Utjecaj Glavnih Sila evolucije na razvoj živog svijeta

  • Published on
    24-Aug-2014

  • View
    112

  • Download
    5

Embed Size (px)

Transcript

<p>UTJECAJ GLAVNIH SILA EVOLUCIJE NA RAZVOJ IVOG SVIJETA KROZ GEOLOKA DOBA</p> <p>GLAVNE EVOLUCIJSKE SILE SILE MUTACIJA ODABIR ILI SELEKCIJA GENETSKI DRIFT (te sile remete genetsku ravnoteu)</p> <p>MUTABILNOST Mutabilnost je sposobnost promjene nasljednoga materijala. Osim promjena u strukturi gena (genske mutacije), u stanicama se mogu pojaviti i promjene u broju kromosoma. Razliiti oblici mutacije gena proiruju genetsku raznolikost populacije, odn. njezinih genskih zaliha, udaljujudi je time od "divlje" forme. Bududi da je mutacijska uestalost, koja djeluje u smislu udaljivanja od</p> <p>"normalnog" alela divlje forme, mnogo veda od "povratne mutacije" prema divljoj formi, izraena jestalna tendencija k razbijanju jednolinosti genskih zaliha ili tzv. mutacijski pritisak. Mutacijskim pritiskom, iz isto nasljednih, nastaje populacija raznolikih genotipova. Bududi da su mutacije mogude stalno i kod svakoga gena, one su izvor nasljedne varijacije. Mutacije bivaju pojaane interakcijom s drugim genima, i taj posredni uinak jo je znaajniji za raznolikost genotipova i fenotipova, a njihov utjecaj na evoluciju vedi od neposrednog uinka samoga mutiranog alela. Rekombinacija kromosoma mejoze poznata je kao crossing-over. Rekombinacije pojaavaju uinak mutacije stvarajudi irok spektar genskih kombinacija.</p> <p>ODABIR Prirodni odabir ili selekcija druga je osnovna snaga evolucije, ona je prirodni izbor izmeu nositelja razliito vrijednih nasljednih faktora. Kao otkrie, naelo selekcije (odabira) glavni je Darwinov doprinos teoriji evolucije, koju on objanjava borbom za opstanak meu pojedinim organizmima, od kojih preivljavaju najsposobniji. Selekciju, dakle, Darwin primjenjuje na jedinke a ne na populacije, a okoli kao selektivna sila odabire varijante koje su joj se najbolje prilagodile. Darwin je time naglasio negativno gledite selekcije, istiui da je ona neumoljiva snaga koja unitava jedne a unaprjeuje druge. To je stajalite Darwin temeljio na diferenciranom mortalitetu koji moe dovesti do diferencirane reprodukcije. Danas je modificirano naelo selekcije temeljna orijentacija u rjeavanju evolucijskih problema. Prema Hardy-Weinbergovu pravilu, kao polazitu u populacijskoj genetici, u standardnim uvjetima okoline svi geni populacijskih genskih zaliha dolaze do ravnotee koja se stalno odrava (idealna populacija).</p> <p> Zato je prirodni odabir, osim mutacija, jedina snaga koja uzrokuje promjene u genskoj ravnotei populacije. Prirodna selekcija utjecaj je bilo kojega faktora iz okolia organizma. Kao selekcijski faktori mogu djelovati: ekstremne temperature, oborinski omjeri (suna razdoblja, poplave), kemijski uvjeti, prirodni neprijatelji razliitih tetoina i nametnika koji unaprjeuju</p> <p>evoluciju pojedinih vrsta, zatim paraziti i uzronici bolesti koji tijekom irenja idjelovanja zaraze selekcijom i umanjenjem populacije snano utjeu na evoluciju domainova organizma, a kroz njegovu obranu takoer i na svoju vlastitu. Natjecanje i borba oko hrane, ivotnoga prostora i ostalih vanih ivotnih uvjeta ubraja se u unutarvrstnu selekciju koja podreene skupine potiskuje u nove ekoloke nie ili vodi njihovu izumiranju. Tako djeluje selekcijski pritisak. Djelujui tijekom milijuna godina, selekcija omoguuje razvoj novih adaptacija u najrazliitijim sredinama na Zemlji.</p> <p>GENETSKI DRIFTING Genski drift trea je osnovna sila evolucije, a uvjetuje ustaljivanje neutralnih ili neadaptivnih svojstava. Genski drift djeluje samo u malim populacijama, i to po naelu vjerojatnosti. Rezultati su sluajni i uzrok su sluajnom ustaljivanju gena ili gubitku mutiranoga gena. Gubitak ili fiksacija dogaa se bez obzira na selekcijski pritisak, prema emu i naziv pojave: genetski drift, tj. genetski nanos. Tako osim selekcijskog istrjebljenja, postoji i mogunost da se oni geni, inae samo usputni, koji se u velikoj genskoj zalihi nisu mogli istaknuti, odjednom istaknu u sluajem uvjetovanom genetskom driftu u malim populacijama i tako postanu valjani za neki genetski sastav, dok se oni geni koji su prije toga bili zastupljeni sada gube. Kao primjer za tu pojavu uzimaju se Darwinove zebe na otooju Galapagos.</p>