Tsitsishvili 203 Nacionalne Ideologije

  • Published on
    24-Sep-2015

  • View
    3

  • Download
    1

Embed Size (px)

DESCRIPTION

sociology

Transcript

  • PROIZVODNJA BATINE: KRITIKE STUDIJE O NEMATERIJALNOJ KULTURI

    uredile MARIJANA HAMERAK, IVA PLEE I ANA-MARIJA VUKUI

    PROIZVODNJA BATINE:

    KRITIKE STUDIJE O NEMATERIJALNOJ KULTURI

    uredile

    MARIJANA HAMERAK, IVA PLEE I ANA-MARIJA VUKUI

    Cijena:70,00 kn9 789536 020874

    ISBN 978-953-6020-87-4

  • NINO TSITSISHVILI

    Nacionalne ideologije u eri globalnih fuzija: gruzijsko polifono pjevanje kao UNESCO-ovo remek-djelo nematerijalne batine

    Na poetku dvadeset i prvog stoljea, u sklopu napora za ouvanje kulturne raznolikosti i ljudske kreativnosti zbog percipiranih uinaka globalizacije,1 UNESCO je donio niz proglasa i konvencija koje su se bavile zatitom svjetske nematerijalne kulturne batine.2 Godine 2001. UNESCO je pro-glasio devetnaest remek-djela usmene i nematerijalne batine, ukljuujui i gruzijsko polifono pjevanje, na preporuku gruzijskih etnomuzikologa i

    1 Ovaj je lanak proirena verzija rada koji sam izloila na Trideset i devetoj svjetskoj konferenciji Meunarodnog savjeta za tradicijsku glazbu (ICTM) koja se odrala 4-7. srp-nja 2007. godine u Beu. eljela bih zahvaliti Kay Dreyfus i Joelu Crottyju koji su me po-zvali da napiem prilog za asopis Music and Politics (u kojemu je rad provotno objavljen, op. ur.). Kay Dreyfus, kao gostujuoj urednici asopisa i kolegici, zahvaljujem za njezino kritiko itanje ovoga rada. Posebno se zahvaljujem Lauren Ninoshvili, koja je komenti-rala raniju verziju ovog rada, dvama anonimnim recenzentima i Wimu van Zantenu na njegovim promiljenim primjedbama koje e mi uvelike pomoi u daljnjem istraivanju ove teme.

    2 UNESCO, Prvo proglaenje remek-djela usmene i nematerijalne batine ovjeanstva (2001); UNESCO, Drugo proglaenje remek-djela usmene i nematerijalne batine ovjean-stva (2003); UNESCO, Tree proglaenje remek-djela usmene i nematerijalne batine ovje-anstva (2005). Konvenciju o zatiti nematerijalne kulturne batine UNESCO je donio u Parizu 17. listopada 2003. godine (UNESCO 2003), a Konvenciju o zatiti i promicanju raznolikosti kulturnih izriaja Opa skuptina UNESCO-a donijela je 2005. na svome trideset i treem zasjedanju (UNESCO 2005a). Ti i drugi dokumenti mogu se nai na UNESCO-ovoj slubenoj internetskoj stranici: http://portal.unesco.org.

  • 204 Nino Tsitsishvili

    strunjaka za narodne pjesme. Taj je dogaaj primljen kao vrhunac nasto-janja gruzijske muzikoloko-folkloristike zajednice da se gruzijska poli-fonija prizna na meunarodnoj razini kako bi se zatitila od rusifi kacije, globalizacije i irenja zapadne popularne glazbe. Spomenuto je proglaenje dalo implicitnu meunarodnu i pravnu potvrdu slubenom stajalitu Gruzije da je gruzijska polifonija izuzetno sofi sticiran glazbeni oblik koji je jedinstven izraz gruzijskog identiteta.

    Pjesma koja je posluila kao primjer gruzijske polifonije bila je chak`rulo, napitnica iz ruralne istone provincije Kakheti. Ipak, zatie-na batina ukljuuje i sekularne i sakralne stilove polifonog pjevanja i iz drugih dijelova Gruzije, posebice sofi sticirane polifone pjesme i kranske napjeve iz zapadne provincije Guria. Istoni stil gruzijskog pjevanja, poput napitnica chak`rulo, sastoji se od trodijelne teksture dvaju mukih solo glasova u alternaciji koji pjevaju uz pratnju leeeg tona u izvedbi mukog zbora. Solo pjevai izvode kompleksne vokalne linije pune ukrasa, a ta je tehnika izuzetno teka i zahtijeva puno vjebe i vokalnog talenta. Zapadni gruzijski polifoni stil moe se opisati kao kontrastna linearna neimitativna polifonija koja se sastoji od tri neovisne vokalne linije koje proizvode niz konsonantnih i disonantnih akorda. I istoni i zapadni stil sadre karak-teristine kadencirajue formule i tonske modulacije u modalnoj skali pomou kojih se pjesma mijenja iz jednog harmonijskog centra u drugi; to obiljeje razlikuje gruzijsku tradiciju od mnogih usporedivih tradicija u svijetu, ukljuujui i one korzikanskog i albanskog mukog polifonog pjevanja.

    Sluni primjer 1: chak`rulo Dostupno na: http://dx.doi.org/10.3998/mp.9460447.0003.104.Snimljeno 1952. i objavljeno 2006. godine.3

    Opis: Istonogruzijska tradicijska (narodna) pjesma. Chak`rulo pred-stavlja jedan od najsofi sticiranijih polifonih stilova s leeim tonom, a izvodi se u selima provincije Kakheti. Taj stil s mnogo ukrasa zahtijeva

    3 Kakheti 1952. Snimke Dravnog konzervatorija u Tbilisiju s terenskog istraivanja. CD je izdao Meunarodni istraivaki centar za tradicijsku polifoniju Dravnog konzer-vatorija u Tbilisiju 2006. godine.

  • Nacionalne ideologije u eri globalnih fuzija 205

    izvanredne vokalne vjetine, pa nema mnogo sastava u Gruziji ili izvan nje koji ga mogu ukljuiti u svoj repertoar.

    Sluni primjer 2: khasanbeguraDostupno na: http://dx.doi.org/10.3998/mp.9460447.0003.104.Snimila autorica na jednom od koncerata na Treem meunarodnom simpoziju tradicijske polifonije, 25-29. rujna 2006, Tbilisi.Izvodi ansambl Basiani.Opis: Ovo je pjesma o voi Acharae, islamizirane provincije u zapadnoj Gruziji koja je bila pod vlau Turaka dok je nisu preuzeli Rusi u devet-naestome stoljeu.

    Nakon UNESCO-ova proglaenja uslijedilo je njegovo sveano obiljea-vanje na Prvom meunarodnom simpoziju tradicijske polifonije, koji je odran u Tbilisiju 2. listopada 2002. godine pod pokroviteljstvom gru-zijskog predsjednika Eduarda evarnadzea. Proglaenje je takoer dovelo do osnivanja Meunarodnog istraivakog centra za tradicijsku polifoniju pri Odsjeku za gruzijski glazbeni folklor na Dravnom konzervatoriju u Tbilisiju 2003. godine.4 Sveano otvaranje simpozija odrano je u veli-koj koncertnoj dvorani Dravnog konzervatorija u Tbilisiju. Nastavnici Dravnog konzervatorija u viim zvanjima, gosti istraivai iz inozemstva (meu njima i ja kao gruzijska iseljenica u Australiji), organizacijski odbor simpozija i budui lanovi Meunarodnog istraivakog centra za tradi-cijsku polifoniju sjedili su na pozornici, dok su drugi gosti, ukljuujui studente Konzervatorija, domae istraivae, narodne pjevae i ansamble, sjedili u dvorani. Sa svog sam mjesta na pozornici sluala govore istaknutih linosti poput Anzora Erkomaishvilija, direktora Meunarodnog centra za gruzijsko narodno pjevanje i pionira pokreta za zatitu i ponovno oivljavanje narodnog pjevanja u Gruziji, te predsjednika evarnadzea, koji su uzdizali gruzijsku kulturu i polifono pjevanje. Kao svjedok ovog

    4 Od 2007. godine, nakon reorganizacije obrazovnog sustava i institucija, Odsjek za gruzijski glazbeni folklor/etnomuzikologiju postao je zaseban dio veeg Odsjeka za glaz-benu teoriju, s vlastitim proelnikom te nastavnim i pomonim osobljem.

  • 206 Nino Tsitsishvili

    jedinstvenog povijesnog trenutka, osjeala sam se uhvaena u raskoraku izmeu glazbe, muzikologije i politike.

    Nakon sveanosti, u privatnom razgovoru s kolegom liberalnih nazora (mnogi su drugi bili euforini od domoljubnog ponosa zbog UNESCO--ova proglaenja), doli smo i do pitanja je li gruzijska polifonija doista trebala UNESCO-ovu zatitu. Takvo nam se pitanje uinilo relevantnim zbog injenice da su gruzijske polifone pjesme i prije bile meunarod-no poznat fenomen svjetske glazbe te su dijelom gotovo svih hibridnih glazbenih stilova i eksperimenata u Gruziji koji su nastali u klasinoj, modernoj i popularnoj glazbi od kraja devetnaestog stoljea. Gruzijsku su polifoniju izvodili brojni profesionalni i amaterski zborovi diljem svijeta i prije UNESCO-ova proglaenja.5

    U ovom se lanku pokuava analizirati sluaj gruzijske polifonije u odnosu na UNESCO-ov pojam nematerijalne kulturne batine i uz njega vezane diskurse prava na kulturu.6 Cilj je rada takoer rasprave o tim diskursima pozicionirati u odnosu na globalne procese te u odnosu na njihov utjecaj na lokalne gruzijske kulturnoumjetnike izraze i kulturnu

    5 Evo nekoliko primjera gruzijske polifone glazbe prisutne na globalnoj diskografskoj sceni: Darbazi & Friends. Music from Beyond the Black Sea (CD, Toronto: Deep Down Productions, 2001); Golden Fleece: Songs from Georgia (CD MCD 127, Move Records [Australia], 1999); Kavkasia: Songs of the Caucasus Sung by Trio Kavkasia (CD WTP 5178, Well Tempered World Productions [U. S. A.], 1995); O Morning Breeze: Traditional Songs from Georgia Sung by Trio Kavkasia (CD 760142, Naxos World label [Canada], 2001); Carl Linich, Drinking Horns & Gramophones: & e First Recordings in the Georgian Repu-blic, 19021914 (CD 43072, New York: Traditional Crossroads, 2001); Soupra Marani, Le banquet Gorgien (CD, Paris: ARB Music, 1998); Mravalzhamier: Traditional Georgian Songs Recorded Live in Australia and New Zealand (CD BOITE 013, 2004).

    6 Diskurs prava na kulturu, odnosno shvaanje prema kojem svaka nacija ili skupina ljudi ima pravo na svoje kulturno prepoznatljive izriaje, javio se kao odgovor na ranije poimanje antagonizama izmeu kulture i prava. Taj se antagonizam shvaao kao inhe-rentna tenzija izmeu kulturnog relativizma i svijesti o kulturnim razlikama u smislu devetnaestostoljetnog njemakog romantizma, i univerzalizma ljudskih prava u svim kul-turama u smislu francuskog prosvjetiteljstva. U novijim istraivanjima postoji tendencija pronalaska sredine izmeu ljudskih prava i kulturnih razlika pa se kultura ne shvaa kao skup fi ksnih znaenja nego kao polje kreativne razmjene, pregovaranja, osporavanja i transformacije (usp. Cowan, Dembour i Wilson 2001:4-5).

  • Nacionalne ideologije u eri globalnih fuzija 207

    politiku. Kao to je jasno iz lokalnih praksi u Gruziji i drugdje, lokal-ne nacionalne ideologije i kulturne politike nastoje transformirati neka UNESCO-ova shvaanja kulturne raznolikosti i batine te im se suprotsta-viti, dok su neki drugi aspekti UNESCO-ove fi lozofi je zapravo u skladu s tradicionalistikim i monoetnikim nacionalistikim pogledima gruzijske etnomuzikoloke elite i kreatora kulturne politike.

    Na tragu navedenoga, u ovom se lanku pokazuje da su dugotrajne nacionalistike kulturne politike, koje istiu primarnost gruzijske tradi-cijske polifonije, novo ideoloko utoite pronale u diskursu prava na kulturu. Propitivanje gruzijske polifonije u kontekstu diskursa prava na kulturu potrebno je i zato jer se time pokazuje na koji nain lokalni akteri primjenjuju univerzalne kategorije prava skupine ili pojedinaca na kulturni izriaj, kako im se suprotstavljaju i kako ih mijenjaju. Primjerice, u lanku se istrauju kontradikcije izmeu, s jedne strane, multikulturalnosti i multietninosti stanovnitva Gruzije, a s druge UNESCO-ova proglaenja samo jednog oblika umjetnikog izriaja kao jedinstvenog predstavnika gruzijskog identiteta i gruzijske nacije. Takoer se ukazuje na nedosljedno-sti u UNESCO-ovu poimanju kulture kao iskljuivo etno-specifi ne, te se pita zato su samo tradicijski etniki oblici glazbe primjereni kao nema-terijalna batina, dok lokalne adaptacije suvremene zapadne popularne glazbe poput rocka, popa ili rapa nisu.

    Filozofi ja koja se temelji na pojmovima batine i kulture nehotice dijeli glazbu na one anrove koji pripadaju narodnoj glazbi zajednice i koji su duboko ukorijenjeni u drutvenim praksama i povijesti ljudi, te na osuvremenjenu, nedavno usvojenu i promjenjivu masovnu kulturu popularnoglazbenih anrova, ukljuujui rock, hip-hop te eksperimental-ne stilove elektronike glazbe i fuzije s narodnom glazbom to ih donosi globalizacija. Dakle, premda lanak polazi od gruzijske polifonije i njezina proglaenja remek-djelom usmene i nematerijalne batine ovjeanstva s ciljem propitivanja kulture, u njemu se propituje i iri spektar pitanja dananje etnomuzikologije, poput njezinog predmeta i metoda. Posebice u se osvrnuti na gruzijsko polifono pjevanje i UNESCO-ov pojam kul-turne batine u odnosu na diskurse tradicije, autentinosti i folklora, koji se esto na pretjerano pojednostavljen nain stavljaju u opreku inovaciji, komercijalizaciji i modernizaciji nekada duboko ukorijenjenih kulturnih

  • 208 Nino Tsitsishvili

    praksi cijele zajednice ili itavom nainu ivota ijim se dijelom smatra narodna glazba.

    Gruzijska polifonija i paradoksi kulture

    Dananji meunarodni diskurs koji se bavi pravima hegemonijski je i proet emancipacijskim prizvukom. Ipak, on ima sloene i kontradiktorne implikacije za pojedince i skupine iji se zahtjevi moraju izraziti u okviru tog diskursa (Cowan, Dembour i Wilson 2001:1). U dananjoj Gruziji, diskurs prava na kulturu legitimira zahtjeve etnikih Gruzijaca za etnikom i kulturnom hegemonijom u okviru njihove multinacionalne drave, kao i njihovo shvaanje gruzijskog identiteta kao jedinstvenog i monoetni-kog. Taj je diskurs ujedno i izraz strahova Gruzijaca od unutarnje podjele dravnosti, strahova koji su se obistinili i ojaali odvajanjem, a zatim i de facto odcjepljivanjem Autonomne republike Abhazije i Autonomne regije June Osetije (koje su obje ranije bile gruzijske pokrajine). Diskurs prava na kulturu pomae Gruzijcima, a posebice kulturnoj eliti,7 da se stave u poloaj pravednih branitelja koje i same valja zatititi pred prijetnjama raspada drave, kulturne homogenizacije, ruralnog egzodusa i posljedica bivih sovjetskih politika.

    Zabrinutost zbog globalizacije koja je vidljiva u UNESCO-ovoj ideologiji sadri neke paradokse. Prvo, mogli bismo tvrditi da je i sam UNESCO proizvod globalizacije i pojaane suradnje izmeu razliitih drava i organizacija u svijetu. Drugo, globalizacija je zapravo pomogla gruzijskoj polifoniji i mnogim drugim remek-djelima nematerijalne bati-ne da postanu meunarodno poznati te je omoguila procese razmjene i suradnikog eksperimentiranja meu izvoaima iz razliitih kultura (van Ginkel 2005:25). Istraivai se sve vie protive otvoreno negativnoj percepciji uinaka globalizacije te zagovaraju stav da globalna diseminacija

    7 Od devetnaestog stoljea kulturna elita Gruzije pisci/politiari, pjesnici i inteligen-cija djeluju kao duhovni oci nacije. lanovi elite bave se povijeu, batinom predaka i folklorom te zamiljaju budunost nacije kao neovisne i kulturno jedinstvene zemlje i kao dijela civiliziranog svijeta.

  • Nacionalne ideologije u eri globalnih fuzija 209

    i amerikanizacija kulturnih proizvoda proizvodi nove razlike, transnaci-onalne suradnje i lokalna znaenja, to je ini procesom koji se temelji na stalnom mijeanju lokalnih i globalnih, zapadnih, kulturnih oblika i vrijednosti (Iwabuchi 2005:130-131).8 UNESCO-ovoj zatitnikoj poli-tici inherentna je i paradoksalna tendencija, na koju upozoravaju mnoge antropoloke studije, prema kojoj diskurs prava na kulturu esto izmilja i prilagoava povijesnu stvarnost da bi opravdao svoje zahtjeve za uvanjem nekih kulturnih izriaja. Na primjer, tekst UNESCO-ova Proglaenja iz 2001. godine oito pretjeruje u tome koliko su razorne posljedice sovjet-skih kulturnih politika na gruzijsku polifoniju.9 Istina je da su te politike rezultirale mnogim umjetnim promjenama u podruju narodne glazbe, poput poveavanja zborova da bi se izrazila sovjetska dogma o masovnom ukljuivanju proletarijata, i proirivanja repertoara na novoaranirane i novoskladane narodne pjesme koje su, prema miljenju njihovih kritiara, izobliavale prirodu folklora. Unato tome, gruzijsko polifono zborsko pjevanje kao izraz nacionalnog identiteta u sovjetsko je doba dobivalo vie sredstava i institucionalne potpore nego danas.10 Naime, diskurs pr...