Vasilije Marković: Od staljinijade do titoizma

  • Published on
    23-Nov-2015

  • View
    270

  • Download
    11

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Feljton u listu "Dan", od 14. do 29. novembra 2010.

Transcript

  • Vasilije MARKOVI: OD STALjINIJADE DO TITOIZMA Zla enciklopedija zla Jo davno je znani dijalektiar G.V. Hegel upozoravao na zamreno stanje graanskog i politikog ivota koje ne doputa da se ljudski duh, ogrezao u sitniave interese, oslobodi za vie ciljeve. Hegel, tvorac idealizma, tvrdi da misaoni svijet nije tako udeen da bi jedinka, "po svojoj volji i odluci mogla da se odvoji, ili da posebnim vaspitanjem ili udaljenjem od ivotnih prilika stvori i postigne naroitu samou..." Karl Marks precizira: "Filozofi su svijet samo razliito tumaili, ali radi se o tome da se on (taj svijet - obj.) izmijeni". Naravno, na bolje! Istorijske turbulencije esto vihore mimo zdravog razuma, uprkos citiranim filozofemah. Poto nije jo pronaen enzim besmrtnosti, ljudska prolaznost pripada postojanoj kategoriji. Od svakog ideolokog materijala, naroito vulgarizacijom ideja, moe se napraviti batina za ubijanje ljudinjana. Tako se radi od pamtivijeka. Ni jedna od velikih ideja religije, bilo da se radi o mnogobotvu, budizmu, hrianstvu, islamu, nije u stanju da se izbori za pravovjernost na itavoj planeti. Ni jedan od velikih drutvenih prevrata, uinjenih slijedei ideju socijalizma, poput Oktobarske revolucije u Rusiji i Kineske socijalistike revolucije, nije objedinio radniku klasu (proletarijat) itavog svijeta, kako su predviali zaetnici naunog socijalizma K. Marks i F. Engels. Da li je "komunizam pobjeda ideja nad zdravim razumom", kako tvrde poneki? Odluka voe Oktobarske revolucije V.I. Lenjina da ponovo oivi Komunistiku internacionalnu (Kominternu), premjetajui njeno sjedite u Moskvu, nije dala poeljne rezultate. Na kongresu Tree komunistike interanicionale, odranom u Moskvi marta 1919. uz prisustvo trideset delegata iz raznih zemalja, predstavnici usvajaju teze Lenjinovog referata o "Buroaskoj demokratiji i diktaturi proletarijata". Aprila 1919. u tek formiranoj kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, odran je kongres ujedinjenja Socijalistike radnike partije Jugoslavije (komunista). Kongres donosi odluku o pristupanju Treoj internacionali. Na drugom, vukovarskom kongresu SRPJ odlueno je da se ubudue zove Komunistika partija Jugoslavije. Reim kralja Aleksandra ve je u decembru 1920. donio

  • Obznanu kojom zabranjuje svaku komunistiku aktivnost u Jugoslaviji. Nakon izvrenog atentata na Lenjina, kormilo prve socijalistike zemlje SSSR-a preuzima Josif Visarionovi Staljin, zvani Koba. Za ivota, Lenjin je ostavio zavjetanje da Dugaviliju ne prepuste voenje drave, ne zato to je Gruzin, nego "zbog prijeke naravi". Burni dogaaji koji su potom uslijedili, naroito svjetska ekonomska kriza, priprema za svjetski oruani sukob i stanje u meunarodnom radnikom pokretu, omoguili su Staljinu da naturi Treoj internacionali taktiku po sovjetskom uzoru. Raskol koji je nastao izmeu Staljina i L.A. Trockog, i trockista, poprima iroke razmjere, ne samo zbog insistiranja Trockog na "permanentnoj revoluciji". Nezadovoljna stanjem u Komunistikoj partiji Jugoslavije, Komintera upuuje cjelokupnom partijskom lanstvu "Otvoreno pismo", 1928. g. Nestrpljiva Kominterna! I reim policijske kraljevine Jugoslavije donosi odluku o uvoenju estojanuarske diktature (1929. g.) kojom nanovo stavlja van zakona djelatnost KPJ. Zavladao je krvavi teror nad jugoslovenskim komunistima. Ubijena je veina lanova CK i rukovodstva SKOJ-a, meu njima i uro akovi, organizacioni sekretar KPJ. Radniki pokret bio je obezglavljen. Iz sjedita Kominterne stie direktiva da preostalo lanstvo KPJ pree na ilegalan rad. Izvjesnom broju komunista Kominterna prua utoite u Moskvi. U Sovjetskom Savezu iskrsli su duboki nesporazumi povodom dalje izgradnje socijalizma. Moskovski procesi i masovne istke, meu pripadnicima boljevikog pokreta koji je izveo Oktobarsku revoluciju, nijesu prestajale. Na udaru su bili u poetku pristalice trockistike frakcije, a potom se talas hapenja i nasilja iri na sve sumnjive, reimu nepodobne. Trojke NKVD-a bile su neumoljive. Stvorena je "Staljiniterna", u kojoj je magla progutala i vie desetina Jugoslovena, mahom rukovodeih kadrova KPJ. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=255483&datum=2010-11-14 Nezdrave ambicije i svirepi obrauni Odbrana staljinistikih procesa bila je najprea dunost represivnog sistema koji je predvodio Narodni komesarijat unutranjih poslova - NKVD i tajna sluba Sovjetskog Saveza. Neshvatljivo, ali sa ubjeenjem da se rtvuju za vie ideale. Ljudsko lice socijalistikog preporoda, naalost, sve vie se udaljavalo od Lenjinske matrice. U svirepim obraunima nije bilo milosti. Hladno prihvatanje ili odobravanje s kojim su "komunistiki" monici pratili

  • istke i ubistva doskoranjih saradnika i poznanika ne mogu se pravdati nikakvim idealima. Ideolokim ponajmanje. Za relativno kratak period, od 1934. do 1941. bili su organizovani brojni montirani procesi u kojima je stradalo na hiljade i hiljade graana. Hajde de, poela je likvidacija kontrarevolucije, premda ni njih nije trebalo ubijati, potom su doli na red "kulaci", zatim "opozicija". Sibirski kulaci bili su namijenjeni onima kojima se oprosti ivot. Na tu milost nije raunalo mnogo komunista u prvoj zemlji socijalizma. U Meksiku je ubijen L. Trocki, a strijeljani su maral M.N. Tuhaevski, G.V. Zinovjev, L. B. Kamenjev, N. I. Buharin i vie hiljada provjerenih komunista. Zato tako naopako i brutalno? Moskva odjekuje ironino: Stalo it lue, stalo it veseljee! Balkanski sekretarijat Kominterne, u iju nadlenost spada Komunistika partija Jugoslavije, pogoduje raznim trvenjima, sumnjienjima, unutarpartijskim obraunima, frakcionaenju. Nakon mukog ubistva . akovia, Kominterna je odluila da Milan Gorki (Josip iinski, eh) preuzme vostvo u KPJ. Gorki koji preteno boravi u Beu i Parizu, biva pozvan u Moskvu 1937. g. Tamo ga hapse i strijeljaju "kao pijuna engleske pijunae". Tako je i njega "pojela magla" na osnovu lanih dokaza. Kominterna ubrzo donosi odluku o suspendovanju rada KP Jugoslavije. Tada je na elu Kominterne bio Georgi Dimitrov, bugarski komunista. U paniji ve bukti graanski rat. Pakt Hitler - Musolini prijeti faizacijom mnogim narodima.Stanje u komunistikom pokretu Jugoslavije, svedeno samo na oko tri hiljade lanova, bilo je oajno. U to doba na politiku scenu, mada pipavo, stupa Josip Broz, bivi austrougarski kaplar, kojeg su boljevici zarobili u toku I svjetskog rata. Iz ruskog zarobljenitva vratio se 1920. oenjen Pelagijom Belousov, kerkom ruskog mlinara. Hrvatska policija ga hapsi kao sindikalnog aktivistu. Osuen je na pet godina robije. Nakon izdrane kazne (1934) komunistiko rukovodstvo Hrvatske alje ga u Be, gdje se tada nalazilo sjedite CK KPJ, s ciljem da se poboljaju poremeeni odnosi izmeu vostva hrvatskih i jugoslovenskih komunista. Lideri Kominterne, na preporuku, smjetaju J. Broza u moskovski hotel "Luks" (21.2.1935.), gdje se nalaze razni saradnici iz stranih zemalja. Prema arhivskim podacima, promuurnog bravara J. Broza namah epava sluba Kadrovskog odjeljenja Kominterne, koja je bila pod neposrednom kontrolom sovjetske tajne policije i NKVD. Uz pomo tih slubi Broz brzo napreduje. Nedugo potom upuen je po specijalnom zadatku, prvo u Pariz, a zatim nakratko u paniju. Na tajnom zadatku u paniji upriliio je saradnju s

  • Josipom Kopiniem Vazduhom, Slovencem, saradnikom NKVD, koji mu dobrano nadalje pomae da ostvari politike ambicije. Zvao se on Josip, ili Valter, ili Spiridon Mekas, ili Tito, Brozove liderske ambicije nezajaljivo rastu. Oenio se ponovo u Moskvi Elzom Johan Kenig, Njemicom, monterkom radio-aparata. Ni taj brak nije dugo trajao. U Moskvi se tada nalazila njegova prva supruga i njegov sin arko. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=255626&datum=2010-11-15 Umjetnost politike prevrtljivosti i zbuki Povodom pedesetog roendana J.V.Staljin je proglaen za "poasnog pisca". Tu titulu dobio je od Saveza sovjetskih pisaca januara 1930. godine. Doavi u Moskvu, Josip Broz, tada pod imenom Valter, dobrano se trudi da kadrovicima Kominterne pomogne u zbukama. ezne da ga smatraju za "pravovjernog staljinistu". U tu svrhu, kadrovcima Kominterne dostavlja pisane "karakteristike", zapravo denuncijacije o lanovima CK KPJ i kandidatima za tu funkciju. Nakon privremenog izbijanja po specijalnom zadatku, do Pariza i panije, Josip Broz se ponovo obreo u Moskvi, septembra 1938. Ovaj put otvoreno istie aspiracije za Gorkievog nasljednika na mjesto generalnog sekretara CK KP Jugoslavije.Izvjesno, njegovom rukom ispisana je monstruozna prijava tamo gdje treba, naslovljena "Moj odnos sa osobama koje su raskrinkane kao saboteri i neprijatelji nae partije". Pie o devetorici svojih dojueranjih drugova, od kojih su sedmorica "raskrinkana" strijeljanjem u Moskvi, a dvojicu je pratila sumnja. Ne tedi nikoga. Na optunici se nalazi: Filip Filipovi, dr Sima Markovi, braa Cviji, Milan Gorki, Ivan Greti, Antun Mavrak, Kamilo Horvatin, Sima Milju. Na kraju spiska stoji zamolnica: "Ako su vam potrebni podaci jo o nekome, molim da mi se to kae". Sve je zamotano u odrednicu "historijske prekretnice za nau Partiju". Sveista moralna gromada stalno mijenja priu! Van svake sumnje, brojne jugoslovenske komuniste na privremenom radu u SSSR "pojela je magla" staljinskih istki zahvaljujui potkazivaima pristiglim iz Jugoslavije. Pored J. Broza, Steva Krajaia i J. Kopinia postojalo je sijaset gnjida koje se zduno zalau za Staljinovu naklonost. Pribliavao se poetak II svjetskog rata. J. Broz se grozniavo obraa generalnom sekretaru Kominterne Georgi Dimitrovu da se "nae najbri,

  • makar i privremeni izlaz" za novog generalnog sekretara CK KP Jugoslavije. Dimitrov oklijeva. Boravei u Parizu, J. Broz je nauo da grupa "parizlija" lobira za Petka Miletia da preuzme vostvo KPJ. Petko Mileti, Rovanin, Crnogorac, poslije propasti maarske revolucije u kojoj je uestvovao, vratio se u Crnu Goru. Pristupa revolucionarnom pokretu dr Vukaina Markovia, linog Lenjinovog izaslanika, koji se vratio iz Rusije da pokrene ustanak. Revolucionarna situacija u Crnoj Gori, jednostavno nije bila na nivou oekivanja. Dr Markovi se spasio bjekstvom iz cetinjske tamnice, a P. Mileti je pao u ruke policijskog reima. Odveden je u Sremsku Mitrovicu gdje je osuen na viegodinju robiju. Miletievo ime nosila je i jedna internacionalna brigada u paniji. (Dr Markovi se u meuvremenu, ilegalno vraa u Rusiju. Uhapen je maja 1937. i osuen "trojkoj NKVD" na deset godina, samo za to to je pisao Staljinu poruke da se ne miri sa progonima uesnika Oktobarske revolucije, kojoj je pripadao. Naivno je vjerovao da e despotu iz Kremlja bridjeti ui itajui te alopojke). Petko Mileti biva puten sa robije (1938. g.). Po ubrzanom postupku bio je oglaen od strane Moe Pijade i Milovana ilasa, doskoro njegovih sapatnika, da sarauje sa "beogradskom policijom". Odreeni su mu partijski isljednici M. ilas i Lola Ribar, koji ga iskljuuju iz KPJ. J. Broz odmah alje Kominterni poruku da "P. Mileti radi protiv firme (Partije - obj.) i Sedmog kongresa Kominterne". Jo jedna montaa! Sticajem prilika nali su se Broz i Mileti u moskovskom trolejbusu. ure da stignu k Dimitrovu kako bi podnijeli svak svoj raport. Sa tog raporta nije se P. Mileti vie nikad vratio. Uhapen je kao posljednji oponent Brozovom nastojanju da se domogne elne pozicije u Komunistikoj partiji Jugoslavije. Josip Kopini odigrao je u tome kljunu ulogu. Tek 1940. godine Kominterna daje mandat Josipu Brozu da sastavi novi CK KPJ. Tada Komunistika partija ima oko osam hiljada lanova, a SKOJ blizu trideset hiljada. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=255695&datum=2010-11-16 injenice su tvrdoglave Odluka o dizanju Trinaestojulskog ustanka u Crnoj Goro donijeta je na sastanku komunistikih predstavnika u Stijeni, na Zadolju, u kui moga ujaka Savia Boovia, 7. jula 1941. To to je obnarodovana u mjestu Ravni

  • Laz, to je druga pria. Rukovodei kadar NOV i partizanskih odreda u poetku ratovanja, naroito u Crnoj Gori, nije se oslobodio "lijevih skretanja". Promoteri u pronalaenju "kulaka" bili su Milovan ilas i Moa Pijade. Objavljivali su spiskove za likvidaciju nepodobnih, uz napomenu "nastavie se". Takav ideoloki pristup nanio je partizanskom pokretu vie tete nego koristi. U slinom smislu praktikuje se previe revnosno i istunstvo prema saborcima i simpatizerima partizanskog pokreta. Deavalo se da partizanski rukovodioci strijeljaju svoje saborce zbog sitnice, zbog uzete preobuke ili jabuke uzbrane iz vonjaka. Poto je KPJ preuzimala vostvo u NOB ni partijske kazne nijesu bile rijetkost. Ustanovljenje Uike republike, premda kratkotrajno, nije sprijeilo ilasa da osudi na smrt ivojina Pavlovia, nekadanjeg komunistu, zbog objavljene knjige "Sovjetski termidor". Neko je iz potaje izdao Gestapou Mustafu Golubia, proslavljenog komunistu. Nije bolje proao ni obavjetajac Crvene armije Anton Srebrenjak u Zagrebu. Izvrena je i egzekucija nad tri brata Tadia u Pivi "za primjer" da se s partizanima nije aliti, jer vlast je vlast. Jedino se Brozu dozvoljava da zamijeni Hertu mlaom Davorijankom. Kominterna je tokom rata uspostavila razmjenu ifrovanih radiograma s Vrhovnim tabom, tanije s Josipom Brozom. Razumljivo, Moskva nije imala pregled situacije u Jugoslaviji, posebno o borbi etnika sa partizanima. Upuivala je direktivu da se objedini front jedinstvenog otpora okupatoru. inilo se da J. Broz mnogo ne polae na dobijene instrukcije. Nije uvaio, zbog pravovjernosti, onu o formiranju proleterskih divizija ni onu o obaveznom priivanju petokraka, ni one o protivljenju sazivanja I i II kongresa AVNOJ-a, a ogluio se na upozorenje da e Njemci izvriti desant na Drvar. Upuuje M. ilasa i V. Velebita u Zagreb na martovske pregovore o razmjeni zarobljenika. Iz Moskve je stigao radiogram u kome se trai od Vrhovnog taba da ne daje partijski karakter svojim akcijama. Nije prihvaena ispravka potpisa "Tito", jer se ne moe potpisivati zasad pravim prezimenom, zbog mnogih ljudi u Hrvatskoj. U Jajcu, na Drugom zasjedanju AVNOJ-a, J.B. Tito je proglaen za marala. Uveliko gradi kult linosti. Kakav kuriozitet, u jeku ratnih operacija Tito pozira vajaru A. Augustiniu da mu uradi bistu. Savezniki lideri, Staljin, eril i Ruzvelt, sastaju se prvo u Teheranu, potom na Jalti, da se dogovore o poslijeratnoj podjeli interesenih sfera. Pored drugih dogovora donose odluku da se obnovi Jugoslavija. Gdje ima dima ima i vatre. Vrhovni komandant J.B.Tito obeava u Napulju (12.8.1944) erilu sasvim kategorino, "da ne kani" uvesti komunistiko

  • ureenje u buduoj Jugoslaviji. Nije Broz tih dana propustio priliku da skokne do Vatikana na tajno poklonjenje papi. Svaka ptica svome jatu leti. Revnosni sovjetski obavjetajci smjesta su izvijestili Dugavilija i o tome. Bivi urijanski bogoslov ne prata poklonjenje papi. Sa ta dva obeanja, izvjesno prejuducira se i akontira Rezolucija IB. Budua Rezolucija Kominforma iliti Informbiroa. Bez Titovog znanja nije se mogla izvriti likvidacija Iva Lola Ribara i Ivana Milutinovia. (Naime, I.L. Ribar bio je odreen za budueg predsjednika drave, a I. Milutinovi za budueg generalnog sekretara...