Zabranjeni poslijeratni tekst kipara Ivana Meštrovića

  • View
    218

  • Download
    4

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Objavljujemo skraeni Metroviev dopis Adamu Pribieviu povodom Memoranduma o zloinima genocida poinjenih protiv srpskog naroda od strane Vlade Nezavisne Drave Hrvatske tijekom Drugoga svjetskog rata, koji je listopada 1950. poslao UN-u i koji vrvi generalizirajuim protuhrvatskim i protukatolikim optubama.

Transcript

  • Glas Koncila broj 2627. lipnja 2010. 21

    ZABRANJENI POSLIJERATNI TEKST KIPARA IVANA METROVIA (1) KATOLIKI OBLIKOVATELJI KULTURE

    Tomislav Vukovi

    U 8. nastavku povijesnog feljtona Glasa Koncila okantno priznanje nekadanjeg djelatnika Ozne spo-menut je odgovor hrvatskoga kipara Ivana Metrovia srpskome politia-ru i publicistu Adamu Pribieviu. Povod Metrovievu reagiranju bio je Memorandum o zloinima geno-cida poinjenih protiv srpskog naro-da od strane Vlade Nezavisne Dra-ve Hrvatske tijekom Drugoga svjet-skog rata, koji je u listopadu 1950. Pribievi poslao predsjedniku 5. ge-neralne skuptine Ujedinjenih naro-da. Metroviev odgovor je od posli-jeratnih komunistikih vlasti bio svrstan u zabranjenu literaturu pa je u Hrvatskoj umnaan i dijeljen ile-galno, a jugoslavenska je tajna poli-cija uhitila svakoga kod koga bi ga nala. Potrebno je odmah istaknuti da memorandum, ijim se autorima uz Pribievia smatraju i dr. Vladimir Belaji, nekadanji sudac Vrhovno-ga suda Kraljevine Jugoslavije, i dr. Branko Milju, bivi jugoslavenski ministar u Vladi Milana Stojadinovi-a (sva trojica vrlo bliski etnikom pokretu Drae Mihai-lovia), prepun je naj-teih protuhrvatskih i protukatolikih gene-ralizirajuih optuaba stvarajui pogodno tlo za neto kasniju genocidnost hrvat-skoga naroda, koju je iznjedrio srpski akademik dr. Vasili-je Kresti. Na temelju toga memo-randuma objavljene su neto kasnije i knjige istoga sadraja i cilja u Fran-cuskoj, Engleskoj i SAD-u. Stoga je velik propust to Pribieviev me-morandum veina povjesniara ne spominje i ne svrstava u niz slinih klevetnikih srpskih memorandu-ma tijekom povijesti, od Memoran-duma Srpske pravoslavne Crkve nje-makom vojnom zapovjedniku u Srbiji generalu Ludwigu von Schr-deru u srpnju 1941, preko Memoran-duma Srpske pravoslavne Crkve nje-makome generalu Heinrichu Dan-ckelmannu u kolovozu 1941. do Me-moranduma Srpske akademije zna-nosti i umjetnosti iz rujna 1986.

    Odgovor svjetski poznatoga hr-vatskog kipara Ivana Metrovia iza-zvao je bijes srpskih intelektualaca, posebice u emigraciji, o emu govo-ri mnotvo napisa kao npr. samoga Adama Pribievia u Glasu kanad-skih Srba, ve spomenutog dr. Bran-ka Miljua u knjizi Ivan Metrovi i antisrpska klevetnika propagan-da, pa Laze Kostia u Kanadskom srbobranu, Dragie Cvetkovia u Glasniku Srpskog povijesno-kul-turnog drutva 'Njego' u Americi, dr. Radoja Vukevia, takoer u Ka-nadskom srbobranu, Milana Fotia i M. M. Vlahovia u Iskri, Spase Sa-rabe u Amerikanskom srbobranu i dr. Donosimo skraeni Metroviev dopis zahvaljujui dr. Frani Glavini,

    Ne branim zloince meu ustaama, ali nisu svi ustae zloinci!

    Objavljujemo skraeni Metroviev dopis Ada-mu Pribieviu povo-dom Memoranduma o zloinima genocida poinjenih protiv srpskog naroda od strane Vlade Nezavisne Drave Hrvat-ske tijekom Drugoga svjetskog rata, koji je listopada 1950. poslao UN-u i koji vrvi genera-lizirajuim protuhrvatskim i pro-tukatolikim optubama.

    Najtunije u tom memorandumu je to to mu oito nije svrha da tui vei ili manji broj zloinaca koji su

    se nali u ustakim redovima, nego da optui cijeli hrvatski narod, sve Hrvate. Taj cilj i ta svrha memo-

    randuma izbija iz svakoga njegova retka.

    istaknutom arhivistu i povjesniaru, umirovljenom ravnatelju i dugogo-dinjem pravnom savjetniku Hr-vatskoga dravnog arhiva, koji nas je upozorio na njega i poslao nam njegovu presliku.

    Ljudi poinju vjerovati u vlastite laiOd poetka zadnjega nesretnog

    rata mi ne znamo nego za uase. Svaki rat je nesretan, ali zadnji je sve nadmaio i po onome to se je zbi-valo i po svojoj surovosti i po svojim strahovitim posljedicama. On je bio uasan za cio svijet, a napose za nas Hrvate. Od njegova poetka u naoj se zemlji provodilo i ubijalo bez mi-losra u borbama s osvajaima, i me-usobno Hrvati i Srbi. Razlozi tome bili su mnogostruki. Nepravde i na-silja reima, opreni nacionalizmi, razliite ideologije. Razliiti potica-ji prijatelja i neprijatelja, ali povie svega toga naa surovost i odsutnost pameti. Gubici su za obje strane bili uasni. Osim mrtvih, koliko ih je onesposobljeno, fiziki osakaeno i moralno upropateno, to ne zna nitko. Najvei e biti broj onih koji su stradali duevno... To gledanje i ta psihoza nije nita blaa od najveih uasa koji su se meu nama odigrali. Zaista obezumljeni ljudi su gori od divlje zvjeradi, koji bar ne unitavaju svoju vrstu... Pretjerivanje i laganje

    postaju obiaj i ljudi s vremenom poinju vjerovati u vlastite lai.

    U toj areni sa srpske strane poja-vio se i, evo, Adam Pribievi, kojega smo svi poznavali kao tolstojevca, neke vrsti isposnika i po svemu bi tome ovjek mogao pretpostaviti da e ga nai na svakom drugom frontu, pa i komunistikom, nego na veli-kosrpskom i etnikom... Neu rei niti elim da je ovo i ovakvo dranje Adama Pribievia njegova posljed-nja u ivotu, nego samo kaem da je karakteristina po nae odnose i njihove uzroke...

    Ni bolji ni gori od srpskih ustaaMene potie na ove retke jedan

    drugi sluaj. Ne politiar Pribievi, nego intelektualac i ovjek kranin, tolstojevac, iji je 'credo' da se zlom ne suzbija zlo i da osveta nije po-sveta. Dopao mi je ovih dana u ruke jedna pamflet protiv Hrvata koga su potpisnici nazvali memorandum i kao takav poslali Ujedinjenim na-rodima. Taj pamflet, taj memoran-dum, dodue za svakoga tko pozna nae prilike, optuuje potpisnike i one u ije ime piu isto toliko, koli-ko i one protiv kojih je upereno. On se je prelijevao ui, vrvi pristrano-stima i netonostima, i trai glave ljudi za koje ni sami potpisnici ne vjeruju da su svi krivi. Najtunije u tom memorandumu je to to mu oito nije svrha da tui vei ili ma-nji broj zloinaca koji su se nali u

    ustakim redovima, nego da optui cijeli hrvatski narod, sve Hrvate. Taj cilj i ta svrha memoranduma izbija iz svakoga njegova retka. Optuu-je se ak i Antu Starevia da je od prije 80 godina formulirao tenje za neovisnou i slobodom hrvat-skoga naroda, da se ta slobodarska ideologije smatra zloinom koju su Hrvati usvojili kao svoj program a Paveli htio provesti u djelo. Treba, dakle, cijeli hrvatski narod izvesti na optueniku klupu, a svjedoci za njegova nedjelja bit e Adam Pribi-evi i njegovi supotpisnici. Tu se i tom sluaju, dakako, nee ispitivati nedjela na protivnoj strani krivice, po programu i po djelima. Ovaj me-morandum optuuje formalno ek-stremne Hrvate tzv. ustae, a ustvari svjesno optuuje sve Hrvate.

    Mi Hrvati nemamo nita protiv toga da se izvede pred meunarodni sud sve zloince koji se nau meu ustaama, ali i Vi, g. Adame, znate da postoji velika razlika izmeu revolu-cionaraca i zloinaca. Vi znadete da su Srbi dizali ustanke za svoju slobo-du i da su se ponosili i da se ponose svojim ustaama. Prema tome, ni Hr-vati koji su se digli protiv ugnjetaa nisu ni bolji ni gori od srpskih ustaa koji su se borili za slobodu. Dakle, koga treba izvesti pred meunarod-ni sud, samo zloince ili sve ustae ili pak sve Hrvate nacionaliste? Mislite li Vi da su ovjeka ubojice samo oni koji su ubijali Srbe, a oni koji su ubi-jali Hrvate da su vrili svoja prava?

    etnici kao da su od tetkeTraei ovo suenje od Ujedi-

    njenih naroda, Vi oito niste vjero-vali da bi do tog suenja moglo doi jer biste inae mogli pretpostaviti

    da bi taj sud, ako bi htio pravedno suditi, ispi-tao i okolnosti pod ko-jima su djela uinjena, i da bi u tom sluaju mo-rao pozvati i etnike da zaviri i u njihove anale. Valjda niste mislili da bi meunarodni sud

    uzeo etnike kao da su mu od tetke? A to je karakteristino za vau op-tubu, to je da se niste drali onoga to je bolje, da i koji kriv iznese gla-vu, nego da ih deset pravednih pla-ti glavom. Tako ste meu imenima zloinaca naveli nita manje nego 117 Hrvata, iako ni sami ne vjerujete da meu navedenima nema vie od 3 do 4 koji bi se mogli okrstiti zlo-incima. Ili je po Vaim i Vaih su-potpisnika zloin biti Hrvat, a pravo i Bogu drago biti Srbin i etnik, pa i onda kada djecu kolju, kao to su i klali? Ima li neka razlika u zloinu kada ga poini Srbin ili Hrvat, pa to je valjda razlog da ne traite da se i etnike zloine ne izvede pred sud. Jedan od Vaih supotpisnika je sudac pa znate da ni jedan sud ne bi donio presudu a da ne saslua protustranku, a svjestan toga, kao to moete biti i Vi, da onda ne bi skrivali ni tamo ni amo u junakim djelima i jednih i drugih.

    Rei ete: Zar i ovaj hoe da brani ustae? Ne branim ja zloince meu ustaama, nego samo tvrdim da nisu svi ustae zloinci, a svakako nije ih onoliki broj koliko se tvrdi. A usta-jem i ustat u protiv toga da se za istu vrstu zloina i pod istim prilikama upotrebljavaju dvije mjere, i dok se koljae meu ustaama s pravom zovu zloinci, da se po Vaem meu etnicima valjda treba nagraditi kao 'zaslune za kralja i otadbinu'.

    Nastavlja se

    Dr. Vladimir Lonarevi

    Meu javnim kultur-nim radnicima i inte-lektualcima svoga vremena Kosta pl. Vojnovi knez Uiki ponio je na-slov jednoga od najboljih sinova Crkve i domovine. Taj pravnik, poliglot i sjajni govornik, punim imenom Konstantin, rodio se u Her ceg-Novome 2. oujka 1832. God. 1842. dolazi s obitelji u Dub-rovnik, gdje 1850. zavrava gimna-ziju, zatim Pravni fakultet u Beu 1854. te doktorira u Padovi 1856. Oenio se 1855. Marijom pl. Se ra-ggli, s kojom ima keri Katicu i Gje-nu te sinove Luja i Iva, poznatog knjievnika. God. 1858. nastanie se u Splitu, gdje se bavi odvjetni-tvom. U sredini u kojoj je bila izra-zito jaka talijanaka politika slovi uz Pavlinovia za najgorljivijeg za-govaratelja sjedinjenja Dalmacije Hrvatskoj. U njegovoj se kui go-vorilo hrvatski, a na domu je, una-to napadima, bila isticana hrvat-ska zastava. Domo vina mora da je prije stvorena u svakome od nas - i onda smo mi stvorili domovinu, pisao je. Od 1864. do 1875. zastu-pnik je u Dal matinskom saboru te od 1878. do 1884. u Hrvat skome saboru. Bio je vie godina lan Neodvisne narodne stranke. Za-uzimao se za slogu hrvatskih stra-naka, graansku snoljivost i poli-tiko zbliavanje Hrvata i Srba.

    Kada je 1874. otvoreno u Zagrebu