Vilijam Sekspir - Sve Je Dobro Sto Se Dobro Svrsi

  • Published on
    28-Apr-2015

  • View
    109

  • Download
    11

Embed Size (px)

Transcript

SVE JE DOBRO TO SE DOBRO SVRIPreveo Antun Soljan Likovi: KRALJ francuski VOJVODA firentinski BERTRAM, mladi knez od Rossilliona LAFEW, stari velika PAROLLES, Bertramov pratilac RINALDO, dvorski metar kneginje od Rossilliona LAVACHE, klaun na dvoru kneginje DVA FRANCUSKA PLEMIA, kasnije kapetani u vojsci firentinskog vojvode braa Dumaine VOJNIK, koji igra ulogu Tumaa NEPOZNATI PLEMI iz pratnje francuskog kralja PA KNEGINJA OD ROSSILLIONA, Bertramova majka HELENA, tienica i slubenica kneginje UDOVICA iz Firence Capulet DIJANA, udoviina ki MARIJANA, njihova susjeda VELIKAI, PRATIOCI, VOJNICI FRANCUSKI I FIRENTINSKI Mjesta radnje: Rossillion, Pariz, Firenca, MarseillePrvi in Prvi prizor Rossillion. Kneev dvor. Vlazi mladi Bertram, knez od Rossilliona, njegova majka Kneginja; zatim Helena, barun Lafetu, svi u crnini KNEGINJA: Dajui u svijet svoga sina, pokapam drugog mua. BERTRAM: A ja odlaze, gospo, smrt svoga oca iznova oplakujem; ali posluat moram, pokorno kao uvijek, zapovijest Njegova Velianstva, iji sam sada tienik. LAFEW: U kralju ete nai mua, gospojo; a vi, gospodine, oca. On, to je prema svima uvijek tako dobar, jamano e i vas obasuti milou, jer vaa bi je valjanost podstaknula i tamo gdje je nema, kamo li da joj uzmanjka kraj tolikog obilja. KNEGINJA: Ima li kakve nade da Velianstvo ozdravi? LAFEW: Digao je ruke, gospo, od lijenika, pod ijim je rukama vrijeme ubijao nadom, ne nalazei u tome drugoga probitka, nego da nadu ubija vremenom. EGINJA: Mlada ova gospa imala je oca o, to "imala je", tune li projostii kojem umijee bijae veliko gotovo koliko i Potenje; o, da ga je bar i dosegnulo: narav bi stvorilo besmrtnom, i jtt bi se morala igrom baviti zbog pomanjkanja posla. Radi kralja tjela bih da je na ivotu! Vjerujem, da bi to bila smrt kraljevoj "olesti.LAFEW: Pohvale vae, gospo, izmamie joj suze. KNEGINJA: Najbolji to je rasol, gdje djevojka sauvat moze hvalu. Sjeanje na oca nikada joj ne kucne na srce a da joj tiranija tuge ne orobi rumenilo s lica. Dosta je toga, Heleno; hajde, dosta je; da se jo pomislilo ne bi da tugu pokazuje, a ne da je osjea HELENA: Tugu zbilja pokazujem, al je i osjeam. al LAFEW: Mrtvi imaju pravo na umjereno oplakivanje, pretjerana alost neprijatelj je ivih. LAFEW: Kako se zvao ovjek o kojem govorite, gospo? KNEGINJA: Bio je slavan, gospodine, u svome zvanju; j to mnogo prava: zvao se Gerard od Narbone. LAFEW: Zaista, gospo, taj je bio vrstan; ba nedavno je krai. govorio o njemu s divljenjem a i aljenjem; toliki bjee znalac da bi i danas ivio, da se znanje moe suprotstaviti smrtnosti. BERTRAM: Od ega to kralj propada? LAFEW: Od fistule, knee. BERTRAM: Meni ta bolest nije poznata. LAFEW: Dobro bi bilo da nije ni drugima. Je li ta mlada gospa ki Gerarda Narbonskog?

KNEGINJA: Njegova jedinica, gospodine, preputena mojemu nadzoru. Ja u njeno dobro polaem sve nade to ih odgoj moe obeati sklonostima koje je naslijedila odgoj lijepi dar jo ljepim ini; jer gdje neist duh posjeduje vrlinu kakvoga umijea, samilost ga prati s pohvalama: to mu je vrlina, al i izdajnica. U gospi ovoj vrline su jo bolje sa svoje istoe: nasljeuje krepost, a postie dobrotu.PGlNJA. Ako je iv ovjek neprijatelj alosti, sama tieranost brzo e je ubiti, pf eLJ ggRTRAM: Htio bih ve da ujem, gospo, vae svete elje. jpEVV: Kako da to sad shvatimo? KJslEGlNJA: Blagoslov, Bertrame! Naslijedi oca vladanjem ko i likom1. Nek se u tebi za prevlast krv i krepost natjeu; plemstvo s dobrotom drui! Voli sve, nekima vjeruj, zlo ne ini nikom. Neprijatelju budi ravan snagom, ne postupkom; a prijatelja uvaj pod kljuem kojim uva vlastit ivot. Nek spoitnu ti utnju, a ne govor. to nebo hoe i to moje molitve tebi na pomo s neba dozvat mogu, neka te prati! Zbogom! Moj gospodine, neprokuan je ovo dvorjanin, savjetujte ga. LAFEVV: Najbolji mu savjet u ljubavi i slozi nee trebati. KNEGINJA: Neka ga nebo uva! Zbogom, Bertrame. Izlazi BERTRAM: Najljepe elje to ih misli mogu skovati, nek ti slubenice budu! Heleni Na utjehu budi mojoj majci, tvojoj gospodi, i uvaj je ko oko u glavi. EW: Zbogom, ljupka gospo, opravdati mora dobar glas svog oca. Izlaze Bertram i Lafew HELENA: Da je to sve! Ja ne mislim na oca, al ove krupne suze njegov spomen aste vie no one to ih prolih prije. Kakav je bio! Ne pamtim ga. Nemam u mati svojoj druge slike od Bertramove. Gotovo je sa mnom; i nema mi ivota, niti malo, kad Bertram ode; isto bi mi palo da ljubim sjajnu i posebnu zvijezdu i da je vjenat hou toliko je nada mnom. Tjeit se moram tek jarkim joj sjajem i usporednim svjetlom, izvan njene sfere. Da, tako ambicija u ljubavi mojoj kanjava samu sebe! Tako kouta, to s lavom spariti se hoe, mora od ljubavi da umre. Premda muka, bilo je lijepo da ga stalno gledam, da sjedim i da crtam obrva mu luk; sokolarsko mu oko, pramen kose, na ploi svoga srca srca prepodlonog crti i hiru svakom slatke naklonosti. Al sad je otiao: moja mata idolopoklonika ostatke mu mora kanonizirati. Tko to ide? Ulazi Parolles ovjek to ide s njime; stog ga volim; a ipak znam da notorni je laac, dijelom budala, itav kukavica. Ali ta znana zla mu tako pristaju da su prihvatljiva, dok elina je krepost tek gole kosti na ledenu vjetru. A osim toga ovjek esto vidi da gola mudrost slui nakinurenu ludost.QLLES: Zdravo da si, lijepa kraljiice! LENA: I ti, nesueni kralju! Ah, pAROLLES: HELENA: Onda ni ja nisam tvoja kraljica. OLLES: Ne namjerava li valjda vjeno ostati djevicom? HELENA: Dakako. U tebi ima neto od vojnika; pa da te neto pitam Mukarac je neprijatelj djevianstvu; kako ga moemo protiv njega zabarikadirati? PAROLLES: Ne daj mu da u njega upadne.

HELENA: Ali on juria; i nae djevianstvo, premda kova junakog, u obrani je slabo. Razloi nam neki strateki plan otpora. PAROLLES: Nema ga. Mukarac koji oko tebe udari opsadu, etnut e ti lagum i u zrak e te dii. HELENA: Ouvaj nam, Boe, jadno djevianstvo od laguma i dizaa! Zar nema neke vojne taktike kojom djevice mogu dignuti mukarce? PAROLLES: Kad djevianstvo pada, tim bre se mukarac ie; zaista, ako li protunapadom opet uspije oboriti njegov stijeg, ti kroz tu breu gubi tvravu. U sustavu prirode, nije razborito uvati djevianstvo. Gubitak djevianstva razmjerni je dobitak, 1 nikad se ne moe djevica dobiti, a da se djevianstvo prvo ne lz gubi. Djevianstvo jest vrsto ko kovina al ga kovat treba dok je Vrue. Djevianstvo jednom izgubljeno moe se deset puta nai; Cuya li ga vjeno zauvijek ga gubi. Previe je to hladan drug. Neka 8a voda nosi! HE moral LENA: Drat u ga jo malo u rukama, makar ko djevica a svritj.PAROLLES: Malo mu se u prilog moe rei; jer pr prirodnog je zakona. Govoriti u obranu djevianstva, znai optuV vlastite majke, to je neosporni manjak potovanja. Onaj, k0j 1 sam objesi, nije drugo no djevac; djevianstvo samo sebe ubij moralo bi se pokapati na cestama, daleko od svakog posveen tb, kao beznadni zloinac protiv prirode. Djevianstvo uzgaja crv ba kao kakav sir; pojede samo sebe sve do kore, hranei vlastit eludac. Osim toga, djevianstvo je mrzovoljno, oholo, beskorisno sainjeno od samoljublja, to najgori je grijeh u Svetom Pismu, hjg uvaj ga, kao ni glavnicu u arapi, jer ti tako nema druge no biti na teti. Na sunce s njim! Za godinu dana e se udvostruiti, to su priline kamate, a da sama glavnica od toga nimalo ne strada. Ne samo ide! HELENA: A kako bi ga, gospodine, djevojka mogla izgubiti nain koji voli? PAROLLES: Da razmislimo. Zapravo, naopako; jer mo voljeti onoga, koji ga ni malo ne voli. Ono je roba to leanje gubi sjaj; to se dulje uva, manje vrijedi. Nek samo ide dok moe prodati; iskoristiti treba pravi as potranje. Djevians" ko kakav stari dvorjanin, nosi eir koji je iz mode izaao, veo skladan ali ne i prikladan, ba kao bro i akalica na njemu, to danas vie ne nose. Starost je bolja u vinu ili prutu nego na obr a tvoje djevianstvo, tvoje staro djevianstvo, nalik je jednoj onih uvelih kruaka, to ih iz Francuske uvozimo: naoko je loa, kad zagrize suha je; zaista, kruka je uvela; neko je bila bolja, ali sada je zbilja samo uvela kruka. I sad, to e s njime? HELENA: S mojim djevianstvom? Nita jo... Al tamo gospodar tvoj e nai tisu ljubavi majku i ljubavnicu, prijateljicu, arpticu, protivnicu, kapetanicu, vladaricu, vodia, boicu, pa savjetnicu, izdajnicu, dragu; neednu skromnost, skromno astohleplje, nesloni sklad i milozvuni nesklad,i svoju vjeru ili propast slatku; sa cijelim morem ljupkih ili maznih posvojenih pokrtenja, kojim kumuje Kupido slijepi! I sad, to e on ja ne znam to e. Bog neka ga uva! Ta dvor je uilite, a on ovjek... pAROLLES: Koji to ovjek, molim? HELENA: Kojemu dobro elim. teta je... pAROLLES: to je teta? HELENA: Da dobra elja nema tijela to se opipat moe, da mi, skromna roda, to niim zvijezdama smo zasunjeni u puke elje, moemo u tijelu i inom elje slijedit prijatelja da vidi ono to sad samo mislimo i to nam nikad ne donosi hvale. Ulazi Pa Monsieur Parolles, moj vas gospodar zove. PA Izlazi AROLLES: Zbo gom, Helenice. Budem li te se uspio sjetiti na oru, mislit u na tebe. HELENA: Monsieur Parolles, ti si se rodio pod blagonaklonom ijezdom. AROLLES: Ja, pod Marsom. H ELENA: Tono sam to i mislila: pod Marsom. PAOLLES: Zato ba pod Marsom? r c!iQ HELENA: Jer se u borbi toliko krije. PAROLLES: Samo zbog taktike prednosti. HELENA: I bjeanje je prednost, kad ti strah predlae sigurno al u tebi smjesa hrabrosti i straha lakokrila je vrlina: meni se svid jer vidim da si i odjeom spreman odleprati ko ptica.

PAROLLES: Toliko sam pun posla, da ti ne mogu dovitljivo odbrusiti. Al vratit u se ko savreni dvorjanin, a moje e ti pouke posluiti da sazna, kako se ona stvar radi na dvorski nain; mora u ti savjet na silu ugurati, inae e umrijeti u nezahvalnosti, neukost e te stajati glave. Zbogom. Kad god ima prilike, mo se Bogu; kad nieg ne bude imala, sjeti se prijatelja. Nai dobro mua i postupaj s njime ko to e on s tobom. Eto, tako, zbogon Izlazi HELENA: Spas koji mi pripisujemo nebu esto u nama lei; kobno nebo hoe slobodu da nam dadne, al nas koe nakane nae spore, glupost vlastita. Ljubavi mojoj kakva mo to brani da, gle