Zabranjeni poslijeratni tekst kipara Ivana Meštrovića

  • Published on
    08-Mar-2016

  • View
    218

  • Download
    4

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Objavljujemo skraeni Metroviev dopis Adamu Pribieviu povodom Memoranduma o zloinima genocida poinjenih protiv srpskog naroda od strane Vlade Nezavisne Drave Hrvatske tijekom Drugoga svjetskog rata, koji je listopada 1950. poslao UN-u i koji vrvi generalizirajuim protuhrvatskim i protukatolikim optubama.

Transcript

  • Glas Koncila broj 2627. lipnja 2010. 21

    ZABRANJENI POSLIJERATNI TEKST KIPARA IVANA METROVIA (1) KATOLIKI OBLIKOVATELJI KULTURE

    Tomislav Vukovi

    U 8. nastavku povijesnog feljtona Glasa Koncila okantno priznanje nekadanjeg djelatnika Ozne spo-menut je odgovor hrvatskoga kipara Ivana Metrovia srpskome politia-ru i publicistu Adamu Pribieviu. Povod Metrovievu reagiranju bio je Memorandum o zloinima geno-cida poinjenih protiv srpskog naro-da od strane Vlade Nezavisne Dra-ve Hrvatske tijekom Drugoga svjet-skog rata, koji je u listopadu 1950. Pribievi poslao predsjedniku 5. ge-neralne skuptine Ujedinjenih naro-da. Metroviev odgovor je od posli-jeratnih komunistikih vlasti bio svrstan u zabranjenu literaturu pa je u Hrvatskoj umnaan i dijeljen ile-galno, a jugoslavenska je tajna poli-cija uhitila svakoga kod koga bi ga nala. Potrebno je odmah istaknuti da memorandum, ijim se autorima uz Pribievia smatraju i dr. Vladimir Belaji, nekadanji sudac Vrhovno-ga suda Kraljevine Jugoslavije, i dr. Branko Milju, bivi jugoslavenski ministar u Vladi Milana Stojadinovi-a (sva trojica vrlo bliski etnikom pokretu Drae Mihai-lovia), prepun je naj-teih protuhrvatskih i protukatolikih gene-ralizirajuih optuaba stvarajui pogodno tlo za neto kasniju genocidnost hrvat-skoga naroda, koju je iznjedrio srpski akademik dr. Vasili-je Kresti. Na temelju toga memo-randuma objavljene su neto kasnije i knjige istoga sadraja i cilja u Fran-cuskoj, Engleskoj i SAD-u. Stoga je velik propust to Pribieviev me-morandum veina povjesniara ne spominje i ne svrstava u niz slinih klevetnikih srpskih memorandu-ma tijekom povijesti, od Memoran-duma Srpske pravoslavne Crkve nje-makom vojnom zapovjedniku u Srbiji generalu Ludwigu von Schr-deru u srpnju 1941, preko Memoran-duma Srpske pravoslavne Crkve nje-makome generalu Heinrichu Dan-ckelmannu u kolovozu 1941. do Me-moranduma Srpske akademije zna-nosti i umjetnosti iz rujna 1986.

    Odgovor svjetski poznatoga hr-vatskog kipara Ivana Metrovia iza-zvao je bijes srpskih intelektualaca, posebice u emigraciji, o emu govo-ri mnotvo napisa kao npr. samoga Adama Pribievia u Glasu kanad-skih Srba, ve spomenutog dr. Bran-ka Miljua u knjizi Ivan Metrovi i antisrpska klevetnika propagan-da, pa Laze Kostia u Kanadskom srbobranu, Dragie Cvetkovia u Glasniku Srpskog povijesno-kul-turnog drutva 'Njego' u Americi, dr. Radoja Vukevia, takoer u Ka-nadskom srbobranu, Milana Fotia i M. M. Vlahovia u Iskri, Spase Sa-rabe u Amerikanskom srbobranu i dr. Donosimo skraeni Metroviev dopis zahvaljujui dr. Frani Glavini,

    Ne branim zloince meu ustaama, ali nisu svi ustae zloinci!

    Objavljujemo skraeni Metroviev dopis Ada-mu Pribieviu povo-dom Memoranduma o zloinima genocida poinjenih protiv srpskog naroda od strane Vlade Nezavisne Drave Hrvat-ske tijekom Drugoga svjetskog rata, koji je listopada 1950. poslao UN-u i koji vrvi genera-lizirajuim protuhrvatskim i pro-tukatolikim optubama.

    Najtunije u tom memorandumu je to to mu oito nije svrha da tui vei ili manji broj zloinaca koji su

    se nali u ustakim redovima, nego da optui cijeli hrvatski narod, sve Hrvate. Taj cilj i ta svrha memo-

    randuma izbija iz svakoga njegova retka.

    istaknutom arhivistu i povjesniaru, umirovljenom ravnatelju i dugogo-dinjem pravnom savjetniku Hr-vatskoga dravnog arhiva, koji nas je upozorio na njega i poslao nam njegovu presliku.

    Ljudi poinju vjerovati u vlastite laiOd poetka zadnjega nesretnog

    rata mi ne znamo nego za uase. Svaki rat je nesretan, ali zadnji je sve nadmaio i po onome to se je zbi-valo i po svojoj surovosti i po svojim strahovitim posljedicama. On je bio uasan za cio svijet, a napose za nas Hrvate. Od njegova poetka u naoj se zemlji provodilo i ubijalo bez mi-losra u borbama s osvajaima, i me-usobno Hrvati i Srbi. Razlozi tome bili su mnogostruki. Nepravde i na-silja reima, opreni nacionalizmi, razliite ideologije. Razliiti potica-ji prijatelja i neprijatelja, ali povie svega toga naa surovost i odsutnost pameti. Gubici su za obje strane bili uasni. Osim mrtvih, koliko ih je onesposobljeno, fiziki osakaeno i moralno upropateno, to ne zna nitko. Najvei e biti broj onih koji su stradali duevno... To gledanje i ta psihoza nije nita blaa od najveih uasa koji su se meu nama odigrali. Zaista obezumljeni ljudi su gori od divlje zvjeradi, koji bar ne unitavaju svoju vrstu... Pretjerivanje i laganje

    postaju obiaj i ljudi s vremenom poinju vjerovati u vlastite lai.

    U toj areni sa srpske strane poja-vio se i, evo, Adam Pribievi, kojega smo svi poznavali kao tolstojevca, neke vrsti isposnika i po svemu bi tome ovjek mogao pretpostaviti da e ga nai na svakom drugom frontu, pa i komunistikom, nego na veli-kosrpskom i etnikom... Neu rei niti elim da je ovo i ovakvo dranje Adama Pribievia njegova posljed-nja u ivotu, nego samo kaem da je karakteristina po nae odnose i njihove uzroke...

    Ni bolji ni gori od srpskih ustaaMene potie na ove retke jedan

    drugi sluaj. Ne politiar Pribievi, nego intelektualac i ovjek kranin, tolstojevac, iji je 'credo' da se zlom ne suzbija zlo i da osveta nije po-sveta. Dopao mi je ovih dana u ruke jedna pamflet protiv Hrvata koga su potpisnici nazvali memorandum i kao takav poslali Ujedinjenim na-rodima. Taj pamflet, taj memoran-dum, dodue za svakoga tko pozna nae prilike, optuuje potpisnike i one u ije ime piu isto toliko, koli-ko i one protiv kojih je upereno. On se je prelijevao ui, vrvi pristrano-stima i netonostima, i trai glave ljudi za koje ni sami potpisnici ne vjeruju da su svi krivi. Najtunije u tom memorandumu je to to mu oito nije svrha da tui vei ili ma-nji broj zloinaca koji su se nali u

    ustakim redovima, nego da optui cijeli hrvatski narod, sve Hrvate. Taj cilj i ta svrha memoranduma izbija iz svakoga njegova retka. Optuu-je se ak i Antu Starevia da je od prije 80 godina formulirao tenje za neovisnou i slobodom hrvat-skoga naroda, da se ta slobodarska ideologije smatra zloinom koju su Hrvati usvojili kao svoj program a Paveli htio provesti u djelo. Treba, dakle, cijeli hrvatski narod izvesti na optueniku klupu, a svjedoci za njegova nedjelja bit e Adam Pribi-evi i njegovi supotpisnici. Tu se i tom sluaju, dakako, nee ispitivati nedjela na protivnoj strani krivice, po programu i po djelima. Ovaj me-morandum optuuje formalno ek-stremne Hrvate tzv. ustae, a ustvari svjesno optuuje sve Hrvate.

    Mi Hrvati nemamo nita protiv toga da se izvede pred meunarodni sud sve zloince koji se nau meu ustaama, ali i Vi, g. Adame, znate da postoji velika razlika izmeu revolu-cionaraca i zloinaca. Vi znadete da su Srbi dizali ustanke za svoju slobo-du i da su se ponosili i da se ponose svojim ustaama. Prema tome, ni Hr-vati koji su se digli protiv ugnjetaa nisu ni bolji ni gori od srpskih ustaa koji su se borili za slobodu. Dakle, koga treba izvesti pred meunarod-ni sud, samo zloince ili sve ustae ili pak sve Hrvate nacionaliste? Mislite li Vi da su ovjeka ubojice samo oni koji su ubijali Srbe, a oni koji su ubi-jali Hrvate da su vrili svoja prava?

    etnici kao da su od tetkeTraei ovo suenje od Ujedi-

    njenih naroda, Vi oito niste vjero-vali da bi do tog suenja moglo doi jer biste inae mogli pretpostaviti

    da bi taj sud, ako bi htio pravedno suditi, ispi-tao i okolnosti pod ko-jima su djela uinjena, i da bi u tom sluaju mo-rao pozvati i etnike da zaviri i u njihove anale. Valjda niste mislili da bi meunarodni sud

    uzeo etnike kao da su mu od tetke? A to je karakteristino za vau op-tubu, to je da se niste drali onoga to je bolje, da i koji kriv iznese gla-vu, nego da ih deset pravednih pla-ti glavom. Tako ste meu imenima zloinaca naveli nita manje nego 117 Hrvata, iako ni sami ne vjerujete da meu navedenima nema vie od 3 do 4 koji bi se mogli okrstiti zlo-incima. Ili je po Vaim i Vaih su-potpisnika zloin biti Hrvat, a pravo i Bogu drago biti Srbin i etnik, pa i onda kada djecu kolju, kao to su i klali? Ima li neka razlika u zloinu kada ga poini Srbin ili Hrvat, pa to je valjda razlog da ne traite da se i etnike zloine ne izvede pred sud. Jedan od Vaih supotpisnika je sudac pa znate da ni jedan sud ne bi donio presudu a da ne saslua protustranku, a svjestan toga, kao to moete biti i Vi, da onda ne bi skrivali ni tamo ni amo u junakim djelima i jednih i drugih.

    Rei ete: Zar i ovaj hoe da brani ustae? Ne branim ja zloince meu ustaama, nego samo tvrdim da nisu svi ustae zloinci, a svakako nije ih onoliki broj koliko se tvrdi. A usta-jem i ustat u protiv toga da se za istu vrstu zloina i pod istim prilikama upotrebljavaju dvije mjere, i dok se koljae meu ustaama s pravom zovu zloinci, da se po Vaem meu etnicima valjda treba nagraditi kao 'zaslune za kralja i otadbinu'.

    Nastavlja se

    Dr. Vladimir Lonarevi

    Meu javnim kultur-nim radnicima i inte-lektualcima svoga vremena Kosta pl. Vojnovi knez Uiki ponio je na-slov jednoga od najboljih sinova Crkve i domovine. Taj pravnik, poliglot i sjajni govornik, punim imenom Konstantin, rodio se u Her ceg-Novome 2. oujka 1832. God. 1842. dolazi s obitelji u Dub-rovnik, gdje 1850. zavrava gimna-ziju, zatim Pravni fakultet u Beu 1854. te doktorira u Padovi 1856. Oenio se 1855. Marijom pl. Se ra-ggli, s kojom ima keri Katicu i Gje-nu te sinove Luja i Iva, poznatog knjievnika. God. 1858. nastanie se u Splitu, gdje se bavi odvjetni-tvom. U sredini u kojoj je bila izra-zito jaka talijanaka politika slovi uz Pavlinovia za najgorljivijeg za-govaratelja sjedinjenja Dalmacije Hrvatskoj. U njegovoj se kui go-vorilo hrvatski, a na domu je, una-to napadima, bila isticana hrvat-ska zastava. Domo vina mora da je prije stvorena u svakome od nas - i onda smo mi stvorili domovinu, pisao je. Od 1864. do 1875. zastu-pnik je u Dal matinskom saboru te od 1878. do 1884. u Hrvat skome saboru. Bio je vie godina lan Neodvisne narodne stranke. Za-uzimao se za slogu hrvatskih stra-naka, graansku snoljivost i poli-tiko zbliavanje Hrvata i Srba.

    Kada je 1874. otvoreno u Zagrebu sveuilite, Strossmayer ga poziva za profesora na pravnom fakulte-tu. God. 1876/77. obnaa dekansku, a 1877/78. rektorsku slubu. Tada je odrao jedan od svojih glasovitih govora, naglasivi i ovo: Nije dosta gojiti znanost; bez moralne istine sve postaje oruem kvara i zla. (...) Nae e sveuilite izvesti narodno preporoenje ako izobrazi mlade u pravoj, zdravoj zapadnokran-skoj kulturi, da neukom narodu koji ezne za prosvjetom ne prui smrtonosna otrova umjesto okre-pljujue hrane i da nam se ne do-godi da inteligencija crpei znanje kod najotrovnijih izvora evropske pokvarenosti stoji na putu socijal-nom napretku svoga naroda, mje-sto da ga promie, obrativi se za-tim i studentima rijeima: Vas ide ast tu ogromnu zadau rijeiti: da se Hrvatska sporedi brzim koraca-njem na putu prosvjete s izobrae-nim narodima srednje i zapadne Europe...; vas, da joj se tuinci pred pragom njezinim poklone i da se uvjere kako i maleni narod, samo neka je samosvjestan, izobraen i udoredan, moe mirno i neustra-ivo u svoju budunost pogledati, pa ekati i doekati. Zanimljivo je da je uvodno predavanje posve-tio enidbenom pravu, istaknuvi

    da jedinstvo obitelji ostvaruje je-dinstvo naroda te da svi prigovori protiv nerazrjeivosti braka dolaze od ljudske strasti, a ne od zdravog razuma.

    Od 1878. do 1891. odbornik je HKD-a Sv. Jeronima. Prigodom audijencije hrvatskih katolika, predvoenih episkopatom, kod pape Pija IX. godine 1877. odrao je glasovit govor u ime cijelog izaslan-stva. Ne znam da li bi itko mogao mrtvom slovu dati toliko ivota, zapisao je o tome sudionik i njegov prijatelj dr. Andrija Jagati. Bio je 1878. i predsjednik odbora za prije-nos posmrtnih ostataka Prerado-vievih u domovinu. Nakon izbora za pravog lana Akademije godine 1890, bio je umirovljen ve 1891. zbog politikih razloga, ali i jer mu je (Khuenu - prim. V. L.) oeva savjest smetala i jer se jednog dana (Khuen) uini izvriocem zak-ljuaka Velikog Orijenta, koji Ko-sti Vojnoviu nije mogao oprostiti arku vjeru ni neprekidno straare-nje pred mladim duama hrvatske omladine, kako zapisa njegov sin Lujo. Vrativi se u Dubrovnik, po-svetio se znanstvenom radu.

    Veliki borac za slobodu zlatnu bijae jo vei borac za krst asni. Iako njegovo djelovanje veinom pada u 19. st., Vojnovi bijae od onih vizionara koji je svojim ukup-nim radom, a tako i sudjelovanjem na Prvom hrvatskom katolikom sastanku u Zagrebu god. 1900, gdje je odrao glasovito predavanje o la-ikatu u Crkvi, pripremio put bisku-pu Mahniu i katolikom pokretu. U vremenu to ga je sam okarak-terizirao oskudnim stalnim ka-rakterima; a razlog tomu je osku-dica nepominih vjerozakonskih naela, koja proizvaa onu kole-bivost udi i volje na koju rauna-ju neprijatelji Crkve i domovine njegovi suvremenici drali su ga uzor-katolikom i elik-znaa-jem. Odisao je skroz kranskim uvstvom, kae o njemu don Fra-njo Ivanievi, a Ferdo ii istie da bijae oduevljen katolik, koji je vjeru svoju ispovijedao ne samo u uem krugu nego pred itavim svijetom..., vazda jednako gorljivo, do posljednjega daha.

    Njegov je kranski znaaj bio vidljiv u svemu: osobnom i obi-teljskom ivotu, drutvenom radu i profesuri. Sam skroman, edan i ponizan, inei redovito djela milosra, zauzimao se za koga god je mogao. Prije predavanja iao je na misu u crkvu sv. Vinka u Fran-kopanskoj ulici u Zagrebu, esto sudjelujui i u pukim pobonosti-ma. Kao izraziti protivnik materija-lizma, cinizma i skepticizma, drao je da upravo katolika vjera nije ni-kad podrezivala krila poletu genija ovjeanstva, nego je samo bdje-la da ga ne strovale ili ne unesree Ikarovi ili Prometejevi pokusi.

    Lav XIII. odlikovao ga je redom sv. Grgura Velikoga, a o njegovoj 70. obljetnici i kriem reda Pija IX. Bi-jae prvi Hrvat koji je dobio to od-likovanje. Kada je umro 20. svibnja 1903. Katoliki list saima opi osjeaj da je u njemu izgubila Hr-vatska jednoga od... najiskrenijih i najoduevljenijih katolika to ih je proli vijek Hrvatskoj rodio.

    Imali smo velikoga mua i skoro smo ga zaboravili, podsje-tio je na nj u Danici god. 1933. dr. Stjepan Markulin. Da ga ne zabo-ravimo, neka bude i ovih nekoliko redaka.

    Kosta pl. Vojnovi - uzor bogoljublja i domoljublja

  • Glas Koncila broj 274. srpnja 2010. 21

    ZABRANJENI POSLIJERATNI TEKST KIPARA IVANA METROVIA (2) KATOLIKI OBLIKOVATELJI KULTURE

    Tomislav Vukovi

    Ustajem i ustat u protiv toga da se tui i zloincima naziva ljude koji nemaju druge krivice osim da su za-grijani nacionalisti. Po emu i zato bi srpski nacionalisti bili patrioti a hrvatski nacionalisti bili zloinci kad im je cilj u biti jednak. Jednima veli-ka Srbija, drugima slobodna Hrvat-ska. Ako je po Vaem hrvatskom nacionalizmu kriv Starevi, onda bi po toj logici srpskome nacionalizmu bio kriv sv. Sava, bar kako ga Vai etnici i popovi tumae. A to tek da kaem za Vuka Karadia koji je sa-kupljao ope narodno blago srpsko i hrvatsko i sve to strpao u srpsku tor-bu i razvio teoriju: Srbi svi i svuda!, gdje ih ima i gdje ih nema, i tako uda-rio temelje bolesnoj megalomaniji koja je i Vas zarazila kada tvrdite da su Bosna i Hercegovina isto srpske oblasti, iako nikada nisu bile srpske u prolosti, pa i jo danas imaju hr-vatsku veinu...

    Zloinci za srpsku stvar - junaci?!Mi Hrvati i Srbi imamo mn...