljno kri Boji zakon.

Na to ga navode tijelo i grijeh. Tijelo je pouda u ovjeku, koja eli

ostvarenje i protiv zakona u savjesti. Stoga je ona protiv Duha u ovjeku.

Tijelo udi protiv Duha, a Duh protiv tijela. To se jedno drugome

protivi, da ne inite to hoete pie sv. Pavao (Gal 5, 17).

Sv. Jakov takoer upozorava: Svakoga napastuje njegova pouda, koja ga

privlai i mami. Pouda zatim, zatrudnjevi, raa grijehom, a grijeh,

izvren, raa smru (Jak 1, 1415; takoer usp. Ef 4, 22).

Svijet je takoer protivnost Bogu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu

ljubavi Oeve,jer stoje god svjetsko pouda tijela i pouda oiju, i

oholost ivota nije od Oca, nego od svijeta (1 Iv 2, 15 16).

Da bismo se, dakle, oslobodili ropstva grijeha, treba nainiti dvostruki

korak: odrei se poslunosti Zlome i odrei se svijeta. Kad se odreknemo

svijeta, tad nas avao ne moe preko toga uvoditi u grijeh. Tko

4849

se ne odree svega to posjeduje, ne moe biti moj uenik govorio je

Isus (usp. Mt 16, 25).

Grijeh, dakle, kao iskonsko prokletstvo visi nad svijetom.

11. Da bismo bolje razumjeli grijeh, kratko emo pogledati kako Biblija u

Knjizi postanka, tree poglavlje, opisuje prvi grijeh.

U prvom i drugom poglavlju Knjige postanka opisuje se stvaranje svijeta i

ovjeka. Bog stvara ovjeka tako da izrie svoju volju, svojom rijeju

stvara svijet. Istodobno Duh Boji lebdi nad tim stvaranjem. U Novom emo

zavjetu doznati da Bog jest jedan, ali u trima osobama. Ovdje kao da se ta

trojstvenost nasluuje time to se govori o Bogu koji stvara, o Duhu koji

lebdi nad vodama i o rijei Bojoj po kojoj sve nastaje. Kod stvaranja

ovjeka kao da se Bog posebno zauzeo: Nainimo ovjeka na svoju sliku

(Post 1, 26). Bog napravi ovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu

udahne dah ivota (Post 2, 7). Bog stvara ovjeka na svoju sliku i

priliku. Slinost Bogu jest u tome stoje Bog ovjeku dao razum i slobodnu

volju. Ona je i u tome to gaje stvorio drutvenim, odnosno trojstve-nim,

kakav je i sam Bog. ovjek je, naime, stvoren kao muko i ensko, te kao

mogunost treega meu njima. Biblija naglaava ba tu slinost s Bogom:

Na svoju sliku stvori Bog ovjeka, na sliku Boju on ga stvori, muko i

ensko stvori ih (Post 1, 27). Iako su dvoje, oni e biti jedno tijelo

(usp. Post 2, 24). Tijelo u Bibliji znai jednostavno ovjeka. Oni su tek

zajedno ovjek: Kadje Bog stvorio ovjeka, napravio gaje na priliku

svoju; stvorio je muko i ensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i

nazva ovjek (Post 5, 12). Slinost s Bogom jest u tome to ovjek

moe komunicirati s Bogom. Bog zovne ovjeka: 'Gdje si?' ree mu. On

odgovori: 'uo sam tvoj korak po vrtu...' (Post 3, 910). Slinost s

Bogom jest i u tome stoje ovjek gospodar zemlje i svih ivih bia na

zemlji. Radi njega je sve stvoreno i sve njemu slui. Nainimo ovjeka na

svoju sliku, sebi slina, da bude gospodar ribamamorskim, pticama nebeskim

i stoci svoj zemlji i svim gmizavcima to puze po zemlji (Post 1,26).

Plodite se i mnoite i napunite zemlju, i sebi je podloite (Post 1,

28). Bili su takoer nevini, dobri, isti poput djece. A bijahu oboje

goli ovjek i njegova ena ali ne osjeahu stida (Post 2, 25).

Sve je to bilo dobro veli Biblija. ovjek je bio u raju kao u svom

izvornom ambijentu, gospodar svega, slobodan i sretan.

12. Kako je dolo do pada u grijeh?

Usred svih blagodati koje je ovjek imao u svome prvotnom ambijentu raju

javlja se jedna sjena: stablo spoznaje dobra i zla. Tada Bog uini te

iz zemlje nikoe svakovrsna stabla i stablo ivota, nasred vrta, i

stablo spoznaje dobra i zla (Post 2, 9). Stoje' stablo spoznaje dobra i

zla? ovjek po savjesti spoznaje dobro i zlo. Slobodan je onaj tko uvijek

moe initi dobro. Stablo spoznaje dobra i zla daje mogunost gubljenja

slobode i ivota. Ve samim postojanjem ovjek moe birati da se odlui

za ivot ili za smrt.

Spoznati u Bibliji znai sjediniti se s predmetom spoznaje, a takoer i

initi. Adam pozna svoju enu, te ona rodi sina (Post 4, 25). Nije,

dakle, rije samo o intelektualnoj spoznaji, nego o usvajanju spoznaje

cijelim biem. Tko spozna dobro i zlo, on usvaja, ini, biva jedno s

dobrim i zlim. On je razdijeljen u sebi, lien slobode. Slobodan je onaj

koji ne misli na zlo, ne rauna s neuspjehom. Slobodno preko brvi prelazi

onaj koji ne pomilja da bi mogao s brvi pasti u vodu.

Bog zabranjuje da prvi ljudi jedu sa stabla spoznaje dobra i zla. Bog eli

ovjeku dobro. On hoe da ovjek ostane slobodan. U savjesti nas sudi samo

Bog. ovjek ne smije dirati u savjest. On ne raspolae savjeu. To je

drugi razlog zato se ne smije dirati stablo spoznaje dobra i zla. ovjek

ne moe biti Bog, nego suradnik Boji. Dirati u savjest, htjeti

odreivati dobro i zlo, znailo bi staviti se iznad savjesti, biti

gospodar savjesti. Biti Bog. A Bog moe biti samo jedan. Kada ovjek

5051

eli biti gospodar savjesti, a to znai Bog, tada nastaje nered u itavom

svemiru i u ovjeku, a time i ropstvo u ovjeku. Bog zato zabranjuje

uzimati sa stabla spoznaje dobra i zla. Samo za plod stabla stoje nasred

vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'

(Post 3,3).

Ovdje nastaje borba izmeu Boga i stvorenja. Ljudima je stablo bilo

dobro za jelo, za oi zamamljivo, a za mudrost poeljno (Post 3, 6). To

je izraz trostruke poude koja navodi na grijeh. Osim toga pojavljuje se

zmija, zavodnik: Ne, neete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete

s njega jeli otvorit e vam se oi. i vi ete biti kao bogovi, koji

razluuju dobro i zlo (Post 3, 45). Tko ima pravo: Bog ili zmija i

izgled plodova sa stabla? Kome povjerovati? Bogu ili bogovima? Bogovi

razluuju dobro i zlo, oni su dakle zli. Oito je rije o Zmiji i njezinim

sljedbenicima. Zmijom ili starim zmajem naziva se Sotona u Ivanovu

Otkrivenju (usp. Otk 12, 9). Stoga nije udo da Bog u Bibliji najtee

kanjava idolopoklonstva, klanjanja drugim bogovima. Poganstvo je bilo

uvijek omraeno u Bibliji. Monoteizamje najia religija, jer samo je

jedan Bog, a bogovi su zla bia.

U toj borbi izmeu Boga i bogova ljudi su pali. ena ubere ploda njegova

i pojede. Dade i svom muu, koji bijae s njom, pa je i on jeo (Post 3,

6). Tada se zbio sudbonosni korak od kojega ovjeanstvo do danas trpi.

ovjek je iznevjerio Boga, a povjerenje dao avlu. ovjek vie nee biti

jedinstven, nego u sebi podijeljen. On se otkinuo od Boga, i zato e

mrziti i ljude. On vie nee jasno spoznavati dobro i bit e lutalac.

Dirnuo je u savjest. Savjest mora ostati ista. Tko nju dira, oneisti je.

Odsad e svi imati prljave savjesti. ovjek e se zato i skrivati pred

Bogom i ljudima. Stalno e mu strah tresti kosti. Htio je biti bog, a sad

e robovati stvorenjima i osobito Sotoni. Prodao je zemlju i odsad e

umjesto ovjeka Sotona biti knez ovoga svijeta. Sotona se pokazao kao

laac. Obeao je gospodstvo, a donio je ropstvo. Ubio je ovjeka.13. O

svemu tome Biblija slikovito govori. Poto su jeli, tada im se obadvoma

otvore oi (Post 3, 7). Prije su plodovi izgledali dobri, a sad prvi

ljudi vide prijevaru. Sad su vidjeli pravu sliku grijeha. Grijeh se uvijek

priinja sladak, poeljan i za mudrost dobar. Sveti Ivan e rei daje to

pouda tijela, pouda oiju i oholost ivota (usp. 1 Iv 2, 16). Prije

grijeha sve se ini privlano, razumno, moderno, pravo, kulturno i lijepo,

ali se tek poslije ina otvore oi. Ali, tad je ve sve kasno. Trebalo je

sluati Boga i njegovu zapovijed i ne vjerovati vanjskoj reklami. Grijeh

otvara oi za zlo. Jedan grijeh zove drugi. ovjek otada vidi samo zlo i

grijeh posvuda. Zatvorile su mu se oi za dobro, a otvorile za zlo. Slijed

grijeha sve je dublje silaenje u nove i nove grijehe sve do pakla u sebi,

svijetu i u vjenosti. Ako nam nitko ne zatvori oi za grijeh i zlo, a ne

otvori za dobro i Boga, propast emo. To su ljudi osjeali od iskona i

zato su zazivali nebo da se otvori i donese spas.

Drugi plod uzimanja sa stabla spoznaje dobra i zla jest da su upoznali da

su goli (Post 3, 7). I prije su bili oboje goli ovjek i njegova ena

ali ne osjeahu stida (Post 2, 25). Bili su nevini, pogled im je vidio

dobro u drugome i zato se nisu bojali ni stidjeli. Sada su postali

neprijatelji jedno drugome; jedno o drugom misli zlo, eli tijelo drugoga

iskoristiti za svoju strast, za sebini uitak. Otada ljudi prodaju

tijela, s poudom se gledaju i boje jedni drugih. Tko ini grijeh, osjea

se gol, osjea daje otkriven oima drugih. ini mu se da svi vide njegov

grijeh. Onda govori protiv drugih, mrzi druge, klevee ih, optuuje, vodi

ratove protiv drugih ljudi. Postupa po pravilu napad je najbolja

obrana. Naprotiv, poteni i isti nikada nee o drugima zlo govoriti. Oni

su kao djeca. A dijete vjeruje svakome. Ono se ne stidi svoje spolnosti,

svojih misli, rijei, elja. Ono je nevino i isto. ovjek ranjen

grijehom to ne moe. On mora druge ubijati, jer ih se boji, jer je gol

pred njima, jer ima osjeaj daje njegova krivnja otkrivena.

5253

Ako ih ne moe ubiti (rijeima ili djelima), onda si mora barem staviti

masku na lice da pokrije svoju golotinju. To ba Biblija i navodi kao

plod istonoga, iskonskoga ili prvoga grijeha. Spletu smokova lia i

naprave sebi pregae (Post 3, 7). Otada ljudi mogu jedni pred druge samo

s maskama. Oni se boje jedni drugih. Strah razara zajednitvo meu

ljudima. Ljudi eznu jedni za drugima, ljubav im je vanija od zraka,

vode, jela, ali se moraju skrivati iza svojih maski i odvajati se jedni od

drugih. Iskrenosti i povjerenja vie nema meu nama. Tu emo tragediju

svi osjeati u sebi, osobito u odnosu na roditelje. Dijete je jedinstvo

oca i majke. Ono je pluralna osoba. Kad se otac i majka svaaju ili

rastavljaju, dijete osjea da se time razdvaja njegovo bie.

Tako razdijeljeni u sebi raaju nova dijeljenja, nove bolesti, nove

ratove. Meutim, nitko ne moe priznati svoje stanje. Radije staviti

masku, a to znai radije izgledati lijepo, isto, zdravo, veselo, mudro,

negoli to zaista biti. Bezbroj maski pametnih, uenih, modernih pa i

pobonih razdvaja ljude. ivimo u svijetu neiskrenosti, zakulisnosti,

maski. Nitko ne moe srce posve otvoriti. Neprijatelji smo jedni drugima.

Otvorile su nam se oi ijedni u drugima vidimo zlo,jer smo sami zli. Srca

su prljava i treba skinuti krinku s njih, oistiti ih i tek tada e doi

dobrota i ljubav, a s njima i novi ovjek i novi svijet.

14. Osobito tragian plod iskonskoga grijeha jest odvajanje od Boga.

ovjek ne moe vie podnijeti Boju prisutnost. Ne moe Boga vidjeti i

ostati na ivotu, kae Biblija (usp. Izl 33, 20). Krivica i nepovjerenje

tjeraju ovjeka u bijeg od Boga. Bog zovne ovjeka: 'Gdje si?' ree mu.

On odgovori: 'uo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se

sakrili' (Post 3, 10). Nije se Bog skrio, nego se ovjek sakrio pred

Bogom. Prema tome, problem spoznaje Boga nije u tome da nam se Bog

otkrije, nego da mi izaemo iz svojih skrovita i otkriveni se pokaemo

pred Bogom. A mi to ne moemo. Zato Bog dolazi knama, u naa skrovita, u

nae grijehe; uzima oblik grenog tijela da nam se pokae i da nas spasi.

ovjek bjei ne samo od Boga nego i od ovjeka. Videi da su goli, ljudi

moraju bjeati jedni od drugih i skrivati se iza maski i minke. Ne samo

to. Oni se mrze, neprijatelji su jedni drugima. Adam optuuje Evu, Eva

zmiju. Nato ree Bog: 'Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti

zabranio jesti?' ovjek odgovori: 'ena koju si stavio uza me ona mije

dala sa stabla, pa sam jeo' (Post 3, 11 12). Adam optuuje i Boga to mu

je dao enu, i enu to mu je dala plod sa zabranjenog stabla.

Neprijateljstvo prema Bogu i prema eni. To je pokuaj da se opravda

optuujui druge. To ovjeanstvo ini sve do danas. To vodi do svaa,

mrnje, nepravdi. A trebalo bi samo priznati svoj prijestup i sve bi bilo

u redu. Trebalo je samo pokazati ljubav prema Bogu i eni, i sve bi opet

bilo dobro. Trebalo je sebe opuiti, a druge opravdati. Tad bi grijeh bio

svladan u srcu.

Eva priznaje daju je zmija prevarila i baca krivnju na nju (usp. Post 3,

13). Otada e ljudi stalno biti varani i zavoeni. Oprijeti se zavodniku

mogue je samo tako da ponemo drugima pratati i sluati Boju zapovijed.

Htjeti mrnjom, orujem, laima rjeavati meuljudske probleme, to je

naivnost i gruba zabluda. No, ljudi ne mogu drukije. Grijeh se uvukao u

sr ovjeka, u srce. Podijelio je ovjeka. ovjek je sav u borbi; nagoni

su protiv savjesti, tijelo protiv Duha, elje protiv razuma, ogranienosti

protiv neogranie-nosti, nebo protiv pakla, grijeh protiv nevinosti, avao

protiv Boga.

15. Posljedice su istonoga grijeha i sve patnje u svijetu i u ovjeku.

ena e u mukama raati djecu, u znoju lica svoga ovjek e traiti svoj

kruh i u prah e se morati vratiti (usp. Post 3, 1619). Cijela je

priroda prokleta zbog grijeha ovjekova. A ovjeku ree: 'Zemlja neka je

zbog tebe prokleta. Raat e ti trnjem i korovom' (Post 3, 1718).

Prirodne katastrofe i sve neprijateljsko u prirodi dolazi od ovjeka.

Zemlja bi opet bila dobrostiva prema ovjeku kad bi se

5455

njegovo srce promijenilo. Tad bi tele moglo stajati s lavom, dijete se

igrati sa zmijom; nitko nikome ne bi kodio (usp. Iz 11, 69). Samo je

srce u pitanju. To znai da ljudi nikada nee ukrotiti prirodu, nikad nee

postati njezini gospodari, nikada nee uivati zemlju, dokle god ne

promijene srce. A to ne mogu sami. To moe Bog.

16. I napokon, Bog je ovjeka iskljuio iz raja. Zato ga Bog istjera iz

vrta edenskoga... Istjera dakle ovjeka i nastani ga istono od vrta

edenskog (Post 3, 2324). ovjek u grijehu nije u svom izvornom

ambijentu. On je vani. U tuinu je protjeran. Mi se, dakle, trebamo

vratiti u svoj autentini ambijent. To znai da je zemlja samo prolaz, a

ne stalno ovjekovo prebivalite. Ona je tuina. Iz nje se tek dolazi u

domovinu, tamo gdje se moemo potpuno ostvariti i nai smisao.

Zato nas je Bog istjerao iz raja? Da ne bi sada pruio ruku, ubrao sa

stabla ivota pa pojeo i ivio navijeke! (Post 3, 22). Uz stablo spoznaje

dobra i zla postoji i stablo ivota. To stablo ovjekovjeuje ovjekovo

stanje. ovjek je pao u ropstvo Sotone. Ako sad pojede i sa stabla ivota,

bit e vjeni rob grijeha. Njegovo e stanje biti zapeaeno. Da se to ne

bi dogodilo, Bog daje ovjeku ansu da izvan raja napravi novi zaokret

obraenje natrag Bogu. Tad e se vratiti u svoj izvorni ambijent, raj.

Svrha, dakle, ovjeka na zemlji jest da se odree Sotone i grijeha i da se

opredijeli ponovno za Boga. Tad e smjeti jesti sa stabla ivota (usp.

Otk 2, 7). Dotle e kerubini s plamenim maem straariti nad stazom koja

vodi k stablu ivota (Post 3, 24).

No, ovjeku je dana i nada. Bog e doi ovjeku i osposobiti ga da se

odlui za njega i opet nae put k slobodi i prijateljevanju s Bogom. Zmiji

Sotoni govori Bog: Neprijateljstvo ja zameem izmeu tebe i ene,

izmeu roda tvojega i roda njezina: on e ti glavu satirati... (Post 3,

15).

Tako nam Biblija pripovijeda u slikovitom i simbolinom govoru o

poecima ovjeka i grijeha. Naslian nain govore o ovjekovu padu i razne

mitologije. Iz toga je oito da postoji neka praobjava, neko zajedniko

znanje svih ljudi i naroda o prvim poecima ovjeanstva, koje se

prenosilo mlaim pokoljenjima.

17. Grijeh je dakle najvei ovjekov neprijatelj. Od njega potjee sve

zlo. Trebalo bi samo unititi grijeh, i svijet bi postao pravedan, dobar,

sretan, pun blagostanja, mira i ljubavi. Osnovni napor ovjeanstva morao

bi ii za iskorjenjenjem grijeha. Jer, svi su napori malo korisni ako se

izvor zla ne uniti. A on je u srcu svakoga ovjeka. Srce treba

promijeniti. To je jedina radikalna revolucija svijeta koja obeaje

novoga ovjeka i novo drutvo. A tu je revoluciju zapoeo Isus Krist i na

svakom je ovjeku da je dovede do kraja.

Grijehom je ovjek izgubio mo jasne spoznaje sebe i prirode, izgubio je

mo ljubavi i povjerenja, izgubio gospodstvo nad sobom i prirodom.

Povrijedio je Boga, otkinuo se od izvora svjetla i stupio u tamu. On vapi

za svjetlom, za jasnim znanjem o tome tko je i kamo ide, za moi da

vjeruje i ljubi, da vlada nagonima i prirodom. Tko e mu to dati?

Crkva ve dvadeset stoljea poruuje: jedino Isus Krist.

Promisli

Ostani nakon kateheze nekoliko minuta u utnji i razmiljanju. Pusti neka

te spoznate istine zahvate.

Ako vjeruje u Isusa, zamoli ga da se njegova vlast, njegov svijet,

njegov svjetonazor i ivot u tebi ostvare. Doi kraljevstvo tvoje...

Moda je trenutak da poe na dobru ispovijed? Jesi li s kime u zategnutim

odnosima? Jesi li spreman pomiriti se? Shvaa li daje najvea avolska

varka i zamka u tome da te posvadi s drugima i da ljude usmjeri jedne

protiv drugih? Nemoj vie suditi svjetski, izvanjski, tjelesno. Prepoznaj

u svakom ovjeku brata.

Promisli: ima li u tvom ivotu vrednota za koje si spreman dati ivot?

Jesi li spreman zaloiti se za pravdu, za mir, za

5657

pomirenje, za ljubav? Shvaa li da te grijeh vee, sputava, lomi ti

krila, ini te slabim, straljivim i nemonim? ista savjest daje snagu da

se slobodno zaloi za novoga ovjeka i novu zemlju. Mrnjom se nita ne

dobiva, samo sve gubi. Pomirenje stvara nove odnose meu ljudima. Pogledaj

to su to konkretni grijesi i kako da ih se oslobodi. Zapravo, samo je

jedan grijeh, ali se on oituje u bezbroj oblika. Dobro je poznavati te

oblike da bismo ih lake razobliavali.

Bog je u svojim zapovijedima dao put do pomirenja i obnove svijeta. Protiv

deset Bojih zapovijedi ovi su grijesi: nevjera (ako odbijem vjerovati da

Bog postoji, ali jo vie ako nemam povjerenja u njega), otpadnitvo od

vjere aposta-zija, dranje krivih nauka hereza, izma,

idolopoklonstvo, bavljenje okultnim i magijskim praksama, prijelaz u

nekr-ansku religiju. Zatim psovka i neukusno izgovaranje Bojeg imena,

teak rad nedjeljom i zapovijedanom svetkovinom, nevrenje kranskih

dunosti: neodlazak na nedjeljnu misu, na vjeronauk, isputanje godinje

ispovijedi i priesti, neda-vanje milostinje, zanemarivanje molitve, posta

i nemrsa. Nepotivanje roditelja, ubojstvo ovjeka, mrnja, ogovaranje,

kleveta, abortus, la, kraa, krivi sud i krivo svjedoenje, bestidne

misli, rijei, elje, djela, predbrani odnosi, samozadovoljavanje,

preljub, za kranina ivjeti u civilnoj branoj zajednici bez sakramenta

enidbe, nagovaranje na grijeh, zavoenje na grijeh, prijevara,

pronevjera.

Moda e otkriti grijeh unutar sedam glavnih grijeha: prezire nekoga,

izdie se iznad ljudi, tat si, ohol, krt i sebian? Nagomilava

bogatstvo, a drugi su u siromatvu?

ita pornografske knjige i asopise, gleda pornografske filmove? Ne

potiva svoju i tuu spolnost? Zavidan si, ljubomoran, zloban? Lijen i

neodgovoran u poslu? Srdi se i nervira, uznemiruje druge dizanjem glasa

za sitnicu? Opija se, neumjereno pui, oteuje zdravlje

nedisciplinom? Ne potiva korizmenu pokoru, ne ita vjerski tisak, ne

bri-ne se za odgoj djece? ivi u zavadi? Ne vraa dug? Ne ispunjava

obeanja? Rastresen si u molitvi? Bog ti je na zadnjem mjestu u ivotu i

u svakodnevici? Daje mu tek otrcane ostatke dana? Jesi li optimist ili

pesimist? Kamo ide tvoj ivot? Voli li sebe? Voli li ljude? Jesi li

spreman oprostiti? Ljubi li Boga? Vjeruje li da on tebe voli? isti li

matu i misli? Jesi li odgovoran u prometu? Sudjeluje li u radu svoje

upe? Sudjeluje li u oblikovanju nedjeljne mise? Jesi li otvoren

novostima u vjeri i ivotu? Jesi li odgovoran na poslu, u obitelji?

Zalae li se za mir i pravedne odnose? Mrmlja li na Boga i ljude?Vidi

li koliko se zla uvlai u na svijet. Treba sve to raskrinkati i istiti

sebe i svijet. Neka ti ovaj predloak poslui za ispit savjesti i dobru

ispovijed.

Kako grijeh razara ivot i svijet vidjet e iz sljedeih primjera.

Iskustva

Tisuu puta postavljam pitanje: to je ivot? Svi ute, gledaju me i

odlaze.

(Djevojka, 17 godina)

elim neto drugo, hou neto novo. Treba nekamo otii i poeti sve od

poetka. A da li poslije opet dolazi dosada? I onda ponovno lutaj i trai

neto drugo. Zar tako cijelog ivota?

(Djevojka, 18 godina)

Kad sam bio mali, moj je ivot bijedan bio. A kad sam porastao, i bijeda

je porasla.

(Djeak, 16 godina)

Blago vama potenima! Sva su vam vrata otvorena i svi vam vjeruju.

(Djeak, 17 godina)

Ja sam od svoga oca naslijedio lou narav i nesretno djetinjstvo.

(Djeak, 16 godina)

Jeste li zadovoljni to ubiste sve ljudsko u meni? Ako ste zadovoljni,

ostavite me samu. Ako niste, recite, koliko e to jo trajati.

(Djevojka, 17 godina)

Kad bih bio svemogu, bio bih u dobrim odnosima s radnicima i s

djevojicama bih se igrao u pijesku. Nikako ne bih htio biti nevidljiv,

jer bih onda samo krao pa bih poslije imao stalno neku tugu.

(Djeak, 14 godina)

5859

Sto si vidio u ljetni dan, sine moj?

Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vjeno, a ovjek slab i kratkovjek.

Sto si vidio, sine moj, u ljetni dan?

Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vjena.

Sto si vidio, sine moj, u ljetni dan?

Vidio sam daje ovaj ivot stvar muna, koja se sastoji od nepravilne

izmjene grijeha i nesree, da ivjeti znai slagati varku na varku.

Hoe da usne, sine moj?

Ne, oe, idem da ivim.

(I. Andri)

Nemogue bi bilo podnijeti ivot sa svim varkama, nesporazumima i

zabludama, da ovjeku nije dana misao o Bogu due nae, koji je utoite,

istinito, pravedno i isto.

(I. Andri)

Kaite mi, gdje ima ljubavi! Kaite mi gdje da bjeim od zla, kaite:

gdje da se sklonim od mrnje!

ao mi je ovjeka.

Oh, ugasite mrnju? Ljudi su nama potrebni i nikako se, nikako ne moe

ivjeti bez opratanja.

ivite i borite se kako najbolje umijete, molite se Bogu i volite ovu

prirodu, ali najvie ljubavi, panje i sauea ostavite za ljude, ubogu

brau svoju, iji je ivot nestalni pramen svjetla izmeu dviju

beskonanosti.

Volite ljude, esto im pomozite i uvijek ih poalite, jer su nam svi ljudi

potrebni.

(I. Andri)

Znam: ima jedna mrtva luka, I ko se u njoj nae uti e ujutro pjevanje

uka I vidjet e umorne lae.

Brodovi u njoj vjeito snivaju Kako se brodi,

Al njihova sidra mirno poivaju U plitkoj vodi.

60/ tako u snovima gledaju sreu, A plovit se boje. Na jarbole arene

zastave meu I stoje.

(D. Cesari)

Zloinac ne moe initi zlo bez skrivene volje svih vas.

Ne moete odijeliti pravednike od nepravednika, ni dobroga od zloga, jer,

oni stoje zajedno pred licem sunca, kao to su crna i bijela nit skupa

otkane.

(H. Dubran)

Ui moliti. U molitvi e neizmjerno mnogo nauiti. To su putevi spoznaje

koji se otvaraju samo moliteljima, poniznima. Ako hoe k Bogu, bez

molitve nikad nee stii. Moli, ui moliti molei. I kad ti u grlu zapne

rije, neka to bude tvoja utljiva molitva. Zagledaj se u Isusa ispred

sebe i govorei uti ili utei govori. Moda i ovako:

Slava ti, Boe, za muku dana i mir noi, za kratki ivot i veliku

zagonetku smrt, neka su blagoslovljene odluke tvoje po kojima dolazimo na

svijet i odlazimo s njega. Ogromni su i neshvatljivi planovi tvoji. Ali

teko je biti ovjek, Gospode.

(I. Andri)

Literatura

Moe i sam o tome proitati:

Stari zavjet Post 3 Ps 50 Job Jer 15

Novi zavjet: Rim 1, 1832: 5; 6; 7 Gal 5, 1921 1 Tim 1, 811

V. E. Frankl, Zalo se niste ubili, Zagreb 1979.

. Brzi, ovjek u sebi podijeljen, akovo 1972.

H. KCing, Bog i patnja, Zagreb 1979.

V. Ognjenovi B. Nei, Pozdravi nekog, Gradina 1979.

Sada prijei na treu katehezu.

61

3. ISUS KRIST I OTKUPLJENJE

Uvod

Crkva od svoga poetka vjeruje da je Isus Krist otkupio svijet. On je

Spasitelj svakoga ovjeka i cijeloga svijeta.

Stoje spas? To je mogunost da ivimo slobodno. To je spoznanje daje

svijet smrti, grijeha i mrnje osuen, daje na izdisaju, a Boji

slobodni svijet sve snaniji u ljudima i u svijetu. To je spoznanje da

ovjekov ivot nije samo ovo kratko razdoblje boravka na zemlji, nego je

vjean. Smrt je samo kratki prolaz. ovjek je jo tu usred mrnje, patnje,

besmisla, uasa, nepravdi, pokolja i pakla, no ve nosi u sebi klice

slobode. Dana mu je nada.

Jo je u logoru, ali su mu otvorena vrata i odve-zani okovi. Moe u novi

svijet. Bog mu je dao mogunost. Na njemu je da u to povjeruje i zakorai

prema Bogu i ljubavi. Slobodan je, a opet jo nije, jer je jo u grenom

tijelu, jo je na putu iz ropstva.

Sigurno je da dobro i zlo u svijetu nisu kao crno--bijela slika. Zato i

spas nije neto poput dana nasuprot zlu kao noi. To je stvarnost koja se

dogaa u srcima ljudi i tek se odatle odraava na vidljivu stvarnost oko

nas. Dobro je izmijeano sa zlim, ali je ipak jasno da je tu. Tako je i

spas tu. Teko je rei da je ovdje ili ondje, jer je meu nama i u nama

svima: on je kao upaljena igica usred mora tame. Svi smo u tami, a opet

nitko ne moe rei da ne vidi igicu i izlaz iz tame.Time to nam je Isus

dao spoznati da smo od Boga izili i da k Bogu idemo, nije vie stanje

isto kao kad to nismo znali. Time to znamo daje Isus pobijedio grijeh i

smrt, svijet nije vie kao prije. Svjesni smo tko smo, kamo idemo i to

moemo. Znamo iji smo i to trebamo initi. Ako je zatvorenik okovan u

tamnici, zar se u njegovu ivotu nita ne mijenja kad mu doe netko

izvana, otvori vrata tamnice, slomi okove, odje-ne ga u novo ruho i kae

mu: Ti si slobodan ovjek. Vrata u ivot su ti otvorena. Otac te voli.

Idi svojoj kui!? Iako je jo u tamnici, iako jo mora proi tam-niko

dvorite i vrata, proi pokraj strae i moda jo ostati nekoliko dana,

ipak je slobodan i ta vijest o slobodi mijenja i njegovo vladanje i

njegov stav prema ivotu.

Isus je prisutan u svakoj naoj patnji, na naoj je strani, na strani

ovjeka, protiv Zloga. Ipak, koliko god se mi borili i prihvaali kunje,

otkupljenje nam je darovano. Krist je to izvojevao. Nae je da hodamo u

toj slobodi sve do potpune slobode u nebu.

Meditacija

Sjedni u miran kut sobe, opusti se, duboko udahni i izdiui zrak

prepusti se miru koji te osvaja. Saberi se i postani svjestan: ti ivi.

Reci sebi: Ja ivim! Izgovaraj pri tome i svoje ime.

Nakon pet do deset minuta posvijesti si istinu da si doljak, gost na

zemlji. Netko Bog poslao te na zemlju. On je tu uz tebe. On dri svoj

ivot. Ti nisi samo tijelo, nego i duh. Zato moe s Bogom, koji je Duh,

komunicirati. Prepusti se prisutnosti Boga oko sebe. Ostani u toj

prisutnosti barem pet minuta.

Zatim promisli da si na zemlji zato da bi se odluio za Ljubav, Dobrotu,

Pravdu za Boga. Sad se stvarno opredijeli: za DOBRO ili za ZLO. Samo je

Jedan dobar. Odu-pri se zlu.

Osjea li otpor, zazivaj Isusa da ti pomogne opredijeliti se za novi

svijet njegov: Isuse, smiluj mi se!

6263

Promisligom, ali sjena gaje slijedila. Onda je pojurio i nije se htio

zaustaviti mislei da e se sjena ipak otkinuti od njega. Umoran, oznojen

i iznemogao pao je u blizini sjenovitoga stabla.

Tim putom prooe dva ovjeka i naoe ga mrtva. Jedan od njih ree: Gle

nerazumna ovjeka! Umro je hotei se osloboditi svoje sjene. A samo je

nekoliko koraka dalje sjenovito stablo. Mogao je skoiti u njegovu sjenu

i svoje sjene bi se oslobodio.

Otkad ovjek postoji znamo za borbu protiv zla i grijeha. A grijeh i dalje

vlada ljudima. Pa ipak, treba samo prihvatiti otkupljenje Isusa Krista i

grijeha e nestajati.

2. U emu je,Kristovo otkupljenje? Da bismo to shvatili, potrebno je

najprije znati tko je Isus Krist. Isus je ime ovjeka, Zidova, od ijeg

roenja svijet broji godine i tu epohu naziva novom erom. Razdoblje

povijesti prije njega naziva se stara era. Njegovo je roenje, dakle,

prema tom nazivu, otvorilo novu epohu u povijesti ovjeanstva. On je

sredite te povijesti, on

ju je razdijelio na dva dijela. Ve nam ta injenica daje naslutiti da je

rije o jedinstvenoj osobi na svijetu.

3. Ime Isus znai Spasitelj. Krist pak znai Poma-zanik. To je bio ovjek

od kojega su idovi oekivali da e biti osloboditelj njihova naroda i

cijelog svijeta od krivnje, nepravdi i robovanja. On je u jednoj osobi

trebao biti kralj, prorok i sveenik. Kralj oznauje osobu koja vlada.

Prorok oznauje osobu koja Boje rijei prenosi narodu i pouava ga da ide

Bojim putom. Sveenik je Boji slubenik koji u ime Boga oprata grijehe

ljudima i u ime ljudi prinosi Bogu rtvu. Naziv Krist, dakle, naziv je za

slubu koju Isus ima u povijesti ovjeanstva. Krist stoga znai da je

Isus Posrednik izmeu Boga i ljudi, donositelj Bojeg kraljevstva meu

ljude. Krist ujedno znai daje Isus Boji poslanik i Sin Boji.

Isus je, prema tome, Bog i ovjek. Njegova boanska osoba nosi ljudsku i

boansku narav. Dakle, Isus Krist je ime i sluba Isusa iz Nazareta. Ili,

to oznauje njegovu bogo-ovjeju narav. Ime Isus oznauje povi-

Pokuaj promisliti o Isusu Kristu, odgovarajui na sljedea pitanja ili

nastavljajui zapoetu reenicu.

Isuse, ja te ve dobro poznajem jer...

Isuse, ja te jo ne poznajem jer...

Isuse, ja bih te slijedio, ali...

Isuse, hvata me elja da pobjegnem od tebe, ali...

Po mom uvjerenju Isus Krist je oslobodio ovjeka jer...

U ovom povijesnom trenutku ja se opredjeljujem za vjeru u Isusa Krista

jer...

U mom ivotu Isus Krist predstavlja... to misli, trebaju li ljudi

Isusa? Vjeruje li ti u Isusa? Zato?

Jesi li proitao barem jedno cijelo evanelje, npr. Evanelje po Marku?

Ako nisi, uini to to prije.

Molitva

Moli Isusa da ti se otkrije pa da shvati i sljedei govor o njemu. Moe

i ovako:

Isuse,

sve ruke svijeta pustoile su moj dom. Ognjite mi je zatrto i vatra

ugaena. Oiljci na nogama o brojnim stranputicama govore i o vrletima uz

koje sam se pela. Moje su rijei varljive i srce preljubniko. S kim te

sve nisam varala, Gospodine? Koga sam sve ljubila? Kolike sam dane u

bescjenje prodala? Batinu rasula. Bila sam vjerna noi i ona me

obavijala sve vre. Ali, otkad k tebi dooh, od toga dana uspravno i

odluno hodam i moje misli su vedre. Doi i pomozi mi, osvijetli me do

kraja. Amen.

(Rua, 25 godina)

Isus Krist Otkupitelj

1. Neki se ovjek htio osloboditi svoje sjene. Smetalo gaje to ga u

sunanim danima prati sjena i podsjea na negativnosti njegova ivota. Za

vrueg sunanog dana pokuao je sjeni odbjei. Trao je svom sna-

646.S

jesnu osobu, a Krist oznauje natpovijesnu osobnost tog istog ovjeka.

4. Isus je povijesna osoba. O tome svjedoe ne samo Crkva i evanelja nego

i idovski, grki i rimski pisci i povjesniari. Tako rimski povjesniar

Tacit u djelu Anali, napisanom pedesetak godina nakon Isusove smrti,

govorei o kranima kae: Ime im to dolazi od Krista, koji, za

Tiberijeva vladanja, bude pogubljen po naredbi prokuratora Poncija Pilata

(Tacit, Anali, 44). Drugi rimski povjesniar Svetonije kae daje car

Klaudije protjerao idove iz Rima jer su digli bunu zbog buntovnika

Krista (Svetonije, ivot 12 careva, Klaudije, 25). Namjesnik Bitinije,

Plinije Mlai, kae da su krani krivi zato to se odreenih dana

skupljaju prije zore pjevajui himne Kristu kao Bogu (Plinije Mlai,

Knjiga deseta, pismo 96 caru Trajanu). Svi su ovi pisci suvremenici

Isusa i apostola. Iz tog je vremena i idovski povjesniar Josip Flavije.

U djelu idovske starine, govorei o Pilatu, doslovno kae: U to

vrijeme ivio je takoer Isus, mudar ovjek, ukoliko ga se moe ovjekom

nazvati, jer je kao narodni uitelj inio udesna djela koja su primana

istinskom radou. I on je bio Krist (Josip Flavije, idovske starine,

knjiga 18, poglavlje 3, 3). Najpoznatije idovsko djelo prvoga stoljea,

Talmud, kae o Isusu, izmeu ostalog: U predveerje blagdana Pashe Isus

Nazareanin bio je raspet (Babilonski Talmud, Svnhedrin, fol. 43a).

Osim nekranskih dokumenata o Isusu povijesti svjedoe Crkva i evanelja.

Crkva je svjesna da ju je osnovao Isus i ona se samo na njega poziva. Kad

on ne bi bio stvarna povijesna osoba, Crkva bi bila graena na lai.

Evanelja su katehetsko-povijesni podaci o osobi, o rijeima i djelima

Isusa iz Nazareta. Zadnjih stotinu i pedeset godina evanelja su

prouavana sa svih aspekata i potpuno je dokazana njihova autentinost i

izvornost njihova sadraja. Arheologija je istraila itavu Palestinu i

otkrila evaneoski ambijent. Kranin se, dakle, mirno moe osloniti na

znanstvene rezultate povijesnog istraivanja o Isusu iz Nazareta.5. Ipak,

Isus nije samo ovjek nego i Sin Boji. On JC Krist; Mesija, Spasitelj

cijelog svijeta. Ima li dokaza ili neospornih pokazatelja za tu tvrdnju?

Isus nije sluajna osoba. Unaprijed je predskazan njegov dolazak.

Nasluivali su ga rimski, grki, pa i dalekoistoni pisci. Tako Vergilije

govori o eni koja se smijei djetetu (koje e oznaiti kraj eljeznog

doba). Ciceron komentira Sibilina prorotva i pie da krivnja nee biti

oduzeta svijetu dok ne doe kralj kojega svi moraju priznati. Tacit kae

da su svi narodi zemlje bili uvjereni da Istok zauzima povlateni poloaj

i da e iz idovskoga naroda izii uitelj i zakonodavac svijeta.

Svetonije pak, u ivotopisu cara Vespa-/ijana, pie da je stara i stalna

vjera svih naroda na istoku da e prema sigurnim prorotvima idovi doi

do najveeg poloaja. Eshil pie u drami Prometej da prokletstvo nee

biti uzeto prije nego to se pojavi Bog, na iju je glavu stavljena kruna

muka, jer je on zastupnik za nae grijehe. Sokrat i Platon su govorili o

sveopem mudracu koji bi uskoro trebao doi. Sibile su prorokovale dolazak

sveopega kralja. Konfucije pie o dolasku velikoga sveca. U analima

kineskoga carstva pie da se pojavilo neobino svjetlo i da su mudraci, na

zahtjev cara, pronali knjige u kojima pie da to udo znai pojavu

velikog sveca na zapadu, ija religija mora biti uvedena u njihovu zemlju.

Istok govori o zapadu, a zapad o istoku. Palestina je zapadnjacima na

istoku, a istonjacima na zapadu.

U ljudima postoji iskonska nada koja se odraava u priama, mitovima,

romanima i dramama, gdje glavni junak, unato prividnom porazu, pobjeuje.

Taje nada neunitiva. Ona mora imati svoj realni temelj.

Osobito konkretno o dolasku Mesije govore starozavjetne knjige. Npr.

psalmi 22, 38, 69, 140. Prorok Izaija pie o djevici koja e roditi

Emanuela (tj. Bog s nama), o detaljima Isusove muke i smrti (usp. Iz 7,

14). Prorok Jeremija govori o vremenu Mesijina dolaska (usp. Jer 23, 5),

Daniel jo detaljnije precizira vrijeme i prostor pojave Mesije (usp. Dn

9, 2526). Zaharija navijeta njegov dolazak (usp. Zah 9, 9

6667

10), a takoer i Malahija (usp. Mal 3, 15) i drugi proroci. Isus se

poziva na ta prorotva, pisci evanelja isto tako. Svaki detalj iz

prorokih spisa Isusu se ispunio. Je li to sluaj?

Ivan Krstitelj je Isusa pokazao narodu. Isus za sebe govori, samosvjesno i

trijezno, daje oekivani Spasitelj, da je Sin ovjeji i Sin Boji. S

lakoom ini bezbrojna udesa. Zahtijeva da se njegovi sljedbenici odreknu

svega, pa i ivota, ele li ga slijediti. Tvrdi da je on Put, Istina i

ivot i da se jedino po njemu moe stii do Boga Oca. To su tvrdnje koje

moe izrei samo luak ili Bog. Njegovi su ga neprijatelji i optuili daje

opsjednut ili lud. No, on je tako trijezan i mudar, da daje dojam savrene

sigurnosti, svetosti i razumnosti. Ne samo daje zdrav nego i druge

ozdravlja. Osim toga ini udesa koja ne mogu initi ni njihovi velikani,

sveci i proroci. ivot je dao kao potvrdu za svoje rijei. On je uskrsnuo

od mrtvih. Ne samo oivio, kao Lazar, nego uskrsnuo, a to znai uinio

tijelo i duu besmrtnima. Netko moe oivjeti ovjeka, ali onda ovaj opet

umire, no ne moe ga uskrisiti, jer to ini jedino Boja snaga. Isus je,

zatim, poslao s neba na svoju Crkvu Duha Svetoga, Boju silu. Njegovi su

apostoli inili ista djela koja je inio i on. I do danas sveci, njegovi

radikalni sljedbenici, ine njegova djela. Osnivai religija i

ideologija, znanstvenici i filozofi, pa i veliki askete svijeta nisu ni

priblino tako govorili i inili. Hegel i Napoleon nisu inili udesa niti

su za sebe tvrdili da su doli od Boga; nitko se nije usudio za se rei

daje Sin Boji. U povijesti svijeta jedino je Isus upravo to tvrdio.

Njegov je moralni lik nedostiiv. Govorio je drugima da je bez grijeha,

pokazao gospodstvo nad avlom i grijehom. Ponaao se kao sam Bog.

Prorekao je sudbinu svojih apostola i povijesni tok svoje Crkve. Svi koji

mu povjeruju, svjesno i opredijeljeno, ine njegova djela, doivljavaju

slobodu savjesti i nalaze smisao i nove snage u zauzetosti za ovjeka u

svijetu. A prije svega nalaze Boga.

Tako nam ve samo razumsko istraivanje Isusapokazuje daje on jedinstvena

osoba povijesti i da ima snage koje nitko nikada nije imao. On nije obian

ovjek. U njemu je boanska snaga.

6. No, sigurnost daje Isus Boji Sin, a ne samo ovjek, daje tek vjera.

to je to vjera? Vjera je ulazak u nove, boanske predjele stvarnosti i

ivota, ulazak koji se temelji na Bojoj rijei. Bog zove ovjeka i daje

mu obeanje novoga ivota i nove spoznaje. Kad se ovjek odazove, susree

se s Bogom i nalazi ono to mu je Boja rije obeala. Nov ivot, nove

spoznaje, radost, mir i susret s Bogom dokaz su istinitosti Boje rijei.

Mogunost susreta s Bogom daje Duh Sveti, Duh kojega je Isus poslao svojoj

Crkvi. On osposobljava ovjekov duh da moe komunicirati s Bogom. Tako

vjernik ima izvanjske, razumske, znanstvene dokaze daje Isus doista ivio

i daje Sin Boji. No, ti vanjski dokazi jo nisu vjera. Oni samo dovode

pred prag vjere. Oni samo daju dovoljno moralne sigurnosti daje rije

vjere istinita, ali ne mogu uvesti u vjeru niti dati potpunu sigurnost

vjere. U vjeru uvodi Boja snaga, milost, Duh Sveti. Sigurnost vjeri daje

susret s Bogom, iskustvo Boga koje se dogaa tek onda kad se ovjek snagom

milosti uputi u pravcu koji mu pokazuje Boja rije. Vjernika nakon toga

iskustva nitko i nita ne moe razuvjeriti da Bog jest i da spaava

ovjeka. Kranin po toj vjeri dobiva sigurnost u Isusovu opstojnost i

njegova djela danas.

Treba nadodati da je kraninova sigurnost sigurnost vjere, a ne

znanstvena sigurnost. Znai to je sigurnost povjerenja osobi, a ne

matematiko-logika sigurnost. Kao djetetovo povjerenje u majku. Vjera

nije samo predmet razuma. Ipak, bez dovoljne razumske sigurnosti ne moe

nastati prava duboka vjera. Jer, vjera ide preko razuma, ne bez njega. Ona

mora biti razumna.

Tako je to i meu ljudima. Ne moe se biti znanstveno i matematiki

siguran u ljubav nekog ovjeka. I najblii i najpovjerljiviji prijatelj

moe iznevjeriti. U svakom povjerenju ima rizika, makar malo

nepovjerenja. Pa ipak, ljudi moraju i razumski razmiljati o svo-

fiSh9

jim prijateljima. Osim toga povijesni dokazi nisu

eksperimentalno-znanstveni dokazi. Oni su dokazi na temelju dokumenata

koje su pisali i ostavili ljudi. Oni stoga uvijek nose peat djelominosti

i mogunost nepouzdanosti. No, ljudi se oslanjaju na povijesne dokumente.

Drugog izbora nemaju.

Razlika izmeu povijesnih dokaza o Cezaru, Sokratu i Napoleonu s jedne

strane, te dokaza o Isusu s druge strane, jest u tome to Isus i danas

ivi i to ga vjernici danas snano susreu. Oni ga susreu u Rijei i

Duhu Svetome po molitvi. Vjera je povjerenje dano osobi. To znai, ovjek

uvijek moe posumnjati i odbaciti vjeru. Mladi se i djevojka mogu u svemu

slagati, mogu biti duboko zaljubljeni, pa opet ne htjeti ui u brano

zajednitvo. Zato? To su tajne osoba, tajne koje se nikad ne mogu dokraja

shvatiti. Zato svako prijateljstvo i ljudsko zajednitvo ostaje u

podruju vjere. Tako je to i s Bogom i s utjelovljenim Sinom Bojim Isusom

Kristom. Za njega se ovjek, nakon pomnog prouavanja, analiziranja i

razmiljanja, opredjeljuje. Tek to opredjeljenje dovodi do milosti vjere,

do susreta s njime i do nove dimenzije sigurnosti. Takav vjernik osjea da

mu je nepovjerenje svedeno na minimum, i ono vie ne utjee na njegov rast

u zajednitvu s Isusom Kristom. No, susret s Isusom i milost vjere ne

oduzimaju ovjeku slobodu. Vjera je ivot i ima stoga ivotnu i osobnu

sigurnost.

7. Kakav je bio Isus Krist? O tome nam govore evanelja. Majka mu je

Blaena Djevica Marija. Zaet je po Duhu Svetomu. Ve je u njegovu zaeu,

dakle, prisutan udesni, nebeski zahvat. Evanelja jasno govore da mu

Josip nije otac i jo jasnije da je Marija osjenjena Silom odozgor

zaela po Duhu Svetomu (usp. Mt 1, 20). Roenje uDavidovu gradu Betlehemu,

kako je prorok navijesito (usp. Mt 2, 5 6). Marija i Josip morali su s

djetetom bjeati u Egipat jer se kralj Herod prestraio roenja novog

idovskog vladara i htio ga ubiti (usp. Mt 2, 1314).

S trideset je godina zapoeo svoje uiteljsko i otku-piteljsko djelovanje

(usp. Lk 3, 23). Najprije je otiaoIvanu Krstitelju da se krsti. Ivan gaje

prepoznao kao Mesiju (usp. Iv 1, 3233) i otada svima govori tko je Isus i

upuuje ih da idu za njim. U asu sumnje, a i da bi utvrdio svoje uenike

da povjeruju Isusu, alje ih k njemu da ga pitaju je li on svjestan daje

Mesija. Isus im kae da gledaju udesa koja ini i da proitaju stoje

prije sedam stotina godina o tome prorok Izaija pisao (usp. Lk 7, 2023).

Nakon krtenja u Jordanu Isus odlazi u pustinju, gdje posti i moli i gdje

ga kua Zli. Iza toga odluno navijeta: Kraljevstvo je Boje pred

vratima. Obratite se i vjerujte Radosnoj vijesti! (to znai evanelju;

usp. Mk 1, 15). Govori tako silovito da ljudi reagiraju rijeima: Nikada

nitko nije tako govorio (usp. Iv 7, 46). No, kad predstavnici idovske

inteligencije i religije uju da narod za njega pria: Govori kao onaj

koji ima vlast, a ne kao nai farizeji poinju sukob s njime (usp. Mt

7, 29). Pokuat e mu zabraniti da govori. Postavljat e mu zamke

pitanjima. No, on e sve to nadmono nadii; ak mu se i oni dive. Onda e

mu pripisati daje lud (usp. Iv 10, 20). No, ne samo njegove rijei nego i

djela njegova nadilaze njihovo shvaanje i snagu. Ne preostaje im drugo

nego da povjeruju daje on Mesija. Ali oni odluuju da ga optue kako je

opsjednut avlom. Ipak ih mui injenica da on ini Boja djela, pa ga

pitaju: Reci nam: jesi li ti Mesija i kojom vlau sve to ini? (usp.

Iv 10, 24 i Mt 21,23). Kad vidjee kako narod grne za njim, pobojae se da

ne izgube poloaje i odluuju da ga ubiju.

Evanelist Luka kae u Djelima daje Isus proao zemljom inei dobro

(usp. Dj 10, 38). Ozdravljivao je bolesne, oivljavao mrtve, istjerivao

zle duhove, pratao grijehe. Nikoga nije odbio. Volio je i blagoslivljao

djecu. Druio se s odbaenima. Imao samilosti za svakoga. Nikoga nije

sudio ni osudio. Druio se s grenim ljudima da bi ih priveo k obraenju.

Gledao je u srca ljudi, a nije ih sudio po vanjtini. Imao je

razumijevanja za svakoga.

7071

Njegov je ivotni moto bila poslunost Oevoj volji. Doao je na svijet da

njegovu volju izvri i da ovjeanstvo otme grijehu. Kanim je jutrom

odlazio na molitvu i do kasno u noc znao je ostati u molitvi. Ponekad je

cijelu no probdio u molitvi. Doao je uspostaviti meu ljudima Boje

kraljevstvo, Boju vlast. Zato je govorio daje sad trenutak kad e knez

ovoga svijeta biti izbaen van, a on e svojom smru i uskrsnuem sve

ljude privui k sebi (usp. Iv 12, 11 12). Pozivao je k sebi sve umorne i

optereene (usp. Mt 11, 28). Blaenim naziva one koji su progonjeni, koji

trpe, plau, eaju i gladuju kruha i pravde, one koji su krotki i

jednostavni (usp.Mt 5, 312). Traio je da se ljudi odreknu svijeta i

svoga ivota hoe li poi za njim. To odricanje, meutim, nije gubitak,

nego stostruki dobitak ve na ovom svijetu, a na drugom jo i ivot vjeni

(usp. Mt 10, 3739 i 19, 2729). Treba se odlijepiti od egoistinog

posjedovanja svijeta. Treba svim ljudima raspodijeliti imanja i bogatstva

zemlje jer su svi ljudi braa. Tko se odlijepi i od tog egoistinog

varljivog posjedovanja, taj ve na ovome svijetu prima stostruko, a u

drugom vjeni ivot. Isus zatim trai novo srce i nove oi. Trai da opet

gledamo dobro, a ne zlo. Da se vratimo povjerenju u Boga. Jer, onome koji

vjeruje, sve je mogue (usp. Mk 9, 23). On je sam pokazao to povjerenje

sve do smrti na kriu. Dok je za njegove protivnike njegova smrt znaila i

njegov poraz, u stvarnosti je ona zapravo bila velianstvena pobjeda, a

poraz grijeha i Zloga. Jer Isus je uskrsnuo i ivi dalje.

Ustanovio je Dvanaestoricu i okupio mnotvo uenika i pouavao ih da

navijetaju svemu svijetu osloboenje koje Otac donosi po svome Sinu za

svakog ovjeka Zemlje. Tko god vjeruje Isusu, spasenje. Tko ima hrabrosti

ui u svjetlost koja je Isus, prelazi iz tame i smrti u svjetlo i ivot.

Osnovao je Crkvu i oivio je na dan Pedesetnice poslavi na nju Duha

Svetoga. Uza-ao je na nebo i preuzeo vlast nad svim stvorenim.

Pouavao je one koji ga slijede da se ljube meu sobom; to e biti znak da

su njegovi. Uio inje u uspo-redbama o kraljevstvu Bojem i govorio im da

ljube i neprijatelje svoje, da ne sude po vanjtini, da prataju, da mole

i poste, da se odupru Zlome, da se nikoga ne boje, samo Boga. Da budu

bezbrini poput djece, jer su predani u ruke Oca. Da nikome ne ine i ne

misle zlo. Da jedu njegovo tijelo i piju njegovu krv i da dre njegovu

rije. Da im on bude jedini uitelj i voa.

Bio je strog i odluan protiv onih koji su bili zli. Bio je naprotiv

njean, topao, strpljiv i milostiv prema patnicima, krotkima i

raskajanima. Bio je potpun ovjek, a opet je u njemu odsijevalo nebo.

Jedinstven ovjek koga suvremenici nisu mogli dokraja razumjeti i iju

zagonetku nitko nije mogao rijeiti doli on sam.

8. Kako je on otkupio svijet?

Do sada smo pokuali razumski prikazati Isusa Krista kao povijesnog Isusa

i natpovijesnog Krista. Razum pomognut vjerom jo dublje spoznaje njega i

njegovo djelo.

Sveti nam Pavao kae: On je slika Boga nevidljivoga, Prvoroenac, prije

svakog stvorenja. Jer u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji,

vidljivo i nevidljivo sve je po njemu i za njega stvoreno, on je prije

svega, i sve stoji u njemu (Kol 1, 1517). Sveti Ivan pie: Boga nitko

nikada nije vidio: Jedinoroe-nac Bog, koji je u krilu Oevu, on gaje

objavio (I v 1, 18). IsusjeobjaviteljOca.DoBogase ne moe doi ljudskim

silama. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni kae Isus (usp. Iv 14, 6).

ovjek se, poini vi grijeh, skrio pred Bogom i ne moe sam iz svojega

skrovita. Isus mu dolazi u njegov grijeh, uzima ljudsku narav, uzima na

sebe sve grijehe, ulazi u ovjekovo prokletstvo i govorei o Ocu poziva

ovjeka da ga slijedi na putu u slobodu. On mu zato oprata grijeh. Vas

koji ste zbog prekraja bili mrtvi, oivi zajedno s njim; oprosti nam

dobrohotno sve prekraje; izbrisa zadunicu koja je svojim odredbama bila

nama protivna; ukloni je prikovavije na kri (Kol 2, 1314). Bog je

naprosto Isusa uinio grijehom, da bismo mi postali nevini (usp. 2 Kor 5,

21). Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona postavi mjesto nas

proklet

7273

(Gal 3, 13). Uzeo je nau smrtnu egzistenciju i umro u njoj, a nama

darovao novu, svoju, uskrslu egzistenciju. Tako ne ivimo vie mi, nego

Krist ivi u nama (usp. Gal 2, 20). Imamo njegov ivot, ne vie svoj.

Zajedno s njime ukopani u krtenju, s njim ste i uskrsnuli vjerom u

snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih (Kol 2, 12).

Isus je time svladao avla. Razorua Poglavarstva i Vlasti i javno ih

izloi ruglu vodei ih u pobjedonosnoj povorci pobijeene njime (Kol 2,

15).

Unitivi grijeh on nas je pomirio s Bogom. I vas, koji ste nekad bili

otueni i koji ste postali neprijatelji svojim miljenjem i zlim djelima,

sada Bog izmiri u Kristovu smrtnom tijelu, smru, da vas izvede svete,

neporone i besprijekorne (Kol 1, 2122). On je, naime, na jedini mir,

on koji od obadvaju naroda uini jedan... (Ef 2, 14).

Zato smo po Kristu zadobili izgubljeni raj i pristup Bogu. Dakle, grijeh

jednoga svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga svim ljudima

na opravdanje, na ivot! Doista, kao to neposluhom jednoga ovjeka mnogi

postadoe grenici, tako e i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici

(Rim 5, 1819). Zaista, tebi kaem: danas e biti sa mnom u raju! (Lk

23, 43). Ali, ne samo daje ovjek opet dobio pravo na izgubljeni raj i sve

prednosti ivota u raju, nego je dobio mnogo vie. Postali smo dionici

boanske naravi. Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom

i krepou, boanska vas je snaga njegova obdarila svime za ivot i

pobonost. Time smo obdareni dragocjenim, najveim obeanjima, da po

njima postanete zajedniari boanske naravi, umakavi pokvarenosti koja je

u svijetu zbog poude (2 Pt 1, 13). Sv. Ivan pie: Gledajte koliku nam

je ljubav darovao Otac: djeca se Boja zovemo, i jesmo (liv 3, 1). Boja

nam je ljubav dana u izobilju. On nas je blagoslovio svakim duhovnim

blagoslovom na nebesima u Kristu i svoju milost preobilno u nas uli

zajedno sa svom mudrou i razumijevanjem (Ef 1, 3. 8). Izbavljeni smo

iz ropstvagrijeha, smrti i avla. U njemu imamo otkupljenje njegovom

krvlju, oprotenje grijeha, prema bogatstvu njegove milosti (Ef 1, 7).

Znajte da niste otkupljeni neim raspadljivim srebrom ili zlatom nego

dragocjenom krvi Krista, nevina i neokaljana Jaganjca (1 Pt 1, 18). Isus

je opet uspostavio pravdu u svijetu. Platio je cijenu za nae otkupljenje.

Uzeo je na sebe nau kaznu. Na njega pade kazna radi naeg mira,

njegove nas rane iscijelie (Iz 53, 5). Nitko se od nas ne bi mogao

iskupiti, jer smo uvrijedili neizmjernog Boga. Bili smo tako prodani kao

djeca bezakonja. Isus je Ocu prinio cijenu za nas i otkupio nas. A

Gospodin je svalio na nj bezakonje sviju nas (Iz 53, 6). Gospodinu se

svidjelo da ga pritisne bolima. rtvuje li ivot svoj za naknadnicu,

vidjet e potomstvo, produ-it sebi dane, i Gospodnja e se volja na njemu

ispuniti (Iz 53, 10). Tako je Isus opet uspostavio poljuljani red u

svemiru time stoje uklonio krivnju i nepovjerenje prema Bogu, to je

pomirio svijet s Bogom. Ljudi bez straha opet smiju pred Boga. Zato i

moe do kraja spaavati one koji po njemu pristupaju k Bogu (Heb 7, 25).

Imamo, dakle, brao, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj (Heb 10,

19). Vi ste pristupili Bogu, sucu sviju (Heb 12, 22). Isus je dokinuo

nepovjerenje prema Bogu. Ljudi opet mogu prijateljevati s Bogom. A im je

uspostavljeno prijateljstvo s Bogom, uspostavlja se i povjerenje meu

ljudima. Mi ljubimo, jer je on nas prije uzljubio (1 Iv 4, 19). I mi

smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je

ljubav, i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu (1 Iv 4,

16). Jer tko ne ljubi svog brata koga vidi, Boga kog ne vidi ne moe

ljubiti. I ovu zapovijed imamo od njega: Tko ljubi Boga, da ljubi i brata

svoga (1 Iv 4, 2021). Jasno je, dakle, da ovjek nije mogao sam poeti

vjerovati i ljubiti. Bog ima inicijativu. Ali Bog, bogat milosrem,

zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog

prijestupa, oivi zajedno s Kristom. Ta milou ste spaeni po vjeri! I

to ne po sebi! Boji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao.

7475

Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela koja Bog

unaprijed pripravi da u njima ivimo (Ef 2, 410). Bili smo mrtvi, zato

je Isus morao doi da nas oivi. Mrtvac ne moe sebe spasiti i oivjeti.

Istoni je grijeh donio ljudima smrt. Tu je smrt Isus unitio svojom

smru. Onda je nama besplatno, nezaslueno, iz ljubavi, kao milost

darovao tu pobjedu nad smru i taj novi ivot. Naa nas djela ne mogu

spasiti. Ali oni koji su oivjeli mogu initi njegova, Isusova, djela. To

su nova djela koja proizlaze iz zapovijedi ljubavi. Tu zapovijed sada

moemo vriti, jer nas je za to Isus Krist osposobio. Tako smo priblieni

Bogu i pomireni s ljudima. Tako nastaje novo ovjeanstvo. Da, neko

bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti

hodite plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina i

odluite se za ono stoje milo Gospodinu (Ef 5, 810). To novo

ovjeanstvo prepoznatljivo je u svijetu. Po ovome e svi znati da ste

moji uenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge (Iv 13, 35). Isus

je pobijedio onaj svijet koji je zaveo prvog ovjeka. U svijetu imate

muku, ali hrabri budite ja sam pobijedio svijet! (Iv 16,33).

Budui daje prokletstvo skinuto s ovjeka, i priroda je postala slobodna.

Isus je inio udesa na prirodi, jer je gospodar nad njom. I ovjek to

moe. Zaista, zaista, kaem vam: to god zaitete u Oca, dat e vam u

moje Ime (Iv 16, 23).

Ljudi mogu imati nove oi, jer im je dano novo srce, a iz srca izlaze

dobre i zle misli. Kakvo mu je srce, takav je njegov pogled i, konano,

takav je ovjek. Oistit u vas od svih vaih neistoa i od svih kumira

vaih. Dat u vam novo srce, nov duh udahnut u u vas!... Duh svoj udahnut

u u vas da hodite po mojim zakonima i da uvate i vrite moje naredbe

(Ez 36, 25 27). Isus zove k sebi da dade taj novi sadraj ljudskom srcu.

Ako je tko edan, neka doe k meni; i neka pije tko vjeruje u me. 'Iz

njegove e nutrine potei potoci ive vode' (Iv 7, 38). Naime iz obilja

srca usta govore (Mt 12, 34). Dobar ovjek iz dobra blagasrca svojega

iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo (Lk 6, 45). A to se vidi na oima.

Kad ti je oko bistro, cijelo ti je tijelo svijetlo (Lk 11, 34). Na taj

su nain ljudima zatvorene oi za zlo, a ponovno otvorene za dobro. One

trebaju oslijepiti za zlo. Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi

govorite: Vidimo, pa grijeh va ostaje (Iv 9, 41). Zato treba otvoriti

oi za dobro. Probudi se ti to spava, ustani od mrtvih i zasvijetlit e

ti Krist (Ef 5, 14). O bezumni Galaani, tko li vas opara? A pred oima

vam je Isus Krist bio ocrtan kao Raspeti (Gal 3, 1).

Dakle, sve stoje izgubljeno u istonom grijehu, sad je ponovno vraeno.

Isus ima umrijeti umjesto naroda, i ne samo umjesto naroda nego i da

razasutu djecu Boju skupi u jedinstvu (Iv 11, 52). Ljudima su oproteni

grijesi, skinuta im je krivnja, namirena pravda Isusovom rtvom, dane su

im nove oi, osposobljeni su da ljube Boga ijedni druge, priroda im je

opet postala prijateljska i pokorna, vraeni su u izgubljeni raj. A dobili

su i puno vie novo srce i nov duh, novi je svijet uao u staru zemlju;

pobijeen je Knez ovoga svijeta, stara zmija, Sotona; smrt je pobijeena,

stari svijet svladan i ovjek je postao nov stvor koji smije biti dijete

Boje i batinik neba. Isusovo utjelovljenje, smrt i uskrsnue jesu dakle

stvaranje novoga svijeta.

9. Otkupljenje je Kristovo svestrano osloboenje ovjeka. To je izlazak iz

smrti u ivot i to iz smrti tijela, due, duha, savjesti i zajednitva.

Otkupljenje je Kristovo donijelo ovjeku novu spoznaju i novu silu za

ivot.

Isus nije samo ovjek nego i Bog. On je Sin Boji koji je postao ovjekom.

Zato je on jedinstvena osoba ljudske povijesti. Nije odozdol kao i mi

ljudi, nego odozgor. Jedini nije zarobljen naim zatvorenim

egzistencijalnim krugom. On dolazi od Boga, od Izvora svega, i zato zna

tijek svake razvojne rijeke u kozmosu i u povijesti svijeta i svakog

pojedinog ovjeka. On dolazi izvana, mi smo unutra. On jedini zna odakle

smo, tko smo i kamo trebamo stii. Bog je na Otac. Smrt je samo kratki

prolaz u ivot. ivot se ne prekida.

7677

nego mijenja. Svaka nepravda u njemu e biti ispravljena. Zlo, grijeh,

teki zakon, patnje, tiranija, teror, bolesti, manipulacije, la, nasilje,

gubitak sve to nije zadnja rije povijesti. Prva i zadnja rije

povijesti jest Isus Krist Rije Boja. On je smisao povijesti, on je

nosilac povijesti i zajedno s nama trpi njezin razvitak i krvave

prijevare i nesporazume u njoj. Nijedan detalj naeg ivota nije uzaludan

samo zato to postoji Isus Krist.

On uspostavlja red u svijetu i kozmosu. Nered je nastao grijehom, time to

ovjeku Bog nije bio na prvom mjestu. Kada Bog nije Bog, a to znai kad

nije prvi u ljudskoj povijesti i ivotu, tad neto drugo postaje bogom.

Time nastaje nered u svemiru i u svoj stvarnosti. Svatko od ljudi

doivljava daje poremeen red u povijesti, meu ljudima i u samom ovjeku.

Zato nastaju katastrofe, bolesti, patnje, ratovi. Sve je izbaeno iz

prvotnog reda i zakonitosti, i stoga reagira kao pokvaren stroj, kao

slijepa muha, kao nabujala rijeka. Isus je onaj koji kao ovjek Boga

stavlja na prvo mjesto. On je tako poetak reda u svijetu. On prvi

potpuno vjeruje Bogu. Tako vraa u svijet izgubljeno povjerenje u Boga. On

je poetak novoga svijeta. U njemu je sve sazdano i sve se po njemu i od

njega razvija i k njemu ide.

Isus je jai od grijeha. On oprata grijeh i to tako suvereno da se

predstavnici njegova, idovskog, naroda uznemiruju zbog toga. On uvjerava

ljude da nee biti kanjeni za svoje grijehe, da smiju Bogu prii, daje on

uzeo na sebe odgovornost za njihov grijeh. Potrebno je samo da mu to i

povjerujemo. On unitava nae grijehe. Ponudio se i predao za rtvu

umjesto nas. Tako se svaki ovjek moe mirno vratiti u ivot s Bogom, jer

je Isus otiao u smrt umjesto njega. On je, napokon, Bog i ima vlast nad

grijehom, te moe dijeliti amnestiju kome hoe i kako hoe. On je,

meutim, i ovjek i zato kao predstavnik svih ljudi stupa pred Oca s

molbom da im oprosti. Isus, dakle, jedini na Zemlji i u svjetskoj

povijesti moe ovjeka osloboditi od osnovnoga zla grijeha i krivnje. On

je predstavnikovjeanstva pred Bogom i predstavnik neba pred

ovjeanstvom. On je u biti posrednik. Njegova je bit u tome daje sav za

druge, on je kae D. Bonhoeffer ovjek za druge. On stoji tamo gdje

mi ne moemo, i stalno nas zagovara i brani, posreduje za nas.

Isus je jai od Sotone. Izgonio je zle duhove, pokazivao je da nad njima

ima suverenu vlast, ljude je oslobaao od robovanja Zlome. On je jedini

jai od avla i njegovih sila. Ljude nema tko sauvati od stranih,

negativnih sila oko njih, osim Isusa Krista. Ne samo on nego sada i svi

koji u njega vjeruju imaju vlast nad Zlim. Protiv najopasnijeg,

najinteligentnijeg, najlukavijeg i najbrutalnijeg neprijatelja samo nas

Isus moe obraniti. Jedino smo u njegovoj blizini sigurni, i mi i svijet.

Isus je pobijedio i svijet. Svijet ima u Bibliji tri znaenja. To je

najprije kozmos, svemir, priroda koju je Bog stvorio i koja je dobra,

budui daje Boje stvorenje. To je svijet u koji je smjeten ovjelc.

Drugo znaenje svijeta jesu ljudi i njihova povijest, njihovi napori i

promaaji. Trei smisao svijeta jest Bogu protivan svijet, sile u tom

svijetu koje se opiru Bojim projektima o svijetu. Sveti Ivan pie daje

to pouda tijela, pouda oiju i oholost ivota (1 Iv 2, 16). Zapravo je

to svijet koji se eli samostalno uzdii mimo Kristova svijeta. Taj je

svijet zapravo apstrakcija. Jer, sav je svijet po Kristu otkupljen i

njime obiljeen. Ne postoji neki drugi svijet. Sav svijet, prirodni i

ljudski, oznaen je Kristovim utjelovljenjem, smru i uskrsnuem i izvan

Krista ne moe postojati. Postoji samo u Kristu otkupljeni svijet. Svijet

koji je Isus pobijedio jest onaj koji je nastao istonim grijehom. Taj

svijet moe ui u sve strukture i uzdii ih nad ovjeka i na propast

ovjeka. avao je, naime, uvijek laac i ubojica ljudi od poetka (Iv

8, 44). Isus je pobijedio taj i takav svijet.

Taj svijet nema budunosti. Budunost ima samo svijet pomirenja,

pratanja, pravde za sve, ljubavi i bratstva.

7879

Isusje pobijedio sva zla svijeta. On je lijeio bolesti, zadravao

prijetnju prirode i vladao prirodom, uskrisi-vao mrtve i tako pokazao daje

pobijedio smrt, oslobaao od neovjenih zakona, lijeio psihike i

fizike bolesti, pomirivao ljude, pokazao da ima vlast i nad ivotinjama i

nad ljudima. On moe zaustaviti i ratove i nepravde.

Isusje, dakle, najpotrebnija osoba Zemlje. U njemu lee rjeenja svjetskih

i ljudskih problema.

Novi zavjet pokazuje da se sve gore opisano dogaalo po Isusovim rukama.

Povijest Crkve dokazuje da su to isto inili oni koji su mu vjerovali.

Problem je u tome kako povjerovati Isusu. im mu se povjeruje, dogaaju se

zaista udesne stvari.

Jo vie o Isusu Kristu saznat emo tako da proitamo etiri evanelja.

Ali, paljivo. Isus je takav kakav je opisan, ne onakav kakvog ga

zamiljamo.

Nakon ove kateheze ostani u miru, neka se u tebi polako sloe sve

proitane misli. Zatim moli da do kraja shvati proitano. Nakon toga

proitaj iskustva drugih o Isusu.

Iskustva

Proitaj kako su se drugi susretali si suom danas ivim. Jer, on je ustao

od mrtvih i ivi danas.

Zajedno s drugima poeo sam tragati za novim ivotom o kojem pie Sveto

pismo. Zbunjivao me Krist, dovodio u kripac. Nisam tih dana ni s im bio

na istu. Srce mije govorilo svoje, a razum svoje. to e mi rei kolege,

prijatelji, roditelji...?

Nakon raznih pokuaja slijedila je molitva, slobodni razgovori s Bogom,

veliko otkrie za moj kranski ivot. Suoiti se si suom iz N azareta.

Opirah se. Bojao sam se rei DA, a osjeao sam Isusa kako me zove.

I on je pobijedio. Prvi put osjetih da se Rije Boja ispunja u mom

ivotu. Uvjerih se tada nedvojbeno da na Bog ivi.

(Dede, 28 godina)

80Uz dosta zalaganja, bez veih problema, polagao sam ispite na fakultetu.

Imao sam prilino realno miljenje o ivotu, svijetu i ovjeku. Dok

jednom:

Vjeruje li ti u Boga?

Pa, ne znam ni sam. Taj Bog je neto tako strano, daleko, u magli i

oblacima. Jo jedino stariji iz obiaja vjeruju.

A znade li za Isusa Krista?

uo sam neto o njemu. inio je udesa dok je ivio. Viao sam ga

raspetoga i udio se to se kriaju pred njim.

I jo mi mnoga pitanja prijatelj postavi. Na veinu od njih ne naoh

odgovora. Poeh gubiti tlo pod nogama. Pojavie se sumnje u ono moje

realno miljenje i zbrka u mislima. Vodila se u meni ogorena borba.

Uz pomo prijatelja poeo sam upoznavati tko je zapravo taj Krist. I

rastao je u meni i jaao jedan novi ovjek koji je znao tko je, stoje i

odakle je, a toga prije nisam bio svjestan. Naao sam prijatelja (Isusa)

kome sam vjerovao, naao sam prijatelja kojemu sam mogao otvoriti svoje

srce.

(Zdravko, 26 godina)

Nije on taj koji uti,

nego sam ja ona koja ne uje.

(Azra, 19 godina)

Znam! Znam! Znam!

Znam da Bog na nas alje strahote kad mu se raali nad duom naom i kad

odlui daje izbavi.

(I. Andri)

Danas je Veliki petak. Ustao sam rano poslije neprospavane noi. Iao sam

u crkvu i gledao nerazumljive obrede i sluao tamne rijei Kristove

tragedije. Bol se u meni digao do ekstaze, doao je svijetli as

olakanja; vidio sam svu veliku brau kako pognuti pod tekom ognjenom

aureolom prolaze i imaju mirno lice u olakanju koje daje velika bol. I

moj roeni bol i patnje dooe mi kao neto to nije bes-

81

misleno izdvojeno i osamljeno, nego ivi kao mali dijelak velike tragedije

ovjenstva koje se bori.

(I. Andri)

Ne samo da Boga spoznajemo samo po Isusu Kristu, nego i same sebe

spoznajemo samo po Isusu Kristu.

(B. Pascal)

Civilizacija je bila dostigla onaj stupanj napretka poslije kojega dolazi

samo opadanje. Vjerovalo se da se sve znade. S Aristotelom i Platonom

inteligencija se bila podigla do neosvojivih vrhunaca. Kiparstvo je imalo

Fidiju, fizika i matematika Arhimeda i Pita-goru, vojniko umijee

Aleksandra, Hanibala, Cezara. Poezija se zvala Homer i govorilo se o

najnovijem Virgilu. I ba u tom trenutku ukazuje se na rubu neke daleke

pustinje jedno Dijete, koje e potjerati sve bogove, nadivjeti sva

kraljevstva i zauvijek zavladati nad duhovima. Bog se nae u

najzaputenijem kraju rimske provincije. Bog se skriva pod imenom Isus i

svijetu daje svoju adresu: Betlehem u Judeji, tri tisue stanovnika, prva

spilja u stijeni na izlazu iz mjesta.

(Andre Frossard)

Tko hoe traili istinu, mora biti sam i mora prekinuti sa svima koji je

ne ljube dovoljno. Moramo biti vjerni besmrtnosti, moramo biti vjerni

Kristu. Da, rekao sam da moramo biti vjerni Kristu. Rim je bio

staretinarnica pozajmljenih bogova i osvojenih naroda. I, eto, u tu gomilu

mramornog i zlatnog neukusa umijeao se On, jednostavni Galilejac,

ovje-koljubac i provincijalac. I od toga trenutka nestali su narodi i

bogovi, a nastao je ovjek ovjek-drvo-djelac, ovjek-ratar,

ovjek-pastir, ovjek iz zahvalnosti ovjekovjeen u svim najirim

usporedbama i u svim umjetnikim galerijama svijeta.

(Boris Pasternak)Kranstvo je Isus sam. Ono to pomou njega dospijeva do

ovjeka i veza koju moe ovjek pomou njega imati s Bogom.

(Romano Guardini)

U ovom burnom vremenu neprestano gubimo iz vida zato se zapravo isplati

ivjeti. Budui da i drugi ive, mislimo da ima smisla da i mi ivimo. Pa

ipak, ljudski ivot ima samo zato smisla stoje zemlja bila dostojna nositi

ovjeka Isusa Krista, to je ivio jedan ovjek kao Isus Krist. Da Isus

nije ivio, na bi ivot bio besmislen unato svim drugim ljudima koje

poznajemo, potujemo i ljubimo.

(Dietrich Bonhoeffer)

Isus Krist je istodobno i u tome je paradoks Bog spasitelj i spaeni

ovjek... U tom smislujeKrist i Bog koji dolazi k ovjeku i ovjek koji

dolazi k Bogu.

(Jean Danielou)

I da nema Kristove ljubavi, unitavali bismo se meusobno dotle dok ne bi

ostala na zemlji samo dva ovjeka. Ali ni ta se dvojica ne bi znala

svladati u oholosti svojoj te bi posljednji smaknuo pretposljednjeg, a

onda i samog sebe... Mi na zemlji zaista lutamo i da nemamo pred sobom

dragocjenog Kristova lika, propali bismo i zalutali sasvim kao ljudski

rod prije potopa.

(F. Dostojevski)

Krist je svagdje u svijetu, na domaku naeg srca. U ovom bogatom selu

Krist je siromaan, gladan, bez utoita. On prosi, kuca na vrata, na srce

i ljudi ga tjeraju, alju ga od jednih vrata do drugih, od jednog srca do

drugog.

(Nikos Kazantzakis)

Doite za mnom rekao je Isus svojim uenicima. Imao sam mnogo razloga

da uvam svoje asi-stentsko mjesto. Bilo je relativno udobno, prualo mi

je dovoljno slobodnog vremena za daljnje studiranje

8283

i obeavalo ivotni put sveuilinog nastavnika. Cuo sam kako me netko

doziva. Kako me netko upozorava da se klonim udobne karijere koja e mi

sputati misao, vjeru i savjest... Shvatio sam da ovjek nema to da

izgubi, daje svuda njegovo mjesto, svuda kuda je hodio Isus, to znai:

svuda meu ljudima...

(Milan Kundera)

Treba, djevojko, da netko bude dobar... treba

aliti ljude. Krist je sve ljude alio, a to je i-nama

zapovjedio... Kaem ti: uvijek je dobro saalitise nad

ovjekom dok je vremena.

(Maksim Gorki)

Procvjetali ljiljan govorae Isus Krist divniji je i ljepi od

Salomona u slavi i mudrosti njegovoj. U noi, u magli, u kaosu zapalio je

vjenu svijeu ljudskoj nesrei. Uskrsnuo je kao primjer da svi mi u

njegovu duhu uskrsnuli moemo.

(A. G. Mato)

Krist se nikad ne pojavljuje kao udotvorac koji djeluje na izvanjski

nain da bi promijenio ljude onako kako se izrauje neki predmet. Ne, tu

sve prolazi kroz savjest i volju ljudi. On^nikad ne kae: Spasio sam

te, onako kako se to kae utopljeniku kojeg smo izvukli iz vode. On

govori: Tvoja te vjera spasila...

(Roger Garaudv)

Patnja nema otkupiteljsku vrijednost, osim ako je povezana s raspetim

Kristom. A kako malo to ljudi znaju! Njihovo trpljenje donosi samo zle

plodove: srdbu, revolt, mrnju, oaj. Ali je ipak istina daje Bog u

mogunosti da dade neki smisao i neku vrijednost tolikom uzaludnom

ljudskom trpljenju.

(Francois Mauriac)

ovjek koji ispovijeda Kristov nauk nalikuje na ovjeka koji nosi

svjetiljku pred sobom, na duljem ili kraem tapu: svjetlo je uvijek pred

njim, i uvijek ga potie da ide naprijed i iznova otkriva pred njim novi,

primamljivi, osvijetljeni prostor.

(L. N. Tolstoj) 84Molitva

Molitva je snaga koja ovjeka preobraava. Po molitvi Duh Sveti ini u

tebi Isusova djela. Isusovo otkupljenje ulazi u tebe, Isusova te sloboda

vodi. Pronai petnaestak minuta vremena i budi s Isusom. Moda e ti doi

na jezik molitve sline ovima:

Ti, Kriste, zna daje meni pametno i dobro sve ono to itam u Novom

zavjetu i sa svim se u potpunosti slaem. Prihvaam i nauk Crkve. Ali ti,

Kriste, isto tako zna daje to tako kad sam ja sama, kad fino, smireno

stanem i o tome razmiljam. Meutim, u nekim ivotnim pitanjima reagiram

drukije. Kau da je sve to ljudski i da je tako normalno. Strah me je da

se jednorn ne izmirim sa svim tim normalnim, jer ja ipak elim rasti i

bar za korak biti blie tebi.

(Zrinka, 21 godina)

Isuse, traila sam da ti upravlja mojim ivotom. Htjela sam da posluam

tvoje rijei. A stalno sam nekamo urila.

(Zlata, 22 godine)

Zadatak

Napii pismo Isusu. Moda prvi put u ivotu napii pismo nikom drugom nego

svome Bogu, Isusu Kristu. Kakav e mu naslov dati? Kako e mu se

potpisati? Kamo e poslati pismo? Na koju adresu? Gdje je tvoj Isus? Neka

to bude pisano tvojim, nenauenim, novim rijeima. I koja je za Isusa

tvoja adresa? Gdje te Isus sigurno moe nai? Gdje ga slua i uje?

Literatura

Ostani neko vrijeme u razmiljanju i sredi u sebi proitane misli. Ako

ea za novim spoznajama, odaberi koju od ovih knjiga:

D. Rops, ivot Isusa Krista, Vinkovci 1967.

G. Papini, Po vijest Kristova, Zagreb 1981.

G. Albanase, Moje rijei nee proi, Korula 1977.

J. Arias, Uvijek novi Krist, Korula 1972.

Atanazije Veliki, Pisma o Kristu i Duhu, Makarska 1980.

85

C. Tomi, Evanelja djetinjstva Isusova, Zagreb 1971.

J. Guitton, Isus, Zagreb 1977.

Lj. Rupi, Pravi Bog i pravi ovjek, Zagreb 1981.

G. Lohfink, Posljednji dan Isusov, KS, Zagreb 1984.

Ekumenski zbornik, Isus Krist jedini spasitelj svijeta KS i

Zagreb 1984. F. Frani, Cjelovito Kristovo otkupljenje, CuS, Split 1984 T.

Beck. Isus je boanski Gospodar, Jelsa 1984.KBF.TREE POGLAVLJE Drugo

razdoblje

KATEKUMENAT

\Obrednik RPOK o drugom razdoblju katekumenata

Obrednik Red pristupa odraslih u kranstvo (RPOK) kae da se za

ovaj drugi korak trai da u pripravniku ve postoje poeci duhovnog

ivota i kranskog nauka. Osim toga oekuje se i prvi osjeaj pokore i

poetna praksa zazivanja Boga i moljenja, te ujedno i prvo iskustvo o

kranskom zajednitvu (usp. RPOK, br. 15). Za to je potrebna prikladna

kateheza, stupnjevita i cjelovita, zatim nastojanje da se lake moli, da

se svjedoi vinje nadahnue i u ljubavi prema blinjemu ide sve do

samozataje. Tako se prelazi iz staroga u novog ovjeka savrena u Kristu.

To trai promjenu miljenja i vladanja. Bit e tu i kida-nja i rastanaka.

Zato cijela zajednica treba za njih moliti (usp. RPOK, br. 19).

To drugo razdoblje katekumenata moe trajati dugo, mjesecima, ali se moe

i skratiti, a i uiniti u jednom mahu (usp. RPOK, br. 98). Sve ovisio

nutarnjem rastu, koji se po znakovima zapaa izvana.

Postoje i manja otklinjanja i blagoslovi koje treba upriliiti da bi

pripravnici postali svjesni smisla duhovnog ivota, borbe duha i tijela i

vanosti odricanja (usp. RPOK, br. 101).

Na ovaj korak ne valja prijei brzopleto. Ako pripravnik ne osjea da je

uvjeren i spreman na sve to katekumenat trai u prvom razdoblju, tad se

treba vratiti i jo jednom proitati ono to je nejasno, promisliti

temeljito gdje se on sam nalazi i to eli, te nauiti mirno, oputeno i

ustrajno moliti. Treba moliti da shvati ono to jo ne shvaa. Ako se

pojavi dosada, napast da sve to napusti, tjeskoba, nemir, tada treba

moliti Isusa da ga oslobodi, da ga prosvijetli,

8687

da mu pomogne. Ako postoje prijatelji koji imaju iskustvo molitve ili pak

molitvena skupina, dobro je zamoliti ih da mole za njega.

Ako skupinu vodi sveenik (ili ako se odrava seminar), tad je dobro

zamoliti sveenika da zajedno s drugim voditeljima nad njim izmoli

molitve koje propisuje RPOK od br. 113 do br. 118. Tko sam ide ovim putem,

moe izmoliti prvu od tih propisanih molitava. Ona glasi (prilagoena ovoj

prilici):Molitva

Gospodine Boe na, ti nam objavljuje pravi ivot, uklanja iskvarenost,

jaa vjeru, podrava nadu i krijepi ljubav. Molim te u ime ljubljenog

tvoga Sina Gospodina naeg Isusa Krista i u snazi Duha Svetoga: odagnaj od

mene, sluge svojega, nevjeru i sumnju, idolopoklonstvo i magiju, aranje i

zazivanje duhova, gramzljivost za novcem i zamamne strasti,

neprijateljstva i razdore i svaku zlou. Pozvao si me da pred tobom budem

svet i bez ljage; obnovi u meni duh vjere i pobonosti, strpljivosti i

nade, umjerenosti i istoe, ljubavi i mira. Po Kristu Gospodinu naemu.

Amen. (Usp. RPOK, br. 114.)

Treba ujedno biti svjestan da napasti i tjeskobe moraju doi. To je znak

rasta i nutarnjeg ienja. Isus je rekao da e svaki koji za njim poe

biti progonjen. Sveti Ignacije Loyolski upozorava da je Zli izazvan naim

novim koracima za Isusom i zato nastoji praviti nemir u srcu. On,

meutim, ne moe nita. Samo moe ovjeka zbunjivati u mislima i

osjeajima. Vano je stoga da se ita Sveto pismo i moli. Boja je rije

tit protiv napada u kunjama. Nije vano kako se ovjek osjea, osjeaji

su tu nevani; vano je trijezno, razumno povjerenje u Isusove rijei,

stajati uz Isusova obeanja. Uz to moliti Gospodina za snagu ustrajnosti.

Osjea li pripravnik da su jasna pitanja egzistencije i grijeha, te

Isusove pobjede nad grijehom i njegov put u ivot, tad moe prijei na

nove kateheze i nove spoznaje.

Molitva

Svemogui vjeni Boe, po svome si nam Jedinoroencu obeao Duha Svetoga.

Usrdno te molim za sebe. Tebi se posve predajem. Odvrati od mene zlog

duha, svaku zabludu i grijeh, da budem ist i slobodan hram Duha Svetoga.

Potvrdi rije nae vjere da ne govorim u prazno, nego s onom snagom i

milou kojom je tvoj Jedinac izbavio svijet od zla. Po Kristu Gospodinu

naemu. Amen. (Usp. RPOK, br. 113).

Obrednik katekumenata zahtijeva da se odreknemo ne samo Sotone nego i

njegovih djela. Ako se netko bavio magijom, zazivanjem duhova

(spiritizmom), aranjem i gatanjem ili se klanjao nekom stvorenom

boanstvu (idolo-poklonstvo), tad je nuno da se toga odree i da sveenik

koji vodi seminar ili skupinu, ili pak ispovjednik, izmoli nad njim jednu

od propisanih molitava. Za to je osobito prikladna molitva iz RPOK, br.

114. To treba takoer priznati u ispovijedi. Ako dotini osjea strah od

tih djela

kojima se bavio, dobro je da i sam izmoli tu molitvu s povjerenjem u

Gospodina i da svakako odlui da se time nikada nee vie baviti, jer se

ne moe sluiti dvojici gospodara. Treba biti svjestan da zle sile mogu

ovjeku strahovito nakoditi. No, one nam ne mogu nita nauditi im smo

Kristovi i za Krista se opredjeljujemo. Bog je jai od svih sila. Isus je

na kriu pobijedio sve sile kojima je ovjek robovao. Evo molitve za

osloboenje od svih opasnih i sumnjivih praksa:

8889

Ili: Neka se sila Duha tvoga spusti na mene. Obnovi me, mekaj,

preporodi, priblii me sebi.

Ili: O Boe moj, gorljivo tebe traim, tebe eli tijelo moje.

Ili: Kao to kouta ezne za izvor-vodom, tako dua moja ezne za tobom,

o Boe (Ps 42).

Ili: Gospodin je pastir moj, zla se ne bojim, jer on je sa mnom (Ps 23).

4. DUH SVETI SILA BOJA

Meditacija

Meditacija ti slui samo da se sabere. Nemoj je shvaati i koristiti kao

psihiki trening, za to je potrebno osobito struno vodstvo da ne

poremeti svoj unutranji duevno-tjelesni ritam. Kranska meditacija

slui da istine koje si nauio glavom spusti u srce, da ih nutrinom

postane svjestan, da ih nekako smjesti u dubine svoga bia. Kranska je

meditacija uvijek prvenstveno posvjeenje da si u Bojim rukama, daje Bog

tu s tobom, daje Duh Sveti u tvom srcu. To je zato molitva u tiini. Jedan

upljanin svetoga upnika Ivana Vianneva satima je sjedio u crkvi. Na upit

svetoga Ivana to tu radi, odgovorio je: Razgovaram s Isusom. On mene

gleda, ja gledam njega. Ti moe u takvoj molitvi izgovarati rijei:

Abba Oe moj!, ili Isuse Kriste, smi-luj mi se! ili Isuse, hvala

ti. To su strelovite molitvice koje Crkva odvajkada poznaje i

preporuuje. Takve su i tzv. molitve srca, koje su prakticirali crkveni

oci, a istona ih duhovnost, osobito monaka, prakticira sve do naih

dana. A moe se u meditaciji samo prepustiti Bogu prisutnom u tebi i oko

tebe. SvetaTerezija to naziva molitvom u oblaku.To je odmaranje u

Gospodinu, osjeaj djeteta u oevu zagrljaju. Isus nam je govorio kako je

nuno postati dijete da bismo mogli u njegovo kraljevstvo.

Izaberi sebi najbolji nain takve tihe molitve i u petnaestak minuta

nastoj u sebi produbiti svijest da si hram Duha Svetoga, daje u tebi Bog.

Ako ti se uini daje tih petnaestak minuta bilo uzaludno, nemoj se

uznemiravati ni obeshrabriti. Poetnik si. Moliti se ui molei. U svakom

sluaju nakon meditacije uvijek moli Isusa da ti pomogne da ga shvati.

Moli Duha Svetoga ovim ili slinim rijeima: Doi, Due Presveti, napuni

mi duu svojom milou. O doi Stvore, Due Sveti.Upute

Poznaje li sada Isusa malo vie? itaj jo odlunije barem Evanelje po

Marku, a onda svakako i ostala evanelja. Ali, itaj ih tako da te ona

mijenjaju, kao da ih ita prvi put u ivotu. Nastoj razumjeti svaku

reenicu. No, mora znati da e to moi tek kad proita cijeli Novi

zavjet i usporedi razne tekstove. Sada je vano da ti Isusova osoba raste

u evaneoskom svjetlu. Pogledaj koliko se tvoja slika Isusa razlikuje od

Pavlove ili one koju opisuje sveti Marko ili sveti Ivan. Prava slika nije

tvoja, nego ona u evanelju. Zato mora dopustiti da evanelje i cijeli

Novi zavjet mijenja tvoj odnos prema Isusu. Promatraj Isusa kako se vlada

prema Petru, prema uenicima, prema bolesnicima, prema grenicima, prema

svojim prijateljima, prema enama, prema djeci, prema teolozima i

sveenicima, prema vlastima. Kakav je na gozbi, kakav je u drutvu, kakav

u postu, kakav u diskusijama, kakav u molitvi i bdjenju, kakav u umoru i

odmoru. Kako govori, kako hoda, kako opominje, kako ljubi. Tad pogledaj:

pozna li ti Isusa? I voli li ga?

Promisli i napii

Duh Sveti je za mene kao...

Po mom uvjerenju u meni je (nije) Duh Sveti jer...

Naa Crkva danas nasuno treba vie sile Duha Svetoga da bi...

9091

Duha Svetoga (ne) poznam jer...

Ja se molim Duhu Svetome jer...

Kad promatram ljudsku povijest, tad mi se Duh Sveti uini kao...

Vjernici ive kao da je Duh Sveti onaj koji...

U odnosu na Duha Svetoga ja bih volio... Analiziraj neke od navedenih

tekstova (ili sve) da vidi

kako oni govore o Duhu Svetomu:Efezu. Jesmo li svjesni da postoji Duh

Sveti i jesmo li ga itavim srcem prihvatili?

Potrebno je i danas podsjetiti da su u djelu spasenja svijeta prisutni

Isus i Duh Sveti. Isus je Mudrost Boja, Duh Sveti je Sila Boja. Isus je

zaet po Duhu Svetom. Pun Duha, poslije krtenja i kunje, Isus

propovijeda i ini Boja djela, u Duhu klike i moli, apostolima obeaje

Duha Svetoga i alje im ga od Oca da on djelo njegovo dovri i izvri

svako posveenje (IV. euharistijska molitva). Taj je Duh lebdio nad

vodama kod stvaranja svijeta (usp. Post 1, 2). Rije lebdjeti znai i

inkubirati. Duhje nekako inio da nastane ono stoje Bog Stvoritelj

rijeju izricao: Neka bude Zemlja!... Taj je Duh nadahnjivao proroke i

taj Duh vodi Crkvu sve do naih dana.

2. Pod pojmom duh mislimo na kvalitetu stvarnosti koja se bitno

razlikuje od tjelesne, materijalne. To je stvarnost koja vlada

materijalnom stvarnou; iznad nje je, aktivna je, svjesna, mona,

besmrtna. Duhje gore, iznad materije, vii od materije. Zato se kae, da

duhovi nastavaju nebeske prostore, oni su iznad svijeta, iznad trome,

mrtve, nesvjesne materije. Duh oblikuje materiju i dri je u redu.

ovjek je duhovno-materijalno bie. On je tijelom prikovan uz zemlju,

ali je duhom slobodan, nadmoan, besmrtan. Duhom je on svjestan,

stvaralaki nadilazi samoga sebe. Hebrejski izraz ruah znai duh

boanski u ovjeku i svijetu. Grki pneuma, latinski anima oznauje

sveukupnost duevnih funkcija, a spiritus duhovnu, viu, neumrlu

komponentu ovjeka, te sva duhovna bia. Nebeske prostore nastavaju dobri

i zli duhovi. Zli duhovi nastoje unititi rad, ljepotu, dobrotu i

jedinstvo stvorenja. Dobri duhovi pak ele sve drati u redu.

Najvii duhje Bog. On je naprosto duhovno bie. To znai daje on na

ljestvici bia najvie, najmonije, najsavrenije bie. On je naprosto

bie. Duh Sveti je osoba unutar trojstvenoga Boga.

3. Bog je trojstven. On je Otac, Sin i Duh Sveti. Duh Sveti je

trea.boanska osoba. On je ljubav Oca

Iv 4, 1014Lk 4, 14

Iv 7, 3739Lk 4, 1819

Iv 3, 1 12Lk 2, 2528

Iv 14, 1 17Lk 5, 1726

Lk 1,67Lk 6,19

Lk 1,41Lk 24, 4449

Lk 1,35Iv 14, 2526

Lk 1,15Iv 15, 2627

Mk 16, 1720Iv 16, 715

Rim 12, 4211 Kor 12, 1 11

1 Kor 2, 1 16Rim 8, 127

Gal 5, 2227Ef 4, 7-16

Lk 4,1

Molitva

Zamoli Duha Svetoga da ti otvori srce da razumije veliinu njegova

boravka u tebi. Ostani u molitvi oko pet minuta, a onda proui sljedeu

katehezu o Duhu Svetom.

Duh Sveti Sila Boja

1. Kad je Pavao proao gornje predjele, doe u Efez, gdje nae neke

uenike te ih upita: 'Jeste li primili Duha Svetoga kad ste postali

vjernici?' 'Ne, nismo ni uli da postoji Duh Sveti', rekoe oni (Dj 19,

12).

Mi, suvremeni vjernici, primili smo Duha Svetoga i uli smo da postoji. Pa

ipak, oko nas kao da su prisutni svi drugi duhovi, samo ne Duh Sveti.

Oito je stoga da se i nas tie Pavlovo pitanje upueno vjernicima u

9293

i Sina. Izlazi od Oca i Sina. On je zajednitvo Oca i Sina. Otac je

prapoetak, izvor u Bogu. Sin je slika Oeva, Rije koju Bog o sebi

izgovara. Sin je Otac spoznat i izgovoren unutar trojstvenog Boga. Duh

Sveti je sila ljubavi kojom se privlae i sjedinjuju Otac i Sin. Sveto

pismo ga usporeuje s vatrom, ivom vodom, plamenom, golubom, plamenim

jezicima, umom, ljubavlju, blagou, milovanjem Bojim, mi-ljem,

zalogom, darom, rijekom, rosom, bujicom vode, dahom...

U Starom je zavjetu Duh Sveti bio sila u kojoj je Bog inio djela

stvaranja i pripremao spasenje.

Novost Duha Svetoga u Novom zavjetu jest u tome stoje on Duh otkupljenja,

spasenja. To je nova silina Boje ljubavi za svijet. U njegovoj se snazi

Isus utjelovio, spasio je i otkupio svijet. Taj se duh moe zato nazvati

Isusovim Duhom. Ne misli se time rei da on izlazi samo od Isusa, jer on

je uvijek Duh Oca i Sina. Misli se samo daje on na nov nain dan po

Isusovoj smrti na kriu. Moe se rei da je u Isusovoj smrti Otac toliko

ljubio svijet daje svojega Sina rtvovao za svijet. Isus je pak, iz

ljubavi prema Ocu, uzeo na sebe grijehe svijeta i svu odgovornost za njih,

uao smru u odreenu udaljenost od Oca, u tamu, u prokletstvo, kako veli

sveti Pavao. Postao je umjesto nas proklet (usp. Gal 3, 13). To je

udaljavanje od Oca njegova rtva. Otac i Sin su, dakle, na nov nain

dali sebe i to je nov izljev Duha Svetoga za svijet. Kao u Trojstvu, kad

Otac i Sin izlaze iz svoje osobnosti i ulaze u novu Osobu kao

jedinstvo, zajednitvo, tako i ovdje Otac i Sin u Duhu Svetomu nekako

ulaze u novo zajednitvo s ljudima. Ljudi su posinjena djeca Boja. Oni

imaju batinu s Isusom. Zato Isusovo spasenje nije povratak na stanje

ovjeka prije grijeha, nego neto posve novo i neizmjerno obilatije.

4. Duh Sveti je sila Boja. Sve to Otac ini, ini to po Sinu Rijei,

ali u Duhu Svetomu. U toj sili Isus pobjeuje grijeh, smrt, Zloga i

svijet. U toj sili mogu Isusovi uenici vjernici pobjeivati sve /.lo.

U toj istoj sili mogu oni biti sposobni udesno slu-I ikvi i svijetu. Duh

Sveti je, naime, onaj koji oiv-

iic Crkvu i Isusovo otkupljenje ostvaruje u svijetu do

a vremena. Taj Duh daje vjernicima svoje darove,

lube i plodove. S pomou darovaDuha vjernik slui

Irugima u Crkvi i svijetu. U slubama slue osobiti

lu/benici unutar Crkve. Plodovi Duha jesu kreposti u

kojima vjernici rastu u svetosti do uzrasta punine

Kristove (Ef 4, 13).

Duh Sveti je sila u kojoj se sve dobro, pravedno plemenito i neprolazno

dogaa u svijetu. To je sila izila i/. Isusova kria. Zato pred Isusovim

kriem, pred silinom Duha Svetoga, bjee sve negativne zle sile oko nas.

On je i Duh Ljubavi. Zato svaka ljubav od njega dolazi. Gdje god je

ljubav, a to znai sposobnost da se ovjek odrie sebe i ivi za drugoga,

tu je Bog u Duhu Svetom na djelu. Bog je ljubav kae sveti Ivan i

tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu (1 Iv 4, 16).

5. Duh Sveti stanuje u srcima vjernika. Ljubav je Boja razlivena u

srcima naim po Duhu Svetom koji nam je dan (Rim 5,5). Budui da smo

posinjena djeca Boja, poslao je Bog u naa srca Duha Sina svoga koji

klie: Abba! Oe! Tako vie nismo robovi, nego djeca Boja (usp. Gal 4,

67). Po istom Duhu prebivaju u srcu vjernika Otac i Sin. To znai da

vjernik vie nema svoju, prokletu, grenu, izgubljenu egzistenciju, nego

ivi Kristovu egzistenciju. On ima pravo na Kristovu batinu (usp. Gal 4,

7), da bude tamo gdje je Isus (usp. Iv 17, 24). Snaga vjernikog ivota

jest u tome da se prepusti vodstvu toga Duha, njegovim nadahnuima,

njegovoj inicijativi.

Taj Duh svjedoi da smo djeca Boja (usp. Rim 8, 16). On nas tjei i zato

se zove Tjeitelj. On tjera strah iz vjernika, jer je Duh slobode i

posinstva, a ne Duh robovanja (usp. Rim 8, 15). Taj Duh daje da vidimo i

spoznamo ono to ljudi obino ne spoznaju (usp. 1 Kor 2, 15). Taj nas Duh

obdaruje svojim darovima i ujedno daje da spoznamo darove koje smo

primili (usp. 1 Kor 2, 12). Vjerniko svjedoenje dogaa se po Duhu,

utemeljeno je na sili Bojoj (usp. 1 Kor

9495

2, 5). Zato se vjernik ne treba sektaki trsiti da obraa. Duh Sveti daje

to i kako treba govoriti (usp. Mk 13, 11). Toga Duha Otac rado daje (usp.

Lk 11, 13). On je Branitelj koji ostaje s vjernicima zauvijek (usp. Iv 14,

25). On je Duh Istine, dok je avao duh lai. On e zato pouavati

apostole i vjernike i podsjeati ih na Isusove rijei. Primati Duha

Svetoga i sluati ga znai imati udesnu, nadsvjetsku spoznaju. To je novo

spoznanje, znanje koje se ne moe dobiti ni najednom znanstvenom ili

filozofskom putu. Taj Duh svjedoi da je Isus Sin Boji i Spasitelj

svijeta. To je najsigurniji argument u vjeri. vrstoa vjere tek tu

postaje kreme-nita. Tako se ujedno dolazi do iskustva Isusa Krista. Duh

Sveti nas podie kao majka dijete, da bismo mogli susresti Boga Oca i

Isusa Krista. On zato vodi i nau molitvu, on nadahnjuje i vodi na

razgovor s Bogom (usp. Rim 8, 2627). A kad on moli u nama i za nas, zar

moemo biti neusliani ili zar moemo krivo moliti? Pitanje je samo

doputamo li Duhu Svetom da u nama moli. Kroz molitvu nas Duh uzdie do

susreta s Isusom Kristom i tada moemo svjedoiti za Isusa Krista. Duh

svjedoi, a i mi tada moemo svjedoiti (usp. Iv 15, 2627). Taj Duh

Sveti dokazuje da je svijet prevaren, daje u zabludi s obzirom na grijeh,

pravednosti osudu (usp. I v 16, 8). Grijeh je zlo i treba ga raskrinkati

jer zavarava ljude i gura ih jedne protiv drugih. Sve ljude treba

ujediniti protiv zla i grijeha. Samo Duh Sveti moe raskrinkati Zloga. Duh

zatim dokazuje da pravednost ne dolazi od svijeta, nego od Isusa Krista.

Isus nas opravdava. Nastojanje oko dobrih djela znak je nae

opredijeljenosti za Isusa Krista, ali ne spaavaju nas djela, nego kri i

uskrsnue Isusa Krista. Zatim Duh dokazuje daje osuen knez ovoga svijeta

i da je besmisleno vezati se uz njega. Vezati se treba samo uz Isusa

Krista. Svijet bez Krista je apstrakcija (usp. Iv 16, 811). Taj e Duh

Sveti vjernike, Crkvu, upuivati u svu istinu, u cjelovitu, neokrnjenu

Istinu. A ta je Istina osoba Isusa Krista. Duh Sveti takoer e oitovati

budue stvari, dat e da vjernici prorokuju budue dogaaje (usp. Iv 16,

13).On je napokon Boja sttva' Jer ce po njemu i po djelima koja budu

vjernici kroz vjekove Crkve inili njegovom silom, Isus Krist' ^tap

Pstati uveni, glasoviti, slavni. Posvuda & yudi raZglaavati udesna

djela Boja i slaviti Bogfl kJi takvu vlast daje ljudima (usp. Otk 5,

914).

Bez Duha Svetoga 0vJek ne moe nita. U njemu je vjernik poboanstvenjen>

moan kao njegov Otac,

ije je on posinjeno

dijete. To je Duh ivota.

6. Duh Sveti je mi-0SODa